Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Četvrta knjiga iz edicije Preprekovi pjesnici

 
 
Iz tiska je u izdanju HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada izašla zbirka izabranih pjesama Mladena Franje Nikšića Prokleto i sveto kao četvrta knjiga iz EdicijePreprekovi pjesnici. Nakladnik je Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Stanislav Preprek“, Novi Sad, 2018. Za nakladnika: Krešimir Tkalac, predsjednik Društva. Urednica je dr. Dragana V. Todoreskov.
Pjesme su pisane na standardnom hrvatskom ali i na ikavskom dijalektu i čakavkom narječju. „Nikšić je poeta koji svuda traži ljepotu: u prizoru iz detinjstva, trenutku koji proživljava, u susretu sa ženom koja mu je kadkad bliska, a kadkad nepoznata i kojoj se divi sa distance, u pejsažima mora ili u plodovima ravničarskoga kraja. Njegova je pjesma i povrh toga sjetna: sve što je lijepo ide ka svom kraju, ka ugasnuću. Otuda je pjesnik usredsređem na detalje, na male stvari i „djelanja“, koje ispunjavaju dušu radošću. Svijestan da ne može produljiti trenutke u kojim uživa, on ih ispraća tihim glasom u kojem se naslućuje patnja. No, nema mjesta patetici, erupcijama emocija, već je sve nekako prigušeno, stišano i umjereno. O toj stišanosti svjedoči i odsustvo znakova interpunkcije. Nema usklika, nema dilema, nema suvišnih pitanja. Ljupka jasnoća kojom nam se obraća Mladen Franjo Nikšić jeste ono što plijeni čitatelje već dugi niz godina, tijekom njegove duge pjesničke karijere, pored koje naporedo traje i rad na grafikama, crtežima i slikama.“ – kaže književna kritičarka dr Dragana V. Todoreskov, urednica ove zbirke odabranih pjesama.
 
Mladen Franjo Nikšić je umirovljeni građevinski inženjer, rođen u Hercegovcu, općina Garešnica, Republika Hrvatska. Od 1945. živi u Novom Sadu. Zaljubljenik je u slikarstvo. Posvetio se crtanju i slikanju novosadskih ulica starog jezgra grada i njegovih kitnjastih fasada. Imao je više samostalnih i zajedničkih postavki svojih djela, a dobijao je i nagrade. Piše poeziju punu topline i duha. Zbirka pod naslovom Pjesme mu je izašla 1996. godine, a Penzionerske novine su mu 1997. objavile knjigu Poezija trećeg doba. Novu zbirku poezije izdaje i 2014. godine. Član je uredništva Vesnika, informativnog glasila Novosadskog kluba, koji je izdavač Enciklopedije Novog Sada u kojoj je zastupljen (svezak 17).
 
Zbirka pjesama Pokleto i sveto, uz druga izdanja Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek”, bit će izložena na Međunarodnom sajmu knjiga u Novom Sadu od 7. do 12. ožujkana štandu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine i predstavljena u jednosatnom izlaganju članova Književnog kluba na glavnoj pozornici u nedjelju 11. ožujka u 16.00 sati. Molim posjetitei našu internetsku stranicu www.stanislavpreprek.org
 

Branimir Miroslav Cakić, voditelj Književnog kluba HKUPD Stanislav Preprek

Još je živa slika djevojčice ljupke

 
 
Ljepota iz bajke, kao da mi se snilo,
u vjenčanici tu pred crkvom stojiš,
a čini mi se kao da je to jučer bilo.
Danas si stara, sedamdesetu brojiš.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ5MTzJMJ66D5beIxrIBGcScdBkVusml14ZTIxYGeJyp8o8Jv01Cw                         
Teško je zamisliti da si bila mala,
ačini mi se kao da je to jučer bilo,
kad si se sa mnom u pijesku igrala.
Sadte glava boli, ništa ti nije milo.
 
Slatko kuče stavila si u svoje krilo,
te djevojčice ljupke slika je živa,
ačini mi se kao da je to jučer bilo.
Danas vidim, sva si nekako kriva.
 
Željah da ti samo dodirnem grudi,
akao da je tojučer bilo, čini mi se,
za njima svi momci baš bijahuludi.
Sad su one suhe i mlohavo ti vise.
 
U očima plavim radost vidi ti se,
poglede plijeni tvoje vitko tijelo,
akao da je to jučer bilo,čini mi se.
Danas su ti oči prazne,gledašu bijelo.
 
Znam te kao najljepšu curu grada,
ačini mi se kao da je to jučerbilo,
osmijeh tvoj bijaše biserna parada.
Sad su ti zubi žuti,a zubalo gnjilo.
 
I čini mi se kao da je to juče bilo,
u vjenčanici tu pred crkvom stojiš,
ljepota iz bajke, kao da mi se snilo.
Danas si ružna, sedamdesetu brojiš.
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Odraz u zrcalu krivom

 
 
Znam da će žalost tvoja biti veća,
kad me baš iznenada ne bude više,
ali želim da sada traje tvoja sreća,
ima vremena za suze kad počnu kiše...
https://img.culturacolectiva.com/featured/2018/02/01/1517513351831/lifestyle1-medium.jpg
Smrtni znoj obliva moje mlado tijelo,
sa naporom milujem tvoju kosu dugu,
ali da si prelijepa govorim tebi veselo,
i u očima mi ne vidiš moga srca tugu.
 
I ne možeš vidjeti moje lice pravo,
uvijek je to odraz u zrcalu krivom,
i kada ti izgledam dobro i zdravo,
tijelo mi je u ranama, duša u sivom.
 
Znam da će žalost tvoja biti veća,
kad me baš iznenada ne bude više,
ali želim da sada traje tvoja sreća,
ima vremena za suze kad počnu kiše...
 
Tu na vjetru stojim s čelom vrelim,
i smiješim se, znam kako se to radi,
da me samo takvog pamtiš, to želim,
premda mi se moj život odavno gadi.
 
Unutra krvare rane, u grudima guši,
rekli su mi da me ne mogu izliječiti,
ali ne dam da ti se slika o meni sruši,
iako ništa moju smrt ne će spriječiti.
I znam da će žalost tvoja biti veća,
kad me baš iznenada ne bude više,
ali želim da sada traje tvoja sreća,
ima vremena za suze kad počnu kiše...
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1245 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević