Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Sve njezino pletivo tkano je u tuđini, ali s mislima duboko zakopanima u domovini

 
 
Knjigozori Miljenka Stojića: U tuđini tkano - Malkica Dugeč, Poticaj buđenju, DHK, Zagreb, 2016. - Malkica Dugeč, zapamtila je Drugi svjetski rat, zapamtila je i Domovinski, ali je poglavito zapamtila događaje iz 1971. Zajedno sa suprugom Božom morala je tada iseliti iz voljene Hrvatske u inozemstvo. Skrasila se u Stuttgartu te uronila u kulturni i politički rad hrvatskog političkog iseljeništva. Taj neslomljivi duh još i danas bije u njoj. Ovim svojim novim uradkom pokazala je svu raskoš svog Božjeg dara za pisanje i za pravilan odnos prema životu oko nas. Nije puna čemera i jada, puna je domoljublja koje se želi oživotvoriti. Raspliće niti svakodnevnog života i sjeća se da nas samo dobrota, pouzdanje u Boga i čovjeka može spasiti.
http://dhk.hr/images/made/images/slike/Scan_Pic0013_1_132_202_s_c1.pnghttp://www.science.uwaterloo.ca/~kdvorski/363-MalkicaDugec.jpg
U tri prva ciklusa u knjizi radi se o sonetima, dok četvrti predstavlja pjesme u prozi. Svi oni odaju poseban odnos prema životu na ovoj kugli zemaljskoj. Prvi je najopćenitiji. Malkica Dugeč razmišlja o sebi, svome hodu kroz povijest i vrijeme, o naoko uobičajenim događajima kao što je rođenje dječaka, o mjesecu prosincu koji je molitvom tkan... A mi bismo mogli dodati da je sve ovo njezino pletivo istina tkano u tuđini, ali s mislima duboko zakopanima u domovini. Dokazuje to drugi ciklus.
 
Naslov mu sve jasno kaže: Soneti za domovinu i prijatelje. Možda će netko odmahnuti rukom pomislivši na patetiku. Ma kakvi, nema nje ovdje. Susrećemo samo ženu kojoj je jasno što je domoljublje i kako se treba odnositi prema narodu iz kojeg si ponikao. Prelazi to pomalo i na treći ciklus kojeg pjesnikinja tka dopisujući se s prijateljem Fabijanom Lovrićem. Propitkuje ona tu od čega smo sazdani, kamo idemo, što nam pjesma znači u životu, kako bi trebalo ugoditi svoje strune. Četvrti ciklus, pak, samom svojom književnom vrstom dopušta i podrobniji govor o svemu, kao što je, recimo, pjesma Prvi izlet hrvatske knjige u slobodu.
 
Čudo je to iseljeništvo, rekli bismo. Dok su nas ovamo omamljivali svojim lažima i uspavljivali silom, oni su tamo slobodno živjeli, iako su sve znali plaćati i vlastitom glavom. No, nisu se ušutjeli, nisu dopustili da im ukradu slobodu. To je itekakav primjer za sve nas. Uvijek se treba boriti za svoju domovinu i ne čekati da netko drugi to učini umjesto tebe. I ovim svojim djelom Malkica je Dugeč potvrdila svoje visoko mjesto u hrvatskoj književnosti. Nije to uspjela uništiti ni naša peta kolona, koja gura ustranu sve što ne dolazi iz njezinih redova. Nadajmo se da će našu pjesnikinju zdravlje poslužiti i da će nam darovati još ovakvih dobrih uradaka.
 

Miljenko Stojić, http://www.hrsvijet.net/index.php/kultura/74-knjigozori/49052-knjigozori-miljenka-stojica-u-tudini-tkano

Bogat književni, prevoditeljski i životni opus

 
 
Hispanistica, prevoditeljica i književnica Željka Lovrenčić osim što prevodi, piše i putuje, uspješno promiče i suvremenu hrvatsku književnost u svijetu. Uz petnaest knjiga, u nekoliko zemalja španjolskoga govornog izričaja objavila je i pojedinačne prijevode (uglavnom) poezije hrvatskih autora.   
https://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2015/10/Zeljka-Lovrencic.jpg
Od najnovijih vijesti izdvajamo: dana 19. prosinca 2017. na vrlo čitanom portalu Crear en Salamanca gdje je redovita suradnica, objavljen je izbor pjesama književnice i novinarke Božice Brkan popraćen fotografijama autorice i naslovnicama nekoliko njenih knjiga. Portal koji se prati u svim zemljama španjolskoga govornog izričaja, uređuju pjesnici Alfredo Pérez Alencart i José Amador Martínez Sánchez.   
 
Dana 3. siječnja 2018., na istome je portalu objavljena vijest o dobitnici prve nagrade na IV. Međunarodnome pjesničkom festivalu „Pilar Hernández Labradar“, Bolivijki Pauri Rodríguez Leyton te o kubanskoj pjesnikinji Liliam Moro koja živi u Španjolskoj. Spomenuto je i 14 prevoditelja koji su preveli po jednu pjesmu svake od njih. Među njima je i Željka Lovrenčić koja redovito prevodi uratke dobitnika nagrade na uglednom festivalu koji organizira Grad Salamanca. Ove je godine na njemu sudjelovalo čak 520 pjesnika iz svih latinsko-američkih zemalja te iz SAD-a, Australije, Izraela, Brazila, Njemačke, Švedske…
 
Dana 5. siječnja 2018., uz pjesmu meksičkog pjesnika Antonija Leala  (Chetumal, 1952.), na portalu Crear en Salamanca objavljena je i pjesma Orijentacija Ivana Bradvice (Veljaci, Ljubuški, 1952.). I kao kruna promidžbenih aktivnosti nekadašnje diplomatkinje i sadašnje članice Uprave Društva hrvatskih književnika, dana 7. siječnja u uglednome albanskom listu „Nacional“ posvećenom kulturi, objavljen je opširan intervju u kojemu Željka Lovrenčić razgovara s poznatim albanskim novinarom i vlasnikom lista Mujëm Bucpapajom. Razgovor je vođen u listopadu prošle godine u Tirani gdje je Lovrenčić boravila s kolegom Tomislavom Marijanom Bilosnićem. Tiranu, Drač i Elbasan naši su književnici posjetili zahvaljujući potpori zagrebačkoga Gradskog ureda za prosvjetu, kulturu i sport i u okviru međunarodne suradnje Društva hrvatskih književnika. U razgovoru popraćenim fotografijama, Lovrenčić govori o potrebi učvršćivanja književnih veza između hrvatskih i albanskih književnika putem međusobnih prijevoda djela, o povijesti i djelovanju Društva hrvatskih književnika, o ograncima Društva i njihovoj raznovrsnoj djelatnosti, o časopisima DHK-a Most/The Bridge, Nova Istra, Republika, Književna Rijeka, Književnost i dijete, o izdanjima Male knjižnice… Također govori o sebi i o svome dosadašnjem radu vezanom uz povezivanje različitih kultura i svjetova (dakako, prije svega hispanske i hrvatske kulture).
 
Poseban dio razgovora posvećen je suradnji hrvatskih književnika, među kojima se ističu Boris Domagoj Biletić i Tomislav Marijan Bilosnić, s albanskim autorima. Naime, obojica književnika koji su u Albaniji izuzetno cijenjeni, u Hrvatskoj su objavljivali tekstove i knjige uglednih albanskih autora kao što su Arian Leka, Xevahir Spahiu, Kujtim Agaliu te Mujë Bucpapaj. Bilosnić je objavio nekoliko knjiga albanskih kolega u nakladničkoj kući 3000 godina Za dar kojoj je na čelu, dok je Biletić u časopisu Nova Istra objelodanio niz prijevoda tekstova uglednih albanskih pisaca.
 

Vesna Kukavica

Harakova parnjača

 
 
Teška parnjača u našu avliju skreće,
na jendeku ćupriju o’ma stade kršiti,
za sobom vuče dreš, težine još veće,
svi su zabrinuti kako će se ovo svršiti.
Dreš je propao, elevator se navrnuo,
stari Harak manevrira dugo, polako,
na kraju elevator se ipak nije izvrnuo,
a u avliji namještanje strojeva je lako.
 
Sutradan se pali utroba lokomobila,
već u ranu zoru iz kotla para šišti,
na elevatoru je beskrajna traka vila,
preko remenja dreš se vrti, sve vrišti.
 
Sa voza na dreš prvi snop leti sad,
desetine ljudi, žena i djece starije,
složno započinju vršidbu, težak rad,
kad žena na drešu nož u snop zarije.
 
Ona sad uže oko snopa vješto siječe,
razvezani snop momak u valjke spušta,
prašina je jako gusta, znoj na licu peče,
dreš slamu izbacuje, dolje pljevu pušta.
 
Kao tane iz dreša zna zrno žita da skoči,
dugi remen lokomobila može i da ubije,
zato momak na drešu ima zaštićene oči,
a remenu lokomobila prići pametno nije.
 
I požari prijete iznenadnim bljeskom,
zato ono staro nepisano pravilo nalaže,
blizu da su burad s vodom i pijeskom.
Al’ bez bunara nema ništa- djed kaže.
 
Gvozdeno grotlo zrnevlje žita bljuje,
džakove manilom veže radnik bosi,
djed na kantaru zbraja, plajvaz pljuje,
a izmjereno žito u hambar se nosi.
 
Tu dva puna vagona žita mogu stati,
kuća naša i avlija najveće su u selu,
nekad tako i imanje, morate to znati,
i dandanas se to vidi po ovome djelu.
 
Elevator slamu nosi na kamaru visoku,
nju najvještiji djenu, sa strane obje,
slama za svašta treba, zimi za stoku,
za furunu, za Božić na patosu sobe.
 
U mreže mladi sakupljaju pljevu laku,
ona za ćerpič treba, zato u pljevaru ide,
to je mjesto i za ljubav, zgodu svaku,
zaljubljeni baš misle da ih tu ne vide.
 
Lokomobil zviždi, pušta paru, zuji,
tu i tamo neki povik, komanda pada,
toplo je, glava puca, dreš ludo bruji,
ali svatko vrijedno vrši svoj dio rada.
 
Odmor za ručak skoro na gozbu liči,
za stolom pedesetak čeljadi toli glad:
grah, slanina, krofne i slatki točkići,
još čašica rakije, pa se nastavlja rad.
 
Tri dana kod nas vrše i mnogi drugi,
zatim će u sljedeći šor lokomobil poći,
redovi vozova punih snoplja su dugi,
Harakova parnjača ne staje do ponoći.
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Nedjelja, 18/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1049 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević