Hrvatske zastave nije bilo ni u Donjem Tavankutu!

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom sadržaja „Hrvatske riječi“ br. 861 od 18. listopada 2019. godine.
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2016%20II//10/10/novine/05%20bunjevci-ob_620x0.jpg
Kolika je naklada Informativno-političkog tjednika „Hrvatska riječ“ iz Subotice nikada ne možemo saznati, a posebice ne koliko se primjeraka tjedno proda i znamo jedino da poreski obveznici iz Republike Hrvatske doniraju 25.000 kuna za njegovu besplatnu distribuciju. No, on je sve samo ne ono što bi trebao da bude, tjednik koji donosi novine iz života Hrvata u Republici Srbiji, a niti se distribuira po Republici Srbiji. U Novom Sadu, gradu od preko 300.000 stanovnika, od kojih je oko 6.000 Hrvata, može se kupiti na samo nekoliko mjesta.
 
Ako prelistate svaki od dosadašnjih 860 brojeva te „hrvatske riječi“, pa i ovaj 861. broj, bit će vam jasno da o životu Hrvata u Srbiji nema govora, jer je između donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) i ostalog dijela Srbije, kada su u pitanju Hrvati, od strane čelnika ovdašnje hrvatske zajednice posijana gusta magla.
 
O koncentraciji ovdašnjih hrvatskih institucija (i novca) u Subotici, koje su u rukama „bunjevačkog Hrvata“ g. Tomislava i njegovih plaćenih poltrona (skoro svi su također „bunjevački Hrvati“), pisao sam bezbroj puta pa ću sada navesti samo nekoliko pogubnih stvari po našu zajednicu, a koje se namjerno produkuju:
1. Namjerna šutnja i namjerno slanje u zaborav stradanja srijemskih Hrvata koncem prošlog stoljeća;
2. Namjerna šutnja i namjerno slanje u zaborav stoljetne negativne uloge Bunjevaca (naroda u Vojvodini koji danas broji oko 17.000, uz stalni porast tog broja);
3. Namjerno veličanje Bunjevaca koji kažu da su Bunjevci, ali ne gore navedeni Bunjevci, već  Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme (u psihijatriji poznato kao podvojena ličnost ili disocijativni poremećaj ličnosti), odnosno takozvani „bunjevački Hrvati“ (nepostojeći narod), a kojih je u Vojvodini samo nekoliko tisuća sa tendencijom smanjenja tog broja!Zato nam je, da razjasni o čemu je riječ, morao za rođendan bana Jelačića u Novi Sad doći mladi poeta iz Subotice sa usklikom „Bunjevci su Hrvati!“ Tako je i naš puk ovdje doveden u zabludu da su svi Bunjevci Hrvati, odnosno da misli kako 17.000 Bunjevaca namjerno lažu sami sebe da nisu Hrvati;
4. Namjerna šutnja o pravim problemima Hrvata u Republici Srbiji u svim relevantnim prilikama i relevantnim mjestima (Skupština Republike Srbije, mediji i sl.);
5. Namjerna negativna selekcija u svim kulturnim i političkim segmentima kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji;
6. Namjerno naglašavanje u svim prilikama podjele Hrvata u Srbiji na Bunjevce, Šokce, „bunjevačke Hrvate“, „podunavske Hrvate“ i neke druge „hrvate“;
7.  Namjerna selekcja hrvatskih udruga na „podobne“ i „nepodobne“;
8. Namjerna neinformiranost hrvatskog puka, netransparentnost rada ovdašnjih hrvatskih institucija, tendenciozni prikazi događaja i manifestacija i sl. (upravo je jučerašnji takozvani  Dnevnik na hrvatskom jeziku na RTV2 na čistom srpskom jeziku donio reportažu o „setvi pšenice u Sremu“ i takvo izvještavanje u vezi Hrvata iz Srijema je uobičajeno).
 
A cijelu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, koja broji 57.900, na ovakav način predstavlja mali broj uglavnom „bunjevačkih Hrvata“. Popis ovih ljudi koji se pojavljuju uvijek i na svakom mjestu kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji nije duži od tridesetak imena i ona se mogu naći u svakom broju „Hrvatske riječi“, pa ih uvijek možete tamo vidjeti i uvjeriti se u ono što govorim. Sve ovo pojačava ionako veliku nesigurnost i strah kod ovdašnjih Hrvata jer imaju osjećaj da nitko ne stoji iza njih (osim deklarativno), da ih nitko ne štiti i nitko adekvatno ne zastupa njihove interese. Tako je cijela hrvatska zajednica u Republici Srbiji amorfna i nezainteresirana za bilo što. Izuzetak su hrvatske kulturne udruge u kojima po nekoliko entuzijasta u teškim uvjetima održava njihov rad, dok preko 99% Hrvata u Rebuplici Srbiji nije uključeno u bilo što!
 
Gubitak kontakta s pukom ova šačica dobro plaćenih „bunjevačkih Hrvata“ nadomješćuje organiziranjem znanstvenih skupova, okruglih stolova, seminara i sl. te člancima u „Hrvatskoj riječi“ koji govore o njihovim „uspjesima“ i „velikim poduhvatima“, uz glamurozne naslove i pompezne tekstove, od čega, međutim, ovdašnji hrvatski puk nema ama baš ništa, niti ga to interesira. „Predstavnici hrvatske zajednice u Bruxsellesu“, „Naše poslanje i strateški cilj“, „Identitet vojvođanskih Hrvata u povijesti i suvremenosti“, „U Subotici predstavljen 14-ti svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca“, „Godina hrvatskih velikana u Vojvodini“, „Jezično-stručno usavršavanje, interkulturalnost u obrazovanju“ su savršeni članci iza kojih stoje bezbrojni i veliki honorari za znanstvenike i suradnike iz inozemstva (najviše iz Hrvatske i Mađarske) i iste, već nam poznate „bunjevačke Hrvate“ iz Subotice. Sve to obvezno (jer svaki broj nas košta 5.000 eura) morate pročitati u  „Hrvatskoj riječi“ br. 861 od 18. listopada 2019. godine i vidjet ćete da nigdje nema srijemskih Hrvata. Bunjevci bi ih možda i ubacili u novine ali je to nemoguće jer oni ne izlaze iz njiva. Ovih dana, kako kaže Dnevnik na hrvatskom jeziku „seju“ pšenicu i tako čuvaju baštinu i nemaštinu srijemskih Hrvata!
 
A o Hrvatima u Srbiji ne treba ni da govorim, gusta magla ispod donjotavankutskog trokuta pretvara granicu Vojvodine u kineski zid i oni niti ne znaju da postoji „Hrvatska riječ“, da ih u Skupštini Republike Srbije zdušno i „HRabro“ zastupa g. Tomislav i da su Jasna, Darko i Josip zbog njih išli čak u Bruxselles! No, ni oni, mislim na Jasnu, Darka i Josipa, od toga nemaju ništa (izuzev dnevnica): Martin u Bruxselles, Martin iz Bruxellesa!
 
I na kraju, povodom dana rođenja bana Jelačića, priopćenje (zgražanje)  „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“, DSHV-a (čije brojčano stanje članova također nikada ne možemo saznati, ali se da procijeniti na oko dvije stotine!): Nijedna hrvatska zastava u Srbiji na praznik hrvatske zajednice! U potpisu: g. Tomislav, predsjednik te jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji, inače zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije i sve drugo kada su u pitanju ovdašnji Hrvati! A hrvatske zastave za ovaj praznik Hrvata nije bilo čak ni u Donjem Tavankutu! Tko je „zaslužan“ za to? „Neizvjesni Branislav Cakić“ ili g. Tomislav, koji za veliki novac probleme Hrvata u Srbiji „rješava“ preko svog twittera!
 

Branimir Miroslav Tomlekin