Get Adobe Flash player

Ponovno nam treba Ministarstvo useljeništva

 
 
General HVO-a i HV-a te novoizabrani zastupnik u Saboru RH Željko Glasnović u intervjuu za "Večernji list" govori o razlozima zbog kojih je dobio 30 posto glasova Domoljubne koalicije u 11. izbornoj jedinici. Naglašava kako je razgovarao s ljudima koji su mu rekli da im je dosta lažnih obećanja. Ističe kako će se zalagati da branitelji HVO-a i HV-a imaju jednaka prava jer je i sam Tuđman to nazivao jednom vojskom. Glasnović naglašava i važnost BiH u obrani RH te je za njega šokantno kako RH nema ministarstvo za iseljene.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/06/glasnovic.jpg
• Na koji način ćete se zalagati za Hrvate u BiH?
- Pričat ću istinu. To ću raditi da se istina čuje u Saboru Republike Hrvatske. Ovaj hrvatski narod u BiH i u izvandomovinskoj Hrvatskoj je namjerno isključen iz ekonomskog i društvenog razvoja Hrvatske.
 
• Koliko se tu uopće može napraviti, jer i vaši prethodnici su naglašavali taj problem svih ovih godina?
- Nemojte mi više spominjati ove bivše, tko god je tamo sjedio. Četiri i pol milijuna Hrvata izvan RH plus BiH ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok manjine, kojima treba sto glasova za mandat, imaju osam zastupnika. To je za mene nezamislivo. Također, socijalistička birokracija sprečava investicije, onome tko je rođen izvan domovine, a kojem su roditelji Hrvati, treba tri godine da dobije državljanstvo. To je na razini veleizdaje. Ljudima koji žele glasati izvan domovine je oduzeto najosnovnije pravo, a to je sloboda glasovanja. Primjerice, u zapadnoj Kanadi ima 40.000 Hrvata. Kako bi glasali, moraju letjeti šest sati zrakoplovom do istočne Kanade. Moraju se svaki put registrirati, dok zemlje trećeg svijeta imaju dopisno elektroničko glasovanje. Većina zemalja ima ministarstvo iseljeništva koje se brine o svojoj dijaspori. Najbolji je primjer Izrael koji je prije dvadesetak godina imao 3,5 milijuna stanovnika, danas ima 6 milijuna. Pogledajte odnos Irske prema svojoj dijaspori i pogledajte odnos Hrvatske prema svojoj (koja je i moćna, i educirana, i koja ima što dati domovini). Ta dijaspora je potpuno isključena iz društvenih procesa u RH.
 
• Spomenuli ste ministarstvo za iseljeništvo. Koliko je realno očekivati uspostavu takvog ministarstva u RH?
- To je već moralo postojati. 20 godina je prošlo od završetka rata. Kina je najbrojnija zemlja na svijetu, a ima ministarstvo useljeništva. Kažem useljeništva jer treba ljude vraćati natrag. Ljudi koji su živjeli vani, nisu opterećeni zloduhom komunizma, oni su usvojili radne navike zapada i poštuju vladavinu prava. Kad dođu tu, što vide? Bangladeš od Europske unije, a ne Singapur istočne Europe, kako bi trebalo biti s obzirom na sve resurse, zemljopisni položaj i prirodna bogatstva koja imamo.
 
• Što RH može učiniti kako bi zaustavila iseljavanje, kako iz BiH tako i iz Hrvatske?
- Mora se poticati ekonomski razvoj što stalno ponavljamo. Tko će investirati u zemlju gdje je tek 10 posto zemljišta uvedeno u katastar, u zemlju koja je 66. na rang listi korupcije u svijetu (Novi Zeland je prvi s najmanje korupcije, a mi smo 66.) . Važno je reći da smo mi zapravo dobili presliku bivše države gdje su ljudi imali lažne akademske titule, kupovali diplome. To je bila prevarantska država koja je promicala nerad i razarala u hrvatskom narodu moralni kodeks. To su naši najveći problemi.
 
• Jedna od najvažnijih tema ove kampanje su bili branitelji, odnosno izjednačavanje prava HVO-a i HV-a. Na koji način ćete se vi zalagati za branitelje iz BiH?
- Kao prvo, treba reći da je to bila jedna vojska. U obraćanju naciji 1996. godine Franjo Tuđman nije spominjao HVO i HV nego je govorio o hrvatskim snagama, to je temeljni dokument za izradu strateškog plana za branitelje. Bez HVO-a, ta četiri zborna područja: Posavina, središnja Bosna, sjeverozapadna Hercegovina i Mostar, ne bi danas bilo Hrvatske države. Zamislite što bi bilo da su se ljudi iselili iz rubnih područja u Domovinskom ratu (iz Livna, Posavine...). Što bi u tom slučaju bilo od hrvatske države. Na svakom pojedinačnom rješenju za branitelje treba pisati da su ti ljudi branili suverenitet i teritorijalni integritet RH. Ne samo to, nego da nije bilo HVO-a ne bi danas bilo Federacije BiH.
 
• Osvojili ste 30 posto glasova Domoljubne koalicije u 11. izbornoj jedinici. Što je, po vama, recept uspjeha?
- To je kolektivna pobjeda hrvatskog naroda u BiH i izvan domovine. Ja sam živio vani 30 godina, živio sam i u BiH. Od početka do kraja rata sam bio tu. Upoznao sam ljude, ljudima je dosta prevaranata, obećanja i balkanskih 'marifetluka'. Žele se uvezati s Hrvatskom domovinom i traže samo ono što im pripada, prava koja su im zajamčena.
 
• Mogu li Hrvati izvan RH konačno očekivati primjenu tih prava koja im pripadaju?
- Ja nisam tu glavni akter, ali se nadam da će se ljudi koji su istinski domoljubi brinuti o temama o kojima govorim. Održati stabilnu BiH bez integracije u svakodnevni život naše ogromne i moćne Hrvatske nećemo uspjeti.
 
• Kakva je vaša procjena, tko će sastaviti vlast u RH, odnosno smatrate li da će predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko postići dogovor s vodstvom MOST-a?
- Vodstvo stranke, odnosno Domoljubne koalicije, će odlučiti kako će to ići. Ovo je samo početak. Ako se domoljubne snage usmjere na prave strateške ciljeve i budu brinule o nacionalnoj sigurnosti, unutarnjim i vanjskim prijetnjama, onda ćemo i ostvariti posao koji je započet prije 20 godina.
 

Marija Medić Bošnjak, Večernji list

Hrvatskoj ću biti "interesantan" sve do izbora

 
 
Intervju sa Zsoltom Hernádijem, predsjednikom uprave i generalnim direktorom MOL-grupe.
http://m.cdn.blog.hu/ga/gawebmediagroup/image/4504664_e258c1ad7d2d72e3865b3a62296d8499_wm.jpg
• Zadnjih mjeseci više puta ste bili u inozemstvu. Zar je došao kraj karanteni koja traje već dvije godine?
- U Austriju i Njemačku već sigurno mogu putovati. Protekle dvije godine podčinio sam se svim mogućim ispitivanjima, pravnim zahtjevima, predali smo tijelima tražene dokumente. Postoji pravna mogućnost da pojedine zemlje ne smatraju provedivim uhidbeni nalog koji je izdala Hrvatska, a koji ja do dana današnjeg smatram nezakonitim. Od sredine ljeta mogu napustiti Mađarsku. Dobar je osjećaj što napokon mogu i više, a ne samo Mađarsku obilaziti biciklom, iako otada nisam previše putovao.
 
• Kako to trebamo zamišljati, određene zemlje pojedinačno daju zeleno svjetlo?
- Da. Općenito gledano, samo bi Hrvatska mogla opozvati uhidbeni nalog. U Mađarskoj je u tom predmetu zaključena svaka istraga, nema daljnjih pravnih koraka. Mađarska je također država članica EU-a, a ne samo Hrvatska. Za Mađarsku, a i za neke europske zemlje čudno je što je nakon odluke Ustavnog suda RH o poništenju uhidbeni nalog i dalje na snazi.
 
• Hrvatska je već prosvjedovala zbog Vaših putovanja u inozemstvo, a MOL je postao dijelom i tamošnje predizborne kampanje. Ne trebate li reagirati na grube poruke, npr. da će se tvrtku, ako ne bude razvijala zastarjele hrvatske rafinerije, izbaciti iz zemlje?
- Čitam vijesti, ponekad se smješkam, ponekad se ljutim, ali najbolje je uopće ne reagirati na te stvari. U svakoj zemlji u kojoj smo prisutni, najmanje svake četiri godine održavaju se izbori, no u našem životu to su samo epizode. U eksploataciji radimo u 15-20 godišnjim ciklusima, a u rafiniranju u 7-8 godišnjim ciklusima, to jest razmišljamo u puno duljim horizontima. Ja inače točno mogu nabrojati što smo mi učinili za rast hrvatskoga gospodarstva, no jako bi me zanimalo što je učinio onaj tko nas blati. Ali ne reagiramo, radije idemo svojim putem. Ja ujedno vjerujem da ćemo se prije-kasnije uspjeli dogovoriti jer zbog te cijele situacije pate dvoje: stanovništvo Hrvatske i dioničari MOL-a. U cijeloj Europi jedva mogu spomenuti rafineriju koja ne proizvodi novac. Kako bi te rafinerije bile profitabilne, treba u njih investirati, puno. A kako bi bilo tko proveo investiciju s tako dugim povratom, potrebno je stabilno, predvidivo okruženje. Mi smo zainteresirani za rješenje, a ne za problem. No ne može se pljeskati jednom rukom.
 
• Moralna osnova hrvatskih napada do sada je mogla biti što je pravomoćnom presudom hrvatskoga suda izrečeno kako se bivši premijer Ivo Sanader upleo u koruptivni slučaj kada je prepustio MOL-u upravljačka prava u INA-i. No temeljem odluke ustavnoga suda suđenje Sanaderu mora se ponoviti. A to utječe na percepciju MOL-a i Zsolta Hernádija u Hrvatskoj.
- Odluka Ustavnoga suda važna je prekretnica, koja osim brisanja presude umanjuje i populistička nabacivanja koja se skrivaju iza slučaja. Barem za one koji će si uzeti truda i pročitati inače vrlo dugačku, ali s pravnoga aspekta iznimno korektnu argumentaciju. U smislu odluke provest će se novi postupak, ali sada već s novim sudskim vijećem.
 
• Prošli tjedan ste pregovarali u Austriji. Do sada smo bili mišljenja da ÖMV nije najbolji prijatelj MOL-a. Hoćete li nam odati tajnu o čemu ste razgovarali?
- Ne uobičavamo reći o čemu razgovaramo u takvim prigodama. Problem je što je uopće iscurila u javnost informacija o tomu da je sastanak održan.
 
• Nije li MOL to priopćio?
- Kada su nas pitali, nismo htjeli poreći, ali ako imamo što priopćiti, to činimo na regularan način, na burzi.
 
• Kako se je onda saznalo?
- Netko me je vjerojatno zapazio. U Beču nisam bio samo u ÖMV-u, nego i u tamošnjem uredu MOL-a. Mi smo druga najveća naftna kompanija u Austriji.
 
• A vi ste u tako dobrim odnosima s čelnicima ÖMV-a?
- Godine 2007. ÖMV je želio preuzeti MOL. Bio je to bolan korak, mislim da smo oboje izvukli pouku, mi sigurno jesmo. Otada sam pregovarao sa svim čelnicima ÖMV-a, susreo sam se s Wolfgangom Rutterstorferom, tadašnjim generalnim direktorom, a njegova nasljednika Gerharda Roissa posjetio sam u Beču. Rainera Seelea poznajem još s njegova prethodnog radnog mjesta u Wintershallu. Više puta me je posjetio u Budimpešti, a ja sam uzvratio posjet čim je to bilo moguće.
 
• To jest, samo ste razgovarali, ali ne nazire se novi pokušaj preuzimanja? Ne mogu li se dioničari nadati da će cijena dionica ponovno odskočiti na 30 tisuća forinti?
- Tada je cijena odskočila s 24 tisuće, u sasvim drukčijem sektorskom okruženju; istovremeno je bila visoka cijena nafte i rafinerijska marža. Sasvim je normalno da u regiji imamo kontakte s OMV-om, ili s poljskim PKN-om, ali više nema riječi o preuzimanjima. Ostali smo troje. No ako se sastanemo, svaki razgovor započinje dogovorom da nećemo govoriti o klijentima, cijenama, količinama.
 
• To bi bio kartel?
- Mogao bi biti. Mi međutim razgovaramo o našem sektoru općenito, o eventualnim zajedničkim investicijama. To su zapravo naše jedine teme. Ne govoreći o tome da danas čovjek treba biti oprezan čak i pri najbezazlenijim konverzacijama, jer ako to netko snimi i svojevoljno iskroji, mogu nastati grde stvari.
 
• Kao u Poljskoj kada je šef PKN-a Jacek Krawiec snimljen u jednom restoranu u Varšavi. On je tada spominjao i da je Zsolt Hernádi jednim pravnim korakom „hakirao“ pravosuđe. Kako se to dogodilo?
- Bila je duga večer, vjerojatno je više njih večeralo, Krawiecov gost je kasnio. U razgovoru je on sigurno rekao i neke pametne stvari, no vjerojatno je bilo i priča koje je malo „ukrasio“, preuveličao. Mnogi su me tada nazvali i pitali kako sam mogao tako nešto reći. Moj je odgovor bio: poznajete me, to uopće nije moj stil govora. Ja uvijek jako pazim na svoje riječi, a o postupcima sam govorio kao o činjenicama. Inače, u Poljskoj se do dana današnjega ne zna, što je to bilo, tko ga je snimio i zašto je objavio ono što je objavio. Mi smo tu bili samo sporedni akteri znatno većega poljskog unutarnjopolitičkog skandala. S gospodinom Krawiecom do dana današnjeg imam vrlo dobre odnose. Pod njegovim vodstvom se PKN Orlen pretvorio u vrlo ozbiljnu kompaniju.
 
• To znači da negdašnja pravna savjetnica MOL-a parnicu možda nije pokrenula zbog stvarnog financijskog potraživanja? Koji je bio njen stvarni cilj? Da Vas „očisti“ s pravnoga aspekta?
- Ja nisam razgovarao s njom. Nisam je pitao, nisam sjeo s njom, to je bila njena odluka. Kako god bilo, to je bio kazneni postupak i jasno je kako mi nije bilo ugodno što samo morao odlaziti na sud, no ipak, naknadno moram reći kako nije bio problem što je pravosuđe detaljno obradilo taj slučaj i s aspekta dioničara.
 
• Maloprije ste već spomenuli sektorsko okruženje. Rafinerijske marže su odlične, no cijena nafte je niska. Dok su dugi niz godina zvijezde bile naftne kompanije koje su jake u upstreamu, to jest proizvodnji, sada briljira downstream, to jest rafinerije. MOL spada u ovu zadnju kategoriju. Znači li to satisfakciju?
- Ovo je ciklični sektor, a kada govorimo o ciklusu, spominjemo biblijski citat kako ne znamo, kada, ne znamo, kako, ali dogodit će se. Ciklus dolazi, kao što svi znamo. Ne smije se prenagliti, trebamo ići vlastitim putem. Kratkoročna očekivanja analitičara ili investitora lako mogu dovesti do pogrešnih odluka. Naša dodana vrijednost u downstreamu je ovdje u regiji, a u upstreamu kontinuirano širimo svoj portfelj. Funkcioniramo integralno, uravnoteženo razvijamo eksploataciju i preradu, koje kvazi kao prirodni hedge-ovi nadopunjuju jedna drugu, ako nam to donese život.
 
• Koliko se može smatrati uravnoteženom investicijom kako ste se drznuli pojaviti na Sjevernom moru? Ta imovinu ste kupili upravo kada je cijena nafte bila vrlo visoka.
- Cijena nafte je tada bila oko stotinu dolara. Nije najviša, ali doista nismo kupovali kada je bila na najnižoj točci. Ali ako bismo kalkulirali da kupujemo samo kad je cijena najniža i prodajemo samo kada je najviša, nikada ne bismo sklopili ni jedan posao. Možemo samo težiti k tomu.
 
• Je li isplativo na današnjoj cjenovnoj razini ići dalje sa sjevernim projektom?
- Procjena portfelja se stalno mijenja, u hodu puno toga postaje jasno, od geologije do cjenovnoga okruženja. Mi stalno sve revaloriziramo. Ima onoga što dalje razvijamo, onoga što usporimo, a i onoga što odbacujemo. A i vlade koje su uključene revaloriziraju nastalu situaciju, sada je npr. britanska vlada poboljšala uvjete istraživanja. No dio uravnoteženoga portfelja mora biti i Sjeverno more. U naftnoj industriji ima lokacija gdje je politički rizik visok, a i onih gdje je limitiran profit koji se može postići. Bitna je postupnost, ne smijemo riskirati preveliku izloženost ni u jednom smjeru.
 
• MOL-grupa je bila prilično izložena geološkim odnosno političkim rizicima, npr. u Siriji i Kurdistanu.
- Ipak, imamo i uspjehe u toj regiji, ali Sirija je doista jako težak slučaj. Između Alepa i Damaska imali smo veliko plinsko polje koje je od trenutka izbijanja građanskoga rata više puta promijenilo vlasnika.
 
• Ne funkcionira?
- Na polju se sigurno odvija proizvodnja, ali ne za nas. Sirijcima treba plin, ali mi smo bili prinuđeni sve naše ljude povući iz zemlje. Tamo je vis maior situacija. Kada jednom bude mir, pokrenut će se pregovori o obračunu. Teško je reći točnu brojku, tamo je zapelo oko milijardu dolara, to smo zasada bili prinuđeni otpisati. I Kurdistan se pretvorio u ratnu zonu, no jednom će i tamo nastupiti mir. U Pakistanu, međutim, gajimo dobre odnose s vladom, pa ne isključujem daljnja istraživanja.
 
• Da prijeđemo na drugo područje poslovanja. Spominje se da će Viktor Orbán uskoro svečano otvoriti vaš novi pogon u Tiszaújvárosu, tvornicu butadiena.
- Veseli me što predsjednik vlade ne samo što je položio temeljni kamen tvornice nego što će i svečano otvoriti gotovi pogon. Butadien će biti osnova za tvornicu za proizvodnju sintetičke gume, a za svečano pokretanje toga projekta smo također zamolili premijera. Time stvaramo ne samo nova radna mjesta i novi BDP, nego u Mađarsku uvozimo tehnologiju koja još ne postoji u srednjoj Europi. I u Slovačkoj smo imali petrokemijsku investiciju vrijednu 300 milijuna eura koju smo nedavno predali.
 
• Jesam li u pravu kada kažem da petrokemija u sve većoj mjeri pridonosi profitu društva?
. Sve dublje ulazimo u vrijednosni lanac. Ekstenzivni rast je ograničen, a u intenzivnom širenju je petrokemija od ključnoga značaja, s obzirom da taj industrijski sektor koristi naše repromaterijale. Uspostavljamo vrijednosne lance. Rafinirane proizvode u sve većoj mjeri prodajemo u vlastitoj grupi, upravo je to bio najvažniji razlog za širenje mreže benzinskih crpki. U Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj smo vodeći na tržištu, u Češkoj drugi, a u Rumunjskoj treći-četvrti. To sve predstavlja mogućnost za rast, a govorimo samo o industriji ugljikovodika.
 
• Razmišljate li i izvan te industrije?
- MOL će prije ili kasnije morati izaći iz okvira industrije ugljikovodika. Imali smo više pokušaja, npr. s češkim CEZ-om smo sklopili ugovor o izgradnji elektrana na plinske turbine, no to smo u sadašnjim tržišnim okolnostima odbacili. Pokušali smo privatizirati Slovačku elektroprivredu, no postala je irelevantnom za nas. Nismo dobili odgovore na neka pitanja vezano uz funkcioniranje tvrtke, a bilo je više upitnika i vezano uz investiranje u 3. i 4. blok nuklearke. Istekao je rok vezanosti ponudom, kao i isključivost drugog ponuditelja. U toj situaciji smo, zajedno s MVM-om, odlučili da više nećemo držati u pripravnosti naš aparat, odnosno savjetnike. Tragamo dalje.
 
• Investitori sigurno pozdravljaju smjerove rasta. No prema mome iskustvu važno pitanje za njih je i kada će nastupiti trenutak kada će se dioničarska struktura MOL treasuryja, mnoge pakete koje se drže u prijateljskim rukama, moći „razrušiti“, kada će se povećati broj dionica u slobodnom opticaju.
- Moja prva primjedba je da se time ne nanosi šteta dioničarima. Ako se za te dionice isplati dividenda, ista se vraća u tvrtku.
 
• Nisam mislio na to. No vlasnici MOL-a zajedno s dionicom ne dobivaju i stvarnu mogućnost uplitanja u život kompanije, kako je isključeno i da postanu dionikom priče o preuzimanju. Za financijske investitore je to nepovoljno.
- Ova kompanija je dva puta bila izložena pokušaju preuzimanja, oni bi dugoročno značili razaranje vrijednosti, ako uzmemo u obzir aspekte svih dionika. Ograničenja su poznata, odnose se na sve, pa su s tog aspekta sama po sebi demokratična. Istovremeno, mi naravno uvijek provjeravamo što činiti s treasury-dionicama. Treasury-dionice koristili smo za više transakcija, npr. i vezano uz INA-u smo to pitanje dugo držali na dnevnom redu, a spominjala se i moguća razmjena dionica.
 
• Onda biste sada bili prisiljeni boriti se s hrvatskom državom ne samo u INA-i nego i unutar MOL-a.
- Da, ali bi tada i hrvatska strana po svom džepu osjećala materijalnu štetu koja nam je prouzrokovana, odnosno težinu gubitka reputacije.
 
• Prijeđimo na mađarsku politiku. Premijer je više puta bio u Tiszaújvárosu i čini mi se kako se cijelo vrijeme vrlo odlučno zauzimao za mađarske interese i u slučaju INA-MOL. Kako ste upravljali time, koliko ste se susretali s premijerom?
- Nastojimo razgovarati s političarima, i to ne samo u Mađarskoj, te shvatiti njihove aspekte, stavove. Nastojimo razlučiti što je namijenjeno kampanji, a koji su ključni elementi njihove politike. Čelnici MOL-a su dužni u svim državama shvatiti lokalne političare, ali i objasniti im aspekte kompanije.
 
• Konkretno na kojim forumima komunicirate s vodećim političarima?
- To su razgovori.
 
• Je li bilo domaće političke snage koja vas je izrazito napadala, npr. vezano uz hrvatski slučaj?
- Bilo je pojedinaca koji su mi prigovorili da, ako sebe smatram nedužnim, zašto ne odem u Hrvatsku. Postoji stroga procesnopravna strana cijeloga slučaja: od brojnih postupaka ovo je jedini u kojem nisam primio službeni i formalan poziv. No da se malo poigramo s tom mišlju: da sam na svoju ruku ipak otišao u Zagreb, sada bi bio oslobođen i uopće me ne bi utješilo to što je ustavni sud cijeli postupak proglasio nezakonitim. Vidjevši to, i moji raniji kritičari su utihnuli.
 

Gergely Brückner, Figyelő, Mađarska

Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica

 
 
Slovenski premijer Miro Cerar smatra da ga je u izbjegličkoj krizi susjedna Hrvatska iznevjerila. Njegova zemlja suočava se s masovnim priljevom izbjeglica otkako je Mađarska zatvorila granice. U slovenskom glavnom gradu vlada velika nervoza. Prema podacima slovenskog Ministarstva unutarnjih poslova samo u utorak ujutro u Sloveniju je preko hrvatske granice ušlo 5000 izbjeglica, dan ranije bilo ih je 8000. Od toga ih je samo 2000 krenulo dalje u smjeru Austrije. Otkako je Mađarska zatvorila svoje granice Slovenija je u izbjegličkoj krizi postala uskim grlom na balkanskoj ruti. Vlada u Ljubljani je preopterećena i sada izvlači pouke: ubuduće će na granicu s Hrvatskom slati vojsku da pruži potporu policiji. Razgovor sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom o napetoj situaciji.
http://img.welt.de/img/ausland/crop147854979/4622326578-ci3x2s-w380/Slovenia-s-Prime-minister-Miro-Cerar-arr.jpg
• Jeste li osobno u kontaktu s hrvatskom vladom?
- Iako svakodnevno telefonski razgovaram s mojim hrvatskim kolegama, na radnoj razini nažalost situacija je drugačija. Vrlo mi je žao što je s hrvatskim tijelima bilo vrlo malo komunikacije i suradnje, ako ih je uopće i bilo. Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica koje bi trebale ući u Sloveniju. A hrvatske vlasti na žalost ne odgovaraju na naše upite u kojima od njih tražimo informacije i suradnju za svladavanje izbjegličke krize. Od jedne članice EU-a očekivao sam drugačije ponašanje.
 
• Što je s Austrijom? Prima li Austrija dovoljno izbjeglica?
- Suradnja s austrijskim vlastima funkcionira vrlo dobro, na svim razinama. Austrija u načelu dopušta ulazak na svoj teritorij izbjeglicama koje dolaze iz Slovenije. Ali Beč ne dopušta prijelaz granice u broju i brzinom kojom izbjeglice pristižu u Sloveniju.
 
• Smatrate li da Vas je EU u ovoj krizi ostavio na cjedilu?
- Moramo uvijek imati na umu da velika većina izbjeglica uopće ne želi ostati u Sloveniji. One žele dalje – u Austriju, Njemačku, Belgiju i Švedsku. Stoga je najvažnije da tranzitne i odredišne zemlje zajedno kontroliraju val izbjeglica.
 
• Bi li Njemačka po Vašem mišljenju trebala činiti više?
- Slovenija je najmanja zemlja na balkanskoj ruti tako da su skladno tomu ograničene i naše mogućnosti što se tiče kontrole granica i prihvatnih kapaciteta. Stoga pozivam sve članice i institucije EU-a da se uključe u pravedniju raspodjelu tereta. Slovenija trenutačno nosi neproporcionalno veliki teret. U pitanju je europska solidarnost. Nitko ne može od zemlje s dva milijuna stanovnika očekivati nešto što nije uspjelo ni velikim zemljama EU-a.
 
• Kako se po Vašem mišljenju može riješiti izbjeglička kriza, je li potrebno uvođenje kvota?
- Srednjoročno gledano kriza će se moći riješiti samo ako se uhvatimo u koštac s uzrokom problema i stabiliziramo situaciju u Siriji i na Bliskom istoku. Trenutačno EU mora osigurati kontrolu izbjegličkog vala na svojim vanjskim granicama, posebno u Grčkoj. Osim toga, nužno je pružiti veću potporu Turskoj, Libanonu i Jordanu. Zajednički odgovor EU-a je prijeko potreban.
 
• Što ćete Vi učiniti dok čekate taj odgovor?
- Mi smo donijeli hitne mjere za kontroliranje izbjegličkog vala. Naša vojska će pod strogo definiranim uvjetima pružati potporu policiji. Slovenija će učiniti sve što je u njezinoj moći da održi red i očuva siguran život svojih građana.
 

Silke Mülherr, Die Welt, Hamburg

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Ponedjeljak, 13/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1740 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević