Get Adobe Flash player

Most ima dobre namjere, ali...

 
 
Što se tiče Ureda bivšeg predsjednika Mesića, mislim da je on nepotreban. No nama trebaju prave reforme i njih se ne treba bojati. Reforme su potrebne da građanima podignemo životni standard. Da se mladi ne iseljavaju iz Hrvatske i da ovdje zasnivaju obitelji i pronađu radno mjesto - istaknula je, između ostalog, saborska zastupnica (članica nacionalnog Predsjedništva i predsjednica Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“) Sanja Putica u opširnom razgovoru za Večernji list. S njom je razgovarala novinarka Iva Puljić Šego, a intervju donosimo u cijelosti:
http://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2015/10/hdz-izbori-putica-800x533.jpg
• U prvom ste mandatu saborska zastupnica, predsjednica ste Zajednice žena HDZ-a, najavljeno je pomlađivanje stranke, a vi i po godinama i po tretmanu u HDZ-u spadate u mlade snage. Gdje vi vidite svoju poziciju?
- Saborska sam zastupnica i smatram da se stranci može doprinijeti sa svake pozicije, a posebno one u Saboru. Budući da sam iz Dubrovnika, ima mnogo stvari koje s nacionalne razine mogu napraviti da pomognem svom gradu, a moramo biti i korektiv gradonačelniku Andri Vlahušiću. Funkcija predsjednice Zajednice žena zahtijeva veliki angažman, žene su vrlo aktivne i na kulturnom, i na humanitarnom i na političkom planu. Zajednica žena mora svakako poraditi na daljnjoj afirmaciji žena u politici, čiji broj svakako nije zadovoljavajući. To je jedna od mojih glavnih zadaća.
 
• Kako afirmirati žene da se bave politikom, ali i natjerati stranke da uvažavaju žene jer nijedna velika stranka nije poštivala kvotu od 40 posto zastupnica na saborskim listama?
- Baš sam prošli tjedan držala jedno kratko predavanje na temu žena u politici i uloge žena u demokratizaciji društva. Postavila sam onda pitanje po kojim to kriterijima možemo pratiti da je neko društvo demokratsko, a to je po slobodi medija, pravima manjina, međuvjerskom dijalogu... i mislim da te sve kriterije Hrvatska ima dobro afirmirane i da trebamo još predanije raditi na tome da imamo veću zastupljenost žena.
 
• Gdje je problem sa ženama u politici?
- Problem je višeslojan, nije samo u strankama koje nisu kandidirale dovoljan broj žena. Dio je problema i u percepciji javnosti prema ženama u politici i u centrima moći. Javnost je kritičnija prema ženama u politici, a problem je i u osobnom angažmanu žena, odnosno nedostatku motivacije za intenzivniji politički angažman.
 
• Kada se gledaju lokalne stranačke organizacije, tu je apsolutna koncentracija muškaraca.
- Imate pravo. Put do veće zastupljenosti žena kreće od lokalne razine. Žene koje su stigle do, nazovimo ih, visokih pozicija članica Predsjedništva, saborskih zastupnica, prošle su dug i težak put, to ne dolazi preko noći. I žene moraju shvatiti svoju posebnost u politici. Žene donose ravnotežu, imaju drugačiji način promišljanja, rješavanja problema...
 
• Da, ali već na lokalnoj razini kod probira kadrova prednost se daje muškarcima jer kod nas je politika i dalje muški posao i vjerojatno se nijedna žena ne osjeća ugodno u organizaciji gdje, reći ću bukvalno, od 100 članova 99 je muškaraca.
- Slažem se. Gledala sam i statistike europskih država, zastupljenost žena u Europarlamentu je oko 30 posto, dakle ni tamo nije previše zadovoljavajuća situacija. Nisam pobornica kvota kao kvota jer one mogle umanjiti kriterij stručnosti, ali one su tu kao smjer kojem treba težiti.
 
• Primijetila sam da HDZ-ove zastupnice ne vole ženske kvote.
- U ovakvim okolnostima kvote su nam itekako potrebne jer, da ih nije bilo, situacija bi bila još gora.
 
• Sjećam se da je Mirela Holy jako zastupala ženske kvote na listama, dok su u HDZ-u političarke zastupale teze o probijanju žena zahvaljujući sposobnosti. Budući da je HDZ konzervativna stranka, a u velikom dijelu članstva i vrlo patrijarhalna, kako se u samom HDZ-u gleda na stranački visokopozicionirane žene? Imate li problem uspostaviti autoritet ili slično?
- Ne, moja su iskustva zaista dobra. Uvijek sam imala dobru suradnju s muškim kolegama i na lokalnoj i sada na nacionalnoj razini. Međusobno se uvažavamo i nikad nije problem to što sam ja žena.
 
• Imamo primjer Vesne Pusić, kandidatkinje za najvišu funkciju u UN-u. Iako ona nije izbor ove Vlade, dobit će tehničku podršku, ali radikalnije skupine u Saboru prikupljaju potpise protiv njene kandidature. Kod nje nije problem što je žena, nego njeni politički stavovi vezani uz Domovinski rat i sl. No nije li kao kandidatkinja za najvišu poziciju u UN-u možda zaslužila drugačiji pristup?
- Međusobno se kao žene moramo cijeniti u politici. Što se tiče gospođe Pusić, ona je dovela Vladu Domoljubne koalicije i Mosta pred svršen čin. Već je rečeno da će joj Vlada dati tehničku podršku, ali da ona nije izbor HDZ-a zbog svojih političkih stavova, a posebno onih koje je provodila kao ministrica vanjskih poslova. Smatram da je mogla kvalitetnije zastupati interese Hrvatske u Europi i svijetu.
 
• Kada je riječ o predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, i ona, uz kritike vezane za njen rad, doživljava napade zbog svog izgleda, umjetnih trepavica, odjeće... S komentarima o svom izgledu, suočavaju se, zapravo, sve žene u politici.
- Već sam rekla, doživljaj javnosti prema ženama trebao bi biti primjereniji. Naravno da moramo poštivati bonton i primjeren način odijevanja, ali to nam nije presudno. Mi se ne odijevamo zato da bi nas netko fotografirao u Saboru, barem ja ne, nego nam je puno bitniji sadržaj našeg političkog djelovanja i ono što možemo učiniti za građane koji su nas izabrali na te funkcije. Konkretno, ja više od pola svog radnog dana u Zagrebu provedem rješavajući probleme ljudi iz kraja iz kojeg dolazim, koji me to zamole. Mislim da je to moja osnovna zadaća.
 
• Malo prije ste govorili o seminaru o ulozi žena u demokratizaciji društva i rekli da je jedan od kriterija demokratskog društva i sloboda medija, ovih se dana naveliko govori o narušenoj slobodi medija zbog smjena na HRT-u. I prošla vlast provela je čistke na televiziji. Sada su se uključili i strani diplomati koji iskazuju zabrinutost zbog smjena na HRT-u, u Vijeću za elektroničke medije... Kako vi to komentirate?
- Mediji su refleks politike koja se događa u Hrvatskoj. Kontinuitetu u medijima, posebno na javnoj televiziji, morala bi pridonijeti profesionalnost ljudi koji tamo rade. Trenutačno ne vidim čistke, znam da je došlo do promjena na HRT-u, ali ti su ljudi i došli na politički način pa su vjerojatno očekivali da će tako i otići.
 
• Vlada je formirana prije gotovo tri mjeseca, ali nikako da profunkcionira. Opterećena je svađama partnera, zadnji je bio napad Bože Petrova na HDZ i Tomislava Karamarka. Ima li nade za ovu Vladu?
- Nismo pretjerano zadovoljni načinom funkcioniranja Vlade. To je sasvim nova situacija u kojoj ima nesnalaženja. Nadam se da će Vlada pokrenuti promjene koje će dovesti do reformi koje su naš glavni cilj. To što se događaju pojedinačni politički istupi, koji su na razini afekta, to nije dobro.
 
• Problem je u tome što su interesi Mosta i interesi HDZ-a potpuno različiti, Most je više orijentiran prema populističkim potezima, ali činjenica je da se, primjerice, prava saborskih zastupnika mogu svesti u realnije okvire.
- Vjerujem da Most ima dobre namjere. Da je u RH potrebno ujednačiti prava državnih dužnosnika, točno je. Što se tiče Ureda bivšeg predsjednika Mesića, mislim da je on nepotreban. No nama trebaju prave reforme i njih se ne treba bojati. Reforme su potrebne da građanima podignemo životni standard. Da se mladi ne iseljavaju iz Hrvatske i da ovdje zasnivaju obitelji i pronađu radno mjesto.
 
• Ali kada se hoće ići u reforme, opet nema slaganja između HDZ-a i Mosta. Primjerice, Most je za reformu lokalne samouprave, smanjivanje broja županija, a HDZ je protiv toga.
- Trebaju postojati jasni kriteriji za ukidanje. Nitko ne kaže da neke općine koje nisu u stanju formirati proračune nisu nepotrebne. No županije su nastale na povijesnim temeljima i zna se zašto je dr. Tuđman to tako odredio. A što se tiče Dubrovnika, nikako se ne možemo složiti da bi mu Split bio nadređen kao regionalno središte. Dubrovnik mora ostati svoje središte. Za mandata prošle Vlade događala se centralizacija pa su u Dubrovniku ukinute sve velike državne institucije kao HZZO, ispostava Porezne uprave i niz drugih... Ne možemo pristati da građani Dubrovnika budu građani drugog reda.
 
• Budući da ste sada saborska zastupnica, i sami znate koje sve beneficije imaju zastupnici, slažete li se da neka prava saborskim zastupnicima treba smanjiti?
- Vjerujem da će se to u budućnosti dogoditi. Podržala sam ukidanje naknade za odvojen život u trenutku kada nema zasjedanja Sabora. Ipak, smatram da je neprirodno da saborski zastupnici budu manje plaćeni od nekih koji također rade u državnim službama i javnim ustanovama, a koje saborski zastupnici postavljaju na te funkcije.
 
• Ostavili ste posao ravnateljice Gimnazije u Dubrovniku zbog posla saborske zastupnice.
- Ukupno sam deset godina radila u Gimnaziji Dubrovnik, od toga sam jedan mandat radila kao ravnateljica. To je škola od 700 učenika i posao ravnatelja vrlo je kreativan jer možete mijenjati stvari.
 
• Niste kao mlada profesorica u gimnaziji imali problema s autoritetom?
- Ne. Došla sam kao iznimno mlada u gimnaziju, s 25 godina. Prvo sam radila na zamjenama u drugim školama, onda su dvije kolegice iz hrvatskog jezika otišle u mirovinu pa sam dobila posao u gimnaziji. Inače, bila sam učenica te gimnazije. Nisam imala nikakvih problema. Imala sam iznimno prijateljski odnos s učenicima i sa svojim kolegama. Dubrovačka gimnazija pokretač je raznih projekata, ima mnoštvo međunarodnih suradnja, aplicira na fondove EU i jedan je od stupova obrazovanja u Dubrovniku i županiji. A još važnije je da je rasadnik mladih intelektualaca u Dubrovniku. Puno je poznatih ljudi izašli iz dubrovačke gimnazije.
 
• Rano ste se aktivirali u politici, zašto baš HDZ?
- U Dubrovniku sam u dva mandata bila gradska vijećnica, prošla sam sve stepenice od temeljnog ogranka, gradskog odbora... A HDZ zato što je on dio mog odgoja. Vrijednosti koje baštini HDZ vrijednosti su koje ja osobno zastupam. I sredina i svjetonazor i odgoj.
 
• Mediji su prozvali ministra Kuščevića jer je na novinskoj konferenciji pozdravio s „Hvaljen Isus“, što kažete na taj njegov pozdrav?
- Njegov osobni izbor. U zemlji u kojoj se 90 posto ljudi deklarira kao katolici nije to ništa neuobičajeno.
 
• Vi ste praktična vjernica?
- Jesam. Nastojim svaku nedjelju ići na misu. No ni mise nisu kriterij po kojem ste praktični vjernik. Ako je čovjek posvećen vjeri, onda je to čovjek koji je altruističan, koji pomaže... Vjeru gledam kao utemeljenje čovjeka. U trenucima koji dovode do lutanja vjera je oslonac.
 
• Doživljeni ste kao nova snaga HDZ-a, bili ste uz Karamarka i na dočeku rezultata za predsjednika HDZ-a prošlu nedjelju.
- Bila sam i na dočeku rezultata prije četiri godine, kada su izbori bili daleko neizvjesniji, tako da to nije ništa novo. HDZ-u trebaju svi ljudi jer je očekuje odgovorna zadaća provođenja reformi. Potreban je sinergija starijih i mlađih članova, a mlađi sigurno mogu dati novi smjer i kreativnost.
 

Iva Puljić-Šego, Večernji list, http://www.hdz.hr/vijest/nacionalne/ured-bivseg-predsjednika-je-nepotreban

Obični Amerikanac vrlo dobro zna da nisu svi muslimani teroristi, ali isto tako dobro zna i da su skoro svi teroristi muslimani.

 
 
Recite nekoj ženi: „imam meku silu“! Ne ćete pobrati veliki uspjeh – navodi George Friedman zašto Amerikanci ismijavaju Europljane koji maštaju o „soft poweru“. Prema analitičaru koji stalno izaziva velike rasprave, Amerika ne će dalje plaćati za sigurnost Europe koja je bogatija od nje, kao što nije spremna sama riješiti ni bliskoistočnu krizu. Friedman poštuje Viktora Orbána budući da on, po njegovu mišljenju, suprotno raspadajućem EU-u, spremno govori o očitom. Analitičar je mišljenja kako bi se mađarsko-američke odnose moglo vrlo jednostavno poboljšati – jedino bismo morali hiniti dobro ponašanje i kupovati F-16, ostalo je nebitno. S Georgeom Friedmanom razgovarali smo u Bratislavi na Globsec-konferenciji, gdje nas je pozdravio lijepim mađarskim izgovorom.
http://mandiner.hu/attachment/0161/160472_george_friedman.jpg
• Nismo vjerovali da tako lijepo govorite mađarski!
- Rođen sam u Budimpešti.
 
• To nam je poznato, ali bili ste vrlo mali kada se vaša obitelj preselila u Ameriku.
- Tako je, ali ja sam i tamo do svoje sedme godine govorio samo mađarski. Tek sam tada naučio engleski. Ali intervju, naravno, može ići na engleskom.
 
• U redu. Govorimo prvo o Bliskom istoku, o Siriji. Tko je tamo neprijatelj Amerikanaca? ISIS? Assad? Rusi?
- Bilo bi dobro shvatiti kako Sjedinjene Države nemaju neprijatelje. Sjedinjene Države imaju interese. A njihov interes je da se ne ponovi ono što se je dogodilo u Afganistanu i Iraku. Najvažniji interes SAD-a je da podijeli terete. Terete Sirije na četiri regionalne sile: Tursku, Iran, Saudijsku Arabiju i Izrael. Ali još više na Europu. Bliskoistočna kriza je puno više određujuća za Europu s egzistencijalnoga aspekta. Europljani su prinuđeni nositi se njome: to je povijesno dovelo do tada da su Amerikanci bili prisiljeni baviti se s tom stvari. Međutim, ako pogledamo što govore Obama ili Donald Trump, vidimo kako govore isto: ne možemo započeti ratne operacije, one ne služe interesima SAD-a.
 
• Pitamo tko je neprijatelj SAD-a jer smo neki dan s priličnim zaprepaštenjem gledali američkoga vanjskopolitičkog glasnogovornika Marka Tonera koji se javno nije veselio kada je sirijska vojska oslobodila Palmiru od okupacije ISIS-a. Zar za Ameriku nije dobro da je ISIS potisnut otuda?
- Koga podupiremo? Sovjetski Savez ili Adolfa Hitlera? Ispravni odgovor ovisi o mjesecu i o slučaju.
 
• Sada je travanj. Koga, dakle, ovaj mjesec podupire SAD?
- Podupire ideju da Sjedinjene Države ne moraju nužno uvijek nekoga podupirati. Treba razumjeti tko su nam glavni protivnici. Nastala je jedna situacija, svaki od potencijalnih aktera neprihvatljiv je za SAD, ali još više od njih neprihvatljivija je ideja da Sjedinjene Države trebaju riješiti situaciju. Europsko pitanje je, dakle, protiv koga je Amerika, da svakako treba uprti prstom u nekoga. To je rat koji traje petnaest godina. I mi smo iz njega izvukli stanovite pouke. Npr. da ako djelujemo bez saveznika, bez europskih partnera koji u cijeloj priči sudjeluju s punom angažiranošću, to znači da ćemo izgubiti. Što, dakle, znači da smo protiv nekoga, ako nismo sposobni učiniti nešto protiv njega? Najbolje što se s aspekta Sjedinjenih Država na Bliskom istoku može dogoditi je ako nitko ne dobije rat.
 
• Dobro je ako nitko ne pobijedi?
- Assada ne želimo, njegova oporba koja vuče na sto strana je neozbiljna, ali ne želimo ni ISIS. Tko je preostao?
 
• Možda Turska, na određenim područjima…
- To je stvar Turske. Sa strane NATO-a nema ponude Turskoj da će joj pomoći u tomu. A Europljani u međuvremenu razmišljaju tko će riješiti to pitanje. Umjesto da se pogledaju u ogledalo.
 
• Zašto bi Europa trebala rješavati kaos na Bliskom istoku?
- Nije pitanje tko bi trebao. Stvar je u tome da će stvar ili rješavati Europa, ili ne će biti riješena.
 
• Ne bismo li mogli dobiti neku malu pomoć od Amerike? Mogla bi, npr. utjecati na članicu NATO-a Tursku. Trenutačno naime Ankara ucjenjuje Europu izbjeglicama.
- Ili, pak, upravo Europa pokušava ucjenjivati Turke kako bi oni preuzeli rizike koje Europa ne želi preuzeti na sebe. Europa bi htjela da se u Siriji nešto dogodi? Pa, treba tamo otići europska vojska i intervenirati.
 
• Europska vojska ne postoji.
- Vidite, to je problem. Dok su, međutim, stvari takve kakve jesu, Europa ne bi trebala prstom upirati u druge, postojeće vojske i ukazivati koja bi trebala biti njihova zadaća.
 
• Kako bi reagirala Amerika ako bi EU odjednom stvorio Zajedničke europske obrambene snage?
- Veselilo bi nas. Gledajte: u Europi živi za 200 milijuna više ljudi nego u Sjedinjenim Državama. Europa ima i veći BDP. Nema nikakvog razloga da Europa nema vojnu silu. Toliku kolika je američka.
 
• Kažete da se to ne bi kosilo s američkim interesima?
- Ne bi. To je izvrsna isprika za Europljane da Amerikanci ionako ne bi to dopustili. Ali to je samo izlika koja služi kako ne bi trebali poduzeti potrebne korake. Gledajte: Amerika se za vrijeme hladnoga rata bila potpuno zalagala za raspodjelu tereta. U pedesetim-šezdesetim godinama Europa nije bila sposobna nositi se sa zadaćom. Danas je, pak, apsolutno sposobna za to. Zašto bi nama bilo više u interesu bliskoistočno reguliranje nego Europi? Zašto bismo mi slali naše sinove i kćeri u Irak? Zašto mene ne bi više veselilo ako bi tamo išli npr. belgijski dečki i djevojke? Europa se, međutim, oslanja na načelo da ne želi zajedničku vojnu silu. Stoga mora drugog osuđivati za svoje probleme.
 
• Dakle, zajednička europska vojska nije suprotna američkom interesu. A ni ekonomska međuzavisnost i eventualno srastanje Nijemaca i Rusa?
- To jest. Mi stotinu godina imamo istu strategiju: treba spriječiti srastanje Nijemaca i Rusa. To je bila suština i hladnoga rata. U slučaju takve opasnosti intervenirali bismo, ali činili bismo to u vlastitom interesu. Međutim, neće se dogoditi da će Amerika intervenirati u Siriji kako u Europi ne bi bilo migranata.
 
• Ako na događaje ne gledate kao strateg nego kao čovjek, moralno biće, možda biste ipak mogli priznati da Amerika ima veću odgovornost od Europe za nastalu situaciju.
- Zanimljiva teorija. Europljani su poslije svjetskog rata stvorili niz država. One se sada raspadaju. Ameriku se može optužiti za Irak, ali ne i za Siriju. Krivac za to je arapsko proljeće, ispunjenje liberalizma – bar su Europljani vjerovali u to. Postoji tu jedna svjetska sila, Europa, koja nije spremna potrošiti potreban iznos, te kao rješenje mašta o mekoj sili, soft poweru. Soft power? Recite nekoj ženi: „imam meku silu“! Ne ćete pobrati veliki uspjeh i bit ćete ismijani. Tako i u Americi ismijavaju Europljane koji maštaju o mekoj sili. Suština je dakle da je tu najjači i najbogatiji dio svijeta koji uvjerava sebe kako Amerika ne želi da on bude uspješan. To je zabluda. Nama bi to izričito bilo u interesu jer bi tada Nijemci bili uključeni u europski sustav. Zadnje što želimo je da Njemačka bude jaka, a ostali dijelovi Europe slabi.
 
Islamizacija Europe je realna opasnost
 
• Smatrate li realnom opasnost islamizacije Europe?
- Apsolutno. Vidjeli smo to u Parizu i Bruxellesu.
 
• Nije politički korektno to tako povezati.
- To je problem Europe. Da nije spremna izgovoriti očito. Jedan od razloga zbog kojih cijenim Vašega premijera Viktora Orbána je upravo što on izgovara ono što je očito. Fantasti ga, naravno, osuđuju zbog toga.
 
• I gledano iz Amerike Orbán je loš đak Europe.
- Samo s aspekta američke vlade, ali američka vlada nije previše važna.
 
• Nije?
- Nije. Washington, naime, nije u Europi, a ionako je to samo jedan grad pun političara i think thankova na koje nitko ne obraća pozornost. Ako pogledamo ostale dijelove države, recimo Trumpa, i on govori isto. Obični Amerikanac vrlo dobro zna da nisu svi muslimani teroristi, ali isto tako dobro zna i da su skoro svi teroristi muslimani.
 
• Obama kaže kako ISIS nema nikakve veze s islamom.
- Kako ne bi imao. To je fundamentalističko tumačenje islama. Kada su se Irak, Sirija, Libanon urušili, što im je preostalo? Vjera. Ne može se razdvojiti te dvije stvari. I dok je istina da nisu svi fundamentalisti, kako ćemo razlikovati one koji nisu od onih koji jesu? Rješenje Orbána je stoga da ne dolazi nitko, što je apsolutno shvatljivo.
 
• Ipak je bilo glasova da je dizanje ograde loša stvar. Čak i iz američkih diplomatskih krugova.
- Doista ne biste trebali brkati američku vladu s Amerikom. Vi imate loše odnose s američkom vladom, imate međutim odlične odnose s Amerikom. Nepotrebno je pobrkati mišljenje osoba kao što je npr. Victoria Nuland s mišljenjem Amerike. Ona ima svoje mišljenje i artikulira ga. Ovaj predsjednik za godinu dana više ne će biti predsjednik. Osim toga, ovoga predsjednika nikada nije zanimala vanjska politika.
 
• Je li važno za Europu tko će zamijeniti Obamu u predsjedničkoj fotelji?
- Ako želite jamčiti svoju sigurnost, morate platiti za to. Tu ne će biti razlike, tko god da postane predsjednikom.
 
• Ni zbog Rusije?
- To može predstavljati problem, ali veći problem za Europu nego za Ameriku. A Amerika u daljnjem više ne prihvaća Europu kao malodobnog partnera. Ne možete više igrati ulogu da kritizirate, dok u međuvremenu uživate u prednosti američke moći. Ista će biti situacija, bez obzira hoće li doći Sanders ili Clinton. EU je u toliko raspadnutom stanju da bi se teško moglo nositi time, što znači da će bilateralni odnosi dobiti na značaju. Odnosi kakvi već postoje s Poljskom i Rumunjskom, a bilo bi dobro da postoje i s Mađarskom.  
 
• Zašto se to događa?
- Sjedinjene Države određuju cijenu dobrih odnosa.
 
• Koja je cijena?
- Da na unutarnjopolitičkom polju barem hinite dobro ponašanje.
 
• Trebamo omogućiti gay brakove, Orbán treba otići na Pride, ili na što mislite?
- Ne zanimaju me gay brakovi. Zanimaju me vojne baze. Taszár. Da mađarska vlada, recimo, plaća troškove istog. I da kupuje lovce F-16. Potpuno je svejedno što premijer govori o gay brakovima. Ali trebamo dogovoriti važne stvari. Rumunjska je poduzela korake, kao i Poljska. I kod njih se boje za liberalnu demokraciju, ali njihovi odnosi s Amerikom su besprijekorni. Stvarno je nebitno što govore male figure i think tankovi koje ionako nitko ne sluša. Trebate shvatiti kako Amerika ne će garantirati sigurnost regije koja je bogatija od samoga SAD-a.
 
• EU nam se, međutim, unatoč tomu ne čini sposobnim za rješavanje problema. Dovoljno je samo spomenuti ideju o obvezujućim kvotama.
- EU nije sposoban. Ali Poljska je sposobna, Mađarska je sposobna. Nacionalne države su sposobne. Orbán je svjestan toga.
 
• Da-da, ali moglo bi nas se isključiti iz Schengena ako se to tako nastavi.
- A što onda? Trebate pokazati ispravu na granici… I to je to.
 
• Nije problem ako se EU raspadne?
- Već se je raspao. Orbán je rekao Bruxellesu: mi vas ne ćemo slušati. I? Koje su posljedice? Nema ih. Orbán je shvatio kako EU ne će obraniti njegovu zemlju. On je, dakle, taj koji to mora učiniti.
 
• Mislite, uz pomoć Amerikanaca.
- Tko je još tamo? Rusi? Rusi su usred gospodarske krize. Ići na savez s njima bilo bi isto skoku naglavačke kroz prozor.
 
• Amerikanci, djelatnici veleposlanstva u Budimpešti ipak su tako ocijenili ugovor o Paksu, bili su prilično konsternirani.
- Zašto razgovarate s djelatnicima veleposlanstva? Koriste li oni vama? Trebali biste razgovarati s pravim ljudima.
 
• Eto, sad kada razgovaramo s Vama, odajte nam tajnu, zašto ste otišli iz Stratfora?
- Zbog novca.
 
• Bolji je biznis Geopolitical Futures od Stratfora?
- Jest. Znam da bi Mađari pokušali svašta umišljati, ali mi, Amerikanci, u tom pogledu prilično jednostavno funkcioniramo.
 

András Stumpf, www.mandiner.hu

Stalno nas se uči da se historiografske istine propisuju iz Kumrovca

 
 
Mi se moramo obazirati na politike susjeda i velesila, ali u tom okviru postoji prostor. Nema dvojbe da je Hrvatska neželjeno dijete - U Markovom trgu gostovao je odvjetnik i povjesničar Tomislav Jonjić. Tema emisije bio je podanički mentalitet hrvatske političke elite koji se očitovao u nedavnoj ponovnoj osudi režima NDH-a. Osude koje se odnose na zbivanja u Drugom svjetskom ratu kada na bi bile simptom problematičnog duha koji vlada Hrvatskom zapravo bi bile zabavne. Izriču ih ljudi koji o činjenicama nemaju pojma, ali to ih ne priječi da nastupaju kao autoriteti. Primjerice gradonačelnik Obersnel krivi vlasti NDH jer su prepustile Rijeku Italiji, a što je neistina jer je Rijeka pripala Italiji 1920. godine. Problem je što hrvatski političari imaju stalnu potrebu posipati se pepelom iako za to nema razloga. Kad usporedite situaciju u Hrvatskoj s onom u Slovačkoj ili Ukrajini u Drugom svjetskom ratu, postoje određene sličnosti, vidjeli bi da u Hrvatskoj možda deset ljudi poznaju to. Naše se političke elite neprekidno bave događajima iz 1940-ih jer nemaju rješenja za aktualne probleme, izjavio je Jonjić.
Jonjić je napisao doktorat na temi lika i dijela povjesničara Ive Pilara koji je svoje kapitalno djelo 'Južnoslavensko pitanje' objavio pod pseudonimom.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000039132.jpg
• Je li to paradigma hrvatskih intelektualaca koji imaju strah govoriti istinu proizišlu iz povijesnih činjenica i dokumenata?
- Ivo Pilar je najzanimljiviji politički pisac s početka dvadesetog stoljeća. Glavninu svojih djela objavio je pod pseudonimom. Mnogi njegovo djelo Južnoslavensko pitanje smatraju najtemeljitijom analizom hrvatsko-srpskih odnosa. Postoji legenda da je tu knjigu odmah po objavi vlada kraljevine Srbije otkupljivala i uništavala. Nakon objave njegovog djela na hrvatskom jeziku 1990. godine imate pokušaje niza filozofa, političara i povjesničara koji pokušavaju obezvrijediti njegovo djelo. Proglašavaju Pilara rasistom, koristeći se s nekoliko citata koji su posljedica lošeg prijevoda s njemačkog jezika na kojem je knjiga u originalu napisana. Moglo bi se zaključiti da je Ivi Pilar bio nedovoljno hrabar, ali činjenica da je napisao sve to pokazuje da bi mi danas bili u puno boljem položaju da imamo više intelektualaca kao što je bio Ivo Pilar.
 
• Nedavno objavljena knjiga o trostrukom logoru Jasenovac pokazuje da istraživanje te teme nije osobito komplicirano jer su ljudi koji su objavili tu knjigu ušli u dostupne arhive u Hrvatskoj pregledali dokumente i postavili tezu o Jasenovcu kao logoru koji je nakon 1945. bio logor u kojem je stradalo puno ljudi, ali isto tako u tim dokumentima nisu pronašli traga da su se do 1945. u Jasenovcu provodile sustavne likvidacije što dovodi u pitanje teoriju o Jasenovcu kao logoru smrti. To je bilo i još uvijek je svima dostupno, zašto hrvatski znanstvenici bježe od takvih tema koje su od elementarne političke važnosti za Hrvatsku?
- Znanstvenici bježe od takvih tema u onom trenutku kada pristanu prestati biti znanstvenici. Nažalost u hrvatskom je društvu stvorena klima da je svako diranje u postavljene teze neprihvatljivo i da je to povijesni revizionizam. Kao što znamo bez revizije nema napretka. Ako stalno ne revidiramo, propitkujemo naša znanja nema napretka društva. Klima prema kojoj je povijest završena stvaranjem jedne ustavne preambule koja je nastala u povijesnim okolnostima kada ju je predsjednik Tuđman stavio, sve ono što izlazi izvan okvira te preambule je zabranjeno, nedopustivo, to je revizionizam. Problem je što se pod egidom antifašizma pokušava podmetnuti jugoslavenstvo. Činjenica da se inzistira samo na komunističkom antifašizmu koji je u Zagrebu postavio jugoslavensku zastavu 1945. godine. Takav antifašizam je neprihvatljiv, ali antifašizam jednog Stepinca je nešto drugo.
 
• Kako provesti prvobitnu Tuđmanovu misao o pomirenju djece ustaša i partizana kada je jedna od te dvije ideologije legalna, a druga legalna?   
- Neprekidno se pitam kako je moguće istovremeno zagovarati pomirbu i lustraciju. Dakle, ako izvršitelje zločina želimo eliminirati iz javnog života kako onda provesti pomirbu? Problem nacionalne pomirbe je u njenom oblikovanju jer ju je Tuđman oblikovao kao pomirenje ideologija, a ne ljudi. Jer nemoguće je pomiriti ideologiju hrvatskog nacionalizma s jugoslavenstvom. Ljude je moguće pomiriti. Domovinski je rat to pokazao. A kako se to dogodilo vidljivo je na primjeru tog rata. Ni jedna postrojba HV-a nije nosila ime nekog partizana, niti su se čule pjevati partizanske pjesme. Narod je u trenutku nacionalne homogenizacije i biološke ugroženosti uzore tražio u onima koji su bili na strani nacionalne ideje.
 
• Nekoliko je Rezolucija Vijeća Europe koje osuđuju sve totalitarne režime. Zašto je u Hrvatskoj jedan totalitarizam legalan, a drugi zabranjen? Je li rješenje da se sve zabrani ili sve legalizira?
- Ne bih precjenjivao doseg Rezolucija Vijeća Europe. Protivnik sam bilo kakve zabrane jer nas je upravo povijest naučila tome da se ni jedna ideja nije uspjela ukinuti zabranama, kaznama i progonima. Zato sam pristaša slobode zagovaranja svih ideja, naravno ne njihove nacionalne provedbe, Na službenoj razini hrvatska država kao nultu točku mora uzeti 30. svibanj i Domovinski rat jer sve ono što je bilo prije zapravo dijeli Hrvatsku. Dopustio bih svima koji žele slaviti u Kumrovcu neka slave, ali ne bih isto tako ni na drugoj strani postavljao nikakve zabrane. Kad bi dopustili takvu slobodu vidjeli bi da svi ovi konflikti ne postoje, nego služe industriji parazitiranja zločina iz Drugog sv. rata. koji služe diskreditaciji protivnika, ali tu se u stvari ne radi o raspravama o prošlosti nego sam o tome tko će danas uzeti novac. Samo se o novcu se radi.
 
• Znači u sudskoj praksi treba dekriminalizirati ustaštvo?
- Da. Bavim se pravom i historiografijom. Svakoga dana imam kontakte s prijestupnicima svih vrsta i još nikoga nisam sreo tko bi htio rehabilitirati ustaštvo i misli da je to poželjno ili moguće.
 
• Treba li se u Hrvatskoj više pozornosti obratiti tim događajima u Srbiji?
- Hrvatska bi javnost trebala više pažnje posvetiti ovakvim temama. Ipak treba znati da je glavninu pokolja u BiH i Hrvatskoj učinjeno pod jugoslavenskom zastavom. Hrvatske bi političke elite trebale imati na umu ovakve tendencije u srpskom nacionalnom biću i u skladu s time voditi vlastitu politiku i zaštiti svoje interese i u BiH i u Hrvatskoj.
 
• Jučerašnje isprike hrvatskih političkih prvaka uslijedile su nakon posjete jednog američkog dužnosnika. Možda je to slučajno. Ali mi u Hrvatskoj nemamo autonomnu politiku. Kako u Hrvatskoj stvoriti prilike koje bi mogle odgovoriti i na ovakve izazove iz susjedstva?
- Groteskno je kada naši državni dužnosnici kažu da NDH nije bila nezavisna. Međutim, kada se usporedi stupanj ovisnosti ondašnje Hrvatske i današnje Hrvatske, nisam siguran da bi ondašnja Hrvatska ispala manje neovisna. Sjetite se kako HSP unatoč koalicijskom sporazumu nakon pritiska iz Bruxellesa nije ušao u Sanaderovu vladu.
 
• Je li put do slobodnog čovjeka put ukidanja intelektualnih i političkih 'toljaga' poput ustaštva, Jasenovca i sličnih tema iz Drugog svjetskog rata kojima se stigmatizira i diskvalificira čovjeka? Je li put povijesni revizionizam i dekriminalizacija nekih pojava?
- Mi se moramo obazirati na politike susjeda i velesila, ali u tom okviru postoji prostor. Nema dvojbe da je Hrvatska neželjeno dijete. Imate knjigu Josipa Šentije, hrvatskoga novinara i enciklopedista pretežito lijeve provenijencije koji u razgovorima s Krležom navodi da je Krleža rekao kako sva ideosinkrazija prema Hrvatima potječe iz činjenice da velike sile ne žele Hrvatsku. Pogledajte Eugena Kvaternika, Radića, Trumbića, Mačeka, nigdje nisu nalazili potporu za samostalnu Hrvatsku. Ipak usprkos toj činjenici dva puta smo u dvadesetom stoljeću formirali državu. Ako smo svjesni činjenici da smo koncem 20. st obranili vlastitu državu to bi nas trebalo ohrabriti i osloboditi kompleksa 20 stoljeća. Nema potrebe da se političari bave poviješću poput, nedavno, jednog provalnika u automobile.
 
• Da je kojim slučajem 1995. godine Hrvatska bila poražena što mislite kako bi danas izgledala interpretacije te Hrvatske i koliko bi bila slična interpretaciji Hrvatske iz doba Drugog svjetskog rata?
- Iz činjenice kako su nastajale fame i pokolju srpske nejači u Vukovaru ili recimo slučaj onog Mlinara u Benkovcu, dužnosnika Srpske demokratske stranke kojeg su tobože Hrvati priklali, imate na umu da je stvaran taj scenarij da nas se prikaže genocidnima. Bivšem se ministru pravosuđa Miljaniću, povodom presude Šešelju, omaknula izjava da Haag progoni rušitelje Jugoslavije. I to je prilično točna ocjena haškog sudišta, ali ona dobro opisuje duhovno stanje u Hrvatskoj. Da se, ne daj Bože, dogodilo da je Hrvatska bila skršena 1995. kao što je bila 1945. godine, mi sasvim sigurno sada ne bi ovdje razgovarali, pitanje je bi li se dogodio onakav pokolj kao i 1945. godine, ali je sigurno da bi interpretacija te Hrvatske i NDH bila potpuno ista. Uvjeren sam da ne bi bilo nikakvih razlika. Sjetite se da je u toj propagandi i Stipe Šuvar prikazivan ustašom, također i Ivica Račan i Stipe Mesić kojeg bi u Beogradu možda najradije na kolac nabili.
 
• Kako to da se danas ne dogodi onakva gesta kao što je bio onaj poznati saborski vritnjak, prije nešto manje od 150 godina, koji je ondašnji zastupnik opalio tadašnjem banu Khuenu Hedervaryu. Kako to da se tako nešto nije omaklo ni jednom današnjem političaru da učini slično nekim današnjim Hedervaryima?
- Nažalost to je ilustracija da smo mi kao narod uškopljeni. Neprekidno nas se uči da se historiografijske istine propisuju direktivama iz zagrebačke Kockice ili iz kumrovečke partijske škole ili iz ustavne preambule. Za kraj bih istaknuo misao Ive Pilara koji je glavninu svojeg djela posvetio dokazivanju kako je Bosna i Hercegovina srž hrvatskoga nacionalnoga pitanja tvrdeći da Hrvatska koja u trenutku osamostaljenja bude bez BiH nužno gubi Srijem, Boku Kotorsku i da će takva osakaćena kifla postati igračka političkih vjetrova i  da će se njenom sudbinom uvijek poigravati drugi sve do trenutka dok će u BiH imati neprijateljsku snagu. To je poučak koji i trebalo imati na umu.
 

Marko Jurič, http://direktno.hr/en/2014/direkt/44859/Stalno-nas-se-uči-da-se-historiografske-istine-propisuju-iz-Kumrovca.htm; https://www.youtube.com/watch?v=Ip_X2ufigCk

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1162 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević