Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Predsjedniku Hrvatsko-češkog društva Marijanu Lipovcu dodijeljena nagrada za zasluge u promociji Češke u svijetu

 
 
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva iz Zagreba, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, jedan je od 16 ovogodišnjih dobitnika nagrade Gratias agit koju za zasluge u promociji Češke u svijetu od 1997. dodjeljuje češko Ministarstvo vanjskih poslova. Ovo ugledno priznanje uručio mu je u petak 14. lipnja na svečanosti u Pragu češki ministar vanjskih poslova Tomáš Petříček. Uz Lipovca, nagrađeno je još 14 osoba iz Češke, SAD-a, Ukrajine, Austrije, Njemačke, Švicarske, Albanije, Kanade, Tajlanda, Irana, Gruzije i Zambije te jedna organizacija iz Rusije.
Kako se navodi u obrazloženju, Marijan Lipovac pridonio je širenju dobrog glasa o Češkoj kao inicijator i voditelj brojnih aktivnosti Hrvatsko-češkog društva, od izdavanja knjiga i časopisa Susreti do organizacije predavanja i tribina o temama vezanima uz Češku i hrvatsko-češke odnose. Također je istaknut rad Marijana Lipovca na istraživanju povijesti hrvatsko-čeških odnosa koji je rezultirao brojnim člancima i s osam knjiga: Biskup Duh (2006.); Biskup Josip Salač, u suautorstvu s Vjenceslavom Heroutom, (2009.); Česi Zagrebu – Zagreb Česima, na hrvatskom i češkom jeziku, u suautorstvu s Franjom Vondračekom (2009.); Češki narodni dom u Zagrebu, na hrvatskom i češkom jeziku, u suautorstvu s Jurjem Bahnikom (2012.); Hrvatsko-češko društvo: Prvih 25 godina, u suautorstvu s Vlatkom Banek (2017.); Václav Havel. Politička biografija, u suautorstvu s Jasnom Marcelić (2018.), Ivan Meštrović i Česi. Primjeri hrvatsko-češke kulturne i političke uzajamnosti, u suautorstvu s Barbarom Vujanović, Daliborom Prančevićem i Jiříjem Kudĕlom (2018.) te Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj (2018.), u suautorstvu s Franjom Vondračekom. U obrazloženju češkog Ministarstva vanjskih poslova nabrajaju se i spomen-obilježja podignuta zalaganjem Hrvatsko-češkog društva i njegova predsjednika osobama iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa, od kojih se šest nalazi u Pragu (u čast Nikole Tesle, Vladimira Preloga, Stjepana Radića, Andrije Mohorovičića, Josipa Jurja Strossmayera i Augusta Šenoe), kao i spomen-ploče u čast Josipu Jelačiću u Napajedli, Nikoli Šubiću Zrinskom u Jindřichovom Hradecu, Mariji Radić u Zagrebu te spomenik biskupu Duhu u Dubravi kraj Vrbovca. Kao posebna zasluga Marijana Lipovca u obrazloženju nagrade Gratias agit navodi se njegov javni angažman protiv prijedloga za preimenovanje Masarykove ulice u Zagrebu koji su se pojavljivali 2012., 2013. i 2017. „Njegovi nastupi u televizijskim emisijama i članci u lokalnim medijima s argumentima i povijesnim činjenicama o Tomášu Masaryku uspjeli su dobiti većinsku potporu u hrvatskoj javnosti, a na političkoj razini takve je pokušaje uspješno spriječio“, navodi se u obrazloženju.
 
Marijan Lipovac (1976.) predsjednik je Hrvatsko-češkog društva od 2011. Od 2013. radi u Uredu za odnose s javnošću i medije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a ranije je desetak godina radio kao novinar u nekadašnjem dnevnom listu Vjesnik. Nagradu Gratias agit od 1997. dobilo je preko 300 osoba, među kojima su i bivša američka državna tajnica Madeleine Albright, češki književnik Josef Škvorecký, češko-američki režiser Miloš Forman, češki hokejaš Jaromír Jágr, slavna češka gimnastičarka Vĕra Čáslavská, kambodžanski kralj Norodom Sihamoni te najveći češki kroatist Dušan Karpatský. Dosadašnji dobitnici nagrade iz Hrvatske bili su povjesničar Josip Matušek (1999.), Savez Čeha u Republici Hrvatskoj (2002.), bohemistica Dubravka Sesar (2004.), dugogodišnja predsjednica Saveza Čeha Leonora Janota (2013.) i povjesničar Vjenceslav Herout (2015.).
 
Uz predstavnike češkog političkog i javnog života, na svečanosti dodjele nagrade Gratias agit, održanoj u palači Ministarstva vanjskih poslova, bili su i hrvatska veleposlanica u Češkoj Ljiljana Pancirov, bivši češki veleposlanici u Hrvatskoj Jiří Kudĕla i Martin Košatka, direktor Predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Pragu Dubravko Miholić, predsjednica Češko-hrvatskog društva iz Praga Ivana Tichá, potpredsjednica Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj iz Jevišovke Lenka Kopřivová te više Hrvata koji žive i djeluju u Pragu, među kojima i slavni arhitekt Vlado Milunić, suautor najpoznatije moderne zgrade u Pragu Kuće koja pleše. (m.l.)

Povrijedili smo jedno drugo

 
 
Znam, noćas nimalo ne ćeš spavati.
Ali ne ćeš pustiti suzu iz oka vlažna,
samo ti ljubav više ne će biti važna,
i nikome se više ne ćeš toliko davati.
Povrijedili smo jedno drugo u trenu.
Duboko, kao što bijaše i ljubav naša,
i shvatila si da je to kraj, moja Maša,
a ja da upravo izgubih voljenu ženu.
 
Umjesto da smo skupa vječno, krah.
U plamenu prevelike ljubavi i strasti,
mislili smo da nikada ne ćemo pasti,
ali samo jedna riječ sve sruši u prah.
 
Znam, noćas nimalo ne ću spavati.
Ali ne ću pustiti suzu iz oka vlažna,
samo mi ljubav više ne će biti važna,
i nikome se više ne ću toliko davati.
 

Branimir Miroslav Tomlekin, Ljubljana, 1969.

9.000,00 eura tavankutskoj školi 'Ivana Milutinovića'!

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom nekoliko članaka u „Hrvatskoj riječi“ br. 841 od 31. svibnja 2019. godine.
 
Tko su Bunjevci i tko “bunjevački Hrvati”, kao i o tome da cijelokupnu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji danas predstavlja jedan jedini čovijek, “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov, koji je na sve funkcije vezane za ovdašnje Hrvate postavio svoje ljude, većinom “bunjevačke Hrvate”, kao i da su sve hrvatske institucije koncentrirane u Subotici, pisao sam u više svojih otvorenih pisama. To dovodi do toga da se u svim segmentima kulture i politike ovdašnjih Hrvata vrši negativna selekcija, a cijelokupna zajednica će se na kraju svesti na donjotavankutske “bunjevačke Hrvate”. Ako u ovdašnjim hrvatskim medijima (sve ih drži Tomislav Žigmanov) usporedite učestalost prikaza događaja i ljudi (i svega ostalog) sa malog prostora oko Subotice u odnosu na cijelu državu i 57.900 Hrvata u njoj, dobit ćete sliku te nevjerojatne nesrazmjere.
Na prvoj karti je prikazan prostor sa kojeg ovi mediji (pa i oni u Republici Hrvatskoj) obilato izvještavaju, a radi se o Subotici i nekoliko okolnih sela (Mirgeš, Donji Tavankut, Mala Bosna, Bajmok, Đurđin i Novi Žednik) u kojima živi desetak tisuća “bunjevačkih Hrvata”, ali i desetak tisuća Bunjevaca, koji nisu Hrvati, dok se na drugoj karti vidi koliko je mali i koliko je taj “bunjevački donjotavankutski trokut” skrajnut na samu mađarsku granicu.
                                             
Ali taj trokut, kao Bermudski, usisava sve, prije svega, ogroman dio novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji. Najnoviji broj (841.) “Hrvatske riječi” od 31. svibnja 2019. godine sa svojim prilozima je još samo jedan od bezbroj dokaza za to:
Na str. 5. u članku pod naslovom “Nova financijska potpora obrazovanju” očekujemo nešto za opće dobro ovdašnjim Hrvatima ali čitamo da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske doniralo OŠ “Matija Gubec” u Donjem Tavankutu i Gimnaziji “Ivan Milutinović” u Subotici, poslije 9.000 € u ožujku, sada još 4.000 €!
Uzgred, na toj stranici “Hrvatske riječi” Tomislav Žigmanov se hvali (sa svojom slikom) kako je “plansko djelovanje vodstva zajednice” doprinjelo većem odazivu na biralištima u Subotici i Beogradu za izbor hrvatskih zastupnika u EU-u, a radi se o Srbima koji su glasovali za Milorada Pupovca!!!
Na str. 15. u članku pod naslovom “Europske i obrazovne perspektive manjina” očekujemo nešto za opće dobro ovdašnjim Hrvatima ali čitamo da su predstavnici HKPD -a “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta bili na trodnevnoj (!) konferenciji pod nazivom “Manjinske priče” u Sloveniji, u Rimskim Toplicama, Laškom i Celju!
- Fokus je bio na aspektu očuvanja kuturne baštine hrvatske zajednice u Donjem Tavankutu. – kaže Ladislav Suknović, predskednik HKPD “Matija Gubec”.
Tako su Slovenci upoznati sa kulturnom baštinom Bunjevaca iz Donjeg Tavankuta, a Donjotavankućani nemaju nikakav razlog da Slovence upoznaju s kulturnom baštinom Hrvata u Srbiji, o stradanju srijemskih Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća da ne govorim ?!
Na istoj 15. str. u članku “Delicije i plesovi iz Tavankuta” čitamo da je na smotri folklora “Čuvajmo običaje zavičaja” u Velikoj (Hrvatska) HKPD “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta prvog dana na gastronomskoj priredbi “Najduži gastro stol” imalo na tom stolu rakiju “s piska”, “divenicu” i razne “tradicijske” kolače, a drugog dana prikazalo bunjevačke plesove! Tako su Hrvati upoznati sa kulturnom baštinom Bunjevaca iz Tavankuta, a Donjotavankućani nemaju nikakav razlog da Hrvate u Hrvatskoj upoznaju s kulturnom baštinom Hrvata u Srbiji, o stradanju srijemskih Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća da ne govorim?!
 
Na str. 20. i 21. u članku “Desetljeće prašine i tišine” čitamo o obnovi Doma kulture u Donjem Tavankutu zahvaljujući obećanju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović prilikom njihovog povijesnog susreta baš u Donjem Tavankutu prije tri godine. Na dan otvaranja Doma kulture odigrat će se i povijesna nogometna utaknica između reprezentacije Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije na hrvatskom nacionalnom stadionu u Donjem Tavankutu!
Za sve gore navedeno potreban je ozbiljan novac i njega za Donji Tavnkut ima, dok se moge hrvatske kulturne udruge u Srbiji van “bunjevačkog donjotavankutskog trokuta” guše u besparici!
Pri tom se Donji Tavankut, Potemkinovo selo na samoj mađarskoj granici, predstavlja kao kulturni centar Hvata u Republici Srbiji, a samo zato što je rodno mjesto Tomislava Žigmanova i valjda zato što je u njemu i Bunjevački kulturni centar “Tavankut”, kulturni centar onih Bunjevaca koji tvrde da nisu Hrvati!!!
Dokazuje li s našim novcem Tomislav Žigmanov da nije Bunjevac već samo “bunjevački Hrvat” i tjera li on s našim novcem inat Bunjevcima u Donjem Tavankutu ili svima nama Hrvatima u Repuplici Srbiji?!
Na str. 28 najnovijeg broja “Hrvatsje riječi” čitamo dalje da će premijera filma “Salaš” kojega je režirao i snimio Dario Vojnić Hajduk, učenik OŠ “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta biti održana 4. lipnja na Etno salašu Balažević u Donjem Tavankutu. Srijemski učenici nemaju uvjete (i novac) da bi mogli snimiti bilo kakav film, a ako to i urade neće se naći u “Hrvatskoj riječi”.
Na str. 32. čitamo da bunjevačke (ne hrvatske) komedije nedostaju subotičkom kazališnom životu, a na str. 33 da je HGU Festival bunjevačkih pisama održala “Večer sa solistima” na kojoj su se istakle Martina Čeliković i Valentina Kujundžić! Orkestrima je dirigirala Mira Temunović, koju hvali “Hrvatska riječ” ali isto tako i “Bunjevačke novine”, novine onih Bunjevaca koji nisu Hrvati! Pored silnog novca koji usisava “bunjevački donjotavankutski trokut” mi srijemski Hrvati ne znamo niti tko je u njemu Bunjevac (što znači da nije Hrvat), a tko je tzv. “bunjevački Hrvat”! 
 
Primjerice, Kata Kuntić je pridsidnica KUD „Bunjevka” iz Subotice, dakle nije Hrvatica, a “bunjevački Hrvat” Petar Kuntić je čak zastupao (istina, nemušto, kao i Tomislav Žigmanov) sve ovdašnje Hrvate u Skupštini Republike Srbije! Da li su oni brat i sestra, muž i žena, otac i kćer ili mati i sin, nigdje ne piše. Svakako su kao Bunjevci sa sjevera Bačke neki rođaci! Ista priča je i s Kujundžićima (Suzana i Miroslav), Ušumovićima (Estera i Ivan), Ostrogoncima (Nikola i Mirko), Bašić Palkovićima (Nevenka i Melita), Dulićima, Tumbasima, i svim drugim Bunjevcima! Svi su oni favorizirani u svakom pogledu u odnosu na Hrvate u Republici Srbiji, a Srbija se preko njih hvali kako sve Hrvate kao nacionalnu manjinu tretira po najvišim europskim standardima i ispunajava sve njihove zahtjeve (asvaltiranje ulica u Donjem Tavankutu, kopanje bunara u Donjem Tavankutu, uređenje Doma kulture u Donjem Tavankutu i sl.)
No, nismo još završili s najnovijim brojem “Hrvatske riječi”. Na str. 36. u članku “Mali maturalac za pamćenje” čitamo da su maturanti OŠ “Ivan Milutinović” iz Subotice i Male Bosne (valjda škole imaju isto ime), “Vladimir Nazor” iz Đurđina, “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta i “Moše Pijade” iz Berega posjetili Vukovar, Zagreb, Split i Sinj. Cilj ekskurzije je obilazak i upoznavanje matične domovine. Eto, Bunjevci, da li su Hrvati ili nisu, imaju u Hrvatskoj i matičnu domovinu! Djeca srijemskih Hrvata kao da je nemaju.  
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Četvrtak, 22/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1410 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević