Get Adobe Flash player

Rezultat ustanka bilo je etničko čišćenje i ubojstva Hrvata i muslimana na područjima na kojima su zavladali ustanici

 
 
Razgovor s dr. sc. Marijom Jarebom, povjesničarom s Hrvatskoga instituta za povijest
Image result for mario jareb
• Puno je povijesnih krivotvorina nametnuto u bivšem režimu, pripada li njima i ustanak u Srbu?
- Svakako, to nije bio nikakav Dan ustanka naroda Hrvatske, pod kojim se nazivom obilježavao do godine 1990., nego ustanak srpskoga stanovništva na tromeđi istočne Like, sjeverne Dalmacije i jugozapadne Bosne protiv ne samo vlasti NDH nego i cjelokupnoga hrvatskoga i muslimanskoga stanovništva na tome području. Rezultat je bilo etničko čišćenje i brojna ubojstva Hrvata i muslimana na područjima na kojima su zavladali ustanici. Oni su se inače tako i nazivali, ustanici, a uz to još i gerilci, a ne partizani kako je inače KPJ (Komunistička parija Jugoslavije) predvidjela još i prije negoli je izbio taj ustanak. U ustaničkom vodstvu komunisti su činili tek jedan dio, a uz njih su tu još bili pripadnici prijeratnih srpskih i jugoslavenskih režimskih stranaka i udruženja – primjerice jugosokoli i četnici te Srbi časnici i dočasnici jugoslavenske kraljevske vojske i oružnici. Jedan od vodećih vojnih zapovjednika ustanika u početku bio je jugoslavenski bojnik Boško Rašeta. Kasnije su se njegovi ljudi hvalili kako su upravo oni ubili hrvatskog komunistu Marka Oreškovića Krntiju, koji je inače po dolasku među ustanike u kolovozu 1941. krio svoj identitet da ga ustanici ne bi prepoznali kao Hrvata. Spomenuti je Rašeta kasnije bio jedan od četničkih zapovjednika u Lici. Ukratko se može reći da je uz nešto komunista u vodstvu ustanka bilo puno onih koji su zagovarali ono što je kasnije postalo poznato pod pojmom četništva. Nije neobično što su četnici tada, a i kasnije, taj ustanak smatrali svojim te su neki od njih kasnije optuživali komuniste da su im ga oteli. Inače je u ljeto 1941., veći dio vodstva ustanka zagovarao suradnju s Talijanima, o čemu govori i Otrićki sporazum između njih i ustanika, a među onima koji su ga sklopili bio je član KPJ i kasniji general JNA Đoko Jovanić. Toliko o ustanku u Srbu kao 'najčasnijem događaju na ovim prostorima', a s obzirom na ustrajnost prikrivanja njegova prava karaktera, o njemu ćemo svakako još podrobnije pisati, a sugovornici će nam biti relevantni hrvatski povjesničari koji nisu opterećeni jugoslavenskom historiografijom i koji povijesti pristupaju kao znanstvenici, a ne kao ideolozi i promotori komunističkih krivotvorina.
 

Daniela Dujmović Ojvan, https://direktno.hr/direkt/rezultat-mesiceva-najcasnijeg-dogadaja-ovim-prostorima-bilo-etnicko-ciscenje-hrvata-i-muslimana-129624/

"Morski ciklus" razvija se od samih početaka moga likovnog stvaralaštva

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Zoran Kiro Stoilov nedavno se je predstavio fascinantnom samostalnom izložbom u Muzeju grada Splita.
http://www.politikaplus.com/img/s/810x500/upload/images/gallery/Z/Zoran%20Kiro%20Stoilov.jpg
• Gospodine Stoilov, godinama vrijedno slikate i izlažete raznolike motive mora, luke i brodove. Kako je počeo nastajati „morski ciklus“?
= Odrastajući u Splitu, more je, i kao životno okruženje i kao način života, odredilo na neki način i moj likovni izričaj. Od malena sam fasciniram morem i svim njegovim mijenama kao  i njegovom tajanstvenošću. More i sve što se uz njega veže (obala, hridi, brodovi i ljudi) vječno je nadahnuće i nepresušno vrelo ideja i motiva. Iako sam imao izleta u druge i drukčije motive i izričaje, temi mora se uvijek vraćam. Na neki način, more je moje utočište i moja utjeha. „Morski ciklus“ razvija se od samih početaka mog likovnog stvaralaštva, a uvjeren sam da će trajati i do samoga kraja.
 
• Posebice se ističu Vaše reljefne slike s motivima starih brodova.
= U jednom trenutku slike su prestale biti plošne, počele su izlaziti izvan platna i okvira. To nije nastalo planski nego više instinktivno. Jednostavno, osjetio sam da bi trebalo pobjeći iz okova i ograničenja klasične slike i od tog trenutka slike su oživjele. Još uvijek je baza ulje na platnu (osnovna tehnika u kojoj radim), ali iz tog platna motiv želi pobjeći. Pri izradi se služim raznim materijalima, ali sve mora imati patinu vremena. Materijal već sam u sebi mora imati priču, bio to komad starog drva s ostacima boje, komad lima s hrđom, stara iskidana mreža ili bilo koji drugi materijal kojega je uhvatio zub vremena. Svi se dijelovi zatim slažu u mozaik. Moram naglasiti da nikada ciljano ne tražim dijelove za svoje slike, moji brodovi pronađu mene. Svaka takva slika nastaje mjesecima, često više njih istovremeno, dok se ne upotpune svi dijelovi. Brodovi su uvijek stari, drveni ili željezni, i uvijek su u stanju propadanja, umiranja. Rekao bih, na neki način kritika su današnjeg vremena u kojem se gubi tradicija i onaj nostalgični mediteranski način života.
 
• U jednom razdoblju slikarstvo Vam je posve figurativno, od reljefa do slika. Što je bazično u Vašoj figuraciji?
= Iako mi je izričaj figurativan, u svakoj slici pokušavam dati svoju impresiju stvarnosti. Slike nikad nisu doslovan preslik stvarnosti, nego moj doživljaj te stvarnosti. Kad sam bio mlađi prevladavali su idilični dalmatinski pejzaži, valjda jer sam i sam bio idealist, ali kako starim ili postajem zreliji i motivi postaju manje idilični. Novijim radovima sam sebi upućujem kritiku na ranije stvaralaštvo. Iako suptilna, ovo je ujedno i kritika društva i vremena u kojem živimo, jer brodovi koji se raspadaju, koji nestaju, mogu se shvatiti i na razini simbolike.
 
• Vremenom se primičite nefigurativnom slikarstvu, koje djeluje posve samosvojno u odnosu na prethodne cikluse.
= Imao sam ja i ranije izlete u apstraktno slikarstvo, ali onako sramežljivo. Novi ciklus, koji još nema imena, ide prema apstrakciji. Mada djeluje da nema dodirnih točaka s ranijim radovima, zapravo je logičan nastavak. Odnosno, raniji motivi su se rasplinuli i ostali na razini fragmenata u jednoj široj priči. Mislim da sam likovno sazrio krenuti prema apstrakciji i da mi to pruža mogućnost ispričati puno više kroz jednu sliku. U svakoj novoj slici postoji priča o odlasku,  nostalgiji, sjeti… i još puno toga što svatko može sam isčitati.
 
• Imali ste nekoliko samostalnih izložbi. Koliko je izlaganje važno za umjetnika?
= Tijekom posljednjih dvadesetak godina imao sam 6 samostalnih izložaba, tako da se može reći da rijetko izlažem. Kako nisam završio Akademiju često nailazim na nerazumijevanje i ignoriranje strukovnih udruga. Ali kako prvenstveno slikam za svoju dušu, nisam se time previše zamarao. Što se tiče izlaganja radova, mislim da je ono za umjetnika najvažnije. Izlaganje je jedini pravi način predstavljanja umjetnika, a ono onda sa sobom povlači i prostor u medijima, i time predstavljanje široj publici. Ja sam se malo ulijenio posljednjih godina, ali izvrstne reakcije publike i općenito pozitivna kritika na zadnju izložbu daju mi vjetar u leđa. Izložba je još otvorena u Galeriji Muzeja grada Splita.
 
• Završili ste Geodetski fakultet. Je li tehnička edukacija uvjetovala i Vaš artistički razvoj?
= Mislim da je tehnička strana mog bitka bila od velike pomoći u iščitavanjima nacrta i kod tehničkih stvari pri izradi slike (spajanje dijelova, lijepljenje…). S druge strane, slikarstvo je na neki način bijeg od posla, sastanaka, projekata. Slikarstvo je zapravo vrsta meditacije, moj bijeg u svijet bez stresa i žurbe.
https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/07/270547589991857-660x450.jpg
• Ipak u središtu Vašeg interesa, isključivo je more, obala, brodovi. Što je ključno u Vašem pristupu motivu?
= Uvijek pokušavam pronaći nešto svoje, sagledati motiv iz svoje perspektive, prezentirati ga na drukčiji način da se već na prvu prepozna moj rukopis.
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
= Trenutačno radim na novom apstraktnom ciklusu koji smo ranije spomenuli, ali rade se i novi brodovi, metalne i drvene skulpture. U svakom slučaju ima dosta projekata u glavi koje treba realizirati, i nije dosadno.
 
• Planovi, izložbe, monografije?
= Planiram ovu izložbu predstaviti na još nekoliko mjesta, trenutačno sam još u pregovorima. Kada naslikam dovoljno radova iz novog, apstraktnog ciklusa, potražit ću mjesto gdje bih nove slike mogao izložiti, najvjerovatnije dogodine. Za monografiju ima vremena, još ja nisam naslikao svoje najbolje radove.
 
• Što volite a što ne volite u suvremenoj umjetnosti?
= Drago mi je vidjeti raznolikost. Ja sam artfreak, meni se sviđaju razne stvari, volim vidjeti lijepe slike bile one u maniri starih majstora ili apstrakcije, ali i sve ono između. Ima zanimljivih instalacija i performansa, ulične umjetnosti, stripa… Ne volim kada se nešto isforsirano radi,  kada se rade performansi samo da bi se šokiralo publiku, bez pravog umjetničkog cilja.
 

Miroslav Pelikan

Moj život se odvijao unutar trokuta Zagreb, Split i otok Brač

 
 
Akademski slikar iz Zagreba, Hrvoje Marko Peruzović, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, istaknuti pripadnik aktualne produkcije, izlagao na brojnim samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu, autor složenog i zapaženog opusa.
https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/07/DSC_0209.jpg
• Gospodine Peruzoviću, kreirali ste vrlo specifičan i po rukopisu prepoznatljiv opus, kojeg sačinjava nekoliko ciklusa.
= Moji slikarski interesi su prilično široki, to je rezultiralo i brojnim ciklusima koji nisu uvijek linearni, već se vrlo često odvijaju ciklički ili paralelno. Volim se igrati i eksperimentirati, sintetizirati različita iskustva u nove cjeline. Kad se zasitim jednog, prelazim na drugo. Upravo je to razlog zašto mi je ponekad teško opisati svoje slikarstvo u par riječi. Često se čini kao da pojedine slike nije slikao isti autor, ali ipak se osjeća nešto što im je zajedničko. Raspon mojih tema kreće se od akta, ljudske figure, biljnog i životinjskog svijeta, sakralnih motiva, simbolističkih kompozicija pa sve do apstrakcije s elementima geometrije, kaligrafije i snažne crtačke gestualnosti.  
 
• U Vašem se opusu osobito ističu djela sakralne tematike. Kako pristupate sakralnom motivu?
= Sakralna umjetnost je specifična, ima svoje određene zakonitosti i ikonografiju. Kao što je bitno da se kod izrade portreta ostvari sličnost, tako je važno da sakralno djelo pobudi u nama vjerničke osjećaje i ostvari ugođaj svetosti. Dakle, sakralna slika ima svoju jasnu funkciju. U tom smislu nastojim slikati tako da djelo bude razumljivo svakom vjerniku, bez obzira na njegovo razumijevanje i poznavanje suvremene umjetnosti, ali da se pri tom osjeti i stanoviti prostor transcendencije. Likovnim jezikom treba približiti ono što stoji u Evanđelju. Umjetnost pruža drukčiju, snažniju i izravniju mogućnost spoznaje. Crkva je oduvijek toga bila svjesna. Danas stvari stoje malo drukčije, ali ipak sam uspio ostvariti i nekoliko značajnijih radova u sakralnim prostorima. Tu bih prije svega izdvojio veliki mozaik na pročelju crkve u Zagvozdu. 
https://direktno.hr/upload/publish/128719/peru2_5b504342d69b2.jpg
• Valja istaknuti i Vaše prostore fantastike.
= Fantastika je prostor igre. Uživam u nadrealnom spajanju nespojivog. Tako dolazim do nekih novih, zanimljivih otkrića. Čitava radost stvaranja odvija se u tom blagom pomicanju granica. Često se dogodi da svoja dva različita ciklusa spojim u jedan novi. Tada nastaju moji nadrealni svjetovi. Mistični prostori tišine, puni neke melankolije, čudnovatih biljaka, stvorenja i eteričnih figura koje lebde u obojanoj atmosferi.
 
• Kod Vas je crtež dominantan, u svim ciklusima.
= Crtež je osnova svega. Ja prije svega jesam crtač. Crtež je moje najmoćnije izražajnije sredstvo. Jednostavan i esencijalan, s njim je moguće iskazati gotovo sve. Crtež u širem smislu određuje i kompoziciju, tektoniku slike, stvara određene silnice, gibanje i napetost. Sliku započinjem crtajući, potom nanosim boju ali tako da ne prekrijem sve ono što sam nacrtao, na taj način nastojim sačuvati svježinu i slojevitost. To nekim mojim radovima daje dojam nedovršenosti. To je ipak samo dojam, riječ je o završenim djelima. Ta ljubav prema crtežu počela je davno zahvaljujući stripu, kasnije se, kao logičan slijed, nastavila preko mog zanimanja za secesiju i simbolizam. Taj utjecaj se snažno osjeća u većini mojih slika. Unio sam, dakako, i neke suvremene elemente. Duh vremena je  neizbježan. 
 
• Koliko je kolor važan u Vašem slikarstvu?
= Iako je crtež na neki način primaran, boja mi je isto prilično važna. Jedno bez drugog ne ide. Ne želim se odreći njezine snage i učinkovitosti. Opet je riječ o svojevrsnom spajanju, sintezi crtačkog principa i snažnog kolorizma Crtež je nešto racionalno i intelektualno, boja je emocionalna i instinktivna. Kao spoj muškog i ženskog principa. Crtanje se može naučiti, kolorist se rađa. To je kao pitanje sluha u glazbi. Vrlo često moje slike na platnu izgledaju kao crteži u boji. Gotovo polovinu svog života proveo sam živeći na moru, taj mediteranski ambijent ostavio je vidljivi trag i na mojoj paleti. Volim kad slika svijetli.    
 
• Kako doživljavate aktualna gibanja u slikarstvu?
= Moram priznati da vrlo površno pratim aktualna gibanja, ali ipak se nastojim informirati. Trudim se pogledati sve domaće izložbe a puno toga vidim zahvaljujući i Facebooku. Teško je govoriti o nekim trendovima jer se danas u svijetu zaista događa strahovito puno različitih stvari koje nemaju zajednički nazivnik. Pojavilo se puno mladih i zanimljivih ljudi na našoj likovnoj sceni. Činjenica je da se dosta toga promijenilo i na samoj zagrebačkoj Akademiji. Osjeća se utjecaj profesora mlađe generacije koji su zamijenili one stare, klasičnije i uveli neke inovacije. Ja sam imao sreću da sam studirao u to doba dok su još predavala neka imena kao što su Matko Pejić, Mladen Pejaković, Ive Šimat Banov, Đuro Seder (kod kojeg sam i diplomirao), Rudi Labaš, Josip Biffel i Nikola Koydl. Svi oni su ostavili značaj trag i utjecali na moj način razmišljanja. To i jest ono ključno, naučiti likovno misliti, kasnije slijedi ruka koja je u stanju izvesti našu likovnu zamisao. Imam dojam da se danas puno više inzistira na verbalnom aspektu djela, na samom kontekstu, dok se ranije više pažnje pridavalo likovnosti.      
 
• Kada govorimo o izlaganju, neki često izlažu, drugi vrlo rijetko a treći, gotovo nikad. Koja je prava mjera izlaganja i koliko je Vama izlaganje važno?
= Što se tiče izlaganja, stvar je individualna. Onaj tko ima neki drugi posao ili izvor prihoda uz slikarstvo, nema potrebu tako često izlagati. Ja imam status samostalnog umjetnika i dužan sam izlagati kontinuirano kako bih sačuvao pravo na taj status. Osim toga, važno je biti prisutan na sceni, pojavljivati se u određenom ritmu. Ni prečesto, ni prerijetko. Izložbe su prigode gdje se na jednom mjestu može sagledati ciklus u cjelini, gdje se jasnije vidi što se napravilo i gdje slikar može čuti različita mišljenja i dojmove o svom radu. Izložbe su također susreti sa živim ljudima. Danas prečesto živimo u virtualnom svijetu. Nastojim sudjelovati i na raznim skupnim projektima. Slika je nešto što se treba vidjeti uživo. Isto kao i koncert, nijedna reprodukcija se ne može mjeriti sa živom glazbom. U prosjeku imam jednu do dvije samostalne izložbe godišnje. 
 
• Vratili ste se u Zagreb.
= Da, odnedavno sam opet stalno nastanjen u Zagrebu. Prije toga sam dugo godina živio u Splitu. Zagreb je moj rodni grad, tu sam proveo pola svog života. Moj život se odvijao unutar trokuta Zagreb, Split i otok Brač. Te sredine su me odredile, u ljudskom i umjetničkom smislu. Nije loše povremeno promijeniti ambijent. Isto kao što je bitno putovati u druge gradove i krajeve. Na taj način jasnije možemo shvatiti specifičnosti pojedinih prostora. Svaki put kad se vratim u Zagreb, gledam ga drukčijim očima.   
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/07/category_top/hrvoje_marko_peruzovic_2.jpg
• Što je trenutno novo u atelijeru?
= Imam neke nove ideje i zamisli koje čekaju na realizaciju. Ne znam ni sam kamo će me rad odvesti, slikarstvo je uvijek neka vrsta avanture i slika nas ponekad zna odvući u potpuno nove i neočekivane prostore. Osim toga u zadnje vrijeme dosta i pišem, uglavnom poeziju. Riječi mi omogućuju da se izrazim na drukčiji način i iskažem neka druga stanja koja je nemoguće naslikati. Vrlo često znam pisati i o slikarstvu, ti su zapisi svojevrsni ključ za tumačenje nekih mojih slika. Do određene mjere, naravno, jer neke se stvari ne mogu tek tako objasniti. I bolje je da je tako. Nedorečenost može biti izrazito snažna komponenta djela.  
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
= Ovog ljeta sam već bio na nekoliko međunarodnih slikarskih simpozija u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Ta su druženja bila iznimno poticajna jer sam slikajući u društvu sa sjajnim umjetnicima i ljudima iz raznih europskih zemalja, dobio neka nova nadahnuća. Takva razmjena iskustava uvijek je dobrodošla. Poslao sam molbe za nekoliko izložbi u Zagrebu i okolici, nadam se da ću dobiti pozitivan odgovor. U tijeku su i pregovori za neke izložbe u inozemstvu. Radova uvijek ima i više nego dovoljno, jer se nažalost puno više slika nego što se prodaje. Nadam se da će se taj omjer uskoro malo promijeniti.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 774 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević