Get Adobe Flash player

Modeliranje u glini je moj prvi korak u kojemu brzim pokretima stvaram

 
 
Akademski kipar Lovre Jakšić, pripadnik je mlađe, nadolazeće generacije hrvatskih likovnih umjetnika, no, već s opsežnim i složenim opusom.
https://www.wish.hr/wp-content/uploads/2014/03/lovro1.jpg
GOSPODINE JAKŠIĆU, PRIPADATE MLAĐOJ GENERACIJI HRVATSKIH LIKOVNIH UMJETNIKA, AKADEMSKI STE KIPAR. ŠTO ŽELITE POSTIĆI U SVOM RADU, ŠTO ŽELITE DOSEGNUTI?
- Jedan sam od rijetkih kipara mlađe generacije koji se uhvatio u koštac s kamenom. Taj materijal me izrazito privlači te u svakom svom radu želim istražiti sve mogućnosti koje mi kamen daje. Svaka nova skulptura je jedan novi korak naprijed u odnosu na vlastito sazrijevanje i u odnosu na istraživane materije. Želim ponuditi nešto novo u starom materijalu.
 
KAMEN JE VJEČAN PRATITELJ KIPARA. ŠTO VI PRONALAZITE TAKO PRIVLAČNO U KAMENU?
- Prvo bi želio naglasiti da mislim da je kamen izabrao mene, ne ja njega. Ipak sam ja rođen u ambijentu u kojem je kamen sastavni dio naše svakodnevnice, ali i duge prošlosti. U mojoj obitelji kamen se obrađuje od 1903. godine, a ono što mene najviše privlači u tom plemenitom materijalu je njegova kompleksnost koja se manifestira kroz slojevite transformacije. Počevši od njegovog pojavljivanja u prirodi kao tvrdog i surovog elementa čija je vizualna pojava  uvjetovana atmosferilijama, pa sve do neiscrpnih mogućnosti koje se ljudskom intervencijom mogu primijeniti na njegovoj površini i obliku. To se svakako može uočiti i u mojim radovima gdje upravo ta površina kreira jednu jako zanimljivu vizualnu pojavu i igru svjetlosti kroz sukobljavanje dvaju suprotnih tretmana na kamenu. Sukob se stvara s jedne strane od glatkih, nježnih, fino brušenih dijelova a sa druge strane nepravilno lomljenih, istučenih, rustičnih ploha koji zajedno postaju likovno melodični u jednoj harmoničnoj cjelini.
 
SKLONI STE FIGURATIVNOM IZRAZU
- Svakako jesam, taj poriv naspram figure, liku ili pak bilo kakvom figurativnom elementu se rađa pri samom početku. Modeliranje u glini je moj prvi korak u kojemu brzim pokretima stvaram. Pri tom oblikovanju proizlaze različite likovne forme koje modeliranjem vodim u pravcu ljudske figure. Možda taj poriv proizlazi upravo iz temelja i poštovanja naspram tradicionalne skulpture.
 
FIGURE SKRIVAJU DIO LICA.
- Da, kako bi neke emocije sakrio i dopustio da se interpretiraju na više načina te pojačao dozu mističnosti.
 
REALIZIRALI STE NIZ SKULPTURA. ŠTO JE ZA VAS NAJVAŽNIJE U RADU?
- Iznimno mi je bitan kvalitetan kontinuitet u radu. Kompletna posvećenost koja dovodi do dobrih rezultata. Svaki umjetnik ima uspona i padova, kreativnih i nekreativnih perioda zato je bitno ustrajati. Također, mislim da je potrebno imati i dozu one dječje radoznalosti i neopterećenosti kako bi se zadržala kreativnost na što boljoj razini.
 
KAKO ODABIRETE MOTIV I KAKO MU PRISTUPATE?
- Različiti su pristupi u odabiru motiva, često mi je želja napraviti određeni ciklus pa ga razrađujem s ciljem. To je slučaj s anđelom, jer je tema vrlo atraktivana kroz cijelu povijest umjetnosti, a i mene jako intrigira. Međutim, ponekad nova likovna rješenja definiram kroz improvizaciju u već spomenutom procesu modeliranja gline. Zanos u brzom oblikovanju gline i njezina lakoća izmjene oblika dopušta transformaciju motiva, krenem od portreta te pokreti ruku stvore detalj koji prepoznam kao zanimljivi segment te ga dalje nadograđujem. Inače, jedan od vrlo čestih motiva su vertikalne ženske figure te razne glave koje izgledaju kao maske ekspresivnih izraza. Jedan od posljednjih novih motiva su skulpture mačaka koje mislim da sam uspio prevesti u svoj kiparski rukopis.
 
S KOJOM VRSTOM KAMENA NAJBOLJE SURAĐUJETE ?
- Najbolje surađujem s našim bijelim bračkim kamenom koji je po tipu vapnenac to su najčešće „Veselje“ i „Sv.Petar“. Oni su kompaktni, čvrsti a ipak lako obradivi. Upravo zbog te svoje bjeline volumen skulpture je čitkiji i izraženiji.
Naravno da me kao kipara izrazito privlače i druge vrste kamena, kao što su mramor iz Carrare, zatim Sivec (kao nas često zvan Prilep) iz Makedonije. U zadnje vrijeme radio sam i u norveškom mramoru „Midnight sun“ koji je dosta drugačiji od našeg kamena u boji i strukturi. Njegove linije su mi postale bitan detalj skulpture kao na primjer žensko tijelo dobilo je naglašeni pokret ili pak odjevni predmet. Ponekad teško mogu odoliti poludragom kamenu Lapis lazuli, pa sam napravio nekoliko skulpturica i u ovom kamenu, a od milja iz zovem „džepne“.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/07/web_image/lovre_jaksic_1.jpg
ŠTOMISLITE O SUVREMENOM KIPARSTVU ?
- Po mojim radovima može se vidjeti da njegujem neke od karakteristika modernog kiparstva kao na primjer forma, volumen, tekstura i ostali likovni elementi. Međutim, u suvremenom kiparstvu u nekim slučajevima je to kompletno anulirano. Osobno više preferiram kad se koncept i likovna estetika objedine i smatram da sada jako puno umjetnika u svijetu na taj način stvaraju remek dijela.
 
ŠTO JE NOVO U ATELIJERU?
- Upravo radim na jednom klasičnom portretu po narudžbi, riječ je o bisti prvog predsjednika za naručitelja iz Australije. Često imam narudžbe takvog tipa jer uspješno prenosim karakter osobe u kamen, što nije lagan zadatak. Uz njega pripremam i seriju portreta nekih vrlo zanimljivih likova, moglo bi se reći i vrlo mističnih.
 
PLANOVI, IZLOŽBE, MONOGRAFIJE, SPOMENICI?
- U pripremi je samostalna izložba koja će biti na otoku Braču. Nakon toga želja mi je preseliti izložbu u Split ili Zagreb. Također u procesu dogovora je jedan javan spomenik, ali o tome možemo nekom drugom prilikom kad započnem s realizacijom istog.
 

Miroslav Pelikan

Izložio sam dvadesetak radova, slika, crteža i objekata

 
 
Akademski slikar Dimitrije Popović, autor europskog renomea nedavno je otvorio novu samostalnu izložbu u Rimu.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/07/web_image/dimitrije_popovic.jpg
• Gospodine Popoviću, ponovno izlažete u Rimu.
- U povodu obilježavanja 140 godina diplomatskih odnosa Crne Gore i Italije i 13 godina crnogorske nezavisnosti u Rimu je 31. svibnja u Palazzo santa Shiara otvorena izložba naslovljena „Eros, krv i svetost“. 
 
Riječ je o umjetničkom projektu.
- Riječ je o mojem umjetničko modnom projektu i povjesničarke umjetnosti i modne kreatorice Anastazije Miranović. Temat izložbe odnosi se na biblijske žene Juditu, Salomu i Mariju Magdalenu  koje čine i moje posebne cikluse nastalih u proteklih nekoliko godina. Prošle godine u Mimari promovirao sam knjigu eseja „Eros, krv i svetost“, koja se bavi spomenutim likovima. Modna kreatorica Miranović inspirirana mojim radovima uradila je kreaciju koje sublimiraju kroz modni dizajn karaktere ovih biblijskih žena.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/07/web_image/dimitrije_popovic_1.jpg
Izlažete u važnom prostoru.
- Na izložbi u zanimljivom ambijentu Palazza santa Chiara, koji se nalazi u blizini Panteona, izložio sam dvadesetak radova, slika, crteža i objekata. Rimski Palazzo Santa Chiara poznat je po kapeli Svete Katarine i njenim relikvijama a njegov izložbeni prostor je referentan za likovne izložbe među kojima su bile posebno zapažene izložba talijanskih Futurista, zatim  izložba klasika japanske umjetnosti Hokusaia te suvremenog američkog umjetničkog fotografa Andrasa Serana. Izložba „Eros, krv i svetost“ pobudila je zanimanje rimske kulturne javnosti. Ostaje otvorena do 1. lipnja 2019.
 

Miroslav Pelikan

Postoje informacije o mogućem ponovnom pokretanju proizvodnje polimera na otoku Krku

 
 
Od jeseni prošle godine traje nedoživljeni napad na plastiku, najzeleniji materijal XXI. stoljeća. Vrhunac je bio usredotočen na Dan planeta Zemlje kada su se dijelile eko-torbe. Točno je da postoji određeni broj plastičnih proizvoda koje je npr. obilježila u svojim direktivama Europska unija. Ono što zabrinjava je činjenica da se ne naglašavaju sporni proizvodi već plastika. Naime, HGK, odnosno njegovo Udruženje za plastiku i gumu, trenutačno su jedini preostali potencijalni autoritetni glasnogovornici čiji se glas može i mora s pozornošću čuti u javnosti i mjerodavnim ustanovama. Istodobno smo mogli pročitati o zapaženim rezultatima proizvođača plastičnih proizvoda. O svim tim pitanjima razgovaramo s Gordanom Pehnec Pavlović, pomoćnicom direktorice Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore.
https://www.hgk.hr/images/full/gordanapehnecpavlovic574407817504b.jpg
• Gospođo Pehnec Pavlović, Hrvatska je oko 1990. proizvodila oko 400 tisuća tona plastike, prvenstveno materijala široke uporabe: polietilena, PVC-a i polistirena te određene količine duromera i poliestera. Danas jedna tvrtka proizvodi oko 10 tisuća tona nezasićenih poliestera godišnje. I to je sve. Zašto je došlo do takve deindustrijalizacije proizvodnje najvažnijeg materijala XX. stoljeća, čija je proizvodnja porasla od 1,5 milijuna tona u 1950. na oko 348 milijuna tona u 2017. godini?
- Za polimere sigurno možemo reći da su materijal 21. stoljeća što dokazuje upravo njihova široka primjena u svim gospodarskim djelatnostima. Točno je da je Hrvatska nekad imala proizvodnju polietilena, polivinilklorida i polistirena koji su odlaskom u stečaj najznačajnijeg proizvođača polimera u RH, tvrtke DIOKI nažalost dio naše tužne gospodarske prošlosti. Razloge tomu ne mogu tumačiti ali mogu reći da se radi o ogromnoj šteti za ukupno gospodarstvo RH kao i za hrvatsku industriju polimera. Proizvodnjom polimera u RH danas se bavi još samo tvrtka Scott Bader.
 
• Zadržimo se još na trenutak na proizvodnji plastike. DIOKI je prodao u Tursku svoju proizvodnju polistirena koji se prodaje pod imenom DOKI. Dakle, radi se o kvalitetnom proizvodu. Zašto nismo uspjeli zadržati proizvodnju u Hrvatskoj?
- Tvrtka DIOKI proizvodila je polimere visoke kvalitete pa je 90% proizvodnje odlazilo u izvoz uglavnom na zahtjevno tržište EU. DIOKI je bio i jedan od najvećih izvoznika u RH među prvih pet, a prije odlaska u stečaj obnovio je svoje proizvodne pogone koji su nažalost velikim djelom prodani kao metalni otpad. To je jednanevjerojatna priča, bilo bi dobro da nije istinita. Danas Turska proizvodi polistiren u Diokijevom postrojenju i sa njihovim imenom upravo iz marketinških razloga, radi njegove prepoznate kvalitete na tržištu.
 
• U posljednjem strateškom dokumentu o razvoju Hrvatske, bilo je samo riječi o bioplastici, čija je proizvodnja 2017. bila oko 2 milijuna tona ili samo oko 0,6 posto ukupne svjetske proizvodnje plastike. Naime, prema Direktivi EU-a, koja se bavi problemima plastičnog otpada, plastika je zajedničko ime za fosilnu plastiku i bioplastiku. Konačno, stižu vijesti da bi se mogla obnoviti proizvodnja plastike na otoku Krku.
- Biopolimeri su novi član velike obitelji polimera koji imaju svoje mjesto na tržištu ali nema potrebe niti mogućnosti da isti zamijene tradicionalne polimere. Najprihvatljivija primjena biokompostabilnih polimera danas su vreće za prikupljanje organskog otpada i to u slučaju kada postoje industrijske kompostane sa kontroliranim uvjetima (temperatura, tlak, vlaga). Drugo područje gdje su biokompostabilni polimeri bolji od tradicionalnih polimera je primjena u poljoprivredi (agro folije). Stoga, zamjena tradicionalnih vrećica od polietilena biokompostabilnim vrećicama koju provode trgovci nema smisla jer bi se one trebale izdvojiti od ostalog otpada budući da rade problem u reciklaži tradicionalnih polimera. Bilo bi preporučljivo da kod donošenja ovakvih odluka odgovorni u trgovačkim lancima konzultiraju struku. Naime, biokompostabilne vrećice također treba odvojeno prikupiti i dostaviti u industrijsku kompostanu na zbrinjavanje.
 
• Može li, prema vašim spoznajama, hrvatska proizvodnja plastike ponovno biti konkurentna na današnjem europskom, ali i svjetskom tržištu?
- Hrvatska je i danas konkurentna na europskom tržištu ali ne u proizvodnji polimera nego u plasmanu proizvoda od plastike. Dokaz tome je rast proizvodnje polugotovih i gotovih proizvoda od plastike koji je predratne 1990. godine iznosio 125.000 tona, a u 2018. je proizvodnja dosegla visokih 227.492 tona uz kontinuirani porast izvoza.Postoje informacije o mogućem ponovnom pokretanju proizvodnje polimera na otoku Krku no za sada nemam konkretnih saznanja o istom.
 
• U kojim proizvodnim dijelovima?
- Najznačajniji proizvodi prerade plastike u RH su auto dijelovi, folije, cijevi i spojna oprema, ambalaža, sanitarni proizvodi i drugi.
 
Uspješno recikliramo auto gume
 
• Što je s proizvodnjom gume? Zagrebački RIS je već odavno propao, a nekad smo u tvornici Borova u Vukovaru proizvodili gume za teretna vozila i poljoprivredne strojeve. Postoje li ikakve šanse da se takva proizvodnja oživi u tom gradu heroju? Naime, svjedočimo stranim ulaganjima u susjedstvu - slovenska Sava je dio uspješne Goodyear - Dunlop grupe, u srpski Tigar uložio je francuski Michelin, a tu su još i poljska Debica (također u sklopu Goodyear grupe) te češki Barum u koji je uložio njemački Continental...
- Proizvodnja gume je u Domovinskom ratu gotovo u potpunosti uništena i budući da je od tada prošlo puno godina teško da će se ista obnoviti. No, prerada gume i dalje postoji i vrlo kvalitetno radi te bilježi rast proizvodnje. Ono što je važno istaknuti vezano uz gumu je uspješna djelatnost recikliranja auto guma koja u RH uspješno posluje i predstavlja dobar primjer kružnog gospodarstva u području auto guma.
 
• Baš kao i u slučaju autoindustrije izgleda da nas investicije uporno zaobilaze. I čelnik međunarodno priznate tvrtke Rimac Automobili na nedavnom je skupu ustvrdio da nam u Hrvatskoj nedostaje proaktivni pristup u privlačenju investicija u autoindustriju koje je izuzetno važan dio i plastičarska industrija. Što kod nas treba mijenjati da se situacija popravi te ima li Hrvatska tu još kakvih šansi, budući da su već dva vala investicija u autoindustriju otišla u istočne EU zemlje (prvi val u Poljsku, Češku, Mađarsku i Sloveniju, a drugi u Slovačku, Rumunjsku i Bugarsku)?
- Hrvatska ima kvalitetne tvrtke sa velikim potencijalom u području autoindustrije te kvalitetne ino partnere. Vjerujem da će se temeljem postignute kvalitete proizvoda kao i pravovremene isporuke roba koja je vrlo značajna za ovu granu industrije, započeta suradnja unaprijediti.Razloge izostanka željenih investicija nisam kompetentna komentirati.
 
• Kakva je općenito perspektiva domaće proizvodnje gumenih dijelova?
- Tvrtke koje su se uspjele održati na tržištu prerade gume su kvalitetne i unaprjeđuju svoje poslovanje. Dokaz istom je i kontinuirani porast proizvodnje sa 1.174 t 2010. na 2.508 tona u 2018. godini.
 
Sljedeće pitanje temelji se na članku »Zabrana plastike za jednokratnu upotrebu šteti i gospodarstvu i okolišu«, kojeg je objavio portal ZG-magazin, 29. ožujka 2019. Najprije bismo naveli nekoliko vrlo ohrabrujućih podataka o razvoju proizvodnje plastičnih dijelova. »Industrija plastike i gume koja s praktički svela na proizvodnju dijelova od tih materijala, sudjeluje s 5 posto u strukturi ukupne prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Više od 700 tvrtki registriranih u ovoj djelatnosti zapošljava više od 8200 radnika, a u 2017. ostvarili su ukupne prihode od 5,6 milijardi kuna. Tome treba pridodati i broj subjekata okupljenih u okviru Hrvatske obrtničke komore. U 2017. uvoz je iznosio 953,3 milijuna USD, dok je izvezeno roba u vrijednosti od 437,1 milijuna USD. Sektor od 2012. godine bilježi kontinuirani rast proizvodnje i pripada među rijetke djelatnosti koje su povećale svoju proizvodnju u odnosu na predratno doba. U 2018. godini proizvodnja je dosegla rekordnih 224.984 tone, što je u odnosu na 1990. povećanje više od 60 posto. Najvažniji proizvodi domaćih tvrtki plastične su cijevi i spojnice, ambalaža, proizvodi za graditeljstvo te ostali plastični i gumeni proizvodi.« Kako vidite u tom svjetlu daljnji razvoj proizvodnje plastičnih i gumenih proizvoda?
- DIREKTIVA (EU) 2019/904 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SUP Direktiva) za naše je tvrtke i gospodarstvo manje štetna od Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica. Naime, RH nema velik broj tvrtki koje proizvode navedene proizvode iz SUP Direktive dok imamo puno jaču proizvodnju u proizvodnji plastičnih vrećica koja je sukladno novoj Direktivi drastično smanjila proizvodnju.Uz navedene direktive dodala bih ključan dokument koji je izradila EK sukladno Akcijskom planu za kružno gospodarstvo koji uvelike određuje budućnost industrije plastike, a to je EU strategija za plastiku. Daljnji razvoj ove grane industrije bazira se na povećanju ugradnje reciklata u nove proizvode i osmišljavanju novih proizvoda koji će se moći ponovno koristiti i reciklirati. Da bi to bilo moguće potrebno je međusobno povezivanje u lancu vrijednosti radi pronalaska najboljih ekološki i ekonomski održivih rješenja. EU je kao i RH resursno siromašna i stoga vidi priliku u održivom gospodarenju otpadom i podizanju konkurentnosti industrije vraćanjem otpada kao vrijednog resursa natrag u proizvodne procese.
 
Udruženje industrije plastike i gume predlaže osnivanje Platforme
za otpad od plastike i gume
 
Iz navedenog članka nedvosmisleno proizlazi da se HGK u ime Udruženja za plastiku i gumu protivi i to opravdano Direktivi EU-a o zabrani ili ograničenju proizvodnje određenog broja plastičnih proizvoda. Tako je bilo i 2013. kada su svi zainteresirani svojim javnim nastupima proglasili sličnu inicijativu uoči izbora za EU-parlament, politikanstvom. Koje mjere namjerava HGK predložiti nadležnim organima državne uprave da se u okviru mogućeg umanji šteta nastala zbog političkoga, a ne stručnog pristupa. Posebno nas zanima vaše mišljenje zašto se u javnosti općenito naglašava potreba za zabranom plastike, a ne pojedinih plastičnih proizvoda?
-Hrvatska gospodarska komora i Udruženje industrije plastike i gume aktivno se zalaže za zaštitu interesa naših članica koji je obvezno u skladu i s interesima okoliša. Udruženje industrije plastike i gume član je EU udruženja proizvođača polimera Plastics Europe još od 2003. godine, a od 2005. član je i EU udruženja prerađivača polimera EuPC. Članstvo u ovim EU asocijacijama je za nas od iznimnog značenja budući da nam otvara mogućnost pravovremenog informiranja o svim za ovu granu industrije važnim aktivnostima pa imamo mogućnost i za pravovremenu reakciju. Prema potrebi u te razgovore uključujemo i mišljenje znanstvene zajednice kako bi znanstveno argumentirali naše stavove. Nažalost, u javnosti se često govori na bazi emocija bez argumenata i dokaza. Industrija ne negira problem otpada od plastike koji ne bi smio završiti u okolišu te želi doprinijeti u rješavanju tog problema i pomoći otvoriti tržište reciklata u RH. Ono što je kod toga važno reći je potreba suradnje svih dionika u interesu ispunjenja postavljenih ciljeva koje sadrži EU strategija za plastiku. Javnost je osjetljiva na pitanje okoliša i svjesna problema no, nije dovoljno educirana te traži jasne i jednostavne smjernice. Udruženje industrije plastike i gume stoga predlaže osnivanje Platforme za otpad od plastike i gume kao tijelo kroz koje bi svi dionici u lancu vrijednosti dogovorili suradnju za vraćanje reciklata u proizvodnju novih proizvoda te kreiranje novih proizvoda u skladu sa eko-dizajnom koji omogućuje jednostavnu i jeftinu reciklažu.
 
• Obzirom na stvarno stanje, proizvodnju plastičnih dijelova može se opisati na sljedeći način. Uvozna sirovina, uvozna oprema i uvozna pamet. U čemu je tajna uspjeha hrvatskih proizvođača plastičnih dijelova koji svoje proizvode u velikoj mjeri uspješno izvoze?
- Republika Hrvatska nažalost nije bogata sirovinama i ovisna je o uvozu ne samo u ovoj nego i u mnogim drugim djelatnostima. Ono što našu industriju čini konkurentnom je znanje, iskustvo i kreativnost naših ljudi koje postoji, a koje potvrđuju podaci o porastu proizvodnje.
 
• Od jeseni 2018. razne, pretežno međunarodne organizacije „zelenih“ su vrlo aktivne pa i u našoj sredini. Nastoje u najširoj javnosti maksimalno ocrniti plastiku, čime nanose štetu i domaćoj proizvodnji. Pritom se pretežno služe faktoidima, dakle poluistinama ili dokazano pogrešnim podacima. U posljednje vrijeme toj histeriji su se pridružili i mediji od ugleda. Posebno, povezano s „Danom planeta zemlja“. Kako se tomu oduprijeti?
- Svatko danas ima pravo iznositi svoje mišljenje pa tako i o industriji plastike i njezinim proizvodima no, svaki ozbiljan razgovor i stav moro se temeljiti na stručnom znanju i rezultatima analiza. Borba sa neznanjem i predrasudama moguća je samo uz edukaciju i valjane argumente ali pitanje je da li druga strana želi iste saslušati.
 
• Preostalo je jedino Udruženje za plastiku i gumu u okviru HGK. U kojoj mjeri ono može nadomjestiti rad ugaslih Društva i časopisa?
- Hrvatska gospodarska komora i Udruženje industrije plastike i gume sigurno ne mogu nadomjestiti rad ugaslih Društava i časopisa jer aktivnosti koje spadaju pod HGK se razlikuju od područja rada nažalost ugaslog Društva za plastiku i gumu.
 
• I sada dolazimo do vrlo važnog pitanja. Kako osigurati obavještavanje zainteresiranih poduzeća i obrta o cjelokupnim kretanjima, a u kriznim situacijama i najširu javnost o plastičarskim stavovima? Definitivno je jasno da to zaposleni u HGK ne mogu sami obaviti. Tko i pod kojim uvjetima je spreman preuzeti na sebe taj zadatak?
- Udruženje industrije plastike i gume kontinuirano obavještava svoje članice o promjenama koje se tiču zakonodavstva na EU i nacionalnoj razini. Sukladno tomu poduzima određene aktivnosti radi zaštite interesa naših članica. Hrvatska gospodarska komora provodi i edukaciju svojih članica o promjenama zakonodavstva ali i o novim tehnologijama i materijalima. Osim toga, Udruženje zastupa stavove članica u javnosti. HGK može pomoći koordinirati i neke druge akcije no one moraju biti jasno definirane.
 
• Portal ZG-magazin okupio je u proljeće 2017. skupinu entuzijasta koji su vrlo profesionalnim tekstovima ukazivali na probleme ove industrije. No zbog izostanka konkretne podrške, među ostalim i Udruženja za plastiku i gumu, izdavanje „Plastičarskog kutka“ je obustavljeno. Dio članova UPG-a je toplo pozdravilo te objave i spremi su financirati pojedine brojeve zamišljenog biltena. No izostala je podrška na višoj razini. Treba li zainteresiranoj hrvatskoj industriji i obrtnicima, proizvođačima plastičnih dijelova kontinuiran dotok informacija?
-Portal ZG-magazin je jako dobro organizirao „Plastičarski kutak“. Isti je predstavio Udruženju industrije plastike i gume koje je podržalo ideju o međusobnoj suradnji te je s tim u vezi i postignut određen dogovor. Koncept buduće suradnje sa temama će urednik ZG-magazina dostaviti Udruženju te vjerujem da će se suradnja ostvariti.
 
• Je li vam poznato da je jedan hrvatski znanstvenik Američkom društvu plastičara predložio da napusti akciju dokazivanja prednosti plastike koja je evidentna i pokrene akciju „Zaustavite uporabu jednokratnog papira“?
- Da, poznato mi je. Prof. Igor Čatić je uvijek aktivan i gorljivi zagovornik industrije plastike koji koristi svaku priliku da argumentima demistificira krive spoznaje koje se nažalost često čuju u javnosti.
 
• Što mislite o takvoj akciji i u našoj državi? Naime, dokazano je da je papir najčešće puno lošije rješenje od plastike. Primjerice da bi papirnata vrećica imala jednaki ekološki trag kao plastična mora se upotrijebiti najmanje 43 puta...
- Podržavam svaku akciju edukacije i promicanja znanja u interesu zaštite okoliša. Tako papir za umatanje mesa na sebi mora imati sloj plastične folije iz isključivo zdravstvenih razloga. Radi se o istom materijalu od kojeg se rade i plastične vrećice kojima se ograničava uporaba umjesto da se omogući njihovo prikupljanje zajedno sa ostalim plastičnim otpadom i vraćanje u proces reciklaže i ponovne uporabe.Njemačka je davno uvela prikupljanje plastičnih vrećica i ostale ambalaže od plastike te se nove vrećice rade isključivo od reciklata. Šteta da Europska komisija pri kreiranju rješenja za problem otpadnih plastičnih vrećica nije ponudila državama članicama takvu mogućnost nego samo smanjenje potrošnje ili čak i zabranu istih.
 

Marijan Majstorović

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Četvrtak, 22/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1394 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević