Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

U Zagrebu obilježena 50. godišnjica Praškog proljeća

 
 
U organizaciji Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb, u srijedu 28. studenog u Češkom domu u Zagrebu održana je tribina posvećena 50. godišnjici Praškog proljeća i okupacije Čehoslovačke 1968. te utjecaju koji su ti dramatični događaji imali na daljnji tijek češke i slovačke povijesti, kulture i života, kao i na odnose Hrvata, Čeha i Slovaka.
https://ichef.bbci.co.uk/news/660/cpsprodpb/D409/production/_103118245_gettyimages-183975831.jpg
O političkim događajima u Čehoslovačkoj 1968. govorio je predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac koji je podsjetio da je Praško proljeće bio reformski pokret predvođen čelnikom Komunističke partije Čehoslovačke Alexanderom Dubčekom s ciljem demokratizacije i liberalizacije društveno-političkog sustava Čehoslovačke i stvaranja »socijalizma s ljudskim likom«. Pokret je prihvatio velik broj Čeha i Slovaka koji su se nadali da će unatoč podređenom položaju svoje zemlje unutar Varšavskog pakta uspjeti izboriti određeni stupanj slobode u području politike, gospodarstva i kulture. Te nade je međutim ugasila okupacija vojski pet država Varšavskog pakta (SSSR-a, DDR-a, Poljske, Mađarske i Bugarske) u kolovozu 1968. nakon koje su Dubček i čehoslovačko vodstvo bili prisiljeni na kapitulaciju i odustajanje od svojih reformi, iako su neko vrijeme zadržani na političkim položajima. Od planiranih reformi ostvarena je jedino federalizacija Čehoslovačke koja je 1. siječnja 1969. postala federativna država sastavljena od Češke Socijalističke Republike i Slovačke Socijalističke Republike. Uslijedilo je razdoblje tzv. normalizacije koje je potrajalo sve do Baršunaste revolucije 1989. Nepodobni građani izbačeni su s radnih mjesta i hapšeni, a oko 250.000 ih je emigriralo, među njima brojni znanstvenici i kulturni djelatnici, od kojih su najpoznatiji književnici Milan Kundera, Josef Škvorecký i Arnošt Lustig te režiser Miloš Forman. »Kod Čeha i Slovaka 1968. ima veliki emotivni naboj jer to je bila godina velikih nada, entuzijazma i optimizma, ali i godina velikog razočaranja. Praško proljeće i njegov kraj, kao i kasnije protestno samospaljivanje studenta Jana Palacha, vjerojatno je u svijetu najpoznatiji događaj iz češke i slovačke povijesti«, kazao je Lipovac.
 
Spomenuo je da su podršku Praškom proljeću dali Jugoslavija i Rumunjska, budući da je Josip Broz Tito u Praškom proljeću vidio uspjeh svoje koncepcije socijalizma, dok je Nicolae Ceausescu, koji je u Rumunjskoj provodio rigidni režim, branio načelo da svaka država ima pravo razvijati socijalizam kakav želi. Lipovac je spomenuo da je tijekom okupacije poginulo 137 čehoslovačkih građana koji su pokušali pružiti otpor, a oko 50.000 Čeha i Slovaka zateklo se na odmoru u Hrvatskoj te im je zbog zatvorenih granica desetak dana bio onemogućen povratak. »U tom periodu građani i institucije osigurali su im smještaj i svu potrebnu pomoć, čime je još jednom došla do izražaja solidarnost Hrvata, Čeha i Slovaka u teškim trenucima njihove povijesti«, rekao je Lipovac. O pisanju hrvatskog tiska u vrijeme gušenja Praškog proljeća govorila je potpredsjednica Češke besede Zagreb Marina Kolaček Novosel, s naglaskom na reportaže o smještaju čehoslovačkih turista u Zagrebu gdje su građani dobrovoljno nudili smještaj u svojim domovima.
 
O ulozi čeških književnika u Praškom proljeću govorio je dr. Matija Ivačić, viši asistent na Katedri za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je istaknuo važnost Kongresa čehoslovačkih književnika 1967. kao predigre Praškog proljeća. »Književnici su kao prvi dali dijagnozu komunističkog režima koji je bio porozan na svim razinama. Oni su u velikoj mjeri odredili intenzitet Praškog proljeća i sukreirali ga«, rekao je Ivačić. Spomenuo je važnost književnika Ludvíka Vaculíka koji je 1968. pokrenuo peticiju Dvije tisuće riječi sa zahtjevom za intenzivnijim društvenim promjenama. Peticiju je potpisalo oko 200.000 čehoslovačkih građana i ona je postala jedan od manifesta Praškog proljeća. Svoja sjećanja na događanje u Čehoslovačakoj 1968. iznio je potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva Miroslav Křepela koji je spomenuo da se u ozračju nade i optimizma nije očekivalo da bi okupacija vojski Varšavskog pakta mogla ugušiti reformske procese.
 
Na tribini su uz članove Hrvatsko-češkog društva i pripadnike češke manjine bili nazočni i zamjenik češkog veleposlanika Slavomír Goga te brojni studenti bohemistike u Zagrebu.
 

Marijan Lipovac

Lista Bunjevci zajedno pobijedila, ali sumnja u regularnost

 
 
NA SJEVERU BAČKE VIŠE NE POSTOJI RIJEČ HRVAT I HRVATSKI!
»Četiri izborne liste koje su se 4. studenoga nadmetale na izborima za nacionalne savjete nacionalnih manjina tražile su od Republičke izborne komisije naknadni uvid u izborni materijal – po jedna romska, rumunjska, slovačka i bunjevačka. Najmanje dvije za N1 potvrđuju da su to učinile zbog sumnje u nepravilnosti. U bunjevačkoj zajednici te nepravilnosti dovode čak u vezu sa pokušajem gašenja autohtone bunjevačke manjine u Srbiji. Lista Bunjevci zajedno je osvojila većinu glasova, ali u regularnost izbora ipak sumnja.
https://rs.n1info.com/Picture/240791/jpeg/kolo.jpg
"Možda smo jedini primjer da žalbu upućuje onaj tko je pobijedio", kaže Mirko Bajić iz Saveza bačkih Bunjevaca. A upućuju je zbog Sombora. Od 18 udruženja, koliko ih u bunjevačkoj zajednici ima, listu "Bunjevci zajedno" podržala su sva, osim jednog – Bunjevačkog kola, koje je na izbore izašlo samo. Bajić ih optužuje za pokušaj urušavanja Nacionalnog savjeta, koji je u prošlom sazivu, napominje, postigao historijske rezultate, jer je prvi put poslije sto godina omogućio uvođenje bunjevačkog jezika u škole. "Ako Bunjevački nacionalni savjet ne postoji, Bunjevci ne postoje kao autohtona nacionalna manjina. Mi potpuno imamo saznanja da je pod tim okriljem nekih bunjevačkih Hrvata vršen utjecaj preko somborske liste, dakle liste broj dva i da je do te mjere to rađeno da je na izborima bilo očiglednih manipulacija, možemo slobodno reći izborne krađe", poručuje Bajić. Uvidom u izborni materijal ustanovili su, kaže, brojne manipulacije, poput naknadnih upisa u birački popis, potpise načinjene identičnim rukopisom i slično. Optužbe iz Subotice ne stoje, kažu u Bunjevačkom kolu u Somboru. Činjenicu da će u novom Nacionalnom savjetu imati šest mandata iskoristit će, kažu, da bi njegov rad provjerili i ispravili, a ne da bi ga urušili.
 
"Bunjevačko kolo" postoji od 1921. godine i do sada je, napominju, također na izbore izlazilo samostalno. Ovog puta prva točka njihovog programa glasila je – vratit ćemo nacionalni savjet Bunjevcima. "Apsolutno je poslije izbornih rezultata to dobilo na snazi, jer je činjenica da je izlaznost u Somboru bila 60 posto, dok je u Subotici bila 15 do 20, možda negdje i malo preko 20 posto", navodi Aleksandar Bošnjak, Bunjevačko kolo Sombor. To naziva bojkotom i jasnom porukom bunjevačke zajednice, a pojedine čelnike iz Subotice "profesionalnim Bunjevcima", koji su privatizirali nacionalni savjet. Suštinu optužbi vidi u pokušaju da sačuvaju dosadašnje funkcije i dodaje da poziv za zajedničko sudjelovanje na izborima nisu ni dobili, što u Subotici odbacuju. "Također im je bio upućen poziv i sad ga upućujem da zajedno s nacionalnim savjetom, kao i udruženja u Somboru, pristupe i da zajednički pravimo nacionalni savjet s onim što je interes Bunjevaca kao nacionalne zajednice", navodi Mirko Bajić. Na obje liste prisutni su političari – i manjinskih, ali i vladajuće Srpske napredne stranke. Ni jedni ni drugi u tome ne vide problem. Ovog puta problem je, kažu, osobne prirode.«
 

Nataša Kovačev, http://rs.n1info.com/a436662/Vesti/Lista-Bunjevci-zajedno-pobedila-ali-sumnja-u-regularnost.html

U Koljnofu održani Deseti međunarodni književni susreti

 
 
Na ovogodišnjim Susretima sudjelovali su članovi Društva hrvatskih književnika Jurica Čenar, dr. Herbert Gassner, Dorothea Zeichmann, Robert Mlinarec, Božidar Glavina i Tomislav Marijan Bilosnić, pjesnik i znanstvenik dr. Šandor Horvat, pjesnikinja i novinarka Time Horvat, bibinjski pjesnik Marin Fuzul, te pjesnici-glazbenici Nikša Krpetić (Split), Josip Čenić i Mijo Bijuklić Mišo (Beč), kao i domaćin Susreta dr. Franjo Pajrić. Kao i svake godine dosad književnicima se pridružio i nakladnik iz Splita, gosp. Zoran Bošković.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2016/11/3.-S-nasljednicima-obitelji-PejareviSHLmpwZw_.jpg
Jubilarni 10. Međunarodni književni susreti u Koljnofu (Kópháza), u zapadnoj Mađarska, mjestu u kojem žive gradišćanski Hrvati, a u kojemu su rođeni, odnosno živjeli i veliki gradišćanski pjesnici Mate Šinković i Mihovilj Naković, održani su od 15. do 18. studenoga 2018. godine. Na ovogodišnjim susretima nastupila su i dva zadarska autora, književnik Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik) i Marin Fuzul (Bibinje). Bilosnić je desetogodišnji laureat i suosnivač ovih Susreta, dok je Fuzul nastupio po prvi puta. Ovdje je važno reći kako općine Koljnof i Bibinje već četrdeset godina redovito održavaju prijateljske susrete. Tako je nedavno na trgu ispred hodočasne crkve Velike Gospe (Uznesenja Blažene Djevice Marije) u Koljnofu svečano otkriven kip Sv. Roka, dar Bibinja ovom velikom hrvatskom naselju u Gradišću. Brončani kip, bez kamenog postolja, visok 1,82 metara, djelo je poznatog hrvatskog akademskog kipara Tomislava Kršnjavija.
 
Na ovogodišnjim Susretima sudjelovali su članovi Društva hrvatskih književnika Jurica Čenar, dr. Herbert Gassner, Dorothea Zeichmann, Robert Mlinarec, Božidar Glavina i Tomislav Marijan Bilosnić, pjesnik i znanstvenik dr. Šandor Horvat, pjesnikinja i novinarka Time Horvat, bibinjski pjesnik Marin Fuzul, te pjesnici-glazbenici Nikša Krpetić (Split), Josip Čenić i Mijo Bijuklić Mišo (Beč), kao i domaćin Susreta dr. Franjo Pajrić. Kao i svake godine dosad književnicima se pridružio i nakladnik iz Splita, gosp. Zoran Bošković.
 
Pjesnici su posjetili više mjesta Jursko-mošonjsko-šopronske županijie i Železne županije, tako da su boravili u mjestima s mađarske i austrijske strane Gradišća, koje je nekad nemilosrdno dijelila Željezna zavjesa, koja je rastavila mnoge obitelji u srodstvu, a imanja razdijelila na dvije potpuno suprotstavljene i međusobno zatvorene strane.
 
Međunarodni književni susreti u Koljnofu održavaju se od 2009. godine, a koje su inicirali, utemeljili i pokrenuli dr. Franjo Pajrić iz Koljnofa i književnik Đuro Vidmarović iz Zagreba, današnji predsjednik Društva hrvatskih književnika. Posljednjih godina koordinator i voditelj ovih susreta bio je Darko Pero Pernjak, književnik iz Koprivnice.
 
Književne manifestacije u Koljnofu u desetgodišnjem razdoblju okupile su stotinjak književnika, pjesnika, prozaista, romanopisaca, kritičara, književnih teoretičara i jezikoslovaca iz Hrvatske, Mađarske, Austrije, Slovačke i Bosne i Hercegovine. Među sudionicima često su se nalazila prva imena suvremene hrvatske književnosti, kao i pojedinci koji se književnošću i brigom za jezik bave na amaterskoj osnovi. Koljnof je tako na srednjoeuropskoj kulturnoj karti, kada su u pitanju manjinske zajednice, postao važnim središtem susretišta hrvatskih književnika iz stare domovine, kao i onih iz rasuća. Hrvatski pjesnici sa svojim domaćinima ove su godine sudjelovali u programima u Petrovom Selu, u selu Nardi, Jaku, Koljnofu, Celindorfu, (njemački Zillingtal), Nagycenku,  Željeznom (Eisenstadt, glavni grad Gradišća). U Petrovom Selu i Nardi pjesnici su se družili s učenicima i posjetili tamošnje škole, isto kao i u Koljnofu. U Koljnofu u „Levandi“, tradicionalnom okupljanju pjesnika, uz predstavljanje pet knjiga Izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, nastupio je Marin Fuzul s ciklusom domovinske lirike, dok je cijeli program, kojega je vodio Zoran Bošković, upotpunjen pjesničko-glazbenim recitalom Nikše Krpetića, Josipa Čenića i Mije Bijuklića Miše. U Celindorfu posjećen je nedavno podignuti spomenik ovdašnjem sinu, isusovcu Filipu Kaušiću, prvom rektoru Zagrebačkoga sveučilišta, dok je na Veleučilištu u Železnom njegovom životnom putu i djelu u Železnoma posebna izložba i predavanje dr. Herberta Gassnera i dr. Franje Pajrića. Književnici su se upoznali i s tek uređenim prostorom za hrvatsku knjižnicu na Veleučilištu u Železnom.U glavnom gradu Gradišća književnici su posjetili i glasovitu vinoteku Selektion Burgenlanda gdje ih je primio i ugostio mladi vlasnik Konrad Robitza. U Nagycenku posjećena je poznata ovdašnja Galerija Horváth&Lukács.
 
Kao i svake godine književnici su sudjelovali i kao pjesnici i glumci u predstavi amaterske koljnofske družine u prepunom Domu kulture. Ove godine bila je to burleska "Čudo od meštrije – Asistenta prosim!" u kojoj su uživali mnogi.Kao i obično, nepredviđeni dio programa pokazao se posebno znakovitim. Šezdesetak hodočasnika iz Baške Vode, poslije posjeta crkvi Velike Gospe u Koljnofu, s pjesmom „Gospe ribara težaka“ svratili su u glasoviti restoran „Levanda“, vlasništvo obitelji Pajrić, ne znajući autora pjevane pjesme, a još manje sluteći da se isti nalazi u prostoriji u koju su unišli na okrepu. I sam iznenađen i dirnut, domaćin dr. Franjo Pajrić upitao je hodočasnike znaju li čiju pjesmu pjevaju, pokazujući im Nikšu Krpetića, s kojim su se gotovo svi hodočasnici potom željeli upoznati i pozdraviti. Uslijedilo je i drugo iznenađenje. Kada su hodočasnici saznali da je među sudionicima Koljnofskih susreta i Josip Čenić, autor pjesme „Jedina je Hrvatska“, uzvratili su pjesmom koja je gotovo postala novom himnom. Doista, jedan je Koljnof! 
 
Konačno, na posebnom okruglom stolu s temom o desetogodišnjim Međunarodnim književnim susretima u Koljnofu, što i kako dalje, izabrani su i novi voditelji ovih Susreta. Iz Mađardske to je dr. Šandor Horvat, iz Austrije poznati pjesnici Jurica Čenar, odnosno Dorothea Zeichmann, te iz Hrvatske književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić. Sudionici  jubilarnih 10. Međunarodnih književnih susreta u Koljnofu nagrađeni su s unikatnim plaketama u staklu, s hrvatskim grbom i znakom susreta. Sva ova događanja, kao i ranijih godina, modelirao je i financirao dr. Franjo Pajrić, odnosno Udruga Hrvati  / Hrvati-Horvátok Egyesület, Kópháza-Koljnof, Mađarska, u suradnji s više drugih srodnih društava i udruga, koje se bave promicanjem hrvatske kulture i baštine u Hrvatskom Gradišću, a uz potporu državnih ureda Republike Hrvatske i Republike Mađarske. (t.b.)

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1309 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević