Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Sve hrvatske krovne institucije i dalje su u rukama šačice "bunjevačkih Hrvata". Dokle?

 
 
Na koliko trulim i bolesnim osnovama je predsjednik „jedine relevantne hrvatske političke stranke“ Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), Tomislav Žigmanov, održavao, godinama obmanjujući 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, ovu stranku, samo da bi se on osobno isticao kao lider i tako uzurpirao sve ključne pozicije kada je u pitanju politika i kultura tih Hrvata, pokazali su nedavni izbori. Kada je u pitanju politika, sve se za jedan dan srušilo i svelo na samo tri imena: Tomislav Žigmanov (kao nosilac liste DSHV) i Josipa Vojnić su osvojili zastupnička mjesta u Skupštini grada Subotice i Željko Pakledinac u Skupštini Bača.
https://www.danas.rs/wp-content/uploads/2019/11/Beta-r19587xlgc-e1573137805591.jpg
Kraj! Nema više nigdje nikoga iz DSHV-a u cijeloj Srbiji! Istina, još jedan Žigmanovljev čovjek, čak aktualni član Predsjedništva DSHV, Krunoslav Đaković je, kao 26-i na listi SNS, u Srijemskoj Mitrovici postao zastupnik u Skupštini tog grada! Ovaj katolički pop nije odolio da kao takav pravi djecu (zbog čega je izopćen iz crkve), pa sada, razumljivo, nije mogao odoliti ni Vučićevom sloganu „Za našu decu“! Svojevremeno me je Đaković žestoko napadao što napadam njegovog idola Tomislava Žigmanova pišući u svojim otvorenim pismima da Žigmanov oko sebe okuplja samo ljude loših karakternih osobina, mediokritete i poltrone! Ovo je pun pogodak!
 
Hrvatima na ovim prostorima je petnaestak godina strah u kosti utjerivao Vojislav Šešelj, a poslije toga, oni koji taj strah nisu osjetili jer im je Šešelj rekao da su „naši“, petnastak slijedećih godina obmanjuju ovdašnje Hrvate da ih upravo oni štite i zastupaju njihove interese. Na toj obmani su sve hrvatske krovne institucije formirane u Subotici i danas su u rukama šačice „bunjevačkih Hrvata“ na čelu s velemajstorom manipulacija i obmana Tomislavom Žigmanovim.
 
Bunjevci ovdje (govorim isključivo o Vojvodini) 150 godina manipuliraju opredjeljenjem oko toga što su: Bunjevci koji niječu da su Hrvati, Bunjevci koji su u isto vrijeme i Hrvati (ovdje pripadnici dvaju naroda u isto vrijeme!), „bunjevački Hrvati“ i sl., koristeći pri tomu svaki put trenutačne političke prilike isključivo u svoju korist, ne mareći za Hrvate. O Bunjevcima postoji silna pisana građa i što ju više čitate sve više ste zbunjeni i dobijate sliku da su prava rak rana na ovdašnjem hrvatskon nacionalnom korpusu. Danas je Žigmanov u tom tijelu stvorio i metastaze: izopačeni DSHV, njegov ZKVH, njegovo HNV, njegovu NIU „Hrvatska riječ“, njegov časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“, njegov radio i tv program, njegov... A kada samo malo razgrnete te „hrvatske“ institucije vidite da su u svakoj ključni ljudi „bunjevački Hrvati“, a izvođači radova samo nekoliko poslušnika koji ne smiju imati svoje mišljenje, kreativnost i slobodu pisanja i govora! Tako su sve ove institucije šuplje, kao što se pokazao koliko je šupalj i sam DSHV!
 
Sada kada su maske pale Hrvati u Republici Srbiji moraju stvarati novu političku stranku, novo nacionalno vijeće, novi zavod za kulturu, novi tv i radio program, ili će potpuno nestati, umrijeti od raka. Sjedišta ovih institucija ne mogu biti locirana po kutovima tavana ove države već isključivo u Beogradu, Novom Sadu, rodnoj kući bana Jelačića u Petrovaradinu i sl. U Subotici, Somboru, Zrenjaninu, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Nišu i drugim većim i manjim mjestima mogu biti obrazovne, kulturne i administrativne institucije, pristupačne svakom pojedincu. U samom početku ovih promjena među Hrvatima (ne među „hrvatima“, bez obzira koliko se pokaže da u Srbiji ima Hrvata, makar i 10.000!) u prvom planu treba da su hrvatske udruge u kojima se praktično odvija život ovdašnjih Hrvata, pri čemu treba objektivno valorizirati njihov rad i rad pojedinaca u njima te pomoći u svakom pogledu one udruge i pojedince koji stvaraju trajne i pozitivne vrijednosti za Hrvate.
 
(Bunjevačke udruge treba prepustiti narodu koji je ovdje priznat kao poseban narod i koji ima svoj jezik, običaje i dr, a pokazaće se da ista sudbina čeka i one koji ispred hrvatskog imena stavljaju prefiks „šokačko“. Ponavljam, govorim isključivo za prostor ove države. Neka Žigmanov i njegovi trabanti stvaraju bunjevačko-šokačke političke stranke i udruge na krajnjem sjeveru Bačke.) Zatim treba stvarati jedinstvo hrvatskih udruga do toga da se članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća biraju po sistemu jedan čovjek, jedan glas. Po istom sistemu treba stvoriti političku stranku koja mora uvijek biti u dobrim odnosima sa vladajućim strukturama, ali bez pravljenja koalicija sa bilo kime, te tako, prije svega, štititi interese svakog Hrvata pojedinačno ovdje. Do krajnjeg cilja da svatko može glasno i jasno reći da je Hrvat ako se tako osjeća (ne da se krije iza nekih mimikrijskih oblika „hrvatsva“), a da zbog toga nema nikakvih negativnih posljedica, kao i svaki drugi lojalni građanin ove države. Ništa više i ništa manje.
 

Miroslav Cakić

Nebriga hrvatskih vlasti za Hrvate izvan Hrvatske
 

 
Donošenjem Zakona o pravima i slobodama nacionalnih manjina u Skupštini SRJ 26. veljače 2002., hrvatskoj je nacionalnoj zajednici u Srbiji,  prvi put priznat status manjine. Priznanje statusa omogućilo je formiranje Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao krovne  udruge hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Godine 2009. donesen je i Zakon o nacionalnim savjetima (vijećima) nacionalnih manjina (Službeni glasnik RS br. 72/2009). Zakonom se uređuju nadležnosti nacionalnih vijeća u području kulture, obrazovanja, informiranja i službene uporabe jezika i pisma, postupak izbora, financiranje i druga pitanja značajna za rad nacionalnih vijeća. Zakonom je predviđeno osnivanje Savjeta za nacionalne manjine i Fond za poticanje društvenog, ekonomskog, kulturnog i općeg razvoja nacionalnih manjina kojim bi se iz proračuna financirale aktivnosti i projekti vezani za poboljšanje položaja i razvija kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina.
http://www.gradsubotica.co.rs/wp-content/uploads/2013/11/rep-bunjevci-600x395.jpg
Nikola Babić, član "Nacionalnog saveta Bunjevaca": "Nikad uz Hrvate, uvek uz Srbe..."
 
Hrvatsko nacionalno Vijeće osnovano je 2002. godine, a konstitutivna sjednica održana je 25. 1. 2003. godine. HNV kao krovna udruga zastupa Hrvate u ostvarivanju svojih prava, službene uporabe jezika, obrazovanja, informiranja, kulture i gospodarstva. Hrvatsko nacionalno vijeće je godine 2003. obnovilo izdavanje informativno političkog tjednika "Hrvatska riječ", koji je izlazio od 1945. do 1956. godine. Vlastitim sredstvima kupljena je i obnovljena kuća u kojoj je sjedište HNV-a u Subotici.
 
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o izboru narodnih poslanika Republike Srbije od 25. veljače 2004. godine ukinut je cenzus za predstavnike nacionalnih manjina. Promjene izbornog zakonodavstva ipak ne omogućavaju brojčano malim nacionalnim zajednicama da imaju svoje predstavnike u najvišem predstavničkom tijelu Republike Srbije, budući da izmjene zakona podrazumijevaju izravan ulazak u parlament samo onim predstavnicima manjinskih zajednica koje imaju prirodan prag. Za stranke nacionalnih manjina u Skupštini AP Vojvodine ukinut je cenzus od 5 %, odnosno za manjinske stranke predviđeni prag je onaj koji je potreban da prođe barem jedan predstavnik manjinske zajednice, što ovisi o broju birača koji su izašli na birališta (15.000.-17.000. glasova).
 
U Beogradu, 15. studenog 2004. godine, je potpisan Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u „Srbiji i Crnoj Gori“ i srpske i crnogorske manjine u RH. Sporazum predviđa ostvarivanje nacionalnih prava za hrvatsku manjinu u SCG na isti način kako to ostvaruju predstavnici srpskog i crnogorskog naroda u RH, a u skladu s opće prihvaćenim standardima. Sukladno Sporazumu osnovan je Mješoviti odbor za praćenje njegove provedbe i predlaganje mjera za poboljšanje statusa nacionalnih manjina u jednoj i drugoj državi. Održane su tri sjednice Mješovitog odbora za manjine međutim preporuke Mješovitog odbora ne ostvaruju se naročito glede zastupljenosti predstavnika hrvatske nacionalne manjine u predstavničkim i izvršnim tijelima te lokalnim tijelima vlasti.
 
Na području Srbije postoji niz hrvatskih udruga i institucija čija je osnovna djelatnost očuvanje običaja, kulture, jezika i informiranje. Najviše udruga i institucija nalazi se na području općine Subotice, a među njima najznačajnije su: Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, „Hrvatska riječ“, Hrvatsko akademsko društvo, Bunjevačko kolo, Hrvatska čitaonica, Matica hrvatska, HKPD Matija Gubec iz Tavankuta i dr. Na području Sombora i Podunavlja aktivno je šest udruga, a najpoznatije su HKD Vladimir Nazor iz Sombora, KUD HRVATA Bodrog iz Bačkog Monoštra, HKPZ Šokadija iz Sonte. U Srijemu djeluje pet udruga: u Petrovaradinu, Novom Slankamenu, Rumi, Golubincima i Srijemskoj Mitrovici. U Zemunu postoji udruga Hrvata Ilija Okrugić i Društvo hrvatske mladeži.
 
U skladu s odredbama tih zakona moguće je formirati razrede na jeziku nacionalne manjine uz uvjet da je najmanje 15 učenika u razredu. U Republici Srbiji nastava na hrvatskog jezika izvodi se od 2002./2003. godine, a nastava u srednjim školama izvodi se od 2006./2007. godine. Trenutačno se nastava izvodi u pet osnovnih škola u Subotici, Đurđinu, Maloj Bosni i Tavankutu i tri srednje škole na području Grada Subotice. Hrvatski jezik također je zastupljen u dvojezičnoj, mađarsko-hrvatskoj Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu „Paulinum“ u Subotici. Od visokoškolskih ustanova jedino Teološko-katehetski institut, kao viša školska ustanova Subotičke biskupije u Subotici izvodi nastavu i na hrvatskom jeziku. Predškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku izvodi se u okviru vrtićkih odjela: u Subotici (vrtić „Marija Petković“), u Tavankutu (vrtić „Donji Tavankut“), u Maloj Bosni (vrtić „Bambi“), te u predškolskoj ustanovi „Naša radost“ u Subotici gdje se nastava izvodi po Montessori programu.
 
Nastavu na hrvatskom jeziku u školama u Vojvodini izvodi i četiri nastavnika iz Republike Hrvatske, upućenih od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te postojeći nastavnici u redovitim školama (bez obzira na predmet koji predaju), koji svoju satnicu nadopunjavaju predajući hrvatski jezik i kulturu. http://rs.mvep.hr/hr/bilateralni-odnosi/hrmanjina/ Unatoč svemu navedenom, položaj Hrvatske manjine u Srbiji je težak. Pritisci, prijetnje i napadi na Hrvate u Srbiji česti su. Republika Srbija je u procesu pridruživanja EU-u bila u obvezi usvojiti Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u okviru Pregovaračkog poglavlja 23, pregovora s EU-om, koji je dobio potporu  i pozitivne ocjene Europske komisije i pojedinih zemalja članica Europske unije, pa čak i Hrvatske. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-dala-pisanu-suglasnost-za-otvaranje-poglavlja-23-pregovora-o-pristupu-srbije-u-eu---439093.html
Prema posljednjem popisu stanovništva u Srbiji održanom 2011. godine, 57.900 osoba se izjasnilo kao Hrvati (12.702 osobe manje nego 2002. godine; udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika s 0,94 posto pao na 0,81 posto). Najviše Hrvata živi na području Vojvodine - u Bačkoj i Srijemu – 47.033, Subotici i okolici – 14.536 te Beogradu i Zemunu.
 

Lili Benčik

Europska Hrvatska ne može se otarasiti balkanskoga brloga

 
 
Narod, koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedan slobode.
(Ante Starčević)
 
Europska Hrvatska, koja je prvih šest mjeseci ove godine predstavljala Europsku uniju, podbacila je na svim razinama. U prijestolnici europske kulture u Rijeci, srpski ''umetnik'' postavio je petokraku na riječki neboder, a gradska uprava okitila ulice i trgove jugoslavenskim zastavama, pa je Republika Hrvatska bila predstavljena u znakovlju komunističke i jugoslavenske (ne)kulture u europskoj Hrvatskoj. Pretpostavimo, da je grad Krakov bio izabran za predstavljanje Europske kulture, bi li Poljaci postavili petokraku na neboder u Krakovu i izvjesili zastave krvavog okupatora - Sovjetskog Saveza. Sigurno tako nešto nitko se ne bi usudio ni glasno misliti. Hrvatska prošlost puna je suprotnosti i to većinom svojom krivnjom. Poljaci su svojim neprijateljima (Nijemcima i Rusima) prokrčili put da pobjegnu iz Poljske bez povratka, a Hrvati svoje neprijatelje mame da se ponovno vrate!
https://torontorealtyblog.com/wp-content/uploads/2013/01/WolfDen.jpg
Komu je u interesu da Srbija uđe u Europsku uniju? Vlada RH trebala je održati skup ''regionalnih država'' s nakanom njihovog brzog ulaska u EU. Himbena Europa ponovno je pokušala gurnuti Hrvatsku u ''regionalnu (balkansku) zajednicu'', kako bismo nastavili krvariti u zagrljaju ''bratstva i jedinstva''. Božjom providnošću nije došlo do željenog skupa zbog koronavirusa, nego su državnici ''regiona'' preko elektronskih uređaja razgovarali i planirali kako bi čim prije proširili Europu istočno od rijeke Drine. Vlada Plenković-Pupovac imala je u ovom mandatu primarnu zadaću uvući Srbiju u Europsku uniju, bez izručivanja posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila koje su pobili u ratu u logorima smrti; povratak ukradene imovine, arhiva, umjetnina i nadoknadu za ratnu štetu. Postoji još jedna prirodna i povijesna prepreka. Naime, ćuprija na Drini nije mogla premostiti istočnu i zapadnu civilizaciju, stoga je car Teodozije  395. godine podijelio Rimsko Carstvo na dva dijela - istočno i zapadno. Granica Istočnoga i Zapadnog Rimskog Carstva bila je  ijeka Drina, tako da je današnja Bosna i Hercegovina ušla u podneblje Zapadnoga Carstva. Svi imperijalistički nasrtaji s Istoka (Mongoli, Turci, Rusi i Srbi), koji su prešli granicu na Drini, vremenom su bili protjerani na istočnu stranu rijeke Drine i nikad se više nisu povratili, izuzev Srba, koji su pod okrivljen jugoslavenstva, dva puta prešli forbidden granicu na Drini, ali bili su protjerani u ''otadžbinu'' odakle su i došli. Ali još uvijek najveći neprijatelji hrvatskom narodu su njegovi ukućani.
 
Đokovićev turnir imao je Trojansku taktiku
 
Ništa pod nebeskim svodom nije slučajno. Sama ideja da se jedan takav športski turnir održi, veoma je smišljen politički čin. ''Turnirom  smo željeli poslati poruku ujedinjena i solidarnosti u regiji'', rekao je Đoković. Značajno je također da je Đoković u drugoj poruci iz Zadra  čestitao ''Crvenoj zvezdi'' na šampionskoj tituli. Treba pojasniti da njegova čestitka ima i drugu stranu. Zloglasni ratni zločinac ''kapetan'' Dragan Vasiljković, nakon izlaska iz Lepoglave, veličanstveno je  dočekan u Beogradu i promoviran u počasnim kapetanom ''Crvene zvezde''. To je: ''Prema pandžama naslikati lava, tj. po sitnom dijelu suditi o čitavoj pojavi". (Alkej)
 
''On (Novak) je nacionalist, kao i ja, i većina ljudi u Srbiji. Naša zemlja je Srbija, naša stranka je Srbija'', kazao je njegov otac Srđan. Novak je ''čedo'' iz miješanog braka: otac Srđan - Crnogorac, a majka  Dijana - Hrvatica. malo čudna kombinacija. U razgovoru s jednim prijateljem  (Židovom) htio je znati: ''Tko su Novakovi roditelji?'' Novine kažu: ''Otac mu je pravoslavac -  Crnogorac, a  majka katolkinja - Hrvatica.'' On na to reče: ''Pa, da je njega rodila Židovka nikada on ne bi bio Srbin''. Dakle, u Đokovićevoj obitelji nema ništa srpskog osim u (ne)razumu ili računici. Nitko ne dovodi u pitanje Đokovićev talent u tenisu i uspjehe diljem svijeta, ali njegove su političke nakane licemjerne, jer ne može reći da ima crnogorsko i hrvatsko podrijetlo/korijenje, stoga mu jugoslavenstvo najviše odgovara, a Srbima je svejedno, bio on Srbin ili Jugoslaven - samo neka je Srbija.
 
Opet, nije slučajno da se Đokovićeva turneja održala u Zadru, baš na krvavu obljetnicu atentata u beogradskoj skupštini  (20. lipnja 1928.) kada je Puniša Račić upucao hrvatske zastupnike: Stjepan Radić, Pavao Radić, Ivan Pernar, Đuro Basariček i Ivan Granđa. Isto takao, nije slučajno da je vlada Plenković-Pupovac zaboravila na odluku Hrvatskog sabora (2015.) da je 20. lipnja proglašen Dan sjećanja na  Lipanjske žrtve (1928.) Krešo Beljak, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a, nije se sjetio Dana sjećanja! Kakve muke muče kosti pokojnog Stjepana Radića i poginulih zastupnika HSS-a sada, kad je Beljak na čelu njihove stranke, što je očita sprdnja HSS-u i Lipanjskim žrtvama. Međutim, naši (anti)fašisti nisu zaboravili proslaviti i položiti vijence u povodu  ''Dana antifašističke borbe''.
 
Tko će platiti velike troškove ovog sramotnog turnira?
 
''Troškove bruke u Zadru trebaju snositi Ivanišević i njegov srpski kolega. Ono što se u Zadru trebalo pretvoriti u 'svjetski teniski spektakl godine' pretvorio se neoprostivu 'hrvatsku sramotu godine'. Naime, Goran Ivanišević sa svojim srbijanskim Novakom Đokovićem prije svega u želi da i u vrijeme koronavirusa navodno zarade novac (sigurno nisu došli besplatno) bili su glavni organizatori i propagatori ovog turnira samo i isključivo zahvaljujući nepridržavanja uputa Stožera za civilnu zaštitu RH pretvorio u katastrofu i sramotu o kojoj danas piše 'cijeli svijet'. Osim što je to trebao biti 'svjetski spektakl u tenisu' to je na neki način trebao biti i turnir – bratstva i jedinstva.'' (Mladen Pavković, Hrsvijet.net, 22. 6. 2020.)
 

Rudi Tomić, Toronto

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1529 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević