Get Adobe Flash player

Za prodaju dijela HEP-a dovoljna je odluka Sabora, ali nisam protiv referenduma

 
 
'Savez HDZ-a i Mosta može pasti na mirovinskoj, zdravstvenoj ili reformi uprave, na energetici, privatizaciji..., ali mislim da je najgore prošlo i da će se Vlada nastaviti stabilizirati' - Nikica Valentić, ratni premijer i predratni generalni direktor Ine, 20 godina poslije i dalje je “u toku”. Očito dobro savjetuje jer sada je posebni savjetnik za gospodarstvo hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za koju tvrdi da je, bez obzira na ograničene ovlasti, faktor političke i ekonomske stabilnosti – a član je i Savjetničkog vijeća Predsjedništva HDZ-a, s kojim se konzultira premijer Andrej Plenković. Premijeru poručuje da će uspjeti bude li imao “petlje” i hrabrosti u donošenju odluka.
http://www.vecernji.hr/media/cache/d1/ff/d1fff4ffc32b65f2e05d09afe7e775c5.jpg
• Je li Plenković dobro reagirao i na ovu dramatičnu situaciju s Inom?
- To je dobro odrađena tehnika, no suština je da smo vidjeli da je riječ o odlučnom premijeru i takvoj Vladi. Da bi se stvar odgovorno odradila do kraja, potreban je konsenzus svih relevantnih političkih stranaka oko vraćanja Ine i, još važnije, mišljenje ukupne političke javnosti, dakle saborske i pozicije i opozicije oko privatizacije ostalih javnih poduzeća. Zbog Ine je došao na red HEP, jer je na taj način vjerojatno osigurano plaćanje Ininih dionica koje bi hrvatska država kupila na tržištu, ili izravnom pogodbom od MOL-a.
 
• Je li to onda nacionalizacija, renacionalizacija Ine?
- Mislim da nije. Ina je trgovačko društvo od posebnog državnog i javnog interesa koji zahtijeva da se ona ustroji kao vertikalno organizirana kompanija za proizvodnju, trgovinu, preradu i distribuciju nafte i plina. Znači, nikakvo skladište derivata za potrebe ovog dijela Europe.
 
• Zašto ne sumnjate da će se postići politički konsenzus o Ini?
- Vodi se puno polemika, s puno sentimenta, no bitno je da sve bude čisto i da se izbjegne svaka sumnja u subjektivnost ili koruptivnost tog posla. No, jedno je Ina, a drugo je HEP. Prema zakonu, privatizacija 25 posto HEP-a mora biti izglasana u Saboru i bit će pod posebnom paskom političke i ostale javnosti i ne sumnjam da će to biti korektno provedeno.
 
• Zašto je Hrvatskoj još uvijek važno imati Inu i rafinerije?
- Vratimo se 25 godina unatrag, kad smo bili pred dvojbom i kad su se vrlo ozbiljno lomila koplja kakvu ekonomsku politiku voditi u ratu – ratnu ili tržišnu. Dijeljenjem točkica i hrane ili ne. I tada je prevladala koncepcija da je tržišna ekonomija i u ratu bolja od distribucije. Tada sam apostrofirao rečenicu koja je oslikala Hrvatsku koja se sprema za rat – dok su u državnom vlasništvu Ina i HEP te dvije velike banke, Privredna i Zagrebačka, Hrvatska ne može biti gladna, ne može biti bez energenata i bez bankarskog sustava. Ako vladamo svojom energetikom, ne ćemo ni danas biti gladni. Ina ima za državu psihološku važnost. U vrijeme kad sam ja bio u Ini činila je 25 posto BDP-a Hrvatske, bila je važna u obrani države, ali ona je i važan oblik restrukturiranja jer je od nelikvidne postala likvidna tvrtka, vertikalno ustrojena i pri tome nije prodana nijedna njezina tvrtka kći. Ono što je povijesno važno jest da je tada bila vertikalno ustrojena, od 17 radnih organizacija postala je jedna i preko noći je stvorena likvidna tvrtka. U međuvremenu Ina se opet mora restrukturirati. To vam je kao u lošem braku; izgubljeno je povjerenje i bolje je da svaki ode na svoju stranu. No pod uvjetima koji su korektni.
 
• Vidimo ovih dana na primjeru Meksika što se može dogoditi, jer je ta golema država pogasila svoje rafinerije i ostala je bez goriva...
- Hrvatskoj se to ne smije dogoditi, moramo se držati tržišnih principa i ekonomije, ali i svojih vrlo jasnih nacionalnih interesa, a to je da nam ostane proizvodnja nafte i plina, kao i trgovina i distribucija. Ono što se manje zna jest da smo mi usred rata kupili 25 posto dionica Istra Benza od Slovenaca, plinska polja u Siriji i naftna polja u Sibiru, u Angoli. To su činjenice. To je sve obavljeno do 1995. i usred rata u Ini smo imali doba investiranja. Da spomenem još i aktivaciju dva velika plinska polja u Jadranu. Koncesije su druga stvar, Ina sada plaća koncesije i država tu ima instrumentarij pa, ako partner MOL ne bude korektan, može drukčije obračunavati te koncesije, a i poreznom politikom može se tog partnera pritisnuti radi postizanja korektnog dogovora. Ja nisam pristalica nasilja i protiv toga sam da se partnera ruši nepravnim sredstvima, ali i on mora biti korektan i imati razumijevanja da ne može voditi upravljačku politiku na štetu drugog partnera, u ovom slučaju Hrvatske. To se odnosi i na, rekao bih, izostanak osjećaja u MOL-u za rafinerijski biznis u RH, u koji se mora investirati.
 
• Često čujemo pitanje zašto bi država sada kupovala kompaniju čija su osnova rada fosilna goriva, a to, kako kažu, nije gorivo budućnosti, kao i tvrdnju da ovako ulažemo u stare tehnologije. Što mislite o tome?
- Stava sam da će idućih nekoliko desetljeća, 50-ak godina, svijet još uvijek najviše energije dobivati iz fosilnih goriva. Tu su škriljevci, teška nafta u Venezueli i, ono što sam naučio u Ini, uvijek postoje i sekundarne i tercijarne metode kojima se uvijek može nastaviti izvlačiti nafta iz istih izvora, samo je pitanje cijene. Moramo biti svjesni da u slučaju energetskih i političkih sukoba u srednjoj Europi, a vidjeli smo da je tu bilo i ratovanja, Ina odmah dobiva na strateškoj važnosti. I naravno da je onda za Hrvatsku važno da posjeduje mogućnost upravljanja tom kompanijom. Svim svojim srcem sam za to da se Inu vrati u hrvatsko vlasništvo, da ne postane ruina, te da u skladu s njezinom tradicijom ona postane važna kompanija za srednju Europu kao što je austrijski OMV. Koji je, uzgred, dio svojih dionica svojedobno bio prodao Kuvajtu i Libiji. Dakle, nije važno tko je vlasnik tih dionica, nego da država ima kontrolno pravo.
 
• Što mislite o Plenkovićevoj koncepciji da prodajom dijela HEP-a vrati Inu?
- Ako se donosi odluka da se Ina “reotkupljuje”, onda je potpuno logičan i taj “B” korak s HEP-om jer to je jedan od rijetkih mogućih načina kako se bez povećanja javnog duga može kupiti Ina. Nema tu neke velike filozofije. To se mora platiti iz vlastitih sredstava, ne smije se povećati javni dug države i zadržava se vlasništvo nad više od 75 posto HEP-a. To se, naravno, ne smije provesti bez konzultacija, zakon će ići na izglasavanje u Sabor i morat će proći sve teške rasprave prije nego što se donese odluka. Ja sam za to jer se zadržava većinsko vlasništvo u obje kompanije, a da se i MOL-u, što jest važno, plati korektna cijena. Tu oni ne mogu, naravno, očekivati neku ekstrazaradu. Imovina se dijeli prema vremenu provedenom u braku, tako i ovdje treba napraviti poštenu nagodbu, što će uključivati interese Ine, MOL-a, hrvatske i mađarske države.
 
• Kako komentirate teze sindikata HEP-a da se ne smije prodati ni jedan posto i da je svaka privatizacija HEP-a pljačka?
- A onda se možemo odmah vratiti u socijalizam. Država sa svojih 75 posto plus jedna dionica vlasništva dovoljan je jamac da HEP ostaje strateška kompanija pod kontrolom Hrvatske. Sada se pod emocijama mnogo toga govori.
 
• Emotivan je i zastupnik Mosta Miro Bulj, ali i dio SDP-a. Oni se zalažu za provođenje referenduma o tom pitanju?
- Suštinski u tome ne vidim nikakav problem. Ja se kao premijer ne bih usudio ići protiv tog referenduma. Time bih se samo izložio populističkim napadima i kojekakvim tezama za čije interese radim. Pri tome smatram da je dovoljno da se odluka o HEP-u donese kroz Sabor, no ne bih imao ništa protiv referenduma jer shvaćam da, kada je riječ o privatizaciji dijelova javnih poduzeća, u Hrvatskoj vlada posebna osjetljivost pa je potrebna i dodatna osjetljivost pri donošenju takvih novih odluka.
 
• A što ako prodaja HEP-a padne na referendumu?
- Ako ne prođe na referendumu, onda je taj plan propao, jer referendum predstavlja najvišu volju građana i to bi dovoljno govorilo o tome kakav je stav naše nacije. Sada se o tome govori s puno žuči, a na predlagatelju je da narodu objasni da je to dobitna kombinacija. Sve je na stolu, nema prostora za neke velike tajne i donošenjem ove odluke proći ćemo kroz svojevrsno čišćenje.
 
