Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Četiri iseljenička otoka - Korčula, Hvar, Brač i Vis – povezani preko njihovih tradicionalnih recepata i kolača

 
 
Hrvatski pomorski muzej Split i Hrvatska matica iseljenika, podružnica Split, ove su godine pokrenuli projekt istraživanja povijesti iseljeništva Dalmacije, a prvi program je predstavljanje Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije, koje je održano 7. prosinca 2017. u muzeju u tvrđavi Gripe. Inicijativu je pokrenula  hrvatska dijaspora u Južnoj Americi, što je vidljivo u deklaracijama proizašlim na  sastancima iseljenika u Boliviji i Čileu. O virtualnom muzeju, kojemu je potporu dala Splitsko-dalmatinska županija, govorili su dr. sc. Danka Radić, ravnateljica Hrvatskog pomorskog muzeja Split, dr. sc. Tonći Šitin, povjesničar i  prof. povijesti Ljubomir Radić. 
https://i0.wp.com/www.historiografija.hr/wp-content/uploads/2017/12/Virtualni-muzej-iseljenistva-Dalmacije.jpg?resize=483%2C280
„Kustosi tog muzeja ćemo biti svi mi - mi koji dodajemo u taj muzej materijale, a i iseljenici. Oni već i sada na društvenim mrežama razmjenjuju fotografija svojih djedova. Oni svi žele zauvijek biti u zemlji svojih djedova, odakle su njihovi korijeni“, poručila je na otvorenju Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika u Splitu. Krajem 19. stoljeća bolji život daleko od domovine pronašao je i Bračanin Ivan - Huan Ursić Ostoić. O njemu je Branka Bezić Filipović napravila film. Imala je, kaže, i viška materijala, jer Ursić je zadužio Čile, gradeći svjetionike na crnim stijenama Pacifika, u zoni brodoloma. U drugom dijelu večeri predstavljen je program povezivanja Muzeja i Odjela s udrugama koje se bave iseljeništvom i baštinom na srednjodalmatinskim otocima. Prvi takav program pod naslovom „4 otoka/4 mjesta/4 recepta“ povezuje Brač, Hvar, Korčulu i Vis, odnosno mjesta Bol, Stari Grad, Blato na Korčuli i Vis. Svi su ti otoci izrazito iseljeničke sredine, a o njihovom spremaju tradicionalnih recepta govorile su: Maja Duka, osnivačica udruge „Imena“ i autorica knjige „Bračka marenda“, o spari - gastronomskoj baštini vezanoj za otok Brač; Vinka Tudor o starograjskom paprenjaku i njegovoj pripremi, Ivana Sardelić, povjesničarka, o blajskoj lumbliji i njenom povijesnom aspektu, a Anela Borčić, ravnateljica osnovne škole u Visu, o viškoj pogači.
 
„Osmišljavajući ovaj projekt bila nam je želja povezati četiri iseljenička otoka Korčulu, Hvar, Brač i Vis preko njihovih tradicionalnih recepta i kolača. Misao vodilja nam je bila da su to tradicionalni autohtoni recepti četiri mjesta koja povezuje jedna zajednička priča, a to je da su njihovi stanovnici razasuti po cijelom svijetu. Prilikom svojih odlazaka nisu bili u prilici mnogo toga nositi na putovanja, ali uspomene pretočene u mirise su uzeli i na drugom kraju svijeta su se uz pomoć recepata koje bi realizirali u gore navedene tradicionalne slastice na trenutak vratili u svoja rodna mjesta.“, rekla je Branka Bezić Filipović.
 
Kako su dolazile nove generacije, a uz neizbježan utjecaj gastronomije i kulture prostora u kojem su se nalazili recepti su se modificirali i danas se ne rade u većini slučajeva prema izvornim receptima. Projekt „4 otoka / 4 mjesta / 4 recepta „ ima za cilj obnoviti gastro baštinu ovih prostora u njezinom izvornom obliku i kao takvu je dalje promovirati. Veliku ulogu u tome su imale radionice koje su se u petak, 8, prosinca održati u Aspiri. Navedene radionice su snimane i snimljeni materijal će biti postavljen na stranice "Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije" kako bi se gastro baština zadržala u svom izvornom obliku.
 
Hrvatski migranti, pod kojima podrazumijevam hrvatske iseljenike i njihove potomke, pod utjecajem elektroničkih medija − interneta izgrađuju nove odnose prema Hrvatskoj, jer ona je virtualno blizu, može se svakodnevno 'osjećati' i gledati. Članovi mogu u svakom trenutku diskutirati, participirati međusobno i s članovima drugih iseljeničkih zajednica u svijetu i Hrvatskoj.
 

Nives Matijević

Zapisi istraživača o Hrvatima u provinciji Campobasso

 
 
S druge strane mora Jadranskoga nalaze se Hrvati u talijanskom Moliseu. O tome nam zanimljivo piše Giacomo Scotti (Otokar Keršovani, Rijeka, 1980.). O drugim Hrvatima u Italiji u novije doba iscrpno je pisala dr. Lovorka Čoralić, mi ćemo se ovdje ograničiti na Molise, kojemu sjeverno je pokrajina Abruzzo sa kojom je bio vezan do 1963., južno je poluotok Monte Gargano, nije daleko na sjeverozapadu ni Rim.
http://hrvatskenovine.at/sites/default/files/7-1_56.jpg
Antonio Sammartino iz Mundemitra - neumorni borac za očuvanje Hrvata u Moliseu
 
Hrvati su bili znatno prošireniji u južnoj i srednjoj Italiji, dolazeći u više seobenih valova (ipak najintenzivnije za turskoga prodora u Hrvatsku), danas su ostali jaki u selima Acquaviva Collecroci (Živavoda Kruč), San Felice Slavo (Stifilić) i Montemitro (Mundimitar). Došli su iz Makarskoga primorja, ali i doline Neretve i otoka srednje Dalmacije. Unatoč miješanju sa Talijanima, Albancima, Grcima i drugim stanovnicima toga dijela Italije broj Hrvata je prema filologu Scoli iznosio 1863. godine punih 20.000 ljudi. Josip Smodlaka iznosi 1904. godine broj od 5.000 stanovnika Molisea, od čega je 90 posto Hrvata, a onih 10 posto Talijana je prilično pohrvaćeno!!! U turističkom vodiču Abruzzo e Molise iz 1935. kaže se da "slavenski" jezik u tom kraju govori 4.000 ljudi, dok ih 16.000 izjavljuje da su podrijetlom Slaveni (to su sve Hrvati, osim iz sela Schiavi d/Abruzzo gdje su živjeli Crnogorci, op. G. S.).
 
U danas talijaniziranom mjestu Palata nalazio se natpis na Crkvi Sv. Marije (do 1915. kada je uništen, Italija ulazi u Prvi svjetski rat protiv Austro Ugarske)na latinskom koji kaže da su kastrum naselili ljudi iz Dalmacije 1531. godine. U većini okolnih naselja prezimena ljudi, običaji poput blagdana Zelenog Jurasa koji ubija zmaja na proljeće, tekstila (npr. čipke), imena mjesta svjedoče o hrvatskim korijenima stanovništva; do 1850. nosili su dalmatinsku nošnju.
 
Profesor V. Markotić iz Calgaryja u Kanadi je svjedočio 1970. kako moliške žene rade pokrivače i sagove na starinskim tkalačkim stanovima, te se kao pripadnik trgovačke sjeveroameričke civilizacije čudio da te žene ne žele prodavati svoje rukotvorine. U jeziku Moližana nema turcizama, a mnogi talijanizmi uobičajeni u Dalmaciji kod njih ne postoje; kažu rubac a ne faculet, kažu žrč za vino, dimač za cigaretu itd. Njihov jezik je arhaičan i pravo je blago za filologe. Novinar Matteo Ferrante kazuje: "Moj grad se nahodi unutra jedne vale. U njemu žive Hrvati iz Molise. Svikoliki govoraju hrvatski jezik. Naš dida su došli u ovi grad otrag mnogo godina. Svedni su govorili hrvatski, i nisu ga zabili.." Manuela Concetta dodaje "A svekolicimi govorimo: dobrodošli u naš grad!"
 
Ovo Vam ne ću prevesti (moližanski dijalekt) Gredahu skupa konj i tovar. Tovar biše čuda naperćen e je se uhitia hust za umora. Nonda je molija konja za uhititi zgora njegovo ledo na malo do onoga tereta, inače bi puknija. Konj nije htija slušati. Tovar je zgubija sve moće pa e jepa mrtav. Nonda gospodar je napertija na konja sve teret ke tovar nosiše e još njegovu kožu. Samo nonda konj je razumija ke biše bolje pomoći tovaru.
 
Neka prezimena Moližana
 
Bercicchi, Blascetta, Jacusso, Staniscia, Radi, Radat, Mirco, Papichio, Vetta, Tomizzi, Peca (ovo je primjer zašto ne pokušavam izvesti izvorno prezime; Peca može biti Peko, Pecotić, Pecelj itd.), Miletti, Giorgetta, Giorgetti, Surani, Suriano (Surjan), Lalli, Plescia (ima i Plećaš i Pleština u neretvanskom kraju), Juriscia, Jurizzi...
 
Prezimena Klissa, Zara i Lissa ne bih povezivao sa Klisom, Zadrom i Visom kao što autor čini jer se može raditi o prezimenu Car(ić), Klis, Lise. Povodom prezimena Mirco postoji u Moliseu predaja prema kojoj su naši "didi" došli ovamo pod vodstvom nekog vojvode Mirka. Istodobno, možda slučajno, postoji u dolini Neretve u mjestu Baćina (lijepa jezera u blizini) predaja da su tu ruševine Mirkovih dvora, nekog mjesnog vojvode koji se iselio preko mora sa mnoštvom naroda. U pjesmi Divojka ka svitja si brala (svitja je cvijeće!) kaže se "neka se ženi, neka se ženi, neka mu bide blagozlo". Blagozlo nije neka kovanica za dobro i loše u braku nego izgovorno talijanizirana riječ blagoslov.
 
Vladimir Fajdetić, muzikolog smatra da je ovakva vrsta poezije utjecala na dubrovačkoga renesansnog pjesnika Džore(a) Držića. U pjesmi Mladić tuguje za svojom dragom neka se slova gutaju; 'Di si po´la, lipi sunce?' Di si po'la zvizda moj? Ovi srce biše tvoj. U pjesmi "Lipa Mara homo u ružice" (zabilježio Smodlaka 1904.) djevojka odbija otići sa mladićem jer je strah Ivana Karlovića. Karlović je bio hrvatski ban 1521. - 1524. Moliške pjesme Karlovića i njegove junake spominju sa strahošpoštovanjem, ali Moližani zapravo ništa ne znaju o ličkom knezu. Neki su držali da je to bio bogataš, strogi vladar, drugi hajduk, treći vrag. Ivan Kurjaković bio je sin Karla Kurjakovića i Doroteje (Dore) Frankapan. Nakon očeve smrti naslijedio je naslov krbavskog kneza i obiteljske posjede u županijama Krbavi, Odorju, Hotuči, Lapcu i dijelu Like koje je nastojao očuvati od nasrtaja osmanskih snaga. Ratovao je 1500. protiv Turaka kraj Gradca, a 1506. sudjelovao je na strani Maksimilijana I. u borbama protiv kralja Vladislava II. Jagelovića. Godine 1506. i 1511. privremeno je priznao tursku vlast uz plaćanje harača kako bi spasio svoje posjede od pustošenja. Između 1509. i 1524. sklopio je s Mlečanima više kondotijerskih ugovora, prema kojima je imao braniti njihove posjede u Dalmaciji. Bio je podban i kapetan Hrvatske i Dalmacije u razdoblju 1512.–1513. te je s banom Petrom Berislavićem sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice 1513. godine. Sljedeće su godine Turci opustošili njegove posjede u Lici i Krbavi te se sukobio s njima u Bosni. U prvom mandatu banovao je od 1521. do 1524. te od 1527. do 1531. Istaknuo se kao organizator obrane hrvatskih zemalja i borac protiv Turaka, ali zbog nedovoljnih sredstava i kraljeve pomoći nije uspio spriječiti pad Knina i Skradina. Godine 1524. odrekao se banske časti.
 
Dirljivo je što Hrvati u Moliseu njeguju književnost,prije svega pjesništvo na "moliškom" jeziku. Zastarjela štokavska ikavica sa puno iskrivljenih talijanizama, bez srednjega roda, sa dočetkom do umjesto posvojnog genitiva i dativa, sa značenjem od i za. Ke se koristi u smislu koja, koji, koje i što. Zanimljiv je oblik hiža za kuću, ili riječ nadug koja znači dalek. "Čujam nostagiju za tebe. Ka' te mislim 'z naduga te vidim. Vidim tvoje hiže, čujam vitar" (ovdje čujem znači i čujem i osjećam - nekad ljudi koriste čujem i za miris!). Molizanske Hrvate je sredinom XIX. stoljeća otkrio pjesnik Medo (Orsat) Pucić, dubrovački vlastelin, mason i začetnik srbokatoličke mode. U Napulju je čuo krojača kako sa mušterijom govori nekim čudnim očito slavenskim jezikom. U kolovozu 1855. Pucić piše pismo G. de Rubertisu, učenom građaninu Kruča (Acquaviva Collecroce). Anton Kazali svoje dopisivanje sa de Rubertisom objavljuje u Zadru 1856. pod "Delle colonie slave...", što izaziva zanimanje učenjaka u Moskvi, Novom Sadu, Frankfurtu koji tekstove pisama prevode. De Rubertis je sebe nazivao Italo Slavo.
 
Autori Hrvate iz Molisea nazivaju Schiavoni (Volpe, 1852.), Slavi (Ascoli, 1863.), Serbodelmate (Vegezzi Ruscala, 1867.), Slavi Sebi (Cristo Kovačić, Ancona, 1884.). V. Makušev i Bugarin M. S. Drinov  došli su u Molise skupljati povijesne podatke i narodne pjesme. Makušev je napisao "O Slavjanach moliszkago grofstva v južno Italiji". Makušev, Vikentij Vasiljevič, ruski povjesničar (Brest-Litovsk, danas Brest, 10. X. 1837. – Varšava, 2. III. 1883.). Nakon studija povijesti na Sanktpeterburškom sveučilištu radio kao tajnik ruskog konzulata u Dubrovniku 1862.–65. Godine 1867. magistrirao temom Istraživanja dubrovačkih povijesnih spomenika i kroničara (Issledovanija ob istoričeskih pamjatnikah i bytopisateljah Dubrovnika). Nakon studijskoga putovanja po Italiji (1868.–71.) radio je kao sveučilišni profesor na Varšavskom sveučilištu 1871.–73. Na osnovi gradiva dubrovačkog i talijanskih arhiva istraživao je povijest Južnih Slavena.
 
Ivan Kukuljević prvi kaže da se radi o čistim Hrvatima, što potvrđuje J. Aranca, Berlin, 1892. Godine 1904. u Moliseu borave Josip Smodlaka, slikar Vidović, svećenik Luger i prof. Josip Barač. Tri godine kasnije dolazi jezikoslovac Milan Rešetar, kojemu su se nažalost pri povratku razbile fonografske ploče. Rešetar je za Bečku akademiju obradio "Die Serbo (?!, op. T.T.) - Kroatischen Kolonien Süditalianien". Spomenimo i radove Gelcicha, Guyona, Baldaccija, Alda Vettu, don Teodora Badurinu, Riharda Orela.
 
Scotti je boravio sa Vladimirom Fajdetićem u Moliseu 1963. godine pri čemu je Fajdetić na magnetofon snimio mnoge moliške hrvatske narodne pjesme. Godine 1964. Bogdan Žižić snima dokumentarac o Moliseu, a dolaze i gosti iz Hrvatske - nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Šeper, predstavnici Matice iseljenika Hrvatske.
 

Teo Trostmann

Visoki pritisak na vanjskim granicama EU-a

 
 
Čak 1,3 milijuna ljudi zatražilo je međunarodnu zaštitu u nekoj od zemalja Europske unije u 2016. godini, što je blizu rekordne razine, unatoč smanjenju od sedam posto. Od ukupnog broja zahtjeva, 32 posto odnosi se na osobe mlađe od 18 godina, stoji u Godišnjem izvješću Europskog potpornog ureda za azil (EASO) za 2016. predstavljenom u Odboru za građanske slobode. Najveći broj prijavljenih, 26 posto, došao je iz Sirije, a zatim slijede Afganistan, Irak, Pakistan i Nigerija. Zanimljivo je da se broj zahtjeva iz Nigerije povećao za 51 posto i dosegao brojku od 48 tisuća, u skladu s ukupnim povećanjem zahtjeva iz zemalja Subsaharske Afrike. Od 1.148.680 preliminarnih odluka 698.750 je pozitivnih, a Sirijci, Eritrejci i Iračani na vrhu su ljestvice onih kojima je odobren azil.
- Pritisak ostaje visok na vanjskim granicama EU-a s više od 500 tisuća nezakonitih prelazaka, uključujući 382 tisuće iz Afrike, Bliskog Istoka i Azije. S druge strane, nakon stupanja na snagu Sporazuma s Turskom, nezakoniti prelasci tom rutom su se smanjili. Glavna je ideja EASO-a da moramo na ovome raditi zajedno. Da trebamo europsko rješenje, a ne rješenja pojedinačnih država članica, rekao je parlamentarni izvjestitelj Péter Niedermüller, koji je napisao izvješće za Odbor LIBE o Godišnjem izvješću.
https://pbs.twimg.com/media/DP5ihjFW0AIgXWg.jpg
Zbog velikog broja migranata u 2015. trebalo je provesti reformu zajedničkog sustava za azil. Europski parlament zatražio je jači mandat za EASO koji bi trebao postati Agencija za azil EU-a. Godišnje izvješće o stanju sa zahtjevima za azil u EU-u pokriva i Norvešku, Švicarsku, Island i Lihtenštajn. Europski potporni ured za azil agencija je EU-a stvorena 2010. godine kako bi omogućila alate državama članicama za upravljanje velikim brojem tražitelja azila te provedbu zakona na tom području. Također pomaže državama članicama koje se suočavaju s izvanrednim problemima vezanima uz azil.
 
Najveći pad u broju predmeta za odobravanje azila koji su u tijeku, odnosno o kojima se još uvijek odlučuje, sada je u Švedskoj. S druge strane, najveći porast broja neriješenih slučajeva zabilježen je u Njemačkoj - čak 42 posto. Gledano samo u postotcima, a ne u realnom broju zahtjeva, najveći porast neriješenih predmeta bilježi Hrvatska - s 55 na kraju 2015. na 495 na kraju 2016. godine. Najviše neriješenih zahtjeva odnosi se u Hrvatskoj na državljane Sirije - 24 posto. U izvješću se, kada je o našoj zemlji riječ, navodi i da je Hrvatska 2016. provela intenzivnu nabavu specijalizirane opreme za otkrivanje krivotvorenih dokumenata za granične prijelaze na vanjskoj granici EU-a uz pomoć Schengenskog novčanog fonda. “Sustav je instaliran i policijski službenici obučeni su za njegovu provedbu na terenu”, pohvala je EASO-a, koji navodi i podatak da je u 2016. godini od 170 maloljetnika bez pratnje u Hrvatskoj njih 74 posto bilo iz Afganistana.
Istovremeno, Hrvatska je odbila 185 zahtjeva za međunarodnu zaštitu izbjeglica i migranata, a čak četvrtina tih zahtjeva uputili su državljani Alžira. Ukupno je u EU najviše odbijenih Afganistanaca (48.605), Albanaca (41.895), Iračana (38.560), Pakistanaca (27.130) i Srba (22.310) te približno isti broj državljana Kosova.
 
Najviše zahtjeva za azil bilježe Njemačka, Italija i Francuska
Među zemljama Europske unije Hrvatska je u 2016., u odnosu na 2015., zabilježila najveći porast broja zahtjeva za azil, bar kada govorimo o relativnom broju, odnosno o postotku, a ne o stvarnom broju zahtjeva. Tako naša zemlja bilježi 2015. godine samo 210 zahtjeva, a godinu dana kasnije 2225, što je 960 posto više. Gotovo trećinu tih zahtjeva (31 posto) uputili su državljani Afganistana. Najviše zahtjeva za azil bilježe Njemačka (745.155), Italija (122.960), Francuska (84.270), Grčka (51.110) i Austrija (42.255). S druge strane, Lihtenštajn je imao samo 80 zahtjeva, Slovačka 145, a slijede Estonija, Latvija i Litva, sve manje s 500 zahtjeva. Prema zemlji podrijetla najviše zahtjeva za azilom u EU uputili su Sirijci (342.005), Afganistanci (190.240) i Iračani (131.615), a slijede Pakistanci, Nigerijci, Iranci, državljani Eritreje, Albanije, Rusije, Somalije... Na popisu su i državljani Srbije - njih je 13.520 zatražilo azil u EU tijekom 2016. godine (76 posto u Njemačkoj).
 

Eduard Soudil,  http://www.glas-slavonije.hr/349024/2/U-EU-13-milijuna-zahtjeva-za-azil

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Nedjelja, 18/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1047 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević