Hoće li se ono malo Tomislavovih "bunjevačkih Hrvata" već nekako snaći?

 
 
Dana 25. studenog 1918. godine na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu proglašeno je prisajedinjenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbije. O velikoj ulozi Bunjevaca u tome opširno piše novosadski „Dnevnik“ od 25. studenog u članku „Drugi vek od stvaranja politički moderne države“, od 26. studenog u članku „Vojvodina nepokolebljivo sledi put svojih velikih predaka“, a u članku „Korak po korak ostvaruju snove predaka“ možemo pročitati i „dopune“, kao što su, primjerice:
Korak po korak ostvarujemo danas snove naših bunjevačkih velikana, biskupa Ivana Antunovića, Blaška Rajića, Paje Kujundžića i mnogih drugih. Među bunjevačkim prvacima najznačajnija ličnost je bio pop Blaško Rajić iz Subotice. On je na Velikoj narodnoj skupštini održao vatreni govor kojim je doprineo da se Bunjevci i svi drugi delegati opredele za koncept direktnog prisajedinjenja Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji, ne preko Zagreba, kakav stav su imale demokrate, a i sam Rajić je dobio takve instrukcije u Zagrebu. „Da mi prvo obučemo srpsku košulju pa tek onda jugoslovenski kaput“ – rekao je Blaško tom prilikom.
https://www.dnevnik.rs/sites/default/files/styles/single_article_main_image/public/2019-11/bunjevci_0.jpg?itok=urMU5W4-
I sve bi to bilo jako lijepo da ostatak Bunjevaca u Srbiji koji sebe naziva „bunjevačkim Hrvatima“ (svi u rodbinskim i obiteljskim vezama s Bunjevcima čiji su preci glasovali za prisajedinjenje Baranje Srbiji) ne natura svim Hrvatima u Srbiji, od kako su ovdje osnovane institucije Hrvata kao nacionalne manjine, bunjevačke običaje, bunjevački jezik i kulturu te bunjevačke velikane kao što su upravo Ivan Antunović, Blaško Rajić, Paja Kujundžić i drugi!!! Pored silnog vremena i novca za dokazivanje tko su zapravo Bunjevci danas u Republici Srbiji po popisu ima 16.706 Bunjevaca (kao poseban narod koji s Hrvatima nema veze), a koliko je onih koji se izjašnjavaju kao „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) nikako ne možemo saznati. Po svim parametrima ih je jako malo.
 
Da stvar bude gora iz tog malog broja „bunjevačkih Hrvata“ u sve segmente kulture i politike 57.900 Hrvata u Republici Srbiji (i na ključna plaćena mjesta) infiltriralo se (isključivo manipulacijama) nelokiko desetina „bunjevačkih Hrvata“ i poltroma g. Tomislava, koji praktično drže sve (i novac) u svojim rukama. Ovo spada u finale velike stoljetne bunjevačke podvale nad Hrvatima u Vojvodini (sve vrijeme govorim isljučivo o tom prostoru) i uskoro će tu ostati samo Bunjevci (i možda nešto Šokaca, koji su na sličnom bunjevačkom putu). Koliko g. Tomislav brine za Hrvate u Vojvodini (Srbiji) pokazuje njegova u posljednje vrijeme grozničava borba preko svog twittera za osobno političko (čitaj, materijalno) uhlebljenje, vukući sve Hrvate u Vojvodini (i Srbiji) na nove nedaće. Bunjevci su se iz njih definitivno izvukli i sada slave, Tomislavovih malo „bunjevačkih Hrvata“ će se već nekako snaći, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, a ovdašnji Hrvati bi mogli početi vikati: Upomoć! (ako ih itko uopće bude htio čuti).
 

Branimir Miroslav Tomlekin