• Je li cijeli taj proces oko Ine i HEP-a moguće provesti u 2017.?
- Mi to moramo riješiti u ovoj godini. Kad bi se ta transakcija provela, država bi imala gotovo stopostotni udjel u Ini i 75-postotni u HEP-u. Neću prejudicirati, no svaki gazda ovdje bi procijenio da se taj korak isplati. S time da su, naglašavam, Ina i HEP potpuno odvojena trgovačka društva.
 
• Niste, dakle, za koncept koji primjerice nudi Davor Štern da se sve energetske kompanije objedine u jedan holding?
- U ovom trenutku holding nije preduvjet za reotkup Ine.
 
• Ima li šanse da Ina opet postane važna kompanija, svojedobno je bila važnija od MOL-a?
- Ne bih htio dodavati sol na ranu, no bio sam pristalica plana da se OMV, MOL i Ina horizontalno integriraju. Prema tadašnjem prijedlogu, Ina bi imala 25 posto ukupnog udjela u budućem koncernu. Taj koncept više nije moguć jer su se OMV i MOL znatno razvili, ali neosporno je da se Ina može nastaviti razvijati ulaganjem u rafineriju u Rijeci, dok slučaj sisačke rafinerije treba hladno razmotriti i vidjeti što je optimalno. Sisak ima stratešku poziciju i vjerujem da se može restrukturirati da ne proizvodi gubitke. Hrvatska mora povećavati proizvodnju energije i energenata i zbog svog gospodarskog rasta, jer očekujem da će uskoro stopa rasta BDP-a iznositi 5 do 7 posto godišnje. Uvjeren sam da će već u 2018. BDP u Hrvatskoj rasti između 4 i 5 posto.
 
• Na čemu temeljite tako optimistične procjene o tako velikom rastu BDP-a?
- Već sada rast iznosi 3 posto, a dodamo li tome sivu ekonomiju, bliži je 4-postotnom rastu. Objektivno je očekivati da će iduće dvije godine iznositi 6 posto. Pretpostavka toga je nastavak reformi, dizanje kreditnog rejtinga, smanjenje kamata, provođenje fiskalne reforme i daljnje smanjenje poreza, plus neka sitna inflacija i to je to. Ali, osnova svega ovoga je stabilnost, jer nema rasta u uvjetima nestabilnosti.
 
• Što ako MOL, za koji smatramo da do sada nije bio korektan partner, ne bude korektan ni u rastavi?
- Hrvatska se u tom slučaju mora koristiti svim dopuštenim sredstvima, a oni moraju biti svjesni da Hrvatska mora uzeti svoj dio, rekonstruirati rafinerije i da ne može dalje dopuštati da MOL nastavi rasti na Ini koja se tako urušava. Hrvatska bi bila luda država da to dalje dopušta. Znači, Hrvatskoj na raspolaganju stoji porezna i politika koncesija. Moje iskustvo kaže da će se, ako se tu pokažu zubi, igrači s druge strane početi ozbiljnije ponašati.
 
• Kako se u svemu tome snalazi Andrej Plenković?
- Dobro. On je u maksimalno kratkom roku donio odluke. One su i mogući predmet kritika, ali i put od tisuću kilometara počinje prvim korakom. Nije čekao, razmišljao i mucao šest mjeseci, jer bi izgubio vrijeme, nego je povukao potez i time isforsirao i polemiku, što je dobro. I prije sam to tvrdio, a i sada ponavljam, bude li Plenković imao petlju, ima i šanse. Bez petlje, nema.
 
• Kakav dojam nakon prvih nekoliko mjeseci ostavlja Vlada?
- Dobar, ali sad su obvezni likovi na redu. Klizačkim rječnikom, umjetnički je dojam dobar, no pobjeda se dobiva na temeljnim likovima i figurama. Politiku provode sigurno, ležerno i kulturno. Počeli su s reformama, no to je početak, moraju nastaviti smanjivati rashode i povećavati prihode – to je cilj, a toga nema bez diranja u postojeća prava. To je uvijek bolno.
 
• Kako će se tu postaviti Most koji još uvijek provodi politiku “znamo protiv čega smo, ali nemamo još ideju kako postići ono za što smo”?
- Uz sve kritike koje mu možemo uputiti, Most je doveo do promjena odnosa na hrvatskoj političkoj sceni. Počela se micati ona politička žabokrečina koja se u Hrvatskoj nataložila posljednjih 25 godina. Međutim, dojma sam da je Most i dalje puno jači u destrukciji nego u konstrukciji. Predložio bih kolegama iz Mosta da onu silnu energiju koju su koristili za rušenje starog, s istim žarom, no s drugim ciljem, sada koriste za stvaranje pozitivnog okruženja u Vladinim mjerama koje će morati nastupiti. Mislim da će Most i HDZ biti sve bliži, da se među njima stvara kolegijalna atmosfera i suradnja, a da je ono najgore prošlo. No kada bi između Mosta i HDZ-a postalo nesnošljivo, današnja parlamentarna konfiguracija još uvijek omogućuje stvaranje stabilne tzv. manjinske vlade.
 
• Stabilna manjinska vlada, što to znači?
- To bi značilo Vladu HDZ-a, HNS-a i nesvrstanih, a mislim da je Most vrlo svjestan te opcije i to je dobro.
 
• No Plenković je strateški odabrao Vladu s Mostom?
- Da, i ne igra s figom u džepu, a niti ja plediram za tu figu. Ja plediram za zajedništvo i stjecanje povjerenja. No dobro je znati da izlazak jedne stranke iz Vlade ne mora značiti i raspisivanje novih izbora.
 
• Mislite da bi se na pitanju HEP-a moglo toliko zaoštriti između HDZ-a i Mosta?
- Može na puno toga. Taj savez može pasti na mirovinskoj reformi, zdravstvenoj, reformi javne uprave, energetici, daljnjoj privatizaciji... No, smatram da je najgore prošlo i da će se Vlada u ovoj godini nastaviti stabilizirati.
 
• Po svemu sudeći interes Mosta nije destabilizacija Vlade?
- Oni su politički već iskusni pojedinci, no kao što je HDZ bio veliki pokret, oni su sada manji pokret. Transformacija iz pokreta u stranku je bolna. HDZ tu transformaciju još uvijek osjeća. No može se dogoditi da i HDZ i SDP oslabe. Posebno je upitno kako će se razvijati unutarstranački odnosi u SDP-u, hoće li se Bernardić uspjeti nametnuti kao lider i koliko takav “celofanski” SDP može dobivati glasova, posebno sada kada je već jasno da će i ekstremne ljevičarske stranke dobiti nešto glasova. I HDZ-u se može dogoditi, da mu desno krilo odvede recimo 5 posto, dogodi li se neka dramatična situacija.
 
• Koliko je to realno?
- To je moguće, no ne vjerujem da će se i dogoditi, mislim da su ljudi u međuvremenu postali zreliji i odgovorniji i da je to jedan od najvećih dobitaka prošlih izbora. Pred kraj mojega premijerskog mandata dogodila se jedna dramatična situacije o kojoj se malo zna, a bila je riječ o pritisku na HDZ i njegovu Vladu da se prihvati Plan Z4 i odustane od Oluje. Ti su pritisci dolazili i iz dijela HDZ-a i izvana. No, to pucanje politike trebalo je startati ostavkom moje Vlade. Cijela konstrukcija počivala je na tome da ću ja dati ostavku, jer se nisam slagao sa svim nijansama u tada aktualnoj politici, no zauzeo sam stav da ostavku ne ću davati dok se Knin ne oslobodi. To je bila moja obveza i prema mojoj naciji i prema mojim roditeljima. Sve sam te provokacije izdržao, a bilo je velikih pritisaka. Ostavku sam dao na dan oslobađanja Knina i tako je propao plan da se Hrvatsku destabilizira prije pokretanja Oluje. Iz ovog primjera i mojeg iskustva jasno je koliko je sada Plenkoviću važna stabilnost da bi Vlada uspjela pokrenuti reforme. Smatram da će mu stabilnost osigurati i činjenica da u posljednjih 20 godina nikad u HDZ-u nije bilo manje izraženih frakcijskih borbi nego što je to sada slučaj.
 
• Možda su samo manje vidljive nego prije?
- Više vjerujem u to da su ljudi odgovorniji jer znaju da je ovo još jedan povijesni prijelomni trenutak za Hrvatsku. A i političari su ljudi koji će na kraju ići “Bogu na istinu”. Vidite da se situacija u Hrvatskoj posljednjih mjeseci stabilizirala, puno je mirnija, a tomu je pridonijelo i to što smo zaustavili te naše unutarhadezeovske sitnije i krupnije frakcijske borbe. Pa i ta “bruxelleska” grupa koja je preuzela vrh stranke nije pala s neba.
 
• Nije pala, no kada je Plenković odustao od toga da bude protukandidat Karamarku, baš ste ga vi kritizirali da nije dovoljno hrabar?
- Ne, poručio sam mu da, ako odustaje od hrabrih odluka, neće imati šanse i ne će uspjeti.
 
• Očito vam tu kritiku Plenković nije zamjerio jer sada ste vi član njegova savjetodavnog vijeća, a koji je od stare garde stručnjaka “zakuhao” Vladimir Šeks?
- To vijeće ima svoju funkciju zato što se premijer Plenković konzultira, pita i razgovara i u svemu tome nije zlopamtilo. Svaki Plenkovićev uspjeh i moj je i naš uspjeh. A njemu je sada najvažnije nastaviti raditi na reformama i iskoristiti vrijeme jeftinog novca za daljnje razduživanje Hrvatske. Ova Vlada s reformama nastavlja već u sljedećim tjednima. Plenković se pripremio.
 
• A kad počnu napadi sa svih strana, od sindikata do oporbe?
- Morat će to izdržati. Tu nema sentimenta. No, dobro je što Plenković na sve djeluje kao sedativ.
 
• Bili ste ratni premijer, razumijete li sada potrebu dizanja vojnog proračuna i nabave nove borbene eskadrile?
- Vojni proračun može se smatrati prioritetom, ali se vojne potrebe moraju financirati iz jasnih i čistih izvora. To znači da, ako u vojnom budžetu nema dovoljno sredstava za primjerice eskadrilu, onda se to mora nekome uzeti. I ta nabava mora biti ekonomski obranjiva. No poruka svega mora biti da se Hrvatska ne kani prestati obrambeno pripremati. Dođe li do pogoršanja geopolitičke i sigurnosne situacije RH, bit ću prvi za to da se budžet vojsci digne za još 10 posto. No, ne smijemo prizivati vraga prije nego što stigne, ali moramo biti spremni dočekati ga kada dođe. A ta geopolitička situacija u našem dijelu Europe nije dobra.
 

Davor Ivanković, http://www.vecernji.hr/hrvatska/za-prodaju-dijela-hep-a-da-bi-se-kupila-ina-dovoljna-je-odluka-sabora-ali-nisam-protiv-referenduma-jer-iza-njega-nema-repova-1140759

Na ploči je 11 imena dragovoljaca koji su poginuli braneći Hrvatsku

 
 
NOVOGODIŠNJI INTERVJU S PREMIJEROM: Što će sve napraviti u 2017. godini - U velikom novogodišnjem intervjuu za Jutarnji list premijer Andrej Plenković je u uvodu govorio kako i kada Hrvatska namjerava otkupiti dionice Ine od Mola. U nastavku pročitajte i što je predsjednik Vlade rekao o ostalim aktualnim temama.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2015/11/andrej_plenkovic.jpg
• Predsjednica je najavila obnovu ratnog zrakoplovstva - postoji li o tome konkretan dogovor i plan, te kakav?
- Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2024. predvidio je da će se do kraja 2016. donijeti odluka o zadržavanju ili napuštanju sposobnosti samostalne zaštite zračnog prostora. Zbog politički specifične 2016., tu smo odluku morali odgoditi i ona će biti donesena 2017. Točno je da postoji suglasje o tome da moramo zadržati borbeno ratno zrakoplovstvo. To je nacionalni interes i sposobnost koju je, izgubite li je jednom, gotovo nemoguće ponovno vratiti. Smatram da je nužno u ovom pitanju postići širi nacionalni konsenzus svih relevantnih stručnih i političkih čimbenika, pogotovo imajući u vidu da se radi o znatnim financijskim sredstvima. Moramo donijeti promišljenu odluku jer će ona uključivati ne samo moju nego i nekoliko sljedećih Vlada s obzirom na to da će proces uvođenja novog borbenog zrakoplova biti dugogodišnji projekt. Naše odgovore na povećane sigurnosne ugroze razvijat ćemo unutar okvira Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije i NATO-a.
 
• Što ako izostane planirani rast gospodarstva? Hoće li to odgoditi nabavku vojnih zrakoplova?
- Mi smo članica NATO-a i EU i moramo imati odgovarajuću sposobnost kako bismo bili interoperabilni s našim saveznicima. Hrvatska nastoji postojeću eskadrilu držati na potrebnoj razini sposobnosti, ali je nakon 25 godina vrijeme za nove iskorake. Intencija ministra obrane i potpredsjednika Vlade generala Krstičevića s konceptom domovinske i nacionalne sigurnosti je na tom tragu. Povećanim sredstvima u proračunu za 2017. za Oružane snage podigli smo vojni proračun na 1,23 posto BDP-a. To je važan iskorak nakon niza godina i poruka da želimo biti spremni za izazove svih ugroza koje postoje za Hrvatsku, kao i europski kontinent. Zrakoplovstvo nam je bitno i na tome ćemo raditi. Ove godine je nekoliko dobrih pokazatelja od kojih je najvažniji rast gospodarstva za treće tromjesečje od 2,9%, projekcija rasta za 2017. od 3,2%, stabilni su izgledi kreditnog rejtinga Hrvatske prvi put nakon 9 godina, prema agenciji Standard and Poor’s. Dobro je ozračje u smislu makroekonomskih pokazatelja i na razini EU, planirani proračunski deficit je s deficitom od 1,6 posto kada se sve konsolidira i prognoze su da nam brojne okolnosti i na europskoj razini idu u prilog. Naravno, uz pametno i racionalno planiranje rashoda.
 
• Proračunski deficit je u startu 6,8 milijardi kuna. Hoće li se zaustaviti na tome?
- Deficit opće države planiran za 2017. je 5,6 milijardi kuna, što je 1,6% BDP-a. Kada se gleda samo izdvojeno državni proračun, rashodi proračuna rastu za 6,7 milijardi kuna. Međutim, od tih 6,7 milijardi kuna, 2,9 odnosi se na EU pomoći koje su deficit neutralni. Povrh toga 1,3 milijarde kuna je transfer prema lokalnoj državi zbog porezne reforme te je stvarno povećanje 2,5 milijardi kuna.
 
• U planu zakonodavne aktivnosti je Zakon o braniteljima koji predviđa financiranje HVO-a. Zašto ćemo plaćati HVO i postoje li projekcije koliko će to nas koštati?
- Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane značajno su pridonijeli obrani i oslobođenju Hrvatske u Domovinskom ratu. Oni već i prema postojećem zakonu imaju određena prava. Za pripadnike HVO-a prijedlog zakona predviđa ostvarivanje prava neposredno po Zakonu te po novom međudržavnom ugovoru između Hrvatske i BiH. Nacrt Zakona još se priprema, nakon čega će biti upućen u postupak javnog savjetovanja, a projekcije Ministarstva hrvatskih branitelja o potrebnim sredstvima pokazuju da se radi o znatno manjim iznosima od onih koji su se pojavili u medijskom prostoru. Materijalna prava koja će im se jamčiti po Zakonu su u okvirima sredstava za Ministarstvo branitelja za 2017. koja su povećana.
 
• Što se zbiva nakon posjeta Sarajevu, rješava li se pitanje istraga i optužnica za ratni zločin protiv hrvatskih državljana?
- BiH ostaje glavni vanjskopolitički prioritet. Posebice prava Hrvata kao najmanjeg konstitutivnog naroda. Neovisno o onome što se događalo nakon mog posjeta Sarajevu, Mostaru i Kiseljaku, naša je ocjena da je taj posjet bio iznimno uspješan. Ponovo sam se prije nekoliko dana u Bruxellesu susreo s predsjedavateljem Vijeća ministara Denisom Zvizdićem i to prigodom potpisivanja Protokola na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU. Sporazum uvažava članstvo Hrvatske u EU i liberalizira tržište BiH za hrvatske proizvode što ide u prilog našem gospodarstvu. Radimo na tome da se zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i hrvatske Vlade organizira početkom proljeća. Već se pripremaju materijali za tu sjednicu koja treba biti referentan događaj za obje zemlje.
 
Kada je riječ o optužnicama, posebno za pripadnike HVO-a u Orašju, na tome radi posebno povjerenstvo koje vodi ministar branitelja Tomo Medved. U Povjerenstvu su predstavnici svih resora koji su nadležni za tu temu i oni su u kontaktu s braniteljima te vlastima u BiH. Okvir suradnje je vrlo jasan. Hrvatskim državljanima protiv kojih se u BiH vode postupci zbog ratnih zločina, neovisno o fazi tih postupaka, pružamo potrebnu konzularnu i pravnu pomoć. Formiran je Savjet za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima kako bi se nadležne institucije sustavno koordinirale te utvrdile činjenice vezane uz pristup klasificiranim dokumentima. Poštujući neovisnost pravosudnih institucija BiH, učinit ćemo što je moguće da zaštitimo hrvatske državljane, osiguramo primjenu jednakih kriterija i uspostavu kvalitetnije međudržavne suradnje u procesuiranju ratnih zločina. Uz to se vode i razgovori na najvišoj razini s članovima Predsjedništva BiH. Tražimo model da se izbjegnu situacije kakvu smo imali prije dva mjeseca.
 
• Krivci za ratni zločin moraju se privesti pravdi. Hoće li se problem rješavati isključivo na političkoj razini ili će se potaknuti tužitelji na otvoreniju suradnju koja bi značila da DORH od Sarajeva preuzima predmete za naše državljane i sam ih procesuira?
- Postoji više razina. Jedna su konkretni slučajevi, druga sporazum između dvije države, suradnja ministarstava vanjskih poslova, ministarstava pravosuđa, suradnja DORH-a i tužiteljstva BiH te suradnja obavještajnih službi. Procesi su paralelni, a moj je cilj je da Hrvatska sve pristupe konsolidira u jednu politiku i da u budućnosti ne bude nikakvih iznenađenja. Prije svega želim pravnu sigurnost za naše državljane, a onda i sliku o tome što će se događati u procesuiranju osumnjičenih i optuženih za ratne zločine koji imaju hrvatsko državljanstvo. Razgovaramo s BiH i tražimo rješenja prihvatljiva za obje strane te umirujemo ozračje u BiH i Hrvatskoj oko te teme. Napominjem da svi zločini trebaju biti procesuirani.
 
U BiH ne žele svi u EU
 
• Priređena vam je vrlo neugodna situacija s uhićenjem pripadnika HVO-a, ali ste strpljivo podnijeli sve kritike nakon posjeta Sarajevu. Koliko vas je to pogodilo, tim prije što je to bilo vaše prvo putovanje u inozemstvo u svojstvu hrvatskog premijera?
- Do uhićenja pripadnika HVO-a došlo bi neovisno o mom posjetu BiH što se vidi i iz ostalih događaja koji su uslijedili. I dalje mislim da smo napravili dobru simboličnu i sadržajnu gestu što smo otišli u Sarajevo kao prvi inozemni posjet. Tko god da je izabran u Europi, ide najprije u Francusku, odnosno Njemačku. Kod nas je vanjsko-politički refleks odlaska u Sarajevo nakon izbora postao praksa i ponovno bih otišao u Sarajevo da se i drugi put nađem u istoj situaciji.
 
• Zadnja poruka Bakira Izetbegovića je pomirljiva, rekao je kako želi surađivati s Hrvatskom, ali ne želi da im se dijele lekcije. Apostrofirao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i njezinu izjavu da u BiH djeluju radikalni islamisti. Kako ste ga shvatili?
- S njim sam se više puta susretao i razgovarao, u Sarajevu i u Bruxellesu. On je spreman na dijalog i nalaženje rješenja. Dio smo iste političke obitelji jer je i SDA u okviru EPP-a, a to su sve kanali komunikacije preko kojih gradimo povjerenje. Hrvatska ima respekt prema BiH, i BiH na svom europskom putu nema većeg zagovornika od Hrvatske. Jednako i na transatlantskom putu dođe li do konsenzusa unutar BiH. Entuzijazam koji postoji prema EU-u, nije kod svih političkih opcija prisutan i prema Sjevernoatlantskom savezu, osobito u RS-u.
 
• Koja je sadašnja uloga Hrvatske u regiji, a koji je vaš politički cilj?
- Predvodnička! Tu nema nikakvih dilema. Sada imamo stabilan međunarodni položaj koji smo dugo godina nastojali postići. Sedmu godinu smo u NATO-u, četvrtu u EU-u, a 2020. ćemo predsjedati EU-om. Prepoznati smo u političkom smislu kao jedna od rijetkih zemalja srednjoistočne Europe koja je nakon izvanrednih parlamentarnih izbora dobila vlast koja nije populistička te nije na krajnjim polovima političkog spektra. Predstavljamo svojevrsnu iznimku. Reakcije koje mi dolaze od kolega iz Europskog vijeća i iz EPP-a u pravilu se svode na pitanje: kako ste uspjeli? Ispada da smo svjetionik u političkim trendovima koji se zbivaju oko nas.
 
• Isplati li se to?
- Uvjeren sam da se isplati i mislim da je dobro za Hrvatsku i europski projekt. Inzistirat ću na rješavanju otvorenih pitanja prema susjedima. Volio bih da moja Vlada bude “problem solving” Vlada. Svi su problemi identificirani, a ove četiri godine koje su pred nama pokušat ćemo riješiti što više rezidualnih pitanja koja datiraju iz vremena Miloševićeve velikosrpske agresije na Hrvatsku. Tu je pitanje granica, rješavanje ratnih zločina, sudbine nestalih, kulturnih dobara, prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, pa do hibridne regionalne jurisdikcije za ratne zločine, koju Srbija ima u svom zakonu. Želimo, dakle, riješiti sve što opterećuje odnose sa Srbijom, a u pogledu BiH bitan je instinkt da je Zagreb svojevrsni most Sarajeva prema Bruxellesu.
 
• Kako gledate na ostale zemlje iz regije?
- Na jugoistoku Europe postoje dva bitna fenomena. Jedan je taj da je Juncker na početku svoga mandata predsjednika EK prije nešto više od dvije godine rekao kako za vrijeme njegova mandata neće biti novih pristupanja. Ma koliko da je to realistično, i ja ga razumijem, u budućnosti bih bio oprezan s takvim rečenicama jer one otvaraju politički prostor brojnim drugim globalnim akterima i daju im značajniju poziciju na jugoistoku Europe nego što bi je imali da je proces približavanja EU-u brži. Drugi je da moramo pomoći demokratskoj zrelosti svih zemalja na jugoistoku Europe. Svjedočimo političkim blokadama, nemogućnosti normalnog političkog dijaloga između pozicije i opozicije u nizu zemalja, bojkotu parlamenata. Sve su to signali koji onemogućuju dinamičniju politiku EU-a.
 
• Govorili ste o umjerenom smjeru koji će okarakterizirati vaš mandat. Koliko HDZ kao stranka može otrpjeti takav smjer s obzirom na svoju nedavnu prošlost i procese koji su se zbili?
- HDZ stoji čvrsto na onome što nazivam sidrište desnog centra. Tu ga je pozicionirao naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman i mislim da je to jedino mjesto gdje HDZ treba biti kao najveća, najutjecajnija i najbrojnija stranka koja ima kapacitet upravljanja od općinskih, gradskih, županijskih i nacionalnih razina te na europskoj razini. Vidjeli ste da je smjer i ton središnjeg političkog ambijenta jako dobro prihvaćen, kako od naših članova, tako i od javnosti. U suprotnom, u okolnostima u kojima sam preuzeo stranku, u lipnju, odnosno srpnju kada sam krenuo u unutarstranačku kampanju za predsjednika HDZ-a, rejting je bio oko 20 posto, a sada je stalno 33 - 34 posto. Nije bilo nimalo jednostavno u stotinjak dana preokrenuti trend i dobiti izbore za Hrvatski sabor. No, uspjeli smo.
 
Ne radikalizacija, već suočavanje s prošlošću
 
• Znači li to da za vas nisu relevantne inicijative prema radikalizaciji i vraćanju prošlosti koje su prisutne u HDZ-u?
- HDZ vodi dobru politiku i mi nismo zatvoreni za suočavanje s prošlošću. Dapače. To je jedno od pitanja koje moramo riješiti. Hrvatsko društvo 26 godina od početka Domovinskog rata te 71 godinu od završetka Drugog svjetskog rata to mora učiniti. Druge tranzicijske zemlje su to radile početkom devedesetih do prvih godina ovog tisućljeća i uglavnom su tu priču kroz raspravu zatvorile i zakonski i institucionalno. Mi to nismo učinili jer smo imali važnijih prioriteta. Predsjednik Tuđman je svojom politikom okupljanja i pomirbe te jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske u kontekstu srpske agresije ta pitanja odgodio za neka druga vremena. Mislim da je vrijeme da se to pitanje u ovom mandatu riješi.
 
• Na koji način?
- Kao što smo rekli nakon situacije s Jasenovcem. Proteklih tjedana vodimo konzultacije s nizom relevantnih aktera, stručnjaka i želimo oformiti povjerenstvo s precizno definiranim zadaćama kako se odrediti prema totalitarnim režimima dvadesetog stoljeća, dakle i prema nacizmu, fašizmu i komunizmu, te riješiti pitanja simbola. Simboli su na dnevnom redu i opterećuju dnevno-politički diskurs na način koji nas odvlači od bitnih pitanja. Kroz pravu pluralističku reprezentativnost možemo dobiti znanstvene i političke podloge koje se onda mogu pretočiti u preporuke i riješiti zakonske praznine te neujednačenu upravnu i sudsku praksu.
 
• Pretpostavljamo da vaša Vlada ne će pisati zakon o lustraciji na način koji je predlagao vaš prethodnik na čelu HDZ-a ili na način koji zamišljaju neki saborski zastupnici HDZ-a?
- Želim da se realizira društveni konsenzus u ovom pitanju. Uzet ćemo vremena koliko je potrebno da to riješimo i dođemo do zaključaka i definicija iza kojih će stati većina hrvatskog društva. Kad je riječ o zakonskim rješenjima, vidjet ćemo koji će biti rezultati i preporuke povjerenstva. Idemo korak po korak. Nemamo unaprijed pripremljen zakonski tekst koji Hrvatski sabor treba potvrditi.
 
• Je li vam oporba tu saveznik? Saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav je povodom ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu donio jednoglasne zaključke.
- Mislim da je. Zaključci Odbora su upravo na tom tragu. Već i ta rasprava u Saboru koja je trajala dva dana pokazala je osjetljivost teme i pristupa. Zaključak saborskog Odbora je vrlo koristan, od njegova sadržaja do metode njegova usvajanja.
 
• Očekujete mirnu i zrelu raspravu, a u praksi imamo apsurdne situacije da su zakonski pokriveni oni koji su u Jasenovcu postavili ploču s natpisom “Za dom spremni”, a policija je privela na obavijesne razgovore članove Inicijative mladih za ljudska prava koji su je prekrili.
- Svatko tko želi prosvjedovati na to ima pravo. No, kada je riječ o ploči postavljenoj u Jasenovcu, velika je razlika između nje i spomenika koji su 2004. podignuti Budaku i Francetiću. Spomen-ploču je postavila udruga HOS-a koja je registrirana sa svojim pečatima i grbom i njih su državne institucije prihvatile. A na ploči je 11 imena dragovoljaca koji su poginuli braneći Hrvatsku. Prema tome, stvar nije ni malo jednoznačna. Zato ovakav pristup koji bih rezimirao “da radimo zakonito”. To je jedini ispravni put.
 
• Što znači reorganizacija HDZ-a koju ste najavili?
- Planira se nova sistematizacija radnih mjesta. Postoji racionalizacija u poslovanju. Nešto je smanjen broj ljudi, a vezano uz transparentnost rada, moj je cilj u idućoj financijskoj godini biti u plusu. Ostala su samo dva kredita komercijalnih banaka koja moramo riješiti, a kada sam preuzeo stranku, morali smo odmah podizati kredit da bismo uopće mogli ići u kampanju i pobijediti.
 
• Hoćete li se zaduživati za lokalne izbore?
- Izrađujemo financijski plan iz postojećih prihoda. Inzistiram na transparentnosti rada i u tu svrhu sam uveo da se svakog prvog ponedjeljka u mjesecu sastaje Predsjedništvo HDZ-a s Nacionalnim vijećem. Održali smo nekoliko sjednica Središnjeg odbora. Uspostavili smo i Savjetodavno vijeće naših seniora, veterana koji su dali doprinos HDZ-u u prvom desetljeću hrvatske države, a reaktivirat ćemo rad naših stranačkih odbora. Tri sam puta u zadnjih šest mjeseci obišao sve stranačke organizacije i imam jako dobar osjećaj raspoloženja upravljačkih struktura stranke, kao i članova. Mogu reći da su ljudi u stranci vrlo zadovoljni jer imaju stabilnost, dio su pobjedničke stranke, imaju prepoznatljiv smjer, privlačnost te rezultate istraživanja koji su ohrabrujući za HDZ.
 
• Stalno se sugerira da postoji sukob između vas i vašeg zamjenika Milijana Brkića kojega ste naslijedili. Nije ga čak bilo ni na božićnom domjenku. Kako komunicirate?
- Imamo jako korektan i otvoren odnos. Predsjedništvo i sva tijela stranke su izabrana u vrijeme mog prethodnika na zadnjem Općem saboru HDZ-a.
 
• Kakva je kohabitacija?
- Nije kohabitacija. Radimo za HDZ. Mislim da funkcioniramo dobro. Kolega Brkić je jedan od tri potpredsjednika Hrvatskog sabora. Konzultiramo se i ne vidim nikakve probleme.
 
• Kada će biti unutarstranački izbori u HDZ-u?
- Nakon konsolidiranja vlasti na državnoj razini pripremamo se za lokalne izbore. Ambicija mi je povećati broj župana HDZ-a. Bili smo prva Vlada koja se sastala sa svim županima. Kada smo u Vladi pripremali taj sastanak, pitao sam ministre tko poznaje sve župane i samo ih je petero znalo baš sve. To govori da upravljamo Hrvatskom na više razina i da se moramo bolje poznavati i surađivati.
 
• Rekli ste da na lokalnim izborima želite povećati broj župana. Kakvi su vam ciljevi u pogledu gradova?
- HDZ dobro stoji u srednje velikim gradovima kao što su Šibenik, Karlovac, Vukovar, Zadar. Želimo napraviti iskorak u velikim urbanim sredinama. To je bio i jedan od mojih unutarstranačkih ciljeva. Očekujem da jedan od četiri velika grada sigurno dobije HDZ-ova gradonačelnika. Analitički gledano, najviše šanse imamo u Splitu. Trudit ćemo se ostvariti dobre rezultate i u drugim gradovima, no u Splitu imamo vrlo kvalitetnog kandidata, a i okolnosti su takve da imamo najviše šanse.
 
Kandidat do kraja siječnja
 
• Stalno se preispituje stav HDZ-a prema zagrebačkom gradonačelniku. Kako ćete se postaviti prema Milanu Bandiću? Kao prema neuspješnom gradonačelniku kojega treba smijeniti ili će vam prioritet biti osvajanje većine u Gradskoj skupštini jer ste realno svjesni da ne možete dobiti izbore za gradonačelnika?
- Iznjedrit ćemo kandidata i to najvjerojatnije do kraja siječnja. Oko toga ćemo postići dogovor s gradskom organizacijom i vodstvom stranke. Provodimo ispitivanja javnog mijenja da vidimo koji potencijalni kandidat ima najviše šansi. Najveća smo stranka i kao inače želimo imati svog kandidata. Imamo dovoljno vremena i otklanjam sve teze o tome da je kratko vrijeme. Duge kampanje nisu nužno korisne. HDZ je na pitanju proračuna pokazao da smo u stanju artikulirati interese za pojedine gradske četvrti. Imamo projekte, a napravit ćemo kvalitetan program iza kojeg ćemo stati i uvjeren sam da ćemo postići bolji rezultat nego 2013. i za gradsku skupštinu i u utrci za gradonačelnika.
 
• U Zagrebu ste odustali od rušenja proračuna i imenovanja povjerenika, a onda ste to učinili u Dubrovniku. U čemu je razlika?
- Velika je razlika. U Dubrovniku je gradsko vijeće i HDZ koji ima predsjednika gradskog vijeća kontinuirana oporba gradonačelniku. Tamo su već bili izvanredni izbori. Predsjednik gradskog vijeća je izabran mimo volje onih koji podržavaju dubrovačkog gradonačelnika. Prema tome, situacija u Zagrebu i Dubrovniku nije usporediva.
 
• Hoće li biti situacija u Hrvatskoj gdje će HDZ i Most ići zajedno na lokalne izbore?
- Koliko je meni za sada poznato - ne. S Mostom smo dogovorili suradnju na nacionalnoj razini i pritom smo rekli da će na lokalnim izborima svatko samostalno nastupiti sa svojim kandidatima i programima.
 
• Kao jedna od glavnih zamjerki izmjenama Zakona o lokalnim izborima kojim se de facto Andri Vlahušiću onemogućava kandidatura je da s uvjetnom osudom za zloporabu položaja može biti kandidat za sve funkcije, od predsjednika države, preko saborskog zastupnika, do europarlamentarca, osim za gradonačelnika.
- Riječ je o jednome od sedam jamstava koja je Most istaknuo prije izbora. Smatram da bi na konzistentan način katalog kaznenih djela zbog kojih se ograničava pasivno biračko pravo trebao primijeniti na sve izbore. Općenito smatram da nam u srednjem roku treba cjelovita reforma izbornog zakonodavstva. U ovom trenutku to nije prioritet.
 
• Jeste li za donošenje jedinstvenog izbornog zakonika u kojemu bi se definirala pravila za sve izbore te korigirale izborne jedinice i je li to u četverogodišnjem planu vaše Vlade?
- Tome treba sustavno pristupiti. Izmjene koje smo imali 2010. pri izboru zastupnika za Europski parlament otvoren je put preferencijalnom glasanju koje je osvježilo i demokratiziralo izbore, a kandidate učinilo vidljivijima na listama. Na ovim izborima HDZ je na moje inzistiranje prvi put imao strategiju poticanja preferencijalnog glasanja svih kandidata. To dosad nije bila strategija. Naši su kandidati prvi put imali svu slobodu koristiti društvene mreže, medije i promovirati se u kampanji. Smatrao sam da samo sinergijom svih kandidata i personaliziranom nacionalnom kampanjom mene kao predsjednika stranke možemo uspjeti. I jesmo. Ostvarili smo odlične rezultate.
 
• Znači da biste broj kandidata koji preferencijalnim glasovima mogu ući u Sabor proširili na tri?
- Da. Oko toga smo se izjasnili i dogovorili s Mostom. Vjerujem da će to pomoći biračima da se lakše opredijele na izborima.
 
Ne bih mijenjao Ustav
 
• Treba li nam neposredan izbor predsjednika(ce) Republike?
- Moji profesori na Pravnom fakultetu i glavni ustavotvorci radili su Božićni Ustav po uzoru na francuski i američki model te izradili svojevrsnu kombinaciju glede ovlasti predsjednika. Taj smo Ustav promijenili 2000., a onda ga još nekoliko puta mijenjali. Zadnje velike izmjene su bile 2010. godine. U Hrvatskoj političkoj kulturi neposredno izabrani predsjednik ima težinu i percepciju koja je nerijetko veća nego stvarne ustavne ovlasti. Ovlasti koje je imao predsjednik Tuđman bile su bitno šire nego što ih je imao drugi predsjednik Stjepan Mesić. No, neposredni izbor daju veći značaj predsjednici nego da je birana posredno. Ovlasti koje su najznačajnije su u domeni vanjske politike, Oružanih snaga i sigurnosnih službi. Čini mi se da ovakav odnos predsjednika(ce), Vlade i Hrvatskog sabora može vrlo korektno funkcionirati kada nisu u kohabitaciji. Kada je na sceni kohabitacija, onda se javljaju problemi. U ovom trenutku ne bih mijenjao Ustav.
 
• Ipak vidite dva problema. Jedan su ovlasti koje ne korespondiraju s neposrednim izborom predsjednika(ce), a drugi problemi koje stvara kohabitacija. Bi li u budućnosti trebalo mijenjati Ustav i način izbora šefa države?
- Oko ustavnih promjena uvijek je dobro imati široki politički i društveni konsenzus, no vidjeli ste u prošloj predsjedničkoj kampanji da to nije tema za izbore nego za mirnije ozračje. No, ja u ovome trenutku ne vidim razlog da je otvaram.
 
• Predsjednica je svojedobno najavila preseljenje s Pantovčaka, je li to i dalje tema koju bi trebala završiti vaša Vlada?
- To pitanje nije na dnevnom redu.
 
• Kakvi su odnosi s oporbom i postoje li teme oko kojih ćete tražiti konsenzus sa SDP-om?
- Mislim da nakon 90-e i 2000-e nikad nije bilo krupnijih političkih posljedica za lidere političkih stranaka nego nakon izbora 11. rujna. Kada gledate političku scenu, ona se ove godine iz temelja promijenila. Čestitao sam novom predsjedniku SDP-a, i to pismom kao predsjednik HDZ-a, za razliku od njegova prethodnika koji nije reagirao na moj izbor za predsjednika HDZ-a, a kamoli da je čestitao na pobjedi na izborima. Stupanj političke kulture i komunikacije kada je riječ o HDZ-u koji vodim je primjeren standardu naše europske pučke obitelji. Otvoren sam za dijalog, Bernardić mi je kao predsjednik SDP-a uputio pismo s nizom tema koje su aktualne za Vladu i oporbu. Oko strateških pitanja ćemo se konzultirati, ali je jasno tko je vlast, a tko oporba.
 
• Možete li dati rezime 2016. godine?
- Iza mene je vrlo dinamičnih, gotovo pa filmskih šest mjeseci. Od unutarstranačke kampanje, parlamentarnih izbora, pregovora o formiranju Vlade, kao i početka rada Vlade bez ikakve ograde od 100 dana. Shvatio sam da su očekivanja takva da nemamo ni najmanjeg popusta. Zahvalan sam svim ministrima na velikom angažmanu. U samo dva mjeseca imamo usvojenu veliku poreznu reformu koja je u političkom smislu bila smjela, državni proračun, novi Zakon o javnoj nabavi, Akcijski plan o reformi javne uprave, podizanje za 156 kuna minimalne plaće, dogovor sa sindikatima državnih službi, nakon 5 godina isplaćene su božićnice zaposlenicima u državnim i javnim službama, plaće u javnim službama od 1. siječnja podižu se za 2%, imamo stabilne izglede kreditnog rejtinga, gospodarski rast, rast industrijske proizvodnje, i na kraju smireno ozračje u društvu. Projekcija političke stabilnosti i pravne sigurnosti je moj glavni cilj, kao i bitka za mainstream koja ima hrvatsku i europsku dimenziju. Gospodarski rast bit će temeljni prioritet Vlade u 2017., a socijalnu osjetljivost i društvenu solidarnost smo već dokazali svojim djelima.
 

Ivanka Toma i Nino Đula, http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/novogodisnji-intervju-s-premijerom-sto-ce-sve-napraviti-u-2017.-godini/5452247/

Spomenik 11-orici poginulih hrvatskih branitelja u Jasenovcu nema nikakve veze s bivšim ustaškim logorom

 
 
U božićnom intervjuu za Večernji list hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poslala je nekoliko vrlo jasnih političkih poruka o pozicioniranju Hrvatske u novim geostrategijama. Vidi se da s trećim premijerom u njezinu mandatu, Andrejem Plenkovićem, gradi partnerstvo u strateškim stvarima, primjerice u odnosima prema BiH, Rusiji, ideološkim pitanjima i simbolima totalitarizama, a s prvim danima 2017. najavljuje veliku rotaciju kadrova u hrvatskoj diplomaciji, gdje, procjenjuje, dio veleposlanika ne zastupa hrvatske interese.
http://stimmekroatiens.hrt.hr/wp-content/uploads/2014/02/president-kolinda-grabar-kitarovic-hrt.jpg
• RH ne ide u utrku naoružanja sa Srbijom, no nabavlja novu borbenu eskadrilu i američke helikoptere Black Hawk. Europa je napadnuta, sve su učestaliji teroristički napadi, kako se obraniti?
- Teroristički napadi postali su zlo modernog doba. Na to sam upozoravala još u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore, kao i o potrebi stvaranja koncepta domovinske sigurnosti. Poanta terora jest sijanje straha, no ne smijemo dopustiti teroristima da postignu cilj i obeshrabre nas od života u našim slobodnim i otvorenim društvima. Nekontrolirano pritjecanje migranata te stihijski prelasci granice, za što uopće nije bilo potrebe, iskorišteni su za ubacivanje sigurnosno rizičnih pojedinaca i skupina diljem Europe. Razvidno je da su se mnogi odgovorni ljudi od svojih početnih afirmativnih stavova o prihvaćanju migranata i politike njihova pozivanja sada odmaknuli i reterirali. Naravno, ne možemo duboko ne suosjećati s onim što se događa u Alepu i drugdje, ali rješenje tih problema nije iseljavanje ogromnog broja ljudi u Europu, jer bi u konačnici to značilo da smo ISIL-u pomogli u etničkom čišćenju Sirije. Treba riješiti uzroke. Cilj nam je zajednička europska vanjska i sigurnosna politika koja danas još ne postoji jer su na djelu razne razmirice i prebacivanje odgovornosti jednih na druge, zbog čega i dolazi do erozije europskih vrijednosti. Jedini način kako možemo pomoći ljudima u Siriji i Iraku jest zaustavljanjem rata. Tu imam velika očekivanja od dijaloga novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Putina. U tim područjima moramo surađivati s Rusijom, ali se i EU treba značajno aktivirati u rješavanju korijenskih uzroka rata.
 
• Jedinstvena europska vanjska i sigurnosna politika - to nekako ne ide zajedno?
- Nažalost, to smo već vidjeli početkom 1990-ih na našim prostorima, no to ne znači da sada ne može uspjeti. Europa se temelji na solidarnosti i zajedničkim vrijednostima. Dopuštajući da nas rastaču krize kojima ne nalazimo rješenje, zatvaramo se kao društvo, što vodi daljnjem raslojavanju EU-a.
 
• Krene li novi veliki val migranata, ima li EU sada spreman i dogovoren plan postupanja?
- Na razini EU-a ne, postoji samo dogovor s Turskom koji ponajviše ovisi o volji same Turske. A zna se i turski stav i što ona traži zauzvrat. Ono što Hrvatska mora napraviti jest razgovarati sa svojim susjedima, pogotovo sa Srbijom, i drugim državama koje su na tzv. balkanskoj ruti. Moramo se pripremiti, razraditi scenarije i vrste djelovanja. Moj je čvrsti stav da se Hrvatska prvenstveno sama mora brinuti o svojoj sigurnosti i dobrobiti svojih državljana. I nadalje smo spremni pokazati svoje humano lice, ali vodeći računa o nacionalnim interesima.
 
Ni milimetra ne ću odstupiti od zaštite pozicije Hrvata u BiH
 
• Da, no mi smo prije svega zabrinuti zbog situacije u BiH i opasnosti koje nam otamo prijete. Kada ste na to ukazali, kao da ste dirnuli u osinje gnijezdo?
- Doista mi je stalo do BiH s obzirom na to da je riječ o susjednoj i prijateljskoj državi s kojom dijelimo više od 1000 kilometara granice i čije sigurnosno stanje izravno utječe na Hrvatsku. Kao supotpisnica Davtonskog ugovora, Hrvatska je jamac mira u BiH, gdje živi i hrvatski narod, kojemu moramo osigurati ravnopravan položaj. Svim narodima u BiH želim mir i prosperitet, želim da BiH postane članicom EU i NATO-a jer u tome vidim trajno rješenje svih pitanja koja muče tu zemlju i općenito jugoistok Europe. Progovarajući o procesima u BiH te potencijalnim opasnostima, želja mi je vratiti pozornost međunarodne zajednice, posebice EU-a i SAD-a, na prostor jugoistoka Europe. Zasićenje proširenjem EU-a postaje sve snažnije i postoji sve veći otpor daljnjem proširenju, što je onda opasnost za BiH, ali i za RH. Smatram da europski projekt treba kompletirati i priključiti mu Srbiju, Kosovo, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i BiH. Za stabilnost BiH, važna je i stabilnost tamošnje islamske zajednice. Treba razlikovati islam kao religiju mira i poštivanja vrijednosti koje i mi u kršćanstvu poštujemo, jednakost svake osobe pred Bogom i zakonom, od onih ekstremista koji nastoje izobličiti, iskoristiti i izmanipulirati migrantske valove i islam kao takav.
 
Imam izuzetno poštovanje prema islamu kao religiji i prema svim muslimanima i baš zato sam upozorila da postoje rastući utjecaji trećih strana, pojedinaca ili skupina, uključujući terorističke skupine, a i nekih država, čiji je cilj BiH držati podalje od euroatlantskih integracija. I dalje ću se zalagati za europski put BiH, čak ću inzistirati da se i neki kriteriji ulaska prilagode kako bi ih BiH mogla lakše ispuniti. No, u svemu tome ni milimetra ne ću odstupiti od zaštite pozicije hrvatskog naroda u BiH. Bez Hrvata nema BiH, država bi se raspala i onda tko zna kakve bi tvorevine nastale. Činjenica je i da se Hrvati u BiH sada osjećaju zakinutima, neravnopravnima, pa čak i u Federaciji osjećaju se nesigurno i imaju sumnju u vlastitu budućnost u toj državi. Moje poruke bile su usmjerene prema okoštalim strukturama unutar BiH, ali i unutar međunarodne zajednice koja nastupa s predrasudama prema nama, BiH i u konačnici prema Srbiji, koja je isto tako potpisnica Davtonskog ugovora. O prijetećim opasnostima trebamo razgovarati vrlo iskreno s vodstvom BiH, treba postojati suradnja službi i osviještenost građana prema opasnosti od terorizma ili radikalizacije koji neizbježno vode u nestabilnost.
 
• Osim vas, hibridnim napadima izloženi su i ministar obrane Damir Krstičević i premijer Andrej Plenković. Dogodio se i hakerski napad na MVEP. Prepoznajete li u tim napadima ruski potpis?
- Hibridni rat nije samo naš problem, postao je moderna prijetnja, jedan od alata modernih ugroza, i u konačnici mu je cilj destabilizacija bilo osoba, bilo cijelog sustava neke države. O tome čiji potpis nose ti napadi na hrvatski politički vrh ne ću nagađati, to prepuštam našim službama. Dosad se to nije uzimalo u obzir kao jedno od sredstava ratovanja protiv RH te stoga i upozoravam da je naša strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. toliko zastarjela i zato moramo ići u donošenje nove koja će sadržavati i rješenja kako se nositi s hibridnim ratom.
 
Neki mediji u službi razaranja države
 
• Pokazuje se da su javni i tzv. mainstream mediji jedna od glavnih poluga obrane države od hibridnog rata, a i sami imaju velikih problema i bore se za opstanak?
- Slažem se, jer hibridni rat uključuje ne samo plasiranje dezinformacija, nego i prodor u sve strukture, medije, gospodarstvo, energetiku, banke... I to se događa. Upravo zbog toga od početka mandata inzistiram na konceptu domovinske sigurnosti.
 
• Taj je koncept Krstičević počeo izrađivati uz vašu suglasnost i unutar vijeća koje ste vi osnovali. Jesu li se sada pojavili problemi zbog ovlasti u tom konceptu? Pričalo se da ćete u tome biti razvlašteni, je li to uopće moguće?
- Ministar Krstičević i ja u tome surađujemo još od moje predsjedničke kampanje, od kada se i zalažem za taj koncept predviđajući sve ove ugroze kojima smo sada izloženi. Naravno da uvijek postoje različita predviđanja i kada krenete od početnog koncepta, on se u izradi i mijenja. No niti Ustav dopušta moje razvlaštenje, niti to ikome ozbiljnom ili relevantnom pada na pamet. Nije poanta tog sustava stvaranje nekog novog Ureda, nego povezivanje postojećeg sustava da postane učinkovitiji, da postoji sinergija i da agencije i službe ne rade svaka za sebe, nego da se točno zna tko, kada i kako reagira. Treba uskladiti odnose između vojske, MUP-a, civilnih službi u pitanjima novih ugroza, primjerice osiguranja granice krene li novi migrantski val. U ovom trenutku naši građani mogu biti mirni, službe rade svoj posao i sve informacije koje imamo govore da su vrlo učinkovite na terenu.
 
• Dakle, ministar Krstičević ne će dobiti onaj posebni ured domovinske sigurnosti na koji je računao?
- Ne bih spekulirala o krajnjim rješenjima, no mogu vam reći da ministar Krstičević i ja od prvog trenutka jako dobro surađujemo i u gotovo smo dnevnom kontaktu. Svoju ulogu vrhovne zapovjednice oružanih snaga RH namjeravam potpuno izvršavati.
 
Rusija nam nije neprijatelj
 
• Spomenuli ste da na Rusiju po pitanju terorističkih prijetnji moramo gledati kao na saveznika, no mi u Moskvi već dvije godine nemamo veleposlanika, a na djelu su nesuglasice između Rusije i RH?
- Hrvatska stoji na načelu zaštite temeljnih postulata međunarodnog prava, to su teritorijalni integritet i suverenitet države, politička neovisnost i pravo država da same odlučuju o svojoj budućnosti. Rat u Hrvatskoj imao je brojne elemente hibridnog rata i možda je to bio jedan od prvih takvih ratova. To sam ruskim kolegama i kazala. Rusiju ne trebamo tretirati kao neprijatelja i tako se odnositi prema njoj, jer kad se prema nekome tako odnosite, on se ubrzo isto tako počne ponašati. Suradnja s Rusijom neophodna je u mnogim područjima. Mi trebamo imati čvrst stav o tome za što se borimo u međunarodnoj zajednici, no moramo imati otvoreni dijalog i velike nade polažem u dijalog Trumpa i Putina. Nadam se da će se iz toga iznjedriti novi sustav odnosa i rješenja za postojeće krize, čije posljedice EU najviše i osjeća.
 
• Kakav je onda vaš stav prema nastupu premijera Plenkovića u Ukrajini? Jeste li branili njegovu poziciju u razgovoru s ruskim veleposlanikom?
- Taj posjet vidim kao nastojanje da se iznađe mirno rješenje u okvirima sporazuma iz Minska, kojeg je supotpisnica i Rusija, te kao hvalevrijednu inicijativu za daljnji razvoj gospodarskih odnosa s Ukrajinom. Ruski veleposlanik u Zagrebu Azimov iskazao je volju za suradnju da se riješe sve nedoumice i razmirice. I sama sam nezadovoljna što u Rusiji, kao i u Turskoj, već jako dugo nemamo veleposlanika. To je, nažalost, posljedica toga što u zadnje nepune dvije godine imamo već treću vladu, no sad vjerujem u dobru suradnju pri imenovanju veleposlanika s premijerom Plenkovićem i ministrom Stierom. Dosad smo slali krivu poruku Moskvi kao da nam nije stalo do odnosa s Rusijom, a zapravo je to bio proizvod našeg nemara. Žurno je potrebno napraviti promjene u hrvatskoj diplomaciji u mnogim državama jer sam se i sama uvjerila da ima veleposlanika koji ne da ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike. Veleposlanici su diplomati i oni ne kreiraju državnu politiku, nego je provode. Velika većina naših diplomata izrazito su marljivi i sposobni ljudi te veliki domoljubi i uvjerena sam da ćemo ubrzo na ključnim pozicijama dobiti upravo takve ljude. Ne želim da se ponovi situacija kada je naše veleposlanstvo u Beogradu, zamislite, pitalo naš MVP treba li na obljetnicu Oluje spustiti zastavu na pola koplja jer je Srbija to tražila! U restrukturiranje diplomatske mreže krećemo odmah poslije Nove godine i imenovat ćemo promptno nekoliko ključnih veleposlanika. Već je povučena dosadašnja veleposlanica u Crnoj Gori te sam uručila vjerodajnice našem novom veleposlaniku.
 
• Veleposlanik Azimov tvrdi da zna koga će Hrvatska poslati u Moskvu, a zna i to da će njegovo imenovanje Rusija i odobriti, te da je riječ o njima poznatom hrvatskom diplomatu koji je već radio u Moskvi. Je li riječ o Tončiju Staničiću, oko kojeg ste se navodno dogovorili s Plenkovićem i Stierom?
- Nije primjereno u diplomatskim odnosima govoriti o imenima prije nego što ta osoba i službeno dobije agreman zemlje domaćina. Rusija i Hrvatska trebaju osnažiti dijalog i to ne ćemo raditi preko medija. Prošle godine razgovarala sam s Putinom i Lavrovom i dojma sam da Rusija, kada je riječ o jugoistoku Europe, pomalo nastupa jednostrano, a voljela bih da saslušaju i naše argumente o stanju u susjednim državama, jer je i Rusija u konačnici dio zainteresirane skupine oko BiH. Mi vidimo rusku nazočnost u Srbiji gdje se održavaju i zajedničke vojne vježbe, i to u blizini hrvatske granice. Ne želimo to protumačiti kao čin neprijateljstva prema Hrvatskoj, ali moramo biti svjesni te činjenice.
 
• Što kažete na tezu da male države ne mogu provoditi svoju aktivnu politiku prema velikima i da se ne trebaju u to petljati, kao oko Ukrajine i Rusije?
- Mislim da hrvatska vanjska politika mora biti asertivnija, moramo se nametati i izražavati svoje stavove. Naravno, kad RH ima stav on se ne mora svima i svidjeti i nekome ćemo se u svemu tome ponekad i zamjeriti. Kad imate čvrst stav, onda vas i drugi više uvažavaju. Ravnat ćemo se tu i prema politici koju će postaviti predsjednik Trump.
 
• Kakve su vaše procjene, kakva će biti politika SAD-a prema Hrvatskoj?
- Važno je kako ćemo se mi postaviti. Naravno da mi SAD-u i izabranom predsjedniku Trumpu nismo prvi na listi prioriteta i upravo zato sami moramo nametnuti teme, a to je sigurnost jugoistoka Europe i transatlantsko savezništvo. Vjerujem da će gospodin Trump željeti iza sebe ostaviti pozitivnu ostavštinu, dakle ono što je njegov moto u Americi, Učinimo Ameriku ponovno velikom, prenijet će se i na određivanje pozicije SAD-a u svijetu. Nama odgovara snažniji američki angažman na jugoistoku Europe jer bez njega se ovdje problemi neće riješiti.
 
• Kod nas se uvriježilo mišljenje da bismo mogli izvisiti u novoj podjeli sfere utjecaja između SAD-a i Rusije?
- Postoje intencije podjele sfere utjecaja, no mislim da to više nije moguće po prijašnjem modelu. Osim toga, poznajem generala Jamesa Mattisa, novog ministra obrane SAD-a, koji je vodio zapovjedništvo CENTCOM-a (središnjeg zapovjedništva za operacije) upravo u vrijeme mojega mandata u NATO-u, i mogu reći da on nije samo iznimni vojni strateg, koji ima viziju, nego je riječ i o iznimno hrabroj i odvažnoj osobi.
 
• Vidite li u generalu kojeg zbog te hrabrosti zovu Ludi Pas saveznika Hrvatske?
- Vjerujem da ćemo suradnju sa SAD-om i osnažiti s obzirom na to da se naše oružane snage moraju nastaviti prebacivati na zapadnu vojnu tehnologiju. Odluku o nabavi nadzvučnih vojnih aviona prebacili smo za kraj 2017. jer nam toliko treba da bismo donijeli racionalnu odluku. No, već smo donijeli odluku da idemo dalje u nabavu transportnih helikoptera, najvjerojatnije američkih Black Hawk.
 
• No u nabavi borbene eskadrile ne možemo računati na pomoć SAD-a jer Amerikanci procjenjuju da nam to nije potrebno?
- Ne znam odakle se pojavila ta teza da SAD smatra da nam ne treba borbena eskadrila zrakoplova. Razgovarala sam s mnogima iz SAD-a i kazali su da oni drže kako postoje i drugi načini kako možemo štititi svoje nebo, ali da razumiju zašto je nama važno da imamo svoju eskadrilu, a odluku prepuštaju nama. Dakle, to je pravi stav SAD-a. Oni jako dobro razumiju zašto je nama važno zadržati ratno zrakoplovstvo i ne izgubiti generacije školovanih vojnih pilota, razumiju i simboliku zadržavanja HRZ-a zbog iskustva iz Domovinskog rata.
 
• Ako se ostvare najave Srbije da će od Rusa nabaviti MiG-ove 29, to će dati vjetra i našoj odluci o nabavi nove borbene eskadrile, žarne?
- Na to ne gledam kao na utrku u naoružanju Srbije i Hrvatske, a na nabavu MiG-ova 29 gledam kao na legitimnu potrebu Srbije da osigura obranu svojeg zračnog prostora. I hrvatska je namjera da se u vojnim nabavama ravna prema vlastitim vojnim potrebama. Dakle, nabava zapadne vojne tehnologije iz SAD-a nije usmjerena protiv Srbije, nego je usmjerena protiv bilo kakve ugroze koja bi se mogla pojaviti u odnosu na Hrvatsku i hrvatski teritorij. Što se tiče terorističkih prijetnji, možemo biti saveznici sa Srbijom.
 
• Dakle, Hrvatska sigurno ide u nabavu nove borbene eskadrile?
- Držim da je o tome postignut politički konsenzus, a razgovarala sam o tome i s premijerom Plenkovićem. Sad se moramo okrenuti iznalaženju najučinkovitijeg i najisplativijeg rješenja.
 
• Hoćete li podržati plan stvaranja postrojba OSRH koje bi 2018. trebale otići u misiju NATO -a u Litvi i misiju UN-a u Africi?
- Apsolutno. Smatram da je to iznimno važno za interoperabilnost hrvatskih vojnih postrojba unutar NATO-a.
 
• Jeste li zadovoljni vlastitim rejtingom, popularnosti u javnosti i jeste li se već odlučili, hoćete li se kandidirati za novi mandat na izborima za tri godine?
- Ah, ankete. Jedne kažu da mi rejting pada, druge da raste. Neću reći da ih ne pratim, ali najvažnije je bilo naroda koje osluškujem na terenu. Da sam gledala samo ankete, ne bih se nikada ni kandidirala, jer su pokazivale da neću uspjeti. Svi mi u politici trebamo raditi ono u što vjerujemo da je dobro za državu i postupati onako kako smo građanima i obećali, a ne ono što mislimo da bi se ljudima moglo svidjeti jer onda nemamo stav. Nemam problema s jasnim iskazivanjem stava, a kada imate stav ne možete se svima svidjeti. Kada bih vodila računa samo o rejtingu, bila bih samo još jedan političar, ne i državnik. Političari razmišljaju o sljedećim izborima, a državnici o sljedećim generacijama. To vam je i odgovor na pitanje hoću li se opet kandidirati.
 
Hrvatski grb s početnim bijelim poljem nije nikakvo ustaško obilježje
 
• Ovih dana imali smo teme o ustašama, partizanima i četnicima. Problem je bilo darivanje srpske čokolade, a i vaša fotografija sa zastavom koja ima grb s prvim bijelim poljem?
- Kad sam se vratila u Hrvatsku čvrsto sam odlučila da si neću dopustiti ulazak u ideološka pitanja, no, nažalost, pokazalo se da se to ne može izbjeći. Nevjerojatno je to koliko smo svi zajedno time zaokupljeni. Ta pitanja trebamo zatvarati. Hrvatski grb koji počinje s bijelim poljem nije nikakvo ustaško obilježje i, ponavljam, u Hrvatskoj nema ustaštva. Kad bi taj grb bio upitan, morali bismo onda preslagivati i crjepove na krovu crkve sv. Marka. Što se čokoladica tiče, nemam predrasuda prema stranim proizvodima, no reagirala sam jer bi bilo licemjerno za nekoga tko promiče kampanju Kupujmo hrvatsko - ne iz nacionalizma ili ksenofobije, već iz interesa razvoja hrvatskog gospodarstva - poklanjati stranu čokoladu.
 
• S prethodna dva premijera niste uspjeli uspostaviti puni partnerski odnos, hoće li vam to uspjeti s Plenkovićem?
- Nakon prošlih izbora stvari se mijenjaju nabolje. I vladajući i oporba stvaraju civiliziraniji politički prostor i svi su se počeli više fokusirati na nacionalni interes. Možemo se mi razilaziti u dnevnopolitičkim pitanjima, ali vidljiva je želja svih, evo i novog predsjednika SDP-a Bernardića, da se nađemo i porazgovaramo o pitanjima koja su od bitnog, strateškog nacionalnog interesa. Da se o njima dogovorimo i ne prepucavamo ideološki. U trećini mog mandata promijenile su se tri vlade i nezadovoljna sam što nismo postigli veće učinke. Ulažem veliku nadu da ćemo sada doista težiti sinergiji, a ne kompeticiji. Svjesna sam koje su moje ovlasti i odgovornosti za opće trendove u društvu. Želim biti partner Vladi u suočavanju s negativnim trendovima, počevši s demografijom, te da se svi zajedno više usmjerimo prema dizanju standarda života naših građana. To je važnije od distrakcije s ideološkim pitanjima.
 
Ne dopustimo da nam stalno nabacuju izmišljenu ustašku guju
 
• Je li distrakcija i stalno vraćanje na pozdrav Za dom spremni?
- Mislim da je dobro što je premijer Plenković predložio osnivanje povjerenstva stručnjaka i povjesničara koje bi definiralo odnos prema svem znakovlju totalitarnih režima. Dakle, i nacističkog, i fašističkog, i komunističkog. Pravna smo država i moramo poštovati pravne norme. Činjenica je da grb postoji u statutu udruge koji je na snazi u periodu nekoliko hrvatskih vlada i nijedna ga nije dovela u pitanje. Ovdje je bitno da je riječ o spomeniku 11-orici poginulih hrvatskih branitelja i to nema nikakve veze s bivšim ustaškim logorom. To nije poruka Jasenovcu ili Srbiji, već iskaz pijeteta prema 11 mladića koji su poginuli pod tom zastavom braneći Hrvatsku. Želim jasno naglasiti, u Hrvatskom saboru nijedna stranka ne zastupa proustašku ideologiju koja bi se otvoreno zalagala za ustaški režim. U našem susjedstvu ima parlamentarnih stranaka i visokih dužnosnika čiji je program zapadna granica Srbije na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag, i to se ondje smatra legitimnim političkim programom. Nemojmo, dakle, dopustiti da nam stalno nabacuju tu ustašku guju, a onda se mi u Hrvatskoj šutamo međusobno i od toga radimo prvorazredno političko pitanje, što u konačnici iskrivljuje percepciju o samoj državi.
 
• Je li vaše potpisivanje deklaracije s Vučićem bio dobar ili ishitren, naivan potez? RH je sada izložena pritiscima da ubrzano propusti Srbiju u EU?
- Svaka ispružena ruka za suradnju dobar je potez. U tekstu deklaracije nigdje ne stoji da bi RH trebala Srbiju ubrzano propustiti u EU. Deklaracija je bila izraz političke volje i želje za unapređivanjem odnosa. Bila sam motivirana zaštitom hrvatske manjine u Srbiji i utvrđivanjem mehanizama rješavanja otvorenih pitanja sa Srbijom. Svaka stavka u deklaraciji jednako je aktualna danas, kao i na dan kad je potpisana. Štoviše, upravo se Srbija i u toj deklaraciji obvezuje na rješavanje pitanja položaja manjima koja su se pokazala problematičnima prilikom zadnje međuvladine konferencije za otvaranje poglavlja. Ne mogu se oteti dojmu da Srbija ta pitanja koja su vrlo lako rješiva, kao što je uvođenje školskih udžbenika za hrvatsku manjinu, podiže na entu potenciju, pripremajući se za situaciju kada će se rješavati teška poglavlja, pogotovo 23. i 24. poglavlje, i na taj način pokušava prikazati Hrvatsku kao problematičnu državu, da bi onda mogla reći - eto, vidite, Hrvati nam cijelo vrijeme rade probleme. Tu politiku prepoznajemo i znat ćemo se postaviti.
 
• Znate li vi u čemu je problem da još nismo počeli graditi LNG terminal na Krku?
- Ni meni nije jasno zašto gradnja još nije počela. Znam da smo mi i Poljaci u isto vrijeme donijeli odluku o gradnji terminala, a njihov već radi punom snagom. U našoj inicijativi Jadran - Baltik - Crno more računa se i na povezivanje poljskog i litavskog LNG-a s našim u Omišlju. LNG je naš apsolutni prioritet i interes, energetska je neovisnost bitna za političku, da vas nitko ne može ucjenjivati cijenama energenata, a time možemo stabilizirati i energetski sektor ne samo u Hrvatskoj, nego i u Mađarskoj, Ukrajini i dalje prema Poljskoj.
 
• Je li preseljenje ureda u Visoku otpalo?
- Povjerenstvo za smještajne potrebe dovršilo je studiju o svim uvjetima i kriterijima, predala sam ga ministru Goranu Maricu i oni će tražiti odgovarajući prostor. Doista mi je stalo da budem među ljudima i zato sam često među njima. U ovom prostoru na Pantovčaku osjećam se kao u akvariju, udaljena od ljudi. Dakle, preseljenje je moja želja. Ali u konačnici poštovat ću odluku struke, jer to nije moja osobna stvar, nego pitanje koje treba dugoročno riješiti uzimajući pritom u obzir sigurnosne, logističke, protokolarne i financijske prosudbe.
 
• Onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu zbog rada ruske rafinerije u Bosanskom Brodu više ne može zanemarivati ni hrvatska politika. Jeste li u to uključeni?
- Moj ured je u stalnom kontaktu s predstavnicima građanskih inicijativa Slavonskog Broda. U lipnju sam ih primila kako bi bila informirana i osobno sam uključena u iznalaženje rješenja. Važnu ulogu u rješavanju tog problema imat će, uz vladu BiH, i Republika srpska i Rusija. Pozdravljam sastanak veleposlanika Azimova i predstavnika inicijativa i građana održan ovaj tjedan. Zajedno s Vladom RH učinit ću sve kako bismo taj problem riješili.
 

Davor Ivanković, Večernji list

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Utorak, 14/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1830 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević