Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Sinergijsko djelovanje i zbijanje redova

 
 
Pod naslovom “Održan sastanak tri hrvatske institucije” Hrvatsko nacionalno vijeće na svom portalu od 31. siječnja 2020. godine obavještava nas o još jednom povijesmom događaju. Prva rečenica glasi: Uposlenici Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU "Hrvatska riječ" sastali su se danas u Uredu Vijeća. Na kraju teksta piše: Sastanak svih uposlenih osoba u tri hrvatske institucije prva je ovakva aktivnost u povijesti IV. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća. U još samo dvije kratke rečenice između ovoga spomenuto je “sinergijsko djelovanje”, a očito je i “zbijanje redova”, što su parole g. Tomislava, uz već povijesnu netransparentnost rada ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija i neistinite interpretacije (obmanjivanje puka). Ali kako se vrhuška subotičkih “bunjevačkih Hrvata” voli slikati, slike govore sve:
https://hnv.org.rs/images/news/viber_image_2020-01-31_11-36-01-31-01-20-23-37-10.jpg
Na njima se vidi da je od “svih uposlenih u tri navednee hrvatske institucije” na sastanku bilo troje djelatnika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i četiri člana (od 29) Hrvatskog nacionalnog vijeća, ostalo su poslušnici! Dakle, sastanak je čisti brifing centralnog komiteta subotičkih “bunjevačkih Hrvata”ovdašnjih hrvatskih medija po direktivi ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. On je očito i sazvao ovaj povijesni skup jer mu se izmiče tlo pod nogama. Zato je sve sa tog sastanka stalo u tri-četiri kratke nemušte rečenice, jer što bi puk od 57.900 Hrvata u Republici Srbiji morao više znati o ovom povijesnom skupu. Čitat ćemo hvalospjeve u “Hrvatskoj riječi” i u tzv. dnevniku na hrvatskom jeziku!
 
Svaki broj “Hrvatske riječi” košta ovdašnju hrvatsku zajednicu oko 5.000 eura (saberite honorare ovih veselih likova), a rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrji prazna.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

U "Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu" ima preko 20 manifestacija vezanih za 'dužijance' i druge  bunjevačke običaje

 
 
“Kalendar manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” je pravo ogledalo rada Hrvatskog nacionalnog vijeća i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s ovdašnjim hrvatskim udrugama. U tijeku cijele 2019. godine Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata održali su dva “redovita radna” sastanka s udrugama! Na prvom, 29. lipnja u Novom Slankamenu, bilo je dvadesetak predstavnika udruga.
http://www.zkvh.org.rs/images/stories/Vijesti/2019/12_prosinac/Kalendar_manifestacija_za_2020._godinu.jpg
Prethodno je Darko Sarić Lukendić, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za kulturu,  na tzv. Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 (1. lipnja 2019.) izjavio da su "obiđene i kontaktirane 74 udruge, od kojih 51 djeluje u oblasti kulture, a preostalih 13 u različitim drugim oblastima i da će ubrošuri biti sumiran rad sa hrvatskim udrugama u Srbiji, na osnovi čega će Odbor (HNV-a) za kulturu izraditi mjere za unapređenje u oblasti kulture". Na drugom “redovitom radnom” sastanku, 1. prosinca u Stanišiću, bilo je samo desetak predstavnika udruga, ali smo o jednom i o drugom sastanku čitali i čuli preko ovdašnjih hrvatskih medija, koji su u rukama šačice “bunjevačkih Hrvata”, silne hvalospjeve!
 
Najviše udruga je u Subotici preko kojih “bunjevački Hrvati” uzimaju (i na taj način) veliki dio novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji. Na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata možemo vidjeti da u Srbiji  ima 50 registriranih hrvatskih udruga, koje su svrstane na slijedeći način:
- Subotica i okolica:         18 udruga (upravo osnovana i udruga “CRO Fond”, kao banka za novac koji se slijeva u Suboticu), pri čemu Subotica ima 12 udruga;
- Podunavlje:                    9 udruga;
- Sombor i okolica:          4 udruge (Sombor 2);
- Banat:                             2 udruge;
- Srijem i Novi Sad:       15 udruga (Novi Sad 2);
- Beograd i ostatak Srb.: 2 udruge (Beograd 1, Niš 1).
Ako netko samo letimično pogleda ovo što je do sada navedeno u najmanju ruku će biti začuđen, prije svega zbog neproporcionalnog broja udruga u odnosu na broj Hrvata u pojedinim gradovima i područjima, ali i zbog niza drugih apsurda. Prvi je da je Darko Sarić Lukendić obišao i kontaktirao 74 hrvatske udruge u Srbiji, pa obećana brošura o tome nije napisana, niti može biti napisana! Apsurd je da Subotica i okolica (donjotavankutski trokutić) ima više udruga od ukupnog broja udruga u Podunavlju, Somboru i okolici, Banatu, Beogradu i ostatku Srbije!
Apsurd je da, osim Subotice sa 12 udruga, više od jedne udruge imaju Novi Sad (2 udruge uz 5.335 Hrvata), Sombor (2 udruge uz 7.070 Hrvata), Zemun (2 udruge uz 1.411 Hrvata) i Petrovaradin (2 udruge uz 1.384 Hrvata), ali isto toliko udruga ima i Donji Tavankut!
 
Kada želimo saznati tko su oko 2.000 žitelja Donjeg Tavankuta odmah upadamo u bunjevačku “zbunjevinu”! Vikipedija na hrvatskom jeziku kaže da u Donjem Tavankutu (pored ostalih) žive Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao Bunjevci (citat). Valjda ovi prvi danas sebe nazivaju “bunjevačkim Hrvatima”, a Hrvati u Vojvodini, posebice srijemski, ne razlikuju jedne od drugih Bunjevaca! Zanimljiv je i podatak da je u Donjem Tavankutu 2002. godine (uz ostale) bilo 46% Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca) i 30% Bunjevaca, a 2011. 36% Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca) i 32% Bunjevaca! Kakvo je stanje prema ovom trendu danas, poslije deset godina, ne znamo ali tu se upravo krije “večita tajna” koliko u donjotavankutskom trokutiću ima “bunjevačkih Hrvata”, koji upravljaju sa 57.900 Hrvata u Republici Srbiji!!!
 
Apsurd je i da Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata registrira 50 udruga od kojih 5 nije u Vojvodini i Zavod nema nikakve ingerencije nad njima (Beograd, kojem pripadaju Zemun i Surčin, te Niš).
Onda Hrvatsko nacionalno vijeće (u kojem su od 29 vijećnika 18 iz Subotice) i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (u kojem su od troje zaposlenih ravnatelj i jedan zaposleni “bunjevački Hrvati”) održi u tjeku cijele godine dva “redovita radna” sastanka sa predstavnicima hrvatskih udruga i jasno je da od toga ove nemaju nikakve koristi. Pardon, koristi ima većina udruga iz Subotice i okolice i one čiji su predsjednici dopredsjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća ili su na drugim funkcijama u hrvatskim krovnim institucijama u Subotici!
Bezbroj puta sam napisao da se život ovdašnjih Hrvata odvija u udrugama koje opstaju samo zahvaljujući nekolicini entuzijasta u svakoj od njih, ali treba dodati da dobro “posluju” one udruge čiji su predstavnici u vladajućoj oligarhiji subotičkih “bunjevačkih Hrvata” ili su bliski njima!
I upravo sve ovo jasno pokazuje „Kalendar manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” izrađen od Zavoda za kukturu vojvođanskuh Hrvata:
- od 50 službeno registriranih udruga u 2020. godini samo njih 30 imaju manifestacije, pri čemu, “Bunjevačko kolo” ima 15 manifestacija (!) (predsjednik udruge je predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća i predsjednik novoosnovane udruge, banke novca, “CRO Fond”);
- 15 manifestacija imaju i dvije donjotavankutske udruge (!) jer je predsjednik jedne od tih udruga dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća;
- 20 udruga je ugašeno (ili ih Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ignorira) pri čemu je indikativno koje su to udruge;
- sve udruge iz Subotice i okolice su aktivne, iz Podunavlja većina, ostale sporadično, a slika srijemskih udruga (gdje pripada i Novi Sad) je alarmantna;
- od dvije udruge u Novom Sadu samo je jedna aktivna uz znake da bi i ona trebalo nestati (nedavno joj je oboren sajt!), a od 13 udruga u Srijemu 7 ih nema u “Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu”;
- simptomatično je da “ne postoje” i neke velike, stare i poznate udruge kao što je, primjerice, “Matija Gubec” iz Sombora, čiji se predsjednik usudio reći da “bunjevački Hrvati” ne postoje.
Da je to izmišljen narod u Vojvodini zbog koristoljublja pojedinaca dokazujem  svojim otvorenim pismima od prvog dana! A kako se doslovno guše preostalih 6 srijemskih udruga vidi se iz tablica koje su izvod iz “Kalendara manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu”:
 
Najbolje se “drži” “Jelačić” iz Petrovaradina sa 9 manifestacija jer je dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća i jedini dizajner na ovim prostorima član ove udruge, ali i u “Jelačiću” je štošta ugašeno i prevladavaju “spomendani”, “CRO kuhinje” i sl. Praktično je kvalitetan još jedino mješoviti kor.
“Gubec” iz Rume u nedostatku sredstava planira igranke, maškare i sl., ali sa nedefiniranim terminima. Prava vrijednost u ovoj udruzi je jedino još tamburaški orkestar.
“Tomislav” iz Golubinaca ima samo večer Ilije Žarkovića (s nedefiniranim datumom) i maškare.
Od “Okrugića” iz Zemuna (koji nije niti u nadležnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata) ostao je samo “Odjek” sa neznanim datumima kada ćemo ga čuti, a “Mladeži” iz Zemuna (koja također nije u nadležnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata) ostaje jedino da slavi Dan državnosti Republike Hrvatske i pika loptu. I nije tolika tragedija u tome što ne znaju kada će moći kupiti loptu i patike, ali jeste što ne znaju ni kada će moći proslaviti Dan državnosti svoje matične domovine!
O tome da u „Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” nema više srijemskih hrvatskih udruga: “Gibarac” iz Gibarca, “Srijem” iz Srijemske Mitrovice, “Ljuba” iz Ljube, “Šid” iz Šida, “Stjepan Radić” iz Novog Slankamena, “Sveta Barbara” iz Vrdnika, “Franjo Štefančić” iz Petrovaradina te Hrvatskog kulturnog centra iz Novog Sada, neka razmisle oni koji su nas zastupali, štitili i brinuli o nama u Srijemu poslije pogroma devedesetih, pa sve do danas.
Ne treba podvlačiti da iza svega ovoga stoji novac koji se skoro sav slijeva u Suboticu i zbog toga ostali Hrvati u Srbiji nisu zainteresirani za bilo što.
 
Ostvaren je stoljetnji cilj Bunjevaca u Vojvodini!
 
Sve vrijeme oni su mislili samo na sebe i svoje osobne interese i još im nije dosta! Danas, pod plaštom “bunjevačkih Hrvata”, uz Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU “Hrvatsku riječ” i dr., koji raspolažu sa ogromnim sredstvima, zidaju i “hrvatsku kuću” u Subotici, zapošljavaju, jačaju i plaćaju svoje poslušnike i nameću preko toga svim ovdašnjim Hrvatima svoje salašarske običaje i salaški jezik kao najveće hrvatske kulturne vrijedosti! Naime, i u „Kalendaru manifestacija kulture Hrvata u Srbiji za 2020. godinu” ima preko 20 manifestacija vezanih za “dužijance” i druge  bunjevačke običaje koje paralelno s Bunjevcima održavaju i “bunjevački Hrvati”. Primjerice, Dan velikog prela i Dan dužijance su nacionalni praznici Bunjevaca. Za to ima itekako novca, a rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrlji prazna! 
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Glas iz iseljeništva i poziv na jedinstvo svih Hrvata

 
 
"Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi."
(Papa Ivan Pavao II. u Vatikanu 11. lipnja 2003.)
 
Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plješavici. Odmah nakon toga skupa uslijedila  je, 28. veljače 1989. godine, javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja  i imena - Hrvatske demokratske zajednice. Neki su  predlagali čekanje i drugo ime - Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju.
https://cdn.oslobodjenje.ba/images/slike/2019/10/06/3968223-1300.jpg
Miro Kovač
 
Božjim davanjem hrvatski je narod bio udružen u borbi protiv srpsko-crnogorske agresije, JNA, domaćih neprijatelja (jugoslavenskih partizana, srpskih četnika i srpske crkve);  međunarodnih saveznika na Zapadu i na Istoku, koji su pod svaku cijenu bili spremni braniti  Titovu krvavu tvorevinu u cjelovitosti, odnosno u komunističkom režimu i srpskoj diktaturi. Međutim, Hrvatska demokratska zajednica bila je istodobno oslobodilački pokret, domoljubnog ponosa i odlučnosti, državotvorna stranka i idejna snaga koja je uspjela okupiti hrvatski narod u domovini i svijetu u nacionalno zajedništvo. HDZ-a je ispisala novu hrvatsku povijest u Domovinskom obrambenom ratu, u Blijesku i Oluji, i rezultanta je bila uspostavljena neovisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Za ovih minulih 30 godina HDZ-a prilično se ''izopačila'' u odgovornosti čelnika i  članstva, pa je sada, po mišljenju analitičara i anketnog pokazatelja pala na razinu SDP-a, pa čak i niže. Komunistička je partija (SDP) uspjela u tri desljeća dovesti tri predsjednika na čelo države hrvatskog naroda: Stjepana Mesića (2x), Ivu Josipovića i sada Zorana Milanovića, koji su vladali 15 godina, i još 5 godina u ''slučajnoj'' državi! Njihovo je upravljanje obilovalo je mržnjom hrvatskog naroda i hrvatske države, na čijem se koritu hrane oni i petokolonaši, njih  25 posto od ukupnog pučanstva u RH.
 
Da je HDZ štovao uvjete, a prilike su bile, za nas 4 milijuna u iseljeništvu, s hrvatskim državljanstvom, pošaljemo svoje glasove rezultati izbora u Hrvatskoj bili bi državotvorniji. Zbog bojkotiranja izbora domoljuba i s glasovima Pete kolone dobili smo Zorana Milanovića za novog predsjednika Republike Hrvatske. Ecce iterum Crispinus! (Evo opet Krispina). Stvaranje frakcija, odnosno političkih sekta, počelo je u HDZ-u od samog početka, ne po ključu boljeg programa, nego osobne taštine, pa stoga imamo ovo što imamo: 23 parlamentarne stranke, 132 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnjih stranaka i 11 političkih udruga građana. I tome još nije kraj. Evo, do čega smo doši!
 
Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije,  ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama. Prvih 5 godina slobodne i samostalne Hrvatske, provedeno je u formiranju državnih institucija, (tijekom rata je obavljena abolicija - akt milosti i privatizacija!) dodjeljivanja odličja, i u toj ''žurbi'' zanemarena je lustracija,  posljedično  tome pomilovani i nelustrirani drže vlast i ruše krvlju stečenu državu hrvatskog naroda. Normalnom čovjeku teško je shvatiti da se u demokratskoj i kršćanskoj Hrvatskoj slavi i  veliča Titu, čak više nego za njegova života! U državnim institucijama i veleposlanstvima u svijetu uredi su ''ukrašeni'' s Titinom slikom. Nema nijednoga komunističkog, četničkog i jugoslavenskog ''praznika'' kojeg se ne salvi diljem Hrvatske na dernecima s jugoslaveskim zastavama, petokrakom i kokardom, s ''narodnjacima''  feštama i koncertima, uz nazočnost državnih predstavnika i o - hrvatskom trošku. U Hrvatskom (državnom) saboru, kao u kafiću, čelnici stranaka i sabarski zastupnici provociraju jedni druge, pogrdno se izražavaju i iživljavaju se na tragediji hrvtskog naroda.
 
''Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne  hrvatske političke stranke.(...) To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je  'prestigao' i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo  žalio u Saboru zašto su, po njemu, jugopartizani 'šlampavo' ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre (Beljak) otišao je korak dalje i korak šire  pa je na društvenim mrežama, twitteru, učinio ono nakon čega za njega  više nema  mjesta na čelu grada  Samobora, marginaliziranog HSS-a i na dužnosti  saborskog zastupnika, nego uopće u politici.'' (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, 17. 1. 2020.)
 
Za Stazića i Beljaka, u  kojoj drugoj državi, izuzev Hrvatske, građani sigurno ne bi šlampavo obavili posao. Oni su također bili koalicijski partneri za predsjedničkog kandidata Milanovića, od njih se novi predsjednik RH nije distancirao! Nije ništa bolje ni s koalicijskim partnerima HDZ-a, koje je predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković uokvirio u Vladu i partnere u Saboru, s kojima  donose odluke koje odgovaraju srpskoj manjini, srpskoj crkvi, komunistima i (anti)fašistima, a sve na štetu hrvatskog naroda. Ima domoljuba i poštenih HDZ-ovaca u Saboru, koji dižu svoj glas prosvjeda, ali su nadglasani ili izbačeni iz stranke. Neki su od njih pokušali osnovati nove stranke, koje su se izgubile u dokazivanju domoljublja i poštene politike. Umjesto da su ostali u stranci (koja ima 1/4 milijuna čalanova) i zajedno u Saboru, te zajedno nastupali u ''slobodnom satu'' i pri glasanju, što bi uzdrmalo Vladu i Sabor. Ovako su prepušteni sami sebi ili se udružuju sa srodnima u ''političkom braku'', s kojima se ponovo rastavljaju u mržnji, a gdje ima mržnje tu ima i zavisti i osvete. Ovako se hrvatska drama odvija samo na ''desnici'', koja u politici nosi vrijednosti konzervatine ideje i nacionalnog suvereniteta. Dočim na ''ljevici'' vlada solidarnost, susretljivost, zajedništvo u oporbi i odbojnost svega što nosi nacionalno obilježje, vjersko znakovlje i narodnu posebnost. 
 
''Desnica'' i ''ljevica'' su - farsa!
 
Definicije političke orijentacije desnog (konzervativnog) i ljevog (liberalnog), odnosno socijalističkog poimanja, u državama koje su nacionalno osvješćenje i državotvorno opredijeljene, s čvrstim granicama i poštenim pravosuđem (primjera radi, u skandinavskim državama), bilo da je na vlasti ''desnica'' ili ''ljevica'' oni su usmjereni u pronalasku boljih životnih rješenja za opće dobro naroda u domovini i dobrih odnosa sa susjednim državcama. Dočim, u hrvatskom slučaju ti pojmovi desne i lijeve orijentacije su sasvim drugačiji.  Naime, desničarska načela ljevičari karakteriziraju nacističkim, fašističkim i - ustaškim ideologijama. ''Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A  uporno baš to činimo. KOMU I ZAŠTO?
 
Četnici su od čiča Draže napravili heroja i podigli mu spomenik. Kod njih nošenje četničkih obilježja upoće nije kažnjivo a u našoj ''zemlji čudesa'' se čak i ploče poginulim herojima (vitezovima) HOSA-a  besramotno ruše. Samo zbog starog hrvatskog pozdrava: ''ZA DOM SPREMNI''. Koji izgleda vrieđa ''osjetljive'' duše bravarovih krvnika i njihovih nasljednika. Poglavnika niti jedan sud nije osudio, pa čak ni u odsutnosti. Ali nije  ni bravara? Rezolucija EU-a je jasno IZJEDNAČILA komunizam i fašizam. Što znači da njih dvojica (pravno gledajući) imaju isti status. Što isto nije u redu, jer  ćopavi je među 10 najvećih krvnika u svjetskoj povijesti a cijenjeno ime dr. Ante Pavelića se uopće nigdje ne spominje.  Je li taj čovjek zaslužio barem neko simbolično obilježje za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske? Taj dio naše povijesti je jednostavno izbrisan i tko se god usudi prikazati pravo stanje u NDH, biva nadglasan od raznih: Klasića, Jakovina, Markovina i ostalih jugočetnički ''istoričara''. Mislim da ovaj narod konačno zaslužuje znati pravu istinu.
Ne pričam o nikakvoj glorifikaciji NDH i njenih dužnosnika, nego samo o OBJEKTIVNOM izvješću. Da konačno svima bude jasno da: POGLAVNIK NIKADA NIJE PRODAO  DALMACIJU! Za to postoje  neoborivi dokazi, ali dok su god udbaši na vlasti oni neće ugledati svjetlo dana.'' (Urban desničar, dragovoljac.com, 18. 1. 2010.) Znanost nije ništa drugo nego slika istine! (Francis Bacon)
 
Na ljevici su se našle ''ptice istog perja''. Nema nikakve razlike među bivšim (umrlim) i sadašnjim komunistima, udbašima, orjunašima, jugoslavenčinama s Aleksandrovom krunom i Titinom petokrakom; srpskim četnicima popa Momčila Đujića, hrvatskih jugo-komunistima, Račanovih socijal-komunista i Milanovićevih SDP-ovaca, te brojnih ''antifašističkih'' udruga. Dakle, to je sve ista bagra: antihrvatsko, antikatoličko, antidržavno i stoga imaju zajednički naziv - ljevičari, ili hrvatski rečeno - veleizdajnice. Onima kojima smeta živjeti u slobodnoj i samostalnoj RH, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla onima koji su  nezadovljni s isticanjem nacionalnih ideja i znakovlja u Hrvatskoj ''da se isele ako im se ne sviđa Hrvatska.'' To je bila prava poruka!
 
Ima li nade za HDZ?
 
Je li uopće potrebno davati HDZ-u političku i nacionalnu ''tranfuziju'' za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistemacki uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta,  kao   promil u odnosu na broj iseljenih.
''Iz Hrvatske se  prosječno dnevno iseli 247 osoba, što znači da je svake godine 'napusti' grad veličine Osijeka.'' Prema  rezultatima  analize, na koju se poziva hrvatski portal 24 sata, Hrvatsku je za deset godina ostala bez 204.300 stanovnika; Od travnja 2011. do ožujka 2018. ''prirodnim putem'' Hrvatska je izgubila 91.750 stanovnika. Ako ovim zastrašujućom brojkama još dodamo pobačaje, onda možemo donijeti zaključak da se u Hrvatskoj svaki deset godina ponavlja Bleiburg - 500.000 žrtava - izgubljenog stanovništva. U Hrvatskoj se provodi genocid, programirano i sigurno.
 
Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Plenković u petak (17. 1. 2020.) je odbacio tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše ''lijevo'' te ustvrdio da je njegova Vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast.
''Vodimo stranku zaista na transparentan način, po meni na vrlo uspješan način. (...) To je načelo kojeg se držim i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programatskom radu.(...) Floskule i nabacivanja ćemo sada razgraditi i unutar HDZ-a malo čvršće, žešće, argumentiraniSje nego što smo to činili do sada, jer smo zaokupirani važnim terminima a to je Vlada - upravljanje zemljom'', preporučio je Plenković. (M.M., hrsvijet.net) 
 
Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!
 
HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubio parlamentarne izbore za EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi. Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ''sloboda umjetnosti''! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ''Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.'' Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a  i Vladi dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti prošrenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za SAD. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju,  još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje - egzodus.
 
Najavljeni su unutarstranački izbori u HDZ gdje će biti birano novo stranačko vodstvo i donesene nove političke smjernice stranke. Već se javilo desetak potencijalnih kandidata, koji bi htjeli zamijeniti aktualnog vođu stranke i Vlade. Među onima koji su se oglasili, nema nijednoga s izrazitim državničkim stavom  koji bi mogli solidarizirati duhove u stranci  i izbaciti ljevičare (veleizdajnike) iz Vlade. Na obilježavanju 30. obljetnice osnutka splitskog HDZ-a istaknuto je, kako je Vlada kojoj je Plenković na čelu ostvarila sve ciljeve, a više je govornika dalo podršku Plenkoviću i njegovoj politici. On je rekao kako je Hrvatska danas bolja jer je gospodarski razvitak zdrav. ''Naša vlada je pokazala dignitet domovinskog rata. (petokrake na neboderu u Rijeci i ne procesuiranje ratnih zločinaca, r.t.) Jačanje položaja hrvatskih branitelja. (preko 3.000 njih je izvršilo samoubojstvo, r.t.). Hrvatska vojska, hrvatska policija dio su naše politike''. istaknuo je Plenković. (direktno.hr 18. 1. 2020)
Na tim izborima vjerojatno će doći do novog rasula u HDZ-u, jer će oni koji smatraju da su zaslužni, a ne budu prihvaćeni i priznati, otići iz stranke i stvoriti novu stranku, bolju ili goru - svejedno! Ako uzmemo u obzir broj birača u Hrvatskoj i broj stranaka, razvidno je društveno ''parceliranje'', kako se kaže u pjesništvu, da svaki pjesnik ima svoju publiku, tako je pravilo i u politici. Primjera radi, u Republici Hrvatskoj imamo: 32 parlamentarne stranke, 137 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnje stranke, 11 političkih udruga.  Političke strank mogu osnovati 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske, stoji u Ustavu RH.
 
Nova politička pojavnost u Hrvatskoj
 
Na pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutočno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovno izaberu  Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićem doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim poilitičkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj.  
Dakle, snaga i sudbina HDZ-a ovisit će o izboru predsjednika stranke. Kako već rekosmo, da među dosadašnjim kandidatima nema dovoljno potencijala za uzeti kormilo u ruke stranke pod čijim je vodstvom oslobođena i stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska.
Možda se sprema nekoga u pozadini, koja ili koji imaju političko iskustvo, ali možda nose na leđima opterećenje iz prošlosti zbog neumjesnih izjava ili loših poteza, koji su upitni. Među takvima, na prvom mjestu se nalazi Kolinda Grabar-Kitarović, koja je, kako mnogi nagađaju, namjerno predala predsjedničke izbore kako bi mogla preuzeti HDZ i Vladu. narod kaže: Gdje ima dima tu će biti i vatre.
 
I pored svega iznesenog u ovom osvrtu, potrebno je naglasiti činjenicu, da je HDZ-a državotvorna stranka, da imamo državu hrvatskog naroda na čijem je čelu bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, i pod njegovim vodstvom je proglašena nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Tko može zaboraviti prizor s kolikim je ponosom predsjednik Tuđman pobjedonosno podigao i postavio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, jednoj od najvećih i najstarijih europskih tvrđava. To je važno znati i sjećati se - Scire et reminisci! 
 
Ali, ne smijemo zaboraviti ni obećanje, koje nam je dao sveti Otac papa Ivan Pavao II.: Ona (Hrvatska) će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.'' Aleluja! - Hvala Bogu!
U trideset godina postojanja Hrvatske države, Hrvati nikad nisu bili u tolikoj međusobnoj i vrlo opasnoj podijeljenosti i nejedinstvu kao sada, pred stranačkim izborima u HDZ-u i pred nastupajućim parlamentarnim izborima. To može rezultirati političkom katastrofom, koja će se dugoročno negativno odraziti na stanje naroda i države.
“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!” (Matej 12,25)
 
Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman uzviknuo je IMAMO HRVATSKU! Zato! Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa  svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati. (Codex moralis Croaticum).
 

Rudi Tomić, Toronto

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 09/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1200 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević