Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Glas iz iseljeništva i poziv na jedinstvo svih Hrvata

 
 
"Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi."
(Papa Ivan Pavao II. u Vatikanu 11. lipnja 2003.)
 
Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plješavici. Odmah nakon toga skupa uslijedila  je, 28. veljače 1989. godine, javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja  i imena - Hrvatske demokratske zajednice. Neki su  predlagali čekanje i drugo ime - Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju.
https://cdn.oslobodjenje.ba/images/slike/2019/10/06/3968223-1300.jpg
Miro Kovač
 
Božjim davanjem hrvatski je narod bio udružen u borbi protiv srpsko-crnogorske agresije, JNA, domaćih neprijatelja (jugoslavenskih partizana, srpskih četnika i srpske crkve);  međunarodnih saveznika na Zapadu i na Istoku, koji su pod svaku cijenu bili spremni braniti  Titovu krvavu tvorevinu u cjelovitosti, odnosno u komunističkom režimu i srpskoj diktaturi. Međutim, Hrvatska demokratska zajednica bila je istodobno oslobodilački pokret, domoljubnog ponosa i odlučnosti, državotvorna stranka i idejna snaga koja je uspjela okupiti hrvatski narod u domovini i svijetu u nacionalno zajedništvo. HDZ-a je ispisala novu hrvatsku povijest u Domovinskom obrambenom ratu, u Blijesku i Oluji, i rezultanta je bila uspostavljena neovisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Za ovih minulih 30 godina HDZ-a prilično se ''izopačila'' u odgovornosti čelnika i  članstva, pa je sada, po mišljenju analitičara i anketnog pokazatelja pala na razinu SDP-a, pa čak i niže. Komunistička je partija (SDP) uspjela u tri desljeća dovesti tri predsjednika na čelo države hrvatskog naroda: Stjepana Mesića (2x), Ivu Josipovića i sada Zorana Milanovića, koji su vladali 15 godina, i još 5 godina u ''slučajnoj'' državi! Njihovo je upravljanje obilovalo je mržnjom hrvatskog naroda i hrvatske države, na čijem se koritu hrane oni i petokolonaši, njih  25 posto od ukupnog pučanstva u RH.
 
Da je HDZ štovao uvjete, a prilike su bile, za nas 4 milijuna u iseljeništvu, s hrvatskim državljanstvom, pošaljemo svoje glasove rezultati izbora u Hrvatskoj bili bi državotvorniji. Zbog bojkotiranja izbora domoljuba i s glasovima Pete kolone dobili smo Zorana Milanovića za novog predsjednika Republike Hrvatske. Ecce iterum Crispinus! (Evo opet Krispina). Stvaranje frakcija, odnosno političkih sekta, počelo je u HDZ-u od samog početka, ne po ključu boljeg programa, nego osobne taštine, pa stoga imamo ovo što imamo: 23 parlamentarne stranke, 132 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnjih stranaka i 11 političkih udruga građana. I tome još nije kraj. Evo, do čega smo doši!
 
Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije,  ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama. Prvih 5 godina slobodne i samostalne Hrvatske, provedeno je u formiranju državnih institucija, (tijekom rata je obavljena abolicija - akt milosti i privatizacija!) dodjeljivanja odličja, i u toj ''žurbi'' zanemarena je lustracija,  posljedično  tome pomilovani i nelustrirani drže vlast i ruše krvlju stečenu državu hrvatskog naroda. Normalnom čovjeku teško je shvatiti da se u demokratskoj i kršćanskoj Hrvatskoj slavi i  veliča Titu, čak više nego za njegova života! U državnim institucijama i veleposlanstvima u svijetu uredi su ''ukrašeni'' s Titinom slikom. Nema nijednoga komunističkog, četničkog i jugoslavenskog ''praznika'' kojeg se ne salvi diljem Hrvatske na dernecima s jugoslaveskim zastavama, petokrakom i kokardom, s ''narodnjacima''  feštama i koncertima, uz nazočnost državnih predstavnika i o - hrvatskom trošku. U Hrvatskom (državnom) saboru, kao u kafiću, čelnici stranaka i sabarski zastupnici provociraju jedni druge, pogrdno se izražavaju i iživljavaju se na tragediji hrvtskog naroda.
 
''Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne  hrvatske političke stranke.(...) To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je  'prestigao' i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo  žalio u Saboru zašto su, po njemu, jugopartizani 'šlampavo' ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre (Beljak) otišao je korak dalje i korak šire  pa je na društvenim mrežama, twitteru, učinio ono nakon čega za njega  više nema  mjesta na čelu grada  Samobora, marginaliziranog HSS-a i na dužnosti  saborskog zastupnika, nego uopće u politici.'' (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, 17. 1. 2020.)
 
Za Stazića i Beljaka, u  kojoj drugoj državi, izuzev Hrvatske, građani sigurno ne bi šlampavo obavili posao. Oni su također bili koalicijski partneri za predsjedničkog kandidata Milanovića, od njih se novi predsjednik RH nije distancirao! Nije ništa bolje ni s koalicijskim partnerima HDZ-a, koje je predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković uokvirio u Vladu i partnere u Saboru, s kojima  donose odluke koje odgovaraju srpskoj manjini, srpskoj crkvi, komunistima i (anti)fašistima, a sve na štetu hrvatskog naroda. Ima domoljuba i poštenih HDZ-ovaca u Saboru, koji dižu svoj glas prosvjeda, ali su nadglasani ili izbačeni iz stranke. Neki su od njih pokušali osnovati nove stranke, koje su se izgubile u dokazivanju domoljublja i poštene politike. Umjesto da su ostali u stranci (koja ima 1/4 milijuna čalanova) i zajedno u Saboru, te zajedno nastupali u ''slobodnom satu'' i pri glasanju, što bi uzdrmalo Vladu i Sabor. Ovako su prepušteni sami sebi ili se udružuju sa srodnima u ''političkom braku'', s kojima se ponovo rastavljaju u mržnji, a gdje ima mržnje tu ima i zavisti i osvete. Ovako se hrvatska drama odvija samo na ''desnici'', koja u politici nosi vrijednosti konzervatine ideje i nacionalnog suvereniteta. Dočim na ''ljevici'' vlada solidarnost, susretljivost, zajedništvo u oporbi i odbojnost svega što nosi nacionalno obilježje, vjersko znakovlje i narodnu posebnost. 
 
''Desnica'' i ''ljevica'' su - farsa!
 
Definicije političke orijentacije desnog (konzervativnog) i ljevog (liberalnog), odnosno socijalističkog poimanja, u državama koje su nacionalno osvješćenje i državotvorno opredijeljene, s čvrstim granicama i poštenim pravosuđem (primjera radi, u skandinavskim državama), bilo da je na vlasti ''desnica'' ili ''ljevica'' oni su usmjereni u pronalasku boljih životnih rješenja za opće dobro naroda u domovini i dobrih odnosa sa susjednim državcama. Dočim, u hrvatskom slučaju ti pojmovi desne i lijeve orijentacije su sasvim drugačiji.  Naime, desničarska načela ljevičari karakteriziraju nacističkim, fašističkim i - ustaškim ideologijama. ''Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A  uporno baš to činimo. KOMU I ZAŠTO?
 
Četnici su od čiča Draže napravili heroja i podigli mu spomenik. Kod njih nošenje četničkih obilježja upoće nije kažnjivo a u našoj ''zemlji čudesa'' se čak i ploče poginulim herojima (vitezovima) HOSA-a  besramotno ruše. Samo zbog starog hrvatskog pozdrava: ''ZA DOM SPREMNI''. Koji izgleda vrieđa ''osjetljive'' duše bravarovih krvnika i njihovih nasljednika. Poglavnika niti jedan sud nije osudio, pa čak ni u odsutnosti. Ali nije  ni bravara? Rezolucija EU-a je jasno IZJEDNAČILA komunizam i fašizam. Što znači da njih dvojica (pravno gledajući) imaju isti status. Što isto nije u redu, jer  ćopavi je među 10 najvećih krvnika u svjetskoj povijesti a cijenjeno ime dr. Ante Pavelića se uopće nigdje ne spominje.  Je li taj čovjek zaslužio barem neko simbolično obilježje za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske? Taj dio naše povijesti je jednostavno izbrisan i tko se god usudi prikazati pravo stanje u NDH, biva nadglasan od raznih: Klasića, Jakovina, Markovina i ostalih jugočetnički ''istoričara''. Mislim da ovaj narod konačno zaslužuje znati pravu istinu.
Ne pričam o nikakvoj glorifikaciji NDH i njenih dužnosnika, nego samo o OBJEKTIVNOM izvješću. Da konačno svima bude jasno da: POGLAVNIK NIKADA NIJE PRODAO  DALMACIJU! Za to postoje  neoborivi dokazi, ali dok su god udbaši na vlasti oni neće ugledati svjetlo dana.'' (Urban desničar, dragovoljac.com, 18. 1. 2010.) Znanost nije ništa drugo nego slika istine! (Francis Bacon)
 
Na ljevici su se našle ''ptice istog perja''. Nema nikakve razlike među bivšim (umrlim) i sadašnjim komunistima, udbašima, orjunašima, jugoslavenčinama s Aleksandrovom krunom i Titinom petokrakom; srpskim četnicima popa Momčila Đujića, hrvatskih jugo-komunistima, Račanovih socijal-komunista i Milanovićevih SDP-ovaca, te brojnih ''antifašističkih'' udruga. Dakle, to je sve ista bagra: antihrvatsko, antikatoličko, antidržavno i stoga imaju zajednički naziv - ljevičari, ili hrvatski rečeno - veleizdajnice. Onima kojima smeta živjeti u slobodnoj i samostalnoj RH, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla onima koji su  nezadovljni s isticanjem nacionalnih ideja i znakovlja u Hrvatskoj ''da se isele ako im se ne sviđa Hrvatska.'' To je bila prava poruka!
 
Ima li nade za HDZ?
 
Je li uopće potrebno davati HDZ-u političku i nacionalnu ''tranfuziju'' za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistemacki uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta,  kao   promil u odnosu na broj iseljenih.
''Iz Hrvatske se  prosječno dnevno iseli 247 osoba, što znači da je svake godine 'napusti' grad veličine Osijeka.'' Prema  rezultatima  analize, na koju se poziva hrvatski portal 24 sata, Hrvatsku je za deset godina ostala bez 204.300 stanovnika; Od travnja 2011. do ožujka 2018. ''prirodnim putem'' Hrvatska je izgubila 91.750 stanovnika. Ako ovim zastrašujućom brojkama još dodamo pobačaje, onda možemo donijeti zaključak da se u Hrvatskoj svaki deset godina ponavlja Bleiburg - 500.000 žrtava - izgubljenog stanovništva. U Hrvatskoj se provodi genocid, programirano i sigurno.
 
Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Plenković u petak (17. 1. 2020.) je odbacio tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše ''lijevo'' te ustvrdio da je njegova Vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast.
''Vodimo stranku zaista na transparentan način, po meni na vrlo uspješan način. (...) To je načelo kojeg se držim i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programatskom radu.(...) Floskule i nabacivanja ćemo sada razgraditi i unutar HDZ-a malo čvršće, žešće, argumentiraniSje nego što smo to činili do sada, jer smo zaokupirani važnim terminima a to je Vlada - upravljanje zemljom'', preporučio je Plenković. (M.M., hrsvijet.net) 
 
Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!
 
HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubio parlamentarne izbore za EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi. Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ''sloboda umjetnosti''! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ''Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.'' Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a  i Vladi dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti prošrenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za SAD. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju,  još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje - egzodus.
 
Najavljeni su unutarstranački izbori u HDZ gdje će biti birano novo stranačko vodstvo i donesene nove političke smjernice stranke. Već se javilo desetak potencijalnih kandidata, koji bi htjeli zamijeniti aktualnog vođu stranke i Vlade. Među onima koji su se oglasili, nema nijednoga s izrazitim državničkim stavom  koji bi mogli solidarizirati duhove u stranci  i izbaciti ljevičare (veleizdajnike) iz Vlade. Na obilježavanju 30. obljetnice osnutka splitskog HDZ-a istaknuto je, kako je Vlada kojoj je Plenković na čelu ostvarila sve ciljeve, a više je govornika dalo podršku Plenkoviću i njegovoj politici. On je rekao kako je Hrvatska danas bolja jer je gospodarski razvitak zdrav. ''Naša vlada je pokazala dignitet domovinskog rata. (petokrake na neboderu u Rijeci i ne procesuiranje ratnih zločinaca, r.t.) Jačanje položaja hrvatskih branitelja. (preko 3.000 njih je izvršilo samoubojstvo, r.t.). Hrvatska vojska, hrvatska policija dio su naše politike''. istaknuo je Plenković. (direktno.hr 18. 1. 2020)
Na tim izborima vjerojatno će doći do novog rasula u HDZ-u, jer će oni koji smatraju da su zaslužni, a ne budu prihvaćeni i priznati, otići iz stranke i stvoriti novu stranku, bolju ili goru - svejedno! Ako uzmemo u obzir broj birača u Hrvatskoj i broj stranaka, razvidno je društveno ''parceliranje'', kako se kaže u pjesništvu, da svaki pjesnik ima svoju publiku, tako je pravilo i u politici. Primjera radi, u Republici Hrvatskoj imamo: 32 parlamentarne stranke, 137 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnje stranke, 11 političkih udruga.  Političke strank mogu osnovati 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske, stoji u Ustavu RH.
 
Nova politička pojavnost u Hrvatskoj
 
Na pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutočno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovno izaberu  Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićem doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim poilitičkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj.  
Dakle, snaga i sudbina HDZ-a ovisit će o izboru predsjednika stranke. Kako već rekosmo, da među dosadašnjim kandidatima nema dovoljno potencijala za uzeti kormilo u ruke stranke pod čijim je vodstvom oslobođena i stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska.
Možda se sprema nekoga u pozadini, koja ili koji imaju političko iskustvo, ali možda nose na leđima opterećenje iz prošlosti zbog neumjesnih izjava ili loših poteza, koji su upitni. Među takvima, na prvom mjestu se nalazi Kolinda Grabar-Kitarović, koja je, kako mnogi nagađaju, namjerno predala predsjedničke izbore kako bi mogla preuzeti HDZ i Vladu. narod kaže: Gdje ima dima tu će biti i vatre.
 
I pored svega iznesenog u ovom osvrtu, potrebno je naglasiti činjenicu, da je HDZ-a državotvorna stranka, da imamo državu hrvatskog naroda na čijem je čelu bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, i pod njegovim vodstvom je proglašena nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Tko može zaboraviti prizor s kolikim je ponosom predsjednik Tuđman pobjedonosno podigao i postavio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, jednoj od najvećih i najstarijih europskih tvrđava. To je važno znati i sjećati se - Scire et reminisci! 
 
Ali, ne smijemo zaboraviti ni obećanje, koje nam je dao sveti Otac papa Ivan Pavao II.: Ona (Hrvatska) će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.'' Aleluja! - Hvala Bogu!
U trideset godina postojanja Hrvatske države, Hrvati nikad nisu bili u tolikoj međusobnoj i vrlo opasnoj podijeljenosti i nejedinstvu kao sada, pred stranačkim izborima u HDZ-u i pred nastupajućim parlamentarnim izborima. To može rezultirati političkom katastrofom, koja će se dugoročno negativno odraziti na stanje naroda i države.
“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!” (Matej 12,25)
 
Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman uzviknuo je IMAMO HRVATSKU! Zato! Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa  svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati. (Codex moralis Croaticum).
 

Rudi Tomić, Toronto

Zagreb nasjeo na najnoviju prijevaru Bunjevaca

 
 
Novo rukovodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća na izbornoj skupštini održanoj 4. studenoga 2018. godine obećalo je da će kontinuirano i transparentno podnositi izvješće o svom radu. Kako to izgleda dovoljno govore i samo dvije stvari:
- prvo, spektakularno izrežirana 23. sjednica HNV-a s elektorima održana 19. prosinca 2019. godine u Velikoj dvorani HKC “Bunjevačko kolo”, o kojoj nas hvalospjevno izvještava “Hrvatska riječ” (br. 871 od 27.prosinca 2019. godine) uz pohvalne izjave četiri elektora i još pohvalnijim intervjuom predsjednice HNV-a i
http://www.ruma.rs/portal2/jupgrade/images/phocagallery/thumbs/phoca_thumb_l_dom%20jna.jpg
Hrvatski dom u Rumi
 
- drugo, važne podatke, prije svega oko novca, s te sjednice nismo mogli nigdje niti pročitati niti čuti.
 
Da je sve šarena laža i spektakl uz trošenje ogromnog novca poreskih obveznika Republike Srbije i Republike Hrvatske (i druge oblike financiranja) i da od toga 57.900 Hrvata u Republici Srbiji nemaju nikakve koristi vidi se i iz još samo par podataka:
- HNV je u ovom sazivu jedva formiran u zadnji čas od 82 elektora, od kojih su 78 s liste “HRvati ZAjedno” (!), odnosno pripadnici političke stranke “hrvatskog Bunjevca” g. Tomislava! Zašto su od 22 nacionalne manjime u Srbiji, uz Makedonce, Ruse i Crnogorce, još samo tako brojna nacionalna manjina, Hrvati, birali svoje nacionalno vijeće putem elektora i to iz jedne jedine minorne političke stranke, je također manipulacija (prijevara) g. Tomislava i njegovih “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice (o čemu sam detaljno pisao);
- na spomenutoj spektakularnoj sjednici HNV-a u “Bunjevačkom kolu” 19. prosinca bilo je nazočno samo 19 od 29 članova HNV-a te od pozvanih 82 elektora manje od polovice. Njima je, uz hvalospjevne govore čelnika, rečeno “da će u siječnju biti usvojeno veliko i sveobuhvatno godišnje izvješće” i na kraju im je podjeljeno godišnje izvjeće o radu HNV-a u “skraćenoj verziji u kratkoj formi u knjižici” (tako piše u “Hrvatskoj riječi”);
- HNV je u 2019. godini održao 19 sjednica od kojih 14 “telefonskih”(!?);
- Izvršni odbor HNV-a je održao 28 sjednica od kojih 21 “telefonsku”(!?).
 
Ovo je dokaz da se većina stvari odvija ispod žita (telefonski) u uskom krugu provjerenih istomišljenika g. Tomislava, uglavnom “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice te o bilo kakvoj transparentnosti nema govora. No, u iščekivanju velikog i sveobuhvatnog godišnjeg izvješća o radu HNV-a u 2019. godini, ovog puta pišem o najnovijem projektu ovih “telefondžija”, gradnji “hrvatske kuće” u Subotici, još jedne, najnovije velike prijevare “bunjevačkih Hrvata”! Čelnici DSHV-a, HNV-a i drugi te “Hrvatska riječ” i tzv. “Dnevnik na hrvatskom jeziku” tjekom 2019. godine puni su hvale o izgradnji “hrvatske kuće” u Subotici i hitno su poduzete konkretne radnje: kupljen je plac i u izradi je projektna dokumentacija za ovu “kuću”. A prava pitanja su: zašto je to opet u Subotici, zašto je tolika žurba i zašto se to zove “kuća”?
 
Odgovor je jedan: “hrvatska kuća” se gradi u Subotici iz svih onih razloga o kojima pišem u svojim otvorenim pismima - manipulacijama i prijevarama “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Srbiji, Hrvatima u Hrvatskoj i svim Hrvatima u svijetu. Hrvati su svojim sredstvima još u vrijeme Austro-Ugarske i kasnije, u mnogim mjestima gdje ih je bilo, gradili HRVATSKE DOMOVE, koji su bili kulturni (i mnogo više od toga) centri djelovanja i okupljana Hrvata. HRVATSKI DOM u Rumi je, primjerice, jedna od najljepših i najreprezentativnijih građevina takve vrste i u tom gradu odavno jedan od njegovih simbola. Pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture i od velikog je kulturnog i povijesnog značaja za Rumu i cijeli Srijem. Izgradnju je inicirao Hrvatski sokol i na to je Kraljevski sudbeni stol u Osijeku 1909. donio zaključak da nasljednici grofova Pejačević prodaju nekretnine skupini kupaca Hrvata iz Rume. U veljači 1910. godine preneseno je vlasništvo na katastarskoj čestici 161/5 na Društvo za tjelovježbe “Hrvatski sokol” u Rumi. Zgrada je dovršena 1914.godine. Nakon Prvog svjetskog rata gruntovni vlasnici HRVATSKOG DOMA u Rumi postali su: Hrvatski sokol, Hrvatska čitaonica, Hrvatska ratarska čitaonica, Hrvatska seljačka zadrugai HPD “Jedinstvo”. Nakon Drugoga svjetskog rata garnizon JNA u Rumi zahtijeva da mu se ova zgrada ustupi za njihove potrebe i 1957. godine HRVATSKI DOM postaje “DOM JNA”, iako ga svi Rumljani još u vrijeme kada sam tamo pohađao Gimnaziju  (1958.- 1962.) zovu jedino i samo HRVATSKI DOM. Malo je poznato da je čuveni arhitekta iz Zagreba Aleksandar Freudenreich projektirao HRVATSKI DOM u Hrtkovcima, no taj DOM nije realiziran (na slici je perspektiva objekta iz projektne dokumentacije).
 
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije skoro svako mjesto je imalo DOM KULTURE i uopće riječ DOM je uvriježena među slavenskim narodima i ima uzvišenije značenje od riječi KUĆA. Ali “bunjevački Hrvati” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) sada grade “hrvatske kuće” jer se boje da bi naziv HRVATSKI DOM bio suviše hrvatski, a oni nisu Hrvati i nema potrebe da se izlažu ni ovakvoj potencijalnoj opasnosti, posebice što su tako lijepo izbjegli sudbinu srijemskih Hrvata kada je grmilo! Zato “bunjevački Hrvati” hrvatskim novcem grade “hrvatsku vikendicu”, pardon, “kuću”, tamo daleko kraj mađarske granice. Valjda “etno kuću”, na prijedlog etnobiznismena g. Tomislava, koji tako “HRabro” zastupa interese svih Hrvata u Republici Srbiji! Republika Hrvatska nasjela je i na ovu najnoviju prijevaru Bunjevaca i zdušno daje ogroman novac svojih poreskih obveznika za ekspresnu realizaciju “hrvatske kuće” u Subotici, od koje ovdašnji hrvatski puk nema nikakve koristi, ali će se, s visokim plaćama, zaposliti još mnogi “bunjevački Hrvati” iz donjotavankutskog trokuta!
A rodna kuća bana Jelačića u Petrovardinu, koja bi mogla biti HRVATSKI DOM za sve Hrvate u Srbiji, još uvijek zvrji prazna, hrvatske kulturne udruge uz desetak tisuća Hrvata u Beogradu, oko šest tisuća Hrvata u Novom Sadu i mnoge druge diljem Srbije nemaju svoje prostorije, opremu i novac za rad.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

101 godina bunjevačkih prijevara i izdaje hrvatskog naroda u Vojvodini

 
 
Republika Hrvatska bi konačno morala na znatno bolji, efikasniji i realističniji način riješavati pitanje hrvatske dijaspore. Posebice u tomu mora biti angažiran novi predsjednik te buduća novoizabrana Vlada i novoizabrani Sabor. A jedan od najvećih problema Hrvata u Republici Srbiji je bunjevačko pitanje. 

Savet Bunjevaca: Nismo deo hrvatske manjine

Pri formiranju nacionalnih vijeća i drugih institucija nacionalnih manjina u Republici Srbiji koncentracija hrvatskih krovnih institucija u Subotici je rezultat manipulacije “bunjevačkih Hrvata”, koji su već tada “namirisali” novac, prije svega iz proračuna Republike Srbije i Republike Hrvatske, ali i kroz mnoge druge oblike. Ujedno su im te institucije i taj novac koncentriran u Subotici poslužili za obračun sa svojim rođacima Bunjevcina, ali su time u cijeli hrvatski korpus u Srbiji unijeli rak ranu razdora i velikog nezadovoljstva. Svi Bunjevci žive u Subotici i u nekoliko sela oko nje (donjotavankutski trokut), pa su tako krovne hrvatske institucije (i još štošta) dane u ruke Bunjevcima koji sebe zovu “bunjevačkim Hrvatima” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju)!
 
Beograd je pritom dobro znao što radi, a Zagreb nije znao što radi jer ne  poznaje stanje u Vojvodini u vezi Bunjevaca. Bunjevci su ovdje priznati kao poseban narod i kažu da s Hrvatima nemaju nikakve veze, naprotiv, tvrde da ih Hrvati silom svojataju i uzimaju im jezik, kulturu, običaje, glazbu i sve drugo. Pozivaju se i na Dekret Josipa Broza Tita iz 1945. godine kojim je zabranjeno Bunjevcima da se izjašnjavaju kao Bunjevci, već moraju biti Hrvati. A činjenica je da se Bunjevci u Vojvodini (Srbiji) nikada nisu izjašnjavali kao Hrvati, no za novac mogu biti i to!
 
U mjesečniku “Bunjevačke novine” br. 173. (prosinac 2019.) piše: »Iako je od Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostali Slovena u Novom Sadu prošla 101 godina, tadašnje odluke narodni prvaka imaju uticaja i na današnje vrime. Upravo je te, 1918. godine, 25. novembra, otvoren put ka realizaciji davnašnje ideje - da svi Južni Sloveni žive u jednoj državi. Med onima koji se s posebnom pažnjom sićaje Velike narodne skupštine jesu Bunjevci, a koliko im je ovaj datum značajan divani i podatak da su 25. novembar izabrali za jedan od svoja četri nacionalna praznika. Tako je i ove godine, baš 25. novembra, u Velikoj vićnici Gradske kuće u Subotici, svečanom akademijom i obilužen nacionalni praznik Bunjevaca - Dan Velike narodne skupštine, u organizaciji Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca”, a pod pokroviteljstvom Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine«.
 
Tu se kaže i da su na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 1918. godine (radi se o prisajedinjenju Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji) od 577 delegata 84 bili Bunjevci, a samo 2 Hrvati, što znači da je na tom prostoru tada živilo najmanje 84.000 Bunjevaca, a samo 2.000 Hrvata, jer se na 1.000 stanovnika birao jedan delegat!
Danas u Republici Srbiji ima 57.900 Hrvata i 16.706 Bunjevaca. Bunjevačkih Hrvata nema!
(Tablica je objavljena u „Hrvatskoj riječi“ br. 855. od 6. rujna 2019.)
 
U Subotici i nekoliko okolnih sela danas ima dvadesetak hrvatskih kulturnih udruga i desetak bunjevačkih kulturnih udruga. Dakle, Subotica sa oko 14.000 Hrvata (od kojih se ne zna koliko je „bunjevačkih Hrvata“) i nekoliko sela oko nje sa još nekoliko tisuća Hrvata (od kojih se također ne zna koliko je „bunjevačkih Hrvata“) ima dva puta više kulturnih udruga od sličnog broja Bunjevaca! Isto tako u cijeloj Srbiji (gdje su i veliki gradovi kao što su Sombor, Novi Sad, Beograd, Niš i dr.) ima još samo dvadesetak hrvatskh kulturnih udruga, koliko ih ima u Subotici i okolici! U subotičkim udrugama su uglavnom „bunjevački Hrvati“ i ovoliki broj hrvatskih udruga u tom malom donjotavankutskom trokutu je umjetno napravljen zbog dodjele novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji!
 
Novac kojim raspolaže Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU “Hrvatska riječ” i dr. u Subotici, u kojima su također u ogromnom postotku zaposleni “bunjevački Hrvati”, sa primanjima pojedinaca koja unazad petnaestak godina kumulativno čine prava bogatstva, samo je još jedna od velikih prijevara Bunjevaca (“bunjevačkih Hrvata”) prema Hrvatima u Republici Srbiji. Još jedan vrlo uočljiv apsurd proističe iz bunjevačkih prijevara već pri samom načinu izbora Hrvatskog nacionalog vijeća. Naime, na neposrednim izborima za nacionalna vijeća, održanim 4. studenog 2018. godine, albanska, aškalijska, bošnjačka, bugarska, bunjevačka, vlaška, grčka, egipatska, mađarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, slovačka, slovenska, ukrajinska i češka nacionalna manjina imale su pravo birati svoja nacionalna vijeća neposrednim glasovanjem (jedan čovjek jedan glas), a samo su makedonska, ruska, crnogorska i hrvatska nacionalna vijeća birana elektorskim putem, što je značilo da nemaju dovoljan broj glasača upisanih u poseban birački popis!Da hrvatska nacionalna manjina, jedna od najbrojnijih, nema dovoljan broj upisanih birača u poseban birački popis godinama je sustavno rađeno u Subotici tako što su Hrvati izvan donjotavankutskog trokuta zapostavljeni, čak ignorirani i omalovažavani. Uz ono što su ovdje preživjeli postali su nezainteresirani za bilo što, a što je i bio cilj “bunjevačkih Hrvata”!Na čelu ovog petnaestogodišnjeg sustavnog uništavanja hrvatske zajednice u Srbiji od početka stoji etnobiznismen “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov. Unazad godinu dana uspio je eliminirati sve neistomišljenike i na sva ključna mjesta postaviti (ili ostaviti) samo svoje poslušnike, u velikoj većini plaćene “bunjevačke Hrvate”!Budući je on prvi čovjek i u oblasti kulture i u oblasti politike kada su u pitanju Hrvati u Srbiji došlo je do negativne selekcije u svim dijelovima, o čemu sam također detaljno pisao.
 
Hrvatsko nacionalno vijeće je ustoličio g. Tomislav preko elektora iz svoje političke stranke (iako se traži depolitizacija nacionalnih vijeća), pa tako u svom prvom intervjuu medijima u Hrvatskoj novoizabrana predsjednica vijeća kaže da ovdašnji hrvatski intelektualci rade protiv hrvatske zajednice! “Hrvatska riječ” je lokalni subotičko bunjevački tjednik (u kojem je g. Tomislav predsjednik i Nakladničkog vijeća) i Hrvati ne čitaju te novine (Republika Hrvatska donira 25.000 kuna za njihovu besplatnu distribuciju)!
G. Tomislav je izmanipulirao i osnutak i sjedište Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici da bi cijelo vrijeme bio njegov nezamjenjivi ravnatelj. Zavod, pa ni DSHV, politička stranka čiji je predsjednik, ne pokrivaju tzv. cijelu užu Srbiju, što znači i Beograd sa širom okolicom koja je u Vojvodini (!?), što je najbolji dokaz da g. Tomislava Hrvati u Srbiji ne interesiraju, ni po pitanju politike, ni po pitanju kulture! Urednica programa na hrvatskom jeziku na RTV2 u Novom Sadu je “bunjevačka Hrvatica” iz Subotice i najviše priloga je iz donjotavankutskog trokuta o “bunjevačkim Hrvatina”, kojih je inače jako malo! A g. Tomislav sebe u svemu gura u prvi plan pa je tragikomična “nova velika hrvatska kulturna manifestacija u Srbiji” održana na salašu pod đermom u Đurđinu na kojoj je proglašen za jedinog živog velikana hrvatske književnosti! Iza svega je u osnovici novac i osobna korist, pri čemu g. Tomislav ispoljava veliko samoljublje, nedostatak morala i uopće loš karakter kao čovjek.
 
I ako to sve stavimo u drugi plan, a ne smijemo, svi Hrvati u Srbiji, svi Hrvati u Hrvatskoj i cijelom svijetu moraju znati da se u donjotavankutskom trokutu vodi pravi rat između Bunjevaca i “bunjevačkih Hrvata”, koji izuzetno šteti svim Hrvatima. Bunjevci se obostrano optužuju za krađu (i prekrađu) svega i svačega, a najveća bitka se vodi oko jezika (obrazovanja). U već navedenom prosinačkom broju “Bunjevačkih novina” piše, a ne smijemo smesti s uma da iza toga stoji 16.706 Bunjevaca, naroda brojnijeg od polovice nacionalnih manjina u Srbiji (sa stalnom tendencijom porasta tog broja):
»Jednoglasnom odlukom da bunjevački jezik triba zaštitit od svojatanja okončana je sedma, vanredna sidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Sazvana je sa samo jednom tačkom Dnevnog reda - tribalo je dat mišljenje NSBNM o dopuni Odluke o mriži javni osnovni škula sa sidištom na teritoriji Subotice. Naime, Hrvatsko nacionalno vijeće osniva Obrazovno vaspitnu ustanovu Hrvatski školski centar „Zadužbina biskupa Budanovića”, koja će se, prema elaboratu, izmed ostalog bavit i izučavanjom bunjevačkog govora. Taki pridlog je, kako je ocinilo svi sedamnajst prisutni članova NSBNM neprihvatljiv. Sidnici NSBNM, održanoj 8. novembra, prithodio je sastanak Odbora za obrazovanje, di je ova tema detaljno razmatrana, a kako je obavistila pridsidnica Odbora Jadranka Tikvicki, stav članova je bio jasan. Tako je na Odboru donet pridlog da se ne da pozitivno mišljenje jel:
1. Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine je nadležno tilo koje se bavi pitanjom Bunjevaca i bunjevačkog jezika.
2. Bunjevački jezik nije govor, nego jezik čiji su standardi proglašeni Službenim glasnikom br. 19 od 14. 3. 2018.
3. Predmet „Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture” je uveden u škule (Službeni list APV br. 2 i 4. marta 2005., Službeni list APV BR.4, a od 16.12.2017.) i postoji ko predmet „Bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture” (Prosvetni glasnik br. 18 od 17.12.2018.).
4. Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine ima svoje stručne kadrove koji ispunjavaju uslove po „Pravilniku o stepenu i vrsti obrazovanja nastavnika i stručnih saradnika u osnovnoj školi” (Službeni glasnik, prosvetni glasnik br. 11 od 2012), ko i nastavni materijal za održavanje nastave.«
Prijedsjednica Bunjevačkog nacionalnog vijeća Suzana Kujundžić Ostojić kaže: »Nemamo ništa protiv tog da se pomenuti Centar osnuje, da se u njem izučava hrvatski jezik, al imamo protiv onog što dalje piše, da će se izučavat bunjevački govor. Mi imamo nacionalni savit, standardizovan jezik koji se trinajst godina uči u osnovnim škulama, sad počinje i u sridnjoj. Već je toliko mišanja u stvari vezane za Bunjevce, da više ne možemo i ne tribamo ćutit. Ponavljam, nemamo ništa protiv drugi, al imamo protiv da se uzima ono što je naše.
Ne možete bit dio dvi manjine, el ste jedno, el drugo. Ako je komegod bunjevački toliko pri srcu, pa nek dođe kod nas, u škule di se već godinama pridaje.«
 
I u svemu je tako! Čija je dužijanca, priskaknje vatre, debo četvrtak, pucanje bičevima, glazba, ruvo…? Što je najgore, da bi “bunjevački Hrvati” dokazali da su, eto, i Hrvati, naturaju bunjevštinu u svakom segmentu kulture i politike svim Hrvatima u cijeloj Srbiji!A svim Hrvatima u cijeloj Srbiji, posebice napaćenim srijemskim, je dosta svega jer vide da ih nitko ne zastupa, nitko ne štiti njihove interese i nitko ne brine o njima! Hrvati u cijeloj Srbiji ne mogu čak ni razaznati tko su Bunjevci, koji nisu Hrvati, a tko Bunjevci, koji su i kao Hrvati. I među jednima i među drugima su brojni Dulići, Kuntići, Kujundžići, Vojnići, Ušumovići, Tumbasi, Tikvicki, Bašići, Sarići…Pored toga u Suboticu se slijeva sve veći i veći novac, u posljednje vrijeme posebice od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske, i troši se na netransparentne načine!
 
Hrvatski puk u Srbiji nema od toga nikakve koristi, život ovdašnjih Hrvata se odvija u hrvatskim kulturnim udrugama samo zahvaljujući nekolicini entuzijasta u svakoj od njih. A kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrji prazna. Od Republike Hrvatske očekujemo konačno da nam s leđa skinu Bunjevce poslije 101 godine njihovih prijevara i izdaje hrvatskog naroda u Vojvodini. Ne pomažu skupe studije, znanstveni skupovi i okrugli stolovi o tomu tko su i odakle su Bunjevci. Ovo stanje samo koriste “bunjevački Hrvati” i na tragediji ovdašnjih Hrvata (posebice srijemskih) zarađuju veliki novac. U Republici Srbiji ima 16.706 Bunjevaca, priznatih kao poseban narod! To je realnost i Hrvati se prema njima moraju odnositi kao prema svim drugim nacionalnim manjinama u Republici Srbiji.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1123 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević