Get Adobe Flash player

Ni pet posto naše djece ne pohađa nastavu na hrvatskom jeziku

 
 
U Srbiji, prema službenim podacima, živi 57.900 Hrvata, od čega u Vojvodini 47.033, no manje od pet posto hrvatske djece pohađa nastavu na hrvatskom jeziku! Osim antihrvatskoga raspoloženja u Srbiji, najveći je krivac za takvo stanje prosvjetna vlast, koja vrlo malo čini za afirmaciju obrazovanja na hrvatskome jeziku. Prije nešto više od godinu dana, zbog neispunjenih obveza prema manjinskim Hrvatima, Hrvatska nije dopustila Srbiji otvaranje 26. poglavlja u njezinu pregovaračkom procesu s EU. Blokada je ubrzo povučena, a pregovori su nastavljeni. O tome je li Srbija u međuvremenu ispunila svoje obveze, razgovarali smo s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislavom Žigmanovom.
https://i1.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/12/vojvodina-DSHV-Tomislav-%C5%BDigmanov.jpg?resize=696%2C423
• Je li se nešto promijenilo otkako je Hrvatska skinula blokadu?
= Do početka nove školske godine trebaju biti tiskani svi udžbenici koji nedostaju u nastavi na hrvatskome za osnovnu školu. Realizacija toga velikog i zahtjevnog posla je u tijeku i vjerojatno će biti uspješno okončana. Više od dvije trećine onih udžbenika koji su dosad bili u uporabi osigurano je isključivo naporima Hrvatskoga nacionalnog vijeća i financijskim sredstvima RH, kao da je obrazovanje na hrvatskome u Srbiji stvar i obveza Hrvatske. No još će uvijek nedostajati 76 udžbenika za srednju školu i za pripremni predškolski program na hrvatskome.
 
• Zašto je Hrvatska lani blokirala pregovore?
= Srbija nije bila osigurala udžbenike za obrazovanje na hrvatskome. To obrazovanje počelo je prije točno 15 godina, školske godine 2002./2003., ali još nisu riješena ni osnovna pitanja kao što su udžbenici.
 
• Blokada je ukinuta, što je tada sve obećano?
= Hrvatsko nacionalno vijeće i Ministarstvo prosvjete potpisali su aneks na sporazum o udžbenicima, kojim se predviđa izrada novih 17 udžbenika za potrebe nastave na hrvatskome do početka ove školske godine. Tu je gestu EU protumačio kao spremnost Srbije da ozbiljnije pristupi rješavanju toga problema i već koncem prosinca iste godine Hrvatska je povukla blokadu.
 
• Koji su sve zahtjevi DSHV-a kad je riječ o obrazovanju?
= Želimo da djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskome imaju iste uvjete kao i druga djeca, a ne da budu zakinuta za elementarne potrebe, kao što su udžbenici ili nepostojanje većeg broja prestižnih obrazovnih profila u srednjim školama. Razmišljamo i o osnivanju hrvatskog kulturnog centra kao središnje obrazovne ustanove za područje Subotice, no još se nije pristupilo ozbiljnijim aktivnostima.
 
• DSHV nije ušao u Vladu sa SNS-om. Bi li se nešto promijenilo nabolje da ste prihvatili suradnju sa SNS-om?
= Zacijelo bi bilo bolje, no suradnje sa SNS-om nema jer takve ponude dosad nije ni bilo! Kako surađivati s onima koji ne očituju takav interes? Štoviše, otkad je SNS osnovan, u listopadu 2008., nikakvih službenih kontakata između DSHV-a i SNS-a nije bilo. Tako je položaj Hrvata u Srbiji dodatno otežan nakon što su oni postali ključni čimbenik vlasti, od 2012., jer je stalo rješavanje problema s kojima se suočavaju ovdašnji Hrvati.
 
• Kakva je danas suradnja s čelnicima SNS-a u Subotici, Vojvodini, Srbiji?
= Ona uopće ne postoji! Jedino su se polovicom ove godine dogodili prvi kontakti predsjednika vojvođanske Vlade i visokog dužnosnika SNS-a Igora Mirovića s predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća, što je posljedica dogovora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg srpskog premijera Aleksandra Vučića u Tavankutu iz lipnja lani.
 
• Imate li kakve kontakte s novom premijerkom Anom Brnabić?
= U proteklih pet godina predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji nisu imali nijedan službeni susret sa srpskim premijerima pa izostanak bilo kakvih kontakata sa sadašnjom srpskom premijerkom nije nikakav izuzetak. No, kako nije prošlo 100 dana otkad je Brnabić postala premijerkom, ne bih komentirao njezin dosadašnji rad. Samo ću istaknuti kako je njezina vlada, vlada kontinuiteta one koju je vodio Vučić.
 
• Koji su najveći problemi hrvatske zajednice u Srbiji danas?
= Kontinuirano širenje antihrvatskog raspoloženja koje generiraju najviši predstavnici vlasti, nesudjelovanje u procesima odlučivanja, nedovoljna integriranost Hrvata u srpsko društvo, nezavidan ekonomski položaj, mlađi i obrazovaniji nemaju perspektivu, nerazvijenost komunalne infrastrukture u hrvatskim naseljima, Hrvati su i nadalje objekti diskriminacije i etnički motiviranog nasilja, pristranost države u tzv. bunjevačkom pitanju, nerazmjer u obujmu novca iz područja kulturne autonomije u odnosu na druge nacionalne zajednice...
 
• Je li se položaj Hrvata u Srbiji išta popravio nakon susreta Grabar-Kitarović i Vučića?
- Neznatno! Problemi Hrvata u Srbiji ne rješavaju se asfaltiranjem dviju ulica u Tavankutu. Za početak potrebna je institucionalna komunikacija s predstavnicima vlasti i otklanjanje problema u partnerskom odnosu s vlašću.
 
• Jesu li hrvatske državne institucije svjesne položaja Hrvata u Srbiji?
= Više nego prije, no još uvijek nedovoljno! Slično vrijedi i za javnost u Hrvatskoj - ona vrlo rijetko dobiva cjelovite informacije o Hrvatima u Srbiji, to jest Vojvodini.
 
• Kako mislite da bi se ti problemi trebali riješiti?
= Intenziviranjem dijaloga i izgradnjom partnerskog odnosa između institucija RH i legitimnih predstavnika Hrvata u Srbiji, kako bi se započeli kreirati i provoditi konkretni programi podrške za razvoj hrvatske zajednice.
 

Branimir Bradarić, Večernji list

Ruska agresija na Ukrajinu vratila nas je u realnost

 
 
Raimundas Karoblis, litvanski ministar obrane: „Moramo se boriti protiv ruske propagande. Ne želimo mijenjati mišljenja ljudi, već želimo da imaju jasniju sliku.“ Dvadeseto stoljeće Litvancima je ostavilo ožiljke koji su tipični za malu zemlju, s malim brojem saveznika, smještenu između dviju vojski koje pokazuju strašnu moć: nacističke i sovjetske. 1990. Litvanci su ponovno stekli neovisnost koju su izgubili četiri desetljeća ranije kada su Staljin i Hitler međusobno podijelili istočnu Europu. Ruska aneksija Krima 2014. i pobune u nekim rusofonim područjima na istoku Ukrajine organizirane uz potporu Kremlja uznemirile su ovu zemlju koja doduše ima manju rusku manjinu nego Ukrajina, ali zato graniči s ruskom enklavom Kalinjingrad gdje je Moskva pojačala svoju vojnu nazočnost.
http://static.eu2013.lt/uploads/news/images/584x387_crop/karoblis_1-m.jpg
• Rusi tvrde da jačanje zapadne vojne nazočnosti u blizini njihovih granica za njih predstavlja opasnost.
- To nije istina. Naša vojska broji svega 15.000 vojnika, sada je u zemlji i taj bataljun od 1000 vojnika, i ako tome pridodamo dodatne postrojbe koje sudjeluju u vježbama, brojka ne može prijeći 17.000. Naspram 300.000 vojnika, to nije ništa.
 
• Što mislile, koliko se ruskih postrojbi nalazi u Kalinjingradu?
- Između 25.000 i 30.000. Tamo su postavljeni defenzivni raketni sustavi, no oni se lako mogu pretvoriti u ofenzivne. Također su izgradili baze za tenkove i pješaštvo. Imaju rakete tipa Iskander koje mogu nositi nuklearne glave. S druge strane, već je na sjeveroistoku Rusije pojačana nazočnost vojnih snaga čiji bi cilj bio takozvani koridor Suvalkija. Toliko jačanje kapaciteta otkriva moguće ambicije Rusije.
 
• Prije stupanja na dužnost američki predsjednik Donald Trump je doveo u pitanje pomoć Natoa za zemlje koje ne budu ispunjavale svoje obveze.
- Europa bi se trebala više brinuti za svoju sigurnost. Istina je da doprinos SAD-a NATO-u i europskoj sigurnosti nije proporcionalan. Što se tiče Litve, istina je da smo dugo gledali stvari kroz ružičaste naočale, ali nas je ruska agresija na Ukrajinu vratila u realnost. Od 2014. udvostručili smo naš proračun za obranu. Ove godine za obranu ćemo izdvojiti 1,8 % BDP-a, dogodine 2 %, a možda i više. Nadam se da će biti više.
 
• Što činite na granici s Kalinjingradom kako biste pridonijeli europskoj obrani?
- Nije posrijedi klasična obrana. Ne mogu se graditi zidovi protiv tenkova. Imamo drugi najvažniju granicu Europske unije i naša je zadaća zaštititi je i spriječiti krijumčarenje i imigraciju, posebno iz Bjelorusije. Također moramo poduzimati mjere kako bismo izbjegli hibridni rat. Zato moramo znati tko prelazi granicu.
 
• Ne možete izbjeći poruke koje Rusija upućuje rusofonom stanovništvu.
- Moramo se boriti proti ruske propagande, koja širi laži. Sve to uključuje kulturne aspekte, zbog toga radimo na raznim područjima. Na rusku propagandu ne možemo odgovoriti propagandom, nego istinom.
 
• Što činite kako biste izbjegli da rusofono stanovništvo padne u zamke ruske propagande?
- Održavamo odnose s novinarima koji žele pružati ispravne informacije. Također organiziramo seminare i kulturne manifestacije. Mi ne želimo promijeniti ideje ljudi, već im omogućiti da imaju jasniju sliku.  
 
• Navedite nam jedan primjer ruske propagande o Litvi.
- O našoj povijesti. 13. siječnja 1990. ruska je strana ubila 13 Litvanaca. Iz Rusije se s vremena na vrijeme može čuti da su te osobe stradale u međusobnoj paljbi, a zapravo su svih trinaest žrtava pregazili ruski tenkovi. Također se šire laži o našim političarima i govori se da zatvaramo ruske i poljske škole, što nije istina. 90 posto poljskih škola izvan Poljske nalazi se u Litvi. Isto je i s ruskim školama. Iako Rusi čine manji dio stanovništva, te se škole ne zatvaraju.
 

Xavier Colás, El Mundo

U Sredozemnome moru nema više otvorenoga mora

 
 
Akademik Davorin Rudolf, sveučilišni profesor međunarodnog prava, svojedobno ministar pomorstva i vanjskih poslova Republike Hrvatske, ekskluzivno za Oslobođenje govori o sporu oko gradnje pelješkog mosta
http://cdn.dubrovniknet.hr/data/1347552506m269.jpg
• Profesore Rudolfe, kada sam Vas intervjuirala za Oslobođenje točno prije četiri godine, nakon što ste čuli povod za razgovor, uzdahnuli ste i rekli: “Ponovno o granici i pelješkom mostu!?” Najnovija aktualizacija ove teme, je li Vas iznenadila? Što je po Vašem mišljenju riješeno, a što je još sporno?
- Hrvatska i Bosna i Hercegovina morale su se složiti samo u jednom pitanju: hoće li Pelješki most biti dovoljno visok i s dovoljno širokim prolazom, tj. plovnim putem, da brodovi mogu sigurno uplovljavati i isplovljavati u Neum i iz Neuma. Naravno, radi se o brodovima koji se s obzirom na zemljopisne uvjete, širinu zaljeva, dubinu mora, ekološke prilike i sl. mogu realno očekivati u Neumskome zaljevu. U Neumski zaljev neće uplovljavati golemi trgovački brodovi, kruzeri ili nosači zrakoplova, jer je zaljev uzak, u njemu se ne bi mogli ni okrenuti. O tome su se države Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina složile.
 
• Po Vašem mišljenju taj je, najvažniji dio posla, obavljen?
- Da. U nas je svojedobno objavljeno da je Ministarstvo saobraćaja i komunikacija BiH uručilo Hrvatskoj konačne zahtjeve u pogledu visine mosta i širine plovnoga puta koje su utvrdili stručnjaci. Hrvatska je prihvatila te zahtjeve u cijelosti. Sva je dokumentacija o gradnji mosta načinjena na temelju tih zahtjeva BiH. To je, dakle, bio dogovor o bitnim karakteristikama mosta za ostvarivanje sigurnog prolaska brodova u Neum. Ministarstvo prometa i komunikacija je dio Vlade BiH, službeno izražava stajališta Vlade, očitovalo se u ime Vlade. Zahtjev i prihvaćanje zahtjeva jest postignuti dogovor. Sporazum, ako hoćete. Za Vladu Hrvatske to je bilo dovoljno.
 
•  U dijelu bosanskohercegovačkog državnog vrha žestoko se obaraju upravo na to hrvatsko poimanje dokumenta Ministarstva prometa i komunikacija BiH kao na sporazum o tehničkim karakteristikama mosta o kojima ovisi siguran prolazak brodova u luku Neum. Ističe se da to nije bio akt Predsjedništva BiH, Vlade, niti Ministarstva vanjskih poslova. Ta državna tijela nisu bila ni konzultirana o dokumentu.
- U međunarodnim odnosima država se ne može pozivati na nepoštivanje unutarnjih propisa o međusobnom komuniciranju i angažiranju svojih državnih tijela, kao na pravno valjan i opravdan temelj za poništenje nekog pravnog posla.
 
• A je li sporna granica na moru? Bošnjački političari ističu da između Hrvatske i BiH nije utvrđena morska granica, pa se ne zna pravni status mora u području projektiranog pelješkog mosta. Pripada li to morsko područje Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj?
- Svaka država nastala na području bivše Jugoslavije ima granice koje je zatekla na dan stjecanja neovisnosti. To je u skladu s pravnim pravilom uti possidetis iuris (u prijevodu: kako je zatečeno, kako posjeduješ tako treba da ostane). U vrijeme Jugoslavije kopnene granice između ondašnjih federalnih jedinica bile su povučene, ali one na moru nisu. Taj problem morske granice između Hrvatske i BiH je riješen poštivanjem odredbi o razgraničenju u Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. koja jednako obvezuje i Hrvatsku i BiH. U članku 15. Konvencija nalaže državama poštivanje granice utvrđene crtom sredine, dok se ne dogovore drukčije.
 
• Kako je definirana morska granica između Hrvatske i BiH u sporazumu Tuđman - Izetbegović koji je potpisan u Sarajevu 30. srpnja 1999?
- U članku 4. toga sporazuma kazano je da je morska granica crta sredine, povučena u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora.
 
• Budući taj sporazum nije ratificiran i nije na snazi, obvezuje li ta odredba?
- Sporazum se voljom obiju stranaka primjenjuje od dana potpisivanja (članak 22., stavak 2.), pa i odredba o granici.
 
• Što je zapravo ta famozna “crta sredine”?
- To je crta na kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližeg kopna Hrvatske i BiH. Na toj crti, prema tome, prestaje bh. državni teritorij prema Hrvatskoj i hrvatski prema BiH.
 
• Pojavilo se mišljenje da je morsko podmorje u području budućega pelješkog mosta, neovisno o pravnom statusu mora, pod vlašću BiH? Je li to točno?
- Crta sredine je zapravo zamišljena ploha koja okomito siječe zračni prostor, površinu mora, more, morsko dno i morsko podzemlje idealno do središta Zemlje. Eto, to je državna granica. Međa do koje se prostire državni teritorij, uključujući, naravno, podmorje.
 
• Vi, dakle, smatrate da crta sredine ne priječi gradnju mosta?
- Crta sredine ne zalazi u morsko ili podmorsko područje ispod mosta. Nije ni u neposrednoj blizini mosta. Tvrdnja bošnjačkih čelnika da Hrvatska ne može započeti gradnju mosta jer još nije utvrđena granica, prema tome, nije utemeljena. Molim, to je moje osobno mišljenje.
 
• Zašto Hrvatski sabor nije ratificirao sporazum o granici Tuđman - Izetbegović?
- Jer su po mišljenju naših stručnjaka rep poluotoka Kleka, dva mala otoka i hrid Lopata pripali BiH, a bili su u vrijeme Jugoslavije u ondašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Prema načelu uti possidetis trebali su ostati u Hrvatskoj. U BiH stručnjaci smatraju da je granica povučena korektno.
 
• U hrvatskoj javnosti dominira mišljenje da su navodno isključivo Bošnjaci i bošnjački političari protiv izgradnje pelješkog mosta, no postoji i spor s političarima srpskog entiteta u BiH oko granice na Uni kod Hrvatske Kostajnice. Jesu li sporovi oko granice u Malostonskom zaljevu i one na Uni u pravnom smislu povezani?
- U službenim odnosima na državnoj razini s Republikom Hrvatskom pojedini entiteti i političke stranke u BiH ne predstavljaju državu BiH. Ako država BiH “govori jednim glasom” i smatra da je sporna granica kod Kostajnice, onda je to međudržavni spor, čak ako Hrvatska niječe da je to pitanje sporno. Valja ga rješavati jednako kao i sporno razgraničenje u Malostonskom zaljevu.
 
• Kako se, po Vašem mišljenju, može izaći iz te pat-pozicije?
- Sporazum o granici između Hrvatske i BiH potpisala su dvojica predsjednika država, Tuđman i Izetbegović. Tekst sporazuma se ne može mijenjati bez suglasnosti obje strane. Što se tiče Hrvatske, pogriješili su naši pregovarači. Po mojemu mišljenju, to se mora javno kazati hrvatskoj javnosti i u Hrvatskome saboru ratificirati ugovor. Hoće li BiH ratificirati sporazum, ovisi o vašemu Parlamentu.
 
• A da izađemo sa sporom pred Međunarodni sud pravde u Haagu?
- Možemo, ako nam se troše novci. Nepotrebno, naravno. Zašto postoje pregovori?
 
• Vi ste svojedobno zagovarali da ad hoc arbitraža sastavljena od šest hrvatskih i bosanskohercegovačkih stručnjaka plus sedmi član iz neke treće države predloži konačno razgraničenje u Malostonskom zaljevu i kod Kostajnice.
- To bi bila lijepa i razborita gesta obostranog razumijevanja i dobrosusjedskih odnosa. Sumnjam da će BiH prihvatiti reviziju sporazuma.
 
- Znači li to da Hrvatska rješenje o privremenoj primjeni sporazuma Tuđman - Izetbegović smatra konačnim? Koliko privremeno rješenje može trajati?
- Ne. Mislim da hrvatska Vlada ne razmišlja tako. Privremeno rješenje, međutim, ako dugo traje, može postati trajno.
 
• Ratifikacija Sporazuma Tuđman - Izetbegović iz 1999. povezuje se i sa Sporazumom o korištenju Luke Ploče. Postoji li doista povezanost između ova dva sporazuma?
- Koliko ja znam, ne. Hrvatska i BiH su potpisale 22. studenoga 1993. sporazum o slobodnom prolasku kroz teritorij Hrvatske u luku i iz Luke Ploče i kroz područje BiH u Neum. Taj je sporazum zastario i u mnogim dijelovima nerealiziran. Luka Ploče jest hrvatska luka, ali je pretežito u komercijalnoj službi vašega gospodarstva. Sada su u luci izgrađena nova pristaništa, do kraja godine postavit će se najsuvremenija tehnička pomagala za iskrcaj i ukrcaj. Uprava luke je spremna maksimalno pogodovati vašim tvrtkama i u pogledu tretmana i u pogledu plaćanja naknada.
 
• U dijelu bosanskohercegovačke javnosti javila su se mišljenja da Hrvatska ne poštuje suverenost BiH, činjenicu da smo pomorska zemlja.
- To nije točno. BiH je pomorska zemlja i mi u Hrvatskoj tu činjenicu nedvojbeno poštujemo. Svaka država koja ima morsku obalu automatski stječe more pred tom obalom, unutarnje morske vode i teritorijalno more. Nažalost, u skupini je tzv. država u nepovoljnom geografskom položaju, jer zatvara more Republike Hrvatske. U svijetu ima 26 takvih država. Za vaše čitatelje kazat ću ovo: nikada nitko u Hrvatskoj nije službeno izjavio da će Hrvatska na bilo koji način ograničavati ili otežavati prolazak brodova koji plove u Neum i iz Neuma.
 
• Pojedini bosanskohercegovački politički lideri ističu da se mora postići sporazum s Hrvatskom o koridoru kojim će brodovi uplovljavati i isplovljavati iz Neuma u otvoreno more. Jesu li takvi zahtjevi međunarodnopravno valjani?
- Mi u tim zahtjevima vidimo čitak slovenski rukopis. Nema ni međunarodnih propisa, a nema ni potrebe utvrđivati bilo kakav koridor, jer brod koji plovi u Neum koristi kompletan uobičajeni plovni put u teritorijalnome moru i u unutarnjim morskim vodama između naših otoka, otoka i kopna.
 
• Vi često ističete da se rabi na pogrješan način termin “otvoreno more“. Zašto?
- Jer u Sredozemnome moru nema više otvorenoga mora. Da biste danas došli u istinsko otvoreno more, morate isploviti iz morskog pojasa širokog 200 morskih milja, računajući od europskih obala u smjeru pučine. Gotovo sve su države proglasile gospodarske pojaseve, ribolovne ili ekološke zone široke do 200 milja. S istočne strane Jadranskoga mora hrvatski je Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP), a sa zapadne talijanska Ekološka zona. To nisu dijelovi otvorenoga mora. U gospodarskom pojasu, primjerice, zabranjen je ribolov stranih ribara, a u otvorenome moru ribolov je slobodan. Koridor koji je zahtijevala Slovenija radi spajanja njezina teritorijalnog mora s otvorenim morem morao bi se povući od izlaska iz Tršćanskog zaljeva do Crne Gore, jer ta država nije proglasila gospodarski pojas, pa pred svojom morskom granicom ima krpicu otvorenoga mora.
 
• Vraćam se na pojedine političke lidere u BiH. Tvrde da se Hrvatska arogantno ponašala u odnosima s BiH kada je u pitanju gradnja pelješkog mosta. Ignorirani su bili zahtjevi BiH.
- Koliko ja znam, Hrvatska je vodila računa o stajalištima BiH. Tijekom godina je postupno usvajala sve vaše zahtjeve. Sjećam se, prije desetak godina rasprava je počela s visinom pelješkog mosta od 35 metara, pa 45 m. Na kraju su prihvaćeni uvjeti koje je Hrvatskoj dostavilo Ministarstvo prometa i komunikacija BiH: visina mosta od 55 m i razmak između stupova na sredini mosta od 200 m.
 
• Kako se reagira u Hrvatskoj na sve te nazovimo ih “granične sporove” između Hrvatske i BiH?
- Valja razlikovati reagiranje službene Hrvatske na spor o granici od reagiranja hrvatske javnosti, preciznije pretežitog dijela hrvatskih intelektualaca. Službena Hrvatska drži valjanim jedino stajališta BiH kada ona govori “jednim glasom”. Stajališta ili zahtjevi pojedinih bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih stranačkih lidera o pelješkom mostu ne izražavaju službena stajališta države BiH. Hrvatska javnost je, međutim, ogorčena nastojanjima bošnjačkih lidera da stopiraju gradnju mosta. Naš dojam je da se Bošnjaci inate i pokazuju mišiće prema građanima Hrvatske koji smatraju BiH svojim najbližim, prijateljskim, prisnim susjedstvom. Pa neće Hrvatska otežavati državi BiH uživanje blagodati pomorske zemlje! Ima li u SDA hrabra stručnjaka koji će upozoriti svoje stranačko vodstvo da susjeda ne možeš birati, da smo osuđeni na suradnju i da eskalacija netolerancije prema Hrvatskoj, posebice prema Hrvatima u BiH kao konstitutivnom narodu, dugoročno vodi u nestanak države BiH kakvu danas poznajemo? Želim istaknuti da svi odgovori u ovome razgovoru izražavaju isključivo moja osobna gledišta.
 

Jadranka Dizdar, Oslobođenje, Sarajevo

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1044 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević