Get Adobe Flash player

Svaka Jugoslavija je negacija hrvatske države, a komunizam je negacija demokratskog poretka na kojem počiva Hrvatska

 
 
Ministar kulture Zlatko Hasanbegović gostovao je u 'Točki na tjedan' na N1 televiziji.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/11/Hasanbegovic.jpg
• S obzirom da niste bili u HDZ-ovom Odboru za kulturu, kako to da ste baš Vi izabrani za ministra kulture? Je li Vas na to mjesto dovelo prijateljstvo s Tomislavom Karamarkom?
- Na to mjesto me doveo rezultat izbora, činjenica da je HDZ došao obnašati vlast, i ja sam samo odlukom stranke i tadašnjeg predsjednika stranke bio jedan od kandidata koji je išao razgovarati s mandatarom Oreškovićem. Nakon razgovora sa mnom je procijenio da baš ja mogu biti ministar.
 
• Mnogi nisu željeli tu funkciju s obzirom na proračun. Što ste s tako ograničenim proračunom uopće mogli napraviti? Kakva je budućnost kulture?
- Proračun kulture zrcali ukupan državni proračun, sredstva su zadana, razmjerno su malena. Proračun Ministarstva kulture u zadnjih deset godina se gotovo prepolovio i u tim je uvjetima bilo nemoguće projicirati želje, već prihvatiti resor i upravljati novcem koji stoji na raspolaganju. Ključan problem nije bila visina sredstava, već način njihova raspolaganja.
 
• Kad ste postali ministar počele su smjene na Trećem programu Hrvatskog radija. Nevjerodostojno je tvrditi da Vi s tim nemate nikakve veze.
- Ja nemam nikakve veze jer ni na koji način nisam o tome odlučivao, to je bila odluka drugog urednika. Moje mišljenje je da se trebaju dokinuti razni klijentelistički monopoli, da ne treba ići u bilo koju krajnost, i da javni servis, posebno vezano za kulturu, treba biti prostor istinskog javnog pluralizma.
 
• Zašto ste toliko protiv financiranja neprofitnih medija?
- To nije imalo uporište u zakonu ni u kulturnim vijećima, radilo se o jednom ad hoc povjerenstvu koje je na kraju i svojim odlukama dovelo do nezadovoljstva i svojevrsnog rata među neprofitnim medijima, s obzirom da su jedni lijevi dobivali sve, a čak i neki među njima ništa, a svi ostali navodno nisu mogli zadovoljiti kriterije. Moja prethodnica Zlatar Violić je baš zbog takvog ponašanja završila s jednom vrste osude. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa utvrdilo je da je mimo pravila pojedinim portalila davala novac. Ja sam želio promijeniti to i nisam htio upasti u zamku, da se novac umjesto jednima preusmjeri drugima. Nisam bio protiv financiranja, već protiv eksperimenta koji je bio uveden u protekle dvije godine, koji se pokazao potpuno promašenim.
 
• Je li Vam žao što ste se počeli baviti politikom?
- Nije mi žao, ja sam izrazito politički usmjerena osoba, od mladosti pratim politiku, i bilo bi kranje neozbiljno odbiti ponudu koja se dobiva jednom u životu.
 
• U kakvim ste vi danas odnosima s Andrejom Plenkovićem?
- U vrlo srdačnim i korektnim, prije se nismo poznavali, nakon što je postao predsjednik HDZ-a obavio sam s njim nekoliko razgovora, i o njemu kao čovjeku mogu reći samo najbolje.
 
• Prije je predsjednik HDZ-a bio Karamarko, a sada Plenković, koji je nešto sasvim suprotno od njega. Tko od njih dvojice predstavlja pravi, izvorni HDZ?
- Izvorni HDZ predstavljaju članovi HDZ-a, birači i pristaše. Kada govorimo o njima, govorimo o različitim stilovima, ali uvijek se treba usredočiti na suštinu političke poruke.

• Mislite li da je prema Karamarku nekorektno to što se kao bivši predsjednik ne nalazi niti na jednoj izbornoj listi?
- On se sam povukao iz političkog života, znam pouzdano da niti nije želio biti niti na jednoj listi.
 
• U kakvim ste odnosima bili s Karamarkom i kakvi su oni danas?
- U vrlo korektnim, ni prije ni danas mi nismo bili u bliskim, intimnim odnosima, između nas je postojala jedna vrsta politički-ideološke poveznice, ali u svakom trenutku sam bio i ostao nostitelj vlastite političke artikulacije.
 
• Je li razočaran sa svime što se dogodilo?
- Sigurno da je razočaran, ali on sam i svi drugi u HDZ-u iz toga trebaju nešto naučiti i izvući zaključke.
 
• Mislite li da Vas je Plenković namjerno stavio na istu listu s Milijanom Brkićem, kako bi jedan drugom poništili preferencijalne glasove?
- Ne, bih rekao. Preferencijalni glasovi mogu u končnici donijeti korist cijeloj stranci, nisam sudjelovao u kreiranju lista niti postavljao bilo kakve zahtjeve.
 
• Izjavili ste da ponovno želite biti ministar. Što ako Vam to Plenković onemogući?
- Ne bih špekulirao o tome. Za sastavljanje vlade će biti ključni rezultati izbora. Milslim da sam dobro radio svoj ministarski posao, i svi oni koji misle da ne trebam biti ministar kulture i dalje, trebaju jasno iznijeti argumente i reći što sam krivio učinio. Nisam primijetio ni među biračima ni ljudima u HDZ-u da postoje primjedbe na moje djelovanje. Ljudi izvan stranke, pa makar to bio i Milorad Pupovac, ne mogu nam kadrovirati u stranci.
 
• Što mislite o Mostu i njihovim ultimatumima koje postavljaju?
- U politici nema ultimatuma, već zahtjevi, a oni su ih, koliko vidim, javno artikulirali. I HDZ ima svoje zahtjeve, a epilog toga treba biti jedan novi dogovor u kojem nitko nikome ne će postavljati ultimatume i taj dogovor treba izroditi novu vladu, koja će počivati na solidnijim političkim temeljima. Ključan problem ove vlade je što predsjednik vlade nije bio političko-stranačka ličnost, a mi ipak moramo afirmirati politiku i političku dimenziju. To daje jedan jači autoritet vladi u djelovanju.
 
• Koji su onda zahtjevi HDZ-a, ispod čega onda ne ćete ići u suradnji s Mostom?
- Potpuno je jasno da predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, iza kojeg će stajati najveći broj mandata u parlamentu, mora biti mandatar vlade. To nije uvjet, to je logika političkog djelovanja na kojem počivaju sve normalne demokracije svijeta.
 
• Biste li napustili HDZ-a ukoliko nakon izbora dođe do velike koalicije?
- Protiv sam velike koalicije. Za veliku koaliciju nema nikavih razloga, nismo u ratnom stanju, ne postoji nikakva vanjska ugroza. U ovim uvjetima velika koalicija je sinomim za trgovinu. Bez sumnje, ona bi bila sumrak demokracije, i u ovim okolnostima ona bi otvorila prostor različitim populističkim i ekstremističkim skupinama.
 
• Što biste vi napravili ako dođe do velike koalicije?
- Protivnik sam velike koalicije. Ona je više projekcija različitih interesnih skupina i aktera, nego što je to izraz stvarne želje bilo koje ključne parlamentarne stranke. Velike koalicije ne će biti, to su sve hipotetske situacije.
 
• Poklonici pozdrava 'Za dom spremni!' kažu da je to stari hrvatski pozdrav, što vi mislite?
- Za dom spremni je naravno pozdrav koji je bio službeni pozdrav ustaškog pokreta o tome nema nikakvih dvojbi! On je obilježen brojnim hipotekama i ne vidim razloga da se poseže za njim u modernoj demokratskoj Hrvatskoj kao i za bilo koji drugim krilaticama dolazile one iz propale jugoslavenske komunističke baštine ili iz baštine ustaškog pokreta i NDH...

• Treba li prekidati utakmice kada se čuje taj pozdrav?
- Ja sam došao iz navijačke subkulture, koja će uvijek počivati na jednoj vrsti prkosa i bunta. Treba stvoriti takvo društveno ozračje u kojem ne će biti nikakvog posezanja uzvicima i povicima.
 
• Treba li onda taj pozdrav zabraniti?
- Ja sam protiv bilo kakvih zabrana, u SAD-u apsolutno ništa nije zabranjeno, ni jedna simbolika. Zabranama se ništa ne može postići. Može se postići samo stvaranjem jednog zdravog društvenog ozračja i odgojem.
 
• Vi ste jedan od najvećih kritičara Titova režima, tko je veći zločinac Tito ili Pavelić?
- Nikada kao povjesničar nisam ulazio u licitiranja sa zločinima. Svaki akter, pa i ovi koji spominjete su različite povijesne ličnosti i svaka na neki način snosi odgovornost za zločine koje su ostali iza njihovih vladavina. Ono što danas znamo, mi imamo fenomen da nikada nije došlo do istinskog suočavanja sa zločinačkom naravi jugoslavenskog komunizma, i potpuno je svakom jasno da mi danas ne vodimo rasprave o tome trebaju li se imena trgova i ulica zvati po Anti Paveliću ili ne trebaju, već činjenicom da imamo, pa i u Zagrebu, da nam najljepši središnji trg nosi ime po osobi koja je utjelovila vrijednosti ideologije, poredak i državu koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država. Moje stajalište je jasno, svaka Jugoslavija je negacija hrvatske države, a komunizam je negacija demokratkog poretka na kojem počiva Hrvatska.
 
• Ogradili ste se od svog djelovanja početkom devedesetih godina, pisali ste za časopis NDH, a nakon toga ste osudili zločine NDH. Kako to da ste i nakon toga ostali najveća ikona desnice?
- Ta suradnja sa časopisom nije postojala, prenesen je samo jedan moj članak, a drugo je bio neautorizirani govor s jedne pravaške tribine iz 1993., koji uopće nije govorio o apologiji ustaškog režima, već je bio jedna vrsta aluzija na tadašnje hrvatsko-bošnjačke odnose. Ikona desnice sam zato što sam napadnut od jedne skupine ideoloških uskogrudnika, dehumaniziran i pretvoren u jednu vrstu ekstremista. Svatko tko me poznaje, zna da je to potpuna nistina.
 
• Je li podcjenjivanje javnosti reći da niste vidjeli zastavu sa slovom U koja je bila iza vas, a koja je visoka dva metra?
- Nije podcjenjivanje, to je jednostavno istina. Riječ je o događaju u Dragama, gdje se na podizanju spomenika Miri Barešiću našlo deset tisuća ljudi u ogromnoj gužvi. Sa mnom se fotografiralo više tisuća ljudi i odjednom je netko izvadio tu zastavu. Nisam je vidio, niti je nisam mogao nadzirati".
 
• Jesu li sve žrtve iste, one u Jasenovacu i Bleiburgu?
- Sve žrtve su jednake i neumjesno je uopće licitirati o krivnji i nevinosti ljudi koji su likvidirani bez bilo kakvog suđenja. U svakom trenutku ću odati počast svim žrtvama Drugog svjetskog rata, bez obzira na stranu u ratu i ideološku pozadinu.

• Je li za Vas NDH bila genocidna država?
- Očekivati od mene da kao povjesničar o zamršenim povijesnim fenomenima odgovaram s dosjetkama, ne može se. Sve što sam o tome pisao u kontekstu širih tema, sam jasno izrekao. Državna tvorevina, bez obzira u kojem povijesnom razdoblju egzistirala, a koja nosi hipoteku zločina, je neprihvatljiva. Mislim da se općenito o bilo čemu, a posebno o traumatičnim epizodama, u tom kontesktu ne može odgovarati u crno bijelim klišejima, jer je povijesna stvarnost složena.
 
• Neki tvrde da trpite napade zato što ste muslimanske vjeroispovijesti, ima li u tom istine?
- U posljednja dva mjeseca se počelo posezati i za tom činjenicom, pa me se pokušava diskredititirati isticanjem mog vjerskog identiteta. Kada netko koristi takvu vrstu izričaja, da, i toga ima.
 
• Kakav je vaš stav prema izbjeglicama?
- Nekontrolirana migracija je problem i za domicilne zajednice i za one koji se useljavaju u te sredine. Svar je vrlo jednostavna, treba otkloniti uzroke tih migracija, to je u korist obje strane. Na tome treba početi i završiti svaka priča o izbjegličkoj krizi, a to se nažalost ne čini.
 
• Treba li Hrvatska blokirati Srbiju, ako ne ukine Zakon o regionalnoj jurisdikciji?
- Srbija treba ispuniti sve svoje obveze, ako ih ne ispuni, ne će je blokirati samo Hrvatska već cijela Europska unija i to je temljena činjenica. Proteklih mjeseci svjedočimo jednoj vrsti medijsko-obavještajne histerije. Svima je jasno da je riječ o jednoj ciljanoj kampanji s određenim ciljevima koji nisu do kraja jasni. Prema mom mišljenju, stvar je o unutarnjim skukobima u Srbiji i nedoumici gdje krenuti u smislu geopolitke - Bruxelles ili Moskva.
 
• Pips, Chips & Videoclips ili Marko Perković Thompson, što sluša ministar kulture?
- Pipsi su iz mog kvarta, oni su iznjedrili navijačku himnu koja je postala vrsta kultne pjesme, kao i pjesma Čavoglave gospodina Perkovića, koju su devesetih godina slušali oni i koji bi je sada zabranjivali.

• Što mislite o toj pjesmi?
- To je povijesna pjesma, jedna o najpopularnjih ratnih pjesama, koja je toliko bila popularna da ima i različite obrade, koje su koristile i druge strane u ratnom sukobu.

• Što mislite o Marku Perkoviću Thompsonu?
- Privatno riječ je o jednom simpatičnom, skromnom i ljubaznom čovjeku, a kao glazbenik, poštujem činjenicu što mu nitko ne može osporiti da je najpopularniji izvođač. Bez obzira što ga bojkotiraju radio postaje, on je primjer da se može doći do publike, do koje mnoge pseudo-estradne veličine mogu samo sanjati da će doći, i bez povlačenja za ruku urednika radio i TV postaja. Poštujem to što radi. Sadržaj njegovih pjesama ima tu jednu nacinoalno-religijsku tematiku, koja govori o jednim vrjednotama, koje su, naravno, bliske i meni.
 
• Danas i najžešći fanovi izbjegavaju navijačke tribine zbog Zdravka Mamića, kako vi kao navijač Dinama gledate na njegovu pojavu?
- Tu ima nekoliko pitanja u kojima sada ne bih govorio. Moje su simpatije uvijek na strani navijača. Kao državni dužnosnik se na utakmicama ne pojavljujem u loži, iako bih to mogao, već isključivo na navijačkoj tribini gdje su moji prijatelji. Nedavno sam sreo gospodina Mamića, nakon jedne utakmice. Inače, on je simpatičan čovjek. Pitao me gdje sam bio, ja kažem na istoku, a on mi je rekao: "A ti si vikao: Mamiću, pederu'. Na to sam mu odgovorio, ja to ne činim, ali ima ih oko mene.
 
• Je li Vam mrsko što je Mamić član HDZ-a?
- Ne znam, nikada ga nisam vidio u zgradi HDZ-a, već samo par puta u životu". 
 

http://direktno.hr/en/2014/direkt/60108/Hasanbegović-o-medijima-Karamarku-Plenkoviću-Titu-Zdravku-Mamiću.htm

Nema se nad kime provesti lustracija. Tite više nema...

 
 
Josip Manolić, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nekadašnji visokopozicionirani pripadnik Ozne i Udbe, bivši šef svih hrvatskih tajnih službi i jedan od najbližih saradnika Franje Tuđmana, potvrdio je u intervjuu za "Dnevni avaz" da za rujan priprema novu knjigu u kojoj će na više stotina stranica otkriti mračne tajne Hrvatske i bivše Jugoslavije. Bivši partizanski ilegalac, iako je u 97. godini, nedavno se oženio, i to s 37-godina mlađom gospođom. Kaže nam da "čovjek i u starim godinama treba živjet udvoje, jer je to najsigurnije".
http://www.avaz.ba/storage/2016/08/17/thumbs/57b4222f-a81c-4829-8866-6f070a0a0a64-josip-preview.jpg
• Što se može očekivati od Vaše nove knjige? Šta ćete otkriti?
- Da, može se uskoro očekivati moja nova knjiga. Što ću otkriti? Otkrit ću jedan dio naše prošlosti koja nije poznata javnosti, iz različitih razloga. Ili je prijelomnima ili je skromno poznata.
 
• Govori se da ćete donijeti imena ljudi iz dijaspore, Crkve, kulturnjaka i drugih poznatih iz Hrvatske koji su surađivali s tajnim službama. Da će mnoge ikone stradati. Je li to točno?
- Da, bit će toga dosta na toj temi koja ne će biti ni jednostavno prihvaćena ni odbačena. Bit će dosta polemična s obzirom na zbivanja koja su inače bila polemična kod nas. Mislim da su preteške riječi da će knjiga uzdrmati Hrvatsku, jer je ona dobrim dijelom već uzdrmana.
 
• Istovremeno, očekuje se i knjiga bivšeg visokog dužnosnika jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipa Perkovića, koji je početkom ovog mjeseca osuđen na doživotni zatvor za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Neki su tu knjigu već nazvali "Perkovićeva kletva"?
- Perković je otvorena knjiga. On nema šta kriti. On je čovjek koji zna jako puno. Bio je svjedok i sudionik u svim zbivanjima u proteklih 50 godina u Hrvatskoj. Osvijetlit će sigurno jedan dio povijesti i otvoriti dio koji je bio tabu tema u našoj javnosti. To se očekuje od njega u ovim dugim (zatvorskim) danima. 
 
• Hoće li se on osvetiti važnim ljudima u Hrvatskoj o kojima mnogo zna, a koji su ga, kao i Zdravka Mustača, predali Njemačkoj?
- U svakom čovjeku nakupi se jedna doza nepovjerenja i antipatije prema svemu što se zbivalo i u čemu je sudjelovao zdušno. Njemu se ne može prigovoriti da nije sudjelovao u svim tim događajima. 
 
• Kako komentirate presudu kojom su Perković i Mustač osuđeni na doživotni zatvor?
- To je presuda njemačkog suda. To nije presuda hrvatskog naroda, niti hrvatskog suda. Osnovna grješka hrvatskog pravosuđa jest što se sudovi nisu držali hrvatskih zakona. Prema našim zakonima, predmet je zastario. Tog su se institucije hrvatskog pravosuđa trebale držati, a ne nekih kvazi zakona koji bi se odnosili na jednog čovjeka i jedan proces. 
 
• Hrvatska se u posljednje vrijeme ponovno optužuje za oživljavanje ustaškog duha. Koliko te optužbe stoje i koliko je to opasno?
- Gubitnici nemaju dugog puta osim ustaštva i drugog načina do povratka, obnove ili sjećanja na te događaje. Dakle, sjećanja na ustaštvo i njihovog saveznika Hitlera. To je slaba strana njihova. Jašu na toj poziciji koja je prevladana u svijetu, u Europi i Americi. Nitko na toj poziciji ne će graditi buduću Europu i svijet. 
 
• Vjeruje se da će Vaša i Perkovićeva knjiga ponovno otvoriti priču o lustraciji. Može li se očekivati takvo nešto?
- Lustraciju žele gubitnici Drugog svjetskog rata. Nad kime bi proveli lustraciju?! Nad onima koji bi branili samoupravni socijalizam, onaj Titov. A Tite nema. I u slučaju „Perković“ pucano je na gol koji nitko nije branio. Gol je otvoren, a pucalo se sa svih strana.
 
• U Srbiji se ovih dana dosta govori o navodnoj rehabilitaciji Miloševića kroz presudu Karadžiću. Može li Miloševića itko amnestirati?
- Miloševića kao osobu nitko ne može amnestirati niti politiku koju je provodio. To su krvave činjenice koje se ne mogu ni pravdati niti gledati s nekog drugog pomirljivog kuta. To su činjenice s kojima se moramo suočiti. Svi koji smo živjeli u tom periodu. Pogrješno je graditi budućnost na rehabilitaciji Miloševića.


Faruk Vele, Dnevni avaz, Sarajevo, http://www.avaz.ba/clanak/250575/bivsi-policajac-i-obavjestajac-za-avaz-moja-nova-knjiga-ce-otkriti-mnoge-tajne#sthash.3PySg3aX.dpuf

Sad se vidi da sam bio u pravu, primimo li Tursku, EU se raspada

 
 
Norbert Hofer austrijski je političar iz Gradišća i dugogodišnji član i dužnosnik Slobodarske stranke Austrije FPÖ. Od 2013. godine Hofer je, kao član treće najjače parlamentarne stranke, potpredsjednik, odnosno službeno Treći predsjednik nacionalnog parlamenta. Na nedavnim predsjedničkim izborima kandidirao se za Predsjednika Republike Austrije te je u prvom krugu glasovanja iznenađujuće dobio najveći broj glasova, 35,05 posto. U drugom krugu 22. svibnja tijesno je izgubio od svog protukandidata Alexandera Van der Bellena. Osvojio je 49,65 posto glasova. Drugi krug izbora, po žalbi FPÖ-a, kojoj se pridružio i Hofer, poništio je austrijski Ustavni sud zaključivši da je bilo formalnih propusta prilikom prebrojavanja rezultata dopisnog glasovanja. Tako će se ponovni izbori, drugi krug, ponoviti početkom listopada. Hofer je jedan od troje austrijskih parlamentaraca koji trenutno obavljaju dužnost Predsjednika. Mnogi ga smatraju desničarskim radikalom, prvenstveno zbog stajališta koja je zastupao u odnosu na aktualnu migrantsku krizu te općenito politiku prema strancima, kao i čestim neslaganjima sa stavovima službenog Bruxellesa. S Norbertom Hoferom razgovarali smo u četvrtak u njegovu uredu u zgradi austrijskog parlamenta u Beču.
http://www.smh.com.au/content/dam/images/g/o/d/z/r/n/image.related.articleLeadwide.620x349.godzrq.png/1464332800222.jpg
• Poštovani gospodine Hoferu, kako ocjenjujete odluku Ustavnog suda Republike Austrije da se zbog formalnih propusta prilikom dopisnog glasovanja ponište predsjednički izbori? Smatrate li da je bilo značajnih nepravilnosti?
- Odluku sam primio na znanje. I prije njezina donošenja rekao sam da ću odluku prihvatiti kakva god ona bude. Ustavni sud navodi da je bilo prostora za manipulacije. Takvog prostora prilikom izbora naravno ne smije biti. Da takvi problemi postoje, znali smo već prilikom prošlih predsjedničkih izbora. Na to je upozoravao i OSCE već i prije. Ali potrebne promjene nisu provedene. Naravno, ako netko sam otvara kuverte i prebrojava glasove pristigle poštom, onda nitko ne može biti siguran što se tu stvarno događalo. Postojale su velike razlike između prebrojenih glasova na biračkim mjestima i glasova pristiglih u kuvertama. Neobjašnjivo velika razlika. Radi se o glasovima 700.000 ljudi koji pokazuju ogromna odstupanja. No, to je sada iza nas, Ustavni sud je rekao svoje. Idemo dalje.
 
• Vi osobno i vaša stranka FPO, slobodarci, bilježite snažan porast popularnosti u Austriji. Vaš rezultat na predsjedničkim izborima, osvojili ste gotovo 50 posto glasova, najbolji je u povijesti. Kako to objašnjavate?
- To su dvije razine. Jedna je rast FPÖ-a. Nakon jedne teške krize stranka je imala mogućnost obnoviti se gotovo iz temelja. Odlučili smo tada da ćemo preuzeti odgovornost i uzeti ljude u stranci koji mogu dobro zajedno surađivati. I stvarno, između šefa stranke i svih značajnijih nositelja odluka u stranci postoje dobri, prijateljski odnosi u kojima se jedni na druge možemo osloniti. Tu je i stranački program koji je dobar i koji se konzekventno provodi. Naglašavam da se ne radi o populizmu. Populizam je za mene kada osluškujete i činite ono što se najviše očekuje, slijedite mainstream. Mi ne slijedimo mainstream nego podvlačimo teme koje su nama važne. Tu je, na primjer, bilo pitanje Turske u prošlosti i sada se vidi da smo bili u pravu. Tu je pitanje izbjeglica, kako se ophoditi prema njima. Naš stav je da to treba činiti razumno, humano, ali također na način da to i funkcionira. Dakle, to prije nikako nije bio mainstream. Ili primjerice globalni sporazum o klimi. Ja znam da je 80 posto ljudi u Austriji za takav sporazum, ali moja je pozicija da zaštitu klime treba postići kroz korištenje novih izvora energije, da svaka država napravi odgovarajuće korake s ciljem rasta korištenja novih, čistih izvora energije, radi zaštite klime. Samo ta tema toliko je komplicirana da s njom sigurno nećete dobiti izbore. Ali ja se čvrsto držim tih smjernica. To je jedna točka, pravi sadržaj. Druga je razina podrška mene osobno na predsjedničkim izborima. Krenuo sam s osam posto podrške glasača. Puno puta su me pitali zašto sam se postavljao na određen način na javnim diskusijama na televiziji, zašto se nisam prethodno savjetovao i drugačije uobličavao nastupe. Jednostavno sam odlučio da ne ću dopustiti da me se savija i lomi. Prije tih javnih sučeljavanja odbijao sam sudjelovati u bilo kakvim pripremama. Moje pripreme bile su vožnja biciklom kroz šumu, da očistim glavu i da onda tamo jednostavno govorim ono što odgovara mojim uvjerenjima. Na taj način čovjek je ekstremno autentičan. I to je kod ljudi dobro prihvaćeno.
 
• Imate odlične šanse za pobjedu na ponovljenim izborima. Ako pobijedite, hoćete li tražiti raspisivanje parlamentarnih izbora?
- Ne. Mičem prste od parlamenta. Tamo sjede osobe koje su građani izabrali. U to se sigurno ne ću miješati.
 
• Vašu stranku često nazivaju radikalno desnom, kao i francuski Nacionalni front, kao stranku Geerta Wildersa u Nizozemskoj. Što mislite o takvim kvalifikacijama?
- Reći ću da smo mi jedna stranka desnog centra. Naravno, za jednog komunista mi smo ekstremno desno, razlika je prevelika. Ali prema našem programu mi spadamo u desni centar, u nekim segmentima smo i lijevo orijentirani. U pogledu socijalne politike čak smo lijevo, u gospodarstvu liberalno, a po pitanju sigurnosti smo desno orijentirani. Ali nikako ekstremno. Sve što je ekstremno je loše. Evo primjera politike prema strancima. Smatramo da uvijek u središtu treba biti pojedina osoba. Ne smijemo razne ljude, pojedine skupine, stavljati u isti lonac. Tu nastaju problemi. To što lijevi kažu, svi ljudi koji k nama dolaze su dobri, to je krivo. Kao što je krivo reći da su svi ti ljudi loši. Moramo pronaći jednu razumnu sredinu.
 
• Mađarski premijer Viktor Orban bio je česta meta kritika Bruxellesa. Slažete li se s tim kritikama?
- Kritike je upućivao Juncker, kritike su dolazile s raznih pozicija. Kritike su upućivane i meni. Ono što je Viktor Orban napravio, morao je napraviti - zaštititi vanjsku, schengensku granicu. Da ga se zbog toga kritizira malo je čudno. To baš i ne razumijem.
 
Junckera smatram krivom osobom na čelu Komisije
 
• Možda zbog problematičnog načina štićenja granice?
- Da. Ali kako drugačije? Zaštititi schengensku granicu znači da se ona ne može proći bez kontrole. Ne mogu shvatiti ni kritiku koja je tada na Orbanov račun dolazila iz Austrije. Morat ćemo ali se u konačnici EU sastoji od država članica i nitko od političara ne lebdi negdje gore iznad. I ako je netko dobar predsjednik Komisije, onda mora diplomatskim putem te na razuman način tražiti zajedničko djelovanje. Mogu otvoreno reći da Junckera smatram krivom osobom na čelu Komisije. Predsjednik Komisije koji na sastanku na vrhu dijeli šamare jednom šefu države, pozdravlja: Evo dolazi diktator... to više nije zabavno. Ja se volim šaliti, ali postoji vrijeme za šalu i vrijeme kad treba ozbiljno raditi. Juncker to očito ne može odvojiti jedno od drugog. Na toj poziciji volio bih vidjeti čovjeka koji će Europu povesti dalje, koji će dati značajan doprinos da EU ima bolju budućnost i koji ujedno ima diplomatske vještine. Uvjeren sam da takvi ljudi postoje u EU-u.
 
• Kada već govorimo o budućnosti EU-a, sjena Brenta nadvila se nad EU-om. Kakva je vaša procjena, kako će izgledati EU za pet godina?
- Važno je sada da nositelji odluka u EU-u i Velikoj Britaniji ostave osjećaje po strani. I da pokušaju, iz toga što se dogodilo, napraviti najbolje. Ljudi su odlučili, a u demokraciji se takve odluke moraju prihvatiti. Za mene to znači da moramo poduzeti sve da učvrstimo gospodarske odnose između Velike Britanije i EU-a. To moramo učiniti u sljedeće dvije godine koliko će trajati taj proces. Ne smijemo biti uvrijeđeni jer je netko nešto krivo napravio. To nema smisla. Sada državnici moraju osigurati budućnost. Za Britance to znači da moraju osigurati svoja tržišta jer se ne će orijentirati samo na EU, nego i prema Kanadi, SAD-u i vjerojatno Kini. Interes EU je osigurati što je moguće jače gospodarske odnose s Britanijom.
 
• A Austrija. Poznato je da ste vi 1994. glasali protiv ulaska Austrije u EU, a tvrdite da biste to učinili i danas?
- Da, ponovno bih glasao protiv kad ne bi bili članica EU-a. Tada bi vjerojatno imali slične ugovore s EU-om kao i Švicarska. U tim uvjetima ne bih glasovao za ulazak u EU. No, mi smo članica, tako su odlučili građani Austrije. I ja sigurno nisam za to da predlažem da napustimo EU. Ali unutar Unije moramo učiniti najbolje. Austrija je neto platiša i ima veliku odgovornost da EU funkcionira. Za mene postoje dvije situacije u kojima bih mogao reći kako vjerujem da će doći do raspada EU-a i da građane Austrije treba pitati žele li ostati u Uniji. Jedna je ulazak Turske u EU. Vjerujem da bi to bio kraj EU-a. To sam davno rekao, a danas se jasno vide razlozi poput pritisaka na novinare, zatvaranja novina, otpuštanja sudaca, nastavnika... Prije više mjeseci pucalo se na žene, doduše gumenim mecima, ali svejedno. Upadalo se u novinsku redakciju bez potrebnih sudskih naloga... To su signali koje smo moramo uočiti, ali ih se nije željelo uočiti.
Druga situacija je da reakcija na Brexit bude potpuna centralizacija EU-a na štetu država članica i nacionalnih parlamenata. To bi uvjetovalo promjenu našeg Ustava i u tom slučaju se ionako treba pitati građane.
 
• Dakle, osim u ta dva slučaja, raspisivanje referenduma oko austrijskog članstva u EU smatrate nepotrebnim?
- Tako je. Smatram da iz Brexita trebamo izvući pouke kako bi EU mogli dalje razvijati. To je ono što jedan odgovoran državnik zajedno s drugim državnicima i državnicama u Europi mora učiniti.
 
• Hoće li Srbija biti članica EU-a?
- Srbija će biti članica EU-a. Pri tome moram reći da u ovom cijelom vihoru, koji se trenutačno događa, sada baš i ne bi bio optimalan trenutak. EU mora vidjeti kakve će ugovore sklapati u budućnosti, a to se mora utvrditi vrlo brzo. Nakon toga pristupni proces može i mora krenuti dalje.
 
• Smatrate li da je model suradnje poput Višegradske skupine, svrsishodan i u trilaterali između Beča, Ljubljane i Zagreba, koju je već započeo bivši austrijski predsjednik Fischer? Biste li nastavili tu vrstu suradnje?
- U svakom slučaju. Svjesni smo koliko su važni mir i stabilnost upravo u ovom dijelu Europe. Ako tu nema stabilnosti, neće je biti ni u Europi. Stoga moramo, za Austriju tu postoje i povijesni razlozi, zajedno raditi i osigurati tu stabilnost.
 
• Jeste li ostvarili suradnju s nekom od hrvatskih političkih stranaka?
- Ne, nismo. Ali ja sam iz Gradišća i ostvario sam izuzetno dobre rezultate u tamošnjoj hrvatskoj zajednici. To me posebno obradovalo jer je baka moje supruge Gradišćanska Hrvatica. Moja supruga na žalost ne govori hrvatski, ali zna otpjevati neke hrvatske pjesme koje ju je baka naučila.
 
• Kako surađujete s Gradišćanskim Hrvatima?
- Bio sam i u politici Gradišća. Stalno sam se kretao u krugovima hrvatske zajednice. U tamošnjoj pokrajinskoj vladi nailazio sam na veliki broj Gradišćanskih Hrvata, to vidite već po imenima na vratima. Gradišćanski Hrvati sudjeluju u vlasti, ali je tamo posve nebitno tko pripada kojoj skupini ili manjini. Međusobni odnosi su odlični. U Gradišću nikada nije bila tema tko pripada kojoj skupini i tko govori kojim jezikom, hrvatskim, mađarskim, njemačkim. Dvojezični nazivi mjesta nikome ne smetaju i nikada nisu dovođeni u pitanje.
 
• Hoćete li ljetovati u Hrvatskoj?
- Bio sam prije dvije godine posljednji put. Često sam dolazio jer nije daleko od Gradišća. U Hrvatskoj posebno uživam u prekrasnom, nevjerojatno bistrom i čistom moru kakvo se rijetko gdje drugdje može naći. U tome uživa i moja kći. Ali ove godine ne ćemo jer imam vrlo malo vremena. Vjerojatno ću ići u bližu Mađarsku jer moram ostati blizu Beča.
 
• Prošle godine i Hrvatska i Austrija bile su suočene s problemom migrantske krize. Može li se takvo što ponoviti? Što učiniti da do toga ne dođe?  
- Naravno da se može ponoviti, posebno ako pogledamo najnoviji razvoj događanja u Turskoj. Tamo se intenzivno djeluje protiv kurdske manjine, tako da možemo očekivati i dodatne rijeke izbjeglica. Stoga moramo pronaći odgovarajuća rješenja. Zato EU mora mijenjati svoje ugovore. Ako ugovori nisu adekvatni, treba ih mijenjati, treba sklopiti nove. Schengen je ispravna mjera. Samo što u praksi nije realizirana. Granica koja je samo nacrtana na karti, a ne kontrolira je se, zapravo nije granica. Treba se držati Schengena i u praksi kontrolirati granice. To podrazumijeva i da se predviđeni postupak ubrzano provede tamo gdje je neka osoba prvi put registrirana. I ako se utvrdi da netko stvarno ima pravo na azil, da je stvarno izbjeglica, da mu se omogući ulazak u EU na ograničeno vrijeme, dok se situacija u njegovoj domovini ne promijeni na bolje. Pritom, naravno, ne smijemo ostaviti izloženima zemlje na granici Schengena. Ti ljudi moraju naravno biti prihvaćeni na cijelom prostoru EU, sukladno mogućnostima pojedinih članica. Tu moramo biti pragmatični. Ako prihvatimo one koji su stvarno izbjeglice i ako pronađemo razuman put za njihovo zbrinjavanje i raspoređivanje, nitko u EU ne bi smio biti zakinut.
 
• Je li postavljanje žice na granici između Austrije i Slovenije u danim uvjetima jedna od mogućih mjera?
- Nadam se da ne. Ako schengenska granica funkcionira, onda potrebe za sličnim mjerama nema.
 
• Svi političari u Beču i Zagrebu govore da su naši odnosi dobri. Kako ih vi ocjenjujete?
- Pridružujem se toj ocjeni. To povezujem i s tim da vrlo velik broj Austrijanaca dobro poznaje Hrvatsku. Prije se odlazilo u Jugoslaviju. Ljudi se dobro poznaju i znaju da oba naroda vole i raditi i uživati u životu. Za razliku od nekih drugih koji ili samo rade ili samo koriste blagodati života.
 
BiH - bila bi to prva islamska država u Europi
 
• Vi i vaša stranka imate dobre odnose i s Republikom srpskom. Kako gledate na njihovu politiku prema BiH i kako vidite budućnost BiH?
- Ovdje kao političar treba postupati vrlo oprezno jer se točno zna da je situacija vrlo teška i komplicirana. S jedne strane imamo razumijevanje za njihovu želju za samostalnošću, dok smo s druge strane također svjesni da s tom samostalnošću u Europi nastaje jedna islamska država. Stoga moramo postupati s velikim razumijevanjem i s puno osjećaja za postojeće probleme, kako bismo povezali, a ne razdvajali. Dati puno slobode i autonomije, ali ujedno i raditi na nastavku povijesne povezanosti naroda na tim prostorima. Umjesto razračunavanja treba pronaći zajednički jezik koji će u budućnosti dovesti do zbližavanja i prijateljskih odnosa. To je i naša velika odgovornost.
 
• Francuska je žrtva novog terorističkog napada, u ponedjeljak je bio i napad u Njemačkoj. Što trebamo učiniti da se obranimo od terorizma?
- Prvo, uvijek sam za to da se problem rješava u korijenu, tamo gdje je nastao. U budućnosti trebamo biti puno oprezniji po pitanju mogućih vojnih intervencija u nekoj zemlji. Često vjerujemo nekom moćniku da se moraju otkloniti i prekinuti strašna događanja, a onda upadnemo u još težu situaciju. Čak i ako se želi učiniti nešto dobro, treba dobro promisliti prije nego što se tako umiješa i poremeti postojeće odnose u određenoj državi. Treba triput promisliti koji su mogući učinci. Kao u Iraku. Tamo smo su proizveli veliku nesigurnost. I što sada treba uslijediti? Suočeni smo s terorom i nezapamćenom mržnjom prema Zapadu. U tim zemljama praktično nema obitelji koja nije bila žrtva rata i terora. Na taj način zasađena je spirala negativnosti.
Naša osnovna zadaća je zaštititi naše zemlje. A to, među ostalim, znači da ne dopustimo da se naši državljani bore u redovima Islamske države. Ako to čine, moraju znati da više nema povratka, što trenutno nije slučaj, zahvaljujući postojećim zakonima. Ako se netko pridruži Legiji stranaca ili vojsci neke druge države, gubi austrijsko državljanstvo. Međutim, ako se pridruži IS-u, onda to nije slučaj jer se Islamska država ne smatra državom. Tako se rijetkim povratnicima iz IS-a sudi, ako se može dokazati da su izravno odgovorni za konkretne zločine, što je vrlo teško, dok ostali koriste prava iz socijalne skrbi. Ukratko, moramo poduzeti potrebne mjere sigurnosti.
 
• Kako vidite rješenje trenutne krize u odnosima EU-a i Rusije? Treba li olabaviti sankcije ili nastaviti?
- U proteklim mjesecima zaključio sam da se u cijeloj priči ni Ukrajina ne drži preuzetih obveza. Budimo pragmatični. Sankcije su zaključene i koji je rezultat? Što se tiče Rusije, učinaka nema. Što se tiče našeg gospodarstva, nastaje velika šteta, također za Austriju. Stoga, sada moramo pragmatično, polako popuštati prema ukidanju sankcija. EU je uputila signale, ali sada to više ništa neće promijeniti. Treba postupati razumno, a to je za mene normalizacija odnosa s Rusijom.
 
• Ako pobijedite na izborima, hoćete li i dalje slijediti zadane vanjskopolitičke smjernice vaše stranke i kako ćete nastupati u odnosu na vanjsku politiku austrijske vlade?
- Predsjednik mora sa sebe skinuti stranačko-politički ogrtač. To je vrlo važno. Ali normalno da čovjek ne može potpuno prekrižiti vlastitu osobnost. Postoji poglavlje u našem stranačkom programu o vanjskoj politici u kojemu je naglašena otvorenost prema svijetu i vlastita autonomija. Austrija mora biti zemlja otvorena prema svijetu, u tom smjeru mora ići predsjednik, ali se vlastita zemlja pritom ne smije zaboraviti.
 

Željko Petrušić, Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/duznosnik-slobodarske-stranke-sad-se-vidi-da-sam-bio-u-pravu-primimo-li-tursku-eu-se-raspada/4552607/

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Petak, 07/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1683 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević