Get Adobe Flash player

Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica

 
 
Slovenski premijer Miro Cerar smatra da ga je u izbjegličkoj krizi susjedna Hrvatska iznevjerila. Njegova zemlja suočava se s masovnim priljevom izbjeglica otkako je Mađarska zatvorila granice. U slovenskom glavnom gradu vlada velika nervoza. Prema podacima slovenskog Ministarstva unutarnjih poslova samo u utorak ujutro u Sloveniju je preko hrvatske granice ušlo 5000 izbjeglica, dan ranije bilo ih je 8000. Od toga ih je samo 2000 krenulo dalje u smjeru Austrije. Otkako je Mađarska zatvorila svoje granice Slovenija je u izbjegličkoj krizi postala uskim grlom na balkanskoj ruti. Vlada u Ljubljani je preopterećena i sada izvlači pouke: ubuduće će na granicu s Hrvatskom slati vojsku da pruži potporu policiji. Razgovor sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom o napetoj situaciji.
http://img.welt.de/img/ausland/crop147854979/4622326578-ci3x2s-w380/Slovenia-s-Prime-minister-Miro-Cerar-arr.jpg
• Jeste li osobno u kontaktu s hrvatskom vladom?
- Iako svakodnevno telefonski razgovaram s mojim hrvatskim kolegama, na radnoj razini nažalost situacija je drugačija. Vrlo mi je žao što je s hrvatskim tijelima bilo vrlo malo komunikacije i suradnje, ako ih je uopće i bilo. Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica koje bi trebale ući u Sloveniju. A hrvatske vlasti na žalost ne odgovaraju na naše upite u kojima od njih tražimo informacije i suradnju za svladavanje izbjegličke krize. Od jedne članice EU-a očekivao sam drugačije ponašanje.
 
• Što je s Austrijom? Prima li Austrija dovoljno izbjeglica?
- Suradnja s austrijskim vlastima funkcionira vrlo dobro, na svim razinama. Austrija u načelu dopušta ulazak na svoj teritorij izbjeglicama koje dolaze iz Slovenije. Ali Beč ne dopušta prijelaz granice u broju i brzinom kojom izbjeglice pristižu u Sloveniju.
 
• Smatrate li da Vas je EU u ovoj krizi ostavio na cjedilu?
- Moramo uvijek imati na umu da velika većina izbjeglica uopće ne želi ostati u Sloveniji. One žele dalje – u Austriju, Njemačku, Belgiju i Švedsku. Stoga je najvažnije da tranzitne i odredišne zemlje zajedno kontroliraju val izbjeglica.
 
• Bi li Njemačka po Vašem mišljenju trebala činiti više?
- Slovenija je najmanja zemlja na balkanskoj ruti tako da su skladno tomu ograničene i naše mogućnosti što se tiče kontrole granica i prihvatnih kapaciteta. Stoga pozivam sve članice i institucije EU-a da se uključe u pravedniju raspodjelu tereta. Slovenija trenutačno nosi neproporcionalno veliki teret. U pitanju je europska solidarnost. Nitko ne može od zemlje s dva milijuna stanovnika očekivati nešto što nije uspjelo ni velikim zemljama EU-a.
 
• Kako se po Vašem mišljenju može riješiti izbjeglička kriza, je li potrebno uvođenje kvota?
- Srednjoročno gledano kriza će se moći riješiti samo ako se uhvatimo u koštac s uzrokom problema i stabiliziramo situaciju u Siriji i na Bliskom istoku. Trenutačno EU mora osigurati kontrolu izbjegličkog vala na svojim vanjskim granicama, posebno u Grčkoj. Osim toga, nužno je pružiti veću potporu Turskoj, Libanonu i Jordanu. Zajednički odgovor EU-a je prijeko potreban.
 
• Što ćete Vi učiniti dok čekate taj odgovor?
- Mi smo donijeli hitne mjere za kontroliranje izbjegličkog vala. Naša vojska će pod strogo definiranim uvjetima pružati potporu policiji. Slovenija će učiniti sve što je u njezinoj moći da održi red i očuva siguran život svojih građana.
 

Silke Mülherr, Die Welt, Hamburg

HDZ ne će regionalizirati Hrvatsku

 
 
Prije četiri godine pokretanje istrage protiv Ive Sanadera i HDZ-a u aferi Fimi-Media bitno je bilo usmjerilo parlamentarne izbore i pomoglo smjeni HDZ-a s vlasti. Nedavnom odlukom Vrhovnog suda i ukidanjem prvostupanjske presude bivšem premijeru, ali i HDZ-u, HDZ je neočekivano pred same izbore dobio pomoć pravosuđa. Razgovor s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom započeli smo zato s pitanjem hoće li im i u kojoj mjeri doista koristiti odluka Vrhovnog suda. 
http://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/08/Tomislav-Karamarko.jpg?resize=750%2C429
- U svakom slučaju istina nas ne smije opterećivati, istina je čisti dobitak. Ja se tu trebam fokusirati samo na onaj dio koji se tiče stranke, čitavo vrijeme govorim da se ne mogu niti kao čovjek niti kao predsjednik HDZ-a složiti s kreiranjem kolektivne krivice, korpus od 220 tisuća članova ne može se proglasiti zločinačkom organizacijom, a to politički suparnici koriste, od saborske tribine do raznih skupova, što nije korektno. Prema tome, ako je netko činio kaznena djela sigurno je da država istražnim radnjama treba detektirati ta kaznena djela, ali stranka ne može odgovarati za djela pojedinaca, ma tko oni bili. Hoće li nam to pomoći, jasno je da HDZ nije zločinačka organizacija, dapače, da je to stranka koja ima velike zasluge u obrani i stvaranju hrvatske države, a ono što nam sada predstoji je obrana hrvatske države od bijede, od raseljavanja, od lošeg života, to je naš sljedeći zadatak. 
 
• Kad već govorite o obrani hrvatske države, ovih ste dana na skupu mladeži HDZ-a objavili da počinjete drugi Domovinski rat za Hrvatsku. Zašto mislite da je simbolika rata u bilo kojem smislu dobra u političkom životu, posebice u trenutku velike gospodarske krize u kojem se država nalazi i koja traži konstruktivnost a ne destrukciju na koju rat asocira?
- Neki su postali odjednom tobože jako osjetljivi za pojam Domovinskog rata, koji su do jučer svim silama kriminalizirali. Već sam više puta objašnjavao taj pojam drugog Domovinskog rata za bolju Hrvatsku, za svako radno mjesto, za svakog mladića i djevojku koji žele iseliti iz Hrvatske, za sve blokirane, za svakog nezaposlenog. Da, to je Domovinski rat. Za Istru, za Međimurje, za Zagreb, za Osijek. To je Domovinski rat. Nitko ne voli rat, ali postoje povijesni trenuci kada morate u bitke i ratove nakon kojih će ljudima i narodima biti bolje, jer održavanje sadašnjeg stanja vodi u propast. Takav je bio naš Domovinski, osloboditeljski rat. 
 
• Naglašavate potrebu jačanja domoljublja, osobito među mladima, to ste posebno istaknuli i nedavno prilikom prezentacije vašeg gospodarskog programa. U kojoj mjeri mislite da je to presudno kad se radi o potrebi jačanja i razvoja gospodarstva?
- Domoljublje je notorno i ne treba ga naglašavati, žalosno je kad dolazimo u situaciju kad se neke stvari relativiziraju. Kao način na koji je stvorena hrvatska država i ljudi koji su za to zaslužni, govorim o domoljublju u tom smislu. Moje domoljublje je fokusirano na Domovinski rat i stvaranje nove hrvatske države, na veliku ulogu dr. Tuđmana i svih domoljuba. Koliko je u tom smislu domoljublje presudno? Pa treba to povezati s prethodnim pitanjem, jer mogao bih biti indiferentan i potpuno hladan prema procesima koji se događaju u mojoj državi, mogao bih kazati baš me briga za tu zemlju, baš me briga za Zagorje i Dalmaciju. Ili mogu reći, ne, volim svoju Hrvatsku i borit ću se da mi bude što bolje. Dakle, domoljublje je u korelaciji s pojmovima koji se tiču kvalitete života. Pitanje svih pitanja danas u Hrvatskoj je kvaliteta života, otvaranje radnih mjesta, ništa drugo... 
 
