Get Adobe Flash player

Hrvati sve manje Hrvatsku osjećaju svojom

 
 
O aktualnim političkim i društvenim pitanjima razgovarali smo s Milanom Ivkošićem, novinarom i kolumnistom Večernjega lista. Prepoznatljivim stilom, bez dlake na jeziku, Ivkošić je za portal Hrvatskoga kulturnog vijeća niz tema koje more hrvatsko društvo i političku scenu.
http://www.hkv.hr/images/raxo_thumbs/amp/tb-h400-fit-int-ad52d72c20dd724df25ea28467e2b8ad.jpg
• U posljednjoj kolumni pisali ste, među ostalim, o hrvatsko-srpskim odnosima i činjenici da Srbija Hrvatskoj konstantno predbacuje ustaštvo, ali prešućuje vlastite zločine nad Židovima u Drugome svjetskom ratu. Riječ je, dakako, o samo jednom aspektu hrvatsko-srpskih odnosa. Kako, međutim, općenito komentirate prijepore između Hrvatske i Srbije posljednjih mjeseci? Kako bi se po Vama Zagreb trebao postaviti u odnosu prema Beogradu?
- Zločini nad Židovima i drugim narodima u Drugome svjetskom ratu u Srbiji su bili gori nego u NDH. Već 1942. godine ta je država bila očišćena od Židova i proglašena je judenfrei. Procjenjuje se da je u Nedićevoj Srbiji od 17.000 Židova ubijeno 15.200, a u koncentracijskim logorima stradalo je 80 do 100 tisuća ljudi. Osim toga, 6478 knjižnica, 1670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i više od 60 znanstvenih ustanova uništeno je ili opljačkano. Međutim, ni prije ni sad hrvatski političari a ni mediji nisu ni htjeli ni znali razglašavati te zločine ni izdaleka tako kao Srbi ustaške. I to ne samo zato što su Srbi daroviti za laž nego iz osjećaja inferiornosti, iz "potrebe" za podložnošću kakva je bila prema cijelom nizu naroda koji su nas u prošlosti tlačili.
 
Ivica Dačić - Miloševićev sukrvnik
 
Ne trepnuvši, Ivica Dačić, Miloševićev sukrvnik, spreman je posve zanijekati srpske zločine u Drugome svjetskom ratu i istaknuti hrvatske, a nijedan mu hrvatski političar ne će uzvratiti činjenicama, jer osjeća da mu je to "zabranjeno". To je strašno. Ja mislim da bi Plenković, Marija Pejčinović Burić, Jandroković ili bilo tko drugi prije učinio samoubojstvo nego Dačiću rekao istinu: ušuti, lažljivče, tvoji prethodnici u Nedićevoj Srbiji i u četnicima bili su gori od ustaša. Pogotovo im ne bi palo na pamet da, na primjer, srbijanski Judenfrei iz Drugoga svjetskoga rata prikažu na izložbi u Bruxellesu, Parizu, Ujedinjenim narodima, Zagrebu... Osim toga, ljevičari u Hrvatskoj (i ne samo ljevičari) u svom mentalitetu imaju izrazito naglašenu, izdajničku težnju za prokazivanje hratskog i prešućivanje srpskog zla.
 
Pitate - kako bi se Zagreb trebao odnositi prema Beogradu? Susjedi smo, ekonomska je i trgovačka suradnja neizbježna, a političke i državničke odnose treba svesti na nužni minimum. Na lažne i uvrjedljive izjave treba ili uzvraćati istinom, ili se s njima sprdati i izrugivati ih, ili ih posve ignorirati, ovisno o tome kakve su, od koga dolaze i što nam je interes. U svakom slučaju iz inferiornosti treba prijeći u superiornost, za to imamo kulturnih i povijesnih razloga i još jedan najvažniji - mi smo pobjednici u ratu koji su nam nametnuli. Iz svake njihove provokacije sikće bijes poraženih, pa neka sami sebe ujedaju i truju. I ne treba im praviti baš nikakve ustupke kao kandidatima za članstvo u EU. Naravno, kao normalan narod trebamo biti otvoreni i kooperativni prema normalnim Srbima.
 
• Ideološki prijepori iz godine u godinu opterećuju hrvatsko društvo, posebno od svibnja do srpnja. Koliko je podgrijavanje takvih konflikata oblik bježanja od stvarnih političkih, društvenih i gospodarskih problema, a koliko izraz petrificirane komunističke svijesti?
- Ideološki prijepori Hrvatskoj ne će puno nauditi, ima ih svuda u svijetu, pa i u zemljama u kojima gospodarstvo cvate. U Hrvatskoj su oni jaki jer jedna strana hoće pošto-poto zadržati "istine" i mitove iz partizanije i komunizma, a druga strana otkriva sve više činjenica koje su tim "istinama" i mitovima suprotne. Da nam je gospodarstvo dobro, da nismo postali kolonija moćnih zemalja EU-a koje nas financijski iscrpljuju i kojima hrvatske proizvodnje nisu u interesu, da se puno bolje živi, ideološki prijepori bili bi zabava.
 
Međunarodna komisija da – Srbi ne!
 
• Nedavno je Predsjednica Republike predložila formiranje međunarodne komisije za logor Jasenovac, na što su automatski skočili dežurni „antifašisti“. Kako to komentirate?
- Međunarodna komisija za jasenovački logor je dobra zamisao jer neprijateljima Hrvatske je cilj međunarodno ocrnjivanje našega naroda. Ali Srbi u toj komisiji ne bi smjeli raditi (eventualno bi mogli biti promatrači bez prava djelatnih članova), jer im nije do istine, a vidimo kakvi su bili u komisiji za Stepinca.
 
• Posljednjih mjeseci društvo se polariziralo i po osnovi za ili protiv tzv. Istanbulske konvencije. Kako Vi gledate na tu Konvenciju i činjenicu da ju je HDZ ratificirao iako se Crkva tome usprotivila?
- Samo ovo: nastranu konvenciju prihvatila je sve nastranija hrvatska politika.
 
• Kako ocjenjujete stanje u današnjem HDZ-u? Hoće li koalicija s HNS-om i Pupovcem HDZ koštati gubitka idućih izbora?
- HDZ će sigurno zbog HNS-a i Pupovca i zbog pomicanja ulijevo dobiti manje glasova, a još više će ih izgubiti zbog lošeg gospodarstva, sve većeg siromaštva i sve pogubnijeg iseljavanja.
 
• Čini se da se Živi zid sve više afimira kao glavna oporbena stranka, na račun SDP-a koji sve više gubi potporu birača. Može li po Vama Živi zid zauzeti poziciju SDP-a i kakvo je Vaše mišljenje o njihovu političkom djelovanju?
- Mislim da Živi zid nikad ne će prijeći više od 15 posto glasova, jer najviše toliko ima avanturističkih i science fiction birača, ali bi država iz nauma Živog zida za Hrvate bila neusporedivo bolja od sadašnje.
 
• Imate li dojam, s obzirom na manjak unutarstranačke demokracije i pluralizma, da gotovo sve stranke u Hrvatskoj funkcioniraju kao preslike nekadašnje Partije?
- Jednom sam, pola se šaleći, pola misleći ozbiljno, napisao da su sve stranke u Hrvatskoj iz devedesetih samo različite frakcije Udbe, različite frakcije Saveza komunista. Sve su stranke u svijetu totalitarne, hijerarhijske, stegovne, "jednoumne", sastavljene od autoriteta i poslušnika, od despota i ulizica, od buntovnika bez političke budućnosti i osvetnika bez milosti te nasljeđuju demokratske tradicije svojih zemalja. A u nas se mogla naslijediti samo komunistička tradicija, pa se to uvelike i dogodilo. Gotovo nemamo stranke koja nije doslovno kopirala izbacivanje iz partije iz vremena komunizma.
 
• Kako procjenjujete mogućnost formiranja velike koalicije nakon idućih izbora?
- Budu li rezultati izbora kao i rezultati sadašnjih anketa vlast se ne će moći formirati bez velike koalicije. Ali koliko je važna ta brojčana nužda, još je važnije da se HDZ i SDP više i ne razlikuju, pa utoliko lakše mogu u savez.
 
HDZ je sada više lijevo nego desno
 
• U nizu europskih država dolazi do snažnog jačanja desnice i euroskeptičnih stranaka. Možemo li nešto slično očekivati u Hrvatskoj?
- Odavno je u nas velik euroskepticizam, za ulazak u EU na referendumu je glasovalo manje od 30 posto ukupnog broja birača. A euroskepticizam je više jačao što smo više postajali kolonija. Do Tuđmanove smrti za EU se izjašnjavalo više od 80 posto ljudi, s "detuđmanizacijom" koju su počeli Mesić i crveno-žuta koalicja ta potpora pada i prati gubljenje hrvatske financijske, gospodarske i političke suverenosti. Šeks i drugovi morali su mijenjati ustavnu odredbu o referendumu kako se političari kojima je, svima odreda, Europska unija bila svetinja i glavna u političkom programu, ne bi osramotili narodnim "ne" toj svetinji. I to bi se "ne" dogodilo da nije srušena hratska svetinja - Ustav! A kad je riječ o desnici, mi je, na žalost, nemamo. Vrlo obećavajući HSP uništili su Đapić i Sanader, a Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović posve zaobilaze bitne teme - gospodarstvo, inozemne profitere, uvozni lobi, HNB kao servis pljačkaša Hrvatske... A kako rekoh, HDZ je sada više lijevo nego desno. No treba se nadati, zemlja zove desnicu, ona se treba samo odazvati.
 
• Koju bi ocjenu dali dosadašnjem mandatu Kolinde Grabar Kitarović?
- Ocjena - vrlo dobar, a odličan će zaraditi osvajanjem drugog mandata.
 
• Pred pet godina objavili ste knjigu Podanici s Griča i Pantovčaka u kojoj pišete o fenomenu sluganstva hrvatskih političara. Koliko je sluganski mentalitet zaslužan za stanje u kojem se nalazimo?
- Najzaslužniji! Kad Plenković u Europskom parlamentu govori na šest jezika, on se uvlači u šest europskih stražnjica. Sluganstvo ljevice stasalo je u podložnosti Moskvi i Beogradu, sluganstvo desnice posljedica je obožavanja Zapada, a sluganstvo i jednih, i drugih i trećih pripada povijesnoj ovisnosti o savezima u koje hrle Hrvati po onoj Krležinoj žalopojki. Prihvaćamo Starčevića, ali vrlo teško prihvaćamo nepotkupljivost njegova domoljublja i hrvatstva.
 
• Hrvatska se posljednjih godina dramatično prazni s obzirom na prirodni pad i iseljavanje u inozemstvo. Unatoč tome, čini se da praktički niti jedna politička stranka nema rješenje za taj problem svih problema. Čitava je situacija tim tragičnija što je više od pola iseljenih imalo posao u Hrvatskoj, što ukazuje da problemi nisu samo ekonomske prirode. Kuda nas vodi ovakva politika? Kako pobijediti apatiju i pesimizam?
- U kojem ambijentu najradije ostajemo? U onom koji osjećamo svojim. Hrvati sve manje Hrvatsku osjećaju svojom. Zauzeli su je stranci. Drže sve banke, velike, nekad strateške državne tvrtke, glavninu medija, a u sprezi su s političarima koji su narodu okrenuli leđa, i ako na nekoga misle, misle na to kako zaposliti rodbinu, prijatelje, kumove, stranačke pouzdanike, misle na usluge po načelu ja tebi, ti meni. A običnom, normalnom, "neumreženom" građaninu samo se od sebe postavlja pitanje - a on, gdje je on, čiji je on? Nije nigdje, nije ničiji, dakle, ide tamo gdje će nastojati biti svoj - u inozemstvo. Pitate - kako to pobijediti? Samo s pojavom nekog hrvatskog Orbána ili mirnodopskog Tuđmana, s olujom koja bi pomela strane profitere i izdajice koji ih zalijevaju kao cvijeće.
 
• Iza Vas je mnogo desetljeća bavljenja novinarstvom. Kako kao iskusni novinar gledate na hrvatsko novinarstvo danas? Jesmo li u tom pogledu pali na samo dno?
- Jesmo, pali smo na dno, jer su prepreke do toga dna nestale - nestale su hijerarhije vrijednosti i ljudi, hijene su postale lavovi, blato je postalo gorski izvor, WC se prometnuo u dnevni boravak, glupan u genija, kriminalac u moralistu, nepismenost u uzor, ništarije u elitu. Stvara se ozračje da nitko ne vrijedi ništa kako bi najviše vrijedili nitkovi. Pa je doista čudo, na kojem Bogu trebamo biti zahvalni, što imamo Ninu Raspudića, Ivicu Šolu, Višnju Starešinu, Branku Kamenski, Ivanu Petrović, Josipa Jovića, Davora Ivankovića, u duhovitosti nenadmašnu Tanju Torbarinu i još ponekoga tko će mi oprostiti što ga nisam spomenuo.
 

Davor Dijanović, https://www.hkv.hr/razgovori/29363-razgovor-s-milanom-ivkosicem-treba-se-nadati-zemlja-zove-desnicu-ona-se-treba-samo-odazvati.html

Skeptična sam oko slovenske tužbe zbog NLJB-a

 
 
U javnost je došla informacija da će Slovenija, s obzirom na ponašanje Hrvatske oko Nove Ljubljanske banke, najvjerojatnije pokrenuti tužbu, koju će podnijeti pred Sudom EU-a. Još se ne zna kako bi postupak tekao, i hoće li Slovenija morati izabrati taj put kao i kod primjene arbitražnog sporazuma. Sve govori kako su pravila tu ista, što znači, da će najprije na potezu biti Europska Komisija, jer države tužbe neposredno ne mogu uložiti. Tek tromjesečno neoglašavanje EK-a daje Sloveniji mogućnost da tužbu uloži pred luksemburškim sudom. O tomu smo razgovarali s Vericom Trstenjak, bivšom sutkinjom i pravobraniteljicom Suda Europske unije u Luxembourgu, a danas profesoricom za europsku pravo na Bečkom sveučilištu.
https://www.europeanlawinstitute.eu/fileadmin/_processed_/csm_Verica_Trstenjak_22c6f54b01.jpg
• Poslije tužbe Slovenije protiv Hrvatske zbog neprihvaćanja arbitraže moguća je i druga tužba. Može li naša država pred sudištem EU-a očekivati uspjeh?
- Skeptična sam oko tužbe Slovenije protiv Hrvatske i zbog arbitraže i zbog Nove Ljubljanske banke. Slovenija tu nema što tužiti. Najprije mora obavijestiti Europsku Komisiju da tu tužbu preuzme. Ako ju ne prezme, to je već znak za nas, da kršenja moguće nisu povezana s pravo EU-a. Pritom se EU vjerojatno ne će u cijelosti odazvati politički, kao što bi se vjerojatno odazvao glede arbitraže.
 
• Na čemu se može temeljiti slovenska tužba?
- Ne mogu komentirati

• Kada se sudište EU-a prihvati posla, koliko vremena može trajati postupak i kakve su moguće odluke suda?
- Dođe li do tužbe, postupak na sudu trajat će oko 15 mjeseci. Sud će posao obavljati jednako kao i svaki drugi: obraditi ga, donijeti zaključne prijedloge i tužbu. Ako bi tužba bila slabo utemeljena, moguć je i kraći postupak.
 
• Bili bilo bolje da naša država pored tužbe na Sudu EU-a započne s tužbama na hrvatskim sudovima, jer se prema našoj presudi radi o kršenju međunarodnoga prava?
- Vjerojatno bi bilo smislenije, da se najprije iskoriste i ta pravna sredstva, koja su na raspolaganju nacionalnom pravu.
 
• Politika, kao jedno od rješenja, zagovara dopunu ustavnoga zakona. Ustavni pravnici pak se više manje tomu protive, jer kažu, kako problem rješavamo krivim putem. Je li to upozorenje utemeljeno?
- Upozorenje je sasvim logično i utemeljeno. Predviđeni put je na neki način moguća zloporaba ustavnog zakona.
 
• Kao jedno od najspornijih rješenja u ustavnom zakonu za sada se pokazuje kao ono koje kaže kako bi mogla – kao protumjeru – naša država započeti preko financijske uprave posezati za imovinom hrvatskih tvrtki u Sloveniji, koje su u većinskom državnom vlasništvu.
- Kršenje nije moguće obaviti na silu, nego pravnim putem. Posezi u pravo vlasništva, koje je zaštićeno s listinom EU-a o temeljnim pravima poput Europske konvencije o ljudskim pravima, mogući su samo ako za to postoje pravne osnove.
 

Majda Vukelić, Delo, Ljubljana, 3. IV. 2018., http://www.delo.si/novice/politika/veliko-dvomov-ali-je-zastavljena-pot-ustavno-primerna.html

Europa je zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva

 
 
Možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene! Tajno društvo slobodnih zidara od pamtivijeka ima osebujan status u društvu. Tajnovitost je dio njihovog djelovanja. U Opatiji je nedavno održan 4. skup masona Balkana, odnosno 4th Annual Conference Masonic Union of the Balkans. Prisustvovao mu je i François Padovani, predsjednik globalne masonske asocijacije CLIPSAS. CLIPSAS, Centre de Liaison et d’Information des Puissances Signataires de l’Appel de Strasbourg su 1961. godine u Strasburgu osnovale masonske obedijencije koje su se težile ujediniti pod istu zastavu pluralizma i tolerancije, s ciljem jačanja međusobne povezanosti. Francois Padovani je izabran za predsjednika u svibnju prošle godine u Buenos Airesu, s mandatom od tri godine. Susretljivošću čelnika Velike nacionalne lože Hrvatske, jedine hrvatske obedijencije sa središnjim sjedištem u Rijeci, omogućen nam je razgovor s predsjednikom masonske asocijacije CLIPSAS, Françoisom Padovanijem.
http://img.over-blog-kiwi.com/0/93/15/98/20170529/ob_521be3_padovani7.jpg
• Za početak razgovara recite nam nekoliko riječi o samoj asocijaciji CLIPSAS?
- CLIPSAS je međunarodna asocijacija slobodnog zidarstva, takozvana »liberalna i adogmatska«, koja se, uz ostalo, odlikuje apsolutnom slobodom savjesti svakog pojedinog člana. To se, primjerice, najbolje očituje po pitanju vjere, zato što smatra da religijska pitanja u potpunosti pripadaju osobnoj sferi. Liberalno slobodno zidarstvo podržava društveni progres i napredak, bez kojih emancipacija i sloboda bivaju samo prazne riječi. CLIPSAS trenutno objedinjuje 114 raznih masonskih organizacija s preko 400 tisuća članova diljem svijeta. Biti na čelu takve globalne asocijacije za mene predstavlja ogromnu osobnu odgovornost, kao i užitak dijeljenja istih moralnih i etičkih vrijednosti s izvanrednim ljudima, u smislu ljudske solidarnosti, koji njeguju jednako intenzivnu želju za radom, kako na sebi samima, tako i na dobrobiti cijelog čovječanstva.
 
• Slobodno zidarstvo je kompleksno. Možete li nam otkriti osnovne smjerove, te kazati što predstavlja »liberalno masonstvo«?
- Masonstvo je filozofski i idejno višeznačno i višestruko. Primjerice, moje sestre i moja braća mogu biti vjernici, koji prakticiraju ili ne prakticiraju vjeru, ateisti, budisti ili što drugo, to uopće nije važno, svi smo slobodni vjerovati ili ne vjerovati. Postoji također vrlo simbolično masonstvo koje radi jedino na bitku kao takvom, a manje na interakcijama s vanjskim svijetom. Naše liberalno masonstvo je izrazito posvećeno zajedničkom življenju, našem svijetu i našim društvenim i ljudskim pitanjima i brigama. Put kojim smo krenuli potiče nas na osobno poboljšanje, i ne samo to, pojmovi odgovornosti i dužnosti prema cijelom čovječanstvu za nas su temeljni. Želimo pridonijeti izgradnji ujednačenijeg, pravednijeg i bratskog svijeta, u kojem bi svatko mogao naći svoje mjesto, svijeta u kojem sloboda nije samo riječ i u kojem smo svi svjesni dužnosti prema bližnjemu, dužnosti poštovanja, solidarnosti, bratstva.
 
• Žene su također prisutne u pojedinim ložama? Kako je došlo do toga?
- Ima mnogo ženskih obedijencija, kao i mješovitih, koje prihvaćaju žene kao članice. Postupak prijema je isti kao i za muškarce. U CLIPSAS-u ne poimamo mješovitost kao suprotnost muškaraca i žena, nego kao slobodnu i suglasnu komplementarnost, koja dopušta svakome da izrazi različite komponente svog bitka. Žene i muškarci moraju moći živjeti zajedno uz poštivanje svojih različitosti, bez ikakve diskriminacije, s istim temeljnim i neotuđivim pravima.
 
• Masoni se u svom djelovanju izričito koriste jezikom simbola. Možete li nam pojasniti neke od najzastupljenijih u vašim ritualima?
- Piramida koju nazivamo delta ili trokut može simbolizirati elementarnu geometrijsku figuru koja proizlazi iz kutomjera i šestara, polazišta znanosti o građevinarstvu. Svevideće oko simbolizira, između ostalog, Sunce iz kojeg proizlaze život i svjetlost, ali i riječ, logos i velikog arhitekta. Slovo G najčešće podrazumijeva geometriju, jednu od 7 slobodnih umjetnosti.
 
• Masonstvo djeluje širom svijeta.
- Sa svojih 114 obedijencija članica, rasprostranjenih na svim kontinentima, CLIPSAS je kao masonska asocijacija postigao jedan od svojih prvobitnih ciljeva: povezanost preko svih granica i oceana. Gdje god je potrebno, muškarci i žene slobodni zidari rade na otvaranju prostora slobode. Bez obzira na razinu gospodarskog i, općenito, civilizacijskog razvoja, posvuda želimo raditi na poštivanju drugog čovjeka, bratstva, solidarnosti, slobode savjesti, stvarnoj provedbi ljudskih prava...I na ovaj svijet implementirati vrijednosti koje branimo.
 
• CLIPSAS razmatra probleme koji opterećuju našu civilizacijsku svakodnevicu.
- Naravno. Teme koje nas zaokupljaju su brojne, iste su kao u vas novinara a to je porast mržnje, multinacionalne sredine, prava žena, jednakost u mogućnostima, dužnostima, zdravlju, ljudska prava, globalno zagrijavanje, ljudsko dostojanstvo…
 
• Pretpostavljam da se bavite i vrlo aktualnom temom religijskog fanatizma?
- U ovom složenom, problematičnom i neizvjesnom razdoblju, uloga slobodnog zidarstva je ponovno potvrđivanje načela i vrijednosti, što uključuje stavljanje ljudi u središte postavljanja pitanja i donošenja odluka. Kako se ultra nacionalizmi ponovno pojavljuju, sa svojim izljevima fanatizma, mržnjama iz prošlosti i ponekad teritorijalnim pretenzijama, više je nego ikada potrebno imati globalnu viziju i shvatiti da su naše sudbine isprepletene i da jedino što možemo jest graditi i razvijati se zajedno u suglasju s dostojanstvom i poštivanjem drugih.
 
• Masonstvo u Hrvatskoj?
- Da, imamo dosta članova i u vašoj državi. Velika nacionalna loža Hrvatske ima puno loža i članova diljem vaše prelijepe domovine. Cijenjena je članica svjetske masonske asocijacije CLIPSAS, a njeni dosadašnji uspjesi na promoviranju plemenitih ljudskih ideala su vidljivi i prepoznati na svim paralelama i meridijanima. U svim ložama diljem Hrvatske prakticira se prekrasno ljudsko i bratsko masonstvo. Vrlo sam ponosan i zadovoljan što sam u Opatiji, na godišnjem Kongresu masonske unije Balkana susreo divne osobe, dobre i velikodušne ljude s kojima sam razmijenio razmišljanja o mnogim aktualnim temama.
 
• Kako vidite razvoj projekta ujedinjene Europe?
- Europa je zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva, koje je usmjereno na cjelovit razvoj čovjeka i solidarni razvoj čovječanstva. Svi mi građani Europe, bili slobodni zidari ili ne, moramo zajedno pisati našu povijest. Kontakti među raznim obedijencijama su se posljednjih godina umnožili. U mnogim slučajevima, osobito na području kulture, veze s braćom i sestrama različitih europskih zemalja pokazuju nam da ideja izgradnje Europe temeljene na slobodnozidarskim postulatima slobode, jednakosti i bratstva nije himera. Često mislim na Jeana Monneta, koji je, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u vezi budućnosti Europe, odgovorio: »Nije važno jesmo li optimistični ili pesimistični, važno je da smo odlučni«. Slobodni zidari su oduvijek bili predvodnici, kao radnici i branitelji slobode, svjetovnosti i tolerancije, stavljajući na prvo mjesto svoju kvalitetu slobodnih mislioca. Odlučan sam promovirati međunarodno djelovanje obedijencija u korist sloboda i dostojanstva svih ljudi, a europske masonske organizacije mogu u tome biti jedna od pokretačkih sila.
 
• Kakav je vaš stav o vjekovnim pričama o svojevrsnim masonskim urotama? Što je po vašem mišljenju okidač za sumnju u djelovanje masona?
- Diskurs prema kojemu bi se događaji, tragični ili štetni, objasnili tajnim urotničkim djelovanjem skupine zlonamjernih muškaraca prenose se gotovo od pamtivijeka. U vrijeme modernih društvenih mreža, ova vrsta sumnje dobiva posebnu rezonanciju. Također, ona odgovara jednom obliku intelektualne lijenosti - kako jednostavno objasniti složene probleme, pritom optužujući jednu skupinu ljudi. Mi nismo nikakvi urotnici. Slobodni zidari nadahnuti su naslijeđem prosvjetiteljstva koje je promoviralo kritičko razmišljanje, kulturu slušanja i drugih mišljenja, odnosno, sveopći društveni napredak. Naša društva i dalje i te kako trebaju ove vrline. Sve što je tajna je zastrašujuće. Masonski se put mora živjeti kao pravo i potpuno otkriće. Tajna naših rituala bitna je kako bi svi ostali slobodni na svom putu. No, možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!
 
• Koja je vaša agenda za XXI. stoljeće?
- U svijetu u kojemu je sve kako vidimo u opadanju, gospodarstvo je loše, nasilje svakodnevno, gdje su ekstremističke ideologije jake i imaju svoje sljedbenike, mi masoni imamo drukčiji pogled na svijet. Masonski put je put buđenja, oslanjamo se na zajedničke vrijednosti kako bismo pokušali izgraditi bolje čovječanstvo i stvoriti jedno bolje sutra. Ono što nas povezuje je ta želja da se krene naprijed, svijest da ovakav svijet i društvo kao takvi nisu zadovoljavajući za nas, previše pitanja ostaje bez odgovora i nedostaju alati kojima bi pokušali pronaći barem mali dio odgovora na sve izazove današnjice. Slobodno zidarstvo postoji već stoljećima. Ono se danas mora, a CLIPSAS to treba snažno podržavati, angažirati na globalan način.
 
• Otkrijte nam nešto više o ceremonijama unutar Lože?
- Kao što sam već rekao, neznanje može dovesti do straha, a strah do mržnje, pa čak i zlonamjernosti. Po definiciji i prisezi, masonski rituali jesu i moraju ostati poznati jedino članovima koji su inicirani. Slobodni zidari su slobodne žene i muškarci, koji su dali prisegu da će braniti, što god da se dogodi, bolje i prosvjetljenije čovječanstvo. Dakle, nema zastrašujućih ili bilo kakvih sličnih rituala, nikakvih postupaka ili pokušaja suprotnih ljudskom dostojanstvu i integritetu čovjeka. Ritual je istodobno učitelj, put i ukupnost našeg bitka. To je u osnovi oda životu, znanju i dijeljenju dobra. Sloboda je temeljna vrijednost slobodnog zidarstva. Mi nepokolebljivo branimo slobodu savjesti i svaki mason slobodan je pridružiti se društvu koje mu bolje odgovara prema vlastitim afinitetima. Svake godine pojedini masoni prestanu biti aktivni i mogu to potpuno slobodno činiti. Nismo sektaški ustrojeni i jako poštujemo obiteljske i osobne vrijednosti. Nema kazne za napuštanje masonstva. Svatko može otići na neko vrijeme ili zauvijek. Iznad svega smo slobodni u našim odabirima! Kao što sam rekao, slobodno zidarstvo nije tajna struktura, već je diskretna organizacija koja ne upravlja svijetom. Kad želimo nešto senzacionalno, koristimo poznatu teoriju velike zavjere. Kad bi masoni kontrolirali svijet, što nam nikada nije bio cilj, na ovome planetu bi bilo više jednakosti, vrijednosti koje branimo bi bile rasprostranjenije, financijski skandali manje uobičajeni... Biti slobodni zidar ne znači biti pohlepan za moći i kontrolom, nego biti potaknut željom da se dijeli i živi zajedno, vođen željom da se bude programer snova i sudjeluje u laboratoriju ideja za promjenu svijeta, pisanje drugačije, bolje ljudske i bratske budućnosti svih ljudi na Zemlji.
 
• Recite nam nešto o djelovanju i utjecaju masona u Francuskoj u zadnjih 100 godina?
- Od Drugoga svjetskog rata, broj slobodnih zidara u raznim francuskim vladama se smanjio. Pravo pitanje nije u broju nego u snazi humanosti koju u sebi nose svi francuski slobodni zidari. Ukidanje smrtne kazne, ljudska prava, Liga naroda, svjetovno i obavezno javno obrazovanje, zajedništvo, sloboda udruživanja, razvod i slobodna zajednica, narodne banke, služenje vojnog roka, progresivni porez na dohodak, sindikalizam, pravo na pobačaj, laicizam, ukidanje ropstva, dekolonizacija i drugo. Toliko je važnih tema za koje su mnogi slobodni zidari slavni ili ne, dali svoj veliki doprinos, u anonimnosti ili pod svjetlima reflektora.
 
• Kao čovjek s vojnom karijerom iza sebe možete li nam bar natuknuti, ako ne otkriti, ima li među masonima osim političara i djelatnika tajne službe, te utječe li njihovo članstvo i na pojedina politička djelovanja, s obzirom na to da se uz masone veže velika moć?
- Sveukupno članstvo u mnogo masonskih organizacija, obedijencija, broji se u više milijuna. S obzirom na tako veliki broj, jasno da među njima ima ljudi najrazličitijih zvanja i zanimanja. Naglašavam da se masonstvo ne bavi politikom u užem smislu te riječi. No, pitanja koja dotiču našu svakodnevicu kao što su ljudska prava, kultura, zaštita okoliša, javno zdravstvo, edukacija, humanitarna pomoć, energija, razvoj čovječanstva u cjelini, predstavljaju teme koje potiču na razmišljanje sve slobodnomisleće ljude na zemlji, jednako tako i masone.
 
• Postoji li razlika u funkcioniranju masonskih loža s područja Balkana i onih koji su dio zapadnih zemalja?
- Jedan od temeljnih postulata slobodnog zidarstva je diskrecija. Dakle, kad bih i znao odgovor na vaše pitanje, ne bih ga mogao dati. Mogu samo potvrditi opće poznatu činjenicu da su mnoge poznate javne osobe bile članovi /članice masonskih loža.
 
• Možete li nam diplomatskim odgovorom potvrditi jesu li moćne žene u svjetskoj politici: Angela Merkel, Theresa May, Hillary Clinton pa i naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović članice neke od masonskih loža?
- Uopće ne. Univerzalno masonstvo posvuda se rukovodi jedino i isključivo radom na usavršavanju čovjeka kao pojedinca, uz puno poštovanje svih moralnih i etičkih zakona koje krase plemenitu i humanu osobnost. Simbolizam i davna ezoterična učenja predstavljaju temelj tog proučavanja i rada na samome sebi.
 
• Je li se na kongresu masona održanom u Opatiji razgovaralo i o vrućim političkim pitanjima vezano za Balkan?
- Ne. Politička pitanja ostavljamo političarima, onima čiji je to svakodnevni posao.
 
• Za kraj, recite nam nešto o sebi i o vašem masonskom putu?
- Nakon vojne karijere postao sam djelatnik u javnoj službi. Radeći u svijetu politike shvaćam da ta sfera ima svoje granice. Također, djelujem u udruzi koja obučava mlade ljude raznim vještinama resocijalizacije. Sve više sam kroz svoje aktivnosti senzibiliziran i prema sveprisutnom problemu osamljenosti starijih osoba. Kroz život sam volontirao u brojnim udrugama, međutim osjećao sam da to nije bilo dovoljno. Bio sam nezadovoljan onim što mi je svakodnevica donosila, nešto mi je nedostajalo. Odlučio sam učiniti korake ka ezoteriji, koja me oduvijek zanimala, s ciljem daljnjeg rada na samome sebi. Najteže je bilo odlučiti se. Što se tiče pristupnih koraka prema članstvu u masonskom redu oni su jednostavni. Napisao sam pismo prijave u kojem sam kratko naveo tko sam, da tražim nešto više u životu i da vjerujem da mi masonstvo možda može to i donijeti. Potom sam čekao nekoliko mjeseci, upoznao sam nekoliko osoba s kojima sam razgovarao, razmjenjivao s njima razmišljanja... Svi ti lijepi susreti su me jačali. Zatim sam nastavio postupak pristupa u ovu časnu instituciju. Poduzimanje tog koraka dopustilo mi je da otpustim neka svoja ranija razmišljanja, postao sam tolerantniji te se još više angažirao oko izvjesnih ideja za opće dobro.
 

Sandy Uran, Novi list, http://www.novilist.hr/Zivot-i-stil/JEDAN-OD-VODECIH-SVJETSKIH-MASONA-Doslo-je-vrijeme-da-izademo-iz-sjene-i-otkrijemo-namjere

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 848 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević