Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

U Pragu obilježavanje 400. godišnjice smrti Fausta Vrančića

 
 
Projekt Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Češkoj, Češko-hrvatsko društvo iz Praga i Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba početkom idućeg tjedna u Pragu će obilježiti 400. godišnjicu smrti hrvatskog polihistora, izumitelja i leksikografa Fausta Vrančića znanstvenim kolokvijem te snimanjem tri milenijske fotografije fotografa Šime Strikomana. Vrančić je od 1581. do 1594. živio u Pragu kao savjetnik rimsko-njemačkog cara te češkog i hrvatskog kralja Rudolfa II., što je uvelike odredilo njegovo djelovanje na više područja.
http://sibenski.slobodnadalmacija.hr/Portals/4/Images/2017/10/07/VIJ-%C5%A0ibenik/8377957.jpg
U ponedjeljak 9. listopada u Domu nacionalnih manjina održat će se znanstveni kolokvij o Vrančiću na kojem će izlaganje na temu Faust Vrančić – izumitelj svjetskog glasa, održati voditeljica projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu dr. sc. Marijana Borić s Odsjeka za povijest prirodnih i matematičkih znanosti HAZU. Prof. dr. sc. Sanja Vulić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu  govorit će o hrvatskom jeziku u Vrančićevo doba, dok će prof. dr. sc. Zrinka Blažević s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održati izlaganje na temu Misaoni horizonti i političke koncepcije Fausta Vrančića. Nazočnima će se obratiti i hrvatska veleposlanica u Češkoj Ines Troha, predsjednica Češko-hrvatskog društva Ivana Tichá i potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva Miroslav Křepela.
 
Prema riječima dr. sc. Marijane Borić, Faust Vrančić dugi je niz godina boravio u Pragu čija razvijena sredina mu je bila poticaj da započne rad na djelima iz područja leksikografije, tehnike, filozofije, historiografije i književnosti. „Svojim je profesionalnim, intelektualnim i duhovnim djelovanjem povezivao različite političke prostore Europe svoga doba. Djelima i značajem Vrančić nadilazi okvire nacionalne baštine, a vizionarskim projektima prerasta granice epoha“, kaže Marijana Borić. Vrančić se u Pragu, uz službu na dvoru, zanimao i za tehničke projekte te dovršio u rukopisu hagiografsko djelo Život nikoliko izabranih divic, objavljeno 1606. Također je u Pragu prikupljao i jezičnu građu za svoj Rječnik pet najuglednijih europskih jezika (latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog), prvi rječnik hrvatskog jezika, koji je dovršio i objavio u Veneciji 1595. Temeljem tog Rječnika, dodavši mu češki i poljski jezik, češki benediktinac Petr Loderecker je 1605. objavio Sedmerojezični rječnik  kojem je Vrančić napisao predgovor na hrvatskom jeziku. Pretisak Lodereckerova Rječnika objavljen je 2005. u Zagrebu zaslugom češkog kroatista Dušana Karpatskog i hrvatskog publicista i izdavača Slavka Goldsteina. Predgovore su napisali bivši češki predsjednik Václav Havel i tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader.
 
U utorak 10. listopada fotograf Šime Strikoman na Strossmayerovom trgu u Pragu snimit će tri milenijske fotografije posvećene trojici hrvatskih velikana povezanih s glavnim gradom Češke: Faustu Vrančiću, Josipu Jurju Strossmayeru i Nikoli Tesli. Bit će to 591., 592. i 593. Strikomanova fotografija u sklopu projekta Milenijska fotografija koji realizira od 2000., a ovo će biti prvi slučaj da proslavljeni fotograf iz Vodica istom prigodom na jednoj lokaciji snima čak tri milenijske fotografije, i to uz pomoć praških vatrogasaca. U snimanju će sudjelovati nekoliko stotina učenika osnovne škole Strossmayerovo náměstí koja se nalazi na Strossmayerovom trgu, a koja ove godine slavi svoju 110. godišnjicu. U čast tog jubileja učenici će formirati logo svoje škole koji se sastoji od natpisa „Stross“ i četiri olovke.
 
„Đakovački i srijemski biskup, političar i mecena Josip Juraj Strossmayer, osnivač Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bio je od 1888. počasni građanin Praga gdje je nakon smrti 1905. dobio čak sedam ulica koje danas nove druga imena, a od 1925. ima i svoj trg koji Pražani zovu Štrosmajrák ili Štros, kao i Zagrepčani Strossmayerovo šetalište. Na Strossmayerovom trgu je u veljači 2017., na inicijativu Hrvatsko-češkog društva i hrvatskog Veleposlanstva u Pragu, postavljena spomen-ploča u Strossmayerovu čast. Svjetski poznati hrvatski izumitelj Nikola Tesla je 1880. jedan semestar studirao filozofiju na Karlovom sveučilištu u Pragu, a 1936. postao počasni doktor Češkog visokog tehničkog učilišta. U Pragu ima i svoju ulicu u kojoj mu je 2014., temeljem inicijative Hrvatsko-češkog društva i uz financijsku potporu Grada Zagreba postavljen spomenik. To je ujedno najveći Teslin spomenik na svijetu i jedini izvan njegove domovine u čijem je podizanju sudjelovala hrvatska strana. Strossmayerov trg i Ulica Nikole Tesle dvije su najpoznatije 'hrvatske' javne površine u Pragu, kao što su u Zagrebu najpoznatije 'češke' ulice Masarykova i Praška“, kaže predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac. U spomen Nikoli Tesli učenici škole Strossmayerovo náměstí svojim će tijelimaformirati natpis Tesla i znak munje, dok će milenijska fotografija posvećena Vrančiću imati motiv njegovog najpoznatijeg izuma – padobrana.
 

Hrvatsko-češko društvo

Predstavljena zbirka Branimira Miroslava Tomlekina

 
 
Edicija Preprekovi pjesnici, pokrenuta ove godine u okviru Književnog kluba HKUPD-a „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, ima za cilj objavljivati pjesničke knjige autorica i autora koji su članovi Društva. Prva u Ediciji je bila pjesnička zbirka Ljerke Radović, Refleksija nutrine, druga je pjesnička zbirka Branke Dačević Gdje je moj dom, a upravo je iz tiska izašla zbirka pjesama Branimira Miroslava Tomlekina Pjesme koje treba spaliti.
U uvodniku povjesničarka književnosti i književna kritičarka dr Dragana V. Todoreskov, koja je urednica knjige i Edicije, piše:  „Pjesme koje treba spalitizapravo su izbor iz poezije što ju Tomlekin objavljuje nekoliko godina unazad, prije svega iz prethodne zbirke pjesama, Salauka, tiskane 2013. godine, ali i novih pjesama, nastalih nakon Salauke, a objavljivanih u zbornicima Preprekovo proljeće. Knjiga koja je pred čitateljima pored uvodne pjesme, Nemiri, i posljednje, Izravno putujem na nebo, sadrži pet ciklusa. Pjesme nisu svrstavane prema vremenu nastanka, nego prema motivskoj srodnosti. Ipak, sam je autor u Salauci uspostavio, baš kao i u zbirkama pripovijedaka Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje, Gaudeamus, idi u tur i Nasukana mornarica, jednu kronološku nit, što znači da su u prva dva ciklusa (Put do kuće, Boje ravnice moje) svrstane pjesme koje govore o djetinjstvu i životu na selu, potom dolaze pjesme mladićkih dana, a nakon toga ljubav i muško-ženski odnosi uopće postaju glavnom okupacijom i središnjim motivom (u ciklusima Misao na te i Pijane noći). Njih smjenjuju socijalne pjesme, a potom na red dolaze teme starenja, bolesti i smrti (peti ciklus, Ranjen sam). Tako se poezija Branimira Miroslava Tomlekina, uvjetno gledano, može čitati i kao stihovani roman sa određenom radnjom i lirskim subjektom kao junakom i pripovjedačem.“I završava svoj prikaz riječima:
 
„Izbor Tomlekinovih pjesama što ih HKUPD „Stanislav Preprek“ donosi pred čitatelje nastoji pokazati ono što je autentično, u isti mah i tipično za vojvođansko podneblje, ali i za hrvatsku nacionalnu zajednicu nastanjenu u Srijemu, konkretno, u Hrtkovcima. Niz je pjesama, motiva, leksičkih rješenja, u kojima će se prepoznati duh vojvođanske ravnice, ali i osebujni kulturni i običajni identitet Hrvata u Srijemu. Pjesme prva dva ciklusa, stoga, posjeduju i dokumentarnu vrijednost, prije svega u etnološkom i leksičkom pogledu. One su, poput Tomlekinove proze, u isti mah kronika života u Hrtkovcima počev od pedesetih godina prošloga stoljeća pa sve do novijih dana, ljupka, rječita i duhovita svjedodžba jednoga minulog života. Doslijedan u vezanom stihu i rimi, narativnog izraza, sa radnjom unutar pjesme, bogatog motivskog spektra, Tomlekin umije pronaći put do čitatelja.“
 
Preč. Marko Kljajić kao recezent ove zbirke pjesama piše: „U zbirci pjesama Branimira Tomlekina Salauka u izdanju novosadske Bistrice iz 2013. godine, na srpskom jeziku, latiničnim pismom, redaktor je zapisao: Počesto nam se može učiniti da iz pesništva koje je pred nama izranjaju veliki pesnici poput Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića..., ali to je privid. Tomlekin neosporno peva samo i jedino svoju sopstvenu poeziju.
 
Kao recenzent, isčitavam pjesme istog autora pod naslovom Pjesme koje treba spaliti, ali sada na hrvatskom jeziku i u pripremi za objavljivanje u Ediciji HKPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada za 2017. godinu. Većina pjesama iz Salauke su tu, ali ne tražim u njima tragove Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića..., već se, na moju radost, susretoh sa sobom i prepoznah i svoje tragove iz djetinjstva u ciklusu Put do kuće (Sličuge, Svinjar, Dobošar, Ringišpil, Vršidba, Stari ribar, Božić, Zima...) i osjetih lahor mladenačkih Proljetnih oluja (Tihomir Toth) s Kestenom ispred gimnazije i Misao na te, kao i bol i patnju preteško ranjenog zavičaja i svu dramatičnost ljudskog života (Groblje, Naše seljačke duše, Naš stari hrast, Pamtim, Posljednje ljeto...).
Jesenjin se našao u njegovim pjesmama, ali je Tomlekin u nekim bliži Henryu Milleru i Charlesu Bukowskom, kao i nešto manje vulgarnoj Eriki Jong. Nakon Hrtkovčana, braće Mađer, Slavka i Miroslava, pojavak trećeg Hrtkovčanina kao pjesnika, zasigurno je osvježenje na književno-kulturnoj pozornici Srijema, a Tomlekin je svoj talenat izbrusio u vatrenim životnim okršajima, prihvaćajući smjelo izazove vremena.“
 
Mr. Pavel Domonji, također recezent ove zbirke pjesama, piše: „Iako je naslov Tomlekinove zbirke u znaku Brodovog pitanja, ove pjesme, naravno, ne treba spaliti, bez obzira što bi neki to htjeli ili to možda priželjkuju. Ove pjesme treba čitati zbog njihove ljepote, sadržine i imažinizma pjesničkog izraza.Tomlekin je veoma mnogo zaokupljen svojim zavičajem i ruralnom poetskom mitologijom. Zavičaj u savremenoj poeziji i literaturi je prisutan kao velika tema i nezamenjiv motiv. To predstavlja temelj i ove zbirke.Miloš Crnjanski je smatrao da je njegov duhovni zavičaj Srijem, Stražilovo, pominju se i Hrtkovci..., iako on nije rođen u Srijemu, a kod Tomlekina je Srijem, i Hrtkovci u njemu, zavičaj i po rođenju i po pjesničkom duhu. Hrtkovci su pjesnički mitos iz kojeg on crpi inspiraciju za svoju poeziju i svoju poetiku.
 
Iz Tomlekinove ruralne mitologije mogu se izabrati vrlo karakteristični motivi iz svakidašnjeg života. To su pjesme: Hrtkovci, Boje ravnice moje, Oda srijemskoj zemlji, Žetva, Vršidba u Hrtkovcima, Berba kukuruza, Šererova vatrenka, Gomolava, Groblje... I baš ono što je svakodnevno u Tomlekinovoj poeziji zvuči uzvišeno i lijepo. Izdvojio bih pjesmu Vršidba u Hrtkovcima, ispjevanoj u dugom rimovanom stihu, klasične vestifikacije, koja ima naratološku strukturu i osnovu, sa velikim umjetničkim dometom antologijske vrijednosti, Zavičaj i duh vremena, minulog, ali i sadašnjeg, oživljen i predstavljen u Tomlekinovim pjesmama, ne ostavlja nas ravnodušnim, već nas pokreće na razmišljanje i promišljanje u Tomlekinovom traganju za uporišnim točkama na kojima počiva ovaj svijet, koje je raznoliko u svojoj složenosti, prikazao ironično i sarkastično, idilično i nostalgično.
 
No, Tomlekinov lirizam, često izmješan romantičnim, realističnim i melanholičnim osjećanjem života, kao skepsom ispunjenom životnim kredom, ima ipak jednu najveću uporišnu točku, a to su Hrtkovci, njegova Itaka, njegova zavičajna domaja. Hrtkovci tako postaju novi mitos u hrvatskoj poeziji i literaturi i to je ono što izdvaja Tomlekina iz sivila savremene poezije. Oni su Tomlekinov stvarni i poetski identitet, izvorište smisla, životne egzistencije i esencije, njegov pjesnički sfairos i njegova inspiracija. Ove pjesme treba čitati i isčitavati, a ne spaliti.“
 
Zbirka intrigantnog naslova je pred Vama, pa sami procijenite da li su to pjesme koje treba spaliti. Predstavljanje ove knjige, kao i drugih izdanja HKUPD-a „Stanislav Preprek“ bit će na 62. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu od 22. do 29.  listopada na štandu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine.
 

Ana Marija Kaluđerović, zamjenica voditelja Književnog kluba HKUPD Stanislav Preprek

Hrvatska riječ o Hrtkovcima, kao sinonimu u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine, nije praktično pisala ništa

 
 
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom Uvodnika glavne urednice „Hrvatske riječi“ dr. sc. Jasminke Dulić pod naslovom „Ignoriranje prošlosti“ u 755. broju „Hrvatske riječi“ od 6. listopada 2017. godine.
http://www.nspm.rs/images/stories/1-marko/2013-jan/skupstina-srbije-ulaz-27-04-2014-1.jpg
O zatvorenosti hrvatskih krovnih institucija u Republici Srbiji, budući su sve koncentrirane u Subotici i u rukama su nekoliko ljudi, pišem unazad par godina ali se ništa ne mijenja. Naprotiv, subotički oligarsi su sve bahatiji. Poslije četvrt stoljeća od događanja (!), glavna urednica „Hrvatske riječi“ u svom Uvodniku u broju 755. od 6. listopada 2017. godine, pod naslovom „Ignoriranje prošlosti“, piše da je krajnje vrijeme da se ozbiljno pogleda u prošlost ma koliko to bilo teško, citirajući Tomislava Žigmanova koji je u temi o učincima Subotičke deklaracije „podsjetio“ da u politikama suočavanja s prošlošću izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanja protjerivanja Hrvata iz Vojvodine, napose iz Srijema i jugozapadne Bačke u razdoblju 1991. - 1996.  Da čovjek ne povjeruje! A tko je kriv za to?!?
 
Predsjednik „jedine relevantne političke stranke Hrvata u Republici Srbiji“ i zastupnik Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije (pritom još i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata), koji, dosljedno slijedeći „politiku“ svog prethodnika Petra Kuntića, o ovom problemu riječ nije rekao u Skupštini Republike Srbije. Zajedno to čine skoro jedno desetljećje! Sada odjednom Tomislav Žigmanov „podsjeća“ kako u nedavnoj Subotičkoj deklaraciji nema te teme. To je licemjerje bez granica, a prelazi u vrijeđanje zdravog razuma, prije svega nas srijemskih Hrvata. Vrhunac svega toga u navedenom Uvodniku je rečenica: O tome, osim „Hrvatske riječi“, malo koji medij, a ni političar ne govori.
 
Upravo „Hrvatska riječ“, primjerice, o Hrtkovcima, kao sinonimu u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine nije praktično pisala ništa. Prenosila je samo osobne članke gospodina Subotića (jednom godišnje, povodom 6. svibnja) bez ikakvih komentara ili drugih članaka gospode iz „Hrvatske riječi“, koja su plaćena za to. Inače je svako pominjanje Hrtkovaca, u bilo kom konteksu, u subotičkim hrvatskim krugovima tabu tema, a u 755 izdanja „Hrvatske riječi“, na preko trideset tisuća stranica, može se nabrojiti na prste jedne ruke. O tome sam pisao više puta, pa ako subotički „plaćeni Hrvati“ misle da smo mi srijemski Hrvati maloumni, postoje tiskani primjerci tih „otvorenih pisama“, koje nitko nije demantirao, niti je mogao demantirati.
 

Branimir Miroslav Cakić

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 852 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević