Get Adobe Flash player

Dok god bude političara s porukom, da se moramo okrenuti budućnosti, Jasenovac će ostati enigma

 
 
Još jedan film, koji je rađen u duhu scenarija koji su se radili za partizanske filmove. Film je dramaturški slab, povijesno su iskrivljeni i netočno su prezentirani podaci. Evo, samo da istaknem zadnja dva prizora. Na kraju filma se pojavljuje djevojčica koja se je igrala u sobi kad je zazvonilo zvono na vratima. U filmu je prikazana djevojčica od osam godina. Istina je, Diana Budisavljević je udomila jedno dijete, ali to dijete je rođeno 3. siječnja 1927. godine u Dubici, bila je to Leposava Babočajić. Ta djevojčica je 1945. godine imala 18 godina. Udomila ju je tek 1944. godine, siguran sam kao kućnu pomoćnicu. U sobu je ušla OZNA i tražila njezin arhiv. Film prikazuje da je Diana arhiv predala OZNI i da arhiv nikada nije nađen. Nije istina. Svi kartoni koje je imala Diana kod sebe očuvani su, jedna kopija je kod mene. Radi se o 27.000 kartona, svako dijete je posebno popisano, zna se i sudbina svakog djeteta. Pripremam posebnu knjigu u nakladi Školske knjige sa kompletnim popisom i sudbinom sve te djece. Ja se nadam još ove godine
https://www.bilten.org/wp-content/uploads/2018/12/hrtleljak-e1544737325194.jpg
Za Romana Leljaka s pravom se može reći da je – sam protiv svih. Riječ je o poznatom publicistu i istraživaču Udbinih arhiva, autoru nekoliko zapaženih knjiga, poput "Mit o Jasenovcu", "Maribor-najveće stratište Hrvata", "Huda jama", "Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa" te dokumentarnih filmova. Šira javnost ga je zapazila još u vrijeme bivše države, kad je 1988. nakon odlaska iz JNA, odlučio objaviti prijevod knjige britanske povjesničarke Nore Beloff – „Rasuta baština Josipa Broza Tita“. Otkrio je Hudu Jamu. O toj klaonici Hrvata također je objavio knjigu, ali i film. Bilo je to šokantno otkriće, ali i unatoč dokazima nikome se ništa nije dogodilo. Autor je velikog broja knjiga o zločinima partizana i komunista nakon Drugog svjetskog rata. Inače, rođen je u Đurmancu 21. VIII. 1964., školovao se u srednjoj vojnoj školi u Sarajevu i Visokom školskom vojnom centru u Beogradu. Školovao se za tajnopisca (kriptologa), a neko vrijeme, do 1987., radio je kao protuobavještajac, u tajnoj vojnoj službi. Živi u Sloveniji, (gradonačelnik (slov. župan) je u Radencima), a relativno često i diljem Hrvatske priređuje predstavljanje knjiga, ali i filmova.
 
• Gospodine Leljače, kako ste vi doživjeli izjavu predsjednika hrvatske države prigodom komemoracije u Jasenovcu, da spomen ploču HOS-a treba maknuti, odnosno baciti?
– Pijetet do mrtvih je osnova za opstojnost svakog naroda. Milanović je dokazao, ne da ne poštuje mrtve, on ne poštuje ni pravo, da narod ima pravo na spomen. On je djeci branitelja oduzeo identitet njihovih roditelja, koji su dali živote za državu koju on, na žalost, vodi. Istinski boli njegova izjava. Sjetio sam se predsjednika Slovenije Danila Türka koji je na dan otkrića Hude Jame, 8. ožujka, rekao, da je to drugorazredna tema, dao je prednost Danu žena. Ta izjava ga je stajala drugog mandata. Siguran sam, da Mihanovićev odnos do mrtvih vodi u kraj njegove političke karijere.
 
Iskopajmo Jasenovac i saznajmo istinu
 
• Kad će se, po Vama, staviti točka na „slučaj ustaškog logora Jasenovac“?
– Vrlo jednostavno, onog trenutka kad jedan od vodećih političara jasno izgovori jednostavne riječi. Iskopajmo Jasenovac i saznajmo istinu. Dok god budu na vlasti političari koji će na vagu stavljati povijesne politične ideale, dok god bude političara sa porukom, da se moramo okrenuti budućnosti, Jasenovac će ostati enigma. Mnogi političari i žele takvo stanje, žele dijeliti narod, preračunavanjem vide svoju političku pobjedu. Nema nikakvih logičnih razloga, da se povijest ne dokaže na jasan i nedvojben način – iskopavanjem žrtava i dostojanstvenim pokopom. Na tu sahranu došli bi svi, žrtve bi nas povezale, povijest bi postala zajednička. Ako sam nešto naučio u svojim istraživanjem, je činjenica, da grobovi ne lažu, da posmrtni ostaci i predmeti na stratištima govore samo jedno – Istinu. A to je ono što treba napaćenom hrvatskom narodu.
 
• Mnogi, a poglavito Srbi, ističu da nikada ne ćemo saznati broj ubijenih u Jasenovcu, ali ipak ne odustaju od laži da je tamo pobijeno 700 tisuća, pa i više ljudi…
– Istina ne zavisi od želje Srba, njihovih političara ili povjesničara. Istinu moramo saznati sami. Činjenica je, jasno sam to dokazao, da Jugoslavija nije uspjela 1970. dokazati smrt 1.700.000 ljudi. Radilo se o odšteti koju je tražila Jugoslavija od Njemačke i Austrije. Njemačka je pristala uz jasan zahtjev, da navedu poimence broj žrtava. Formirani su popisivači, njih 30.000. Formirana je savezna komisija za popis žrtava. Tajno izvješće kojeg sam objavio u knjizi Mit o Jasenovcu navodi, da je do 9. svibnja 1945. ubijeno ili nestalo 597.323 osoba, najviše u Hrvatskoj 185.685. Popisivači su brojili sve žrtve, na svakoj strani, u logorima i drugdje. To izvješće je bilo prilog zahtjevu za ratnu odštetu. Ratna odšteta, kao što znate, išla je Savezu boraca NOR-a. Je li taj popis točan, ne znam, činjenica je, da Jugoslavija nije dobila odštetu za 1.700.000 žrtava. Žrtve Jasenovca su u tom popisu.
 
• A koliko je ljudi ubijeno nakon Bleiburga?
– Na žalost ni taj broj ne znamo u potpunosti. Nikada nije osnovana nikakva komisija koja bi popisivala te žrtve, suprotno svaki pokušaj bio je u doba Jugoslavije siguran put za tamnicu, a u slobodnoj Hrvatskoj traženje tog broja znači, da dobiješ etiketu ustaše i slično. Povjesničari, dežurni povijesni analitičari na HRT-u, svaki taj pokušaj povezuju, da svatko, tko se time bavi, da je pristaša, čak i član ustaškog režima. Na kraj pameti im ne pada, da bi onda oni bili ti, koji su pozvani, da ipak odgovore na to pitanje. Njima je dostupno sve. Svaki naš otkriveni dokument stave u neke okolnosti, u neku svoju maglu koja vodi u glavnom u pravcu, da je sve to falsifikat. Opet se vraćamo politici, koja ne želi, da se vrati arhiv iz Beograda. Sam broj na žalost, kad ga točno popišemo, bit će viši od 300.000.
 
• Za logor Jasenovac se navodno znaju krivci, a za partizansko-komunističke zločine, poglavito one nakon Drugoga svjetskog rata, „nitko nema pojma“. Kako to?
– Ne slažem se, da ne znamo. Znamo točno, tko je preuzeo vlast 1945. Bila je to Komunistička partija Jugoslavije, koja je osnovala svoje represivne organe. Svoju vojsku. To je bila partizanska. Ni jedna druga partizanska vojska nije postojala, samo komunistička. Svaka partizanska jedinica je imala svojeg političkog referenta. Tumačenje povijesti na dijeljenje partizana na one komunističke i one oslobodilačke nema pravih korijena, nema temelja. U slovenskom arhivu našao sam mnogo presuda partizanskih vojnih sudova, gdje su Slovenci osuđivani na smrt jer su jasno navodili, da su došli u partizane, da se bore za samostalnu Sloveniju, a ne za komunističku Jugoslaviju. Za imena ne znamo ni za Jasenovac, ni za Križni put. I to je žalosno. Ali vrijeme, ja sam siguran, u kojem će povijest moći neovisno raditi donijet će i imena. U zadnjem broju Hrvatskog tjednika objavio sam partizansko izviješće, gdje se jasno navodi da je komandant 9. brigade, 10. divizije Milovan Samardžić osobno rukovodio, 17. 6. 1945. u Novoj Gradiški likvidaciju 3000 hrvatskih vojnika.
 
• Zbog čega Hrvati ne pokazuju neko veće zanimanje za masovne grobnice diljem Slovenije, a nema ceste ili puta u ovoj državi gdje se nije dogodio neki partizanski zločin nad nevinim ljudima?
– Posjet Hrvata na komemoracijama u Hudoj Jami je bio velik, ali slažem se, da bi ipak na području gdje je završilo blizu 200.000 Hrvata moralo biti veće zanimanje. Najveći grob Hrvata je Tezno kraj Maribora. Godine 2000., kada se je pravila autocesta od Maribora do Celja, cesta je prolazila kroz stratište. Samo na dužini 70 metara iskopano je 1079 tijela! Njih 30.000, 15.000 na lijevoj strani, i 15.000 na desnoj strani autoceste još leži u stratištima. Nemaju nijednog obilježja, nijednog križa. Leže onako kako to očito želi i pokazuje Milanović. Bez spomenika. U mojoj knjizi Maribor, najveće stratište Hrvata iznio sam sve nedvojbene dokaze. Da, to teško razumijem. Hrvatska bi morala pokopati svoje žrtve. Dok to ne bude tako, ja osobno kao pojedinac, istraživač, kao Hrvat, kao državljanin Slovenije nisam napravio mnogo u svom životu.
 
• Vi se neprestano bavite prošlošću. Pa, dokle ste stigli po pitanju logora Jasenovac?
– Mi dnevno, tu mislim i na sve koji smo na pijetetskoj strani povijesti, donosima nove i nove dokumente, činjenice koje stavljaju veliki upitnik na sve što su stvarali ideološki povjesničari naslonjeni na školsku povijest koju su učili u Jugoslaviji. To je za sada jedini način, da će stvarna istina izaći na vidjelo. Pri tome, svima nam je jasno, da je to bio ratni i radni logor, da je bilo ratno vrijeme, da su stradali mnogi nevini, bilo je to u doba sukoba jedne nove države i političkog pokreta komunizma. Rat je taj sukob napravio krvavim.
 
Nisu nam krivi nikakvi Srbi ili Europa
 
• A dokle ste došli po pitanju masovnih zločina partizana, odnosno komunista?
To je pitanje s kojim se bavim više od trideset godina. Vaša pitanja odgovaraju sama po sebi. Na žalost to povijesno pitanje nije riješeno. Odgovornost nose sve vlade do sada u Sloveniji i u Hrvatskoj. Nisu nam krivi nikakvi Srbi ili Europa. To pitanje ne želimo riješiti sami.
 
• Imate li i kakvu potporu u svojem istraživačkom radu?
– Bolje da nemam, morao bi istraživati onako kako Vlada želi. Nikada nisam dobio državnu potporu. I ne tražim je više. Zahvalan sam mnogima koji kupe moju knjigu, film, koji mi uplate neku donaciju u ovim teškim vremenima. Meni najviše pomaže gospodin Ivan Hrvoić.
 
• Relativno često nam se čini da organi gonjenja umjesto da gone ratne i ine zločince – gone vas i vama slične, ili su to samo priče…
– Gospodine Pavkoviću, kao što i sami znate, mnogo sam o tome govorio. Pravni sustav nije jednak za sve, ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj. Kad imaš ime kao ja, uvijek svaki sudac najprije traži razlog, da me osudi. Mnogo toga sam prošao kroz život. Sve sam prihvatio, nikada nisam posustao i nikada ne ću. Život me je iznenadio, pa sam postao i župan mog grada Radenci u Sloveniji, u kojem živim. I sada radim na temi istraživanja, ipak je to moj životni put.
 
I Jože Dežman vjeruje u jugokomunističke jasenovačke laži
 
• A kako Slovenci doživljaju priče o Jasenovcu?
– Na žalost istina o Jasenovcu nije došla u rasprave u slovenskom prostoru. Prije neki dan čak je povjesničar dr. Jože Dežman, (u Sloveniji vodi Komisiju Vlade Republike Slovenije za pitanje prikrivenih stratišta) poslao elektroničku poštu, da će maknuti svoju recenziju knjige o Bleiburgu ako će u njoj biti članak o ustaškom logoru Jasenovac. To sve govori samo po sebi. Na žalost dr. Jože Dežman jasno je naveo, da će se u Sloveniji pretraživati samo stratišta, on to naziva „grobišča“, za koja se pouzdano zna, da su u njima Slovenci. Za druga stratišta ima jednak odnos kao Milanović.
 
• Dosad ste objavili više zapaženih knjiga, pa i dokumentarnih filmova, od Hude Jame, pa do otkrivanja pripadnika Udbe, odnosno KOS-a. I što se nakon toga dogodilo?
– Neka vam odgovore činjenice. Knjigu Huda Jama napisao sam 1989., a tek 2009. godine Huda Jama je otvorena. Trajalo je dvadeset godina. Popisao sam 60.000 suradnika UDBE u Sloveniji s imenima, prezimenima, datumima rođenja i ostalo. Ni jedan me nije tužio. Neki su čak to i ponosno isticali da su i danas „prvaci“ u raznim političkim strukturama u Sloveniji. Stoga je teško odgovoriti na to pitanje.
 
• Ako još nismo riješili Drugi svjetski rat, odnosno sve ono što se događalo nakon njega, kad ćemo doći do istine svega onog u Domovinskom ratu i nakon njega, tim prije što Srbi tvrde jedno, a Hrvati i ostali drugo?
– Istinsko me boli i strah me je da je na djelu pokušaj da se i Domovinski rat sve više stavlja pod enigmu tajnosti, pokušavaju se naći razlozi, da se sve stavi pod upitnik. Dragovoljci HOS-a su po Milanovićevim riječima iz Okučana u slovenskoj nacionalnoj televiziji predstavljeni kao ustaška jedinica, koja je bila ilegalna u Domovinskom ratu. Slika Domovinskog rata na taj je način u Sloveniji stavljena u jedan novi kontekst. Istina o Domovinskom rata je jedna, ona naša. Istina je u svakoj žrtvi koja leži u zemlji, za našu Hrvatsku. Ne smijemo dozvoliti da njihovu žrtvu bilo tko ospori na bilo koji način. Zadaća je na dragovoljcima da sa dignutom glavom hodaju po svojoj istini.
 
• A, zbog čega nema igranog filma o Hudoj Jami? Zašto ga ne snime Slovenci?
– To je moja životna želja. Ovih dana sam pregledao nove dokumente o Hudoj Jami. Ima mnogo novih saznanja. Problem je uvijek u novcu. Kad prođe sve ovo oko koronavirusa, zamolit ću sve Hrvate, sve prijatelje istine, da mi pomognu, da sakupim novac i sa suradnicima počnem na filmu Huda Jama. Ja sam siguran, da će mi mnogi pomoći. Producent filma će biti Udruga Huda Jama sa sjedištem u Zagrebu. Otvoren je račun i nadam se, da ćemo već ove godine sakupiti dovoljno novca, da bi 2021. mogli imati premiieru.
Društvo Huda Jama
Florijana Andrašeca 14, 10 000 Zagreb
OIB: 80147344409
IBAN: HR4623400091170014856
 
• Imate li mogućnosti svoje znanstvene radove prezentirati u medijima, kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji?
– Na žalost ne. Samo u medijima koji su na žalost u manjini i koji nisu pod kontrolom političara.
 
Film o Diani Obexer je lažan film
 
• Jeste li gledali igrano-dokumentarni film „Dnevnik Diane Budisavljević“. Ako jeste, što mislite o ovoj temi?
– Da, gledao sam film. Na žalost to je još jedan film, koji je rađen u duhu scenarija koji su se radili za partizanske filmove. Film je dramaturški slab, povijesno su iskrivljeni i netočno su prezentirani podaci. Evo, samo da istaknem zadnja dva prizora. Na kraju filma se pojavljuje djevojčica koja se je igrala u sobi kad je zazvonilo zvono na vratima. U filmu je prikazana djevojčica od osam godina. Istina je, Diana Budisavljević je udomila jedno dijete, ali to dijete je rođeno 3. siječnja 1927. godine u Dubici, bila je to Leposava Babočajić. Ta djevojčica je 1945. godine imala 18 godina. Udomila ju je tek 1944. godine, siguran sam kao kućnu pomoćnicu. U sobu je ušla OZNA i tražila njezin arhiv. Film prikazuje da je Diana arhiv predala OZNI i da arhiv nikada nije nađen. Nije istina. Svi kartoni koje je imala Diana kod sebe očuvani su, jedna kopija je kod mene. Radi se o 27.000 kartona, svako dijete je posebno popisano, zna se i sudbina svakog djeteta. Pripremam posebnu knjigu u nakladi Školske knjige sa kompletnim popisom i sudbinom sve te djece. Ja se nadam još ove godine.
 
• Što sada radite, kakve projekte nam pripremate?
– Ovih dana radim na montaži filma Djeca Kozare, na kraju je i knjiga o djeci Kozare. Promocija je trebala biti već u ožujku, ali je sada zbog trenutačne situacije to nemoguće. Nadam se, da ću to moći izvesti u lipnju, ako ne, knjiga i film premijerno će biti prikazani u rujnu ove godine.
 

http://www.tjedno.hr/arhiva-diane-budisavljevic-je-pronadena-radi-se-o-27-tisuca-kartona-zna-se-sudbina-svakog-djeteta/comment-page-1/?fbclid=IwAR0ZHz9SNA0KpsaRsHUyz2Fku0zo65qUxduVy6zd5upk8ql_kWuHiz3mJfo#comment-65218

Ulaganja u distribuciju radi sigurnosti naših građana nemaju alternativu

 
 
Svi u plinskoj struci zajedno bi trebali raditi na promicanju prirodnog plina kao najprihvatljivijeg energenta u razdoblju energetske tranzicije. Napomenuo je to Nenad Hranilović, dipl. oec., direktor jednog od najagilnijih igrača na domaćem plinskom tržištu, tvrtke Međimurje-plin iz Čakovca. Pri tome se osvrnuo na trenutačno stanje na tržištu, prilike i probleme, sve učestalija preuzimanja i spajanja, naglasivši kako je Međimurje-plin jedan od rijetkih opskrbljivača koji nabavu plina za obje kategorije (poduzetništvo i kućanstva) obavlja na tržištu.
https://www.mnovine.hr/wp-content/uploads/2019/10/Nenad-Hranilovi%C4%87-e1581592430960.jpg
• Za početak, možete li se ukratko osvrnuti na Vaše poslovanje u protekloj kalendarskoj i upravo završenoj plinskoj godini 2019./2020.?
- Posljednjih nekoliko godina, pa i ova plinska godina na izmaku, bile su više nego izazovne. Prije svega, iz razloga da smo u punom smislu osjetili što znače temperaturna ovisnost plinskog poslovanja, njezin utjecaj na planiranje i posljedično na rezultate poslovanja. I dalje je ta godina bila godina naše prisutnosti na tržištu u opskrbi plinom, u većoj mjeri u kategoriji poduzeća, a u manjoj mjeri u kategoriji kućanstava, gdje smo postizali zadovoljavajuće rezultate. Posebnim odnosom prema kupcima i konkurentnim cijenama uspijevamo se nosti s konkurencijom i zadržavati ciljanu poziciju između četiri ili pet najvećih ili najjačih distributera i opskrbljivača u Hrvatskoj.
 
• Kakvo je stanje s potrošnjom plina na Vašem distribucijskom području, u Međimurskoj županiji? Poznato je i da plinom opskrbljujete mnoge kupce širom Hrvatske. Kako ste to postigli?
- Nakon nekoliko godina pada potrošnje prirodnog plina uslijed prelaska mnogih kućanstava na ogrjevna drva i dijelom poticane nelojalne konkurencije obnovljivih izvora, taj negativan trend je zaustavljen. Tako danas do naših gotovo 28 000 kupaca u kategoriji kućanstava i gotovo 3000 u kategoriji poduzetništva distribuiramo preko 54 miljuna m3 prirodnog plina što je još uvijek daleko od 'zlatnih godina' potrošnje plina kao što je to bilo prije petnaestak godina.
Isto tako podsjetio bih da smo bili prvi koji smo se okrenuli tržištu u kategoriji poduzetništva još krajem 2011. i početkom 2012. godine, osjetivši na vrijeme procese otvaranja tržišta. Sukladno tome, pripremili smo se i aktivno sudjelovali. Rezultat toga je da smo danas jedan od opskrbljivača s najvećim brojem broja obračunskih mjernih mjesta van domicilnog distribucijskog područja, u našem slučaju Međimurja s trenutačno preko 1200 obračunskih mjernih mjesta. Naravno da to ne bi bilo moguće bez kadrovske ekipiranosti, kontinuiranog rada i stjecanja znanja od samoga početka. U cijelom lancu poslovanja: od planiranja, preko nabave plina, ugovaranja i optimalizacije transporta, do obrade tržišta, izrade kalkulacija, priprema ponuda i zaključivanja prodaje vodimo se načelom racionalnosti i u svakom trenutku smo fokusirani na potrebe kupaca.
 
• Kakvo je stanje Vašeg distribucijskog sustava? U kojem će se smjeru odvijati njegov razvoj u narednom razdoblju?
- Trenutačno naša distributivna mreža ima preko 1100 km plinovoda i mogu kazati da je plinofikacija na području Međimurja skoro završena, što znači da je gotovo svako kućanstvo u prilici da se priključi. Iz toga razloga najveći naš fokus, osim naravno sigurnosnog, je na rekonstrukciji naše mreže i zamjeni čeličnih cijevi polietilenskima. Uslijed učestalih projekata aglomeracija koji se često isprepliću s našom distributivnom mrežom u narednom razdoblju posebnu pažnju moramo posvetiti praćenju tih projekata kako ne bila narušena sigurnost našeg distributivnog sustava, odnosno naših kupaca. Naša je politika da ulaganja u distribuciju radi sigurnosti naših građana nemaju alternativu.
 
• Prema najavama, terminal za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) na Krku trebao bi proraditi već prvoga dana sljedeće godine. Što mislite, kako će to utjecati na domaće tržište plina? Kako će se to odraziti na Vaše poslovanje?
- Ukoliko će ova investicija imati ekonomsku isplativost i ukoliko troškovno neće znatno utjecati na povećanje cijena plina, ona je svakako dobrodošla. Ukoliko i saživi kao konkurentni novi plinski dobavni pravac, svakako bi trebao imati pozitivnu ulogu na tržište plina kroz niže cijene i povećane prihode od transporta i tranzita kao i s aspekta sigurnosti opskrbe u eventualnim kriznim ili narušenim tržišnim situacijama.
 
• Često se može čuti da se mišljenje struke i tržišnih sudionika ne uzima u obzir pri donošenju zakona i podzakonskih propisa. Primjerice, u posljednje vrijeme pomutnju su unijele tzv. sheme obveznih ušteda koje pred distributere i opskrbljivače plinom postavljaju nove obveze. Kakve će to imati posljedice na Vas?
- Mislim da u tom pogledu ipak postoji određena transparentnost jer svakome je data mogućnost očitovanja i predlaganja direktno putem strukovnih udruga ili e-savjetovanja, ali je drugo uvažavanje istih ili njihovo prihvaćanje. U tom pogledu istaknuo bih pozitivnu ulogu Hrvatske energetske regulatorne agencije u kreiranju regulative za otvaranje tržišta opskrbe u kategoriji poduzetništva, ali ne i u kategoriji kućanstava, što će u sljedećoj godini imati za posljedicu drastične promjene na tržištu opskrbe plinom i mogućnost preuzimanja čitavih javnih usluga opskrbe prirodnim plinom na pojedinim distribucijskim područjima. Za ovakvu vrstu scenarija pripremamo se i mi. 
Što se tiče obveznih ušteda, mislim da smo mi, kao i ostali opskrbljivači, u ovom prvom razdoblju uspjeli verificirati dovoljan broj mjera koja ostvaruju uštede pa čak i da se ostvare viškovi i u tom pogledu nećemo imati nikakve posljedice. Vjerujem u dosadašnju fleksibilnu ulogu resornog Ministarstava zaštite okoliša i energetike i da će sve prijavljene mjere biti prihvaćene. Naravno da postoje obveze za novo razdoblje s kojima se ponovno moramo suočiti.
 
• Koji bi bio Vaš prijedlog za rješavanje te problematike?
- Svjesni smo činjenice da je naš energent ugljikovodik i da posljedično ima utjecaj na klimatske promjene. Ali, nepravedno ga je opterećivati bilo kakvim dodatnim troškovima jer je plin jedan od najprihvatljivijih energenata tranzicijskog razdoblja jer to narušava njegovu cijenovnu konkurentnost u odnosu na ostale energente koji su, kao što sam već spomenuo, čak poticani iz tih istih izvora sredstava koje bi mi trebali puniti.
 
• Što biste izdvojili kao najveće probleme i kada je riječ o odnosima s krajnjim korisnicima i s drugim sudionicima plinskog lanca (izvođači radova, dimnjačarski koncesionari, drugi opskrbljivači)?
- Smatram da regulativa mora biti afirmativna i da mora voditi brigu o nama, opskrbljivačima i distributerima. Naravno, prvotno za potrošače, kako bi se osigurao siguran razvoj pa i dugoročni opstanak. Nemojmo zaboraviti da, osim kokurencije među samim opkrbljivačima prirodnog plina, postoji žestoka konkurencija koja dolazi od drugih energenata. Svi zajedno bi trebali raditi na promociji prirodnog plina kao najprihvatljivijeg energenta tranzicijskog razdoblja. Mislim da smo u odnosu na druge energente, a posebice obnovljive izvore, u defanzivi. 
Posebno moram spomenuti problematiku vezanu uz neusklađenost Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, Zakona o zaštiti od požara i Mrežnih pravila i potrebu neophodnog jasnijeg razgraničenja odgovornosti za pojedini dio plinske instalacije distributera i vlasnika, kako ne bi došlo do različitog tumačenja.
 
• Već godinama najavljivana konačna 'liberalizacija' tržišta plinom za kućanstva započet će 1. travnja sljedeće godine. Kako se pripremate za te nove uvjete i što očekujete?
- Moram Vas ispraviti: liberalizacija tržišta je već počela i to od trenutka nastupa na tržištu jednog od opskrbljivača. No, zbog dosadašnje regulatorne cijene za opskrbu, koja je sve do ove godine bila niža od burzovnih, odnosno tržišnih cijena plina, ona još uvijek nije u potpunosti saživjela. Mi smo jedni od rijetkih opskrbljivača koji nabavu plina i za kategoriju poduzetništva i za kategoriju kućanstva obavljaju na tržištu. Već sam spomenuo da smo se od početka otvaranja tržišta za poduzetništvo pripremali, i kadrovski i stjecanjem znanja, da ne bi bili zatečeni razvojem situacije. Na ovu situaciju pokušat ćemo gledati kao priliku, a ne kao na problem.
 
• U posljednje vrijeme bilo je više preuzimanja i spajanja plinskih tvrtki. Kakvi su Vaši planovi?
- Nitko ne bi trebao biti protiv preuzimanja i spajanja tvrtki, ali regulativa ne bi smjela biti poticajna u tom smjeru, već ga treba prepustiti samome tržištu. Svakako da akvizicije doprinose jačanju pozicije tvrtke na tržištu i u tom kontekstu i mi sagledavamo situaciju oko mogućnosti preuzimanja. Do sada u tom pogledu nismo imali nekakvog uspjeha, ali ćemo i dalje ustrajati, pratiti tržište i, ukoliko će biti prilike za nekakvu razumnu cijenu, svakako smo zainteresirani.   
 
• Što mislite, u kojem će se smjeru ti procesi dalje odvijati? Hoće li to u konačnici biti bolje za krajnje korisnike, gospodarstvo i društvo u cjelini?
- Ne bismo trebali biti opterećeni brojem distributera i opskrbljivača na tržištu. Najgore bi bilo postojanje nekakvog monopola ili pak duopola jer bi onda zasigurno bilo narušeno pravo tržišno natjecanje, što u konačnici ne bi bilo dobro za krajnjeg potrošača. Imamo primjer Slovenije koja sa svjom potrošnjom od nekih 600 milijuna m3 prirodnog plina ima 15 – 16 distributera i opskrbljivača i svi funkcioniraju. 
Ne smije se smetnuti s uma struktura vlasništva naših distribucija koja je različita: od državnog vlsništva, preko vlasništva gradova i općina, mješovitog vlasništva jedinica lokalne samouprave i privatnog kapitala, do na kraju privatnog vlasništva, odnosno korporativnoga. U našem slučaju plinska mreža najvećim je dijelom izgrađena ulaganjima samih građana pa se postavlja i pitanje tko bi u stvari trebao stvarno polagati pravo na njezinu prodaju.
 

B. L.: www.energetika-net.com

Motiv je važniji od tehnike, jer bilo kojom tehnikom mogu izraziti emociju

 
 
Akademski slikar Damir Medvešek istaknuto je ime suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Nekoliko je puta zapaženo izlagao u inozemstvu. Autor je kompleksnog opusa. Glavni je slikar u zagrebačkom HNK-u.
https://www.politikaplus.com/img/s/810x500/upload/images/gallery/foto/slika%20damir%20m.jpg
• Gospodine Medvešek, unatoč situaciji i kod nas i u svijetu, Vi ste i dalje vrlo aktivni u svom atelijeru.
-Do nedugo sam bio aktivan u atelijeru kao i uvijek do sada i tako isto u atelijerima HNK kao glavni slikar.
 
• Već ste neko vrijeme „uronjeni“ u „plavu fazu“.
-Plava faza. Da, prvo zato jer je to veliki izazov i za mene odmaknuti se od punog kolora, ne mogu reći da mi je Picassova plava faza bila uzor, ova je došla sama po sebi.
 
• Što Vam je važnije, odabir motiva ili tehnika?
-Svakako uvijek motiv jer bilo kojom tehnikom mogu izraziti emociju.
 
• Rado slikate tajanstvene žene. Jesu li one stvarne ili je riječ o imaginarnim likovima?
-Općepoznato je da slikam motiv žene. ONE JESU ITEKAKO STVARNE, no u svim fazama stvaranja polako se same po sebi pretvore u nekako skoro nestvarnu.
 
• Može li se u ovim vremenima planirati i posao u atelijeru i izlaganje?
-U ovim je vremenima teško bilo što planirati, kako je većini tako i meni, otkazao sam tri izložbe, no planirati se može za budućnost kao i stvarati. Ali naravno postavit ću virtualnu izložbu.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/04/Damir-Medve%C5%A1ek-Plavi-ciklus-2-668x1040.jpg
• Nedavno ste kao pripadnik Civilne zaštite spašavali jedan život.
-Mjesec dana sam pripadnik civilne zaštite stožera Novi Zagreb istok. Spasiti život? Neopisiv osjećaj, ali to je moja moralna i građanska dužnost. I meni sada fali moj atelijer, kćerke, kave, moj HNK. No sad će to sve sačekati jer sam stavio svoje ratno uskustvo u službu zaštite ljudi. No stekoh u ovom napornom poslu nove prijatelje, Valentino, Darko, Denis, Babić i drugi, ljude koje se ne će puno puno spominjati ali oni daju  nemjerljiv obol u ovoj situaciji i drago je mi što sam dio takvoga tima i što ih znam. 
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 28/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1495 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević