Get Adobe Flash player

Sama regionalizacija ne znači nužno i uspješnu decentralizaciju!

 
 
Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
http://e-kastela.com/wp-content/uploads/2013/02/zevrnja.jpg
• Predsjednik vlade Milanović je nedavno odbacivao mogućnost regionalizacije Hrvatske. Očito je da aktualna vlast nema namjeru decentralizirati Hrvatsku. Kako to komentirate?
- Sama regionalizacija ne znači nužno i uspješnu decentralizaciju. Čak regionalizacija donosi i neku svoju opasnost od centralizacije na nižoj razini. Ako stopite četiri-pet županija u jednu, to je u mnogo čemu centralizacija funkcija. Ovakav ustroj županija pokazao se ispravnim i učinkovitim. Nisu to velika tijela; velik broj ljudi ne zna da u svih 20 županija radi oko 1900 zaposlenika. To, dakle, nije nikakav mastodont, mjesto masovnog uhljebljivanja, kao što se često javno prikazuje. A ipak, županije obavljaju velik posao. U našem slučaju, vodimo brigu o 106 osnovnih i srednjih škola, đačkih domova, domova za umirovljenike; upravljamo cestama, zdravstvenim ustanovama, turističkom zajednicom i da ne nabrajam…
 
• Ipak, neosporno je da je država previše centralizirana?
- Država je previše centralizirana u svakom smislu. Financijska centralizacija je dovela do toga da županije imaju vrlo skroman proračun, imamo li na umu sve što obavljamo. Naš izvorni proračun je svega 175 milijuna kuna, iako smo mi i prostorno i brojem ljudi najveća županija. Preostalih 280 milijuna su decentralizirana sredstva gdje je svaka kuna namjenska, za školstvo, zdravstvo, domove umirovljenika… Nemamo ništa protiv našega glavnog grada, ali zbog centraliziranosti svih ministarstava, sjedišta javnih i državnih poduzeća, uprava i agencija u Zagrebu, taj grad ima veći proračun nego sve općine i gradovi zajedno!
 
• Ne možete zamisliti jedinstvenu dalmatinsku regiju koja bi povezala četiri županije?
- Gledajte, treba napraviti studiju koja će pokazati financijske učinke bilo kakvih promjena. Nema smisla raspravljati bez toga. Usto, mnogi naši građani su navikli zbog raznih svojih potreba dolaziti u županijske urede. I sad zamislite da Split bude sjedište nekakve regije Dalmacije i da ljudi s Raba ili Pašmana, Prevlake ili Mljeta i Konavala moraju dolaziti u Split zbog stvari koje su rješavali u svojim županijskim uredima. Tko bi platio troškove tim ljudima?
 
• Vlada i vaša stranka se slažu u jednom - imamo previše općina?
- Broj općina bi se mogao smanjiti, jer neke od njih teško mogu same, a njihova administracija bi se mogla ukrupniti na razini nekoliko općina ili gradova. 
 
• Sigurno bi se povele i žestoke polemike o sjedištu regije?
- Sigurno i zato kažem da ni kao društvo nismo zreli za to. Usto, uz latentnu opasnost od neke nove centralizacije na nižoj razini, ne treba zanemariti ni mogućnost jačanja nekih autonomaških ideja. Uostalom, evo, i aktualna je vlast nakon tri godine lutanja opet došla do toga da su županije dobro rješenje. 
 
• Koliko danas imate zaposlenih u županijskim tijelima?
- Taj je broj danas čak i nešto manji nego što je bio prije dvije godine i dva mjeseca, kad sam postao župan. Imali smo tada 211 zaposlenika na neodređeno, a danas ih je 2018. A obujam posla se i uvećao, posebno prema EU fondovima.
 
• Gradonačelnik Splita Ivo Baldasar vas je prozivao zbog uhljebljivanja?
- To je apsolutno netočno. Bilo je krivih informacija, da smo 56 ljudi zaposlili… A riječ je o tome da smo zaprimili 54.000 predmeta za legalizaciju i da smo, kao i druge županije, po preporuci Vlade, uzeli na određeno 56 ljudi za taj opsežan posao. Danas ih je 46. Kako se smanjuje broj predmeta, tako se smanjuje i njihov broj.
 
• Za razliku od župana iz sjeverozapadne Hrvatske, koji se redovito okupljaju, ne vidim po medijima da istu praksu imate i vi, dalmatinski župani?
- I mi vrlo dobro surađujemo, medijski je to možda lošije popraćeno, ali se redovito sastajemo. Kad smo, recimo, kod župana Zlatka Komadine u Rijeci, onda to poprate samo lokalni mediji; kad smo u Zadru, onda to iziđe samo u zadarskim medijima… Suradnja je na visokoj razini, nije fraza. Nedavno smo nas četiri dalmatinska župana plus kolega iz Ličko-senjske županije razgovarali o prevažnoj temi otpada i mogućnosti gradnje energane, gdje bi se spaljivao RDF i SRF, tj. gorivo iz otpada. Razgovaramo i o vodovodima, cestama, zajedničkim turističkim nastupima. Kažem, prije dvanaest dana smo bili u Zadru, bio je s nama i ministar turizma Darko Lorencin i uspjeli smo ga uvjeriti da nema potrebe žuriti, tj. za hitnu proceduru, sa zakonima o turističkim zajednicama. To bi u našoj županiji značilo ukidanje 22 od 40 turističkih zajednica, i to uglavnom po Zagori. A stalno govorimo o velikom potencijalu Zagore i tamošnjeg turizma. Kroz našu županiju prođe više od 2,5 milijuna turista, dok samo 0,6 posto njih posjeti Dalmatinsku zagoru… Onda, uspio sam upozoriti i na manjkavosti Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. 
 
• Što je tu bilo sporno?
- Vidio sam da je Ministarstvo zdravlja, očito pod pritiskom privatnih lobija, išlo u žurnu proceduru i s tim zakonom, a da nije epidemiologe i zavode za javno zdravlje uključilo u izradu zakona. Predvidjeli su prorjeđivanje kontrola, znate ono što ide u sanitarne knjižice, a to je vrlo opasno. Pa nedavno smo imali slučaj izolirane salmonele u smrznutoj piletini! Moramo imati razvijenu preventivu i zdravstvenu zaštitu, i zbog nas samih i zbog turizma, uostalom, to bi značilo i 10 do 11 milijuna kuna manje za zavode. Bilo je još sličnih udara; sjećate se ideje o vađenju krvi u trgovačkim centrima… To nije dobro, jer su naši zavodi financijski zdrave ustanove koje već posluju na tržištu. Na koncu, ne možemo dopustiti da sutra neka kompanija sama sebe kontrolira. 
 
• Kakvu suradnju imate sa središnjom vlašću? Čest je slučaj da vladajući zaobilaze županije iz druge stranke?
- Nažalost, toga ima još uvijek. Volio bih i da su sadašnji ministri iz Dalmacije više učinili za ovaj kraj. Ali ima i pozitivnih primjera, recimo suradnja s Fondom za zaštitu okoliša. Naš regionalni centar za gospodarenje otpadom i zbog toga u zadnje vrijeme ide dobrim ritmom. 
 
• Što je s tom Lećevicom? Ona je postala svojevrsni novi Obrovac. 
- Mijenjale su se strategije gospodarenja otpadom, zakoni, pa je bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy rekla: kakvi centri, kakva Lećevica? No, mi intenzivno radimo na tome, u suradnji s europskim konzultantima. Od njih vrlo skoro očekujemo zeleno svjetlo za početak gradnje, a sve bi trebalo biti gotovo do 2018. godine.
 
• Čini se da se malo infrastrukturnih projekata financira europskim novcem?
- To tek slijedi. 
 
• Koji su udarni županijski projekti i koji su im rokovi?
- Svakako luke, radimo na 16 projekata lučke infrastrukture, od luka i lučica do trajektnih pristaništa, ukupno vrijednih 180 milijuna kuna. Najdalje smo otišli s lukom, odnosno, uređenjem glavnog lukobrana u Makarskoj, koja će dobiti 110 novih vezova, 4500 kvadrata za novu šetnicu, tj. produženu rivu. Sve to stoji oko 35 milijuna kuna, pri čemu Županija osigurava oko 85 posto sredstava. Vrlo važan projekt je i trajektno pristanište u Trogiru, gdje je to sada loše riješeno. Imali smo žalbu po natječaju i to nas malo usporava. Tamo ulažemo 26 do 27 milijuna kuna… No, jedan od naših strateških projekata je izgradnja budućeg Galenskog laboratorija županijske ljekarne u Dugopolju. To je izvrsna investicija jer bi on trebao postati i prva tvornica lijekova južnije od Rijeke! Radovi bi trebali početi negdje u listopadu i biti gotovi za 15-ak mjeseci. Pri kraju smo s ishođenjem građevinske dozvole. Oni trenutno rade na dvije lokacije, u skučenim uvjetima, a preseljenje će omogućiti i zapošljavanje 20 visokoobrazovanih ljudi. Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije je usto i nastavna baza splitskim medicinarima, pa se podrazumijeva i suradnja sa Sveučilištem. 
 
• Što je sa školama?
- U zadnjih godinu i pol dana, otvorili smo šest škola i šest školskih dvorana. Upravo gradimo još pet škola i dvorana. Nove dvorane i škole trebaju i Tučepi, Omiš, Sinj… Da ne zaboravim: idemo i u dogradnju zgrade Zavoda za javno zdravstvo, a to će omogućiti i otvaranje laboratorija za ispitivanje kakvoće maslinova ulja, dakle, bit će to referentni centar koji nedostaje čitavoj ovoj regiji! Radovi su u tijeku, završetak dogradnje planiramo do konca ove godine. S opremanjem, to će stajati 4,5 milijuna kuna. Onda, tu je i projekt gradnje središnjeg županijskog arhiva, jer negdje treba pohraniti svu tu silnu dokumentaciju, od naših ispostava za urbanizam pa do dokumenata za legalizaciju. Općina Dicmo je ustupila zemljište. To će nas stajati šest do sedam milijuna kuna, zaposlit će se četvero-petero ljudi. Taj bi objekt trebao biti završen do rujna sljedeće godine. 
 
• Kad smo već kod investicija, oporba vam na nos nabija akvapark, iz vremena kad ste bili na čelu općine Dugopolje?
- Ta je ideja stara nekih šest godina, a Općina Dugopolje je prije četiri godine pripremila sve za njegovi realizaciju. Trebalo je donijeti poseban urbanistički plan, pa posebna studija o utjecaju na okoliš, struja, kanalizacija, i zemni plin je u međuvremenu doveden u Dugopolje. Međutim, ne možeš investitora prisiliti da i uloži! Znam da je strani investitor mijenjao vlasnike, mijenjali su se i investicijski fondovi. Ni prvi ni zadnji put. I zato držim da je dokinuti porez na nekorišteno građevinsko zemljište bila dobra mjera. Tako se investitora na neki način sililo da krene u projekt ili sve proda nekom drugom. 
 
• Puno se maštalo o golf-terenima; u posljednjem Prostornom planu županije predviđeno je čak sedam lokacija?
- Nema nekog konkretnog interesa za golf. 
 
• Iako ste više tip političara menadžera nego karijerni političar, vidite li se na listi za Sabor ili možda u Vladi?
- Nikad nisam trčao za funkcijama i osobne ambicije pretpostavljao stranačkim i državnim interesima. Godinama sam bio na čelu općine Dugopolje, prije toga zamjenik direktora u Ini, ranije i u općini Solin, pa u „Dalmacijacementu“… Ako mogu iskustvom, radom i ugledom pomoći, tu sam. Nisam se nametao ni za mjesto župana. Imao sam ja još posla u Dugopolju, ali na poziv stranke, preuzeo sam tu kandidaturu. No, nije bilo razgovora u tom smislu, ima vremena. Ja sam stranci uvijek na raspolaganju. 
 
• Zovu li vas znani i neznani s pitanjem 'možete li mi zaposliti kćer, sina'?
- Vjerujem da toga ima i u Švedskoj, Švicarskoj ili Americi isto tako. Ljudi iz tih razloga zovu sve moguće dužnosnike; znate kakva je socijalna situacija u državi… Dakle, ima i toga, ali sve je u granicama neke etike i morala. Ima sjajnih, a samozatajnih mladih ljudi.
 
• Bili ste i protiv ideje o tome da gradovi koji imaju više od 100.000 stanovnika, pa tako i Split, preuzmu neke ovlasti županija?
- To nije doprinos decentralizaciji, to je samo još jedna ad hoc mjera. Nakon što je Županija sanirala s više od 100 milijuna kuna Dom zdravlja, hitnu medicinu, kad svi oni posluju pozitivno, sad ćemo to opet dijeliti?! I to na način da ono što je najvrijednije ostaje gradu, a županija bi se trebala kao fokusirati na otoke, ruralne sredine. Kojim sredstvima? Tako su nam prije godinu i pol dana, jednim potezom pera, dopunom Zakona o građenju, nametnuli obvezu financiranja 57 djelatnika koji su dotad bili u državnim uredima za upravu, dakle, plaćala ih je država. A gdje je smanjenje koncesijskih naknada u zdravstvu za 4,5 milijuna kuna, pa manje sredstava za ceste, ove godine pet milijuna kuna; manje novca za lučku infrastrukturu…
 
U rijetkim slobodnim trenucima, župan Ževrnja voli s društvom baciti - na balote. Već neko vrijeme, kaže, ne igra mali nogomet, iako je to njegova stara ljubav: 'karijeru' je okončala nezgodna ozljeda pete. Za sve je kriv jedan neoprezan start, nije bilo namjerno, ali je bilo kobno. 
- Imam vinograd, masline, voćnjak, volim se i time baviti, ali prije svega nastojim slobodno vrijeme provesti s obitelji, oni me najmanje viđaju - kazat će župan, koji inače ima troje djece. Kaže da je percepcija javnosti ponekad nepravedna prema političarima, za koje se nerijetko smatra kako 'ništa ne rade'.
- Ja sam svaki drugi dan na terenu do kasno navečer, i radnim danom i vikendima, stalno smo negdje, što zbog protokola, što zbog iznenadnih obveza, a to, priznat ćete, nije baš uvijek lako podnijeti - kaže župan. Uostalom, samo mu je lani ostalo neiskorišteno 16 dana godišnjega
 

Hrvoje Prnjak, Slobodna Dalmacija

Akcijom Oluja doživjeli smo ne samo deblokadu, nego i slobodu

 
 
General Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ povodom 20. godišnjice hrvatske vojne operacije „Oluja“ govori o značenju ove akcije za deblokadu tadašnjeg Bihaćkog okruga i oslobađanje okupiranih dijelova današnjeg Unsko-sanskog kantona. Legendarni zapovjednik i simbol borbe i herojskog otpora agresoru kaže da smo slobodu platili najvišom cijenom te se prisjeća kako je 5. kolovoza 1995. godine primio vijest o pogibiji slavnog zapovjednika 505. bužimske viteške brigade Izeta Nanića.
http://www.avaz.ba/assets/image_cache/690/400/0/assets/uploads/atif%20dudakovic.JPG
• U Hrvatskoj je jučer proslavljena 20. godišnjica početka „Oluje“, operacije Hrvatske vojske. I dva desetljeća poslije tu akciju prate brojne kontroverze. Kakav je Vaš stav o „Oluji“?
-  Akcija „Oluja“ bila je legitimna vojna akcija kojom su tada okupirani teritoriji Hrvatske stavljeni u okvire ustavnopravnog poretka. Ta operacija predstavlja veliku pobjedu Hrvatske vojske u borbi za svoju državu.
 
• Osim za Hrvatsku, „Oluja“ je imala veliko značenje i za deblokadu tadašnjeg Bihaćkog okruga, u kojem je bilo okupirano više od 300.000 ljudi...
- Veliki je značaj „Oluje“ za čitavu Bosansku krajinu i za Krajišnike koji su do tog kolovoza 1995. godine bili više od 1.200 dana u blokadi i agresorskom okruženju i izloženi neprekidnim napadima bosanskih Srba, zatim Srba iz tzv. Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, kao i snaga Fikreta Abdića. I činjenica je da smo akcijom “Oluja” doživjeli ne samo deblokadu nego i slobodu.
 
• Sutra će biti točno 20. godina od Vašeg povijesnog susreta s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem na mostu na Korani u Tržačkim Raštelima. Kakve osjećaje u Vama budi taj dan?
- To je veliki dan, ne samo za mene nego za suborce, za sve Krajišnike. I ove godine mi evociramo uspomene na te dane borbe i opstanka i na sve one koji su dali doprinos oslobađanju ovog dijela naše domovine, a, nažalost, danas nisu s nama. Općina Cazin u Tržačkim Raštelima nizom manifestacija na koje sam i ja pozvan i ove godine obilježava ove značajne datume. Svake godine, a tako očekujem i ove, dođe i delegacija Hrvatske.
 
• Ipak, već dva desetljeća „Oluju“ prate razne optužbe, prvenstveno sa srpske i srbijanske strane, da je bila zločinačka akcija. Kako Vi to komentirate?
- Ne smijemo zanemariti veoma važne činjenice. A to je da su „Olujom“ uništene dvije paradržave - tzv. SAO Krajina i tzv. Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna. Dvojica samoproglašenih lidera tih paradržava Milan Martić i Fikret Abdić osuđeni su za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. I sad, jest činjenica da je nakon „Oluje“ uslijedio izbjeglički val Srba iz Hrvatske i Kladušana iz zapadnog dijela Bosne. Međutim, mislim da je bila zloupotreba i manipulacija naroda i političkih situacija i ratnih avantura, upravo tih koji su i krenuli u rat.
 
• Nažalost, s godišnjicom oslobađanja današnjeg Unsko-sanskog kantona obilježavaju se i godišnjice pogibije naših brojnih heroja, među kojima i zapovjednika 505. bužimske brigade Izeta Nanića.
- Slobodu smo platili onim najvrednijim što smo imali i što smo mogli utkati u povijest. Životima naših heroja. Tog 5. kolovoza na sjevernom dijelu ratišta poginuo je veliki zapovjednik 505. viteške bužimske brigade Izet Nanić. Istog dana na južnom dijelu ratišta poginulo je 13 pripadnika 502. brdske brigade. Taj dan poginulo je ukupno 20 naših boraca.
 
• Sjećate li se gdje Vas je zatekla vijest o pogibiji rahmetli Nanića?
- Ne može se to nikada zaboraviti. Bio sam u redovima 502. brigade baš na Čelopeku, jednom brdu kod Ličkog Petrovog Sela, koje je bilo upravo oslobođeno i išlo se prema Grabovcu. Vijest o Nanićevoj pogibiji dobio sam radiovezom. Bez obzira na sve ono što smo do tada proživjeli i doživjeli u ratu, za takve vijesti čovjek nikad nije spreman. Uslijedili su šok i nevjerica i trebalo mi je malo vremena da užem dijelu zapovjedništva 502. brigade priopćim tu vijest. Znam da sam naredio načelniku stožera da preuzme zapovjedništvo i da se poduzmu druge neophodne aktivnosti. Svaki gubitak bilo kojeg života je nenadoknadiv i podjednako težak, ali čini se da su nam svima nekako one pogibije na pragu slobode još teže pale. Sjećam se da je otac rahmetli Nanića došao iz Splita. Umjesto da se vidi sa sinom, došao mu je na dženazu. Mnogo se ovih dana priča o tome treba li slaviti ili ne treba neku pobjedu. A svi slavimo svoje pobjede. Kao što Hrvati slave svoje, i Srbi su slavili oslobađanje Beograda. Ja se čudim što je nekima krivo što se ti dani obilježavaju raznim manifestacijama, zvalo se to parada ili okupljanje naroda.
 
• Početkom „Oluje“ krenuo je pohod Petog korpusa s Vama na čelu u oslobađanje ostalih dijelova BiH. Što je Vas i Silu nebesku zaustavilo u oslobodilačkom pohodu?
- Strateška promjena. Deblokadom tadašnjeg Bihaćkog okruga stvoreni su uvjeti za potpuno oslobađanje BiH i normalno da smo u tom pravcu i mi bili angažirani. Međutim, splet političkih okolnosti bio je takav da je rat nasilno zaustavljen. Baš onda kada smo iz faze obrambenog prešli u fazu oslobodilačkog.
 

S.D., Dnevni avaz

Arbitražni postupak u cijelosti je narušen  

 
 
Politologinja Tatjana Tomaić s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«, područni ured Pula, jedna je od najboljih poznavatelja hrvatsko-slovenske granice u nas. Objavila je, u koautorstvu s Mirelom Altić, knjigu »Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji«, dok o aktualnom »Pirangateu« kaže kako on dovodi u pitanje cijeli arbitražni postupak.
• Posljednja dva dana glavna dnevnopolitička tema u Hrvatskoj i Sloveniji je razotkrivanje transkripata između zastupnice slovenske vlade pred Arbitražnim sudom Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca. Mijenja li to položaj Hrvatske u arbitražnom sporu?
- Grubo kršenje postupovnih pravila suda potpuno je nedopustivo kao što je nedopustivo i dogovaranje zajedničke strategije između arbitra i zastupnice Slovenije, osmišljavanje plana utjecanja na ostale arbitre, pa i kroz privatne susrete, naknadno dodavanje memoranduma u spis nakon završetka usmene rasprave. Ako se utvrdi da su transkripti vjerodostojni, ozbiljno je ugroženo postizanje poštenog i pravednog rješenja spora u arbitražnom postupku. Udruženim djelovanjem člana Arbitražnog suda i zastupnice Republike Slovenije prekršene su odredbe Sporazuma o arbitraži, prije svega čl. 6 koji propisuje povjerljivost postupka. Takve radnje također su protivne Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima između dviju država te općim načelima međunarodnog prava i načela pravičnosti. Mogućim protupravnim djelovanjem člana Arbitražnog suda, ali i slovenske strane nepopravljivo je narušen te u potpunosti doveden u pitanje i arbitražni postupak u cijelosti.
 
• U transkriptima razgovora suca Arbitražnog suda i činovnice slovenskog MVP-a navodi se kako bi granična crta na moru išla od sredine rijeke Dragonje ravnim pravcem do otvorenog mora. Što time gubi Hrvatska? Kolika je razlika, ide li ta crta s ušća starog toka Dragonje ili iz kanala Sv. Odorika?
- Prvo moramo ukratko objasniti gdje je u stvari povijesno i pravno postavljena hrvatsko-slovenska granica. Hrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Osvobodilne fronte kao južna granica IV rajona u svibnju 1943. godine, a sporazumno potvrđena 10. veljače 1944. na sastanku predstavnika hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta. Pomicanje granice s prirodnog toka rijeke Dragonje na kanal Sv. Odorika prilikom utvrđivanja granica 1954. godine, nakon ukidanja Slobodnog teritorija Trsta (STT) Londonskim memorandumom, uzrokovano je tek dovršenom regulacijom Dragonje, nakon koje kanal Sv. Odorika preuzima većinu vode rijeke Dragonje. Razlog je to zašto se vremenom kanal Sv. Odorika počeo nazivati Dragonjom, dok se prirodni tok Dragonje nazvao Stara Dragonja. Ta je promjena unesena i na zemljopisne karte, ali je i protivna međunarodnom pravu po kojem, neovisno o regulaciji, granica ostaje na prirodnom koritu rijeke.
 
• Možete li to pojasniti?
- Međunarodno pravo kaže da »kod nagle izmjene toka rijeke granica ostaje u dotadašnjem koritu«. U slučaju Dragonje granica je nakon regulacije njenog toka 1954. godine, sukladno načelima međunarodnog prava, trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku. Zona B STT-a je nakon 1954. godine formalno integrirana u bivšu državu, s time i u Hrvatsku i Sloveniju. Slovenija je taj proces vješto iskoristila na štetu Hrvatske i odredila novu granicu na osnovi regulacije toka rijeke Dragonje bez ikakvih zakonskih akata i odluka ni na jednoj razini, ni državnoj ni republičkim, koje bi takvu odluku legalizirale i institucionalizirale, stoga je ona nelegalna u okviru tada važećih »avnojevskih granica« i kao takva nevažeća. Republika Hrvatska je time nelegalno zakinuta za 390 hektara svog državnog teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika.
 
• Državna granica pomicala se i odlukom Hrvatskog sabora?
- »Republička granica na rijeci Dragonji kroz period od 1944. do 1992. u više je navrata odlukama republičkih i saveznih institucija premještena na štetu Hrvatske, čime je naša država ostala bez 25 sela površine 2.410 hektara i 1.014 stanovnika. Dodajmo tome i spomenutih nelegalno prisvojenih 390 hektara površine između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika koji ipak nisu u potpunosti zadovoljili slovenske pretenzije jer je nakon proglašenja neovisnosti novonastalih država Hrvatske i Slovenije, odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. godine Republika Slovenija pokušala anektirati 113 ha zemljišta na kojem se nalaze naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin. Sadašnja slovenska pretenzija obuhvaća oko 166 km2 hrvatskog teritorijalnog mora, od kojeg bi 46,4 km2 trebalo biti pretvoreno u međunarodne vode, a 113,4 km2 Hrvatska bi trebala pokloniti Sloveniji uz veliki fantomski gospodarski pojas od oko 350 km2 koji je Slovenija proglasila u 2005. godini. Znači kopnena razlika teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika je 390 ha. Kopnena granica određuje morsku granicu jer je prvo načelo prava mora da kopno dominira morem«.
 
• Ako sud odredi sredinu Dragonje kao državnu granicu, to znači povrat dijela teritorija - uključujući solana Hrvatskoj? S koje strane granice ostaje aerodrom Portorož, koji je danas 300 m unutar Slovenije i na starom toku Dragonje? A Jorasova kuća?
- Povrat dijela teritorija, uključujući i dio solana, logičan je ishod povratka granice na prirodni tok rijeke Dragonje. Time bi i aerodrom Portorož, čija je zemlja u vlasništvu Dajle, tj. sada Republike Hrvatske, bio vraćen pod hrvatsku jurisdikciju. Jorasova kuća je sastavni dio k.o. Kaštel i samo je dio slovenske pretenzije za našim teritorijem.
 
• Među mjestima koja se spominju kao važnima da ostanu u Sloveniji navode se solane i Brezovec (Mirišće), te Prapratna draga (Tomašićeve parcele) i nasipi na Muri. Zašto su solane važne Sloveniji?
- Sloveniji su solane veoma važne jer su Sečovske solane postale park prirode 1990., dok ih je 2001. godine Vlada Republike Slovenije proglasila spomenikom kulture od nacionalnog interesa. Muzej solinarstva godišnje posjeti od 10.000 do 13.000 posjetitelja koji imaju priliku vidjeti na izloženim kartama i objavljenim publikacijama Muzeja solinarstva slovensku pretenziju na hrvatski državni teritorij koju je Slovenija samoinicijativno stavila u državno-institucionalne spise i službene karte. Publikacija Muzeja solinarstva iz 1991. pokazuje da je tek nakon 1958. godine u slovenskoj literaturi kanal Sv. Odorika dobio naziv novi tok rijeke Dragonje.
 

Dubravko Grakalić, Novi list

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Srijeda, 05/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1324 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević