Get Adobe Flash player

Hrvatskoj ću biti "interesantan" sve do izbora

 
 
Intervju sa Zsoltom Hernádijem, predsjednikom uprave i generalnim direktorom MOL-grupe.
http://m.cdn.blog.hu/ga/gawebmediagroup/image/4504664_e258c1ad7d2d72e3865b3a62296d8499_wm.jpg
• Zadnjih mjeseci više puta ste bili u inozemstvu. Zar je došao kraj karanteni koja traje već dvije godine?
- U Austriju i Njemačku već sigurno mogu putovati. Protekle dvije godine podčinio sam se svim mogućim ispitivanjima, pravnim zahtjevima, predali smo tijelima tražene dokumente. Postoji pravna mogućnost da pojedine zemlje ne smatraju provedivim uhidbeni nalog koji je izdala Hrvatska, a koji ja do dana današnjeg smatram nezakonitim. Od sredine ljeta mogu napustiti Mađarsku. Dobar je osjećaj što napokon mogu i više, a ne samo Mađarsku obilaziti biciklom, iako otada nisam previše putovao.
 
• Kako to trebamo zamišljati, određene zemlje pojedinačno daju zeleno svjetlo?
- Da. Općenito gledano, samo bi Hrvatska mogla opozvati uhidbeni nalog. U Mađarskoj je u tom predmetu zaključena svaka istraga, nema daljnjih pravnih koraka. Mađarska je također država članica EU-a, a ne samo Hrvatska. Za Mađarsku, a i za neke europske zemlje čudno je što je nakon odluke Ustavnog suda RH o poništenju uhidbeni nalog i dalje na snazi.
 
• Hrvatska je već prosvjedovala zbog Vaših putovanja u inozemstvo, a MOL je postao dijelom i tamošnje predizborne kampanje. Ne trebate li reagirati na grube poruke, npr. da će se tvrtku, ako ne bude razvijala zastarjele hrvatske rafinerije, izbaciti iz zemlje?
- Čitam vijesti, ponekad se smješkam, ponekad se ljutim, ali najbolje je uopće ne reagirati na te stvari. U svakoj zemlji u kojoj smo prisutni, najmanje svake četiri godine održavaju se izbori, no u našem životu to su samo epizode. U eksploataciji radimo u 15-20 godišnjim ciklusima, a u rafiniranju u 7-8 godišnjim ciklusima, to jest razmišljamo u puno duljim horizontima. Ja inače točno mogu nabrojati što smo mi učinili za rast hrvatskoga gospodarstva, no jako bi me zanimalo što je učinio onaj tko nas blati. Ali ne reagiramo, radije idemo svojim putem. Ja ujedno vjerujem da ćemo se prije-kasnije uspjeli dogovoriti jer zbog te cijele situacije pate dvoje: stanovništvo Hrvatske i dioničari MOL-a. U cijeloj Europi jedva mogu spomenuti rafineriju koja ne proizvodi novac. Kako bi te rafinerije bile profitabilne, treba u njih investirati, puno. A kako bi bilo tko proveo investiciju s tako dugim povratom, potrebno je stabilno, predvidivo okruženje. Mi smo zainteresirani za rješenje, a ne za problem. No ne može se pljeskati jednom rukom.
 
• Moralna osnova hrvatskih napada do sada je mogla biti što je pravomoćnom presudom hrvatskoga suda izrečeno kako se bivši premijer Ivo Sanader upleo u koruptivni slučaj kada je prepustio MOL-u upravljačka prava u INA-i. No temeljem odluke ustavnoga suda suđenje Sanaderu mora se ponoviti. A to utječe na percepciju MOL-a i Zsolta Hernádija u Hrvatskoj.
- Odluka Ustavnoga suda važna je prekretnica, koja osim brisanja presude umanjuje i populistička nabacivanja koja se skrivaju iza slučaja. Barem za one koji će si uzeti truda i pročitati inače vrlo dugačku, ali s pravnoga aspekta iznimno korektnu argumentaciju. U smislu odluke provest će se novi postupak, ali sada već s novim sudskim vijećem.
 
• Prošli tjedan ste pregovarali u Austriji. Do sada smo bili mišljenja da ÖMV nije najbolji prijatelj MOL-a. Hoćete li nam odati tajnu o čemu ste razgovarali?
- Ne uobičavamo reći o čemu razgovaramo u takvim prigodama. Problem je što je uopće iscurila u javnost informacija o tomu da je sastanak održan.
 
• Nije li MOL to priopćio?
- Kada su nas pitali, nismo htjeli poreći, ali ako imamo što priopćiti, to činimo na regularan način, na burzi.
 
• Kako se je onda saznalo?
- Netko me je vjerojatno zapazio. U Beču nisam bio samo u ÖMV-u, nego i u tamošnjem uredu MOL-a. Mi smo druga najveća naftna kompanija u Austriji.
 
• A vi ste u tako dobrim odnosima s čelnicima ÖMV-a?
- Godine 2007. ÖMV je želio preuzeti MOL. Bio je to bolan korak, mislim da smo oboje izvukli pouku, mi sigurno jesmo. Otada sam pregovarao sa svim čelnicima ÖMV-a, susreo sam se s Wolfgangom Rutterstorferom, tadašnjim generalnim direktorom, a njegova nasljednika Gerharda Roissa posjetio sam u Beču. Rainera Seelea poznajem još s njegova prethodnog radnog mjesta u Wintershallu. Više puta me je posjetio u Budimpešti, a ja sam uzvratio posjet čim je to bilo moguće.
 
• To jest, samo ste razgovarali, ali ne nazire se novi pokušaj preuzimanja? Ne mogu li se dioničari nadati da će cijena dionica ponovno odskočiti na 30 tisuća forinti?
- Tada je cijena odskočila s 24 tisuće, u sasvim drukčijem sektorskom okruženju; istovremeno je bila visoka cijena nafte i rafinerijska marža. Sasvim je normalno da u regiji imamo kontakte s OMV-om, ili s poljskim PKN-om, ali više nema riječi o preuzimanjima. Ostali smo troje. No ako se sastanemo, svaki razgovor započinje dogovorom da nećemo govoriti o klijentima, cijenama, količinama.
 
• To bi bio kartel?
- Mogao bi biti. Mi međutim razgovaramo o našem sektoru općenito, o eventualnim zajedničkim investicijama. To su zapravo naše jedine teme. Ne govoreći o tome da danas čovjek treba biti oprezan čak i pri najbezazlenijim konverzacijama, jer ako to netko snimi i svojevoljno iskroji, mogu nastati grde stvari.
 
• Kao u Poljskoj kada je šef PKN-a Jacek Krawiec snimljen u jednom restoranu u Varšavi. On je tada spominjao i da je Zsolt Hernádi jednim pravnim korakom „hakirao“ pravosuđe. Kako se to dogodilo?
- Bila je duga večer, vjerojatno je više njih večeralo, Krawiecov gost je kasnio. U razgovoru je on sigurno rekao i neke pametne stvari, no vjerojatno je bilo i priča koje je malo „ukrasio“, preuveličao. Mnogi su me tada nazvali i pitali kako sam mogao tako nešto reći. Moj je odgovor bio: poznajete me, to uopće nije moj stil govora. Ja uvijek jako pazim na svoje riječi, a o postupcima sam govorio kao o činjenicama. Inače, u Poljskoj se do dana današnjega ne zna, što je to bilo, tko ga je snimio i zašto je objavio ono što je objavio. Mi smo tu bili samo sporedni akteri znatno većega poljskog unutarnjopolitičkog skandala. S gospodinom Krawiecom do dana današnjeg imam vrlo dobre odnose. Pod njegovim vodstvom se PKN Orlen pretvorio u vrlo ozbiljnu kompaniju.
 
• To znači da negdašnja pravna savjetnica MOL-a parnicu možda nije pokrenula zbog stvarnog financijskog potraživanja? Koji je bio njen stvarni cilj? Da Vas „očisti“ s pravnoga aspekta?
- Ja nisam razgovarao s njom. Nisam je pitao, nisam sjeo s njom, to je bila njena odluka. Kako god bilo, to je bio kazneni postupak i jasno je kako mi nije bilo ugodno što samo morao odlaziti na sud, no ipak, naknadno moram reći kako nije bio problem što je pravosuđe detaljno obradilo taj slučaj i s aspekta dioničara.
 
• Maloprije ste već spomenuli sektorsko okruženje. Rafinerijske marže su odlične, no cijena nafte je niska. Dok su dugi niz godina zvijezde bile naftne kompanije koje su jake u upstreamu, to jest proizvodnji, sada briljira downstream, to jest rafinerije. MOL spada u ovu zadnju kategoriju. Znači li to satisfakciju?
- Ovo je ciklični sektor, a kada govorimo o ciklusu, spominjemo biblijski citat kako ne znamo, kada, ne znamo, kako, ali dogodit će se. Ciklus dolazi, kao što svi znamo. Ne smije se prenagliti, trebamo ići vlastitim putem. Kratkoročna očekivanja analitičara ili investitora lako mogu dovesti do pogrešnih odluka. Naša dodana vrijednost u downstreamu je ovdje u regiji, a u upstreamu kontinuirano širimo svoj portfelj. Funkcioniramo integralno, uravnoteženo razvijamo eksploataciju i preradu, koje kvazi kao prirodni hedge-ovi nadopunjuju jedna drugu, ako nam to donese život.
 
• Koliko se može smatrati uravnoteženom investicijom kako ste se drznuli pojaviti na Sjevernom moru? Ta imovinu ste kupili upravo kada je cijena nafte bila vrlo visoka.
- Cijena nafte je tada bila oko stotinu dolara. Nije najviša, ali doista nismo kupovali kada je bila na najnižoj točci. Ali ako bismo kalkulirali da kupujemo samo kad je cijena najniža i prodajemo samo kada je najviša, nikada ne bismo sklopili ni jedan posao. Možemo samo težiti k tomu.
 
• Je li isplativo na današnjoj cjenovnoj razini ići dalje sa sjevernim projektom?
- Procjena portfelja se stalno mijenja, u hodu puno toga postaje jasno, od geologije do cjenovnoga okruženja. Mi stalno sve revaloriziramo. Ima onoga što dalje razvijamo, onoga što usporimo, a i onoga što odbacujemo. A i vlade koje su uključene revaloriziraju nastalu situaciju, sada je npr. britanska vlada poboljšala uvjete istraživanja. No dio uravnoteženoga portfelja mora biti i Sjeverno more. U naftnoj industriji ima lokacija gdje je politički rizik visok, a i onih gdje je limitiran profit koji se može postići. Bitna je postupnost, ne smijemo riskirati preveliku izloženost ni u jednom smjeru.
 
• MOL-grupa je bila prilično izložena geološkim odnosno političkim rizicima, npr. u Siriji i Kurdistanu.
- Ipak, imamo i uspjehe u toj regiji, ali Sirija je doista jako težak slučaj. Između Alepa i Damaska imali smo veliko plinsko polje koje je od trenutka izbijanja građanskoga rata više puta promijenilo vlasnika.
 
• Ne funkcionira?
- Na polju se sigurno odvija proizvodnja, ali ne za nas. Sirijcima treba plin, ali mi smo bili prinuđeni sve naše ljude povući iz zemlje. Tamo je vis maior situacija. Kada jednom bude mir, pokrenut će se pregovori o obračunu. Teško je reći točnu brojku, tamo je zapelo oko milijardu dolara, to smo zasada bili prinuđeni otpisati. I Kurdistan se pretvorio u ratnu zonu, no jednom će i tamo nastupiti mir. U Pakistanu, međutim, gajimo dobre odnose s vladom, pa ne isključujem daljnja istraživanja.
 
• Da prijeđemo na drugo područje poslovanja. Spominje se da će Viktor Orbán uskoro svečano otvoriti vaš novi pogon u Tiszaújvárosu, tvornicu butadiena.
- Veseli me što predsjednik vlade ne samo što je položio temeljni kamen tvornice nego što će i svečano otvoriti gotovi pogon. Butadien će biti osnova za tvornicu za proizvodnju sintetičke gume, a za svečano pokretanje toga projekta smo također zamolili premijera. Time stvaramo ne samo nova radna mjesta i novi BDP, nego u Mađarsku uvozimo tehnologiju koja još ne postoji u srednjoj Europi. I u Slovačkoj smo imali petrokemijsku investiciju vrijednu 300 milijuna eura koju smo nedavno predali.
 
• Jesam li u pravu kada kažem da petrokemija u sve većoj mjeri pridonosi profitu društva?
. Sve dublje ulazimo u vrijednosni lanac. Ekstenzivni rast je ograničen, a u intenzivnom širenju je petrokemija od ključnoga značaja, s obzirom da taj industrijski sektor koristi naše repromaterijale. Uspostavljamo vrijednosne lance. Rafinirane proizvode u sve većoj mjeri prodajemo u vlastitoj grupi, upravo je to bio najvažniji razlog za širenje mreže benzinskih crpki. U Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj smo vodeći na tržištu, u Češkoj drugi, a u Rumunjskoj treći-četvrti. To sve predstavlja mogućnost za rast, a govorimo samo o industriji ugljikovodika.
 
• Razmišljate li i izvan te industrije?
- MOL će prije ili kasnije morati izaći iz okvira industrije ugljikovodika. Imali smo više pokušaja, npr. s češkim CEZ-om smo sklopili ugovor o izgradnji elektrana na plinske turbine, no to smo u sadašnjim tržišnim okolnostima odbacili. Pokušali smo privatizirati Slovačku elektroprivredu, no postala je irelevantnom za nas. Nismo dobili odgovore na neka pitanja vezano uz funkcioniranje tvrtke, a bilo je više upitnika i vezano uz investiranje u 3. i 4. blok nuklearke. Istekao je rok vezanosti ponudom, kao i isključivost drugog ponuditelja. U toj situaciji smo, zajedno s MVM-om, odlučili da više nećemo držati u pripravnosti naš aparat, odnosno savjetnike. Tragamo dalje.
 
• Investitori sigurno pozdravljaju smjerove rasta. No prema mome iskustvu važno pitanje za njih je i kada će nastupiti trenutak kada će se dioničarska struktura MOL treasuryja, mnoge pakete koje se drže u prijateljskim rukama, moći „razrušiti“, kada će se povećati broj dionica u slobodnom opticaju.
- Moja prva primjedba je da se time ne nanosi šteta dioničarima. Ako se za te dionice isplati dividenda, ista se vraća u tvrtku.
 
• Nisam mislio na to. No vlasnici MOL-a zajedno s dionicom ne dobivaju i stvarnu mogućnost uplitanja u život kompanije, kako je isključeno i da postanu dionikom priče o preuzimanju. Za financijske investitore je to nepovoljno.
- Ova kompanija je dva puta bila izložena pokušaju preuzimanja, oni bi dugoročno značili razaranje vrijednosti, ako uzmemo u obzir aspekte svih dionika. Ograničenja su poznata, odnose se na sve, pa su s tog aspekta sama po sebi demokratična. Istovremeno, mi naravno uvijek provjeravamo što činiti s treasury-dionicama. Treasury-dionice koristili smo za više transakcija, npr. i vezano uz INA-u smo to pitanje dugo držali na dnevnom redu, a spominjala se i moguća razmjena dionica.
 
• Onda biste sada bili prisiljeni boriti se s hrvatskom državom ne samo u INA-i nego i unutar MOL-a.
- Da, ali bi tada i hrvatska strana po svom džepu osjećala materijalnu štetu koja nam je prouzrokovana, odnosno težinu gubitka reputacije.
 
• Prijeđimo na mađarsku politiku. Premijer je više puta bio u Tiszaújvárosu i čini mi se kako se cijelo vrijeme vrlo odlučno zauzimao za mađarske interese i u slučaju INA-MOL. Kako ste upravljali time, koliko ste se susretali s premijerom?
- Nastojimo razgovarati s političarima, i to ne samo u Mađarskoj, te shvatiti njihove aspekte, stavove. Nastojimo razlučiti što je namijenjeno kampanji, a koji su ključni elementi njihove politike. Čelnici MOL-a su dužni u svim državama shvatiti lokalne političare, ali i objasniti im aspekte kompanije.
 
• Konkretno na kojim forumima komunicirate s vodećim političarima?
- To su razgovori.
 
• Je li bilo domaće političke snage koja vas je izrazito napadala, npr. vezano uz hrvatski slučaj?
- Bilo je pojedinaca koji su mi prigovorili da, ako sebe smatram nedužnim, zašto ne odem u Hrvatsku. Postoji stroga procesnopravna strana cijeloga slučaja: od brojnih postupaka ovo je jedini u kojem nisam primio službeni i formalan poziv. No da se malo poigramo s tom mišlju: da sam na svoju ruku ipak otišao u Zagreb, sada bi bio oslobođen i uopće me ne bi utješilo to što je ustavni sud cijeli postupak proglasio nezakonitim. Vidjevši to, i moji raniji kritičari su utihnuli.
 

Gergely Brückner, Figyelő, Mađarska

Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica

 
 
Slovenski premijer Miro Cerar smatra da ga je u izbjegličkoj krizi susjedna Hrvatska iznevjerila. Njegova zemlja suočava se s masovnim priljevom izbjeglica otkako je Mađarska zatvorila granice. U slovenskom glavnom gradu vlada velika nervoza. Prema podacima slovenskog Ministarstva unutarnjih poslova samo u utorak ujutro u Sloveniju je preko hrvatske granice ušlo 5000 izbjeglica, dan ranije bilo ih je 8000. Od toga ih je samo 2000 krenulo dalje u smjeru Austrije. Otkako je Mađarska zatvorila svoje granice Slovenija je u izbjegličkoj krizi postala uskim grlom na balkanskoj ruti. Vlada u Ljubljani je preopterećena i sada izvlači pouke: ubuduće će na granicu s Hrvatskom slati vojsku da pruži potporu policiji. Razgovor sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom o napetoj situaciji.
http://img.welt.de/img/ausland/crop147854979/4622326578-ci3x2s-w380/Slovenia-s-Prime-minister-Miro-Cerar-arr.jpg
• Jeste li osobno u kontaktu s hrvatskom vladom?
- Iako svakodnevno telefonski razgovaram s mojim hrvatskim kolegama, na radnoj razini nažalost situacija je drugačija. Vrlo mi je žao što je s hrvatskim tijelima bilo vrlo malo komunikacije i suradnje, ako ih je uopće i bilo. Hrvatska se ne drži dogovora o graničnim prijelazima i broju izbjeglica koje bi trebale ući u Sloveniju. A hrvatske vlasti na žalost ne odgovaraju na naše upite u kojima od njih tražimo informacije i suradnju za svladavanje izbjegličke krize. Od jedne članice EU-a očekivao sam drugačije ponašanje.
 
• Što je s Austrijom? Prima li Austrija dovoljno izbjeglica?
- Suradnja s austrijskim vlastima funkcionira vrlo dobro, na svim razinama. Austrija u načelu dopušta ulazak na svoj teritorij izbjeglicama koje dolaze iz Slovenije. Ali Beč ne dopušta prijelaz granice u broju i brzinom kojom izbjeglice pristižu u Sloveniju.
 
• Smatrate li da Vas je EU u ovoj krizi ostavio na cjedilu?
- Moramo uvijek imati na umu da velika većina izbjeglica uopće ne želi ostati u Sloveniji. One žele dalje – u Austriju, Njemačku, Belgiju i Švedsku. Stoga je najvažnije da tranzitne i odredišne zemlje zajedno kontroliraju val izbjeglica.
 
• Bi li Njemačka po Vašem mišljenju trebala činiti više?
- Slovenija je najmanja zemlja na balkanskoj ruti tako da su skladno tomu ograničene i naše mogućnosti što se tiče kontrole granica i prihvatnih kapaciteta. Stoga pozivam sve članice i institucije EU-a da se uključe u pravedniju raspodjelu tereta. Slovenija trenutačno nosi neproporcionalno veliki teret. U pitanju je europska solidarnost. Nitko ne može od zemlje s dva milijuna stanovnika očekivati nešto što nije uspjelo ni velikim zemljama EU-a.
 
• Kako se po Vašem mišljenju može riješiti izbjeglička kriza, je li potrebno uvođenje kvota?
- Srednjoročno gledano kriza će se moći riješiti samo ako se uhvatimo u koštac s uzrokom problema i stabiliziramo situaciju u Siriji i na Bliskom istoku. Trenutačno EU mora osigurati kontrolu izbjegličkog vala na svojim vanjskim granicama, posebno u Grčkoj. Osim toga, nužno je pružiti veću potporu Turskoj, Libanonu i Jordanu. Zajednički odgovor EU-a je prijeko potreban.
 
• Što ćete Vi učiniti dok čekate taj odgovor?
- Mi smo donijeli hitne mjere za kontroliranje izbjegličkog vala. Naša vojska će pod strogo definiranim uvjetima pružati potporu policiji. Slovenija će učiniti sve što je u njezinoj moći da održi red i očuva siguran život svojih građana.
 

Silke Mülherr, Die Welt, Hamburg

HDZ ne će regionalizirati Hrvatsku

 
 
Prije četiri godine pokretanje istrage protiv Ive Sanadera i HDZ-a u aferi Fimi-Media bitno je bilo usmjerilo parlamentarne izbore i pomoglo smjeni HDZ-a s vlasti. Nedavnom odlukom Vrhovnog suda i ukidanjem prvostupanjske presude bivšem premijeru, ali i HDZ-u, HDZ je neočekivano pred same izbore dobio pomoć pravosuđa. Razgovor s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom započeli smo zato s pitanjem hoće li im i u kojoj mjeri doista koristiti odluka Vrhovnog suda. 
http://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/08/Tomislav-Karamarko.jpg?resize=750%2C429
- U svakom slučaju istina nas ne smije opterećivati, istina je čisti dobitak. Ja se tu trebam fokusirati samo na onaj dio koji se tiče stranke, čitavo vrijeme govorim da se ne mogu niti kao čovjek niti kao predsjednik HDZ-a složiti s kreiranjem kolektivne krivice, korpus od 220 tisuća članova ne može se proglasiti zločinačkom organizacijom, a to politički suparnici koriste, od saborske tribine do raznih skupova, što nije korektno. Prema tome, ako je netko činio kaznena djela sigurno je da država istražnim radnjama treba detektirati ta kaznena djela, ali stranka ne može odgovarati za djela pojedinaca, ma tko oni bili. Hoće li nam to pomoći, jasno je da HDZ nije zločinačka organizacija, dapače, da je to stranka koja ima velike zasluge u obrani i stvaranju hrvatske države, a ono što nam sada predstoji je obrana hrvatske države od bijede, od raseljavanja, od lošeg života, to je naš sljedeći zadatak. 
 
• Kad već govorite o obrani hrvatske države, ovih ste dana na skupu mladeži HDZ-a objavili da počinjete drugi Domovinski rat za Hrvatsku. Zašto mislite da je simbolika rata u bilo kojem smislu dobra u političkom životu, posebice u trenutku velike gospodarske krize u kojem se država nalazi i koja traži konstruktivnost a ne destrukciju na koju rat asocira?
- Neki su postali odjednom tobože jako osjetljivi za pojam Domovinskog rata, koji su do jučer svim silama kriminalizirali. Već sam više puta objašnjavao taj pojam drugog Domovinskog rata za bolju Hrvatsku, za svako radno mjesto, za svakog mladića i djevojku koji žele iseliti iz Hrvatske, za sve blokirane, za svakog nezaposlenog. Da, to je Domovinski rat. Za Istru, za Međimurje, za Zagreb, za Osijek. To je Domovinski rat. Nitko ne voli rat, ali postoje povijesni trenuci kada morate u bitke i ratove nakon kojih će ljudima i narodima biti bolje, jer održavanje sadašnjeg stanja vodi u propast. Takav je bio naš Domovinski, osloboditeljski rat. 
 
• Naglašavate potrebu jačanja domoljublja, osobito među mladima, to ste posebno istaknuli i nedavno prilikom prezentacije vašeg gospodarskog programa. U kojoj mjeri mislite da je to presudno kad se radi o potrebi jačanja i razvoja gospodarstva?
- Domoljublje je notorno i ne treba ga naglašavati, žalosno je kad dolazimo u situaciju kad se neke stvari relativiziraju. Kao način na koji je stvorena hrvatska država i ljudi koji su za to zaslužni, govorim o domoljublju u tom smislu. Moje domoljublje je fokusirano na Domovinski rat i stvaranje nove hrvatske države, na veliku ulogu dr. Tuđmana i svih domoljuba. Koliko je u tom smislu domoljublje presudno? Pa treba to povezati s prethodnim pitanjem, jer mogao bih biti indiferentan i potpuno hladan prema procesima koji se događaju u mojoj državi, mogao bih kazati baš me briga za tu zemlju, baš me briga za Zagorje i Dalmaciju. Ili mogu reći, ne, volim svoju Hrvatsku i borit ću se da mi bude što bolje. Dakle, domoljublje je u korelaciji s pojmovima koji se tiču kvalitete života. Pitanje svih pitanja danas u Hrvatskoj je kvaliteta života, otvaranje radnih mjesta, ništa drugo... 
 
• SDP je posljednjih mjeseci odlučio sebe predstaviti zaštitnikom nacionalnih interesa te tako, kako sami kažu, „razbiti HDZ-ov monopol na domoljublje“. Kako komentirate taj SDP-ov novopronađeni osjećaj patriotizma i Milanovićevo uzvikivanje „Hrvatska, Hrvatska!“ na posljednjem stranačkom okupljanju u Zagrebu?
- Ne želim uopće sumnjati da su u većini članovi SDP-a domoljubi, što bi zapravo drugo i bili, vole svoju domovinu. Međutim, manifestacija stranačkog vrha svih ovih 25 godina nije uvijek bila takva. Možemo početi od njihovog izlaska iz Hrvatskog sabora 25. lipnja 1991. godine, kad se izglasavala neovisnost. Time su pokazali raspoloženje prema ideji realizacije hrvatske države. Možemo pričati i o odnosu prema braniteljima, posebice prema braniteljima u Vukovaru. Dakle, postoji čitav niz situacija u kojima su se pokazali kao neautentični, govorim o vrhu stranke. To što sam ja čuo i vidio u Domu športova bilo je karikaturalno, premijera na odlasku kako lupa šakom po stolu, kako viče „Hrvatska, Hrvatska!“, a prije manje od godinu dana, u noći izborne pobjede, smetao mu je pretjerani broj zastava u stožeru današnje Predsjednice. Monopol? Žalosno je da uopće netko može misliti da Domoljubna koalicija ima monopol nad domoljubljem. Pa tom istom vrijednosti raspolažu i pripadnici IDS-a i pripadnici HDSSB-a i pripadnici bilo koje stranke, samo ako i koliko to žele. Ali ovaj predizborni obrat izgledalo malo komično. Mi se tako ponašamo uvijek, a ne samo pred izbore. 
 
• Tvrdite da vaš program 5+ Hrvatska nije fantomski plan poput Plana 21, nego da nudi konkretna rješenja na kojima se radilo više od dvije godine. Međutim, osnovna zamjerka vašem gospodarskom programu jest upravo da on ne nudi instrumente provedbe i ne govori otkud će se iznaći novac za obećane reforme? 
- To je program od više stotina kartica teksta koji je nastajao dvije godine. Teško je opisati baš svaki provedbeni mehanizam. Uz taj program niknuo je i čitav niz provedbenih dokumenata koji govore upravo o ovome što se spominje kao nedostatak. Za to bi trebalo predavanje od 10 sati. Iskreno rečeno, teško je i zapamtiti sve mjere provedbene politike koje su naši stručnjaci radili u suradnji s njemačkim IFO Institutom. A nakon našeg preuzimanja odgovornosti za upravljanje državom, naravno da će timovi stručnjaka iz dana u dan znati na koji način će upravljati tim procesima i napraviti odlučne iskorake. 
 
• Znači, već imate unaprijed definirane mjere i instrumente provedbe planiranih reformi? 
- Da, to vam mogu reći, imamo katalog u kojem smo sumirali sve zakone koji će se morati mijenjati, imamo ih taksativno navedene i definirano je zbog čega su oni danas prepreka razvoju i protočnijem procesu na primjer dobivanja dozvola za ulaganje itd. Kritiziraju u pravilu oni koji nemaju nikakav program. Problem je SDP-a i njihove koalicije što oni nemaju program. Ja ne čujem njihov program osim ovog novog vikanja „Hrvatska, Hrvatska!“ i kritiziranja svih, svađe sa svima, bez ijednog rješenja. Tri pol godine traže naš program, otkad sam u svibnju 2012. postao predsjednikom stranke pitaju me za program, pa gdje postoji takva vlada, suvremena, moćna vlada, koja od opozicije traži prezentaciju programa? Pa neka rade svoj posao, neka pomognu nezaposlenima, blokiranima, poduzetnicima, poljoprivrednicima, neka ponude rješenja. Što uopće trebaju razgovarati s tamo nekim HDZ-om? Dakle, nemaju program pa se zato bave nama... 
 
• Postoji li opasnost da razvoj izbjegličke krize iduće godine ugrozi turističku sezonu u Hrvatskoj? 
- Da, to bi se moglo dogoditi ako stvari izmaknu kontroli. Ono što smo od prvog momenta tražili jest da se zatvore dijelovi granice preko kojih se prelazi ilegalno, tražili smo da se ljude preusmjerava prema legalnim prijelazima, da ih se evidentira i da se dogovori sa susjedima što se namjerava napraviti. Mislim da nije problem da Hrvatska prihvati kvotu ljudi koju bi trebala prihvatiti, ali treba se dogovoriti sa susjednim zemljama koja je taktika i što se dalje treba i želi napraviti. U svakom slučaju riječ je o strašnom humanitarnom problemu u kojem Hrvatska ne može tražiti izbjegavanje sudjelovanja u rješavanju tog problema. Mi moramo pomoći tim ljudima. Međutim, to se naravno mora raditi planski, to se mora raditi u kontekstu mozaičkog programa koji ima EU, i mi se o tome moramo dogovarati s našim susjedima. Pa ne možemo se dovesti u situaciju da Milanović ne razgovara sa Slovencima, ne razgovara sa Mađarima, ne razgovara sa Srbima. Postoji sto razloga da s nekim ne razgovaraš, ali ovo je zadnji razlog, u pitanju su humanitarni problemi. Prema tome, oni su nespremno ušli u sve to, jako površno su promatrali ono što se događalo u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Mađarskoj, misleći valjda da će ti ljudi preletjeti Hrvatsku... Ti ljudi prolaze duž čitave granice sa Srbijom samo ne prolaze legalnim prijelazima, sjećate se daje u jednom trenutku zatvoreno Bajakovo, nisu prolazili šleperi s robom, gospodarstvo je bilo zaustavljeno na Bajakovu a imigranti su ulazili... 
 
• U tom kontekstu, srbijanski premijer Vučić poručio je da bi „razgovarao i s crnim vragom“ ako bi ti razgovori koristili Srbiji, pridonijeli dobrosusjedstvu i suradnji u regiji, odgovarajući na izjavu hrvatskog premijera kako više ne želi razgovarati s njim o izbjegličkoj krizi. Kako komentirate Milanovićev pristup i odnos prema srpskoj politici? 
- Srbija je država s kojom moramo imati dobre odnose iz čitavog niza razloga, trebamo izaći iz krize odnosa koja je kulminirala pokušajem stvaranja Velike Srbije. Srbija, u onom momentu kad anulira tu ideju kao realnu mogućnost, postaje dobar susjed. Mi ćemo nastojati da to doista bude tako. Postoji čitav niz gospodarskih razloga za to. Ali nije problem samo odnos sa Srbijom, pogledajte odnos s Mađarskom, s državom s kojom imamo dugačku granicu, s državom s kojom smo usmjereni na suradnju u gospodarstvu i prometu. Pa stalno pričamo o toj riječkoj luci, o pruzi Rijeka - Zagreb - Budimpešta, s tom Mađarskom možemo raditi zajedničke projekte. Što je s LNG-em? Ništa se nije napravilo. Pogledajte odnos sa Slovenijom. Dobro, podržali smo vladu u onom čvrstom stavu da se obranimo oko arbitraže, i uvijek će u takvim situacijama postojati konsenzus. Nadam se da će tako biti i kada mi preuzmemo odgovornost za upravljanje zemljom. Međutim, Hrvatska je postala zatvorena, postala je mišja rupa u Europi, postala je pokvareni zub Europe. Sa svima smo posvađani. Tko je od velikih državnika došao u Hrvatsku i ozbiljno razgovarao s Milanovićem? I što mi imamo od njihovih izleta u Australiju, od njihovog Kuvajta, što imamo od odlaska u Silicijsku dolinu? Ništa! 
 
• Predsjednik IDS-a Boris Miletić traži da se Hrvatska decentralizira po ugledu na Njemačku. Kad smo posljednji put razgovarali, govorili ste o „postupnoj decentralizaciji kojom će se županijama prepustiti ovlasti, pogotovo one koje utječu na lokalni gospodarski razvoj“, a onda ste spomenuli da decentralizaciju obveza treba pratiti i decentralizacija prihoda. Na koji način konkretno mislite decentralizirati prihode? 
- Slažemo se da je Hrvatska trenutačno fiskalno i funkcionalno centraliziranija zemlja nego što bi trebala biti. Mi znamo da Istra, ali i druge županije, žele veću decentralizaciju. Ali kakva nam decentralizacija treba? Socijaldemokrati se najčešće busaju u prsa decentralizacijom, a ukidali bi županije i regionalizirali Hrvatsku u veće cjeline, dakle još bi je više centralizirali. HDZ ne će regionalizirati Hrvatsku na takav način jer to nije decentralizacija. Županije imaju svoje financijsko i političko opravdanje i povijesno utemeljenje. Istra je u tome ponajbolji primjer. Međutim, mi nećemo, poput ove vlasti, decentralizirati obveze i troškove, a centralizirati prihode. Županije treba potaknuti da budu efikasnije, brže, učinkovitije i racionalnije. Jedna od važnih mjera da se to postigne bit će digitalizacija državne uprave, čime ćemo smanjiti troškove administriranja, da više novca ostane za razvoj. Županijama treba prepustiti sve ovlasti koje su moguće, pogotovo one koje utječu na gospodarski razvoj, što će na kraju potaknuti rast na razini cijele države. Decentralizaciju obaveza mora dakle pratiti decentralizacija prihoda. Ova vlast je izmjenama Zakona o porezu na dohodak pokazala što misli o decentralizaciji jer je za 6 milijardi kuna uskratila gradove i županije. Riječki gradonačelnik nedavno je rekao da Rijeka, a riječ je o jednom od stabilnijih gradova u Hrvatskoj, ne može više izdržati tu poreznu presiju te morao dići kredit. Zamislite što je s gradovima koji su puno siromašniji!? Povećanje efikasnosti nužno je u svim gradovima, općinama i županijama. Treba razmotriti koje se općine i gradovi mogu samofinancirati, a koje ne i što bi značilo njihovo spajanje s drugima. Ima općina koje unatoč gubicima zbog raznih razloga ipak treba sačuvati. Sve to treba pozorno razmotriti i ne lomiti stvari preko koljena. No to ne znači da treba odugovlačiti.
 
• Nedavno ste potez izdavanja vaučera od 200 kuna za plaćanje struje za socijalno najugroženije građane nazvali populističkom mjerom pred izbore. Po čemu se vaša najava isplate tisuću eura za svako novorođeno dijete razlikuje od toga i nije predizborna populistička mjera?
- Vrlo jednostavno: zato jer su oni na vlasti četiri godine i prije izbora su se sjetili da trebaju podijeliti tih 200 kuna. Zašto to nisu napravili odmah? Nisu htjeli, nisu socijalno osjetljivi, ne razmišljaju o tome. Što se tiče tih tisuću eura, to ozbiljno mislimo učiniti i to je investicija svih investicija. Nama nedostaju ljudi, 2050. godine, ako se nastavi ovakav pad broja stanovništva, bit će nas oko 700-800 tisuća manje nego što nas je sada. A naš je program da nas 2050. bude više. Još uvijek postoje prostori unutar proračunskih stavki gdje se može „ukrasti“ taj novac, tih 40 milijuna eura jer se u Hrvatskoj godišnje rađa 40 tisuća djece.
 
• Kakav će biti vaš odnos prema IDS-u nakon izbora ukoliko osvojite vlast, posebice ukoliko vam budu potrebni njihovi glasovi u parlamentu?
- Svi oni koji su stranački organizirani, a žele dobro, ne sebi, ne stranačkim nomenklaturama, već vlastitom narodu i kraju iz kojeg potječu, dobrodošli su za suradnju. Prema tome, kad netko kaže da je Istarski ipsilon istarski projekt taj samo dijelom kaže istinu. Jer to je i hrvatski i istarski projekt. To je projekt kojeg ćemo mi uvijek podupirati. Prema tome, vjerujem da će istarski poduzetnici, poljoprivrednici prihvatiti sve ono što ćemo ponuditi u našem programu, i ako ćemo zajedno raditi na tim programima da istarskom čovjeku jednako kao i zagorskom, dalmatinskom, slavonskom bude danas sutra bolje, sigurno će da ćemo svi biti saveznici u tom poslu. 
 
• Znači spremni ste na suradnju s IDS-om?
- Ma sigurno, nemamo pravo na luksuz da ne surađujemo, nesuradnja je luksuz...
 

Ranko Borovečki, Novi list

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1176 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević