Get Adobe Flash player

Obični Amerikanac vrlo dobro zna da nisu svi muslimani teroristi, ali isto tako dobro zna i da su skoro svi teroristi muslimani.

 
 
Recite nekoj ženi: „imam meku silu“! Ne ćete pobrati veliki uspjeh – navodi George Friedman zašto Amerikanci ismijavaju Europljane koji maštaju o „soft poweru“. Prema analitičaru koji stalno izaziva velike rasprave, Amerika ne će dalje plaćati za sigurnost Europe koja je bogatija od nje, kao što nije spremna sama riješiti ni bliskoistočnu krizu. Friedman poštuje Viktora Orbána budući da on, po njegovu mišljenju, suprotno raspadajućem EU-u, spremno govori o očitom. Analitičar je mišljenja kako bi se mađarsko-američke odnose moglo vrlo jednostavno poboljšati – jedino bismo morali hiniti dobro ponašanje i kupovati F-16, ostalo je nebitno. S Georgeom Friedmanom razgovarali smo u Bratislavi na Globsec-konferenciji, gdje nas je pozdravio lijepim mađarskim izgovorom.
http://mandiner.hu/attachment/0161/160472_george_friedman.jpg
• Nismo vjerovali da tako lijepo govorite mađarski!
- Rođen sam u Budimpešti.
 
• To nam je poznato, ali bili ste vrlo mali kada se vaša obitelj preselila u Ameriku.
- Tako je, ali ja sam i tamo do svoje sedme godine govorio samo mađarski. Tek sam tada naučio engleski. Ali intervju, naravno, može ići na engleskom.
 
• U redu. Govorimo prvo o Bliskom istoku, o Siriji. Tko je tamo neprijatelj Amerikanaca? ISIS? Assad? Rusi?
- Bilo bi dobro shvatiti kako Sjedinjene Države nemaju neprijatelje. Sjedinjene Države imaju interese. A njihov interes je da se ne ponovi ono što se je dogodilo u Afganistanu i Iraku. Najvažniji interes SAD-a je da podijeli terete. Terete Sirije na četiri regionalne sile: Tursku, Iran, Saudijsku Arabiju i Izrael. Ali još više na Europu. Bliskoistočna kriza je puno više određujuća za Europu s egzistencijalnoga aspekta. Europljani su prinuđeni nositi se njome: to je povijesno dovelo do tada da su Amerikanci bili prisiljeni baviti se s tom stvari. Međutim, ako pogledamo što govore Obama ili Donald Trump, vidimo kako govore isto: ne možemo započeti ratne operacije, one ne služe interesima SAD-a.
 
• Pitamo tko je neprijatelj SAD-a jer smo neki dan s priličnim zaprepaštenjem gledali američkoga vanjskopolitičkog glasnogovornika Marka Tonera koji se javno nije veselio kada je sirijska vojska oslobodila Palmiru od okupacije ISIS-a. Zar za Ameriku nije dobro da je ISIS potisnut otuda?
- Koga podupiremo? Sovjetski Savez ili Adolfa Hitlera? Ispravni odgovor ovisi o mjesecu i o slučaju.
 
• Sada je travanj. Koga, dakle, ovaj mjesec podupire SAD?
- Podupire ideju da Sjedinjene Države ne moraju nužno uvijek nekoga podupirati. Treba razumjeti tko su nam glavni protivnici. Nastala je jedna situacija, svaki od potencijalnih aktera neprihvatljiv je za SAD, ali još više od njih neprihvatljivija je ideja da Sjedinjene Države trebaju riješiti situaciju. Europsko pitanje je, dakle, protiv koga je Amerika, da svakako treba uprti prstom u nekoga. To je rat koji traje petnaest godina. I mi smo iz njega izvukli stanovite pouke. Npr. da ako djelujemo bez saveznika, bez europskih partnera koji u cijeloj priči sudjeluju s punom angažiranošću, to znači da ćemo izgubiti. Što, dakle, znači da smo protiv nekoga, ako nismo sposobni učiniti nešto protiv njega? Najbolje što se s aspekta Sjedinjenih Država na Bliskom istoku može dogoditi je ako nitko ne dobije rat.
 
• Dobro je ako nitko ne pobijedi?
- Assada ne želimo, njegova oporba koja vuče na sto strana je neozbiljna, ali ne želimo ni ISIS. Tko je preostao?
 
• Možda Turska, na određenim područjima…
- To je stvar Turske. Sa strane NATO-a nema ponude Turskoj da će joj pomoći u tomu. A Europljani u međuvremenu razmišljaju tko će riješiti to pitanje. Umjesto da se pogledaju u ogledalo.
 
• Zašto bi Europa trebala rješavati kaos na Bliskom istoku?
- Nije pitanje tko bi trebao. Stvar je u tome da će stvar ili rješavati Europa, ili ne će biti riješena.
 
• Ne bismo li mogli dobiti neku malu pomoć od Amerike? Mogla bi, npr. utjecati na članicu NATO-a Tursku. Trenutačno naime Ankara ucjenjuje Europu izbjeglicama.
- Ili, pak, upravo Europa pokušava ucjenjivati Turke kako bi oni preuzeli rizike koje Europa ne želi preuzeti na sebe. Europa bi htjela da se u Siriji nešto dogodi? Pa, treba tamo otići europska vojska i intervenirati.
 
• Europska vojska ne postoji.
- Vidite, to je problem. Dok su, međutim, stvari takve kakve jesu, Europa ne bi trebala prstom upirati u druge, postojeće vojske i ukazivati koja bi trebala biti njihova zadaća.
 
• Kako bi reagirala Amerika ako bi EU odjednom stvorio Zajedničke europske obrambene snage?
- Veselilo bi nas. Gledajte: u Europi živi za 200 milijuna više ljudi nego u Sjedinjenim Državama. Europa ima i veći BDP. Nema nikakvog razloga da Europa nema vojnu silu. Toliku kolika je američka.
 
• Kažete da se to ne bi kosilo s američkim interesima?
- Ne bi. To je izvrsna isprika za Europljane da Amerikanci ionako ne bi to dopustili. Ali to je samo izlika koja služi kako ne bi trebali poduzeti potrebne korake. Gledajte: Amerika se za vrijeme hladnoga rata bila potpuno zalagala za raspodjelu tereta. U pedesetim-šezdesetim godinama Europa nije bila sposobna nositi se sa zadaćom. Danas je, pak, apsolutno sposobna za to. Zašto bi nama bilo više u interesu bliskoistočno reguliranje nego Europi? Zašto bismo mi slali naše sinove i kćeri u Irak? Zašto mene ne bi više veselilo ako bi tamo išli npr. belgijski dečki i djevojke? Europa se, međutim, oslanja na načelo da ne želi zajedničku vojnu silu. Stoga mora drugog osuđivati za svoje probleme.
 
• Dakle, zajednička europska vojska nije suprotna američkom interesu. A ni ekonomska međuzavisnost i eventualno srastanje Nijemaca i Rusa?
- To jest. Mi stotinu godina imamo istu strategiju: treba spriječiti srastanje Nijemaca i Rusa. To je bila suština i hladnoga rata. U slučaju takve opasnosti intervenirali bismo, ali činili bismo to u vlastitom interesu. Međutim, neće se dogoditi da će Amerika intervenirati u Siriji kako u Europi ne bi bilo migranata.
 
• Ako na događaje ne gledate kao strateg nego kao čovjek, moralno biće, možda biste ipak mogli priznati da Amerika ima veću odgovornost od Europe za nastalu situaciju.
- Zanimljiva teorija. Europljani su poslije svjetskog rata stvorili niz država. One se sada raspadaju. Ameriku se može optužiti za Irak, ali ne i za Siriju. Krivac za to je arapsko proljeće, ispunjenje liberalizma – bar su Europljani vjerovali u to. Postoji tu jedna svjetska sila, Europa, koja nije spremna potrošiti potreban iznos, te kao rješenje mašta o mekoj sili, soft poweru. Soft power? Recite nekoj ženi: „imam meku silu“! Ne ćete pobrati veliki uspjeh i bit ćete ismijani. Tako i u Americi ismijavaju Europljane koji maštaju o mekoj sili. Suština je dakle da je tu najjači i najbogatiji dio svijeta koji uvjerava sebe kako Amerika ne želi da on bude uspješan. To je zabluda. Nama bi to izričito bilo u interesu jer bi tada Nijemci bili uključeni u europski sustav. Zadnje što želimo je da Njemačka bude jaka, a ostali dijelovi Europe slabi.
 
Islamizacija Europe je realna opasnost
 
• Smatrate li realnom opasnost islamizacije Europe?
- Apsolutno. Vidjeli smo to u Parizu i Bruxellesu.
 
• Nije politički korektno to tako povezati.
- To je problem Europe. Da nije spremna izgovoriti očito. Jedan od razloga zbog kojih cijenim Vašega premijera Viktora Orbána je upravo što on izgovara ono što je očito. Fantasti ga, naravno, osuđuju zbog toga.
 
• I gledano iz Amerike Orbán je loš đak Europe.
- Samo s aspekta američke vlade, ali američka vlada nije previše važna.
 
• Nije?
- Nije. Washington, naime, nije u Europi, a ionako je to samo jedan grad pun političara i think thankova na koje nitko ne obraća pozornost. Ako pogledamo ostale dijelove države, recimo Trumpa, i on govori isto. Obični Amerikanac vrlo dobro zna da nisu svi muslimani teroristi, ali isto tako dobro zna i da su skoro svi teroristi muslimani.
 
• Obama kaže kako ISIS nema nikakve veze s islamom.
- Kako ne bi imao. To je fundamentalističko tumačenje islama. Kada su se Irak, Sirija, Libanon urušili, što im je preostalo? Vjera. Ne može se razdvojiti te dvije stvari. I dok je istina da nisu svi fundamentalisti, kako ćemo razlikovati one koji nisu od onih koji jesu? Rješenje Orbána je stoga da ne dolazi nitko, što je apsolutno shvatljivo.
 
• Ipak je bilo glasova da je dizanje ograde loša stvar. Čak i iz američkih diplomatskih krugova.
- Doista ne biste trebali brkati američku vladu s Amerikom. Vi imate loše odnose s američkom vladom, imate međutim odlične odnose s Amerikom. Nepotrebno je pobrkati mišljenje osoba kao što je npr. Victoria Nuland s mišljenjem Amerike. Ona ima svoje mišljenje i artikulira ga. Ovaj predsjednik za godinu dana više ne će biti predsjednik. Osim toga, ovoga predsjednika nikada nije zanimala vanjska politika.
 
• Je li važno za Europu tko će zamijeniti Obamu u predsjedničkoj fotelji?
- Ako želite jamčiti svoju sigurnost, morate platiti za to. Tu ne će biti razlike, tko god da postane predsjednikom.
 
• Ni zbog Rusije?
- To može predstavljati problem, ali veći problem za Europu nego za Ameriku. A Amerika u daljnjem više ne prihvaća Europu kao malodobnog partnera. Ne možete više igrati ulogu da kritizirate, dok u međuvremenu uživate u prednosti američke moći. Ista će biti situacija, bez obzira hoće li doći Sanders ili Clinton. EU je u toliko raspadnutom stanju da bi se teško moglo nositi time, što znači da će bilateralni odnosi dobiti na značaju. Odnosi kakvi već postoje s Poljskom i Rumunjskom, a bilo bi dobro da postoje i s Mađarskom.  
 
• Zašto se to događa?
- Sjedinjene Države određuju cijenu dobrih odnosa.
 
• Koja je cijena?
- Da na unutarnjopolitičkom polju barem hinite dobro ponašanje.
 
• Trebamo omogućiti gay brakove, Orbán treba otići na Pride, ili na što mislite?
- Ne zanimaju me gay brakovi. Zanimaju me vojne baze. Taszár. Da mađarska vlada, recimo, plaća troškove istog. I da kupuje lovce F-16. Potpuno je svejedno što premijer govori o gay brakovima. Ali trebamo dogovoriti važne stvari. Rumunjska je poduzela korake, kao i Poljska. I kod njih se boje za liberalnu demokraciju, ali njihovi odnosi s Amerikom su besprijekorni. Stvarno je nebitno što govore male figure i think tankovi koje ionako nitko ne sluša. Trebate shvatiti kako Amerika ne će garantirati sigurnost regije koja je bogatija od samoga SAD-a.
 
• EU nam se, međutim, unatoč tomu ne čini sposobnim za rješavanje problema. Dovoljno je samo spomenuti ideju o obvezujućim kvotama.
- EU nije sposoban. Ali Poljska je sposobna, Mađarska je sposobna. Nacionalne države su sposobne. Orbán je svjestan toga.
 
• Da-da, ali moglo bi nas se isključiti iz Schengena ako se to tako nastavi.
- A što onda? Trebate pokazati ispravu na granici… I to je to.
 
• Nije problem ako se EU raspadne?
- Već se je raspao. Orbán je rekao Bruxellesu: mi vas ne ćemo slušati. I? Koje su posljedice? Nema ih. Orbán je shvatio kako EU ne će obraniti njegovu zemlju. On je, dakle, taj koji to mora učiniti.
 
• Mislite, uz pomoć Amerikanaca.
- Tko je još tamo? Rusi? Rusi su usred gospodarske krize. Ići na savez s njima bilo bi isto skoku naglavačke kroz prozor.
 
• Amerikanci, djelatnici veleposlanstva u Budimpešti ipak su tako ocijenili ugovor o Paksu, bili su prilično konsternirani.
- Zašto razgovarate s djelatnicima veleposlanstva? Koriste li oni vama? Trebali biste razgovarati s pravim ljudima.
 
• Eto, sad kada razgovaramo s Vama, odajte nam tajnu, zašto ste otišli iz Stratfora?
- Zbog novca.
 
• Bolji je biznis Geopolitical Futures od Stratfora?
- Jest. Znam da bi Mađari pokušali svašta umišljati, ali mi, Amerikanci, u tom pogledu prilično jednostavno funkcioniramo.
 

András Stumpf, www.mandiner.hu

Stalno nas se uči da se historiografske istine propisuju iz Kumrovca

 
 
Mi se moramo obazirati na politike susjeda i velesila, ali u tom okviru postoji prostor. Nema dvojbe da je Hrvatska neželjeno dijete - U Markovom trgu gostovao je odvjetnik i povjesničar Tomislav Jonjić. Tema emisije bio je podanički mentalitet hrvatske političke elite koji se očitovao u nedavnoj ponovnoj osudi režima NDH-a. Osude koje se odnose na zbivanja u Drugom svjetskom ratu kada na bi bile simptom problematičnog duha koji vlada Hrvatskom zapravo bi bile zabavne. Izriču ih ljudi koji o činjenicama nemaju pojma, ali to ih ne priječi da nastupaju kao autoriteti. Primjerice gradonačelnik Obersnel krivi vlasti NDH jer su prepustile Rijeku Italiji, a što je neistina jer je Rijeka pripala Italiji 1920. godine. Problem je što hrvatski političari imaju stalnu potrebu posipati se pepelom iako za to nema razloga. Kad usporedite situaciju u Hrvatskoj s onom u Slovačkoj ili Ukrajini u Drugom svjetskom ratu, postoje određene sličnosti, vidjeli bi da u Hrvatskoj možda deset ljudi poznaju to. Naše se političke elite neprekidno bave događajima iz 1940-ih jer nemaju rješenja za aktualne probleme, izjavio je Jonjić.
Jonjić je napisao doktorat na temi lika i dijela povjesničara Ive Pilara koji je svoje kapitalno djelo 'Južnoslavensko pitanje' objavio pod pseudonimom.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000039132.jpg
• Je li to paradigma hrvatskih intelektualaca koji imaju strah govoriti istinu proizišlu iz povijesnih činjenica i dokumenata?
- Ivo Pilar je najzanimljiviji politički pisac s početka dvadesetog stoljeća. Glavninu svojih djela objavio je pod pseudonimom. Mnogi njegovo djelo Južnoslavensko pitanje smatraju najtemeljitijom analizom hrvatsko-srpskih odnosa. Postoji legenda da je tu knjigu odmah po objavi vlada kraljevine Srbije otkupljivala i uništavala. Nakon objave njegovog djela na hrvatskom jeziku 1990. godine imate pokušaje niza filozofa, političara i povjesničara koji pokušavaju obezvrijediti njegovo djelo. Proglašavaju Pilara rasistom, koristeći se s nekoliko citata koji su posljedica lošeg prijevoda s njemačkog jezika na kojem je knjiga u originalu napisana. Moglo bi se zaključiti da je Ivi Pilar bio nedovoljno hrabar, ali činjenica da je napisao sve to pokazuje da bi mi danas bili u puno boljem položaju da imamo više intelektualaca kao što je bio Ivo Pilar.
 
• Nedavno objavljena knjiga o trostrukom logoru Jasenovac pokazuje da istraživanje te teme nije osobito komplicirano jer su ljudi koji su objavili tu knjigu ušli u dostupne arhive u Hrvatskoj pregledali dokumente i postavili tezu o Jasenovcu kao logoru koji je nakon 1945. bio logor u kojem je stradalo puno ljudi, ali isto tako u tim dokumentima nisu pronašli traga da su se do 1945. u Jasenovcu provodile sustavne likvidacije što dovodi u pitanje teoriju o Jasenovcu kao logoru smrti. To je bilo i još uvijek je svima dostupno, zašto hrvatski znanstvenici bježe od takvih tema koje su od elementarne političke važnosti za Hrvatsku?
- Znanstvenici bježe od takvih tema u onom trenutku kada pristanu prestati biti znanstvenici. Nažalost u hrvatskom je društvu stvorena klima da je svako diranje u postavljene teze neprihvatljivo i da je to povijesni revizionizam. Kao što znamo bez revizije nema napretka. Ako stalno ne revidiramo, propitkujemo naša znanja nema napretka društva. Klima prema kojoj je povijest završena stvaranjem jedne ustavne preambule koja je nastala u povijesnim okolnostima kada ju je predsjednik Tuđman stavio, sve ono što izlazi izvan okvira te preambule je zabranjeno, nedopustivo, to je revizionizam. Problem je što se pod egidom antifašizma pokušava podmetnuti jugoslavenstvo. Činjenica da se inzistira samo na komunističkom antifašizmu koji je u Zagrebu postavio jugoslavensku zastavu 1945. godine. Takav antifašizam je neprihvatljiv, ali antifašizam jednog Stepinca je nešto drugo.
 
• Kako provesti prvobitnu Tuđmanovu misao o pomirenju djece ustaša i partizana kada je jedna od te dvije ideologije legalna, a druga legalna?   
- Neprekidno se pitam kako je moguće istovremeno zagovarati pomirbu i lustraciju. Dakle, ako izvršitelje zločina želimo eliminirati iz javnog života kako onda provesti pomirbu? Problem nacionalne pomirbe je u njenom oblikovanju jer ju je Tuđman oblikovao kao pomirenje ideologija, a ne ljudi. Jer nemoguće je pomiriti ideologiju hrvatskog nacionalizma s jugoslavenstvom. Ljude je moguće pomiriti. Domovinski je rat to pokazao. A kako se to dogodilo vidljivo je na primjeru tog rata. Ni jedna postrojba HV-a nije nosila ime nekog partizana, niti su se čule pjevati partizanske pjesme. Narod je u trenutku nacionalne homogenizacije i biološke ugroženosti uzore tražio u onima koji su bili na strani nacionalne ideje.
 
• Nekoliko je Rezolucija Vijeća Europe koje osuđuju sve totalitarne režime. Zašto je u Hrvatskoj jedan totalitarizam legalan, a drugi zabranjen? Je li rješenje da se sve zabrani ili sve legalizira?
- Ne bih precjenjivao doseg Rezolucija Vijeća Europe. Protivnik sam bilo kakve zabrane jer nas je upravo povijest naučila tome da se ni jedna ideja nije uspjela ukinuti zabranama, kaznama i progonima. Zato sam pristaša slobode zagovaranja svih ideja, naravno ne njihove nacionalne provedbe, Na službenoj razini hrvatska država kao nultu točku mora uzeti 30. svibanj i Domovinski rat jer sve ono što je bilo prije zapravo dijeli Hrvatsku. Dopustio bih svima koji žele slaviti u Kumrovcu neka slave, ali ne bih isto tako ni na drugoj strani postavljao nikakve zabrane. Kad bi dopustili takvu slobodu vidjeli bi da svi ovi konflikti ne postoje, nego služe industriji parazitiranja zločina iz Drugog sv. rata. koji služe diskreditaciji protivnika, ali tu se u stvari ne radi o raspravama o prošlosti nego sam o tome tko će danas uzeti novac. Samo se o novcu se radi.
 
• Znači u sudskoj praksi treba dekriminalizirati ustaštvo?
- Da. Bavim se pravom i historiografijom. Svakoga dana imam kontakte s prijestupnicima svih vrsta i još nikoga nisam sreo tko bi htio rehabilitirati ustaštvo i misli da je to poželjno ili moguće.
 
• Treba li se u Hrvatskoj više pozornosti obratiti tim događajima u Srbiji?
- Hrvatska bi javnost trebala više pažnje posvetiti ovakvim temama. Ipak treba znati da je glavninu pokolja u BiH i Hrvatskoj učinjeno pod jugoslavenskom zastavom. Hrvatske bi političke elite trebale imati na umu ovakve tendencije u srpskom nacionalnom biću i u skladu s time voditi vlastitu politiku i zaštiti svoje interese i u BiH i u Hrvatskoj.
 
• Jučerašnje isprike hrvatskih političkih prvaka uslijedile su nakon posjete jednog američkog dužnosnika. Možda je to slučajno. Ali mi u Hrvatskoj nemamo autonomnu politiku. Kako u Hrvatskoj stvoriti prilike koje bi mogle odgovoriti i na ovakve izazove iz susjedstva?
- Groteskno je kada naši državni dužnosnici kažu da NDH nije bila nezavisna. Međutim, kada se usporedi stupanj ovisnosti ondašnje Hrvatske i današnje Hrvatske, nisam siguran da bi ondašnja Hrvatska ispala manje neovisna. Sjetite se kako HSP unatoč koalicijskom sporazumu nakon pritiska iz Bruxellesa nije ušao u Sanaderovu vladu.
 
• Je li put do slobodnog čovjeka put ukidanja intelektualnih i političkih 'toljaga' poput ustaštva, Jasenovca i sličnih tema iz Drugog svjetskog rata kojima se stigmatizira i diskvalificira čovjeka? Je li put povijesni revizionizam i dekriminalizacija nekih pojava?
- Mi se moramo obazirati na politike susjeda i velesila, ali u tom okviru postoji prostor. Nema dvojbe da je Hrvatska neželjeno dijete. Imate knjigu Josipa Šentije, hrvatskoga novinara i enciklopedista pretežito lijeve provenijencije koji u razgovorima s Krležom navodi da je Krleža rekao kako sva ideosinkrazija prema Hrvatima potječe iz činjenice da velike sile ne žele Hrvatsku. Pogledajte Eugena Kvaternika, Radića, Trumbića, Mačeka, nigdje nisu nalazili potporu za samostalnu Hrvatsku. Ipak usprkos toj činjenici dva puta smo u dvadesetom stoljeću formirali državu. Ako smo svjesni činjenici da smo koncem 20. st obranili vlastitu državu to bi nas trebalo ohrabriti i osloboditi kompleksa 20 stoljeća. Nema potrebe da se političari bave poviješću poput, nedavno, jednog provalnika u automobile.
 
• Da je kojim slučajem 1995. godine Hrvatska bila poražena što mislite kako bi danas izgledala interpretacije te Hrvatske i koliko bi bila slična interpretaciji Hrvatske iz doba Drugog svjetskog rata?
- Iz činjenice kako su nastajale fame i pokolju srpske nejači u Vukovaru ili recimo slučaj onog Mlinara u Benkovcu, dužnosnika Srpske demokratske stranke kojeg su tobože Hrvati priklali, imate na umu da je stvaran taj scenarij da nas se prikaže genocidnima. Bivšem se ministru pravosuđa Miljaniću, povodom presude Šešelju, omaknula izjava da Haag progoni rušitelje Jugoslavije. I to je prilično točna ocjena haškog sudišta, ali ona dobro opisuje duhovno stanje u Hrvatskoj. Da se, ne daj Bože, dogodilo da je Hrvatska bila skršena 1995. kao što je bila 1945. godine, mi sasvim sigurno sada ne bi ovdje razgovarali, pitanje je bi li se dogodio onakav pokolj kao i 1945. godine, ali je sigurno da bi interpretacija te Hrvatske i NDH bila potpuno ista. Uvjeren sam da ne bi bilo nikakvih razlika. Sjetite se da je u toj propagandi i Stipe Šuvar prikazivan ustašom, također i Ivica Račan i Stipe Mesić kojeg bi u Beogradu možda najradije na kolac nabili.
 
• Kako to da se danas ne dogodi onakva gesta kao što je bio onaj poznati saborski vritnjak, prije nešto manje od 150 godina, koji je ondašnji zastupnik opalio tadašnjem banu Khuenu Hedervaryu. Kako to da se tako nešto nije omaklo ni jednom današnjem političaru da učini slično nekim današnjim Hedervaryima?
- Nažalost to je ilustracija da smo mi kao narod uškopljeni. Neprekidno nas se uči da se historiografijske istine propisuju direktivama iz zagrebačke Kockice ili iz kumrovečke partijske škole ili iz ustavne preambule. Za kraj bih istaknuo misao Ive Pilara koji je glavninu svojeg djela posvetio dokazivanju kako je Bosna i Hercegovina srž hrvatskoga nacionalnoga pitanja tvrdeći da Hrvatska koja u trenutku osamostaljenja bude bez BiH nužno gubi Srijem, Boku Kotorsku i da će takva osakaćena kifla postati igračka političkih vjetrova i  da će se njenom sudbinom uvijek poigravati drugi sve do trenutka dok će u BiH imati neprijateljsku snagu. To je poučak koji i trebalo imati na umu.
 

Marko Jurič, http://direktno.hr/en/2014/direkt/44859/Stalno-nas-se-uči-da-se-historiografske-istine-propisuju-iz-Kumrovca.htm; https://www.youtube.com/watch?v=Ip_X2ufigCk

Napadaju me oni koji su s mrtvog Tite ukrali prsten

 
 
Znate na kojeg Tomića mislim, onoga što su polili kantom govana. To je možda vulgarno za reći, ali ja sam športaš, kad vas netko uhvati za jaja, i vi njega uhvatite za jaja - Povodom otkrića portala Lupiga o tome da je Jakov Sedlar, po svemu sudeći, koristio fotomontažu u svom filmu "Jasenovac - istina", ali i nakon kritika da je dokumentarac pun falsifikata te da vrijeđa osjećaje obitelji žrtava Jasenovca, razgovarali smo s redateljem. Film, kao i pripadajući mu trailer posebno naglašavaju poslijeratna pretjerivanja u broju jasenovačkih žrtava, a redatelj to ilustrira izvatkom iz Vjesnika naslova: "Mnoge leševe iz Jasenovca Sava je donijela do Zagreba“, te narator gledatelja poučava da bi to značilo da je Sava morala teći uzvodno. Kako je otkrio portal Lupiga, tekst s tom opremom je onaj s naslovnice Vjesnika s istim datumom, koji se može pronaći u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, ali s naslovom: "U Trstu, Istri i Slovenskom primorju uspostavljena naša vojno-pozadinska i građanska vlast".
http://dalicom.eu/wp-content/uploads/2016/03/78e161922d6f0805438ff609fb47c5f1-520x330.jpg
• Na portalu Lupiga objavljena je usporedba naslovnice Vjesnika do 15. svibnja 1945. godine, koju ste vi iskoristili u traileru, a zatim emitirali u filmu, a iz koje proizlazi da se radi o fotomontaži.
- Znam, sad su me i oni zvali i sve što mogu kazati je da smo snimali original. To je posebno izdanje, vidio sam tu kompletnu stranicu i to nije ono što ljudi očekuju vidjeti u arhivama, gdje ne postoje svi brojevi. Znate da je iz njih dosta ukradeno i odneseno.
 
• Jeste li vidjeli da se font kojim je napisan taj naslov ne odgovara fontu koji je Vjesnik koristio u to vrijeme?
- Nisam to primijetio.
 
• Jeste li primijetili da su sumnjivo velike praznine oko tog naslova, netipične za vrijeme kada su se novine ispunjavale tekstom od margine do margine, te da naslov nije poravnat s ostatkom teksta i da su oštećenja nastala baš na broju i datumu izdanja kako bi im se teže iščitalo o kojem se originalu radi?
- Nemam pojma, zaista ne znam.
 
• Jeste li vidjeli da tekst ne odgovara naslovu, odnosno da je tekst s vaše naslovnice identičan onome koji je snimljen u Vjesniku, i da se tiče Kardelja i Trsta, a ne Jasenovačkih žrtava?
- Nisam čitao tekst ispod naslova. Zašto bi mi to izgledalo sumnjivo, to je bio originalni list. Da sam ja dobio fotokopiju, ja bih išao gledati sve. Gledajte, bila su četiri lista i tekst o Jasenovcu se nalazio na unutrašnjim stranicama.
 
• Koji je bio naslov na tom članku?
- Isti kao i na naslovnici.
 
• I nije vam bilo neobično što su od četiri lista posvetili toliko puno prostora za dva identična naslova?
- Ne. Ja sam tražio sve što se tiče Jasenovca u arhivima, ali ovo sam pronašao u jednoj privatnoj kolekciji, u Beogradu.
 
• Ali ne možete reći tko je izvor za taj primjerak?
- Ne mogu vam kazati tko su ljudi koji su meni prodavali stvari. To su vam lopovi koji su se toga domogli na različite načine. Oni ne će reći da su lopovi, uvijek će vam reći da su to naslijedili ili dobili od nekoga.
 
• I vi smatrate da su to vjerodostojni izvori?
- Da. Znao sam da se radi o lopovima i nije me to zanimalo. Ja sam to vidio na orginalnom papiru, kad smo snimali taj dio, to su bile originalne novine i osobno mi ništa nije bilo upitno. A to je samo bilo namijenjeno pokazivanju ludosti sistema koji je tada vladao.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/video-pogledajte-cijeli-film-jakova-sedlara-jasenovac-istina/230927-1-cro-HR/VIDEO-Pogledajte-cijeli-film-Jakova-Sedlara-Jasenovac-istina.png
• Vi posjedujete svoj primjerak?
- Ne posjedujem, košta previše.
 
• Ali posjeduju ga vaši izvori koje ne ćete otkriti ni zbog utvrđivanja autentičnosti?
- Ne mogu vam, gospođo, kazati tko su ti ljudi, to su izvori s kojima ja radim. Sulude se stvari našle u njihovim rukama, to nije jednostavan posao. To je ista ekipa koja je s mrtvog Tita uzela prsten i ukrala ga. Nitko od njih ne će reći da je nešto ukrao, već da su do toga došli na drugi način, ali fizički sam bio kad smo snimili tu naslovnicu.
 
• Dakle, nastavit ćete i surađivati s njima.
- Apsolutno. Oni imaju različite filmske materijale, negative ukradene iz NDH, koje su građani ondašnje NDH uzimali iz ustanova, ti ljudi posjeduju i te materijale. Ja se s tim zezam od osamdesetih godina.
 
• Kako komentirate izjave Slavka Goldsteina koji je naveo da vam je film pun falsifikata, ali i izjavu veleposlanice Izraela koja je izjavila da film vrijeđa osjećaje obitelji žrtava Jasenovca?
- Sasvim sigurno ne vrijeđam nikoga, niti sam ovo radio zbog revizije. Ja ne branim nikoga u tom filmu - ni partizane niti ustaše. Ja sigurno nisam koristio lažne podatke, sve povijesne stvari treba sagledati i iz drugog kuta, mimo propagande. A Slavko Goldstein je amater, bavi se poviješću kao što se niz ljudi bavi poviješću, on nije za to kvalificiran. Nije istina da sam išta falsificirao i da se bavim revizijom.
 
• Veleposlanica također navodi da je u filmu prikazana istina koju vidi Jakov Sedlar.
- Svaki čovjek radi film po onom kako on to vidi, ali moje viđenje nije viđenje slijepog čovjeka. Goldstein je prespavao do 1945. i 1951. godine u kojemu su komunisti ubijali ljude u Jasenovcu, u to ne vjeruje i povjerovao bi samo da mrtvi Tito ustane iz groba i da mu kaže to. To je moje viđenje stvari, apsolutno. A da li se oni slažu, ne znam. Neka pogledaju Zafranovićev film.
 
• Zamjera vam se i što je kraj filma uobličen u svojevrsnu tjeralicu protiv novinara Ferala i drugih javnih osoba, što se ne može dobronamjerno tumačiti u ovim trenucima kada se događaju napadi na javne osobe i novinare.
- Ja sam pod napadom već dvadeset godina, jer sam bio za neovisnu hrvatsku državu! Je*e mi se što će se o meni pisati, jer sam pod napadom tih liberalnih fašista već dvadeset godina, a nisam ništa drugo rekao za njih osim da su liberalni fašisti. Jedan Tomić, na primjer, ne spada uopće pod moje područje interesa, već pod sanitarije, ako me razumijete.
 
• Ne, pojasnite.
- Znate na kojeg Tomića mislim, onoga što su polili kantom govana. To je možda vulgarno za reći, ali ja sam športaš, kad vas netko uhvati za jaja, i vi njega uhvatite za jaja, inače niste športaš nego kreten. Razgovaram na isti način s njima kako oni razgovaraju sa mnom. Očekujte da vas stigne ono što ste radili. A ja ni o kome nikad nisam ništa loše rekao.
 
• Nikad?
- Prvi nisam nikad rekao loše ni protiv koga. Nađite mi jednu i ja ću se objesiti, rekao je Sedlar za N1 TV/ib.
 

http://direktno.hr/en/2014/direkt/44299/Jakov-Sedlar-opovrgao-optužbe-portala-Lupiga-i-Ante-Tomića.htm

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Srijeda, 12/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1034 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević