Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Znajući da je bolesno osvetoljubiv, potpuno sam se isključio iz HKUPD ’Stanislava Prepreka’

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom izjava Tomislava Žigmanova nakon najavljenog mitinga Vojislava Šešelja u Hrtkovcima 6. svibnja 2018. godine.
http://dshv.rs/media/2017/01/plakat-Toma.jpg
U prošlom otvorenom pismu pisao sam o kukavičkom ponašanju Tomislava Žigmanova povodom najavljenog mitinga Vojislava Šešelja u Hrtkovcima 6. svibnja 2018. godine i rekao kako Žigmanov u Hrtkovce nije otišao ni kada su oni odblokirani! „HRabro“ je davao priopćenja za medije u Malom parku u Rumi i kasnije na Petrovaradinskoj tvrđavi, a onda otišao u Suboticu. Ovaj događaj je pokazao i da iza Tomislava Žigmanova ne stoji nitko, posebno ne Hrvati, jer se on na naplatnoj rampi u Rumi pojavio samo s Aleksandrom Jerkov i Balšom Božovićem, članovima Demokratske stranke, i nije rekao da je zasastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, niti da je tu došao kao predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodni. Ali nikoga nije bilo ni iz te stranke, kao niti jednog dužnosnika iz subotičkih hrvatskih institucija!!!
 
U Hrtkovcima su 4. svibnja 2018. godine, dakle dva dana prije zakazanog mitinga, bili vijećnici Hrvatskog nacionalnog vijeća Vladimir Kranjčević, Ivan Karačić i Stanko Krstin te predsjednik Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada Krešimir Tkalac. U to vrijeme Slaven Bačić, Tomislav Žigmanov, Krunoslav Đaković (aktivist DSHV za Srijem) i mnogi drugi hrvatski dužnosnici bili su na ručku u Srijemskoj Mitrovici, samo petnaestak kilometara daleko od Hrtkovaca i nisu našli za potrebno da posjete Hrtkovce!!!
 
Onda je za dva dana Tomislav Žigmanov u Subotici iznenada dobio želju da prisustvuje Svetoj Misi u Hrtkovcima i to točno u vrijeme kada je zakazan miting Vojislava Šešelja!!! Ovu do srži pokvarenu i licemjernu „želju“ izrekao je poslije zakazanog mitinga više puta u više medija, ali, eto, nije mu to dopustila srbijanska policija!!! Treba reći da Tomislav Žigmanov nikada nije bio u crkvi u Hrtkovcima, a za srbijansku policiju je rekao da je „dobro obavila svoj posao i da Hrvati u Hrtkovcima treba da budu zadovoljni!!!  
 
Već nekoliko godina pišem u otvorenim pismima o katastrofalnom stanju u rukovođenju hrvatskim krovnim institucijama ovdje, prije svega od strane Tomislava Žigmanova i Slavena Bačića. Počelo je vrlo uljudnim  sugestijama da „Hrvatska riječ“ uvede rubriku „Pisma čitalaca“. Međutim, na to su svi tamo autistično ostali gluhi i nijemi (nisam dobivao nikakve odgovore) i ostalo je jedino da u otvorenim pismima kažem ono što mislim i znam, a koja, kao slobodni građanin imam pravo pisati, a kao intelektualac ni ne smijem šutjeti na ovakve pojave u našoj zajednici ovdje.
 
Prva reakcija na moja otvorena pisma je bila da me je Tomislav Žigmanov napao i vrijeđao kao čovjeka (usudio se čak vrijeđati i moju suprugu, koju inače ne poznaje) u svom „časopisu za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“, u kojem je glavni i odgovorni urednik, a kroz tobož „književnu kritiku“ moje zbirke pjesama „Salauka“, gdje je na kraju napisao da tu knjigu treba spaliti!!! U svijetu ne postoji niti jedna stručna književna kritika čiji je zaključak da predmetnu knjigu treba spaliti! Zna se tko je spaljivao knjige i ovo pokazuje još jednu, opasnu fašizoidnu, karakternu crtu Tomislava Žigmanova. A posebno javne ličnosti ne smiju koristiti svoj položaj, zvnične institucije i  zvanične  medije, da bi se u njima obračunavali sa svojim neistomišljenicima na način da ih vrijeđaju kao osobe! Pjesme u „Salauci“ su skoro sve vezane za Hrtkovce i imaju dobre kritike od više izuzetno kompetentnih ljudi.
 
Ali veliki je animozitet Tomislava Žigmanova prema srijemskim Hrvatima i upravo je on sve vrijeme skrivao pravu istinu o događajima u Srijemu devedesetih godina prošlog stoljeća, o čemu sam pisao u više navrata. Samo jedan od dokaza za to je kada mi punu godinu dana nije odgovorio je li zaprimio moj rukopis romana „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ (za to vrijeme tiskala ga je „Tkanica“ d.o.o. iz Zagreba).
 
Roman „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ također ima samo dobre kritike od  kompetentnih ljudi, uključujući i prikaz u „Glasu Koncila“, a posebna stvar je što je to dokument o događajima u Hrtkovcima devedesetih godina, a ja sam jedini svjedok koji je o tome napisao knjigu!!!
 
No, kada Žigmanov nije mogao uništiti mene, ni kao pisca, ni kao čovjeka, a uspješno sam dvije godine vodio i Književni klub u Hrvatskom kulturno-umjetničko-prosvjtnom društvu „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, okomio se na to cijelo Društvo!!! Opet koristeći hrvatsku instituciju ovdje, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je ravnatelj, te hrvatski informativno-politički tjednik  „Hrvatska riječ“, u kojem je predsjednik Nakladničkog vijeća, objavio je monstruoznu i bolesnu konstrukciju da su članovi tog Književnog kluba, pa time i rukovodioci i ostali članovi Društva, „obožavatelji“ Vojislava Šešelja!!! Ovo je tim više bolesno ako se zna da su predsjednik Društva i moja malenkost Hrtkovčani, koji su uravo sa svojim obiteljima doživjeli hrtkovačku Golgotu!!!
 
Da bih spasio Društvo, jer znam da je Tomislav Žigmanov i bolesno osvetoljubiv, još početkom ožujka, prije ove monstruozne klevete, dao sam ostavku na sve svoje funkcije u Društvu, čak i na članstvo u njemu (prilažem tekst ostavke). No Žigmanov se ne zaustavlja, pa ću i ja tek sada, kao potpuno slobodan građanin, u svojim otvorenim pismima pisati i ono što nisam htio kao član Društva.
 
Jedan bolesnik ne smije uništiti hrvatsko kulturno društvo u Novom Sadu, gradu europske kulture! To ne smije dozvoliti ni Republika Srbija, a kamoli Republika Hrvatska, a sve hrvatske krovne institucije ovdje moraju stati u obranu HKUPD „Stanislav Preprek“, dok gospoda Slaven Bačić, koji u svemu podržava Tomislava Žigmanova, i Tomislav Žigmanov moraju biti smijenjeni, jer nemaju trunke morala da sami daju ostavke na sve svoje brojne funkcije. Takvi ljudi ne mogu predstavljati niti jednog Hrvata nigdje, a kamoli da rukovode svim hrvatskim institucijama ovdje.
 

Branimir Miroslav Tomlekin, autor romana Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela

U Koprivnici tribina o vezama Miroslava Krleže sa Česima povodom 125. godišnjice rođenja

 
 
Hrvatsko-češko društvo i Knjižnica i čitaonica »Fran Galović« u Koprivnici obilježili su u srijedu 9. svibnja 125. godišnjicu rođenja Miroslava Krleže književnom tribinom posvećenoj Krležinim vezama s Česima i koprivničkom izdavaču Čehu Vinku Vošickom koji je 1923. prvi počeo objavljivati Krležina sabrana djela. Na tribini nazvanoj »Vinko Vošicki – poveznica između Krleže i Čeha« govorili su povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva, i Josipa Strmečki, viša knjižničarka iz Knjižnice i čitaonice »Fran Galović«.
http://www.ognjiste.hr/components/com_virtuemart/shop_image/product/Miroslav_Krle__a_54b6303391c09.jpg
Govoreći o Krležinim vezama s Česima, Lipovac je kazao da one čine važan dio njegove biografije, iako se čine usputnima. »Do danas su u Češkoj izašla ukupno 34 sveska Krležinih djela u češkom prijevodu, računajući i dva ciklusa njegovih sabranih djela. U časopisima je objavljeno 15 Krležinih djela, pjesme, drame i novele uvrštene su u 15 antologija u češkim prijevodima, a Krležine drame premijerno su izvedene 17 puta. Od 11 prijevoda Krležinih djela na strane jezike u periodu između dva svjetska rata šest je prijevoda na češki i dva na slovački«, kazao je Lipovac koji je iznio podatke da su Gospoda Glembajevi izvedena u Brnu 1931., u režiji Branka Gavelle, 1932. u Olomoucu, i 1937. u Pragu u režiji Zvonimira Rogoza, dok su novele iz zbirke Hrvatski bog Mars zbog slične tematike bile uspoređivane s romanom Dobri vojak Švejk Jaroslava Hašeka. Krleža je u Češkoj boravio od prosinca 1931. do veljače 1932. i u Zbraslavu kraj Praga napisao ae upoznao neke od istaknutih čeških književnika. »Važne informacije o Rusiji Krleža je dobio čitajući kao mlad djelo Tomáša Masaryka Rusija i Europa.
 
Nakon 1948. kritički pisao o staljinističkim čistkama u Čehoslovačkoj, a u svojim dnevničkim zapisima ostavio je i zapažanja o Praškom proljeću 1968., gledajući vrlo skeptično na mogućnost istupanja Čehoslovačke iz političkog konteksta zadanog njenim položajem unutar Varšavskog pakta. Kao prijatelj arhitekta češkog porijekla Jaromira Dubskog Krleža je, kako se sam hvalio, izradio idejni nacrt crkve svetog Nikole Tavelića u Zagrebu, a prije smrti razmišljao je o tome da sređivanje svoje ostavštine prepusti najvećem češkom kroatistu Dušanu Karpatskom, uredniku dva ciklusa njegovih sabranih djela (1965. – 2000. i 2013.)«, rekao je Lipovac. Kao zanimljivost spomenuo je podatak da se Gospoda Glembajevi od 2014. nalaze na repertoaru Vinohradskog kazališta u Pragu, gdje ulogu barunice Castelli, koju je Krleža napisao za svoju suprugu Belu, glumi Dagmar Havlová, supruga pokojnog češkog predsjednika i dramatičara Václava Havela. 
 
O Vinku Vošickom (1885.–1957.) govorila je Josipa Strmečki koja je kazala da je taj koprivnički izdavač rodom iz Češke 1923. prvi u Hrvatskoj počeo izdavati Krležina sabrana djela, no od planiranih 13 knjiga objavljene su samo tri – Vučjak, Novele i Pjesme I. Bio je i nakladnik Krležinog časopisa Književna republika.
 

Marijan Lipovac

Ribe mora biti ove vedre noći...

 
 
Kad i zadnji sunčevi zraci odu
stari ribar sjeda u svoj čamac,
veliko veslo lako uranja u vodu,
uz obalu rijeke usmjeri pramac.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000205/images/si1c.jpg
Ribe mora biti ove vedre noći -
kaže tiho i ne odolijeva smješku,
no, brine ga da li će nejak moći
lovinu izvući, i tu mrežu tešku.
 
Hoće, hoće, i svakako to mora,
jer njegovi će unuci za stol sjesti,
čim ustanu, prije što pukne zora,
i za doručak moraju nešto jesti.
 
Stade, čamac veže za neku vežu,
odloži šešir i starčeve ruke vješte
iz ustalasane vode izvadiše mrežu,
ali ona na mjesečini prazna blješte.
 
I suze na naboranom licu starca,
na jakoj mjesečini sinuše u bolu,
jer ta četiri njegova mršava malca
opet će bez doručka poći u školu.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1258 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević