Get Adobe Flash player

Hrvatska je ušla u opasno doba življenja; 'Budina deca' su oko nas

 
 
Prof. dr. sc. Anđelko Milardović poznati je politolog, a donedavno i predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije. Jedan je od najvećih stručnjaka za pitanja migracija, ali i kretanja u društvu, kao i promjene društva u cjelini. U burnim godinama u kojima živimo, apsolutno je relevantan sugovornik za mnoštvo tema koje svakodnevno „zapljuskuju“ svijet u kojemu živimo.

• Strahujete li od buduće Europe moguće promijenjenih granica?
- Strah je egzistencijalna kategorija koju treba izbjegavati. Ne plašim se straha! Ovo je pitanje postavljeno iz obzora mogućeg narušeno mira u Europi  i nekog novog rata, stotinu godina poslije Prvog svjetskog rata. Povijest se nikada ne ponavlja u čistom  obliku. Ima sličnosti koje se mogu  evidentirati sto godina poslije. Isključujem mogućnost promjene  granica. Jer bi promjena potakla domino- efekt uz nasilje. Nije da u mislima  ne postoji svjesna, ili nesvjesna promjena granica. Tako nečemu svjedočili smo nedavno kada je Plenkovićev 'pajdo' Antonio Tajani iz Forza Italia, u društvu svojih dimnjačara (starih fašista/Camicie Nere ), inače  je gospodin Mortadela predsjednik Europskog parlamenta, uz pomoć alkoholnih para, bulaznio na temu 'talijanske Dalmacije' i 'talijanske Istre'. Još mu je samo društvo mogao praviti Ante Pavelić pa da povijesna slika bude kompletna!
 
Riječ je o modelu prekrajanja granica na misaonoj razini. Ako to u svjesnom, ludom, ili pijanom stanju dolazi od predsjednika Europskog parlamenta, onda se treba pitati, što je taj parlament za kojega bismo mi morali glasovati i kuda ide Europa. Quo vadis, Europa? Ovo pitanje ujedno je naslov teksta uglednog njemačkog  političkog filozofa H. Ottmanna 'koji na tragu pesimistične političke antropologije raspravlja o budućnosti  Europe s demokratskim deficitima'. Žalost je  tim veća što  je  dotični gospodin Mortadela, kako  ga za potrebe ovog intervjuua zovem i neka ostane tako, zapravo ovjekovječeni  prijatelj HDZ. Ako laže koza, ne laže rog! A rog, ili truba kažu sljedeće: “Ako bih bio državljanin  Hrvatske glasovao bih za HDZ“. Ispred njega je parola: 'Vjerodostojno' Kako je reagirao HDZ? Vjerodostojno i pravedno?!  I mlako! Kao 'mlohava ćuna'! Rekli bi oni iz BiH- ne bih HDZ!
 
• Kako je reagirala čvrsta osovina Rim-Beograd u Plenkovićevoj vladi?
- To jest, duboko prožeta osovina Furio Iredente i Mletački trgovac Pupovac? U skladu s naputcima vladara vladajuće koalicije. Rečeni Furio (hrvatski- Bijesni), čak je pokušao relativizirati cijelu priču u odnosu na bljutavi govor gospodina Mortadele pod utjecajem njegovih alkoholnih para. Mortadela, odnosno, njegova Forza Italia dio su EPP, kao i HDZ. U tomu društvu se našla renomirana i reformirana četnička Srpska napredna stranka onog komšijskog Vladara i vanjskog remetilačkog faktora Republike Hrvatske. Viva Europa! Viva Croatia! U odnosu na postavljeno pitanje, misaona prekrajanja granica Europe u svjesnom, ludom, polu, ili pijanom stanju, uvijek su moguća. Dokaz je  tomu politički eskapizam gospodina Mortadele u društvu njegovih talijanskih dimnjačara. Opasnost od fizičke promjene granica Europe došla  bi u trenutku napuštanja,  ili propasti ovakvog modela Europe i uspjeha populizma u Europi. Kuda će ona ići, vidjet ćemo nakon predstojećih izbora za EP 2019. U slučaju uspjeha populista, promijenit će  se njezin politički identitet na što su upozorili vodeći europski intelektualci tipa Milana Kundere i Claudia Magrisa. Stotinu godina poslije Prvog svjetskog rata, Europa je doista na raskrižju. Kuda će krenuti to ovisi o njoj? Nama? Wir sind Europa!
 
• U velikim povijesnim ciklusima, koje mi, obični smrtnici obično doživljavamo kao traumatična, migracije su, zapravo, potpuno normalan proces?
- Da! Migracije  su normalan proces! Bez migracija ne bi bilo društava. U povijesti događaje  moramo promatrati ciklički. Preko G. B. Vicoa, G. W. F. Hegela, O. Spenglera, ili meni dragog mediteranskoga F. Braudela. No, da vidimo kako stvari stoje s migracijama? Moja je teza sljedeća. Da nije bilo migracija, ne bi bilo gradova i civilizacija. Gradovi  su nukleus civilizacija. Tako je bilo s Grčkom i Rimom. Nukleus helenske civilizacije tvorili su polisi. Polise su osnivali stranci/migranti. Kako bi Europa izgledala bez kulture polisa danas i bez Rima da nije osnovan i temeljen na migracijama? Svi smo odnekuda došli!  Svi nekamo putujemo. Brže, ili sporije. Svijet je, dakle, uvijek bio u pokretu. Danas je oko 257 milijuna  ljudi u pokretu. Samo su  različiti motivi  migracija, kao i danas u doba globalizacije migracija. Vratimo se migracijama i gradovima. U njima su se  proizvodili duhovni i materijalni oblici života. Okosnica su kulture, znanosti, tehnologije i umjetnosti. Skup tih gradova stvorio je državu koja je također nastala zahvaljujući migracijama, ili mehaničkom kretanju stanovništva. Migracijama su nastale civilizacije kao relativno   duge strukture trajanja longue durée, kako ih opisuje F. Braudele, inače predstavnik francuske povijesne škole Anala. Migracije nisu rušile civilizacije. Civilizacije poput Rima najprije su se same urušile. Onda su ih dokrajčila germanska plemena sa sjevera Europe zvani Barbari jer su imali duge brade. Zašto je bilo tomu tako? Bilo je tomu tako zato što se rimska civilizacija ugušila u antropološkoj zamci koja je odvela u provaliju. A ta je egoizam, ratovi, nasilja, osvajanja, podjele u doba rimske Republike, cijepanje na dva carstva. I u konačnici, ideativne snage carstva prestale su vjerovati u sebe. Slično se danas događa Europi. Ona odustaje od sebe, svojih vrijednosti, dok istodobno želi biti globalni igrač. Kakve li ambivalencije? I kakvog li paradoksa?
 
• Je li po Vama, projekt Europske unije, kao ujedinjene homogene mase država, imao uopće šanse za uspjeh? Čini se da je taj projekt već odavno zamro…
- Pitanje je postavljeno na početku 21. stoljeća kada Europa proživljava provjeru vlastita projekta zbog defektne demokracije i populizma. Ona je doslovce razapeta između kozmopolitske Europe i Europe bunkera, bombi, rašpi i revolvera. Za sada taj projekt još živi, ali je  na opasnom zavoju. Ovo se pitanje moralo postaviti u kontekstu  završetka Prvog i Drugog svjetskog rata.  U Europi su se vodila dva globalna rata. Utemeljitelji današnje Europske unije dolaze iz obzora kršćanske demokracije. Oni su  bili na tragu kozmopolitske Europe vođeni idejom mira. Veliko okupljanje država bilo je motivirano, dakle, idejom mira, tržištem i zajedničkim korijenima europskog identiteta, kao što su kršćanstvo, grčka filozofija i znanost, rimsko pravo, humanizam, racionalizam i prosvjetiteljstvo. Vrijednosna dimenzija je prilikom ujedinjenja  bila bitna na tragu slike o zajedničkom identitetu. Povijest Europe povijest je svjetovnih i religijskih ratova. Primjerice, tridesetogodišnjeg  religijskog rata, nakon kojega je iznjedren Westfalski mir 1648. godine, kao okosnica rađanja današnjih država nacija Europe. Tako se s idejom mira išlo u ovaj projekt, koji vremenom nije došao k sebi u smislu odgovora na pitanje o političkoj organizaciji Europe. Odnosno EU, jer jedno od drugoga treba razlikovati. EU ne zna što u konačnici hoće? Biti ovo što je? Biti federacija u obliku Sjedinjenih europskih država? Biti globalni igrač i ujedno odustajati od sebe same u vremenu globalnih migracija, kada se ne zna postaviti prema istima. Mislim na Zapadnu Europu koja pati od kompleksa inferiornosti i osjećaja krivice zbog osvajanja zemalja iz koje danas pristižu migranti, zbog kolonijalnog nasilja iz prošlosti i prakticiranog rasizma. Sada joj pred očima lebdi orijentalistička krivnja i pad objektivnosti u odnosu na  migracije i migrante. Istočna Europa s tim  nema problema. Jer nije bila u kolonijalnim pohodima. Zato ona  igra hard igru u odnosu na migrante i migracije. Tu se oko migracija koje lome Europu na dva dijela, merkelovsko-macronovsku i onu orbanovsku, Europa  našla u najdubljem rascjepu vlastita projekta. Projekt Europa počeo je zamirati onoga trenutka kada nije uspio pronaći  metodološku formu vlastite buduće političke egzistencije. Projekt je uzdrmala i globalizacija. Pojavljuju se potentnije civilizacije. Kina, Indija, civilizacije islama koje nemaju demografskih problema. Europa stari i odumire i teško se može zbrojiti kuda zapravo ide? Sve teče i sve se mijenja! Ništa nije vječno! Drug Heraklit bio je u pravu!
 
• Uostalom, koja je uopće bila, da tako kažem, poanta tako zamišljene Europe? Kakvog smisla imaju, primjerice, jedna Švedska i jedna Rumunjska s istom valutom?
- Ponavljam, poanta tako zamišljene Europe je  mir. Mir je suprotnost ratu. A povijest Europe je, kao što sam rekao, sve do 1945., povijest ratova. To što se valute tiče, riječ je o uvođenju zajedničkog ekonomskog medija, jer novac je medij, kako je jednom napisao kanadski komunikolog Marschal McLuhan. Smisao je zajedničke valute ekonomska integracija, premda Češka, Slovačka i neke druge zemlje nemaju euro, jer  je u nekim slučajevima euro zapravo neuro. Stoga ne znam kamo i kojom brzinom, glede uvođenja eura, juri svilena Vlada Andreja Plenkovića i njegov pajdaš i vječni tutankamonski guverner Vujčić ? Kuda jure Svilanovići?! Komu nas sada prodaju? I za koliko?
 
• Vratimo se na Hrvatsku. Nikada nismo bili ovako podijeljeni- praktički oko svega, od krvnih zrnaca, do navijanja na tribinama. Je li Hrvatska ušla u vrlo opasnu fazu za samu sebe?
- Hrvatska je ušla u opasno doba življenja spustivši se na točku promišljanja vlastita opstanka. Netko to mora reći? Pod tim  mislim na  potencijalni demografski slom. Postupno izumiranje. Nestajanje! To je strateško pitanje, a ne gaćice neke koke, hrvatske starlete na Instagramu. S druge strane, Hrvatska  je tragom sociološke teorije društvenih rascijepa toliko rascijepljena, fragmentirana, da ne može funkcionirati kao normalan sustav. Bez Normabela! Naravna stvar, ovdje ne zagovaram nikakav holizam naše zajednice, bez ikakvih rascijepa. Ali, s ovolikom količinom rascijepa oko svega i svačega, mi nismo funkcionalan sustav i s ovakvim načinom teško ćemo to postati. Mi se oko malo stvari možemo dogovoriti. Prepušteni smo nimalo nježnom zagrljaju političke oligarhije, korporacija, kontroliranih medija, simulirane demokracije s malim izgledima za promjenu statusa quo. Zbog kojega je iz ove zemlje u nekoliko posljednjih godina iselilo 200-300.000 ljudi. Vlast to malo zabrinjava. Jer su to Otpisani ! U kategoriju vrijeđanja pameti i logike spada jedna ingeniozna premijerova izjava da se smanjio broj nezaposlenih. Kakav li je to politički cinizam? Kakvo li je to ruganje s nama? Stvari treba vidjeti i iz perspektive tranzicije i stvaranja demokratske Hrvatske. Iz ekonomske perspektive tranzicija se odigrala kao legalizirana pljačka stoljeća. Danas imamo hrvatske banke i sve ostalo u stranom vlasništvu. Naglasak je na tome da su 'hrvatske'. Također, imamo hrvatsku pušku na NATO ramenu i telekom koji je Hrvatski, samo što  mu je s vremenom isparilo jedno slovo abecede. Onda naši suverenisti pričaju o suverenitetu?! Ha, ha, ha! U čemu smo suvereni? U himni ?Da! Kada igra Dalićeva ekipa? Yes!  U čemu još? U Zastavi? I naravno, tamburici, klapama, folkloru i izvođenju kola Ero s onoga svijeta!  Sebe osobno smatram suverenijim od Republike u kojoj živim! U odnosu na političku tranziciju iz lijevoga totalitarizma u simuliranu demokraciju, valja se  kratko osvrnuti na aktere tranzicijskog društvenog spektakla. Tranziciju su vodili akteri duboke države starog režima, koji su preko svojih sinova i kćeri postali stvarni vlasnici Republike Hrvatske D.D.  'Budina deca' su oko nas! Poglavito u MVEP. Hrvatski Bog Buda jedan od istaknutijih aktera duboke države  biva nagrađen nekom nagradom grada Zagreba. I tako to! Hrvatski Buda živi vječno! Personifikacija današnje Hrvatske! Jedno dublje sociološko istraživanje obitelji iz doba komunističke nomenklature, pokazalo bi kako su te obitelji profiteri tranzicije. Oni su postali vlasnici RH, premda je nikada nisu ni željeli, niti je danas vole. I dalje je gledaju s gađenjem! Hrvatska im se gadi, ali protiv hrvatske kune nemaju ništa. Perverzno! Njezini stvaratelji uglavnom će biti njezini likvidatori. Brutalno, ali istinito!
 
• Kada promatramo strahoviti val nasilja posljednjih godina, a posebice nekoliko posljednjih mjeseci, parafrazirajmo to ovako: je li Hrvatska postala ''zemlja opasnog življenja''?
- Da, u odnosu na  vladavinu prava! Treća grana vlasti, najslabija je karika ovoga sustava. Sudstvo je samo formalno neovisno. Utjecaj Partije na treću granu vlasti je kao i u doba Saveza komunista Hrvatske. Pogledajte Ustavni sud. Izgleda kao reformirani Savez komunista sastavljen od  koalicije HDZ-SDP što nije ništa drugo do reformirani SKH.  Treća grana vlasti za sada nema snage zaustaviti ovaj trend nasilja. Od sigurne zemlje, Hrvatska se pomalo pretvara u mjesto nesigurnog življenja. A naš najveća kapital bila je sigurnost. O slobodi  neću raspravljati. U situaciji nasilja koje nekome odgovara, mnogi bi između slobode i sigurnosti izabrali sigurnost. Sekuritizacija života zamijećena je u svim sferama. U međuvremenu, postali smo društvo kontrole i kodova/pinova. Srazmjerno porastu nasilja, povećava se kontrola u svim sferama života i istodobno smanjuje sloboda. Veliki Burazer upravlja našim životima!
 
• Imaju li građani razloga za strah, ili je riječ o pojedinačnim scenarijima nasilja kojima svjedočimo svakodnevno?
- Sve je dobro dok su u igri scenariji pojedinačnog, ili grupnog mafijaškog nasilja. Država još može to kontrolirati. Građane bi trebalo biti strah da se država pojavi kao nasilnik, ili neka autoritarna država, a takvih naznaka ima: razbijena opozicija, kriza parlamentarizma, cezarizam u oponašanom kancelarskom sustavu, pretvaranje medija u propagandu s kontrolom medija i eliminacijom nepoželjnih osoba i mišljenja te uplitanje obavještajnih službi u dvorske borbe za vlast. To je opasno! I zbog toga bi građani trebali biti zabrinuti. O tome treba govoriti i na vrijeme sasjeći u korijenu u smislu obrane slobode i ustavne formule te obrane Republike od pohotne oligarhije koja Republiku tretira kao svoje privatno društvo D.D. Riječ je o privatizaciji države za svoje potrebe!
 
• Možemo li se više uopće kao društvo homogenizirati, ili se čini da nam to uspijeva jedino u kriznim situacijama, a da inače praktički ne znamo što bismo s njome?
- Homogenizacija je moguća  samo u slučaju populističke paradigme u smislu  nekog jedinstvenog naroda. To je jedna od temeljnih  ideja populizma. Narod (Wir sind das Wolk), složen je društveno-sociokulturni konglomerat koji u simuliranoj demokraciji funkcionira u obliku  društva na ideji političkog i kulturnog pluralizma. Ta su dva pluralizma u suprotnosti  s homogenizacijom. U slučaju homogenizacije ona je moguća samo kada je u pitanju vanjska opasnost. Vučić nas ne može napasti, čak ni uz pomoć Afričke šljive, jer ni sebe ne može braniti. Nema vanjske opasnosti! Postoji samo unutarnja opasnost. Naša najveća opasnost unutarnje je naravi. S vremenom smo postali najveća opasnost sebi samima. U odnosu na  homogenizaciju  naroda, izvjesnija je homogenizacija mlijeka!
 
• Čini se kao da se nasilje sa sportskih terena preselilo na ulice i postalo svakodnevica s kojom živimo? Ili je to prežestoka tvrdnja?
- Ne, nije! Nasilje je postalo komunikacijska valuta. Riječ je o prakticiranju kvantitativne moći putem fizičke snage. Živimo u rizičnom društvu za koje se dugo vjerovalo da je sigurno. Slike/informacije iz medija demantiraju i demontiraju to vjerovanje pred naletom različitih oblika nasilja. Ovdje glavnu riječ vode fizički snagatori. Još gore od fizičkoga nasilja je ono mentalno perfidno nasilje u institucijama koje provode osobe što zloupotrebljavaju institucionalnu moć. Riječ je o moralnom zlostavljanju, ili  nakaradnom prakticiranju moći. Provode ga osobe u pravilu bez intelektualnog pokrića, moralni zlostavljači udruženi u čopor vukova okomljen na pojedince, osobe bez habitusa, no name, osobe skrivene iza birokratskih pravila, zapravo nule i ništice. Bijedni čopor vukova. Koji u susretu jedan na jedan nemaju šanse. S moralnim zlostavljanjem susrećemo se u svim institucijama. Vrhunac toga su sveučilišta i instituti. Što su osobe obrazovanije, moralno zlostavljanje, ili zloupotreba moći, perfidnija je i sofisticiranija. U kontekstu fenomenološke sociologije svakodnevnog života, riječ je o različitim formama moralnog zlostavljanja, ili  zloupotrebe moći, radi nanošenja štete drugima. Pojavljuje se oblicima vrijeđanja, ponižavanja, omalovažavanja, podcjenjivanja, rušenja samopouzdanja, preko kojega se pokazuje moć, bahatost, prepotencija, ili dno dna ljudske duše. Karakteristično je za sve institucije u kojima je hijerarhijska organizacija- birokracija, država, Sveučilište, vojska, Crkva... Moralno zlostavljanje nije strano politici i političarima. Navedene oblike moralnog zlostavljanja u odnosu na građane prakticira i aktualna politika i Vlada. Pogledajte našega mladoga ingenioznog  Vladara (Il Principe), kako na svoje prepotentni i podcjenjivački način  komunicira. A sve fino i odgojeno sa zlatnom žlicom  i  u rukavicama! Briselski, nadasve! U 'belim rukavicama'. Zapravo, moralno zlostavljački. S nakanom fizičkog obračunavanja sa zastupnicima u  Hrvatskom saboru, što se nije dogodilo niti jednom premijeru u povijesti demokratske države. Dokle tako?! Sve dok vi koji izlazite na izbore ne odlučite drugačije. No, po ovim izbornim pravilima, teško! Uzalud vam trud svirači. Stvari su zacementirane! Sve je napravljeno savršeno da se ništa ne izmijeni. Po zakonu! Kakvom zakonu? Koji zakonima, kada ne služe interesima većine? Pa oni koji više nemaju živaca, riječ je o mladoj obrazovanoj populaciji, kidaju iz ove prelijepe zemlje, jer ne mogu dopustiti da im šaka jada kreira, ili uništava život. Ona ista koja je sprema uložiti tri milijarde eura za leteće škovace,  ali nije spremna uložiti tri milijarde u obrazovanje, znanost i kulturu. Dakle, šaka jada! Mi građani nismo našli naše živote na ulici! Mi nismo niti pantagane, niti škovace, da se s nama može tako postupati. Mi ne možemo dopustiti da moralno zlostavljački vitlaju našim životima zamišljajući da smo njihove nogometne lopte i da mogu raditi što god zamisle. U odgovoru na ovo Vaše pitanje, kao što se vidi, da parafraziram Meštra iz Veloga  mista, nisam igrao 'bunker', već otvoreni napad. Zapravo, kontru, čistu kao suza! I uvijek kontru! Jer ništa nije savršeno. Nitko nije savršen. Pa ni ja kao takav. Da si ne bih nešto umislio, jer ne štedim ni sebe. Jer, mora se nekada ići do kraja, do j...!
 
• Nije li ovo sve što se zapravo događa potpuno normalna posljedica siromaštva i beznađa u koje smo potonuli posljednje desetljeće, od kada nas je ''satrala'' recesija?
- Moglo bi se i tako tumačiti. I druge su zemlje bile u sličnoj situaciji. Ali, nisu imale ovakve političke elite i lopine. One su se izvukle, a mi smo u međuvremenu postali slijepo crijevo Europske unije. Sve dok se ne stvori kritična masa koja će demontirati ovaj nepodnošljivi status quo, bit ćemo u ovom stanju beznađa, s malom grupom ljudi koji su svoj američki san ostvarili u Hrvatskoj, s deklasiranim srednjim slojem, masom mladih nach München and  to Dublin, brdom prosjaka na zagrebačkim ulicama i ljudima oko kontejnera. Zanimljivo društvo!
 
• Nisu li svi totalitarni režimi počinjali upravo identičnim scenarijem- siromaštvom, očajem i strahom od budućnosti te depresijom?
- Točno ste detektirali. Oni su nikli u uvjetima društvene krize i dekadencije između dva svjetska rata, kao glorifikacija različitih kolektivizama. Počivali su na ideologijama i utopijama čiji nam je epilog poznat. U istom obliku tako nešto neće se pojaviti. U doba tehno-kulture mi smo već u jednom tipu mekog tehnološkog totalitarizma. Velika ekonomska kriza i kriza demokracije te skretanja prema autoritarnim tendencijama mogle bi nas odvesti od demokracije kao ustavne formule,  u novi oblik povijesnog bezdana. 
 
• Je li izvjestan novi ratni sukob u Europi, točnije, na području jugoistočne Europe? Kosovo vrijeme, BiH standardno na rubu... što možemo očekivati?
- E, u ovo se ne bi štel mešati!  'Regiona' mi je dosta. I Amerikancima i Rusima. I Europskoj uniji. Ako je njima i meni je isto dosta 'regiona'.
 
• I na kraju- kako preživjeti u ovakvim dramatičnim vremenima, u kojima ni obrazovanje, ni znanost, a ni ljudske i moralne vrijednosti jednostavno nisu na cijeni?
- Teško! Orijentacija je vladajućih kupovati leteće škovace/kante za tri milijarde dolara. Nije im orijentacija uložiti  tu 'lovu' u znanost, obrazovanje i kulturu. A to nas jedino može spasiti. Jaki mozak najbolje je oružje koje može proizvesti sva ostala. Ako se u njega ne ulaže i država se vodi bez mozga, onda ona nema perspektive. Oni koji znaju i mogu, u ovom su društvu nitko i ništa. Oni su suvišni ljudi. Smetala i niš koristi ! Jadno! Oni su elita bez moći. A ovi drugi koji nisu elita duha, imaju moć. I tako to. Sve je na bubnju. Balota se i dalje vrti. A mi smjer kretanja u pravcu banalizacije života i banalizacije zla teško možemo zaustaviti. Igra moći i moć igre se nastavljaju. Pa tko koga!
 

Andrea Latinović, https://direktno.hr/direkt/andelko-milardovic-hrvatska-je-usla-u-opasno-doba-zivljenja-budina-deca-su-oko-nas-147355/

Hribar mi je rekao: Ne izbaciš li Thompsona iz filma, nema ti nagrade

 
 
Nezavisni filmski producent govori o tome zašto teško dolazi do državnih sredstava te tvrdi da je situacija u hrvatskoj kinematografiji izrazito loša i da mnogi koji se bave filmom žive na rubu siromaštva. Jozo Patljak, vlasnik Alka filma, nezavisni producent ukupno 18 igranih filmova (“Ta divna splitska noć”, “Josef”, “Fine mrtve djevojke”...), u posljednje vrijeme na međunarodnim festivalima dobiva nagrade i hvalospjeve za svoj posljednji film “Osmi povjerenik”. Pa ipak, Patljak nije član nijedne strukovne udruge. Nezavisni producenti kao da su neželjena djeca hrvatske kinematografije, posebno kad je o sufinanciranju filmova javnim novcem riječ. Patljak je rođen u Gradačcu, a odrastao u Modriči. Nakon srednje škole odslužio je JNA 1987. upisao Akademiju dramskih umjetnosti, Odsjek za filmskog snimatelja. Jedan je od rijetkih studenata koji je diplomirao za četiri godine, 1991., točno na datum kad je i upisao Akademiju. Tijekom studija režirao je, snimio i producirao devet dokumentarnih filmova. Alka film je, nakon Maločina Interfilma, druga najvažnija produkcijska kuća u Hrvatskoj.

• Alka film uglavnom proizvodi nezavisne filmove i to s malo novca? Kako uspijevate u tome, drugi dobivaju milijune za produkciju?
- Proizvodnja filma je, uz ostalo, i čista matematika. “Fine mrtve djevojke” napravljene su sa 700.000 kuna, “Ta divna splitska noć” s milijun kuna, a obadva filma vrijede po 4-5 milijuna kuna. Za film “Josef”, čija je proizvodnja proračunana na 12 milijuna kuna, država je dala sama 900.000 kuna, a za Hadžićeve filmove u mojoj produkciji tek 300-400 tisuća kuna. Jedini film koji je imao veći budžet, 1,6 milijuna kuna, jest “Ljubavni život domobrana”. Alka film je hrvatskoj državi poklonila 40-50 milijuna kuna, što izravno što neizravno, da ne kažem da je platila tisuće honorara i tisuće ljudi uvela u film.
 
•“Fine mrtve djevojke” na neki su način prekretnica u hrvatskom filmu?
- Da, taj je film napravio određene pomake u hrvatskom filmu. Nakon njega su se morali raditi produkcijski jači filmovi. Država je dala za taj film 400.000 kuna i HRT 300.000, što je u to vrijeme bilo nedostatno i za filmsku vrpcu. A sve ostalo je dala moja tvrtka. Na festivalima je film odlično prošao. To je početak novog hrvatskog filma, a Dalibor Matanić poslije toga više nije režirao film na tako visokoj razini. “Ta divna splitska noć” se nikada ne spominje kao jedan od najcitiranijih novohrvatskih filmova. Bacili su ga sa strane na HRT-u, a nekoliko je puta proglašen najboljim filmom desetljeća.
 
• Može li se živjeti proizvodeći filmove?
- Od filma se ne može živjeti na ovakav način ako niste uhljebljeni u nekoj od državnih institucija. Uz film morate raditi nekakav ozbiljan posao da kompenzirate neke stvari, morate zaraditi novac. U produciranju filmova se to ne događa jer imate vrijeme rada, pa vrijeme mirovanja i ako ste izvan institucija, onda prolazite kalvariju.
 
• Prema nekim mišljenjima, hrvatski je film u krizi. Zašto?
Hrvatski je film u destrukciji jer nema sustava. Ako jedna država odluči da, primjerice, Jadran film ode u totalnu propast, i da joj to nije bitno, a da pritom ne stvori ništa novo, onda se taj gubitakne može kompenzirati. U Hrvatskoj nemamo dobrog tonskog studija, nemamo tehnološku podršku da ozbiljne filmske industrije dovedemo u Hrvatsku kao što, recimo, dolaze u Češku ili Mađarsku. Renomirane američke produkcijske kuće rade u Budimpešti. U Dubrovniku izgrade svoju kulisu za “Igru prijestolja”, a od grada se vide dva tornja. Kod nas dolaze da vrate 20 posto budžeta jer od Hrvatske dobivaju poticaj. Kad ozbiljna američka produkcija hoće u Hrvatskoj napraviti film, mora dovući apsolutno svu opremu. Mi samo iznajmljujemo lokacije. A mogli smo raditi ozbiljne igrane filmove kako je to nekoć Jadran film radio. Kad se ode u Los Angeles, Beč ili München, onda shvatite koliko je hrvatska filmska industrija bezvrijedna i koliko smo izvan svega. Naše razmišljanje o filmu se koncentriralo na nekoliko ljudi koji povremeno trebaju neku opremu i nekoliko ljudi koji se rotiraju svake druge ili treće godine na filmu i ta šačica ljudi odražava kao neko hrvatsko stanje u filmu. To je izvan bilo čega što se radi u svijetu.
 
• Za to postoji HAVC, zar ne?
- HAVC je nasljednik nekadašnjeg SIZ-a za kulturu (Samoupravna interesna zajednica, nap. a.) koji lošije funkcionira od SIZ-a. Na isti se način odlučuje, jedan ili dva povjerenika odlučuju o tome tko će dobiti novac za film. Razlika je u tome što se u vrijeme socijalizma moralo raditi u Jadran filmu, morao si stvarati za državnu tvrtku, danas to ne moraš, danas su veće makinacije i veze.
 
• Hoćete reći da ne postoji sustav?
- Osnovni je problem u tome što ne postoji sustav koji počinje od baze. Ozbiljna nogometna škola stvara nogometaše od malih nogu, a ozbiljni filmski radnici dolaze iz foto i kinoklubova u srednjim školama. Gdje su fotoklubovi? Nema nijednog. Gdje su kinoklubovi po školama? Nema ih. U hrvatskoj filmskoj industriji danas su netalentirani tatini i mamini sinovi. Izuzetak je nekoliko talentiranih ljudi iz Gunje, recimo. Još nismo ni provjerili što se događa u Gunji pa nam dolaze tako talentirani dečki. Da bi HAVC funkcionirao, trebalo bi ga reorganizirati. Ili promijeniti da bi se u nekoj fazi došlo do rezultata. HAVC mora biti reformiran. Kad smo, primjerice, prošle godine išli prikazati film u Los Angeles, novac od HAVC-a dobio tri dana sam prije prikazivanja. Stoga nisam mogao napraviti ništa za promociju filma. Tamo se pokazalo da bez sustava ne možete ništa. Kad sam se vratio, napisao sam izvještaj na 16 stranica, nitko to niti je pročitao niti me pozvao da porazgovaramo. Usporedbe radi, danska kinematografija od 2010. ima 6 nominacija i 2 Oscara odšest različitih autora, znači, radi se o poštenom i pravednom sustavu. U sustavu koji ne funkcionira teško je ustanoviti je li netko dobar ili ne. Zbog toga imamo privid hrvatske kinematografije. Znači, sustav koji ne favorizira kvalitetu ili kvantitetu ne može proizvesti filmskog Modrića.
 
• Može li „filmskog Modrića“ proizvesti nezavisna produkcija kojom se dičite?
- Svi žele zaustaviti nezavisnu produkciju koja je „opozicija“, zaustaviti nezavisni film jer on dolazi iz nekontroliranih krugova. Recimo, na Pulskom filmskom festivalu pojavi se nekoliko nezavisnih filmova, a kritičari, poput Jurice Pavičića, tuku drvljem i kamenjem po njima. Ne dao Bog da, recimo, neki nezavisni producent dobije poticaj za neki film u kojem se vidi da ima kvalitete. Alka film je, na primjer, imala otvaranje Pulskog festivala filmom “Raspuštenica”. To je mali film, bez pretenzije da bude veliki, ali se publika jako dobro zabavila. Nismo imali nikakvu želju dobiti Arenu, samo zabaviti publiku, ali se pojavio Jurica Pavičić i udario po filmu.
 
• Kritizirate, ali nije li HAVC financirao “Osmog povjerenika” kojeg ste vi producirali?
Film je na neki način financirao HAVC. Ja sam ga uspio napraviti, za razliku od ostalih, zato što sam ušao u taj film kad su svi odustali od njega. Svi ostali su producenti rekli da oni za taj novac ne mogu napraviti taj film. Kako sam se poznavao s redateljem Ivanom Salajem, on me u jednom trenutku zamolio za razgovor. Pitao me hoću li i mogu li mu producirati film. “Osmi povjerenik” bio je zamišljen kao veliki film, ali uz debitantska sredstva bilo ga je nemoguće napraviti.
 
• Kako ste uspjeli?
- Bio je dobar predložak, glumci, sve je dobro u tom filmu. Međutim, na filmu nisam ništa zaradio, a uložio sam svoje tehnike u vrijednosti od oko dva milijuna kuna. Sav novac koji su dali HAVC i HRT potrošen je za hotel i smještaj, honorare djelatnika i glumaca. A tehnologija, jer je film bio veliki, nije se mogla platiti jer nije bilo dovoljno novca. Tako da sam ja uložio svu svoju tehniku u vrijednosti 2,2 milijuna kuna. Dok se snimao “Osmi povjerenik”, imao sam problema s nekim ljudima koji su radili na filmu. Dobio sam direktora filma koji je došao da, kao, spašava redatelja. Taj direktor, na primjer, za statiranje tri magarca u tri dana plati vlasniku magaraca sedam tisuća kuna, a ljudi mi statiraju za sto kuna.
Na to sam poludio. Taj isti direktor mi je za izgradnju „rive“u jednoj uvali rekao da to košta 25 tisuća eura. Zamislite, za 20 metara rive od dasaka na kojoj će ljudi stajati trebalo je, prema njegovu mišljenju, dati 25 tisuća eura? Tada sam shvatio da neki ljudi koji rade na filmovima uopće ne poznaju mjerila normalnog življenja. Ta je ponuda onda pala s 25 tisuća eura na 15 tisuća kuna za ponton. Pitao sam ih: Jeste li vi normalni? Zar vi stvarno mislite da sam ja papak? Otišao sam i kupio 60 kvadrata daske, 2,5 kubika za 1400 kuna, još 12 šipki za skelu i 12 greda, i sve je s radom ispalo 2400 kuna. Izgubila se svaka vrijednost na tom neradu, svi smatraju da mogu ćapiti novac, pa i magarci sedam tisuća kuna.
 
• S “Osmim povjerenikom”, kad se sve zbroji, bili ste na gubitku?
- “Osmog povjerenika” nitko nije htio raditi jer je to značilo provesti 54 dana na otocima. Kako snimiti taj film a da ne odete na otoke? Osamsto tisuća od 4 milijuna kuna budžeta otišlo je samo na hotel. Druga trećina na djelatnike i treća na glumce. Koji će producent raditi tri godine film s nula kuna profita? Nijedan.
 
• Pa što je vas tjeralo na to?
Film. Ako želite dobar film, radit ćete za nula kuna. Ako je to cijena, onda ćete to napraviti.
 
• Amerikancima se svidio “Osmi povjerenik”?
“Osmi povjerenik” nije festivalski film. Film je nastao na literarnom predlošku, genijalnom Baretićevu romanu. Amerikancima smo pokazali film i svi su iz kinodvorane izlazili sretni, beskrajno, doživjeli su neku katarzu, oni u tom filmu vide puno više toga nego mi. Njima je to Mediteraneo. Doživjeli smo ovacije u Los Angelesu.
 
• Vi tražite da se potiču filmovi nezavisnih produkcijskih kuća?
- Moja je borba u posljednjih 20 godina da hrvatski nezavisni film dobije pravo na poticaj u određenoj mjeri. Na drugoj strani imate kinematografiju koja se financira u stopostotnom iznosu. Neke ljude, producente, koji na HRT-u dobivaju milijunske ugovore ja i ne poznajem. Samo dva prozorčića odlučuju o hrvatskoj kinematografiji – to su ljudi na HRT-u i jedan čovjek u HAVC-u. Ako nemate prolaz u ta dva mjesta, ne možete raditi ni nezavisni ni zavisni film. Ako nema nezavisnog filma ili ako nema nekog filma koji je došao iz neke druge priče, neke druge ideje, ne može se unijeti kvalitetu. Nema zavisnog dobrog filma ako nezavisni ne postoji. Nezavisni film mu je savjest, korektiv, dok postoji savjest, on se korigira. Veliki problem hrvatskog filma jest u krugovima koji odlučuju o hrvatskom filmu.
 
• Zar nije postojalo nešto što se zvalo dofinanciranje gotovih filmovi?
- Postojalo je dofinanciranje gotovih filmova, ali su to ukinuli. Kažu, ne možemo davati novac za gotov film. Film se dofinancira da bi uopće postojao, da bi svi u filmskoj industriji dobili neku pinku da svi mogu živjeti i preživjeti, a ne samo predodređeni, njih deset koji se vrte u krug tako da im nitko ne konkurira. Dofinanciranje filma je socijalna forma. Dosta je loša situacija na filmu, među ljudima s filma, neimaština, nemaju ljudi za elementarne potrebe, kruh i režije, pa dolazi do rastava u braku, alkoholizma itd. Državna sredstva za film trebaju se disperzirati na puno malih kotačića u filmskoj industriji, a ne ih dodijeliti nekolicini. Potreban je pošteniji sustav.
 
• Zar ne postoji mikrobudžetiranje u HAVC-u?
- Postoji prijedlog, ali još nije došlo do disperzije sredstava. Ako se nekome dopusti da s malo sredstava napravi dobar film, onda netko kasnije ne će moći opravdati film od deset milijuna kuna. Nakon mojih “Finih mrtvih djevojaka”, “Te divne splitske noći” i “Josefa”, neki nisu mogli opravdati svoje filmove. S puno više novca radili su produkcijski puno slabije filmove. Nakon 2009. nije se moglo dogoditi da dođe nezavisni film i da se dofinancira, primjer je moj slučaj s „Lavinom“.
 
• Koji je ključ za uspjeh hrvatskoga filma imajući na umu, recimo, uspjeh “Osmog povjerenika” koji se jako svidio i publici?
- Ključ je hrvatskog filma da otpusti kočnice, otpusti negativnu selekciju i da priliku novim mladim ljudima, autorima da stvaraju novi, oslobođeni film, bez stege. Svaki film koji sam ja producirao oslobođen je stege, to pravi razliku. Jer, mene nitko nije mogao kontrolirati. Stoga se preko režimskih kadrova ubija nezavisni film i filmski festival u Puli. Nagrade za kvalitetu izgubile su svaki smisao.
 
• Kako to mislite da je izgubio smisao?
- Na puljskom festivalu uvijek se čekalo tko će pobijediti, a sada se pobjednik zna unaprijed. To više nije zanimljivo mjesto i nije mjesto kvalitete. Zlatko Vidačković je maknut s Puljskog festivala jer je dopustio da se na festivalu prikazuju filmovi nezavisne produkcije. Hrvatski je film srušen, sve je programirano.
 
• Kad su počeli vaši problemi na Puljskom festivalu?
- Iako sam ja apolitičan, moj je problem generalno počeo u Puli na premijeri filma “Josef”. To je film o smrti Josipa Broza Tita u kojem glumi Marko Perković Thompson i radi glazbu. U filmu je trebala neka lirska i pjesma, a Marko Perković Thompson to dobro radi. Pozvao sam njega. Iako je u Arenu došao s glazbom, nisam znao da Thompson ne smije u Puljsku arenu. Iskreno, nisam ni znao o čemu se radi. I što je najgore, napustio nas je i HDZ. Ministarstvo kulture mi je okrenulo leđa nakon toga filma, mojim filmovima nije dodijeljena nijedna Arena iako je film “Josef” remek-djelo, ali u Puli nije smio dobiti nijednu nagradu. Mi živimo u podijeljenom društvu, u kulturnom talibanizmu, ako se nisi opredijelio lijevo ili desno, onda je nemoguće raditi. Hribar mi je izravno rekao da, ako za film hoću nagradu, izbacim Thompsona. Čak mi je rekao i da sam ustaško kopile.
 
• Kako komentirate njegov slučaj?
- Hribara na neki način žalim, on je imao svoj stav. Istina, bio je pogrješan, ali je barem imao stav. Cijela hrvatska kinematografija nastoji ne imati stav. Hribara su svi napustili, samo godinu dana nakon što je otišao. Svi koji su se prije godinu-dvije kleli u njega danas mu iza leđa govore: “Vidi budale.” Doslovce su ga svi napustili, ili većina.
 
• Otišao je i Daniel Rafaelić?
- Rafaelić je uvidio da postoji širok spektar u industriji filma u kojem svatko vuče na svoju stranu, stvaraju se lobiji koji na perfidan način dolaze do sredstava. Bio je pod velikim pritiskom s raznih strana, nakon čega je jedino mogao dati ostavku. Sada imate migraciju autora prema jednoj jakoj produkcijskoj kući, prije je to bilo prema produkcijskoj kući koja je u nekoliko godina potrošila 30-ak milijuna kuna. Sve je to vraćanje računa. Recimo, Pavo Marinković dodjeljuje novac za filmove. Znam kako dodjeljuje i kako su ga postavili da odigra određenu ulogu. Ja sam tome čovjeku producirao film “Ljubavni život domobrana”, film koji je otvorio Filmski festival u Puli i koji je dobio tri Arene. I taj mi čovjek nije dodijelio ni jedne jedine kune za proizvodnju filma samo zato što je Jurica Pavičić napisao da taj film ne valja.
 
• Zašto se svi toliko bojite Jurice Pavičića?
- Pavičić je čovjek koji odlučuje već 20 godina što valja ili ne valja u hrvatskom filmu. Kada on kaže da film ne valja, onda taj film ne valja.
 
• Pripremate film “Divljaci”?
- Javio sam se na natječaj za taj film. Dario Lonjak je redatelj, čovjek koji već 15 godina nije dobio film. Smatram da treba dobiti priliku i dobit će je. Svi su moji autori debitanti. Nezavisna produkcija daje priliku mladim autorima. Ali, pazite, mladi autori koji su već u 40-im godinama, zamislite da su u 24. dobili priliku i debitirali. Scenarij za film je gotov, na njemu je mjesecima radio cijeli tim. Riječ je o tri hrvatska luzera koja u vremenu velikog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije žele otići na utakmicu Hrvatska – Francuska. Nemaju novca pa idu opljačkati kladionicu, međutim, policajac ih uhvati... Film završava kao i svaka drama, smrću, ali postoji nada.
 
• Jeste li za taj film aplicirali za sredstva iz HAVC-a?
- To je trenutačno na HAVC-u. Naravno da ne ću dobiti sredstva jer je tamo Pavo Marinković. Nakon 18 filmova nezavisne produkcije, “Osmog povjerenika” i 20 godina rada trebao bih imati pravo dobiti neki novac kojim se može realizirati igrani film. No, ako im se prosvijetli pamet, dodijelit će sredstva za film. Nekoliko su me puta vrijeđali, davali su mi po 140 tisuća kuna za film, a ja sam im to vraćao.
 
• Poznavali ste Ivu Gregurevića, obojica ste Posavljaci?
- Zajedno smo radili na filmu „Sami“. Imali smo korektan odnos bez obzira na to što se generacijski ne podudaramo. Na prvi mah smo se prepoznali i dugo ostali prijatelji. Ivo je bio čovjek s kojim ne možete ne funkcionirati. Osim toga, planirali smo raditi igrani film o Bosanskoj Posavini, u Odžaku gdje je nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. pobijeno 7000 Posavljaka. Trebao je to biti veliki film, već smo bili počeli i s pripremama...
 

Ivica Radoš, https://www.vecernji.hr/premium/hribar-mi-je-rekao-ne-izbacis-li-thompsona-iz-filma-nema-ti-nagrade-1302952

Nužnost oblikovanja inovativno integriranog prekograničnog kulturno-turističkog proizvoda

 
 
Ivor Zidarić najpoznatiji je i najistaknutiji hrvatski promotor, koji kontinuirano djeluje, pritom ostavljajući duboki trag.
https://direktno.hr/upload/publish/147636/img-0577_5c6c143718a21.jpg
• I u ovoj godini krećete punom parom, netom su raspisani natječaji za prijavu umjetnika iz tri županije za jednu od LegendFest manifestacija.
-Dobar dan, eto mene opet, ha, ha, ha... točno tako, objavili smo natječaje odnosno pozive za prijavu programa na tri festivala LegendFest, koji bi se trebali održavati ove godine u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Žrnovnici, u Istarskoj županiji u Pićnu i u Krapinsko-zagorskoj županiji, u  dvoru Veliki Tabor. Pored ta tri festivala i dalje guram projekte LegendArt, LegendExpo i LegendIn, koji su nedavno bili organizirani u gradu Ozlju. Isto tako, mogu najaviti da će se u produžetku festivala LegendFest u Istri 28. srpnja 2019. po prvi puta održati festival Štrigarija Uživo koji proizlazi iz Interreg EU fonda Putevima Štrigarije, na kojem radimo zajedno sa slovenskim partnerima, povezivajući tako Pohorje i Istru putem nematerijalne i materijalne baštine. Nadamo se odazivu umjetnika i učesnika kao i svake godine i radujemo se ishodu. Teme festivala su Vile i Krsnici u Pićnu, Zmajevi u Velikom Taboru te borba staro-slavenskog Boga Peruna i Velesa opisana u literaturi kao Božanski boj.
 
• Božanski boj na prostoru Žrnovnice i Podstrane u Splitsko-dalmatinskoj županiji, prvi je natječaj. Što posebice ističete?
-Ovaj put vas vodimo u samo srce zbivanja i pratimo tragove praslavenskih božanstava Velesa, Peruna i Mokoš.Po prvi puta LegendFest dolazi u Splitsko-dalmatinsku županiju, u prekrasnu i tajnovitu Žrnovnicui Podstranu, mjesto stolovanja Peruna i mjesto odigravanja "Božanskoga boja". Na ulazu u drevnu Poljičku republiku, zajednički otkrivamo Stablo svijeta, Božanski boj te Božansku svadbu upravo tamo gdje se i održala.. Radi se o tematskoj valorizaciji prostora rijeke i mjesta Žrnovnice, sve od njezinoga vrela, pa do ušća, i primorskoga gorskog bila Peruna. Radi o prvorazrednoj vrijednosti za povijest kulture, a već samim time o vrijednosti koja može biti od velike koristi za turizam. Na tom prostoru je, naime, po svjedočanstvu mjesnih imena i povijesnih dokumenata očuvan trag stare vjere iz vremena prije pokrštenja Hrvata. Perun je ime slavenskoga boga gromovnika, a ima i drugih nedvojbenih tragova. Za podrobnije obrazloženje treba posegnuti za knjigom Radoslava Katičića Božanski boj, Zagreb, 2008., str. 285.-299. Ti tragovi jasno pokazuju da se taj bog tamo poštovao i da se prema tomu radi o području njegova svetišta. Ti tragovi i ta svjedočanstva dokument su jednoga davnog kulturnog sloja što neposredno prethodi hrvatskoj kršćanskoj povijesti koja nas je konačno oblikovala. To je spomenička vrijednost prvoga reda o kojoj valja voditi računa pri svakoj valorizaciji toga prostora. To nisu mogli poništiti niti kamenolomi koji jesu materijalno opustošili Perunovu Petu. No ti nedvojbeni tragovi dobivaju posebnu dokumentarnu važnost i potencijalnu turističku vrijednost svojom prostornom blizinom gradu Splitu koji svojim spomenicima svjedoči o neposrednom kontinuitetu antičkoga života i kršćanstva na tom zemljištu. Svetište boga Peruna ustrojeno poput onoga arheološki potvrđenog i dobro dokumentiranog kraj Novgoroda u sjevernoj Rusiji, također na gori kraj rijeke, leži na dogled potpuno mediteranskoga ambijenta splitske marine i zidova Dioklecijanove palače, najdojmljivijeg spomenika kontinuiteta antičkog života koji je bio postao kršćanski. Tako se vide, upravo jednim pogledom obuhvaćaju oba temelja hrvatske opstojnosti: stara vjera i kršćanska antička baština. (iz „Mišljenja“ Radoslava Katičića).
 
Stare priče, običaji, navade, izričaji...
 
• Drugi je, Krsnici i vile u Pićnu, Istarska županija.
-Priče, legende, mitovi o navedenim bićima, prvenstveno vezani uz uz Istru i Istarsku županiju imaju prednost pri odabiru, ali prihvaćaju se i programi koji mogu sadržavati slične teme, kao npr. legende i mitove Pićanštine, Istarske županije, štrige/vještice, krsnici/čarobnjaci, mistična bića, duhovi, malici, alkemičari, povijesne osobe/ličnosti, stare priče, običaji, navade, izričaji. Odlučili smo se prikazati ovu temu s obzirom da su ova dva bića ujedno i glavne maskote EU projekta Putevima štrigarije koji vodimo zajedno sa slovenskom stranom  a tiče se obilježavanja staza i odredišta koja prikazuju nematerijalnu i materijalnu baštinu Istre i Pohorja. Vile su, prema tim izvorima, antropomorfna bića, izgledom mladih djevojaka izvanredne ljepote, uvijek u besprijekornoj bjelini. Imaju krasne duge, ponekad zlatne raspuštene kose što dosežu do njihovih nogu. Tijelo im je vitko i lagano, oči prodorne, a glas tako milozvučan da "...onoga, koji Vilu jedanput pjevati čuje, srce od miline kroz sav život boli, te on ne može više slušati Čovječjega glasa".
 
U skladu s tim, epiteti koji se vilama najčešće pripisuju su bijela, lijepa, gizdava, draga, tanka, hitra slavna, uzorita, mila, plemenita, vragolasta, ali i razbludna, grešna, huda, naudna. Ovi posljednji nagovještavaju nam i ambivalentnu prirodu vile, koja koliko god najčešće jest dobrohotna i sklona ljudima, toliko postaje opasna ako joj se čovjek na neki način zamjeri. Pomalo izdvojen u istarskom panteonu složenih nadnaravnih bića stoji krsnik, čovjek/biće za koje ne znamo odakle dolazi, gdje je nastalo i zašto nas brani od zla. Krsnik, koji se u Istri još naziva, kresnik,kršnjak,krisnik,skrisnik igrišnjak po svojem odnosu prema čovjeku u potpunoj je suprotnosti s vukodlacima, mòrama, štrigama i drugim demonima. On je jednostavno dobar, čovjekov je zaštitnik te ga liječi, čuva na putu i brani od zlih sila i drugih nadnaravnih bića. Vjerovanja u krsnike nalazimo pretežno u Istri i kvarnerskim otocima te dijelom u Sloveniji, u kojoj ovo biće ipak ima nešto drugačija obilježja i stoga možemo govoriti o izdvojenoj slovenskoj inačici. Neki zapisi u kojima se spominju krsnici sežu čak do 17. Stoljeća i govore o glavnoj krsnikovoj zadaći - borbi protiv zlih bića. Stoga ne čudi da su ljudi u Istri voljeli reći da bi već davno svi bili pomrli da im nije bilo njihovih krsnika
 
• Zmajevi u Velikom Taboru i Krapini, u Krapinsko-zagorskoj županiji.
-Vjera u nadnaravno i nadnaravna bića provlači se kroz hrvatsku seosku tradiciju mnogo stoljeća. Bez obzira na pokrštavanje i rasprostranjenost katoličke vjere, vjerovanja u nadnaravno su ostala prisutna u našim ruralnim područjima, pa tako i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sveti Juraj zaštitnik je općina Desinić, Đurmanec, Gornja Stubica i Hum na Sutli. Osim toga, na brdu iznad Jezera Klanječkog stoji crkva Sv. Jurja. Legenda govori u kratkim crtama, kako je nekada davno je u Klanječkom jezeru živio strašan sedmeroglavi zmaj kojega nitko nije mogao savladati. Svakoga je dana pojeo nekog čovjeka, a ako u tome ne bi uspio, strašno bi se razbjesnio i počeo uništavati sve pred sobom. Na kraju legende Zmaja je Sv.Juraj savladao te je potonuo i nestao u dubinama jezera. S njime je nestala i nesreća stanovnika u kraju oko Klanječkoga jezera. Jurjevski ophodi sa zelenim Jurjem poznati su samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj panonskoj Sloveniji.Borba dobra i zla u pričama o zmajevima, očuvale su se osobito u jugozapadnim rubovima Panonske nizine, Hrvatskom zagorju, Sloveniji i austrijskoj Koruškoj, gdje su zmajevi našli mjesto u grbovima i simbolima gradova.
 
Najsvježiji mit o zmaju potječe sa zagrebačkog područja. Stariji ljudi iz prigorskih sela Čučerja, Vidovca i Kašine još se sjećaju prepričavanja svojih predaka o zmaju iz jezera u špilji na Medvednici. Govorilo se da je taj zmaj udario repom i prouzročio velik potres s požarom u Zagrebu 1882. Po njima, Zagreb je dobro i prošao: jer da je udarac bio jači, jezero bi i poplavilo grad. Slavenski Jarilo ili Juri junak je pretkršćanskih bajki. Mnogo je stariji od novozavjetnog arkanđela Mihovila i svetog Jurja, koji također ubijaju zmaja. Slavenske priče o svetom Jurju, pokazuje se, starije su i od Veda jer se u tim pričama još ne razabire koncept dobra i zla. Zmaj je uvijek na suprotnoj strani od Gromovnika, a u Makedoniji on čak i pomaže svetom Iliji, kaže profesor Belaj.
 
• Što je s izložbama velikih ali i pomalo zaboravljenih hrvatskih umjetnika, Šebalj, Friščić...?
-Mislim da će ove godine odmarati, iako, nikad se ne zna, ha, ha, ha. Rado bih pripremio jednu novu izložbu radova nedavno preminulog Vladimira Dodiga Trokuta. No, na žalost, institucije Hrvatske nisu prepoznale vrijednost niti izrazile bilo kakvu vrstu financijske pomoći za ovu kao i ove izložbe, pa ne znam ni sam hoću li biti opet humanitarno nastrojen prema zajednici u kojoj živim. Idu godine, pa i ja starim i polagano gubim volju i entuzijazam, kad se konstantno moram boriti za opstanak u području kulture i umjetnosti.
 
• Također ozbiljno promovirate i mlade, manje poznaten ili posve nepoznate umjetnike.
-Pa, iskreno, trudio sam se i oko toga, te opet, na kraju o svome trošku organizirao izložbe mladih umjetnika. Na kraju kad podvučete crtu, sve je to samo trošak, i veselje umjetnika naravno. I taj segment će mislim, mirovati u ovoj godini, dok i ako ne nađem sponzora, pokrovitelja, donatora. Vidite i sami kako se kultura u Hrvatskoj sve više srozava na turbo folk i njemu slične inačice u ostalim aspektima umjetnosti. Činjenica je da mnogi zaista dobri projekti stagniraju i čekaju svoj red samo zato što nisu profitabilni. U svakoj normalnoj državi i gradu Europe, odvaja se novac za takve projekte jer oni čine temelje društvenog odgoja i morala.
 
Živa štrigarija – Bajke Pohorja i Istre
 
• Nedavno ste promovirali turističku rutu kroz Istru i Pohorje.
-Točno. Otisnuli smo i knjige na tri jezika kao i letke. Napominjem da smo izradili i aplikaciju za mobitele pod nazivom Živa štrigarija, te je svatko može besplatno preuzeti sa App store-a. Maribor-Pohorje i Istra su poznate turističke destinacije koje većinu gostiju privuku u poznata središta. Projekt obrađuje njihova područja u zaleđu Bistričko Pohorje i Središnju Istru koja ostaju u njihovoj sjeni, a postoji velik potencijal da posjetitelje koji već dolaze privuku inovativnim sadržajima čime bi omogućili također raspršivanje posjeta na cjelokupno područje i rasterećenje najposjećenijih destinacija. Oba područja su bogata prirodnom i kulturnom baštinom, a još posebno ih povezuje jedinstvena bajoslovna baština s brojnim pričama o ljudima, prirodi i povijesti područja, na temelju kojih se može sadržajno obogatiti ponuda šireg područja Pohorja i Istre. Time bi se istovremeno osigurala i očuvala ranjiva nematerijalna baština prekograničnog područja.
 
Glavni cilj projekta je osigurati aktivno očuvanje bajoslovne tradicije Pohorja i Istre u svrhu povećanja prepoznatljivosti zapostavljenih dijelova područja te stvaranja prilike za razvoj. To ćemo postići oblikovanjem inovativnog integriranog prekograničnog kulturno-turističkog proizvoda Živa štrigarija – Bajke Pohorja i Istre koji će nuditi inovativne načine doživljavanja područja prirodne i kulturne baštine preko priča koje će posjetitelji otkrivati na vođenim rutama, samostalnom istraživanju preko digitalnih sadržaja u okviru festivala Štrigarija uživo! te pomoću drugih privlačnih metoda. Za očuvanje nematerijalne baštine ključni su ljudi koji ju njeguju, čuvaju i prenose na nova pokoljenja.Turistički proizvod će stoga nastati kroz suradnju svih dionika područja koji će biti povezani u platformu  Živa štrigarija koja će nakon završetka projekta također brinuti za njegovo aktivno očuvanje. Živa štrigarija će povezivati ponuđače i destinacije područja i obogatiti ponudu šireg područja. U zaleđe Pohorja i Istre privući će nove posjetitelje i tako stvoriti stimulativnu sredinu za razvoj te stvaranje novih radnih mjesta za lokalno stanovništvo prekograničnog područja. Partneri projekta su: Razvojno Informacijski Centar Slovenska Bistrica (vodeći partner) (SLO), Slovenska Akademija Znanosti i Umjetnosti (SLO), Etnografski muzej Istre (HR), Općina Pićan (HR), Udruga Val Kulture (HR), Beletrina – zavod za izdavaštvo (SLO).
 
• Što je još u planu za ovu godinu?
-Teško mi je reći u ovome trenutku, ali definitivno radimo na EU projektu sa Slovenijom, organiziramo četiri festivala, provodimo projekte LegendArt (Osnovne škole), LegendExpo (putujuće izložbe na temu nematerijalne baštine), LegendIn (platforma za invalide, odnosno osobe sa posebnim potrebama), pokoja izložba i predavanja te smo u očekivanju rezultata EU prekograničnog fonda sa Srbijom, na području Srijema i Srema - grada Iloka i Iriga. Organiziramo i predavanja suradnika iz cijele Hrvatske pa je tako već održano niz predavanja po Hrvatskoj, u suradnji sa Goranom Mikasom iz slavnog predjela hrvatske – Poljica. Tema je nematerijalna baština ove slavne Kneževine.
 
• Vi ste doista jedinstveni promotor na našim prostorima.
Ha, ha, ha …. hvala vam. Ne znam ni sam po čemu sam toliko jedinstven. Ima i drugih, pretpostavljam, ali možda ne znamo za njih ili znate a ja nisam upućen poradi pomanjkanja dokolice i slobodnog vremena. Stalno dolaze odnosno pojavljuju se neke nove generacije koje donose nova znanja, ideje, energiju te je samo pitanje trenutka kad će sve više preuzimati sve poslove. Bilo bi dobro kad bi i u našoj državi mogao biti sređen sustav da onda mi, starije generacije, možemo prenositi znanja i iskustva na njih, što na žalost nije moguće jer nemamo od čega živjeti, pa tako svi na kraju završavamo u nekim megafirmama ili državnim, gradskim strukturama. Na taj način svo ovo iskustvo, znanje i praksa na neki način odumire ili ostane kao lijepa uspomena, ukoliko se ne da primijeniti na tim radnim mjestima.
 
• Poruka čitateljima.
Bježite od turbo folka, kao i svih onih koji to vole i konzumiraju. Čitajte, obrazujte se, budite aktivni, izlazite na prosvjede i borite se za svoja prava. Pogledajte Francuze kako to rade.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 14/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1002 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević