Duša usnu djetinjstva mi kut, seljačku kuću, pijetla zvonki glas

 
 
U tuđoj zemlji zarobi me vijek
U tuđoj stazi utrt moj je vaj.
Žalosnoj duši suza bila lijek
Dok snivala je ubav pitom kraj
I jedne majke oronuo lik;
Vjetar objema nosio nam krik.
Gledah dolare. Na njim' tuđi sin
I kruna žene, velikanski rod.
Dugorep klokan, sveđ ljepotan fin,
Bradonja mrki, časni domorod.
Taj moćni dolar, sudbe moje kob
Vjerno me prati do u hladan grob.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2014/05/hrvatsko_srce.jpg
U mrkloj noći grlih dragi stijeg,
Kozicu skromnu, povijesti mi spom.
Slavonsku kunu, snagom bića sveg
S tri boje krasne srcu vrgoh svom;
I prezreh dolar ''dukat'' sjajnožut,
A duša usnu djetinjstva mi kut,
Seljačku kuću, pijetla zvonki glas
Miris livada, bujnog hrašća šum,
Prostrane ravni, zlatnog žita klas,
Sokak i šor, moj prašnjavi drum.
Suzama topih stopa davnih trag,
I ljubljah drvo, mili rodni prag.
 
Na grud'ma oca snivah slatki san
Uspavao me tamburice zvuk;
Kad kontinenta petog  bljesnu dan
U stranom domu grozan bio muk.
Dolara grešnog prkosio sjaj:
''Vječno ćeš snivat sveti rodni kraj.''
Vrišteći prokleh tuđeg polja kruh
I rekoh Bogu: - Zar sam kriva, zar?
Ne poznaš li mi pradjedova duh?
Komadić prove, zemlje Tvoje dar
Ustima gladnim bio blagoslov,
Moj raj zemaljski - siromašni krov.
 
Al' zlobnog đavla petokrake moć
U crno zavi hrvatski mi dom.
Moradoh, Bože, s rodne grude poć -
Dolar zapjeva odu žiću mom.
Taj dukat sjajni, taj nesretnik žut,
Zalud nudio bajnih čari kut.
I danas suza liječi rane bol,
I opet vjetar isti nosi krik.
Starici jednoj ispaćenoj tol,
Grobak odavno pokrio je lik;
O ponoći joj tužan čujem jek:
-  Vrati se dijete, ma i mrtva tek.
 
Nek kosti tvoje moja ljubi kost,
U našem gaju čuj slavuja poj.
Sred cvjetnog groblja mira ima dost,
U Domovini pokoj nađi svoj.
Ostavi dolar, tuđi grubi kraj,
Vrati se dijete u hrvatski raj.''
''Vrati se, vrati…'' Majko, čemu zov,
Kad sijedu kosu drhtav gladi prst?
Uzalud plače za mnom očev krov
Hrvatskom strancu utjeh je tek Krst;
Povratka nema, smrt se ceri već,
Hoće l' mi kamen  ''Za Dom spremna'' reć?
 

Marija Dubravac, Brisbane. 2015.