Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

»Miloš u znak protesta legao u neki hlad i odatle ga nitko nije mogao pokrenuti cijela tri dana...«

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom članaka „Bik Miloš“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 806 od 28. rujna 2018. godine.
Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji br. 806 od 28. rujna 2018. godine na jednoj cijeloj stranici donosi reportažu o biku Milošu iz Đurđina (1934. godište). Uz njegovu fotografiju i životopis (na salašu je živio u potpunom izobilju, dobijajući najbolju hranu, oslobođen svih poljskih radova, korišten isključivo za priplod), „Hrvatska riječ“ nas informiše i o tome da je djed Lazo (Milošev vlasnik) krenuo iz Đurđina, skupa s Milošem, u petak navečer (nije navedeno točno vrijeme, datum i godina)kako bi do subote ujutro stigao na vašar u Bačku Topolu. Na vašaru se dugo pogađao s jednim stočnim trgovcem tražeći 12,5 dinara (značajan podatak), ali trgovac je nudio samo 12 dinara i na koncu od trgovine nije bilo ništa.
Saznajemo i da je Miloš u znak protesta tada legao u neki hlad i odatle ga nitko nije mogao pokrenuti cijela tri dana! Tek u utorak navečer (nije navedeno točno vrijeme, datum i godina) Miloš je ustao i polagano se uputio prema Đurđinu.
 
I nitko nema ništa protiv Miloša i lijepe priče o staroj fotografiji, naprotiv, Miloš je svojim gabaritom, a posebno time koliko je krava opasao, zaslužio i duplericu usred „Hrvatske riječi“, no problem je u nečem drugom. U istom broju „Hrvatske riječi“ u rubrici „kultura“, članak „Nova knjiga: Branimir Miroslav Tomlekin, Uvrnute priče“, stišnjen je na četvrt stranice u više nego šturu vijest, iako su prikaz ove knjige od strane dr Dragane V. Todoreskov i recenzija Franje Petrinovića u cijelosti dostavljeni ovom tjedniku
 
A suština je u tome što autor ove knjige nije iz Đurđina da bi dobio cijelu stranicu u „Hrvatskoj riječi“ (ali ni bikovi iz Srijema, iako su bolji od Miloša, ne mogu u „Hrvatsku riječ“), što nije poltron onima u Subotici koji su prigrabili sve što je hrvatsko u Republici Srbiji i što o njima piše otvorena pisma.
Zato uz ovo otvoreno pismo šaljem i uvodnu riječ dr. Dragane V. Todoreskov i recenziju Franje Petrinovića za knjigu „Uvrnute priče“ .
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Prema knjizi Prejezoviti životopis velikoga Gargantue

 

 

Na krajnji sjever zemlje Varancije nekada davno doselili su se Kolebljivci. Ime su dobili po tome što je to sorta kolebljiva po svom karakteru. Vremenom su postali sve kolebljiviji i danas je baš sve oko njih i u vezi s njima nesigurno i kolebljivo. Odmah su počeli da se kolebaju i oko toga odakle su došli na krajnji sjever Varancije, pri čemu su se jedni kolebali između toga da li su stigli s izvora rijeke Hukabuke ili su se na putu sa svih strana sakupili u krdo istomišljenika, dok se drugi kolebaju između toga da li su se kao istomišljenici prvo sakupili u krdo na izvoru Hukabuke i onda krenuli na krajnji sjever Varancije, a treći se kolebaju između toga da li su uopće došli s izvora Hukabuke ili s nekog drugog izvora. O tom kolebanju odakle su, tko su i što su, Kolebljivci su, i jedni i drugi i treći, do sada napisali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza i objavili ih na svojim kamenim pločama.
U zemlji Varanciji Kolebljivci su se počeli kolebati i oko toga da li će živjeti u slozi i ljubavi sa Glavašima, vrstom čijih primjeraka ima dosta, ili sa vrstom Tvrdoglavaša, kojih je najviše.
 
Kako su dominantni Tvrdoglavaši znali nevidljivim toljagama premlaćivati Kolebljivce koji su im išli uz dlaku, polovica Kolebljivaca je počela govoriti da su oni ustvari podrijetlom Tvrdoglavaši, odnosno da su još na izvoru rijeke Hukabuke bili Tvrdoglavaši. I o tome su na svojim kamenim pločama uklesali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza, no, na osnovu njih (bezvrijednih studija i analiza) Tvrdoglavaši su ih prihvatili kao svoje. Tako su ovi Kolebljivci izbjegli silu i toljage Tvrdoglavaša, čak šta više, postali su njihovi miljenici kao nova bliska im vrsta u Varanciji.
Dio Kolebljivaca je, međutim, tvrdio da su podrijetlom Glavaši, pa je tako u Varanciji postojala i sorta Kolebljivaca koji su u isto vrijeme govorili za sebe da su i Glavaši.
 
Kolebljivci Tvrdoglavaši tvrdili su da s Glavašima nemaju nikakve veze, pa tako i sa Kolebljivcima koji su govorili da su u isto vrijeme i Glavaši i ove dvije vrste Kolebljivaca počele su se međusobno mrziti. Mržnja je vremenom prerasla u negaciju samog postojanja jednih od strane drugih i da bi dokazali tko su pravi Kolebljivci i jedni i drugi su o tome napisali bezbroj beskrajnih i bezvrijednih studija i analiza i objavili ih na svojim kamenim pločama.
 
Da iskoristi ovakvo stanje među Kolebljivcima, na krajnjem sjeveru krajnjeg sjevera zemlje Varancije, rodio se Toma Grabež. Toma je još prije rođenja govorio da je Kolebljivac i u isto vrijeme i Glavaš, iako je zapravo bio skorojević, iz obitelji bez pravog korijena. Ali bolesno ambiciozan, hraneći se još u mošnjama svog oca sa još dvije odlike Kolebljivaca, pokvarenošću i pohlepom, vrlo brzo je, manipulacijama, neistinama i falsifikatima (kako navodi jedan poznati Kolebljivac), sebi prigrabio sve što pripada Kolebljivcima koji kažu da su u isto vrijeme i Glavaši, ali i svim Glavašima u zemlji Varanciji.
A samo rađanje ovog grabeža je bilo čudovito i njega, kao pravo prćenje života na mrginju, opisuje vejač ovejane suštine, Kole Kolebljivac:
 
„Kada su mamu Grabež spopali porođajni trudovi tu se našla jedna grozna babuskara koja je živjela u kutu nekog tavana u Slamci, mjestu čuvenom po tome što sve babuskare u njemu prave slike od suhe trave. Ta babuskara je mami Grabež dala nešto tako strašno protiv uroka da su se ovoj toliko skupili i stegli mišići na otvoru kroz koji je trebao izaći mali Grabež da ih ni zubima ne biste mogli razdvojiti. Zbog toga su se mami Grabež rastavili materični kotiledoni i mali Tomica je upao u veliku majčinu šuplju žilu i kroz nju dospio do njenih ramena, gdje se ova žila račva. Tu se mali Grabež dugo kolebao na koju će stranu, a onda je otišao ulijevo i tako ispao na materino lijevo uho.“
 
Ne vjerujući u ovu čudovitu priču na koji način se rodio Toma Grabež, Kole Kolebljivac je sve nevjerne Tome upućivao na činjenicu da će se, istina mnogo kasnije, Minerva roditi iz Jupiterovog mozga na njegovo lijevo uho, a što će biti zapisano u svim knjigama Starog Rima, kao i da će se baš na takav način, još kasnije, roditi Gargantua. A Toma Grabež je odmah od malih nogu pokazivao da je vundermajmun. O tome također piše Kole Kolebljivac:
 
„Između treće i pete godine mali Toma se volio parložiti u brlogu, prodavati zjala, trčati za šarenim leptirima, pišati u obuću, balaviti u čorbu, bazati amo-tamo, pljuvati u činiju, zaseravati košulju, čupati muhama noge, sedjeti na ušima, puhati štencima u prkno i svako jutro bljuvati do mile volje.“
To je nedvojbeno ukazivalo da će Toma  Grabež brzo postati lider svih Kolebljivaca koji u isto vrijeme kažu da su i Glavaši, ali i većine Glavaša u Varanciji, i to u svemu i svačemu.
Naime, parloženje u brlogu razvio je do savršenstva još kao sasvim mlad tako što se raznim smicalicama dokopao svih brloga Kolebljivaca koji kažu da su i Glavaši, koncentrirao ih u blizini svog brloga na krajnjem sjeveru Varancije i tako apsolutno kontrolirao svako parloženje u brlozima Kolebljivaca koji govore da su i Glavaši, ali i svih Glavaša u Varanciji. Bio je to unosan posao koji mu je omogućio da plati svoje odane radnike na parloženju u brlozima i razvije druge korisne poslove. Vremenom se toliko usavršio u parloženju u brlozima i mnogim drugim sličnim stvarima da je u svemu tome postao nezamenjiv.
 
Prodaja zjala mu je također postala unosan posao jer je uspio da sve Kolebljivce koji govore da su i Glavaši, pa i većinu Glavaša, ubjedi da nitko ne može proizvesti tako dobra zjala kao on.
Trčanje za šarenim leptirima je brzo pretvorio u trčanje za šarenim novčanicama, što do tada nije uspjelo nikome, pa je i u tome postao jedini i nezamjenjivi Kolebljivac koji za sebe kaže da je i Glavaš, a vremenom je nadmašio i sve Glavaše u Varanciji.
 
Pišanje u obuću, balavljenje u čorbu, pljuvanje u činiju, zaseravanje košulje i slična iskustva iz djetinjstva znalački je upotrijebio kod klesanja u kamene ploče bezbroj beskrajnih i bezvrijednih priopćenja, studija i analiza u vezi  podrijetla i običaja Kolebljivaca koji kažu da su i Glavaši. Ubrzo je imao monopol i na vađenje kamena od kojih su se pravile ploče za urezivanje tih tekstova, a danas se mogu urezivati samo njegovi tekstovi i njegove genijalne misli u njegove kamene ploče. Tako je postao jedini i nezamjenjivi pisac svih tekstova i jedini mislilac među Kolebljivcima koji kažu da su i Glavaši, ali i među samim Glavašima u zemlji Varanciji.
 
A puhanje štencima u prkno donijelo mu je talent za puhanje u prdaljku, čiji zvuk obožavaju Kolebljivci, a koji se, mislim talent, prenio i na Grabežova pokoljenja, pa mu je jedan potomak najbolji puhač u prdaljku među svim Kolebljivcima koji kažu da su i Glavaši.
Vremenom se osilio i urođeni sadizam, koji se također manifestirao već u ranom djetinjstvu u vidu čupanja nogu muhama (sklonost ka vivisekciji), ispoljavao je tako što je neistomišljenike blatio i zapljuvavao otrovnim i monstruoznim klevetama uklesanim u svoje kamene ploče, poslije kojih su ovi  uglavnom izvršavali suicid, dok je za kritike na njegov račun čvrsto sjedio na ušima.
Tako je Toma Grabež raznim smicalicama, manipulacijama, neistinama i falsifikatima postao jedini majmun u Varanciji koji odlučuje o svemu i svačemu kada su u pitanju Kolebljivci koji kažu da su i Glavaši, ali i svi Glavaši u Varanciji, te se kroz to silno obogatio.
Kao takav puno kasnije je bio inspiracija Rabelais-u za svoj lik Granguzija Nezajaza, a puno, puno kasnije, kada će grabeži nositi firmirana odijela, kravate i aktentašne, ovakvi likovi bit će nazivani „etnobiznismenima“…
 
Varancija, deset tisuća i trista prije Krista.

 

Branimir Miroslav Tomlekin

Etnobiznismeni dviju zemalja, ujedinite se!

 
 
Nacionalna manjinska vijeća krovna su tijela koja bi trebala zastupati interese nacionalnih manjina. To je ne samo uloga, nego i svrha njihova postojanja (Srpskog narodnog vijeća u Republici Hrvatskoj i Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji) što je definirano zakonskim procedurama u objema zemljama. Zadaća je nacionalnih vijeća baviti se uređenjem etnoprostora koji su određeni društveno-povijesnim, ekonomskim, demografskim, ali i kulturnim i civilizacijskim čimbenicima. Ono što je trebalo biti uspostavljeno kao prostor slobode za pripadnike manjina pretvorilo se u prostor tiranije i autokracije.
https://oekastatic.orf.at/static/images/site/oeka/20171042/cutura_vladan.5669682.jpg
Vladan Čutura
 
Nacionalna manjinska vijeća, koja su na određeni način trebala pridonijeti egalitarizmu, postala su platformom ostvarivanja interesa njihovih vodstava s vidljivim odsustvom konsenzusa oko bilo kojeg pitanja s članovima nacionalne zajednice koje predstavljaju.

Legitimitet političkih predstavnika manjinskih zajednica

Radom dvaju nacionalnih vijeća, srpskog u Hrvatskoj i hrvatskog u Srbiji, upravljaju Pupovčeva Samostalna demokratska srpska stranka i Žigmanovljev Demokratski saveza Hrvata u Vojvodini. To, naravno, ne bi bilo problematično da prema statistikama izbornih rezultata ove stranke nemaju gotovo nikakvu potporu u manjinskim zajednicama kojima su nametnute kao politički čimbenik i arbitar. Istraživanja u Republici Hrvatskoj su pokazala da građani srpske nacionalnosti uglavnom glasuju vođeni nekim drugim kriterijima u odnosu na kriterij nacionalne pripadnosti. Podsjetit ću i da je na izborima za predsjednika Demokratske stranke Hrvata u Vojvodini, listopada 2015. godine, gospodin Žigmanov izabran kao jedini kandidat sa 166 glasova članova Izborne skupštine od ukupno 174 delegata. Podsjetit ću i da u Srbiji prema posljednjem popisu stanovništva živi 57.900 Hrvata. Osim što je riječ o tek 0,28 % aktivnih članova stranke u odnosu na ukupan broj Hrvata u Srbiji, činjenica je i da samo jedan kandidat de facto znači da nije bilo stvarnih izbora.

Djelovanje dviju manjinskih stranaka osobito je pogubno po rad nacionalnih vijeća (u koje su instalirani lojalni članovi stranaka) ponajprije zbog utjecaja vijeća na život, rad i odluke koje se tiču (ili bi se trebale ticati) cijele manjinske zajednice. Prije svega treba ukazati na nadzor nad izdašnim proračunskim sredstvima dviju zemalja koja se slijevaju u proračun nacionalnih vijeća koja se onda dodjeljuju, uglavnom, prema kriterijima podobnosti udrugama, pojedincima i njihovim projektima. Osim toga, niz puta je ukazivano na činjenicu da na internetskim stranicama Srpskog narodnog vijeća nema financijskih izvještaja, što je slučaj i s Hrvatskim nacionalnim vijećem. Na ovaj način političko zastupništvo i rad nacionalnih vijeća obesmišljava se što dovodi u pitanje i legitimnost manjinskih institucija. Ovakve statistike nameću zaključak da Hrvati u Republici Srbiji, kao i Srbi u Republici Hrvatskoj ne doživljavaju nominalno svoje stranke i nacionalna vijeća kao važne čimbenike u političkom životu - niti kao kanal rješavanja političkih i društvenih pitanja od njihova interesa, niti kao generatore promjena konkretnih problema.

U čemu je problem?

U Republici Hrvatskoj, kao i u Republici Srbiji, nekoliko su puta predstavnici brojnih manjinskih udruga, stranaka i pojedinci izražavali nezadovoljstvo i zahtijevali od države da osigura uvjete za stvaranje i djelovanje pluralističkih predstavničkih tijela koja bi mogla ukazati na različite političke stavove i interese svih Srba u Hrvatskoj, odnosno svih Hrvata u Srbiji. Uglavnom je u njihovim pritužbama bilo riječi o zlouporabi javnoga prostora, prostora majinskog djelovanja i kriteriju političke podobnosti kao jedinom uvjetu u radu i djelovanju u manjinskim institucijama. Da su uvelike bili u pravu svjedoči popis funkcija predsjednika dviju stranaka. Neke od važnijih funkcija gospodina Žigmanova jesu predsjednik DSHV-a, zastupnik u Skupštini Republike Srbije, zastupnik u Skupštini Grada Subotice, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i predsjednik Nakladničkoga vijeća NIU „Hrvatska riječ“. Gospodin Pupovac je, između ostalog, predsjednik Glavne skupštine i potpredsjednik SDSS-a, zastupnik u Hrvatskome saboru, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća, član Glavnoga odbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, a prije nekoliko godina novčano je kažnjen zbog sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika i šefa Nadzornog odbora Tesla štedne banke. Riječ je o neslavno propalom projektu (većinskoga vlasnika Fonda za razvoj Autonomne pokrajine Vojvodine) oko kojega su se isplele brojne  afere. Uočljivo je u njihovu djelovanju i spajanje političkih funkcija s funkcijama u polju kulture, što nerijetko ima za posljedicu politizaciju kulture manjinskih zajednica umjesto da se kulturi manjina osigura politička zaštita.

Međutim, dva su aspekta osobito problematična u djelovanju ovih dviju stranaka. Prvi se odnosi na politiku koju provode unutar manjinskih zajednica, koja je samodovoljna i getoizirajuća, a drugi na politike izvan kruga manjinskih zajednica, koja je agresivna i ksenofobna. Na politiku unutar zajednica dijelom sam ukazao i tiče se potpune uspostave kontrole nad cijelim etnonacionalnim prostorom. Na drugoj razini, koja ide prema javnom političkom i medijskom prostoru, prepoznatljivo je inzistiranje na negativnoj i antagonizirajućoj politici koja ne ide u korist ni odnosima dvije zemlje, a osobito ne pripadnicima srpskoga naroda u Republici Hrvatskoj i hrvatskoga u Republici Srbiji. Na pitanje kojim tehnologijama uspijevaju održavati ovo stanje, odgovor je - narativom žrtve.

Tko su žrtve?

Dovoljno je navesti samo nekoliko medijskih naslova na temu položaja hrvatskoga naroda u Republici Srbiji koji imaju snažan utjecaj na javno mnijenje o vojvođanskim Hrvatima i u domovini, ali i u Republici Srbiji. Cijeli je niz naslova od vodstva stranke u Subotici sljedećeg tipa: „Hrvati u Srbiji žale se na negativno okruženje”, „Među Hrvatima u Srbiji rastu strah i nesigurnost“, „Hrvati i dalje žive u strahu“, „U Vojvodini brutalno prebijen mladić hrvatske nacionalnosti: na leđima imao ozljede od ugriza“, „Zabranjeno emitiranje TV emisije na hrvatskom“, „Hrvati u Srbiji isključeni iz svih relevantnih procesa odlučivanja“, „Mi, Hrvati u Srbiji, najsiromašniji smo Hrvati u svijet“, „Kalvarija Hrvata u Srbiji: njihova djeca su ismijana, a svećenici napadnuti“, „Genocid nad Hrvatima Vojvodine“... Neupitno je da na pojave govora mržnje, etnički motivirano nasilje i eventualna kršenja manjinskih prava treba reagirati, ali ne na način da se pojedinačni incidenti kolektiviziraju kako bi se od problema stvorili veći i zamršeniji problemi.

No, vratimo se navedenim naslovima i onome što oni zapravo predstavljaju i što podržavaju. Prije svega – narativ žrtve. Sada je pitanje tko je u poziciji žrtve? U stvarnosti, malobrojni preostali Hrvati u Hrtkovcima i Slankamenu gdje su maltretirani i protjerivani od razurlarenih i agresivnih Šešeljevih radikala gotovo cijelo jedno desetljeće. Koliko znamo o njima? Jednako koliko i o egzistencijalnim problemima i životnim uvjetima Srba u Baranji iz pera većine klasno i socijalno osviještenih novinara Novosti.

Takva politika najviše šteti upravo građanima pripadnicima manjina u njihovom okruženju i zemlji u kojoj žive. „Biti žrtvom“, s jedne strane, ne dopušta svestrani profesionalni i osobni razvoj pojedinaca u takvim manjinskim zajednicama. S druge strane, što je i štetnije, jest negativan javni i medijski publicitet o pripadnicima manjinskih naroda. Sve to je problematično jer služi kratkoročnim i partikularnim interesima političkoga vodstva, ali je i pogubno jer se političke i upravljačke pozicije manjinskih vođa održavaju na moralnim, a ne političkim argumentima. To je logično budući da moralni argumenti i narativ žrtve uvelike oslobađaju političke odgovornosti.

I još jedna opaska na kraju. Samostalna srpska demokratska stranka po političkom je habitusu stranka socijaldemokratskih programskih načela. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je demokršćansko konzervativna stranka. No, ni jedna ne uviđa da samo relativno otvorena, ekonomski sigurna i politički integrirana zajednica ima šansu za opstanak. To im, vjerojatno, i nije važno pa ostaje staviti znak jednakosti između dva svjetonazora i viknuti: „Etnobiznismeni dviju zemalja, ujedinite se!“
 
Vladan Čutura je rođen u Somboru (Vojvodina), živi u Zagrebu. Doktorand je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bavi se istraživačkim radom i radom u privatnom sektoru.


Vladan Čutura, Liberal, 21. 9. 2017., https://liberal.hr/clanak.php?id=767

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1395 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević