Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Hrvatsko-češko društvo organiziralo predavanje o svetom Jeronimu i Česima

 
 
Hrvatsko-češko društvo obilježilo je u utorak 8. rujna u Češkom domu u Zagrebu 1600. godišnjicu smrti svetog Jeronima predavanjem na temu Sveti Jeronim i Česi koje je održao predsjednik HČD-a, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac.
https://i0.wp.com/franjevci-st.com/wp-content/uploads/2018/10/jere.png?fit=620%2C349&ssl=1
On je iznio podatke o tome kako se u Češkoj razvijao kult ovog istaknutog sveca i prevoditelja Biblije na latinski jezik rođenog na današnjem hrvatskom prostoru, zbog čega je u srednjem i novom vijeku bio smatran Hrvatom i Slavenom te mu se pripisivao izum glagoljice i prijevod Biblije i na slavenski jezik. Najstariji trag njegovog štovanja u Češkoj zabilježen je krajem 11. stoljeća u glagoljaškom samostanu u Sázavi kraj Praga gdje su relikvije svetog Jeronima bile položene u zajedničkom oltaru s ostacima još nekoliko slavenskih svetaca. Sveti Jeronim bio je štovan i cijenjen u češkoj crkvenoj eliti kao svetac i pisac pa tako najstariji češki kroničar Kosmas njegovim citatom završava prvu knjigu svoje Češke kronike iz 1125. Najstarija crkva svetog Jeronima u Češkoj potječe iz treće četvrtine 12. stoljeća i nalazi se u mjestu Sedlec-Prčice, a uspon njegovog kulta uslijedio je krajem 13. stoljeća kada je tijelo svetog Jeronima iz Betlehema, gdje je 420. umro, preneseno u Rim, nakon čega je proglašen i crkvenim naučiteljem, zajedno sa svetom Augustinom, svetim Ambrozijem i svetim Grgurom Velikim. Iz tog doba datira sedam prikaza svetog Jeronima u češkim crkvenim knjigama.
 
Procvat kulta svetog Jeronima u Češkoj dogodio se u vrijeme češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Karla IV. koji je 1347. njemu u čast osnovao benediktinski samostan u Pragu u koji je doveo hrvatske glagoljaše, čime je nakon dva i pol stoljeća obnovljena glagoljaška tradicija u Češkoj. No sudeći prema Karlovoj povelji o osnutku samostana, formalni razlog za taj čin bio je ojačati kult svetog Jeronima kojeg se naziva prevoditeljem Biblije s hebrejskog na latinski i slavenski jezik „iz kojeg dakako potječe i njemu zahvaljuje za svoje porijeklo i naše slavensko narječje Češkog kraljevstva.“ Karlo IV. je naredio da redovnici novog samostana moraju obavljati bogoslužje „danju i noću, isključivo slavenskim jezikom na spomen i čast preblaženog Jeronima kako bi u rečenom kraljevstvu, kao među svojim narodom i u svojoj domovini, bio stalno slavan i da bi njegova vrlo dostojna uspomena bila vječno slavljena.“ Osim svetom Jeronimu, samostan je bio posvećen i češkim svetim zaštitnicima Ćirilu, Metodu, Vojtjehu i Prokopu, no samostan se redovito nazivao Slavenskim samostanom svetog Jeronima ili samostanom svetog Jeronima kod Slavena (češki: Na Slovanech).  „Većina radova koja se bavila osnutkom samostana podcjenjivala je činjenicu da sveti Jeronim nije bio tek suzaštitnik slavenskog samostana, nego njegov glavni zaštitnik te da je osnutak samostana bio primarno povezan s kultom svetog Jeronima, a da je glagoljaštvo bilo sastavni dio tog kulta. Prema novijim tumačenjima, Karlo IV. je htio poistovjetiti Čehe sa svetim Jeronimom i njegovim narodom, dakle Hrvatima, s kojim dijeli zajednički slavenski identitet, kako bi Česima dao dodatni prestiž, a njihovom kršćanstvu drevnost koja je nedostajala, jer Česi su pokršteni tek u devetom stoljeću, dok je na hrvatskom prostoru kršćanstvo nazočno od prvih stoljeća. U to vrijeme u Češkoj se širi svijest o tome da Česi potječu iz Hrvatske i da je hrvatski jezik, ili crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije, zapravo prajezik iz kojeg se razvio i češki“, kazao je u svom predavanju Marijan Lipovac.  
 
Praški samostan svetog Jeronima postao je centar njegovog kulta u Češkoj, no on se zadržao uglavnom u intelektualnim krugovima, ne i u širokim slojevima naroda. Književni izvori i povijesni dokumenti druge polovice 14. i početka 15. stoljeća pokazuju da je teza o Jeronimovom slavenskom porijeklu bila prihvaćena pa ga se u djelima posvećenima njemu naziva Slavenom. Kao „slavnog Slavena“ spominjao ga je i češki vjerski reformator Jan Hus čiji se najbliži suradnik, pogubljen poput njega na lomači u Konstanzu, zvao Jeronim Praški. Na prijelazu 14. u 15. stoljeće u Češkoj, posebno u Pragu, bilježi se porast imena Jeronim. Lipovac je spomenuo da je prema istraživanjima mladog češkog povjesničara umjetnosti Martina Slepičke tijekom srednjeg vijeka u Češkoj zabilježeno 68 prikaza svetog Jeronima, na ilustracijama u knjigama, na freskama, kipovima, reljefima i drvorezima, među ostalim i u praškoj katedrali i još nekoliko crkava u Pragu, te u više crkava u Českom Krumlovu. Najpoznatija slika svetog Jeronima nalazi se u kapeli dvorca Karlštejn, rad majstora Theodorika, kao i na oltaru augustinske crkve svetog Egidija u gradu Třeboňu koji je jedan od najvrednijih gotičkih oltara u Europi.
 
Nakon srednjeg vijeka kult svetog Jeronima je u Češkoj oslabio, sve do baroka, kada se njegov lik počinje ponovno prikazivati na crkvenim freskama, a jedina crkva svetog Jeronima iz tog doba nalazi se u mjestu Křetín u Moravskoj. Kao Slavena i prevoditelja Biblije na slavenski jezik svetog Jeronima 1660. spominje utemeljitelj pedagogije i biskup crkve Češke braće Jan Amos Komenský, a 1673. i isusovac Bohuslav Balbín  koji ga naziva Dalmatincem i poručuje: „Narod slavenski uvijek će se ponositi svojim Jeronimom.“
U 19. stoljeću svetog Jeronima spominje pjesnik Jan Kollár u svom spjevu Kći Slave, navodeći da je „u glagoljaški slavenski preveo Sveto pismo“, no nakon toga razvojem kritičke historiografije teza o svetom Jeronimu kao Slavenu, a time i prevoditelju Biblije na slavenski jezik, odbačena je zbog činjenice da je živio prije doseljenja Slavena na hrvatsko područje. Njegovo štovanje u Češkoj u tom je smislu oslabilo, ali i dalje su sačuvani brojni tragovi iz vremena kad se kult ovog sveca koristio kao poveznica Čeha i Hrvata i bio duhovni poticaj vjerovanju da je Hrvatska pradomovina Čeha.
 

Marijan Lipovac

I bunjevačka djeca su povlaštena

 
 
Dana 2. rujna 2020. na Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 sva djeca Hrvata u Republici Srbiji su mogla vidjeti kako je dan prije u dvorištu Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici, uz prigodan program, proslavljen upis ukupno 27  malih „bunjevačkih Hrvata“ u prve razrede osnovnih škola u Subotici (21), Maloj Bosni (1, slovima: jedan!) i Đurđinu (5). Donji Tavankut i Monoštor su ove godine ostali bez nastave na hrvatskom jeziku!
Na portalu HNV-a piše da je to postignuto „sinergijskim djelovanjem Hrvatskog nacionalmog vijeća, Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata, crkve i udruge “Naša dijeca” iz Subotice te 11 općina Vukovarsko-srijemske županije iz Republike Hrvatske, koji su, posredstvom predsjednika Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, pružili financijsku potporu” i da 27 malih “bunjevačkih Hrvata” dobilo je komplet udžbenika za prvi razred na hrvatskom jezilu, osiguran im je besplatan prijevoz na tri relacije: Klisa – Prozivka – OŠ „Ivan Milutinović” – OŠ „Matko Vuković”, Mali Bajmok – OŠ „Matko Vuković” i Radanovac – OŠ „Matko Vuković”, a roditelji su dobili i poklon bon u nepoznatom novčanom iznosu. Stotine ostalih hrvatskih prvašića i njihovih roditelja u Republici Srbiji mogli su danas samo plakati gledajući Dnevnik na hrvatskom jeziku!
 
Ovih 27 malih “bunjevačkih Hrvata” su deveta generacija djece iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) koji slušaju nastavu na hrvatskom jeziku i ona im je dalje obezbjeđena kroz sve razrede u tri osnovne škole i kroz sva četiri razreda u tri srednje škole u Subotici, a jedan od prioritetnih planova HNV-a (i ostalih gore nabrojanih) je da se u Subotici formira i Hrvatski školski centar.
Tako cijela hrvatska nacionalna zajednica u Republici Srbiji koja broji 57.900 duša o trošku poreskih obveznika Republike Hrvatske i Republike Srbije svake godine školuje jedan razred “bunjevačkih Hrvata”, koji uglavnom nastavljaju studije u Hrvatskoj, postaju “hrvatski velikani” u Vojvodini (Srbiji) i govore i pišu kako u Srijemu nema Hrvata pošto ne znaju svoj jezik, odnosno govore srpski!!!
O ovom, još jednom u nizu sličnih “izvrsnih uspjeha” para Vojnić-Žigmanov govorila je i predsjednica HNV-a. Između ostalog je rekla:
Pozitivno je da se mjenja stav Republike Srbije prema nastavi na hrvatskom jeziku počev od toga da se šalju afirmativne mjere, kao što je to ove godine bio slučaj. Primjerice, u Đurđinu je državna sekretarka poslala poruku da će se primjenjivati afirmativne mjere.
Što god to značilo, mi srijemski Hrvati ne dobivamo niti te poruke da će se primjenjivati afirmativne mjere. One dopiru samo do Đurđina.
 
Ovo je jedna od najperfidnijih i najpogubnijih stvari za našu ovdašnju zajednicu i također je poslijedica koncentracije svih ovdašnjih krovnih institucija u Subotici, a u rukama (plaćenih) Bunjevaca koji sebe nazivaju “bunjevački Hrvati” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju).
To se mora hitno promjeniti, ili Hrvata u Vojvodini uskoro ne će biti.
 

Miroslav Cakić

Pogled unazad - politička razmišljanja o Hrvatskoj

 
 
U nastavku se može pročitati tekst koji je napisao Nikola Čolak još daleke 1977. godine, i koji sam doslovno prepisao jer smatram da je povijesni dokument vrijedan pažnje. Knjiga "Iza bodljikave žice" je pravi primjer hrabrosti da se na hrvatskom jeziku zapiše tako nešto. I to još tada, 1977. godine. (Đivo Bašić)
 
Metode jedne totalitarne fantazmagorije
 
S dr. Antom Ciligom nisam imao nikakve osobne zadjevice ili razmirice, niti sam ga bilo kada i bilo na koji način ni privatno ni javno uvrijedio, osim što sam ga potpuno ignorirao u svojim pisanim prilozima zajedničkoj borbi hrvatske političke emigracije za slobodu hrvatskog naroda oličenu u ponovnoj uspostavi suverene Hrvatske države. Jedan od razloga zašto me je u siječnju 1972. napao u glasilu naših radnika u Švedskoj "Ognjište", a koncem iste godine ponovno u knjizi "Državna kriza Titove Jugoslavije" izdane u Rimu na talijanskom jeziku - kako ću ovdje detaljno iznijeti - zacijelo je to moje potpuno ignoriranje njega kao bilo kakvog čimbenika u hrvatskoj politici uopće. U prilog ovog mog stava navodim činjenicu da na tolikim sastancima našeg političkog iseljeništva nitko nikada ne spomenu Ciligina imena.

Nikola Čolak
 
Osobno sam ga upoznao kad sam ljeti 1967. otišao k njemu u posjet u društvu i na inicijativu pok. dr. Branka Jelića i gosp. Ante Došena. Do dolaska u političku emigraciju nisam ni znao da na svijetu postoji neki Ante Ciliga. Ubrzo nakon početka našeg razgovora Ciliga izrazi, obrativši se na mene osobno, čuđenje da sam se mogao naći u skupini osnivača časopisa nezavisnih "Slobodni glas" (pravno osnovan u Zadru u kolovozu 1966.), a iz mojih se članaka i nastupa jasno vidi da radikalno stojim na hrvatskoj državotvornoj liniji. Nije puno pomoglo moje razjašnjenje da je skupina intelektualaca osnivača tog časopisa bila sve prije nego jugoslavenska, jer je u njoj bilo ljudi jugoslavenski i antijugoslavenski usmjerenih, i teista i ateista itd. Jedina nam je zajednička platforma bila borba protiv komunizma kao totalitarnog sustava i posebno protiv Titove tiranije i totalitarizma Komunističke partije Jugoslavije. Malo iza toga, zaboravivši na moje obrazloženje, Ciliga me je na mahove ponovno tretirao kao jugoslavena, jer je on prethodno tu skupinu uzeo kao jugoslavensku i pri tome ostao.
 
Ciligu sam osobno prekrižio na polju naše hrvatske politike i borbe za obnovu suverene Države Hrvatske kad sam u rujnu 1968. pročitao u njegovu "Biltenu" Hrvatske demokratske socijalne akcije na 82 gusto tipkane stranice njegov "obračun" s jednom od najeminentnijih ličnosti naše političke emigracije, prof. Krunoslavom Draganovićem, koji je na izmaku ljeta 1967. dopao šaka Titove UDB-e i do danas, prividno na slobodi, čami u ropstvu KPJ i njezine tajne policije. Što je na stvari ostalo od Ciligine usporedbe Msgr. Draganovića s ruskim popom Gaponom ("Od Gapona do Draganovića")? Što bi od njegova najavljenog "sporazuma Cvijetin Mijatović - Krunoslav Draganović"? U kakvog se to "bosanskog" ili, dapače, općehrvatskog "Makariosa" vrže prof. Draganović? Što bi od Draganovićeva slučaja, koji bi mogao ostati lokalnim hrvatskim i jugoslavenskim ili postati "svjetski slučaj"?
 
Nemoguće je, a ne bi imalo ni smisla, podvrći detaljnoj analizi kompleks Ciliginih fantazmagorija, koje kao takve gube svaki interes. Osvrnut ću se, stoga, samo na neke od njegovih tvrdnji i kombinacija, kako bi se ukazalo na neprihvatljivu metodu i još više na svjesne i nesvjesne netočnosti i izvrtanja istine, klevete i laži. Iznesene su u njegovoj knjizi "La crisi di Stato della Jugoslavia di Tito" (Državna kriza Titove Jugoslavije), Rim, ODEP, 1972. i u prva tri broja časopisa "Na pragu sutrašnjice". Ne osvrćem se na njegove kleve[te] i laži iznesene u švedskom "Ognjištu", jer je te iste laži i klevete ponovio u spomenutoj knjizi. Već sam naslov knjige predstavlja ustvari afirmaciju Jugoslavije kao države. Govoreći o krizi Jugoslavije kao države, implicite nabacuje, da je bilo vrijeme, kad nije bila u krizi, već potpuno zakonita i sređena država. On time niječe činjenicu da je ova druga, komunistička Jugoslavija, o kojoj je u knjizi riječ, utjelovljena vječita kriza od same njezine uspostave 1945. u moru krvi i genocidu hrvatskog naroda i u bezakonju bivstvuje do danas. Samim tim naslovom Ciliga ubija u pojam borbu Hrvata protiv Jugoslavije kao vlastite robijašnice i za ponovnu uspostavu suverene vlastite Države. Ciligina je teza iznesena jasno i u ovoj knjizi i u glavnom napadaju na mene, da Jugoslavija može biti sređena država, da je bilo perioda kad je bila sređena i da na temelju Savkinih i Tripalovih amandmana ona može ponovno postati sređena država, dok velika većina Hrvata stoji na Starčevićevim pozicijama; tiranije propadaju, one se ne popravljaju!
 
Da su se "divergencije i kontrasti otvoreno i službeno između Republika i naroda, koji sačinjavaju Jugoslavensku državu" pojavili tek u dvogodištu 1969.-1970., nema veze s povijesnom stvarnosti, jer ti sukobi počinju s osnutkom Jugoslavije i traju do danas. Ne stoji ni tvrdnja da "Do onog časa zapadno javno mnijenje bijaše drage volje prihvatilo službenu verziju jugoslavenske Vlade, prema kojoj bi 'nacionalno pitanje', tj. nacionalni problemi pojedinih naroda koji sačinjavaju Jugoslaviju i njihovi međusobni odnosi bili definitivno i pozitivno riješeni 1945. s pobjedom Titovih partizana" (str. 7). Za te "divergencije i kontraste" zapadno javno mnijenje je saznao tek iz Titova govora održanog u Zagrebu 21. rujna 1970. ("S ovim gestom jedan tabu demokratskog svijeta bio je uklonjen od samog Tita osobno", str. 8). Da su zapadni demokratski režimi upravo tiranski zatvarali oči pred našom ružnom stvarnosti, pošto su učinili sve što su mogli da dođe do stvaranja Jugoslavije, ne da se nijekati. Ali to ne znači da o njoj nisu bili izvještavani.
 
Govoreći o tome kako su svijet upozoravali o strahotama Titova režima i "unutarnjim proturječnostima" s jedne strane ljudi odani Moskvi", a s druge "ekstremisti s desna, neofašisti i slični" (str. 8), Ciliga ne nalazi nikakve poteškoće proglasiti "ustaše" fašistima, a današnje "proustaške formacije" u iseljeništvu i Domovini "neofašistima". Neka mu oni sude!
U knjizi se spor između Hrvata i Srba svodi na sam problem Bosne i Hercegovine (iako je to glavni problem spora), kao da nije u pitanju sama egzistencija hrvatskog naroda. Našu borbu u proteklom ratu protiv invazije Srba i Titovih partizana na hrvatsko tlo u ovoj se knjizi označuje kao sklop "ostataka srednjeg vijeka", a "ustaše" koji su branili svoju rodnu grudu svodi se na isti rang s četnicima: "Strahovita međusobna krvoprolića počinjena za vrijeme prošlog rata od srpskih četnika Draže Mihailovića i hrvatskih ustaša Ante Pavelića pokazali su nesposobnost nacionalističkih tradicionalnih pokreta, kako Srba, tako i Hrvata, da nadvladaju sredovječne ostatke koji još uvijek postoje kod ovih naroda" (str. 31). Neshvatljiva je tvrdnja u ovoj knjizi da su se Albanci na Kosovu i Metohiji kroz dvadeset i više godina trudili stvoriti novu posebnu naciju "Škipetara", različitu i nezavisnu od one koja se izričito tako naziva i živi u Republici Albaniji. Da su to bila nastojanja Srba, ne da se nijekati, a da bi jedan narod hotimice htio živjeti pod tuđinom, treba naći čitaoce koji će u to povjerovati ("Kroz više od dvadeset godina Albanci ove regije kušali su stvoriti novu i zasebnu naciju zvanu "Šiptari"). Vračajući se natrag na našu situaciju, nakon pada Rankovića, prema Ciligi, Moskvi uspije uspostaviti "široke kontakte" s hrvatskom emigracijom, kako bi slomila Tita, kad joj to ne uspije preko Srba. Nato Tito i Beograd pređoše u kontraofenzivu protiv ove "podmukle moskovske ofenzive ubijajući vođe raznih skupina hrvatske emigracije, koji su bili u kontaktu s Moskvom" (113). Tako ispada da su bili u dodiru s Moskvom i Senić, i Šimundić, i Kulenović, i Luburić i toliko drugih.
 
Jedan Memorandum upućen Ujedinjenim Narodima i drugi svim akreditiranim ambasadorima u Buenos Airesu (prvi od "dviju ustaških skupina", a drugi od "dvadesetak organizacija 'ustaške katoličke' tendencije" Argentine), kojima bi dano na znanje da su Hrvati spremni prihvatiti bilo čije posredništvo protiv Jugoslavije, kako bi se obnovila slobodna Država Hrvatska, odaje ljude, koji su se dali, prema ovoj knjizi, u službu Moskve tim samim što su predani i sovjetskim ambasadorima. Tako se, eto, i naši rodoljubi iz Argentine i pok. gen. Maks Luburić nađoše u kolu Hrvata koji su hvatali "kontakte i sporazume" sa Sovjetima.
Ne bi dosta ni to, već se u tom kolu "sovjetofila" nađe i "skupina emigranata sastavljena od intelektualaca 'ustaško-katoličkog' podrijetla, koji se bijahu udaljili od Pavelića da bi se približili pozicijama stanovite "kršćanske demokracije" okupljeni oko "Hrvatske Revije" (str. 172). Ovdje Ciliga aludira na apel upućen Sovjetskom Savezu da nađe razumijevanje za hrvatski problem priključen u "Programu hrvatske demokratske opozicije (unutrašnje i vanjske)" objelodanjenom u ljetu 1968. Da bi sebe oprali pred hrvatskim javnim mnijenjem zbog tog "malog grijeha", ti intelektualci "ustaško-katoličkog" podrijetla, napadoše 1970., kad već uvidješe svoju obmanu, skupinu "katoličkih ustaša" u Zapadnoj Njemačkoj na čelu s pok. Brankom Jelićem, proglasivši ga "probisvjetom spremnim prodati Hrvatsku strancu".
 
Ciligine fantapolitičke kombinacije ne staju tu. U tijeku hrvatskog proljeća Moskva je stvorila zavjeru protiv Tita i Beograda preko jednog dijela same centralne UDB-e, uvukavši u zavjeru "ustašku" skupinu Branka Jelića. Sovjeti postavljaju u uredništvo Jelićeve "Hrvatske Države" [HD] Velimira Tomulića. Iako su preko Petričevićevih izlaganja u "Hrvatskoj Reviji" saznali da se Tomulić nalazi u službi UDB-e, Sovjeti su "ipak dopustili da drži položaj glavnog urednika" Jelićeve "Hrvat. Države". Jelić se, prema ovome, nije ni pitao, u uredništvu "Hrvatske Države" gospodarili su sovjetski agenti; tri četvrtine novine zauzimaju njihovi članci (str. 183). Tako je Tomulić kao ruski agent "glat[ko]" bio primljen u uredništvo "Hrvatske Države". Da ovo ne stoji, u prilogu objelodanjujem Jelićevo pismo upućeno u to doba meni, da bih se raspitao kod znanaca u Rimu o njemu, da bi ga mogao primiti u uredništvo svoje novine. U Hrvatskoj sekciji Vatikanskog radija bili su sve prije nego na čistu s njime i o tome sam obavijestio pok. Branka. Što je kasnije s njime bilo, nisam imao pojma. Osobno sam ga vidio jedanput u životu: na jednom programu recitacija naših hrvatskih pjesnika u Rimu prigodom kanonizacije sv. Nikole Tavelića. Da ga danas gdje sretnem, zacijelo ga ne bih prepoznao.
Međutim je Moskva u tijeku hrvatskog proljeća 1971. smatrala za potrebno, prema Ciligi, udaljiti Tomulića iz uredništva HD, jer "njegove kvalitete agenta beogradske UDB-e i svjedoka optužbe protiv zagrebačkog Vodstva izazvale su i previše škandala u hrvatskom javnom mnijenju... Tomulić je premješten (jasno od Moskve, op. N. Č.) u Frankfurt, gdje je organizirao Komitet hrvatskih prosovjetskih komunista u Njemačkoj... Njegovo mjesto bi zauzeto od prof. Nikole Čolaka..." (str. 433).
Kako je Tomulić izletio iz uredništva HD, može svjedočiti okolina pok Branka. Ja pak osobno do danas Berlina nisam vidio, a uredništvo "Hrvatske Države" za Brankova života bilo je u Berlinu, ali Ciligi je potrebno objasniti odjek nekoliko mojih članaka objelodanjenih tada u HD, posebno "Kraj hrvatskog proljeća" napisanog osam mjeseci prije njegova sloma i objelodanjenog u kolovozu 1971.
 
Ovaj članak, a još prije objelodanjeni "Konfederacija Jugoslavije - smrt Hrvatske" i odviše su izbacili iz takta jugoslavenske osjećaje Ciligine, a moj napad na Đilasa u jednom drugom članku značio je moje skrajnje nepoštivanje njegove toliko uvažene trojke Đilas-Savka-Tripalo, na pegazu koji[m] se Ciliga kani triumfalno popeti na Markov trg. To je prevršilo svaku mjeru: nakon napadaja na Savku u članku "Konfederacija Jugoslavije" ovaj drugi napadaj bijaše dovoljno opravdanje da me strpa i u UDB-u i u samu sovjetsku obavještajnu službu. Njega je razbjesnilo da sam i ja kao prijatelj Mihajlova, koji toliko drži do Đilasa, mogao napasti tog Titova devetgodišnjeg utamničenika, koga ni tako dugo tamnovanje nije dovelo pameti i osjećaju poštivanja prava drugih naroda. To mu dade povoda da me strpa u udbaše i pri mom sudjelovanju u osnivanju časopisa "Slobodni glas". U dokaz navodi "činjenicu" da su ostali osnivači dospjeli u zatvor dok sam ja uspio sretno izbjeći i stići u Italiju redovitom putnicom. Stvar stoji obratno, kako sam u ovoj knjizi iznio: ja sam morao povući zbog svog antijugoslavenskog i antikomunističkog stava konsekvencije i osmi dan nakon događaja u Zadru preći granicu, dok su ostali osnivači bili pozatvarani tek tri mjeseca kasnije, te nakon kraćeg vremena pušteni iz zatvora.
Moja podrška pružena pok. Branku Jeliću - stigavši jednom u izbjeglištvo - bijaše novi i daleko žešći razlog, da me Ciliga strpa i u redove UDB-e i u sovjetske obavještajce. Kako sam o svemu tome dovoljno razglabao ovdje, ne mislim se ponovno vraćati na iste stvari.
Ciliga nastavlja sa svojim fantazmagorijama koje najčešće osniva na svjesnim lažima i izmišljotinama, kadšto zacijelo na podvalama, koje mu braća iz UDB-e serviraju, i u novopokrenutom časopisu "Na pragu sutrašnjice".
 
Tako u 1. broju ovog časopisa on pripisuje meni poteškoće na koje je u pripremama nailazio i da sam ja to učinio očito na znake UDB-e. Ustvari ja ni pojma nisam imao o njegovim nakanama i pripremama pokrenuti novi časopis. Ciliga umišlja sebi da je valjda pupak svijeta oko koga se sve vrti. Ja bih, prema tome, pokrenuo tužbu protiv njega pred rimskim sudom zbog klevete i laži iznesenih u njegovoj knjizi "Državna kriza Titove Jugoslavije", na mig UDB-e, kako bih spriječio pokretanje tog časopisa. Sve to, prema Ciligi, nakon toga što se je izjalovio pokušaj da postanem predsjednik Hrvatskog Narodnog Odbora i glavnim govornikom na Kongresu u Chicagu 1972. Svojim dosadašnjim držanjem dao sam dovoljno dokaza da nemam nikakvih ambicija biti bilo čiji predsjednik, a o nekom Kongresu u Chicagu saznao sam tek iz Ciligina napadaja u prvom broju časopisa "Na pragu sutrašnjice". Eto, toliko sam imao veze s tim Kongresom. Vjerojatno da bih puno kasnije saznao i za njegov novi časopis da mi nije jedan prijatelj iz Rima poslao fotosnimak njegova napadaja na mene.
 
U drugom broju časopisa (Rim, kolovoz, 1974.), prema Ciligi, "na početku 60-ih godina" ja sam bio prebačen iz zatvora jugoslavenskog u Vatikanske arhive, nešto kasnije, 1966., od Mihajlova prebačen Branku Jeliću, i konačno od Jelića do Ante Vukića i Geze Milošića, naravno, uvijek po nalogu i uputama Titove UDB-e. Ovdje je svaki komentar suvišan. Iznosim samo gole činjenice.
 
Nakon izlaska iz Lepoglave 23. srpnja 1947. nisam vidio nigdje i nikada jugoslavenskog zatvora. U Tajni Vatikanski arhiv i Arhiv Propagande [promidžbe] navratio sam na desetak dana izvršujući jedan zadatak Instituta za historijske i ekonomske nauke u Zadru čisto sondažne naravi za povijest pomorstva Dalmacije i Istre. O mojim odnosima s pok. Brankom Jelićem ovdje sam dovoljno govorio. S g. Antom Vukićem, osim čisto ljudskih odnosa, nisam nikada politički surađivao, kako je dobro poznato našem hrvatskom izbjeglištvu u Njemačkoj; a g. Gezu Milošića uopće ne poznajem.
 
U ovom drugom napadaju na mene u časopisu "Na pragu sutrašnjice" Ciliga se poziva na neki "dokument" Hrvatske Socijalne Službe, koju on navodi pod znakom navoda, sa sjedištem u Zapadnoj Njemačkoj i navodi kako sam ja, "kako se čini 1962. pobjegao iz Jugoslavije u Austriju", kako mi austrijske vlasti nisu htjele dati politički azil, izručile me jugoslavenskim vlastima; kako su me ove osudile na tri godine zatvora. Već sam naveo da nakon Lepoglave nisam nikada vidio zatvora. U to sam vrijeme bio stalni znanstveni suradnik u zadarskom Institutu. Ovdje dodajem da sam prvi puta prešao austrijsku granicu tek 1967. i to tranzitno idući iz Italije u Njemačku; nikad u životu nisam prelazio austrijsko-jugoslavensku granicu. Pozivam stoga dr. Ciligu da pokaže taj "dokument" i da kaže od koga ga je dobio. Suvišno je nastaviti dalje u ovom tonu.
Rezimirajući ovaj osvrt na Ciligu i njegovu knjigu "Državna kriza Titove Jugoslavije", može se svesti na nekoliko osnovnih primjedbi:
1) Knjiga predstavlja pravu kupusaru bez jasnoće i preglednosti i bez logičnog reda izlaganja.
2) Jedan od osnovnih nedostataka u prikazivanju stvari predstavlja ponavljanje i prežvakavanje istih stvari (po onoj staroj: "Istoć samo malo drukčije") do dosade. Sve njegove teze i hipoteze ovdje iznesene mogu se svesti na najviše 150 stranica.
3) U metodici umovanja i raspravljanja postupa skroz naskroz nekritički odnosno stavlja logiku naglavce. Običaje odmah na početku uz nekoliko teza postaviti po koju hipotezu. Nekoliko koraka dalje on već zaboravlja da je ono bila pretpostavka i, pretvorivši je u "dokazanu" tezu, ide dalje u svojim konstrukcijama. Ove će, stoga, što se ide dalje, sve više lebdjeti negdje po zraku. Više je nego jasno da će njegova zaključivanja biti lišena svakog stvarnog temelja.
Pri tome mu se, zaista, ne može poreći zabavni karakter njegovih kombinacija i izlaganja za čitalačku i slušalačku javnost nedoraslu da misli svojom glavom, uzimajući kritički sve što drugi pišu i govore.
Osim toga Ciliga posjeduje onu dijalektičku metodologiju u raspravljanju, izlaganju i kombiniranju - barem onu na marksističkom nivou - da se čak ni oni koji pretendiraju na neko vodstvo u našim političkim organizacijama, ne usude ući u koštac s njime; očito slabi dijalektičari, kako je pokazala i činjenica da je ova knjiga doživjela slabe kritičke osvrte u našoj izbjegličkoj publicistici, ukoliko nisu u pitanju razlozi koji Ciligu brišu s polja naše nacionalne problematike.
4) Kad je riječ o metodi u radu, Ciliga ne samo što živi veoma osamljeno, nego ne nastoji se niti obavijestiti o stvarima o kojima piše i raspravlja oslanjajući se radije na novine i časopise, umjesto da se stavi u dodir s ljudima koji poznaju stvari. Tako se je na vrijeme mogao obavijestiti o mom odlasku u emigraciju i o zatvaranju osnivača časopisa "Slobodni glas", a ne izvrnuti činjenice i na temelju izvrnutih činjenica praviti daljnje konstrukcije u suprotnosti s činjenicom stvarnosti. Isto se tako mogao obavijestiti - za to je imao dovoljno vremena i mogućnosti - o mom eventualnom radu u uredništvu "Hrvatske Države", pa bi bez po' muke ustanovio da ja s uredništvom ovog lista nisam, što 'no riječ, ni luk jeo ni luk mirisao. Sav moj dodir s redakcijom HD stoji u tome što je niz mojih članaka objelodanjeno u tom listu. A Ciliga mi pripisuje neki dominantan položaj ideologa u njemu.
Moja se suradnja u tom listu osnivala na povjerenju koje sam pokazao prema pok. Branku Jeliću, gledajući u njemu hrvatskog rodoljuba, koji se svim snagama i sredstvima bori za obnovu suverene Hrvatske Države, a da ne zauzima nikakve ekstremističke stavove. Jedan od osnovnih razloga zašto mu nisam pružio u Hrvatskom Narodnom Odboru unutarnju suradnju, bili su upravo "kiksovi" koji su se svako malo pojavljivali u "Hrvatskoj Državi" (uzmimo samo do skrajnosti nedostojan postupak s prof. Bogdanom Radicom) i zbog kojih nisam bio daleko od odluke da mu otkažem svaku daljnju suradnju i potporu. Ali Branko se je neprestano ispričavao i drugim čimbenicima, dok mi je osobno bilo veoma teško napustiti na bojnom polju za obnovu hrvatske državne samostalnosti onakva borca koji je davao sve od sebe za naše vrhovne domovinske ideale.
5) Ciliga daje preveliku važnost nebitnim i nevažnim stvarima, a bitne ostaju na marginalijama njegovih izlaganja i dedukcija. Tako u ovoj knjizi dozlaboga ponavlja i ističe odlučujuću važnost Titova relativno kratkog boravka u Beču, te mu Titov "wienizam" postaje jedan od osnovnih motiva da objasni osnovne crte Titova karaktera, a ustvari on malo što objašnjava kod ove toliko problematične ličnosti. Pretjerava i slovenskom komponentom u Titovu značaju, koja mu dolazi po majci Slovenki, ističući njegov smisao za praktični život i njegovu radinost i poduzetnost, a biva ćaća mu je Hrvat bio sanjar i neradin čovjek, kao da je Hrvatska ostala negdje lebdeći po zraku, te nije stvorila, i pored svih stranih višestoljetnih režima, svoju ekonomiju, svoj narodni društveni sustav, svoju civilizaciju i uljudbu, koja ne zaostaje puno za ostalim naprednim europskim narodima.
6) Kako ovdje, tako i u drugim spisima Ciliga pokazuje veoma visoki stupanj tvrdoglavosti. Kad jednom donese jednu postavku, ne odustaje od nje, pa makar ona bila u daljnjem tijeku po stotinu puta zanijekana činjenicama. Neka samo uzme u obzir svoj stav prema Msgr. Krunoslavu Draganoviću. Ostao je i danas prema njemu na pozicijama tamo gdje je bio i 1967.
7) Teška mu je mana u značaju što on od neslaganja na političkom polju prelazi na radikalno kvarenje osobnih odnosa grubo vrijeđajući osobno svoje političke protivnike, često upadajući u mržnju na njih do paroksizma. Njegovu paklenu mržnju na prof. Draganovića treba zacijelo objasniti i nekim njihovim osobnim neslaganjima koja potječu iz doba njihove suradnje. Uza sve to ostaje upravo neobjašnjiv Ciligin do skrajnosti neljudski stav prema čovjeku koji je postao žrtva zakletih neprijatelja našeg naroda KPJ i srbokomunističke Titove UDB-e. Tako on, pored na Draganovića, iskaljuje svoj bijes i mržnju na sve druge hrvatske emigrantske krugove pravaški usmjerene, posebno na pok. Branka Jelića. Isto je tako iskalio svoj bijes i na mene, kako posebno pokazuje njegova knjiga i nastavci u časopisu "Na pragu sutrašnjice", nakon toga što je u meni uočio radikalno pravaški usmjerenog Hrvata.
8) Ovdje moram izraziti skrajnje čuđenje zbog njegova pomanjkanja lucidnosti u ocjenjivanju mog jezika, stila, načina postavljanja problema, tretiranja i izvlačenja zaključaka, koji je mogao upoznati u mojim člancima objelodanjenim u HD i drugim listovima. To isto vrijedi i za tematiku kojom se bavim, teze koje postavljam i osnovnu orijentaciju koju zastupam i za koju se borim. Da bi se uz moj rad u uredništvu HD na trenutke mogla uvući tolika nepismenost i toliki ekstremistički nepravaški stavovi? Da je to uočio i priznao, mogao je na vrijeme ispraviti svoje stavove, te ne ispadati van s onakvim bljuvotinama koje u očima objektivnih čitatelja padaju ne na moj, već na njegov obraz.
9) Nije teško čitateljima, koji poznaju stvarnost stare i nove Jugoslavije, uočiti kako Ciliga potpuno izvrće i mijesi je kako je njemu volja, prikazujući je kako ju je on gledao, tj. kakva je ona trebala biti prema njegovim željama. Za njega se tamo od 1918. pa do danas sve vrti oko komunizma i KPJ. Ona je u središtu zbivanja, a sve drugo zapada u sjenu: i Aleksandar, i Pašić, i Trumbić, i Pribičević, i Radić, i Maček, i Stojadinović za stare Jugoslavije, kao i Pavelić, Stepinac, Krnjević, B. Jelić (koji je za njega "krčmarski političar"), Kavran i drugi za vrijeme rata i u ovo poslijeratno vrijeme. Odsutni su mu iz općih zbivanja i Hrvatska Stranka Prava, koja u revolucionarnom periodu u borbi za slobodu Hrvatske govori beogradskoj Čaršiji revolucionarnim jezikom ličkih ustanika i Ustaškog Pokreta, Hrvatska Seljačka Stranka i Protulipčevi Križari, kao i srpski radikali i demokrati i Slovenska Ljudska Stranka. Svi su ti čimbenici predstavljali srž hrvatske, srpske i slovenske stvarnosti, a njegov je komunizam bio negdje na periferiji te stvarnosti osnovnih zbivanja. I da ne bi one koluzije između Moskve i zapadnih demokracija protiv podivljalog njemačkog nacizma, nikada Tito ne bi vidio ni Zagreba ni Beograda.
 
Za Ciligu se, naprotiv, cjelokupna naša stvarnost odvija na relaciji Moskva - Beograd. Moskva je ona, koja nas vedri i oblači, mijesi našu stvarnost prema svojoj volji i svojim interesima, pa čak postavlja urednike u Jelićevoj "Hrvatskoj Državi". Zapadne su demokracije u Ciliginim prikazivanjima naše stvarnosti gotovo potpuno odsutne, dok se dobro zna koju su ulogu igrali u sistematiziranju Balkana i, prema tome, u stvaranju Jugoslavije, nakon pada Habsburške Monarhije Englezi i Francuzi; dok je ovu, drugu Jugoslaviju doslovce održala na nogama Amerika. Ciliga je prisiljen priznati ovu ulogu Amerike makar u ovoj posljednoj fazi.
U nastavku ove knjige Ciliga čini sve što može da bi dokazao kako je za dobro južnih Slavena, uključujući tu čak i Bugare, neophodno održanje Jugoslavije. On se u tome grdno vara: hrvatski se narod nalazi s druge strane barikade. On stoji iza Oca Domovine Hrvatske dr. Ante Starčevića i njegove Stranke Prava, iza Braće Radića i njihove Seljačke Stranke, na braniku svoje neovisne države Hrvatske za koju je... cvijet hrvatske mladeži položio svoje živote na bojnim poljima od Drine do Dravograda. On stoji iza svojih palih žrtava na Bleiburškom polju u Austriji i na "maršu smrti" od Dravograda do Beograda, iza svojih prognanika i mučenika po srbokomunističkim zatvorima, iza svojih Vitezova od Bugojna i Velebita. Hrvatski narod odlučno odbija svaku diskusiju o bilo kakvoj Jugoslaviji nakon tako teškog i tako tragičnog bilansa šezdesetgodišnjeg života u Jugoslaviji, dok je srž naše nacije, ono što je vazda najoštroumnije shvaćalo svoju stvarnost, pravaška Hrvatska, od samog pokušaja da nas se odvede u Beograd, odlučno odbijala svako formiranje Jugoslavije. Gaze, stoga, osnovno pravo na samoodređenje vlastitog naroda i počinjaju protiv njega samoubilački zločin svi oni Hrvati koji uza sve to opće jasno i odlučno držanje Hrvata kao nacije i danas čine sve što mogu, kako bi nas na svaki način zadržali u toj tamnici koja nosi ime Jugoslavija.
 
Nikola Čolak (Janjevo, 1914. – Padova, 1996.), hrvatski povjesničar, arhivist, kulturni djelatnik i publicist. Diplomirao filozofiju, klasičnu filologiju, talijanski i francuski jezik i književnost te povijest. U svibnju 1945. je uhićen od komunističkih vlasti te kako nije želio iz moralnih razloga sudjelovati u novom poretku osuđen je na tri godine zatvora i prisilnog rada. Boravio je u logorima u Popovači, Velikoj Pisanici, Sisku i Lepoglavi (zajedno s nadbiskupom A. Stepincem). Godine 1954 dobiva posao u Državnom arhivu u Zadru gdje ostaje do 1960. te prelazi u zadarski Institut JAZU-a što označava njegov ulazak u pionirsko područje hrvatske trgovačke pomorske povijesti kojoj je bio začetnik i do dan danas najjači predstavnik. Prikupljao je građu za pomorsku povijest Jadrana 18. st. u zadarskom  te u venecijanskom arhivu. Nakon pokušaja osnivanja 1966. u Zadru časopisa “Slobodni glas” sa skupinom heterogenih intelektualaca prisiljen je pobjeći u inozemstvo te dobiva politički azil u Italiji. Smjestio se u Padovi kako bi bio što bliži venecijanskim arhivima, važnima za hrvatsku pomorsku povijest i kao istaknuti hrvatski emigrant angažirao se u raspravama o budućnosti Hrvatske. Njegovo djelo “Iza bodljikave žice: svjedočanstvo o životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji” (Padova, 1977.) govori o njegovom iskustvu proživljenog stradanja. U Veneciji je osnovao “Središnjicu za proučavanje hrvatske povijesti” te je objavio preko 50 izvornih znanstvenih radova u relevantnim hrvatskim i talijanskim povijesnim časopisima. Pripremio je za tiskanje 16.000 dokumenata u “Hrvatskim pomorskim regestima” 18. st. u tri sveska, od kojeg je treći izdan post mortem. Prikupio je više od 100.000 dokumenata u hrvatskim i talijanskim arhivima tijekom četrdeset godina istraživanja vezano uz povijest Jadrana u 18. st. zasluživši status “erudita”: za takav je životni trud bio potreban integritet, erudicija i znanje kojima je prof. Čolak pridodao i naglašenu ljubav prema Domovini. (iz pogovora knjige „Hrvatski pomorski regesti – Marittimi regesti croati“, III. svezak prof. dr. sc. Josipa Vrandečića)
Knjiga je predstavljena u utorak, 13. veljače 2018. u 18 sati u Čitaonici Narodne knjižnice Grad. O knjizi su govorili dr. sc. Vesna Čučić ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, dr. sc. Vesna Miović iz Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku te urednica knjige Zrinka Podhraški Čizmek, doktorandica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Predstavljanje knjige bilo je u organizaciji Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku, Hrvatske matice iseljenika Dubrovnik i Dubrovačkih knjižnica.
Knjiga je objavljena 2017. u izdanju Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 19 godina nakon smrti njezinog autora. “Za ovaj je životni trud trebalo imati sve vrline povjesničara sakupljača: integritet, erudiciju i znanje, a prof. je Čolak pridodao i naglašenu ljubav prema Domovini. U njegovom djelu sadržan je čitav naš povijesni ideal vezan za Jadran, naše more, koje nas, kako je isticao, čini jedinim povijesnim pomorskim narodom u punom smislu u velikoj obitelji slavenske rase” napisao je u pogovoru prof. dr. sc. Josip Vrandečić. (https://www.dkd.hr/blog/2018/02/06/6296-2/)
 

(Nikola Čolak, Iza bodljikave žice, Svjedočanstvo o životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji, La Ciclografica, Padova, 1977., Dodatak I., str. 245.-256.), 13. travnja 2009., http://mail.hakave.org/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bai-ivo/4342-pogled-unazad-politika-razmilljanja-o-hrvatskoj.html

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1534 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević