Pesimisti strahuju da dolazi migracijski val od kojega smo dosad doživjeli samo početak

 
 
Zar to nikad neće prestati?, pita se konzument medija gledajući slike beskrajnih izbjegličkih kolona koje preko Balkana i Austrije idu na sjever. Koliko ćemo to još moći izdržati? Zar neće konačno doći kraj? Ne, neće prestati. Ne, neće uskoro doći kraj. I da, izdržat ćemo. Jer nam ništa drugo ne preostaje. Ali bit će tješnje. UN-ova agencija za izbjeglice i druge organizacije te vrste u posljednje su vrijeme objavile mnoge studije o migracijskim kretanjima, o onima koja već traju i onima koje treba očekivati u bliskoj budućnosti. Brojke su otrežnjujuće. Imamo najprije postojeće stanje. Trenutačno je u bijegu 60 milijuna ljudi na svijetu. Od 23 milijuna Sirijaca njih četiri milijuna nalazi se u inozemstvu, većina u izbjegličkim logorima u Libanonu, Jordanu i Turskoj. Mnogi od njih ondje žive već godinama u nadi da će se nakon završetka rata vratiti kući. Sada su naravno mnogi tu nadu izgubili i krenuli na put u Europu.
http://diepresse.com/images/uploads/e/2/f/589359/589359/u_Trken_in_Wien_10_Bezirk_Viktor_Adler_Markt_Keplerplatz_Quellenstrae__Photo_Michaela_Bruckbe.jpg
Beč danas. A kakav će tek biti sutra?
 
Čak ni oni koji su neosporno ratni izbjeglice trenutno u Austriji i Njemačkoj ne mogu računati s punim azilantskim statusom.  Mnogi Afganistanci, druga najveća izbjeglička skupina, uskoro bi trebali biti deportirani iz liberalne Njemačke. Je li Afganistan, ili barem neki njegovi dijelovi, siguran? Na jednoj međunarodnoj ranglisti on važi kao jedna od triju zemalja na svijetu u kojima vlada najveće nasilje.  Kamo se ljude može deportirati a kamo ne, trenutačno je jedna od najžešćih tema rasprave.
 
Tu je Eritreja, zemlja iz koje su pobjegli desetci tisuća ljudi. Svaka obitelj, piše New York Times, ima jednog sina koji bi htio otići. Razlog je to što su svi mladići dužni služiti u National Service-u, doživotnoj radnoj službi koju bi se moglo nazvati i ropstvom. Iz Nigerije, koja je sa 174 milijuna stanovnika zemlja s najvećim brojem stanovnika u Africi, 40 posto ljudi rado bi otišlo kad bi moglo. U 30 afričkih zemalja stanovništvo će se tijekom ovoga stoljeća utrostručiti. Od čega će živjeti? A istovremeno se pustinja širi na sjever. Zbog klimatskih promjena raste razina mora, već su sada brojni stanovnici obalnih područja Bangladeša morali napustiti svoja sela i polja. Pesimisti strahuju da se bliži migracijski val od kojega smo dosad doživjeli samo početak. 
 
Današnji su izbjeglice oni najhrabriji, najjači, s najviše inicijative među onima koji bi također rado došli u Europu. Bez obzira na strategiju koju će europske države odabrati kako bi svladale ovu povijesnu seobu naroda – svi se slažu da će se kontinent sljedećih desetljeća iz temelja promijeniti. To važi i za Austriju. Da ona nije useljenička zemlja, kako se sve donedavno tvrdilo, danas više ne kaže čak ni ÖVP. A svađe zbog ograda ili vrata na takvim okolnostima  samo djeluju smiješno.
 

Barbara Coudenhove-Kalergi, Der Standard