Get Adobe Flash player

Radman i Rakić i nisu trebali biti na tim dužnostima

 
 
Ministar kulture optužen za revizionizam, Zlatko Hasanbegović je najkontroverznija osoba ultrakonzervativne hrvatske vlade. Platforma objavljena 24. svibnja u Liberationu potpisana je od strane više europskih intelektualaca među kojima i Alain Finkielkraut ili Annette Wieviorka. Oni posebno osuđuju njegovu "ideologiju" koja "dovodi u pitanje povijesne istine i temeljne vrijednosti" Europske unije. Otkako je imenovan, ovaj povjesničar musliman, smatran za ideologa HDZ-a, nacionalističke stranke koja je na vlasti, izvršio je brojne napade protiv medija, nevladinih udruga i umjetnika u ime borbe protiv ostataka komunizma u državi. On se brani u intervjuu za Monde.
http://s2.lemde.fr/image/2016/05/25/534x0/4926351_6_4b5b_le-ministre-de-la-culture-croate-zlatko_0e8205a30cc0957be28d711a095342cc.jpg
• Kulturni miljei vas kritiziraju, a više tisuća umjetnika zahtijevaju vašu ostavku, ne smatrate li to problemom?
- Jedan dio kulturne i umjetničke zajednice me kritizira, a drugi dio podržava. Moram se suočiti sa stanjem svojevrsnog 'kulturnog rata'. U našem postkomunističkom društvu zapravo još uvijek postoje podjele o tumačenjima prošlosti, posebice jugoslavenske. No, u mom slučaju, prekoračen je okvir uljuđene i civilizirane rasprave, radi se o histeriji, difamacijskoj kampanji koja dolazi s pseudo-ljevice koja nastavlja vršiti kulturnu i društvenu hegemoniju ne uzimajući u obzir pad komunizma.
 
• Zašto ste smijenili direktora televizije? Zašto je, nakon smjene, 70 novinara promijenilo radna mjesta u nekoliko mjeseci?
- Direktora je temeljem zakona smijenio Hrvatski sabor na temelju zahtjeva Nadzornog Odbora Hrvatske radio televizije. Ministar kulture i ministarstvo ni na koji način nisu bili uključeni u tu proceduru. Ovo je samo jedan od primjera sustavnog obmanjivanja javnosti u vezi s mojim djelovanjem. Ova brojka od 70 novinara mi se čini pretjeranom. Nadzorni odbor HRT-a utvrdio je brojne nepravilnosti. Ravnatelj je bio smijenjen u skladu s postupkom i na isti način na koji ga je politička većina imenovala prije četiri godine. On je također po nalogu lijeve vlade izvršio promjene više desetaka novinara i urednika kad je preuzeo funkciju. No, u tom trenutku, to nije izazvalo bilo kakav interes međunarodnih krugova…
 
• Čak je i predsjednica Vijeća za elektroničke medije dala ostavku u znak protesta protiv vaših metoda…
- Ostavka predsjednice Vijeća, što se može pročitati iz njezina obrazloženja ostavke, nije bila povezana s bilo kojom mojom odlukom. Ipak, osoba takve biografije nije ni trebala biti na čelu tog Vijeća. Kao i bivši ravnatelj, osamdesetih godina predsjednik državne komunističke omladinske organizacije i direktor državne televizije izravno imenovan od Komunističke partije, i ona je bila istaknuta novinarka povezana s partijskim strukturama u vrijeme komunističke diktature. Oboje predstavljaju neku vrstu simbola utjecaja struktura komunističkog režima i nakon sloma komunizma i Jugoslavije.
 
• Je li vam žao što ste se družili s ustaškim simpatizerima 1990.-ih? Postoji ta fotografija na kojoj nosite ustašku kapu…
- Nikada nisam nosio ustašku kapu. Fotografija je 1993., čini mi se, u Splitu gdje sam kao dvadesetogodišnji student slučajno susreo članove dobrovoljne postrojbe legalne hrvatske vojske i fotografirao sam se s dijelom njihove uniforme. Taj, čiju sam kapu nosio na glavi, poginuo je dvije godine kasnije u ratu u Bosni. Za mene je bila i ostala čast da sam upoznao čovjeka koji je dao svoj život za obranu svoje domovine.
 
• Žalite li slom ustaškog režima između 1941 i 1945?
- Žao mi je što hrvatski narod nije uspio ostvariti svoje pravo na nacionalno samoodređenje nakon Drugog svjetskog rata. Svaki Hrvat će vam dati isti odgovor, kao i svaki Litvanac, Letonac ili Estonac. Žalim što smo se protiv svoje volje našli u Jugoslaviji, u anti-demokratskom boljševičkom sustavu. Ali, naravno, ne žalim za ustaškim režimom koji je odgovoran za brojne zločine.
 
• Bili ste izdavač francuskog mislioca ekstremne desnice Alaina de Benoista i pristaše bijele supremacije Tomislava Sunića. Jeste li još uvijek bliski s njima?
- Rad Tomislava Sunića je politološki akademski rad o 'novoj europskoj desnici' koji je izvorno obranjen i objavljen na američkom sveučilištu osamdesetih godina. Radi se o vrlo cijenjenom znanstvenom radu, ali to ne znači da podržavam sve što on kaže. Što se tiče Alaina de Benoista, kaže se da je kontroverzan, ali po mom mišljenju, on je jedan od najvećih francuskih intelektualaca. Veliki broj de Benoistovih radova odigrali su važnu ulogu u mom intelektualnom formiranju.
 
• Vi ste jedan od organizatora komemoracije blajburškog masakra, gdje svake godine dolaze nacionalisti s ustaškim simbolima. Zašto nastavljate tamo i dalje ići?
- Vi se usredotočujete na pet provokatora, ustaški simboli su samo rubni folklor. Bleiburg je simbol patnje i progona hrvatskog naroda kojeg su izazvali jugoslavenski komunisti. Nakon Drugog svjetskog rata, oni su se na brutalan način riješili svojih protivnika, ne samo nenaoružanih vojnika, već i civila. Došlo je do okrutnih pogubljenja više desetaka tisuća ljudi. I blajburški zločini bili su jedan od najvažnijih i najstrože čuvanih tabua jugoslavenskog komunizma.  
 
• Ne sudjelujete s toliko žara u komemoriranju ustanka u Jasenovcu, gdje je ubijeno više od 80 tisuća Židova, Srba, Roma?
- To je Vaš subjektivan dojam jer se s jednakim pijetetom odnosim prema svim žrtvama bilo kojeg rata. Postoji značajna razlika između Bleiburga i Jasenovca. Tijekom 50-ih godina, bilo je zabranjeno komemorirati zločine počinjene u Bleiburgu, dok su manipulacije zločina počinjenih u Jasenovcu i pretjerivanje s brojem žrtava bili jedan od sastavnih elemenata jugoslavenskog komunističkog režima i njegove ideologije.
 
• Ove godine, židovske i srpske organizacije su radije odlučile bojkotirati komemoraciju u Jasenovcu nego doći s vama. Žalite li zbog toga?
- Neki Židovi! Neki Srbi! Na državnoj komemoraciji sudjelovali su predstavnici Katoličke Crkve, Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve, srpskih organizacija i velik broj istaknutih hrvatskih židova, te izraelska veleposlanica. Bojkot je imao političku pozadinu vezanu uz unutarhrvatske stranačke odnose. Teško mi je to palo, izrazio sam svoje žaljenje.
 
• Uspjeli ste upisati zabranu gay braka u Ustav 2013., biste li zabranili i pobačaj?
- U hrvatskom ustavu nema nikakve zabrane već samo stoji odredba da je brak zajednica između muškarca i žene. Pitanje zakonske zabrane pobačaja nikada nije bilo na dnevnom redu. Problematika nema jednaku težinu kao u Poljskoj. Pobačaj je nesretni slučaj, ali po mome mišljenju oko toga ne treba sektaški nastupati. Vjerske zajednice trebaju obrazovati svoje članove da izbjegavaju pobačaj, no, nijedna zakonska zabrana nikada nije uspjela iskorijeniti ovu pojavu.
 
• Vaša vlada se jasno približila ultrakonzervativnom mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, koji nikada nije skrivao da odbacuje islam. Što o tome misli musliman kao vi?
- Ne vidim u čemu bi Viktor Orbán predstavljao avangardu u islamofobiji. Doista, zauzeo je stajalište protiv imigracije. No, svaki oblik kaotične i nekontrolirane imigracije društveni je problem i za useljenike, kao i za domicilno stanovništvo. Nekontrolirana migracija može se usporiti samo uklanjanjem uzroka koji do nje dovode.  Ako bi iznenada došlo do nekontrolirane imigracije azijskih budista ili taoista, otpori prema toj imigraciji bili bi apsolutno identični i izvorno se ne radi u islamofobiji kao takvoj. Orbán ne osporava činjenicu da je Islam sastavni dio Europe, a nedavno je primio i vjerskog poglavara i vrhovnog muftiju bosanskih muslimana. Ne bih ga uspoređivao s primjerice Alainom Finkelkrautom koji misli da je Europa samo judeo-kršćanska i koji kritizira islam kao takav i koji su osobno uključuju u difamacijsku kampanju protiv mene s bizarnim prigovorom da vodim 'opasni savez između fundamentalističkog katolicizma i radikalnog islamizma', što je ovdje u Hrvatskoj izazvalo salve smijeha.
 

Jean-Baptiste Chastand, Le Monde, Pariz

Bilo bi dobro potražiti nadahnuće u politici kakvu su zastupali Radić i Maček

 
 
Razgovor s književnikom Mirom Gavranom.

• Poštovani gosp. Gavrane, prošloga mjeseca u Pragu u Češkoj održan je Šesti GavranFest, kazališni festival na kojemu se se igrale predstave prema Vašim književnim tekstovima. Možete li nam reći kako je prošao posljednji GavranFest, kako je reagirala publika i kakva je bila medijska popraćenost?
- Protekli GavranFest u Pragu, šesti po redu, je bio uspješan iznad mojih očekivanja. Predstave su bile jako kvalitetne, a i sama organizacija festivala bila je odlično odrađena, čemu su ponajviše pridonjeli selektor i producent František Karoch, te praška udruga LASTAVICA. Važno je napomenuti da se festival održavao u dva jako dobra praška teatra (Divadlo Jary Cimrmana i Divadlo TRONIČEK) pa je sve to presudilo da su se na festivalu pojavili neki od ponajboljih čeških glumaca, redatelja, ravnatelja kazališta, prevoditelja, a sve je to imalo i lijepi medijski odjek i u Češkoj i u Hrvatskoj. S obzirom na to da sam u Češkoj do sada imao osamnaest premijera, a u Pragu su objavljeni i moji romani “Judita” i “Kafkin prijatelj”, odavno se ondje osjećam kao domaći pisac, i ne čudim se više lijepom prijemu u njihove publike. Za mene kao kazališnog pisca je velika privilegija imati festival posvećen predstavama nastalim prema mojim tekstovima, jer mi je to sjajna prigoda za susresti se s glumcima i redateljima koji su me radili i popričati se s njima.
 
• Kako je uopće došlo do utemeljenja GavranFesta, koji zasigurno predstavlja primjer jedinstvenog kazališnog festivala u Europi?
- Sve je počelo 2013. godine, kada se u Slovačkoj dogodilo da je istodobno bilo čak 6 mojih predstava na scenama njihovih teatara, pa su u Divadlu JANA PALARIKA u Trnavi, nedaleko Bratislave, odlučili pokrenuti taj festival ravnatelj Emil Nedielka i redatelj i sveučilišni profesor iz Bratislave Michal Babiak. Od iduće godine, festival je postao međunarodnim pa su na njemu nastupali i teatri iz Pariza, Beča, Krakova, Zagreba, Celja, Brna... Uglavnom: dogodila su se četiri GavranFesta u Slovačkoj, te 2013. jedan GavranFest u Krakovu u Poljskoj, a od ove godine festival će se odvijati u Pragu, jednom godišnje početkom travnja, tako da su već otpočele pripreme za idući festival.
 
• U kojim se sve gradovima trenutačno izvode Vaša djela?
- U ovome trenutku je oko pedesetak mojih živih predstava koje trenutno igraju u Zagrebu, Moskvi, Parizu, Sao Paolu, Pragu , Krakovu, Varšavi, Mumbaiu, Bautzenu, Vilniusu, Bratislavi, Klaipedi, Rigi, Sofiji, Łódź, Mariboru, Mostaru, Beogradu, Prištini, Novosibirsku, Novokuznjecku... Po četiri žive predstave imam u Pragu, Moskvi, Zagrebu, Krakovu... doista se ne bih smio žaliti na recepciju mojih predstava.
 
U kazalištu ima o onih predstava koje nisu ispolitizirane
 
• Kako gledate na stanje na hrvatskoj kazališnoj sceni? Slažete li se s nekim kazališnim kritičarima koji govore o slijepome imitiranju zapadnih uzora, a često i prodavanju ideologije pod firmom kazališnih predstava?
- Općenito gledano: naša kazališna scena je raznovrsna i svaki gledatelj može pronaći ono što njemu odgovara. Na žalost, najviše se piše o onim predstavama koje obrađuju neku ispolitiziranu temu, pa neupućeni gledatelji misle da nam je kompletno kazalište ispolitizirano, da sve predstave obiluju nasiljem, i pseudomodernitetom. Srećom po nas gledatelje: situacija nije takva.
 
• Kada ste odlučili postati književnik, a kada vidjeli da ono što pišete ima vrijednost?
- Sa šesnaest godina sam počeo pisati i otkrio veliku radost u tome. A kada sam sa dvadeset i dvije godine napisao dramu “Kreontova Antigona”, koja je netom potom uprizorena u zagrebačkoj “Gavelli” bio sam siguran, da to što radim ima vrijednost.
 
• Koliko su kod književnika važni talent i nadahnuće, a koliko stalan rad na vlastitu talentu?
- Podjednako je važno nadahnuće i kontinuirani rad. Sam talent nije dovoljan, kao što je veliki rad besmislen ako nema talenta. A uz to dvoje je bitno da pisac ima istinsku potrebu za pripovjedanjem, za pričanjem priča.
 
• Književnik Ton Smerdel je u knjizi „Duh umjetnosti“ zapisao je da cilj umjetnosti „traženje onoga što smo izgubili“ i „produbljivanje onoga što smo u zanosu besmrtnosti sobom donijeli i što nastojimo oživotvoriti“. Nije li, međutim, današnja umjetnost, pa tako i književnost, previše usmjerena prema pukome oponašanju i prikazivanju zbilje, sa svim njezinim opačinama, trivijalnostima, prizemnostima i nakaradnostima, umjesto na traženje dobroga, istinitoga i lijepoga?
- Dobar pisac od svake teme može napraviti uvjerljivu priču. Pesimizam i optimizam nisu estetske kategorije. Zalažem se za to da svaki pisac ima pravo na izbor teme, na svjetonazor, na građenje svjetova koje on smatra relevantnim... Međutim, ja kao čitatelj, pa i kao pisac, moram priznati, da sam skloniji literaturi koja čovjeka ne svodi samo na materijalnu dimenziju. U suvremenoj europskoj književnosti, doista u novije vrijeme prevladava pesimistična, depresivna literature u kojoj pisci nastoje prikazati ono najgore u ljuskoj egzistenciji. Čini mi se da čitatelji tome baš i nisu tako skloni.
 
• Kako gledate na stanje na hrvatskoj književnoj sceni?
- Kao i u teatru i tu svaki čitatelj može pronaći puno dobroga za sebe.
 
U Hrvatskoj postoje književni klanovi
 
• Možemo li govoriti o postojanju književnih klanova u Hrvatskoj?
- Možemo... Ali mi se ne da gubiti vrijeme na tu temu.
 
• Vi ste najprevođeniji hrvatski književnik i bez dvojbe jedna od najvećih živućih europskih dramatičara. No, imam dojam da se u hrvatskim medijima više može čuti o nekim književnicima koji se više bave ideološkim radom, nego književnošću. Kako komentirate odnos medija prema Vašem djelu? Imate li dojam da mediji kao da često žele prešutiti vrijedne, marljive i talentirane ljude nauštrb mediokriteta i onih koji pripadaju određenim klanovima?
- Mislim da mi ta povremena prešućivanja nisu naškodila, nego me sačuvala od opasnosti da postanem “potrošni pisac za jednu sezonu”. Rekao bih da me ima dovoljno u medijima, te da svi u Hrvatskoj koji vole književnost i kazalište uglavnom mogu doći do informacije kada se pojavi moj novi roman ili nova predstava. A pošto osobno nisam sklon nikakvim ekscesima, mislim da je logično da nisam previše zanimljiv medijima.
 
• Kako komentirate stanje u kulturi? Jesu li naši političari uopće svjesni velike uloge kulture u današnjem visokoglobaliziranom svijetu?
- Ja uvijek volim promatrati stanje u kulturi iz perspektive onih koji kulturu konzumiraju. Ako tako gledamo na kulturu, onda možemo reći da je stanje u našoj kulturi osrednje ili solidno. Ako stanje u kulturi promatramo iz perspektive kuturnih skandala, ljudi koji odlučuju o kulturom životu, onda je ocjena bitno negativnija. Većina političara, na žalost, nije svjesna koliko je kultura važna i za obrazovnu razinu društva i za turizam i za gospodarstvo...
 
• Kako gledate na ulogu intelektualaca i institucija kao što su HAZU, Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika? Trebaju li intelektulaci jače dignuti glas protiv društvenih anomalija?
- Spomenute institucije, unutar svojih mogućnosti, čine puno na tome da naš kulturni život bude bogatiji. Član sam sve tri spomenute institucije i ne mislim da one moraju preuzimati ulogu “političkih komentatora” niti narodnog glasa savjesti, a niti trebaju glumiti “prosvjetitelje” iz vremena Ilirskog pokreta niti Hrvatskog narodnog preporoda. Svaki književnik, umjetnika, akademik, dobiva toliko puta godišnje prigodu dati intervju i javno nastupiti... neki od nas su skloniji toj vrsti aktivizma, a neki manje... i to treba uvažiti, nismo svi isti. Neki ljudi više mogu pridonijeti svojim djelom, a drugi svojim javnim nastupima. Ja osobno smatram da je bolje da takve institucije samo u iznimnim situacijama trebaju izići s nekim priopćenjem ili apelom bitnim za opće kulturno ili društveno dobro. Sedamdesetih godina smo imali “hrvatsku šutnju”, a ja se bojim da sada polako svi ne odemo prema “hrvatskoj brbljaonici”, pa se u toj kakofoniji od tisuću glasova ne čuje niti jedan glas. Riječi moramo opreznije odvagivati.
 
• Poznato je da se nikada niste politički i ideološki svrstavali, no ipak nas zanima Vaš općeniti pogled na stanje u hrvatskoj politici i društvu. Možemo li povijest hrvatskog naroda od 1991. do danas usporediti s lutanjem Izabranog naroda nakon izlaska iz ropstva?
- Moj stav je da je hrvatska politika vođena Stjepanom Radićem, a potom Vladkom Mačekom, gotovo gandhijevskim metodama uspjela izboriti visok stupanj demokracije i parlamentarizma, te je imala distanciranost od bilo kakvih ekstrema. A onda je došao Drugi svjetski rat, koji je kod nas na vlast doveo revolucionarnim putem, prvo ustaše, a potom partizane, doveo je do poništavanja parlamentarnog života i doveo do ne poštivanja privatnog vlasništva... od toga se do danas nismo oporavili. Možda je prejaka konstatacija da lutamo poput Izabranog naroda, ali bi nam svakako u ovim vremenima kada Europska unija prolazi kroz svojevrsnu krizu identiteta, a naša lijeva i desna politička elita gubi energiju na popravljanje svoje prošlosti, bilo dobro potražiti nadahnuće u politici kakvu su zastupali Radić i Maček. Njih dvojica su znali definirati jasne nacionalne ciljeve, znali su odabrati pravu strategiju i metode za doći do cilja, a istodobno su bili miljama daleko od bilo kakvog ekstremizma.
 
• Početkom godine nominirani ste za prestižnu svjetsku nagradu za dječju knjigu „Andersen“. Što za Vas znači ta nominacija?
- To je bilo svojevrsno priznanje da moje knjige za djecu i mlade imaju svoju vrijednost. Iako sam manji dio vremena u svome životu posvetio književnosti za mlade, smatram to bitnim djelom svoga književnog rada, jer su me mnogi čitatelji upoznali baš kroz te tekstove.
 
• Je li teže pisati za djecu ili za odrasle?
- Meni je teže pisati za odrasle.
 
• Imate li književne uzore?
- Nemam uzore u smislu da bih želio pisati poput nekog drugog, ali imam svojevrsnu antologiju od stotinjak pisaca koji su me kao čitatelja obradovali.
 
• Vi ste de facto jedini profesionalni pisac u Hrvatskoj, s obzirom na to da dobar dio književnika uz književnost radi i novinarski ili drugi posao. Gdje je tajna Vašeg uspjeha?
- Teško mi je samoga sebe analizirati. Neki od književnih kritičara i teatrologa i u Hrvatskoj i u inozemstvu su pisali da je tajna moga uspjeha u čvrstoj fabuli, emocijama, humoru, brzim suvremenim dijalozima, neobičnim karakterima... U svemu tome ima ponešto istine, ja pak, smatram da je tajna moga uspjeha u tome što nikada nisam slijedio nikakvu modu i što sam nastojao “istinu svoga srca” iskazati na najjednostavniji i najsugestivniji način, uvijek poštivajući svoje čitatelje i gledatelje.
 
• Koju ste posljednju knjigu objavili?
- Zadnja mi je knjiga za odrasle objavljena jesenas u izdanju zagrebačke Mozaik knjige pod nazivom “SUZE I SMIJEH”, a u njoj su komedije “Sladoled” i“Pivo”, te libretta “Byron” i “Veli Jože”, te dramatizacija moga romana “Krstitelj”.
 
Svakodnevno čitam Bibliju
 
• Autor ste biblijske trilogije Judita, Krstitelj, Poncije Pilat. Otkud nadahnuće za biblijsku trilogiju?
- Naravno, kod tih romana, nadahnuće je Biblija, te moj unutarnji duhovni svijet: koji su određivale, sumnje, vjerovanja i traženja. Pet godina sam posvetio ispisivanju tih romana, misleći da će oni biti važni samo meni i užem krugu čitatelja... dogodilo se, na moje izneđenje da su ti romani imali brojna izdanja u Hrvatskoj i u inozemstvu, te da su ih prigrlili i vjernici i ateisti... a i oni koji su na pola puta između sumnje i vjere.
 
• Koliko je vjera bitna u Vašem životu? Za sebe tvrdite da ste mali novoobraćenik...
- S obzirom na to da sam tek u zrelim godinama postao vjernikom, znadem kako je ići kroz život i bez vjere i sa vjerom. Doista je lakše kada čovjek vjeruje, kada ima taj duhovni oslonac. Meni pomogne to što svaki dan počnem i završim molitvom, te što svaki dan pročitam ulomak iz Novog zavjeta, ponekad neku od Pavlovih poslanica ili ponešto od starih proroka ili ponešto iz Knjige mudrosti. Svakodnevno druženje s Biblijom mi pomaže da se ne dam zabljesnuti svakodnevnicom. Zahvaljujući Bibliji na drugačiji način odmjerim i svoje pobjede i svoje poraze... lakše uspijevam ostvariti kritičku distancu i prema samom sebi, a i prema svijetu koji me okružuje.
 
• U mlađim danima uz drame i prozna djela pisali ste i pjesme. Kako to da ste prestali s pisanjem poezije?
- Čak se ne bih usudio reći da sam do kraja prestao s pisanjem pjesama... samo su mi razmaci od jednog do drugog ciklusa pjesama znali biti i po desetak godina dugi. Prije tri godine sam probrao pjesme koje su nastajale kroz nešto više od tri desetljeća i objavio jedinu svoju poetsku knjigu, pod nimalo originalnim nazivom “Pjesme”. Poeziju sam uvijek volio poput proze i drame, ali sam bitno rjeđe znao dobiti poticaj da se izrazim kroz stih.
 
• Godine 2012. dobili ste nagradu HAZU za roman „Kafkin prijatelj“, u kojemu pišete o životu Maxa Broda i Franza Kafke. Je li taj roman Vaše najsloženije djelo?
- Taj roman mi je jako drag i već je objavljen i na nizozemskom, češkom, slovačkom, albanskom, engleskom. U njemu se govori o ljudima kojima je literature važna koliko i sam život, ali i o ženama koje su odredila Kafkinu i Brodovu sudbinu... Međutim, taj roman nije moje najsloženije djelo. Smatram da je moje najsloženije djelo roman “Krstitelj” u kome tri pripovjedača (Saloma, mladi svećenik Elizej, te mladi trgovac i revolucionar Bilema) pripovijedaju svoje živote i trenutak kada u te živote ulazi prorok Ivan Krstitelj.
 
• Planirate li uskoro objaviti neko novo djelo i koje su Vaše buduće aktivnosti?
- Pišem novi roman i nadam se dovršiti ga do kraja ove godine. Uz to bi ponovno ovoga ljeta “Compagnie du soir” iz Pariza trebala izvoditi dvadeset dana za redom na Međunarodnom festivalu u Avignonu moju dramu “Sve o ženama”, u kolovozu bi trebala biti premijera moje komedije “Lutka” u Kopenhagenu, u rujnu premijera moje drame “Čehov je Tolstoju rekao zbogom” u Pragu, u listopadu premijera mjuzikla “Pacijenti” u Velikoj dvorani LISINSKI za koji sam ja pisao libretto, a Tonči Huljić glazbu, a Igor Barberić radi režiju i scenografiju, a u studenome bi Teatar GAVRAN trebao izići s mojom komedijom “Parovi” u režiji roberta Raponje... još je puno toga u igri do kraja godine, pa vidjet ćemo što će se od toga realizirati.
 

Davor Dijanović, http://www.hkv.hr/razgovori/23791-razgovor-s-mirom-gavranom-vecina-politicara-svjesna-koliko-je-kultura-vazna-i-za-obrazovnu-razinu-drustva-i-za-turizam-i-za-gospodarstvo.html

Most ima dobre namjere, ali...

 
 
Što se tiče Ureda bivšeg predsjednika Mesića, mislim da je on nepotreban. No nama trebaju prave reforme i njih se ne treba bojati. Reforme su potrebne da građanima podignemo životni standard. Da se mladi ne iseljavaju iz Hrvatske i da ovdje zasnivaju obitelji i pronađu radno mjesto - istaknula je, između ostalog, saborska zastupnica (članica nacionalnog Predsjedništva i predsjednica Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“) Sanja Putica u opširnom razgovoru za Večernji list. S njom je razgovarala novinarka Iva Puljić Šego, a intervju donosimo u cijelosti:
http://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2015/10/hdz-izbori-putica-800x533.jpg
• U prvom ste mandatu saborska zastupnica, predsjednica ste Zajednice žena HDZ-a, najavljeno je pomlađivanje stranke, a vi i po godinama i po tretmanu u HDZ-u spadate u mlade snage. Gdje vi vidite svoju poziciju?
- Saborska sam zastupnica i smatram da se stranci može doprinijeti sa svake pozicije, a posebno one u Saboru. Budući da sam iz Dubrovnika, ima mnogo stvari koje s nacionalne razine mogu napraviti da pomognem svom gradu, a moramo biti i korektiv gradonačelniku Andri Vlahušiću. Funkcija predsjednice Zajednice žena zahtijeva veliki angažman, žene su vrlo aktivne i na kulturnom, i na humanitarnom i na političkom planu. Zajednica žena mora svakako poraditi na daljnjoj afirmaciji žena u politici, čiji broj svakako nije zadovoljavajući. To je jedna od mojih glavnih zadaća.
 
• Kako afirmirati žene da se bave politikom, ali i natjerati stranke da uvažavaju žene jer nijedna velika stranka nije poštivala kvotu od 40 posto zastupnica na saborskim listama?
- Baš sam prošli tjedan držala jedno kratko predavanje na temu žena u politici i uloge žena u demokratizaciji društva. Postavila sam onda pitanje po kojim to kriterijima možemo pratiti da je neko društvo demokratsko, a to je po slobodi medija, pravima manjina, međuvjerskom dijalogu... i mislim da te sve kriterije Hrvatska ima dobro afirmirane i da trebamo još predanije raditi na tome da imamo veću zastupljenost žena.
 
• Gdje je problem sa ženama u politici?
- Problem je višeslojan, nije samo u strankama koje nisu kandidirale dovoljan broj žena. Dio je problema i u percepciji javnosti prema ženama u politici i u centrima moći. Javnost je kritičnija prema ženama u politici, a problem je i u osobnom angažmanu žena, odnosno nedostatku motivacije za intenzivniji politički angažman.
 
• Kada se gledaju lokalne stranačke organizacije, tu je apsolutna koncentracija muškaraca.
- Imate pravo. Put do veće zastupljenosti žena kreće od lokalne razine. Žene koje su stigle do, nazovimo ih, visokih pozicija članica Predsjedništva, saborskih zastupnica, prošle su dug i težak put, to ne dolazi preko noći. I žene moraju shvatiti svoju posebnost u politici. Žene donose ravnotežu, imaju drugačiji način promišljanja, rješavanja problema...
 
• Da, ali već na lokalnoj razini kod probira kadrova prednost se daje muškarcima jer kod nas je politika i dalje muški posao i vjerojatno se nijedna žena ne osjeća ugodno u organizaciji gdje, reći ću bukvalno, od 100 članova 99 je muškaraca.
- Slažem se. Gledala sam i statistike europskih država, zastupljenost žena u Europarlamentu je oko 30 posto, dakle ni tamo nije previše zadovoljavajuća situacija. Nisam pobornica kvota kao kvota jer one mogle umanjiti kriterij stručnosti, ali one su tu kao smjer kojem treba težiti.
 
• Primijetila sam da HDZ-ove zastupnice ne vole ženske kvote.
- U ovakvim okolnostima kvote su nam itekako potrebne jer, da ih nije bilo, situacija bi bila još gora.
 
• Sjećam se da je Mirela Holy jako zastupala ženske kvote na listama, dok su u HDZ-u političarke zastupale teze o probijanju žena zahvaljujući sposobnosti. Budući da je HDZ konzervativna stranka, a u velikom dijelu članstva i vrlo patrijarhalna, kako se u samom HDZ-u gleda na stranački visokopozicionirane žene? Imate li problem uspostaviti autoritet ili slično?
- Ne, moja su iskustva zaista dobra. Uvijek sam imala dobru suradnju s muškim kolegama i na lokalnoj i sada na nacionalnoj razini. Međusobno se uvažavamo i nikad nije problem to što sam ja žena.
 
• Imamo primjer Vesne Pusić, kandidatkinje za najvišu funkciju u UN-u. Iako ona nije izbor ove Vlade, dobit će tehničku podršku, ali radikalnije skupine u Saboru prikupljaju potpise protiv njene kandidature. Kod nje nije problem što je žena, nego njeni politički stavovi vezani uz Domovinski rat i sl. No nije li kao kandidatkinja za najvišu poziciju u UN-u možda zaslužila drugačiji pristup?
- Međusobno se kao žene moramo cijeniti u politici. Što se tiče gospođe Pusić, ona je dovela Vladu Domoljubne koalicije i Mosta pred svršen čin. Već je rečeno da će joj Vlada dati tehničku podršku, ali da ona nije izbor HDZ-a zbog svojih političkih stavova, a posebno onih koje je provodila kao ministrica vanjskih poslova. Smatram da je mogla kvalitetnije zastupati interese Hrvatske u Europi i svijetu.
 
• Kada je riječ o predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, i ona, uz kritike vezane za njen rad, doživljava napade zbog svog izgleda, umjetnih trepavica, odjeće... S komentarima o svom izgledu, suočavaju se, zapravo, sve žene u politici.
- Već sam rekla, doživljaj javnosti prema ženama trebao bi biti primjereniji. Naravno da moramo poštivati bonton i primjeren način odijevanja, ali to nam nije presudno. Mi se ne odijevamo zato da bi nas netko fotografirao u Saboru, barem ja ne, nego nam je puno bitniji sadržaj našeg političkog djelovanja i ono što možemo učiniti za građane koji su nas izabrali na te funkcije. Konkretno, ja više od pola svog radnog dana u Zagrebu provedem rješavajući probleme ljudi iz kraja iz kojeg dolazim, koji me to zamole. Mislim da je to moja osnovna zadaća.
 
• Malo prije ste govorili o seminaru o ulozi žena u demokratizaciji društva i rekli da je jedan od kriterija demokratskog društva i sloboda medija, ovih se dana naveliko govori o narušenoj slobodi medija zbog smjena na HRT-u. I prošla vlast provela je čistke na televiziji. Sada su se uključili i strani diplomati koji iskazuju zabrinutost zbog smjena na HRT-u, u Vijeću za elektroničke medije... Kako vi to komentirate?
- Mediji su refleks politike koja se događa u Hrvatskoj. Kontinuitetu u medijima, posebno na javnoj televiziji, morala bi pridonijeti profesionalnost ljudi koji tamo rade. Trenutačno ne vidim čistke, znam da je došlo do promjena na HRT-u, ali ti su ljudi i došli na politički način pa su vjerojatno očekivali da će tako i otići.
 
• Vlada je formirana prije gotovo tri mjeseca, ali nikako da profunkcionira. Opterećena je svađama partnera, zadnji je bio napad Bože Petrova na HDZ i Tomislava Karamarka. Ima li nade za ovu Vladu?
- Nismo pretjerano zadovoljni načinom funkcioniranja Vlade. To je sasvim nova situacija u kojoj ima nesnalaženja. Nadam se da će Vlada pokrenuti promjene koje će dovesti do reformi koje su naš glavni cilj. To što se događaju pojedinačni politički istupi, koji su na razini afekta, to nije dobro.
 
• Problem je u tome što su interesi Mosta i interesi HDZ-a potpuno različiti, Most je više orijentiran prema populističkim potezima, ali činjenica je da se, primjerice, prava saborskih zastupnika mogu svesti u realnije okvire.
- Vjerujem da Most ima dobre namjere. Da je u RH potrebno ujednačiti prava državnih dužnosnika, točno je. Što se tiče Ureda bivšeg predsjednika Mesića, mislim da je on nepotreban. No nama trebaju prave reforme i njih se ne treba bojati. Reforme su potrebne da građanima podignemo životni standard. Da se mladi ne iseljavaju iz Hrvatske i da ovdje zasnivaju obitelji i pronađu radno mjesto.
 
• Ali kada se hoće ići u reforme, opet nema slaganja između HDZ-a i Mosta. Primjerice, Most je za reformu lokalne samouprave, smanjivanje broja županija, a HDZ je protiv toga.
- Trebaju postojati jasni kriteriji za ukidanje. Nitko ne kaže da neke općine koje nisu u stanju formirati proračune nisu nepotrebne. No županije su nastale na povijesnim temeljima i zna se zašto je dr. Tuđman to tako odredio. A što se tiče Dubrovnika, nikako se ne možemo složiti da bi mu Split bio nadređen kao regionalno središte. Dubrovnik mora ostati svoje središte. Za mandata prošle Vlade događala se centralizacija pa su u Dubrovniku ukinute sve velike državne institucije kao HZZO, ispostava Porezne uprave i niz drugih... Ne možemo pristati da građani Dubrovnika budu građani drugog reda.
 
• Budući da ste sada saborska zastupnica, i sami znate koje sve beneficije imaju zastupnici, slažete li se da neka prava saborskim zastupnicima treba smanjiti?
- Vjerujem da će se to u budućnosti dogoditi. Podržala sam ukidanje naknade za odvojen život u trenutku kada nema zasjedanja Sabora. Ipak, smatram da je neprirodno da saborski zastupnici budu manje plaćeni od nekih koji također rade u državnim službama i javnim ustanovama, a koje saborski zastupnici postavljaju na te funkcije.
 
• Ostavili ste posao ravnateljice Gimnazije u Dubrovniku zbog posla saborske zastupnice.
- Ukupno sam deset godina radila u Gimnaziji Dubrovnik, od toga sam jedan mandat radila kao ravnateljica. To je škola od 700 učenika i posao ravnatelja vrlo je kreativan jer možete mijenjati stvari.
 
• Niste kao mlada profesorica u gimnaziji imali problema s autoritetom?
- Ne. Došla sam kao iznimno mlada u gimnaziju, s 25 godina. Prvo sam radila na zamjenama u drugim školama, onda su dvije kolegice iz hrvatskog jezika otišle u mirovinu pa sam dobila posao u gimnaziji. Inače, bila sam učenica te gimnazije. Nisam imala nikakvih problema. Imala sam iznimno prijateljski odnos s učenicima i sa svojim kolegama. Dubrovačka gimnazija pokretač je raznih projekata, ima mnoštvo međunarodnih suradnja, aplicira na fondove EU i jedan je od stupova obrazovanja u Dubrovniku i županiji. A još važnije je da je rasadnik mladih intelektualaca u Dubrovniku. Puno je poznatih ljudi izašli iz dubrovačke gimnazije.
 
• Rano ste se aktivirali u politici, zašto baš HDZ?
- U Dubrovniku sam u dva mandata bila gradska vijećnica, prošla sam sve stepenice od temeljnog ogranka, gradskog odbora... A HDZ zato što je on dio mog odgoja. Vrijednosti koje baštini HDZ vrijednosti su koje ja osobno zastupam. I sredina i svjetonazor i odgoj.
 
• Mediji su prozvali ministra Kuščevića jer je na novinskoj konferenciji pozdravio s „Hvaljen Isus“, što kažete na taj njegov pozdrav?
- Njegov osobni izbor. U zemlji u kojoj se 90 posto ljudi deklarira kao katolici nije to ništa neuobičajeno.
 
• Vi ste praktična vjernica?
- Jesam. Nastojim svaku nedjelju ići na misu. No ni mise nisu kriterij po kojem ste praktični vjernik. Ako je čovjek posvećen vjeri, onda je to čovjek koji je altruističan, koji pomaže... Vjeru gledam kao utemeljenje čovjeka. U trenucima koji dovode do lutanja vjera je oslonac.
 
• Doživljeni ste kao nova snaga HDZ-a, bili ste uz Karamarka i na dočeku rezultata za predsjednika HDZ-a prošlu nedjelju.
- Bila sam i na dočeku rezultata prije četiri godine, kada su izbori bili daleko neizvjesniji, tako da to nije ništa novo. HDZ-u trebaju svi ljudi jer je očekuje odgovorna zadaća provođenja reformi. Potreban je sinergija starijih i mlađih članova, a mlađi sigurno mogu dati novi smjer i kreativnost.
 

Iva Puljić-Šego, Večernji list, http://www.hdz.hr/vijest/nacionalne/ured-bivseg-predsjednika-je-nepotreban

Anketa

Tko nadzire DORH?

Subota, 06/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 5654 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević