9.000,00 eura tavankutskoj školi 'Ivana Milutinovića'!

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom nekoliko članaka u „Hrvatskoj riječi“ br. 841 od 31. svibnja 2019. godine.

Tko su Bunjevci i tko “bunjevački Hrvati”, kao i o tome da cijelokupnu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji danas predstavlja jedan jedini čovijek, “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov, koji je na sve funkcije vezane za ovdašnje Hrvate postavio svoje ljude, većinom “bunjevačke Hrvate”, kao i da su sve hrvatske institucije koncentrirane u Subotici, pisao sam u više svojih otvorenih pisama. To dovodi do toga da se u svim segmentima kulture i politike ovdašnjih Hrvata vrši negativna selekcija, a cijelokupna zajednica će se na kraju svesti na donjotavankutske “bunjevačke Hrvate”. Ako u ovdašnjim hrvatskim medijima (sve ih drži Tomislav Žigmanov) usporedite učestalost prikaza događaja i ljudi (i svega ostalog) sa malog prostora oko Subotice u odnosu na cijelu državu i 57.900 Hrvata u njoj, dobit ćete sliku te nevjerojatne nesrazmjere.

Na prvoj karti je prikazan prostor sa kojeg ovi mediji (pa i oni u Republici Hrvatskoj) obilato izvještavaju, a radi se o Subotici i nekoliko okolnih sela (Mirgeš, Donji Tavankut, Mala Bosna, Bajmok, Đurđin i Novi Žednik) u kojima živi desetak tisuća “bunjevačkih Hrvata”, ali i desetak tisuća Bunjevaca, koji nisu Hrvati, dok se na drugoj karti vidi koliko je mali i koliko je taj “bunjevački donjotavankutski trokut” skrajnut na samu mađarsku granicu.

Ali taj trokut, kao Bermudski, usisava sve, prije svega, ogroman dio novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji. Najnoviji broj (841.) “Hrvatske riječi” od 31. svibnja 2019. godine sa svojim prilozima je još samo jedan od bezbroj dokaza za to:

Na str. 5. u članku pod naslovom “Nova financijska potpora obrazovanju” očekujemo nešto za opće dobro ovdašnjim Hrvatima ali čitamo da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske doniralo OŠ “Matija Gubec” u Donjem Tavankutu i Gimnaziji “Ivan Milutinović” u Subotici, poslije 9.000 € u ožujku, sada još 4.000 €!

Uzgred, na toj stranici “Hrvatske riječi” Tomislav Žigmanov se hvali (sa svojom slikom) kako je “plansko djelovanje vodstva zajednice” doprinjelo većem odazivu na biralištima u Subotici i Beogradu za izbor hrvatskih zastupnika u EU-u, a radi se o Srbima koji su glasovali za Milorada Pupovca!!!

Na str. 15. u članku pod naslovom “Europske i obrazovne perspektive manjina” očekujemo nešto za opće dobro ovdašnjim Hrvatima ali čitamo da su predstavnici HKPD -a “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta bili na trodnevnoj (!) konferenciji pod nazivom “Manjinske priče” u Sloveniji, u Rimskim Toplicama, Laškom i Celju!

- Fokus je bio na aspektu očuvanja kuturne baštine hrvatske zajednice u Donjem Tavankutu. – kaže Ladislav Suknović, predskednik HKPD “Matija Gubec”.

Tako su Slovenci upoznati sa kulturnom baštinom Bunjevaca iz Donjeg Tavankuta, a Donjotavankućani nemaju nikakav razlog da Slovence upoznaju s kulturnom baštinom Hrvata u Srbiji, o stradanju srijemskih Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća da ne govorim ?!

Na istoj 15. str. u članku “Delicije i plesovi iz Tavankuta” čitamo da je na smotri folklora “Čuvajmo običaje zavičaja” u Velikoj (Hrvatska) HKPD “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta prvog dana na gastronomskoj priredbi “Najduži gastro stol” imalo na tom stolu rakiju “s piska”, “divenicu” i razne “tradicijske” kolače, a drugog dana prikazalo bunjevačke plesove! Tako su Hrvati upoznati sa kulturnom baštinom Bunjevaca iz Tavankuta, a Donjotavankućani nemaju nikakav razlog da Hrvate u Hrvatskoj upoznaju s kulturnom baštinom Hrvata u Srbiji, o stradanju srijemskih Hrvata devedesetih godina prošlog stoljeća da ne govorim?!

Na str. 20. i 21. u članku “Desetljeće prašine i tišine” čitamo o obnovi Doma kulture u Donjem Tavankutu zahvaljujući obećanju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović prilikom njihovog povijesnog susreta baš u Donjem Tavankutu prije tri godine. Na dan otvaranja Doma kulture odigrat će se i povijesna nogometna utaknica između reprezentacije Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije na hrvatskom nacionalnom stadionu u Donjem Tavankutu!

Za sve gore navedeno potreban je ozbiljan novac i njega za Donji Tavnkut ima, dok se moge hrvatske kulturne udruge u Srbiji van “bunjevačkog donjotavankutskog trokuta” guše u besparici!

Pri tom se Donji Tavankut, Potemkinovo selo na samoj mađarskoj granici, predstavlja kao kulturni centar Hvata u Republici Srbiji, a samo zato što je rodno mjesto Tomislava Žigmanova i valjda zato što je u njemu i Bunjevački kulturni centar “Tavankut”, kulturni centar onih Bunjevaca koji tvrde da nisu Hrvati!!!

Dokazuje li s našim novcem Tomislav Žigmanov da nije Bunjevac već samo “bunjevački Hrvat” i tjera li on s našim novcem inat Bunjevcima u Donjem Tavankutu ili svima nama Hrvatima u Repuplici Srbiji?!

Na str. 28 najnovijeg broja “Hrvatsje riječi” čitamo dalje da će premijera filma “Salaš” kojega je režirao i snimio Dario Vojnić Hajduk, učenik OŠ “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta biti održana 4. lipnja na Etno salašu Balažević u Donjem Tavankutu. Srijemski učenici nemaju uvjete (i novac) da bi mogli snimiti bilo kakav film, a ako to i urade neće se naći u “Hrvatskoj riječi”.

Na str. 32. čitamo da bunjevačke (ne hrvatske) komedije nedostaju subotičkom kazališnom životu, a na str. 33 da je HGU Festival bunjevačkih pisama održala “Večer sa solistima” na kojoj su se istakle Martina Čeliković i Valentina Kujundžić! Orkestrima je dirigirala Mira Temunović, koju hvali “Hrvatska riječ” ali isto tako i “Bunjevačke novine”, novine onih Bunjevaca koji nisu Hrvati! Pored silnog novca koji usisava “bunjevački donjotavankutski trokut” mi srijemski Hrvati ne znamo niti tko je u njemu Bunjevac (što znači da nije Hrvat), a tko je tzv. “bunjevački Hrvat”! 

Primjerice, Kata Kuntić je pridsidnica KUD „Bunjevka” iz Subotice, dakle nije Hrvatica, a “bunjevački Hrvat” Petar Kuntić je čak zastupao (istina, nemušto, kao i Tomislav Žigmanov) sve ovdašnje Hrvate u Skupštini Republike Srbije! Da li su oni brat i sestra, muž i žena, otac i kćer ili mati i sin, nigdje ne piše. Svakako su kao Bunjevci sa sjevera Bačke neki rođaci! Ista priča je i s Kujundžićima (Suzana i Miroslav), Ušumovićima (Estera i Ivan), Ostrogoncima (Nikola i Mirko), Bašić Palkovićima (Nevenka i Melita), Dulićima, Tumbasima, i svim drugim Bunjevcima! Svi su oni favorizirani u svakom pogledu u odnosu na Hrvate u Republici Srbiji, a Srbija se preko njih hvali kako sve Hrvate kao nacionalnu manjinu tretira po najvišim europskim standardima i ispunajava sve njihove zahtjeve (asvaltiranje ulica u Donjem Tavankutu, kopanje bunara u Donjem Tavankutu, uređenje Doma kulture u Donjem Tavankutu i sl.)

No, nismo još završili s najnovijim brojem “Hrvatske riječi”. Na str. 36. u članku “Mali maturalac za pamćenje” čitamo da su maturanti OŠ “Ivan Milutinović” iz Subotice i Male Bosne (valjda škole imaju isto ime), “Vladimir Nazor” iz Đurđina, “Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta i “Moše Pijade” iz Berega posjetili Vukovar, Zagreb, Split i Sinj. Cilj ekskurzije je obilazak i upoznavanje matične domovine. Eto, Bunjevci, da li su Hrvati ili nisu, imaju u Hrvatskoj i matičnu domovinu! Djeca srijemskih Hrvata kao da je nemaju.  

Branimir Miroslav Tomlekin