Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Preprek nije "poduprlo" Hrvatsko nacionalno vijeće

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članaka u „Hrvatskoj riječi“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine.
Slikovni rezultat za bač - katolici
„Hrvatska riječ“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine povodom proslave dana rođenja bana Jelačića u Petrovaradinu donosi članak pod nazivom „Poruke zajedništva i ohrabrenja“. Poruka zajedništva je nejasna ali izrazito politički naglašena, jer skoro polovicu dvosatnog programa HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina zauzeli su govori dužnosnika, od Selakovića do Čovića, tako da je voditeljica programa na kraju ukorila goste iz Požege da su odužili sa svojom svirkom! Gdje se umješa politika, tu umire kultura! A nama srijemskim Hrvatima sve to miriše da će se i sjedište DSHV-a, uskoro preseliti u onu ulicu u Subotici gdje je vojska, policija i zatvor. Zato za nas to nije nikakvo ohrabrenje, a ako treba da jeste, onda je zakasnilo trideset godina!
 
I sve je tako jer u svemu ima prste čudo od „bunjevačkog Hrvata“ g. Tomislav, ekspert za kulturu, ekspert za politiku i ekspert za sve. U posljednje vrijeme malo se pogubio, ali najbolje po nas bi bilo da se sasvim izgubi. On je, kako se sam hvali, pozvao Čovića, prvo u Donji Tavankut, pa onda i u Petrovaradin, ali kako su došli i ostali, je mala tajna majstora zakulisnih zakuhavanja, puhanja u hladno i podgrijavanja vrućeg, pri čemu je g. Tomislav najpodobniji i za to. Za ovaj broj „Hrvatske riječi“ povodom ovog slučaja on čak izjavljuje:
Hrvati u Srbiji (ovaj sklop riječi g. Tomislav uporablja samo u izuzetno iznimnim prilikama!) i BiH imaju puno toga zajedničkoga – žive izvan matične države, obje zajednice su autohtone na svom području (u Srbiji jedimo u Srijemu, prim. a.), a imaju istu prapostojbinu (Rusiju, Iran, Krapinu?!). Ovo „priopćenje“ je, posebice za srijemske Hrvate, potpuno zbunjujuće i ne znamo u koju vrstu penetracije treba da spada ali tko imalo bolje poznaje povjest Hrvata ne zna o čenu se radi. Ili je u pitanju najnovija varijanta povijesti vojvođanskih Bunjevaca, koje treba još negdje penetrirati?
 
A ako ostavimo zbunjevačku politiku onda je grafičko rješenje koje simbolizira dan rođenja bana Jelačića (tipujemo da ga je dizajnirao Darko Vuković, jer Hrvati u Srbiji nemju drugog dizajnera), u najmanju ruku čudno: ogromno banovo desno uho je zakačeno za slovo „B“, desno banovo oko i brkovi za slovo „A“, a lijevo banovo oko za slovo „N“. Ideja da se velikim slovima napiše „BAN“ preko banovog lica je od njega napravila karikaturu zrikavog četnika, što bi se kod zlonamjernih moglo protumačiti kao ismijavanje banovog lika (i djela), da ne ulazimo u genijalnost estetskog i grafičkog izražaja. No, u zahvalnost svemu tome upravo ovaj broj „Hrvatske riječi“ donosi intervju sa ovim jedinim, nezamjenjivim i najgenijalnijim hrvatskim dizajnerom u Srbiji. A u pitanju je samo bliskost (da ne upotrebimo ružniji oblik izraza za penetraciju) s bunjevačkohrvatskim rukovodstvom u Subotici (čitaj g. Tomislavom), uz čega idu i visoki honorari.
 
 
 
I sve tako izgleda i u ovom broju „Hrvatske riječi“ kao i u svakom drugom, no, da mi ne zamjerite da sve gledam crno, ovaj put u sasvim afirmativnom i pozitivnom smislu izdvajam članak Marka Tucakova „Dekorativna multikulturalnost, opet“. Ali, opet da sve ne bude idealno, Marko više nego skromno piše o kulturnoj manifestaciji Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada „Preprekova jesen 2019.“, što se uklapa u koncepciju „Hvatske riječi“ pa mu se ni u tom smislu ne može zamjeriti (u Upravnom je odboru ovog časopisa, pa ne smije više o „Prepreku“), ali je napisao da je manifestacju, pored potpore Grada Novog Sada i Kulturnog centra Novog Sada, „poduprlo“ i Hrvatsko nacionalno vijeće, što nije istina! „Preprekovci“ su u flajeru programa jednostavno dodali HNV, da bi smanjili bruku sramnog odnosa ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija prema ovoj hrvatskoj kulturnoj udruzi. Tradicionalnu kulturnu manifestaciju novosadskih Hrvata „Preprekova jesen“ materijalno je ove godine pomogao jedino Grad Novi Sad, a domaćin je bio Kulturni centar Novog Sada. I nitko više!
 
Ali Marko u članku „Dekorativna multikulturaknost, opet“ piše o onom što nikada nisu i nikada ne će napisati plaćeni djelatnici Zavoda za kultutu vojvođanskih Hrvata na čelu s g. Tomislavom, posebice ne predstavnici „jedine relevantne hrvatske političke stranke“, DSHV, na čelu sa svojim predsjednikom g. Tomislavom, koji je i zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, a o plaćenim djelatnicima i dopisnicima „Hrvatske riječi“ da ne govorim!!! Naime, Marko kaže da se o području starog Bača i okolice, bogatog građevinama koje potječu od XII. stoljeća i u koje (područje) su se slijevali mnogi narodi od neolita do danas, ne govori o multikulturalnosti na adekvatan način i multikulturalnost je samo, kako kaže „opet samo dekorativna“.
Primjerice,piše Marko, u nedavno obnovljenom Franjevačkom samostanu u Baču, čiji hodnici, klauzura, zidovi, niše, kao i susjedna crkva Uznesenja Marijina, vrve dokazima da je cijeli kompleks identitetski marker postojanja i vjere Hrvata na lijevoj obali Dunava u Bačkoj, barem u posljednjih 330 godina..., svi natpisi na muzejskim predmetima, u vodičima i informativnim pločama su samo na srpskom i engleskom jeziku!
 
Marko navodi i sakralnu postavku stručnih autora iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske Ranka Saračevića Würth-a i Lukrecije Pavičić Domijan, gdje nazivlje za liturgijski tekstil, predmete i posuđe jednostavno nemaju inačice na srpskom jeziku, a riječ „Hrvat“ i izvednice iz nje niti jednom nisu spomenute! Samo u tiskanom vodiču je prisutan subetnonim „Šokac“, da bi se sakrio pravi identitet hrvatskog naroda (ja sam u otvorenim pismima govorio da je „Šokac“ u Vojvodini pežorativni naziv većinskog stanovništva za „labavog“ Hrvata, postoji uzrečica: „Od volje ti, kao Šokcu post!“)! Marko jasno, glasno i stručno navodi primjer Bača kako se namjerno i perfidno krije sve što je hrvatsko, a to se događa na svim prostorima sa srpskom vlašću. U Vojvodini u kooperaciji sa svim sortama Bunjevaca. A kada bi se naši čelnici (g. Tomislav i njegovi poltroni) umjesto toga tko su i odakle su Bunjevci, samo deseti dio bavili onim što ovdje navodi Marko Tucakov, a u vezi Srijema, vidjeli bismo kako je sve što je hrvatsko u Srijemu sistematski devastirano i većinom neć i nestalo!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Vlado Milunić, češki arhitekt hrvatskog podrijetla, primio Red Ante Starčevića

 
 
Vlado Milunić, češki arhitekt hrvatskog podrijetla, primio je u četvrtak 24. listopada Red Ante Starčevića koji mu je na poticaj Hrvatsko-češkog društva dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović za izniman doprinos razvoju i unapređenju hrvatsko-češkog prijateljstva kroz promicanje Republike Hrvatske u arhitekturi u Češkoj Republici. Svečanost dodjele visokog hrvatskog odlikovanja održana je u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pragu, a Red Ante Starčevića Miluniću je na prigodnoj svečanosti uručila veleposlanica Ljiljana Pancirov. Ona je u svom govoru istaknula vrijednost Vlade Milunića kao čovjeka i vrhunskog stručnjaka koji je u svojim radovima pokazao da čovjek mora biti u središtu, a njegovo okružje prilagođeno čovjeku i u komuniciraciji s njim. „Arhitekt Milunić dao je svojim radovima i dašak socijalne suvremenosti. Njegov rad odlikuje bogatstvo ideja, smjelost izričaja i entuzijazam“, kazala je veleposlanica Pancirov.
Svečanosti su, uz obitelj laureata, mnogobrojne prijatelje i suradnike, nazočili i uglednici češkog javnog života, među njima i Milunićeve kolege arhitekti na čelu s dekanom Arhitektonskog fakulteta Ladislavom Labusom i predsjednikom Saveza arhitekata Češke Olegom Hamanom.
Slikovni rezultat za Vlado milunic praha
Vlado Milunić rođen je 3. ožujka 1941. u Zagrebu, a od 1956. živi u Češkoj gdje je ostvario vrijedna i priznata djela suvremene arhitekture, među kojima se kao najpoznatija u europskim i svjetskim razmjerima ističe poslovna zgrada na obali Vltave u Pragu poznata kao Kuća koja pleše (Tančící dům), dovršena 1996.  Studij arhitekture Milunić je završio 1966. na Češkom tehničkom sveučilištu, a zatim se do 1969. usavršavao u Parizu. Od 1970. do 1990. radio je zajedno s kolegom Janom Línekom, a od 1990. djeluje u vlastitom Studiju VM (Volné myšlenky, tj. Slobodne ideje). Projektirao je brojne javne zgrade, među kojima se ističe nekoliko domova umirovljenika u Pragu, dom kulture Sedlec-Prčice, Dom djece i mladeži Modřany, stambeni kompleks Hvězda, stacionar za hendikepiranu djecu u Českim Budějovicama te više obiteljskih kuća. Radio je i na preuređenju dijelova stare gradske jezgre i stambenih naselja u Pragu i Bratislavi. Jedan je od autora Češke četvrti u Šangaju, a njegovi radovi su i radarski toranj u Zračnoj luci Václava Havela u Pragu, praška galerija Ungelt, Gallery Club Radost FX te prijedlog za novi centar grada Rijeke.
 
Kuću koja pleše, sliku suvremene praške arhitekture i simbol modernog Praga, Vlado Milunić projektirao je 1992. zajedno sa svjetski poznatim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, a idejni projekt za zgradu Milunić je osmislio zajedno sa svojim prijateljem, češkim predsjednikom Václavom Havelom. Zgrada simbolizira slobodu i dinamičnost češkog društva nakon Baršunaste revolucije i stekla je veliku popularnost među posjetiteljima Praga te se, uz Hradčane i Karlov most, smatra jednom od tri praške znamenitosti koje turisti najčešće fotografiraju. Zgrada i njeni autori dobili su više nagrada i priznanja u Češkoj i inozemstvu.
 
U prijedlogu za odlikovanje Vlade Milunića Hrvatsko-češko društvo istaknulo je da Kuća koja pleše na određen način simbolizira i hrvatsko-češke odnose koje su kroz stoljeća obilježili i Hrvati koji su dugi niz godina živjeli i djelovali u Češkoj, među kojima se ističu Faust Vrančić, Josip Filipović, Vlaho Bukovac, Vladimir Prelog i Zvonimir Rogoz. „Svojim umjetničkim i javnim djelovanjem Vlado Milunić, u češkoj javnosti prepoznat kao češki arhitekt hrvatskog porijekla, doprinosi popularizaciji Hrvatske u Češkoj, a njegova Kuća koja pleše jedan je od vidljivih znakova uzajamnog kulturnog prožimanja Hrvata i Čeha koje je povezivalo i oplemenjivalo oba naroda stvarajući ne samo djela trajne vrijednosti, nego i jedinstven duh prijateljstva i zajedništva utemeljenog na zajedničkim civilizacijskim i ljudskim vrijednostima. Globalna prepoznatljivost Kuće koja pleše pozicionira to prijateljstvo i zajedništvo Hrvata i Čeha kao relevantan fenomen u europskim i svjetskim razmjerima koji može služiti za primjer drugim narodima“, poručilo je Hrvatsko-češko društvo koje je 2016. Vladi Miluniću zbog zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa dodijelilo Nagradu „Marija i Stjepan Radić“.
 

Marijan Lipovac

Hrvatske zastave nije bilo ni u Donjem Tavankutu!

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom sadržaja „Hrvatske riječi“ br. 861 od 18. listopada 2019. godine.
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2016%20II//10/10/novine/05%20bunjevci-ob_620x0.jpg
Kolika je naklada Informativno-političkog tjednika „Hrvatska riječ“ iz Subotice nikada ne možemo saznati, a posebice ne koliko se primjeraka tjedno proda i znamo jedino da poreski obveznici iz Republike Hrvatske doniraju 25.000 kuna za njegovu besplatnu distribuciju. No, on je sve samo ne ono što bi trebao da bude, tjednik koji donosi novine iz života Hrvata u Republici Srbiji, a niti se distribuira po Republici Srbiji. U Novom Sadu, gradu od preko 300.000 stanovnika, od kojih je oko 6.000 Hrvata, može se kupiti na samo nekoliko mjesta.
 
Ako prelistate svaki od dosadašnjih 860 brojeva te „hrvatske riječi“, pa i ovaj 861. broj, bit će vam jasno da o životu Hrvata u Srbiji nema govora, jer je između donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) i ostalog dijela Srbije, kada su u pitanju Hrvati, od strane čelnika ovdašnje hrvatske zajednice posijana gusta magla.
 
O koncentraciji ovdašnjih hrvatskih institucija (i novca) u Subotici, koje su u rukama „bunjevačkog Hrvata“ g. Tomislava i njegovih plaćenih poltrona (skoro svi su također „bunjevački Hrvati“), pisao sam bezbroj puta pa ću sada navesti samo nekoliko pogubnih stvari po našu zajednicu, a koje se namjerno produkuju:
1. Namjerna šutnja i namjerno slanje u zaborav stradanja srijemskih Hrvata koncem prošlog stoljeća;
2. Namjerna šutnja i namjerno slanje u zaborav stoljetne negativne uloge Bunjevaca (naroda u Vojvodini koji danas broji oko 17.000, uz stalni porast tog broja);
3. Namjerno veličanje Bunjevaca koji kažu da su Bunjevci, ali ne gore navedeni Bunjevci, već  Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme (u psihijatriji poznato kao podvojena ličnost ili disocijativni poremećaj ličnosti), odnosno takozvani „bunjevački Hrvati“ (nepostojeći narod), a kojih je u Vojvodini samo nekoliko tisuća sa tendencijom smanjenja tog broja!Zato nam je, da razjasni o čemu je riječ, morao za rođendan bana Jelačića u Novi Sad doći mladi poeta iz Subotice sa usklikom „Bunjevci su Hrvati!“ Tako je i naš puk ovdje doveden u zabludu da su svi Bunjevci Hrvati, odnosno da misli kako 17.000 Bunjevaca namjerno lažu sami sebe da nisu Hrvati;
4. Namjerna šutnja o pravim problemima Hrvata u Republici Srbiji u svim relevantnim prilikama i relevantnim mjestima (Skupština Republike Srbije, mediji i sl.);
5. Namjerna negativna selekcija u svim kulturnim i političkim segmentima kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji;
6. Namjerno naglašavanje u svim prilikama podjele Hrvata u Srbiji na Bunjevce, Šokce, „bunjevačke Hrvate“, „podunavske Hrvate“ i neke druge „hrvate“;
7.  Namjerna selekcja hrvatskih udruga na „podobne“ i „nepodobne“;
8. Namjerna neinformiranost hrvatskog puka, netransparentnost rada ovdašnjih hrvatskih institucija, tendenciozni prikazi događaja i manifestacija i sl. (upravo je jučerašnji takozvani  Dnevnik na hrvatskom jeziku na RTV2 na čistom srpskom jeziku donio reportažu o „setvi pšenice u Sremu“ i takvo izvještavanje u vezi Hrvata iz Srijema je uobičajeno).
 
A cijelu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, koja broji 57.900, na ovakav način predstavlja mali broj uglavnom „bunjevačkih Hrvata“. Popis ovih ljudi koji se pojavljuju uvijek i na svakom mjestu kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji nije duži od tridesetak imena i ona se mogu naći u svakom broju „Hrvatske riječi“, pa ih uvijek možete tamo vidjeti i uvjeriti se u ono što govorim. Sve ovo pojačava ionako veliku nesigurnost i strah kod ovdašnjih Hrvata jer imaju osjećaj da nitko ne stoji iza njih (osim deklarativno), da ih nitko ne štiti i nitko adekvatno ne zastupa njihove interese. Tako je cijela hrvatska zajednica u Republici Srbiji amorfna i nezainteresirana za bilo što. Izuzetak su hrvatske kulturne udruge u kojima po nekoliko entuzijasta u teškim uvjetima održava njihov rad, dok preko 99% Hrvata u Rebuplici Srbiji nije uključeno u bilo što!
 
Gubitak kontakta s pukom ova šačica dobro plaćenih „bunjevačkih Hrvata“ nadomješćuje organiziranjem znanstvenih skupova, okruglih stolova, seminara i sl. te člancima u „Hrvatskoj riječi“ koji govore o njihovim „uspjesima“ i „velikim poduhvatima“, uz glamurozne naslove i pompezne tekstove, od čega, međutim, ovdašnji hrvatski puk nema ama baš ništa, niti ga to interesira. „Predstavnici hrvatske zajednice u Bruxsellesu“, „Naše poslanje i strateški cilj“, „Identitet vojvođanskih Hrvata u povijesti i suvremenosti“, „U Subotici predstavljen 14-ti svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca“, „Godina hrvatskih velikana u Vojvodini“, „Jezično-stručno usavršavanje, interkulturalnost u obrazovanju“ su savršeni članci iza kojih stoje bezbrojni i veliki honorari za znanstvenike i suradnike iz inozemstva (najviše iz Hrvatske i Mađarske) i iste, već nam poznate „bunjevačke Hrvate“ iz Subotice. Sve to obvezno (jer svaki broj nas košta 5.000 eura) morate pročitati u  „Hrvatskoj riječi“ br. 861 od 18. listopada 2019. godine i vidjet ćete da nigdje nema srijemskih Hrvata. Bunjevci bi ih možda i ubacili u novine ali je to nemoguće jer oni ne izlaze iz njiva. Ovih dana, kako kaže Dnevnik na hrvatskom jeziku „seju“ pšenicu i tako čuvaju baštinu i nemaštinu srijemskih Hrvata!
 
A o Hrvatima u Srbiji ne treba ni da govorim, gusta magla ispod donjotavankutskog trokuta pretvara granicu Vojvodine u kineski zid i oni niti ne znaju da postoji „Hrvatska riječ“, da ih u Skupštini Republike Srbije zdušno i „HRabro“ zastupa g. Tomislav i da su Jasna, Darko i Josip zbog njih išli čak u Bruxselles! No, ni oni, mislim na Jasnu, Darka i Josipa, od toga nemaju ništa (izuzev dnevnica): Martin u Bruxselles, Martin iz Bruxellesa!
 
I na kraju, povodom dana rođenja bana Jelačića, priopćenje (zgražanje)  „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“, DSHV-a (čije brojčano stanje članova također nikada ne možemo saznati, ali se da procijeniti na oko dvije stotine!): Nijedna hrvatska zastava u Srbiji na praznik hrvatske zajednice! U potpisu: g. Tomislav, predsjednik te jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji, inače zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije i sve drugo kada su u pitanju ovdašnji Hrvati! A hrvatske zastave za ovaj praznik Hrvata nije bilo čak ni u Donjem Tavankutu! Tko je „zaslužan“ za to? „Neizvjesni Branislav Cakić“ ili g. Tomislav, koji za veliki novac probleme Hrvata u Srbiji „rješava“ preko svog twittera!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 20/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1030 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević