Zeleno more djeteline u osvit proljetne zore

 
 
U jarko purpurnoj vatri gori nebo preko Save,
mrak se hvata, na istoku sija poneka zvjezdica,
a beskrajno plavo more leži iznad moje glave,
u novu čudnovatu sliku pretvara se ta ravnica.
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/13653216.jpg
Spušta se večer, Sunce skoro dotiče horizont,
kao ogromni narančasti balon k zemlji hita,
na suprotnoj strani Mjesec otvara noćni front,
nestvarno velik izviruje iz klasja zrelog žita.
 
Gasi se današnja svjetlost iznad ljepotice moje,
bezbroj dana je prošlo i bezbroj će ih još biti, 
a svaki je drukčiji, svakog časa druge su boje,
ljeti i zimi, u jesen ili proljeće, ravnica se kiti.
 
I svaki mjesec godišnjeg doba, nedjelja svaka,
različit ali uvijek raskošan lik ravnice pruža,
lijepa je i tajanstvena jutarnja izmaglica laka,
isto kao i u baštama šarenilo bezbrojnih ruža.
 
Sve te boje, bjelinu snijega vedre božićne noći,
ili zeleno more djeteline u osvit proljetne zore,
il’ dugu iza tople kiše kad si rekla da ćeš doći,
ne mogu zaboraviti niti ako moje oči izgore.
 

Branimir Miroslav Tomlekin, Hrtkovci