• SDP je posljednjih mjeseci odlučio sebe predstaviti zaštitnikom nacionalnih interesa te tako, kako sami kažu, „razbiti HDZ-ov monopol na domoljublje“. Kako komentirate taj SDP-ov novopronađeni osjećaj patriotizma i Milanovićevo uzvikivanje „Hrvatska, Hrvatska!“ na posljednjem stranačkom okupljanju u Zagrebu?
- Ne želim uopće sumnjati da su u većini članovi SDP-a domoljubi, što bi zapravo drugo i bili, vole svoju domovinu. Međutim, manifestacija stranačkog vrha svih ovih 25 godina nije uvijek bila takva. Možemo početi od njihovog izlaska iz Hrvatskog sabora 25. lipnja 1991. godine, kad se izglasavala neovisnost. Time su pokazali raspoloženje prema ideji realizacije hrvatske države. Možemo pričati i o odnosu prema braniteljima, posebice prema braniteljima u Vukovaru. Dakle, postoji čitav niz situacija u kojima su se pokazali kao neautentični, govorim o vrhu stranke. To što sam ja čuo i vidio u Domu športova bilo je karikaturalno, premijera na odlasku kako lupa šakom po stolu, kako viče „Hrvatska, Hrvatska!“, a prije manje od godinu dana, u noći izborne pobjede, smetao mu je pretjerani broj zastava u stožeru današnje Predsjednice. Monopol? Žalosno je da uopće netko može misliti da Domoljubna koalicija ima monopol nad domoljubljem. Pa tom istom vrijednosti raspolažu i pripadnici IDS-a i pripadnici HDSSB-a i pripadnici bilo koje stranke, samo ako i koliko to žele. Ali ovaj predizborni obrat izgledalo malo komično. Mi se tako ponašamo uvijek, a ne samo pred izbore. 
 
• Tvrdite da vaš program 5+ Hrvatska nije fantomski plan poput Plana 21, nego da nudi konkretna rješenja na kojima se radilo više od dvije godine. Međutim, osnovna zamjerka vašem gospodarskom programu jest upravo da on ne nudi instrumente provedbe i ne govori otkud će se iznaći novac za obećane reforme? 
- To je program od više stotina kartica teksta koji je nastajao dvije godine. Teško je opisati baš svaki provedbeni mehanizam. Uz taj program niknuo je i čitav niz provedbenih dokumenata koji govore upravo o ovome što se spominje kao nedostatak. Za to bi trebalo predavanje od 10 sati. Iskreno rečeno, teško je i zapamtiti sve mjere provedbene politike koje su naši stručnjaci radili u suradnji s njemačkim IFO Institutom. A nakon našeg preuzimanja odgovornosti za upravljanje državom, naravno da će timovi stručnjaka iz dana u dan znati na koji način će upravljati tim procesima i napraviti odlučne iskorake. 
 
• Znači, već imate unaprijed definirane mjere i instrumente provedbe planiranih reformi? 
- Da, to vam mogu reći, imamo katalog u kojem smo sumirali sve zakone koji će se morati mijenjati, imamo ih taksativno navedene i definirano je zbog čega su oni danas prepreka razvoju i protočnijem procesu na primjer dobivanja dozvola za ulaganje itd. Kritiziraju u pravilu oni koji nemaju nikakav program. Problem je SDP-a i njihove koalicije što oni nemaju program. Ja ne čujem njihov program osim ovog novog vikanja „Hrvatska, Hrvatska!“ i kritiziranja svih, svađe sa svima, bez ijednog rješenja. Tri pol godine traže naš program, otkad sam u svibnju 2012. postao predsjednikom stranke pitaju me za program, pa gdje postoji takva vlada, suvremena, moćna vlada, koja od opozicije traži prezentaciju programa? Pa neka rade svoj posao, neka pomognu nezaposlenima, blokiranima, poduzetnicima, poljoprivrednicima, neka ponude rješenja. Što uopće trebaju razgovarati s tamo nekim HDZ-om? Dakle, nemaju program pa se zato bave nama... 
 
• Postoji li opasnost da razvoj izbjegličke krize iduće godine ugrozi turističku sezonu u Hrvatskoj? 
- Da, to bi se moglo dogoditi ako stvari izmaknu kontroli. Ono što smo od prvog momenta tražili jest da se zatvore dijelovi granice preko kojih se prelazi ilegalno, tražili smo da se ljude preusmjerava prema legalnim prijelazima, da ih se evidentira i da se dogovori sa susjedima što se namjerava napraviti. Mislim da nije problem da Hrvatska prihvati kvotu ljudi koju bi trebala prihvatiti, ali treba se dogovoriti sa susjednim zemljama koja je taktika i što se dalje treba i želi napraviti. U svakom slučaju riječ je o strašnom humanitarnom problemu u kojem Hrvatska ne može tražiti izbjegavanje sudjelovanja u rješavanju tog problema. Mi moramo pomoći tim ljudima. Međutim, to se naravno mora raditi planski, to se mora raditi u kontekstu mozaičkog programa koji ima EU, i mi se o tome moramo dogovarati s našim susjedima. Pa ne možemo se dovesti u situaciju da Milanović ne razgovara sa Slovencima, ne razgovara sa Mađarima, ne razgovara sa Srbima. Postoji sto razloga da s nekim ne razgovaraš, ali ovo je zadnji razlog, u pitanju su humanitarni problemi. Prema tome, oni su nespremno ušli u sve to, jako površno su promatrali ono što se događalo u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Mađarskoj, misleći valjda da će ti ljudi preletjeti Hrvatsku... Ti ljudi prolaze duž čitave granice sa Srbijom samo ne prolaze legalnim prijelazima, sjećate se daje u jednom trenutku zatvoreno Bajakovo, nisu prolazili šleperi s robom, gospodarstvo je bilo zaustavljeno na Bajakovu a imigranti su ulazili... 
 
• U tom kontekstu, srbijanski premijer Vučić poručio je da bi „razgovarao i s crnim vragom“ ako bi ti razgovori koristili Srbiji, pridonijeli dobrosusjedstvu i suradnji u regiji, odgovarajući na izjavu hrvatskog premijera kako više ne želi razgovarati s njim o izbjegličkoj krizi. Kako komentirate Milanovićev pristup i odnos prema srpskoj politici? 
- Srbija je država s kojom moramo imati dobre odnose iz čitavog niza razloga, trebamo izaći iz krize odnosa koja je kulminirala pokušajem stvaranja Velike Srbije. Srbija, u onom momentu kad anulira tu ideju kao realnu mogućnost, postaje dobar susjed. Mi ćemo nastojati da to doista bude tako. Postoji čitav niz gospodarskih razloga za to. Ali nije problem samo odnos sa Srbijom, pogledajte odnos s Mađarskom, s državom s kojom imamo dugačku granicu, s državom s kojom smo usmjereni na suradnju u gospodarstvu i prometu. Pa stalno pričamo o toj riječkoj luci, o pruzi Rijeka - Zagreb - Budimpešta, s tom Mađarskom možemo raditi zajedničke projekte. Što je s LNG-em? Ništa se nije napravilo. Pogledajte odnos sa Slovenijom. Dobro, podržali smo vladu u onom čvrstom stavu da se obranimo oko arbitraže, i uvijek će u takvim situacijama postojati konsenzus. Nadam se da će tako biti i kada mi preuzmemo odgovornost za upravljanje zemljom. Međutim, Hrvatska je postala zatvorena, postala je mišja rupa u Europi, postala je pokvareni zub Europe. Sa svima smo posvađani. Tko je od velikih državnika došao u Hrvatsku i ozbiljno razgovarao s Milanovićem? I što mi imamo od njihovih izleta u Australiju, od njihovog Kuvajta, što imamo od odlaska u Silicijsku dolinu? Ništa! 
 
• Predsjednik IDS-a Boris Miletić traži da se Hrvatska decentralizira po ugledu na Njemačku. Kad smo posljednji put razgovarali, govorili ste o „postupnoj decentralizaciji kojom će se županijama prepustiti ovlasti, pogotovo one koje utječu na lokalni gospodarski razvoj“, a onda ste spomenuli da decentralizaciju obveza treba pratiti i decentralizacija prihoda. Na koji način konkretno mislite decentralizirati prihode? 
- Slažemo se da je Hrvatska trenutačno fiskalno i funkcionalno centraliziranija zemlja nego što bi trebala biti. Mi znamo da Istra, ali i druge županije, žele veću decentralizaciju. Ali kakva nam decentralizacija treba? Socijaldemokrati se najčešće busaju u prsa decentralizacijom, a ukidali bi županije i regionalizirali Hrvatsku u veće cjeline, dakle još bi je više centralizirali. HDZ ne će regionalizirati Hrvatsku na takav način jer to nije decentralizacija. Županije imaju svoje financijsko i političko opravdanje i povijesno utemeljenje. Istra je u tome ponajbolji primjer. Međutim, mi nećemo, poput ove vlasti, decentralizirati obveze i troškove, a centralizirati prihode. Županije treba potaknuti da budu efikasnije, brže, učinkovitije i racionalnije. Jedna od važnih mjera da se to postigne bit će digitalizacija državne uprave, čime ćemo smanjiti troškove administriranja, da više novca ostane za razvoj. Županijama treba prepustiti sve ovlasti koje su moguće, pogotovo one koje utječu na gospodarski razvoj, što će na kraju potaknuti rast na razini cijele države. Decentralizaciju obaveza mora dakle pratiti decentralizacija prihoda. Ova vlast je izmjenama Zakona o porezu na dohodak pokazala što misli o decentralizaciji jer je za 6 milijardi kuna uskratila gradove i županije. Riječki gradonačelnik nedavno je rekao da Rijeka, a riječ je o jednom od stabilnijih gradova u Hrvatskoj, ne može više izdržati tu poreznu presiju te morao dići kredit. Zamislite što je s gradovima koji su puno siromašniji!? Povećanje efikasnosti nužno je u svim gradovima, općinama i županijama. Treba razmotriti koje se općine i gradovi mogu samofinancirati, a koje ne i što bi značilo njihovo spajanje s drugima. Ima općina koje unatoč gubicima zbog raznih razloga ipak treba sačuvati. Sve to treba pozorno razmotriti i ne lomiti stvari preko koljena. No to ne znači da treba odugovlačiti.
 
• Nedavno ste potez izdavanja vaučera od 200 kuna za plaćanje struje za socijalno najugroženije građane nazvali populističkom mjerom pred izbore. Po čemu se vaša najava isplate tisuću eura za svako novorođeno dijete razlikuje od toga i nije predizborna populistička mjera?
- Vrlo jednostavno: zato jer su oni na vlasti četiri godine i prije izbora su se sjetili da trebaju podijeliti tih 200 kuna. Zašto to nisu napravili odmah? Nisu htjeli, nisu socijalno osjetljivi, ne razmišljaju o tome. Što se tiče tih tisuću eura, to ozbiljno mislimo učiniti i to je investicija svih investicija. Nama nedostaju ljudi, 2050. godine, ako se nastavi ovakav pad broja stanovništva, bit će nas oko 700-800 tisuća manje nego što nas je sada. A naš je program da nas 2050. bude više. Još uvijek postoje prostori unutar proračunskih stavki gdje se može „ukrasti“ taj novac, tih 40 milijuna eura jer se u Hrvatskoj godišnje rađa 40 tisuća djece.
 
• Kakav će biti vaš odnos prema IDS-u nakon izbora ukoliko osvojite vlast, posebice ukoliko vam budu potrebni njihovi glasovi u parlamentu?
- Svi oni koji su stranački organizirani, a žele dobro, ne sebi, ne stranačkim nomenklaturama, već vlastitom narodu i kraju iz kojeg potječu, dobrodošli su za suradnju. Prema tome, kad netko kaže da je Istarski ipsilon istarski projekt taj samo dijelom kaže istinu. Jer to je i hrvatski i istarski projekt. To je projekt kojeg ćemo mi uvijek podupirati. Prema tome, vjerujem da će istarski poduzetnici, poljoprivrednici prihvatiti sve ono što ćemo ponuditi u našem programu, i ako ćemo zajedno raditi na tim programima da istarskom čovjeku jednako kao i zagorskom, dalmatinskom, slavonskom bude danas sutra bolje, sigurno će da ćemo svi biti saveznici u tom poslu. 
 
• Znači spremni ste na suradnju s IDS-om?
- Ma sigurno, nemamo pravo na luksuz da ne surađujemo, nesuradnja je luksuz...
 

Ranko Borovečki, Novi list

Useljavanje muslimana drastično će promijeniti strukturu europskog stanovništva!

 
 
Već duže od desetljeća u analizama demografa u Hrvatskoj nema pozitivnih vijesti jer svako novo istraživanje pokazuje trend sve bržega gubljenja stanovništva. To je potvrdila i posljednja UN-ova analiza, koja je Hrvatsku svrstala među 11 zemalja svijeta koje će do 2050. godine izgubiti više od 15 posto stanovništva. U razgovoru s dr. Nenadom Pokosom, demografom s Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar” i predavačem na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Hrvatskim studijima, dotaknuli smo se demografskih tema, ali i aktualne migrantske krize, koja donosi nove izazove.
http://www.glas-slavonije.hr/Slike/2015/10/202816.jpg
• Rijetko se spominje aspekt izbjegličkoga vala, koji sa sve većim brojem muslimana može biti izazov za kršćanski identitet Europe. Kako zadržati vlastiti europski identitet pred tim migracijskim valom, što kazuju brojke?
- Europska unija voljela se hvaliti poštovanjem svih religija i svačijega svjetonazora, poštovanjem ljudskih prava, solidarnošću i jedinstvom, sve dok izbjeglice nisu došle na njezine granice. Ljudi koji žele život dostojan čovjeka odjednom su uzdrmali temelje Europske unije, koja je nespremno dočekala njihov dolazak. Kao demograf osvrnuo bih se na promjenu vjerske strukture europskoga stanovništva posljednjih pedesetak godina. Danas od ukupno 740 milijuna Europljana oko 76 % čine kršćani, muslimani 6 % - 46 milijuna, budisti 0,4 % - oko tri milijuna, hinduisti 0,2 % - 1,5 milijuna, židovi 0,2 % - 1,4 milijuna, sikhi 0,1 % - oko milijun.
 
Danas je udjel kršćana podjednak kao i 1970. godine, kad su oni činili 75 % ukupnog stanovništva Europe. Taj gotovo nepromijenjeni udjel kršćana posljedica je znatnoga smanjenja udjela ateista i agnostika nakon sloma komunizma 1989. godine. Tako su primjerice u istočnoj Europi kršćani 1970. godine činili samo 57,2 %, a danas ih je oko 85 % ukupnog stanovništva. U svim ostalim dijelovima Europe udjel kršćana se između 1970. i 2015. godine smanjio, što je najizraženije u zapadnoj Europi, gdje kršćani danas čine oko 66 % ukupnoga stanovništva, a 1970. njihov je udjel iznosio 89 %.
 
Među ostalim religijama najveći porast broja pripadnika bilježe muslimani, kojih je 1970. bilo 20 milijuna, što je tada činilo 3 % europskog stanovništva. Već 1990. njihov broj iznosi 4,1 %, a danas ih ima oko 46 milijuna, što je 6 %. Prema projekciji izrađenoj 2011. godine, očekivalo se da bi 2030. godine njihov broj iznosio oko 58 milijuna, što bi činilo 8 % europskoga stanovništva.
 
Međutim, kako je ta projekcija rađena prije ove migrantske krize, u kojoj najveći broj izbjeglica čine upravo muslimani, njihov broj i udjel će za petnaest godina biti zasigurno veći. Naime, osim što će velik broj recentnih izbjeglica ostati zauvijek u Europi, na snimkama ovih dana možemo vidjeti da je uglavnom riječ o mlađemu, reproduktivnom stanovništvu, koje je sa sobom donijelo i svoj potencijalni natalitet, a koji također nije bio uključen u prethodne projekcije. Opće je poznato da muslimani imaju tradicionalno veće stope nataliteta od kršćana, pa će stoga za nekoliko desetljeća sigurno doći do drastičnije promjene vjerske strukture europskoga stanovništva no što se donedavno predviđalo. Kako će se doseljavanje muslimana na naš kontinent i dalje nastaviti, razmjere je teško procijeniti, na Europi je da te migrante pokuša što bolje integrirati u europsko društvo, ali ne zadirući u njihov islamski identitet.
 
• Koga vidite odgovornim za toliki priljev izbjeglica? Je li za to odgovorna politika prema toj regiji, američka invazija prije deset godina, bijeg od siromaštva... S geopolitičkoga gledišta - vidite li političku volju “jakih” zemalja da riješe neastabilnosti i osiguraju preduvjete za ostanak, posebice u Siriji?
- Izbjeglička ili migrantska kriza počela je već prošle godine, kada je u odnosu na 2013. u Europsku uniju ušlo oko 280.000 izbjeglica, ili čak 140 % više nego godinu prije. Priljev izbjeglica preko Sredozemlja bio je tada čak 266 % veći nego 2013. godine, a među njima su najbrojniji bili državljani Sirije (30,2 %), nakon kojih su slijedili izbjeglice iz Eritreje (15,6 %), nespecificiranih subsaharskih država (12 %), Afganistana (5,8%) itd. Najveći broj izbjeglica ušao je preko Italije, koja je primila 170.000 izbjeglica, ili 296 % više nego 2013. godine.
 
Najveći broj izbjeglica dolazi iz Sirije, gdje već četiri i pol godine traju krvavi sukobi koji su započeli na tragu arapskoga proljeća... O nastanku i naglomu širenju Islamske države postoje kontroverzna tumačenja, ali upravo jačanjem njihova terorizma mnogi Sirijci, kao i Iračani, prisiljeni su bježati iz svojih domova. Tijekom sukoba iz Sirije je izbjeglo četiri milijuna stanovnika, unutar zemlje raseljeno više od sedam miljuna ljudi, a poginulo je oko 250.000 ljudi i razumljivo je da mnogobrojni stanovnici te zemlje više ne žele ili ne mogu čekati kraj sukoba i konačan dogovor, ponajprije velikih sila.
 
Usto su izbjeglički kampovi u susjednim državama - Libanonu, Jordanu i Turskoj - prepuni te Sirijcima ne preostaje drugo nego da krenu u Europu. Kao najpoželjnija europska destinacija uvjerljivo prednjači Njemačka, koja je zbog potreba za brojnom radnom snagom, između ostalih, i izbjeglicama iz Sirije znatno pojednostavila postupak za dobivanje azila. Osim toga u Njemačkoj se već nalazi znatan broj njihovih članova obitelji ili rodbine, pa je stoga u prvih sedam mjeseci ove godine u Njemačkoj azil zatražilo već 44.000 Sirijaca, dok je u istom razdoblju prošle godine taj broj iznosio 16.500. U Njemačkoj k tomu tražitelji azila dobivaju mjesečnu naknadu u visini od 352 eura i plaćeni su im stan i grijanje, pa time postaje jasnije zašto je njihov krajnji cilj baš Njemačka.
 
• Bavili ste se promjenama vjerskoga sastava stanovništva u Hrvatskoj posljednjih pedesetak godina. Do kakvih ste nalaza došli? Mogu li se prilike iz naše zemlje preslikati na opću, sadašnju sliku?
- Vjerski sastav stanovništva Hrvatske poprilično se razlikuje od europske slike. U Hrvatskoj je nakon Drugoga svjetskoga rata pitanje o vjerskoj pripadnosti postavljeno u popisu 1953. godine te od popisa 1991. nadalje, a na posljednjem popisu, 2011. godine, 94,8 % stanovništva Hrvatske izjasnilo se vjernicima. Nadalje, kršćani su 2011. godine činili 91,3 % ukupnog stanovništva, po čemu Hrvatska pripada u red europskih država s najvećim udjelom te religijske skupine. Jedna od najznačajnijih promjena između 1991. i 2011. godine znatan je porast udjela katolika sa 76,9 % na 86,3 %, do čega je došlo zbog doseljavanja Hrvata iz susjednih država, ponajprije iz Bosne i Hercegovine, znatnoga brojčanoga smanjenja stanovništva, koje se 1991. godine nije izjasnilo kao vjernici te drastična smanjenja broja i udjela pravoslavaca. Broj potonjih smanjio se između 1991. i 2011. za 342.000, odnosno, za 64,3 %. Time se udjel pravoslavaca u tih dvadeset godina smanjio s 11,1 % na samo 4,4 % ukupnog stanovništva Hrvatske, a što je prije svega posljedica intenzivna iseljavanja srpskoga pravoslavnoga stanovništva 1990-ih godina uglavnom u Bosnu i Hercegovinu te Srbiju.
 
Brojem značajniju religijsku skupinu čine još muslimani, sa 63.000 pripadnika (1,5 % stanovništva Hrvatske), što je u odnosu na 1991. porast od samo 14,8 %, a u istom razdoblju u Europi je porast iznosio više od 50 %. Možda je nekima začuđujuće što se 2011. godine čak 9647 muslimana u Hrvatskoj u narodnosnom smislu izjasnilo Hrvatima, no to je fenomen koji u Hrvatskoj ima starije političko-nacionalno i kulturno utemeljenje, a čija će perspektiva ovisiti i o kretanju integracijsko-asimilacijskih društvenih procesa. Iz predočenih podataka proizlazi da je Hrvatska vjerski znatno homogenija od europskoga kontinenta te da bi do znatnijega poremećaja vjerske slike došlo tek masovnijim doseljavanjem nekršćanskoga stanovništva.
 
• Spominje se i treći val iseljavanja mladih ljudi, koji u potrazi za egzistencijalnim pitanjima odlaze ne samo u europske nego i prekooceanske zemlje. Kako spriječiti taj odlazak?
- Za razliku od europske migrantske krize, nas za sada treba znatno više zabrinjavati iseljavanje mladog stanovništva iz Hrvatske. Točne razmjere tog iseljavanja ne znamo jer su statistički podatci dosta nepouzdani. Njemačka statistika bilježi da je u prvih šest mjeseci 2014. godine u Njemačku iselilo 21.000 hrvatskih državljana, a Državni zavod za statistiku, koristeći MUP-ove podatke, barata s brojem od 7877 hrvatskih državljana iseljenih u Njemačku tijekom 2014. godine. Podatci za tu godinu bit će još nepovoljniji jer je Njemačka, kao i Francuska, Belgija i Italija, 1. srpnja ukinula restrikcije za zapošljavanje hrvatskih državljana. Treba reći i da se Hrvati lako integriraju, a mnogi i asimiliraju u njemačko društvo, pa se prema nekim projekcijama očekuje da će svaki drugi radni migrant iz Hrvatske otići u Njemačku. Odgovornost za taj masovni odlazak je na vladajućim strukturama, koje ne poduzimaju adekvatne mjere za ostanak mladih ljudi, a pritom se prije svega misli na otvaranje novih radnih mjesta te donošenje javnih politika, kao što su populacijska i obiteljska politika.
 
• Posljednja obiteljska politika donesena je 2003. godine. Što se o tom pitanju poduzelo u proteklom desetljeću? Ima li kod vlasti spremnosti za provođenje mjera za preokret negativnih trendova?
- Donošenje nove obiteljske politike, kao i populacijske politike, treba biti jedna od prioritetnih zadaća hrvatske politike. Krajem 2012. godine pri Ministarstvu socijalne politike i mladih osnovana je radna skupina za izradu nove Nacionalne obiteljske politike. Nakon nekoliko početnih sastanaka navedeno ministarstvo nije poduzimalo daljnje akcije, već je u veljači 2015. osnovalo novu radnu skupinu, koju je činio znatno manji broj stručnjaka te koja je do kraja lipnja ministarstvu predložila mjere obiteljske politike. Kako se približavaju parlamentarni izbori, postaje jasno da se za mandata ove vlade obiteljska politika ne će usvojiti. Najveća šteta od svega je što bi predloženim mjerama (općenito su najznačajnije mjere obiteljske politike dječji dodatci, porezne olakšice, potpore majkama, obiteljski servisi, pomoć jednoroditeljskim obiteljima i sl.) možda idućih godina imali nekoliko tisuća više živorođene djece, odnosno manje iseljenih stanovnika. (Intervju preuzet iz Glasa Koncila. Zahvaljujemo na dopuštenju za objavu u skraćenom obliku) Razgovarao: Ivan TAŠEV
 
• Čuju se komentari da je populacijska politika skupa. Mogu li se pozitivni pomaci osigurati samo sustavom obiteljskih potpora i poreznih olakšica, tj. novcem, ili su potrebnije sveobuhvatne promjene?
- Bez obzira na to što je svaka populacijska ili obiteljska politika skupa, moramo postati svjesni da što će se više odgađati donošenje adekvatnih mjera populacijske i pronatalitetne politike, to će one iziskivati mnogo više truda i mnogo će više stajati hrvatsko društvo. O uloženim financijskim sredstvima teško je govoriti jer sve ovisi o predviđenim mjerama. Osim novcem, jaka populacijska politika može se ostvariti, primjerice, i u odnosu prema zaposlenim ženama, a koji kod naših poslodavaca nije uvijek na visokoj razini. Stopa zaposlenosti žena najveća je upravo u onim razvijenim europskim zemljama koje imaju pozitivne demografske trendove. U tim zemljama mnoge žene mogu raditi pola radnoga vremena, ali uz punu plaću, a što im subvencionira država. Ako žene raspolažu novcem, vremenom i javnim uslugama, odnosno dostupnošću jaslica i vrtića, riječ je o pozitivnoj diskriminaciji zaposlenih žena te u tim zemljama (primjer Švedske) žene imaju jaku javnu podršku.
 

Ivan Tašev, Glas Slavonije

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Petak, 15/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1058 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević