Get Adobe Flash player

U Hrvatskoj preko 100.000 agresorskih vojnika prima mirovine

 
 
Razgovor branitelja s premijerom Zoranom Milanovićem i ministrima Predragom Matićem i Antom Kotromanovićem, pokrenuo je temu registra agresora, o čemu se već duže vrijeme govori u Hrvatskoj.  Njegovu objavu zatražili su branitelji, na što ih je Matić tražio da mu nađu  izjavu kojom je obećao objavu registra agresora. Milanović je rekao da abolicija priječi registar agresora, ni u tome nije u pravu. O svemu tome zatražili smo mišljenje Dražimira Jukića, predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.
http://narod.hr/slir/w300-h200-c300:200-q90/http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/Dra%C5%BEimir-Jukic-snimak-ekrana-29-svibnja-2015-hrvatski-branitelji-prosvjed.jpg?822e0a
• Zašto branitelji traže objavu registra agresora?
- Mi u Hrvatskoj imamo državljane Republike Hrvatske koji su izvršili agresiju, bili u vojsci ‘SAO Krajine’ u ono vrijeme, registar takvih mi tražimo, zato što oni ostvaruju prava, odnosno, kad idu u mirovinu ostvaruju ratni staž kao i mi hrvatski branitelji. Imali ste sinoć prilike to vidjeti u prilogu na hrvatskoj televiziji, Herman Vukušić je najbolje to objasnio, pokazao rješenje prema kojem je čovjek dobio mirovinu pod posebnim uvjetima, isto kao i hrvatski branitelji. Trebaju li porezni obveznici plaćati one koji su pucali po hrvatskim braniteljima, trebaju li plaćati njihove mirovine.
 
Takvih primjera ima jako puno i zato žele popis agresorske vojske, odnosno, vojnika koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku. Ljudi koji su vršili agresiju, koji su pucali po hrvatskom narodu, nemaju pravo ostvarivati nikakve prihode iz vremena rata, to je apsurdno. Oni, agresorski vojnici, ne bi trebali ostvarivati prava putem Zakona o civilnim žrtvama rata. Ukoliko bi postojao registar agresorske vojske znalo bi se točno tko je bio u toj vojsci. Primjera radi, ako je agresorski vojnik bio ranjen, na osnovi te dokumentacije može kao civilna žrtva rata ostvariti prava, a mi ne znamo tko su ti ljudi, smatramo da ako je nosio odoru i pucao po nama ne može ostvariti ta prava. On nije bio civil, on je bio vojnik.
 
• Ako je istina da u Registru branitelja ima 150.000 lažnih branitelja ministar čini kazneno djelo. Na sastanaku branitelja i Milanovića te njegovih ministara, Ante Kotromanovića i Predraga Matića u Banskim dvorima, hoće li im vlasti izaći ususret, i podsjetnik da su se ministar Matić i premijer Milanović počeli vrpoljiti nakon što su branitelji na sastanku spomenuli registar agresora, jesu li oni dužni to ispuniti jer branitelji traže samo pravdu?
- Zamislite koliko bi građana Hrvatske, koji su nezaposleni, mogli živjeti od tih novaca, a koji se isplaćuju agresorski vojnicima. Ministar Matić je tvrdio da ima 150.000 lažnih hrvatskih branitelja i invalida u Registru branitelja i da on to može riješiti za sedam dana ako mu predsjednik Vlade osigura vizu u Kanadi. Ministar radi kazneno djelo, znači štiti kriminal, ako ima 150.000 lažnih branitelja. To je već za DORH. Registar agresorske vojske mora postojati kako ne bi agresori preko zakona o civilnim žrtvama rata mogli ostvarivati prava koja im ne pripadaju. Ovako, bez registra agresora, neki ranjeni agresorski vojnik može ostvariti ista prava kao civil koji je ranjen u granatiranju Zagreba, a to nije u redu. Tih ljudi ima preko 100.000, mi zapravo ni ne znamo koliko. Čovjek koji nakon dva sata razgovara govori o tome tko ima više odličja, ako je to jedini komentar na sastanak koji je ministar ima, što onda reći?
 

www. narod.hr

Žrtve ne vape za osvetom, nego da ih sve prepoznamo i izrazimo svoje poštovanje

 
 
Svibanj je već 70 godina obilježen komemoriranjem događaja (sa) završetka Drugoga svjetskog rata. Među Hrvatima to je mjesec koji donosi i tužno sjećanje na sve izgubljene živote na Bleiburgu i Križnom putu koji je uslijedio. U povodu obilježavanja ove godišnjice, pričali smo s prof. dr. Antom Čuvalom, profesorom i piscem koji je svoju donedavnu američku adresu zajedno s obitelji zamijenio za onu rodne grude u Ljubuškom. Od političkog emigranta koji je 60-ih godina prošlog stoljeća odlučio napustiti Jugoslaviju, postao je uvaženi član američkog akademskog društva, istaknuti profesor, povjesničar i autor brojnih knjiga i članaka o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. On je prije nekoliko godina odlučio početi prikupljati svjedočanstva onih koji su preživjeli Bleiburg s područja općine Ljubuški, te je tako knjigom Od Bleiburga do Ljubuškog zapisanom riječju zauvijek otrgnuo iz zaborava tužna sjećanja preživjelih.

• Ove godine se navršava 70 godina od Križnih puteva Hrvata koji su započeli u Bleiburgu. Kako vrijeme utječe na sjećanje na Bleiburšku tragediju?
- Riječ „Bleiburg“ je metafora koja odmah priziva dva značenja. Na jednoj strani ona u sebi sadrži sva mučenja, progone i pogibiju na stotine tisuća Hrvata i Hrvatica u komunističko-jugoslavensko-velikosrpskim rukama po završetku Drugog svjetskog rata. Ona simbolizira tragediju koja je pogodila hrvatski narod u poraću općenito. Istodobno, ta riječ (kao i „Križni put“ ili putevi jer ih je bilo mnogo) Hrvatima implicira zločin i oslikava ideologiju mržnje onih koji su taj zločin počinili u ime dobro poznatih njihovih „ideala“. Bleiburg i sve što on označava je jedan od onih trenutaka u povijesti hrvatskog naroda koji se ne da izbrisati ili prekriti pepelom prošlosti. On je duboko urezan u pamćenje Hrvata diljem svijeta. Bleiburg, Križne puteve i masovna grobišta se može “zaobilaziti”, prešućivati, nijekati, zabranjivati..., ali to je neizbrisivo i nezaboravljivo. Bleiburg je prekretnica, znak, upozorenje...
 
• Vi ste objavili knjigu sa svjedočanstvima preživjelih Križnog puta iz općine Ljubuški. Što Vas je ponukalo da prikupljate ova svjedočenja?
- Bleiburšku tragediju sam osjetio već u ranom djetinjstvu. Naime, moj je otac bio na Križnom putu i nikad se nije vratio. Bio je jedan od na tisuće civila koji su iz Austrije pošli, ali nisu nikad došli doma. Ja sam se rodio poslije njegova odlaska prema sjeveru pred najezdom partizana u moj rodni kraj. U kući se znalo ili, bolje reći, govorkalo i nagađalo što se dogodilo. Oni koji su preživjeli Križne puteve, zatim logore i došli svojim kućama morali su šutjeti. I šutjelo se 50 godina! Iza mog bijega iz „titoističkog raja“ na Zapad o Bleiburgu sam čitao i čuo iz prve ruke, a ponešto i pisao. Imao sam, naime, izlaganje o Bleiburškoj tragediji 1987. na sveučilištu Oxford u Engleskoj. Bio je to opsežan simpozij o prisilnoj repatriaciji poslije Drugog svjetskog rata sa Zapada u komunističke zemlje. Po povratku u domovinu zamolili su me da budem član Povjerenstva za istraživanje, obilježavanje i uređivanje grobišta u općini Ljubuški. Dok smo istraživali, javili su se neki ljudi sa zapisima o svojem Križnom putu. Zahvaljujući njima, počeo sam pronalaziti, uz pomoć drugih, osobe koje su preživjele Križni put, a još su bili na životu i sposobni svjedočiti. Tako sam prikupio 64 svjedočenja iz prve ruke, a knjiga sadrži i broj svjedočenja iz druge ruke. Osim toga, knjiga donosi popis onih koji su ubijeni na Križnom putu, kao i imena preživjelih. Da bi čitatelji imali barem približno ideju o kakvoj se tragediji radi, navest ću nekoliko brojeva. Po onom što sam mogao prikupiti, iz ove općine bile su na Križnim putevima 2172 osobe. Od toga je 1249 nastradalo, a 923 vratilo se kući. Koliko znamo, 17 ih je umrlo od posljedica uskoro po povratku doma. K ovom treba dodati da su u ovoj općini tijekom rata i poraća nastradale 1202 osobe koje nisu bile na Križnom putu. Dakle, ukupan broj stradalih u općini Ljubuški tijekom rata i poraća bio je 2469. Kad uzmemo da je ratnih godina u općini bilo oko 24.500 stanovnika, znači da je u ratu i poraću nastradalo 10 posto pučanstva, a od toga najviše u poraću. To je zastrašujući broj žrtava, a da demografske gubitke i ne spominjemo.
 
• Kakav ste dojam o preživjelima stekli razgovarajući s njima?
- Najviše me se dojmilo da ti ljudi govore o svojim patnjama, o mučiteljima, o strašnim prizorima... bez trunke mržnje i želje za osvetom. Iz razgovora se vidi da oni nisu ni u tim teškim danima progona mrzili, čak su se čudili tolikoj mržnji progonitelja, pa i sažalijevali ih jer su uvidjeli da te ljude mržnja izjeda i izluđuje. Nisu oni zaboravili nepravdu i muke, ali nisu dopustili da ih to progoni cijeli život. Istina, boli ih što se i danas niječe Bleiburg i posljedice Bleiburga. Neki od njih zapažaju da zapravo njihov Križni put nije nikad ni prestao jer su bili zauvijek označeni kao krivci, kao „neprijatelji naroda“. I današnji simpatizeri bivšeg režima i države najradije bi da se o svjedočenjima preživjelih ne piše jer im kvare sliku ideologije i režima koji je njima bio dobar, a sad su se našli u povijesnim i političkim prilikama koje nisu nikad sanjali ni željeli. Križni putevi u jednu ruku i danas traju jer zemni ostatci ubijenih nisu nikad „stigli“ kući, oni i njihovi potomci još čekaju.
 
• Postoji li svjedok koji Vam je ostao u posebnu sjećanju i kakva je njegova sudbina bila?
- Teško je izdvajati. Ljudi su proživjeli užasne stvari. Kako se može osjećati dečko od 16 godina kad mu oca, civila u godinama, ubijaju pred očima jer je htio zaštititi sina; kad majka u panici ostavlja bebu na putu jer više ne zna kako će s njom naprijed u nepoznato, ili kad majka baca dijete s mosta u rijeku; jednog brata ubijaju zbog kapi vode, a drugi kaže „Ubijte i mene“ te ubijaju ga. Nekoliko ih svjedoči kako su ih strpali, ugurali, u neku rupu kod Šida gdje se kopala zemlja za ciglu – bez vode, vrućina, bez zraka... izdiše se! Svaki koji je taj događaj pričao, kao da ponovno proživljava tadašnje muke. Ali, gotovo u svakoj mukotrpnoj priči nađe se zračak svjetla, neka ljudska dobrota, neki dobri anđeo. Netko je priskočio drugom jadniku u pomoć; dao mu kap vode ili komadić hrane; pomogao mu da miče naprijed jer ako zaostane iza kolone, ode glava; daju čak život da bi zaštitili drugoga. Tu su dobre djevojke i snaše koje su neustrašive u bacanju kruha i druge hrane ljudima u kolonama. Ili starac kojeg ubijaju dok on dijeli hranu, kako on veli, “svojoj djeci”. To su ljudi koje ne bismo smjeli zaboraviti. I oni su dio Križnog puta, kao što su i majke, supruge i djeca nastradalih.
 
• Ovaj Križni put, dakle, nije se dogodio samo na bleiburškom polju, već je nastavljen i drugdje te trajao nekoliko mjeseci nakon predaje.
- Kod Bleiburga se dogodila predaja Saveznicima, odnosno Englezima, potom izručenje hrvatske vojske i civila Titovim snagama pa zato ovo zovemo Bleiburškom tragedijom. Ali to je bio samo početak. Ubijanje tu tek počinje i nastavlja se sve do grčke i rumunjske granice. Na primjer, u knjizi Od Bleiburga do Ljubuškog nabrojeno je blizu 200 mjesta koja spominju samo stradalnici uvršteni u ovu knjigu. U tim mjestima su bili logori ili su kroz njih prošli. Ti marševi smrti trajali su tjednima i mjesecima. Osim masovnih stratišta po Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj, ubijalo se gdje je god netko od pratećih partizana htio ili kad su prolazili kroz sela sa srpskim pučanstvom. Iz svjedočenja preživjelih vidi se, na primjer, da su po dolasku u logor kod Požege mnogi „nestali“. Po svemu izgleda da je na tisuće ljudi iz tog logora odvedeno u sjeverozapadnu Bosnu i tamo pobijeno. Drugi su došli u mostarske logore, a onda završili u Neretvi, jamama oko Nevesinja i drugdje.
 
• Do danas dvije stvari ostaju nejasne te se mnogo spekulira oko njih, a to su: motiv i odgovornost. Koji je, prema Vašem mišljenju, glavni motiv za masakriranje Hrvata u Bleiburškoj tragediji i može li se kazati tko je zapravo odgovoran za nju?
- Poznato je ono što je Tito rekao Ivanu Meštroviću, da se Srbima moralo dopustiti da se zadovolje, da se „iskale“. Ili ona Đilasova da se Hrvate moralo pobiti da bi Jugoslavija živjela. Ali mislim da su motivi bili i širi. U tim teškim ratnim vremenima i tom „brisanom prostoru“ slile su se tri ideologije koje su mrzile sve što je bilo hrvatsko i katoličko, posebice nisu mogli ni zamisliti da bi postojala hrvatska država, bilo koja i kakva.
 
Prvo, jugo-komunistima i njihovim simpatizerima cilj je bio obnova Jugoslavije i boljševizam. Po uzoru na Lenjina, važno je bilo preuzeti vlast, a za taj cilj trebalo je žrtvovati sve i svakoga tko se našao na putu. Staljin im je bio još bliži i draži. Smetnja tom njihovu cilju su u prvom redu bili svi državotvorni Hrvati (bez razlike na ideologiju) i Katolička Crkva. Drugo, veliko-srbizam se pri kraju rata vrlo lako i rado pridružio komunistima da bi ostvario svoje ciljeve. Nije bilo važno je li pod kokardom ili crvenom petokrakom. To udruživanje četništva i partizanštine protiv svega što je hrvatsko i katoličko vidjeli smo ponovno u nedavnim vremenima. Treća ideologija koja je vidljiva na Bleiburgu i kasnije je jugoslavenstvo. Tu su se našle snage, uglavnom hrvatske, koje su bile (i ostale) projugoslavenske. One su u prvom redu dolazile iz orijunaških redova i lijevog krila HSS-a, koje nisu ništa naučile od progona poslije 1918., pogibije u beogradskoj Skupštini i smrti Stjepana Radića. Ne mislim da su ovi imali namjeru pobiti toliko svojih sunarodnjaka, ali su se našli u vražjem kolu i kad se krvavi pir započne, onda nastaje pomrčina mnogih vrjednota. Dakle, svim tim snagama, a predvodila ih je komunistička partija, cilj je bio zatrti i ideju hrvatske države. Dakle, trebalo je „očistiti“ sve koji bi mogli osporiti njihove planove. Zanimljivo je da se jednog od još živih sudionika ratnih i poratnih događanja do nedavno moglo čuti kako govori o „čišćenju“ protivnika, kao da se radilo o smeću!
 
Što se tiče odgovornosti, tu bi se moglo početi od ljudi u vodstvu NDH i njihovim procjenama političkih i ratnih prilika, odlukom za povlačenje i uvjerenjem da će naći zaštitu, odnosno primjenu međunarodnih ugovora, kod zapadnih sila, tj. Engleza. Zatim dolazi odgovornost engleskog vojnog i političkog vodstva. Ne samo da nisu poštivali međunarodne konvencije, nego su izručili hrvatsku vojsku i civilne mase komunističkim snagama glumeći da ne znaju što će se s njima dogoditi. Najvažnije, izravnu odgovornost za masovne pokolje, Križne puteve i sve što se dogodilo zarobljenicima nakon što su pali u partizanske ruke snosi vodstvo komunističke partije, odnosno Tito. On i njegov najuži krug su primijenili čisti boljševizam i staljinizam. „Sve što nije s nama, protiv nas je“, i treba uništiti. Kad su oni ubijali nevine ljude, mladiće i civile, nisu oni njih ubijali kao pojedince, nego s njima su htjeli zatrti i klicu hrvatske državnosti. Ali, kako i znamo, Bleiburg je pobijedio njih, njihovu ideologiju i državu! Tada, kao i danas, antihrvatstvo i antikatoličanstvo se umotavalo u celofan „antifašizma“ jer su komunisti poslije rata „oteli“ ideju antifašizma da bi sebe pokazali braniteljima ljudskih sloboda i, istodobno, pokrivali svoja zlodjela i totalitarizam. Začuđuje da se i danas nastoji nametnuti komunističko-jugoslavenski „antifašizam“ kao nekakva politička platforma za okupljanje antihrvatskih tradicija, čak i protiv branitelja Domovinskog rata, pa i same državnosti. Ali za neke je to zasigurno dobar „antifašistički“ biznis; nastoji se živjeti na račun ideologije, kao što su i prije živjeli izgoneći „zle duhove“ iz hrvatskog naroda.
 
• Nakon sedam desetljeća točan broj stradalih još uvijek nije poznat, međutim, što je važnije od brojeva kada se priča o Bleiburgu?
- Broj je zasigurno velik, zapanjujući, ali još čekamo na temeljit pristup istraživanju svih ratnih žrtava pa i onih bleiburških. Propali režim nije nikad htio da se saznaju pravi brojevi jer onda ne bi mogao sa žrtvama manipulirati. Ni danas oni na vlasti nemaju za to volje. Zato se Katolička Crkva poduzela popisati broj žrtava rata i poraća preko svojih župa. Brojevi su svakako važni, posebice za znanstvenike, ali kad baratamo brojevima, onda (pre)često izgubimo iz vida ljude, s imenom i prezimenom, kao i njihove patnje i smrt. Zato svrha zapisivanja i objavljivanja sjećanja preživjelih je sačuvati od zaborava doživljaje konkretnih ljudi. Kroz njihove iskaze mi se približavamo stvarnosti, tragediji, koja se dogodila unatrag sedam desetljeća. Svako svjedočenje je prozorčić kroz koji možemo osobno pogledati što se to događalo. Zato, gdje god ima još živih svjedoka, treba zapisati njihova svjedočenja. To važi i za ratove iz devedesetih godina. Vrijeme prolazi, ljudi umiru, zaboravlja se. Zapisujte!
 
• Iako u bivšem sustavu nije bilo poželjno govoriti o Bleiburgu, te se može kazati kako je bilo i zabranjeno, kako se u narodu uspio tako jako održati spomen o ovom Križnom putu?
- Ne može se govoriti o „nepoželjnosti“, nego o strogoj zabrani. Nije se smjelo o tomu ni zucnuti! Nedavno mi prijatelj iz Australije piše da je tek iz knjige Od Bleiburga do Ljubuškog saznao da mu je otac bio na Križnom putu. Ni svojoj djeci se o tomu nije pričalo. U najviše slučajeva, da bi ih se sačuvalo od „zla“, jer bi oni nešto o tome mogli progovorili. U mojoj kući, na primjer, govorilo se o ratu i poraću. A mi smo već kao djeca živjeli u dva svijeta, onaj u kući i onaj u školi. Znali smo što se smije, a što ne. Zato i jesam otišao u svijet, da budem slobodan! I ovdje vrijedi ona narodna: „Zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju.“ Zato je potrebno sve iznijeti na vidjelo. Jedino tako se možemo svi suočiti s činjenicama i tražiti istinu, a istina oslobađa. Žrtve ne vape za osvetom, nego da ih sve, na bilo kojoj strani, prepoznamo i izrazimo svoje poštovanje. Jedino tako se mogu rane „čistiti“ i zacjeljivati. Nadam se da je svima do toga stalo ako žele bolju budućnost sebi i mlađim naraštajima.
 
• Vi ste od političkog emigranta postali istaknuti akademski građanin Sjedinjenih Američkih Država. Objavljivali ste članke i knjige, a mnoge o BiH i Hrvatskoj, čak je i Vašu knjigu Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina struka uvrstila među najbolje knjige te vrste. Uvijek ste bivali vezani uz hrvatske udruge u iseljeništvu te ste bili na istaknutim pozicijama. Kakva je percepcija Bleiburga u SAD-u, koliko je poznat ovaj Križni put Hrvata u Drugom svjetskom ratu?
- Na kraju Drugog svjetskog rata izručen je velik broj Kozaka, Ukrajinaca, Rusa... Staljinu, a Titu Hrvati, kao i jedan broj Slovenaca, Srba i drugih. Koliko mi je poznato, najviše se na Zapadu istraživalo i pisalo o onima koji su izručeni (oko 2 milijuna) Staljinu, posebice o Kozacima. O Bleiburgu i stradanju Hrvata nije bilo politički korektno istraživati i pisati. Poslije 1948. Jugoslavija i njezin režim su uzeti u „zaštitu“ Zapada, odnosno Amerike, pa nije bilo poželjno govoriti o zlodjelima Tita i njegova režima. Treba svakako imati na umu da oni koji su u smrt izručili tolike mase ljudi Staljinu i Titu nisu dali da netko podiže pitanje njihove odgovornosti za masovne zločine. S hrvatske strane se nastojalo probijati led gdje se moglo i kako se dalo. Prikupljalo se materijale, pisalo i objavljivalo, ali bilo je teško zainteresirati utjecajnije strane znanstvenike i medije za ovu temu. Osim političke korektnosti (pre)često se radilo o lijenosti i udobnosti kod društvenih znanstvenika i novinara. Lakše je bilo šetati Jugoslavijom, biti ugošćen i mlatiti praznu slamu kako je Tito “sve uspješno riješio”, nego dati se na istraživački rad i zamjeriti se svim moćnicima. Ali nemojmo zamjeriti strancima kad se to događa i među nama.
 
• Znamo kako je hrvatska dijaspora rasprostranjena na skoro svim kontinentima, te je velika većina njih ponosna na svoje korijene i daje pozornost našoj tradiciji. Koliko naša dijaspora zapravo pridaje pozornosti obilježavanju Bleiburga?
- Ako govorimo o „staroj“ dijaspori, onoj koja je bježala ispod jugo-režima, njoj je obilježavanje Bleiburške tragedije važno, a još važnije joj je država Hrvatska, sudbina hrvatskog naroda općenito, čuvanje kulturnih i vjerskih tradicija itd. Njima i njihovoj djeci, rekao bih, više nego što očekujete. Za najnoviju dijasporu nisam siguran, barem za one u prekomorskim zemljama. Ne vidim da ih puno zanima ni zajedništvo u mjestima gdje žive, ni sudbina hrvatske države i naroda općenito, a kamoli Bleiburg i Križni putevi. Oni su većinom školovaniji nego prijašnja dijaspora, ali, čini mi se, pravi su individualisti i da nisu baš „ukorijenjeni“. Oni su „globalni“ pa im je hrvatsko „preusko“, no bojim se da i ne vide kako je s „globalcima“ najlakše manipulirati i žrtvovati ih za nekakve ideale koji zvuče dobro, ali su u konačnici šuplji jer su lišeni uzvišenijih vrjednota. Međutim, nadam se da će i ovaj val dijaspore pronaći svoje zajedničke ideale. Ako ne, brzo će se rasplinuti.
 
• Koliko EU prepoznaje Bleiburšku tragediju kao neporecivi dio povijesti jedne od članica Unije?
- Europa je osudila sve totalitarizme, dakle i komunistički, sva njihova nedjela, sve njihove zločine. Na primjer, Parlamentarna skupština Vijeća Europe (2006.), Praška deklaracija (2008.), Rezolucija Europskog parlamenta (2009.), a imamo i Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima itd. Ali, sve mi se čini da mnogi u ovom društvu ostaju “gluhi” na sve ovo. Ne žele prihvatiti povijesne činjenice. Njima je valjda bilo dobro, bili su poslušni i režim ih je nagrađivao, ili barem pustio u miru. Ne da im se nikako izići na svjetlo dana, gledaju unatrag u mračne dane totalitarnog režima i „faraonovo“ lažno svjetlo ih još hipnotizira. Europa želi da se zna istina, što se dogodilo i tko je odgovoran za razne zločine. To vidimo i u sudskom procesu u Njemačkoj oko ubojstva Stjepana Đurekovića. Zato, ako su već „u Europi“ ili žele „u Europu“, moraju se odreći totalitarizma u svojim glavama i postati slobodni ljudi!
 
• Kako Vi ocjenjujete suvremeno obilježavanje Križnog puta u Bleiburgu?
- Primiče se 70. obljetnica te velike tragedije i 16. svibnja bit će svečana komemoracija kod spomen-obilježja na bleiburškom polju. Svrha našeg odlaska na komemoraciju je iskazati počast žrtvama tog strašnog masovnog zločina, svima koji su nastradali na Križnim putevima i poraću, kao i onima koji su preživjeli strašne muke, od kojih većina danas počiva u miru Božjem. Nije i ne smije biti svrha komemoracije ideološka ili politička. Politizacija bilo kojih žrtava je grijeh protiv žrtava kojih se sjećamo. Bleiburg upozorava na zločine da ne bismo činili zločine, da poštujemo i cijenimo svaki život. Nije to mjesto vapaja za osvetom, nego vapaja za mirom, vapaja za bolju budućnost za koju su i oni položili živote.
 
• Kaže se kako je povijest učiteljica života. Jesu li išta, i ako jesu, što su Hrvati naučili iz Bleiburške tragedije za nove naraštaje?
- Kaže se također da povijest dokazuje kako iz povijesti, na žalost, nismo ništa naučili. Zlo i sebičnost stalno izbijaju na površinu. Naravno, i ljudska dobrota. Među Hrvatima još postoji jaz koji će se premostiti onda kad prestanu lomiti koplja o prošlosti i okrenu se radu za bolju sadašnjost i budućnost, i kad političari i mediji prestanu koristiti „borbu za prošlost“ u postizanju političkih poena, a medij za svoje materijalne interese i ideološke manipulacije. Novi naraštaji trebaju znati o Bleiburgu, Križnim putevima i svim „bleiburzima“ da se takve tragedije ne bi ponovile. Trebaju znati tko su i što su, poštivati, čuvati i braniti svoje, poštivati druge i drukčije, biti ljudi mira, prvo u sebi i s drugima. Bleiburg je vapaj za sretniju budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda. To je bio san i bleiburških žrtava!
 

Ksenija Ninić, Katolički tjednik

Milanović ne želi čuti da je Bleiburg ishodište svih križnih putova

 
 
Tomislav Karamarko izabran je 21. svibnja prije tri godine za predsjednika HDZ-a. Tim povodom napravili smo intervju u njegovom uredu u središnjici HDZ-a, gdje, zapravo, provodi najmanje vremena. I dalje je neprestano na terenu, obilazi članstvo i priprema se za parlamentarne izbore. 
http://www.hkv.hr/images/stories/slike10/130407/Tomislav_Karamarko_HDZ_01.jpg
• Kako biste rezimirali svoj dosadašnji mandat? U kakvom je stanju stranka bila prije tri godine, a što ste napravili dosad? 
- Tom bih inventurom mogao biti jako zadovoljan. Najprije smo vratili stranci izgubljeni identitet, koji joj je još '89. udahnuo njezin osnivač dr. Franjo Tuđman. Potom smo se vratili narodu. Osjetio sam da moram neprestano biti na terenu, što kvalitetnije detektirati stanje u stranci, razgovarati s našim ljudima. Nekoliko puta prešao sam Hrvatsku od Dubrovnika do Vukovara, prevalio više od 240.000 kilometara. HDZ je naprosto trebalo spasiti. Istovremeno smo radili na restrukturiranju, vraćanju povjerenja, ali i vodili kampanje. Vratio se pobjednički duh. Pobijedili smo najprije na EU parlamentarnim izborima, potom smo ubrzo pobijedili na još jednim europskim izborima, zatim na lokalnim izborima, pa na koncu i na predsjedničkim. To se sve dogodilo u tri godine. 
 
• Velik broj kilometara... 
- Da, kad sam shvatio da su nam mediji neskloni odlučio sam se na teži put - temeljni ogranci, uzduž i poprijeko, od vrata do vrata. Ljudi su se pitali što je to HDZ postao? Govorili su - kod vas je sve moguće, i liberalno i konzervativno. Kao predsjednik stranke bio sam odgovoran za temeljit i ozbiljan pristup rješavanju problema. Znao sam da u Saboru, u 10-15 sekundi slave koje bih imao u udarnim minutama Dnevnika zbog sraza s političkim suparnicima, neću stranci donijeti toliko potrebnu promjenu. Morao sam ojačati i osvježiti osnovne temelje stranke. 
 
• Baš zato što ne dolazite u Sabor u kojem dobivate plaću najviše ste kritizirani u medijima, ali i zato što ste otvarali svjetonazorske teme, podsjećali na prošlost... 
- Ne, ne. Nijednu svjetonazorsku ili ideološku temu nisam otvorio ja. Jedno su moji motivacijski govori pred izbore ili oni na stranačkim obljetnicama, a drugo moji istupi u medijima. Čitav je niz primjera da ideološke razdore proizvodi isključivo SDP. Jesam li ja rastakao vrijednosti Domovinskog rata, izjednačavao žrtvu i agresora, skinuo pokroviteljstvo Sabora na Bleiburgom, uveo zdravstveni odgoj u škole - čemu su se suprotstavile mnoge tradicionalne obitelji. Jesam li ja držao vatrene političke govore na mjestima na kojima se odaje pijetet žrtvama, dizao šaku u zrak i uzvikivao 'no pasaran'. A naše članstvo zahtijeva da imamo čvrst stav i da se suprotstavimo onima koji destruiraju ono što je nama sveto. 
 
• Pred vama su parlamentarni izbori, mediji pišu kako bi odluka Vrhovnog suda o konačnoj presudi HDZ-u u slučaju Fimi medija mogla biti baš u vrijeme kampanje, odnosno održavanja izbora. Koliki bi to mogao biti udarac HDZ-u potvrdi li se pravomoćna presuda za Finu mediju? U pitanju je imidž stranke, ali i 30 milijuna kuna bez kojih bi HDZ mogao ostati. 
- Svaka takva i slična presuda u predizborno vrijeme, ma prema kome ona bila usmjerena, utječe na rezultate izbora. Kad se netko počne baviti tempiranjem trenutka presude, kako povjerovati da se ne bavi i njezinim sadržajem. Pogotovo ako se sve to još i medijski eksploatira. Kad je riječ o slučaju Fimi medija, čini se da sve ide baš u tom smjeru. Što reći, krajnje nepošteno. 
 
• Mislite li da se odluka Vrhovnog suda ciljano tempira za izborno vrijeme? 
- Imamo odbačaje u predmetima koji su se ticali SDP-ovaca, a na drugoj strani u slučaju HDZ-a neke su se optužnice podizale, a istrage pokretale baš u izborno vrijeme. Što se tiče prvostupanjske presude protiv HDZ-a, ona je apsurdna. Ne bojim se konačne presude, ali volio bih da ona bude u neko drugo vrijeme. Želim vjerovati da će Vrhovni sud postupati po zakonu. 
 
• Što ako HDZ bude morao vratiti 30 milijuna kuna, to je ogroman financijski udarac? 
- Čvrsto sam uvjeren da ne će biti tako. Naravno da bi to bio udarac jer se iz dana u dan borimo s financiranjem hladnog pogona i svih dnevnih aktivnosti stranke. 
 
• S obzirom na sve dobivene izbore i na sadašnje ankete imate dobre šanse osvojiti vlast, i sami ste već najavili ozbiljne reforme. O kojim je točno reformama riječ? 
- HDZ ne će preuzeti odgovornost za upravljanje ovom zemljom s parcijalnim reformama i populističkim mjerama koje će biti blještave i privlačne, a zapravo neće rješavati probleme. Nas zanima dubinski pristup, riječ je o sveobuhvatnim strukturalnim reformama. Cilj svih reformi je pobuditi i oživjeti realni sektor, potaknuti proizvodnju i otvaranje radnih mjesta. To je početak svih početaka. Apsurdno je govoriti o štednji ako nemamo od čega štedjeti, o rezovima, a nemamo više što rezati. Štednja smanjuje broj radnih mjesta, a proizvodnja otvara nova radna mjesta. Naš se program uklapa u gospodarski program europskih pučana koji smo lani usvojili u Dublinu. Njegov temelj je oživljavanje malog i srednjeg poduzetništva i zapošljavanje mladih ljudi. Ali, ne samo mladih nego i one kategorije koja je zbog recesije ili sl. ostala bez posla, a u najboljoj je životnoj dobi. Moramo zaposliti ljude od 40 do 50 godina koji su ostali bez posla. 
 
• Koje su konkretne mjere kojima ćete potaknuti proizvodnju, otvaranje radnih mjesta, buditi realni sektor? Tome svemu moraju prethoditi rezovi. 
- Ne nužno i ne radikalno. Upravo se o tome i radi. Prve dvije reforme odvijat će se paralelno. Radi se o reformi javnog sektora, državne i javne uprave i poreznoj reformi. Ako provedemo samo reformu javnog sektora, bez poticanja poduzetništva, imat ćemo poplavu nezaposlenih nesretnih ljudi koji će biti socijalna bomba. Ako pak ne napravimo reformu javnog sektora, ne možemo poticati poduzetništvo. Javni sektor i državna uprava moraju biti racionalni, a ne opterećenje realnom sektoru koji posustaje. Zato se te dvije reforme moraju odvijati usporedo i tada ćemo izbjeći bolne rezove o kojima vi govorite. Ne može Porezna uprava biti represivni aparat, nego servis u funkciji poduzetnika. Svakome tko zapošljava deset ljudi, država treba pristupiti i reći: što da učinimo da zaposliš još jednog čovjeka. Kad ojačamo realni sektor on će tražiti radnu snagu, a to će biti višak zaposlenih u javnom sektoru i državnoj upravi. Te dvije reforme imaju za cilj reformu tržišta rada i otvaranje radnih mjesta. Zato radije govorim o reformama, nego o rezovima. Tek kad porezno rasteretimo gospodarstvo i tako potaknemo srednje i malo poduzetništvo moći ćemo zaposliti mlade i radno sposobne. Kad provedemo te tri reforme Hrvatska će biti stabilno gospodarstvo koje će biti spremno koristiti vlastite komparativne prednosti, prirodne, ljudske i sve ostale resurse. Koja je ključna pogreška Milanovićeve vlade? Oni su sada pod pritiskom Europske komisije prisiljeni na rezove u javnim poduzećima. Javna poduzeća i danas u Hrvatskoj održavaju kakvu takvu gospodarsku aktivnost. Kresati njihovu rashodovnu stranu znači još manje novca za investicije. Nisu proveli reforme i zato im sada ne preostaje drugo nego kresati investicije i dodatno uzimati od građana putem trošarina, kako bi smanjili deficit. Oni su izgubili tri i pol godine prodajući jeftini populizam, šarene bombone i lažna obećanja. Nisu započeli nijednu reformu jer za to nisu imali program i pokazali su se potpuno nekompetentni. Mi već obavljamo snimku stanja i koncept reforme javnog sektora. Provodimo snimak radnih procesa i definiranje dinamike reformi javne uprave! Promjene moraju biti sabijene u kratko vrijeme. 
 
• Već ste najavili da trebamo proći kroz dolinu suza, dakle ne treba gajiti iluzije da neće biti otkaza, ili racionalizacije kako vi kažete? 
- Ne želim svom narodu davati lažna obećanja. Ako to učinim doći ću, ne pred Kineski zid, nego pred šest Kineskih zidova, odnosno problema koje ne ću moći riješiti i obećanja koja neću moći ostvariti. Vidite što se dogodilo u Grčkoj. Tzipras je obećavao populističke mjere i sada je stalno u Bruxellesu i traži kompromise. Kada sam govorio o dolini suza ne bih htio da me se shvati kao čovjeka koji nudi pesimizam. Upravo suprotno. Hoću reći da dolazi vrijeme istine i da se s njim treba suočiti. Ne možemo više trošiti ono što nije zarađeno i na uštrb realnog sektora širiti javni sektor i državnu upravu. Ne možemo govoriti o racionalizaciji i onda kao SDP politički podobne kadrove zapošljavati u državnoj upravi. Ne možemo dopustiti situaciju u kojoj na 11 zaposlenih dolazi 10 umirovljenika. Svoj program pripremamo već godinu i pol dana u suradnji s Ifo institutom iz Njemačke. Uskoro ćemo ga prezentirati svim relevantnim društvenim skupinama. SDP-ov Plan 21 nastao je u deset dana. Dečki su sjeli i nešto našvrljali. 
 
• Dakle, na jesen bismo ga trebali vidjeti? 
- Dopustite nama da mi sami odredimo svoju taktiku i pričekajmo da se odredi datum izbora. Želimo biti pokretač boljeg života, kao što smo i 90-ih bili pokretač neovisne i samostalne demokratske Hrvatske. I dr. Sinn, direktor Ifo instituta, jedan od vodećih svjetskih ekonomista, rekao je da je to program za Hrvatsku, ne samo za HDZ. Zato ćemo ga kvalitetno predstaviti. 
 
• Intervju Josipa Budimira, vašeg koalicijskog partnera iz HSLS-a, izazvao je brojne reakcije jer je najavio da će se smanjiti broj umirovljenika kao i opterećenje na mirovinski fond. Ni mirovine branitelja više ne bi išle iz tog fonda nego bi ih se prebacilo u socijalu. Navodno branitelji više ne bi imali ni svoje ministarstvo. Što očekujete kako će to prihvatiti branitelji, posebno u svjetlu prosvjeda u Savskoj? 
- Budimir se referirao na mirovinski fond, ali to nije naš program. Prava ne ćemo ukidati ni braniteljima ni umirovljenicima koji su najugroženija skupina. Kad program bude gotov, onda ćemo sjesti s našim koalicijskim partnerima i sve uskladiti. Važno je i kako pristupiti ljudima od 40 do 50 godina koji danas ne rade. To što su neki u tim godinama umirovljenici, ne znači da to moraju biti. Želimo smanjiti broj umirovljenika. Ima ljudi koji su silom prilika išli u prijevremene mirovine jer su se firme u kojima su radili raspale. 
 
• SDP tvrdi da iza prosvjeda branitelja stoji HDZ? 
- Milanović mora znati da se snaga političke moći iskazuje služenjem vlastitom narodu. Što si jači, to više moraš služiti vlastitom narodu. Biti sluga svom narodu, znači i doći u Savsku. SDP je stranka koja nije uspjela doći do političkog puberteta i transformirati se u socijaldemokratsku stranku. Volio bih da postoji hrvatska socijaldemokracija koja je niknula na vrijednostima devedesetih godina, neovisne države, parlamentarizma, antitotalitarizma, dakle i antifašizma i antikomunizma. Ne vidim razloga da dajemo popust bilo kojem totalitarizmu XX. stoljeća. Svaka politička filozofija koja je ubijala ljude mora biti osuđena. To moramo ugraditi u školske programe, reći im što je holokaust, nevjerojatnu tragediju zločinačke političke misli. Ali isto tako djecu moramo učiti i koja je zla nanio komunizam. Zašto bismo bili osjetljivi na komuniste od 1945. do 1990. godine, pa bi oni trebali biti amnestirani od svake krivice. Komunisti su sudjelovali u građenju kulta ličnosti, podržavali su verbalni delikt, bili su protiv slobode misli. Uopće ne razumijem zašto postoji ta zlatna telad koju ne možemo maknuti!? Postoji jedna svetinja, a to je neovisnost i sloboda ovog naroda i individualna sloboda. To su nam svetinje, kao i radno mjesto za svakog čovjeka. No, zlatna telad i dalje postoji, neki i dalje teturaju pustinjama i izmišljaju svog lažnog boga. 
 
• I obljetnice ovog svibnja svjedoče koliko smo kao društvo podijeljeni. Premijer Milanović bio je u Jasenovcu, tamo je održao i politički govor, a vi ste bili u Bleiburgu. On kaže da oni koji idu u Bleiburg, zapravo, oplakuju NDH. Kako to komentirate i zašto niste bili u Jasenovcu na komemoraciji? 
- Interesantna je kod Milanovića i njegove vlade ta prosvjetiteljska ambicija. Milanović izbaci neku frazu i onda svi njegovi to kao papigice ponavljaju. Pedeset tisuća ljudi je u Bleiburg došlo žaliti za NDH? Da su saslušali govore nadbiskupa, muftije, izaslanice predsjednice, organizatora i htjeli čuti na koje poruke je pedeset tisuća ljudi pljeskalo, bilo bi im jasno da su sudionici komemoracije duboko protiv svih totalitarizama. Bleiburg je ishodište svih križnih puteva, na kojima su komunisti pobili desetine tisuća pripadnika poraženih vojski, ali i mnoštva civila, bez suđenja. Ali Milanović i njegovi to ne žele čuti. 
 
• Ima povjesničara koji tvrde da je na Bleiburgu većinom bila riječ o vojnicima, a ne nevinim žrtvama. 
- To nisu pravi povjesničari. To su ideologizirani povjesničari s porukom koja obmanjuje. Kad kažemo Bleiburg ne mislimo samo na polje, nego i na tisuće civila, žena, djece čiji zbjegovi nikada nisu niti došli do Bleiburga, jer ih je na putu zaustavila komunistička vojska. Međutim, i oni su završili na križnim putevima, po logorima i u jamama. Ima niz ozbiljne literature sa snažnim svjedočanstvima što se tamo događalo. I sad se odjednom Milanović sjetio da ne treba ići tamo, nego u Tezno. A baš smo na pitanju Bleiburga uspostavili ravnotežu i pomirbu. Pa nije bez razloga upravo Sabor bio pokrovitelj obljetnice Bleiburga. I Tuđman koji je bio partizan prihvatio je Bleiburg. Međutim, Milanović uporno pokušava revidirati povijest. 
 
• Zašto niste bili u Jasenovcu? 
- Previše cijenim žrtve Jasenovca, to je sveto mjesto na koje morate doći na prstima u tišini i moliti se za te ljude. To je mjesto za nas previše značajno i nismo mogli sudjelovati u nečemu što se pretvorilo u čisto politikantstvo. Možda ću zvučati grubo, ali komemoracija u Jasenovcu pretvorila se u boljševički dernek na kojem se slavilo i skandiralo čovjeku koji pripada povijesnom otpadu, zločincu Titu. 
 
• Budete li izabrani za premijera, otići ćete na službenu komemoraciju u Jasenovac? 
- Da, ali to ne može biti veličanje bivšeg sustava. Veličanje nostalgije za nečim što je bilo ružno za hrvatskog čovjeka. Jasenovac nisu smjeli zloupotrijebiti. Na komemoraciji u Bleiburgu nitko nije propagirao nijednu stranku, niti je slavio čelnika bilo koje stranke ili vojske. Niti smo došli tamo kao čelnici HDZ-a. 
 
• I sina ste poveli na Bleiburg, vaš otac je prošao Križni put. 
- Da, moj otac je preživio Bleiburg. Da sam ja jedini čiji je otac to doživio, rekao bih - dogodilo se. Ali stotine i stotine tisuća ljudi to je doživjelo. U Bosni i Hercegovini nema obitelji kojoj netko nije ubijen u Bleiburgu. Treba razgovarati s tim ljudima i čuti kako su im ubijene sestre, majke... I tko je kriv za to? Licemjerno je bilo reći da je to mrlja koja je bacila sjenu na NOB, a pri tome ne reći i tko je odgovoran. 
 
• Predsjednica je bila gotovo u tajnosti u Jasenovcu i u Bleiburgu? 
- Nije bila u tajnosti, ona očito ima svoj specifični stil. Odala je počast žrtvama u diskreciji, za Bleiburg je prihvatila i pokroviteljstvo. 
 
• Za direktoricu kampanje postavili ste Josipu Rimac, a za koordinatora u devetoj izbornoj jedinici Božidara Kalmetu. Oboje su opterećeni aferama, protiv njih postoje određene sumnje, istrage. Zašto baš njih dvoje? 
- Prije svega, njih dvoje nisu u istim pozicijama, on je koordinator, ona direktorica kampanje. Gospođu Rimac postavili smo na tu funkciju jer će svojim iskustvom i težinom koju ima kao članica predsjedništva najbolje obaviti taj posao na terenu. Ona je i pobjednica nekoliko izbora zaredom. Kada je riječ o Kalmeti, o kojim aferama govorimo? Govorimo o onome što pišu mediji. Radi se o upornom stvaranju psihoze oko HDZ-a, kao i pojedinih članova uključujući i mene osobno. Kao predsjednik stat ću osobno iza svakog člana HDZ-a dok god nema pravomoćne presude, bez obzira što pišu novine i pričaju kuloari. Neću se odricati svojih kolega zato što su sumnjivi nekom novinaru. Važno je prekinuti presuđivanje prije pravomoćne presude. Ako se dokaže da su nešto skrivili, onda ja prvi od njih očekujem da postupe odgovorno. Ako neće, onda će HDZ postupiti i principijelno i odgovorno. Neću dozvoliti da SDP viče drž'te lopova i napada moje ljude, a istovremeno u Dubrovniku imaju pravomoćno osuđenog gradonačelnika! Za Sabu su se borili do zadnjeg trena, a sad će u zatvor. Sve je to normalno kada je o njima riječ. Sve rade po principu drž'te lopova. Vidjet ćemo tko su lopovi. Pa, postoji li uopće ministar ove vlade koji nije u sukobu interesa? Evo, Orsat Miljenić je genijalac, on je pokazao kako se racionalizira broj zaposlenih - ured za zapošljavanje otvorio je na cesti! Pa što će nam zgrada burze rada, petnaest tajnica i dvadeset kompjutera. Naravno zapošljava samo „svoje“. Kako ono kaže: „za početak 150, sve naši“. Zbog toga je trebao dati ostavku. Ako nema savjesti, onda bi ga trebao smijeniti 'savjesni' premijer koji tvrdi da ima najbolju Vladu ikada. Po čemu su najbolji, to nikome nije jasno. 
 
• Milanović vas neprestano izaziva na sučeljavanje, na fajt jedan na jedan? Hoćete li prihvatiti. 
- Pa, to mu je očito njegov „made in USA“ PR-ovac, na kojeg troši milijune, savjetovao. Neka se Milanović najprije sučeljava s rješavanjem nagomilanih problema u koje je doveo ovu zemlju. To je njegov posao. Ako ga ne zna obavijati neka raspiše izbore ili neka bar kaže građanima kad završava ova agonija vladavine njegove koalicije. Kad to napravi HDZ će promovirati svoj program strukturalnih reformi koji priprema dulje od godinu dana. Ako Milanović bude imao što za ponuditi možemo se sučeljavati. Nisam siguran da Milanović i njegova vlada uopće mogu kompetentno raspravljati o programu reformi. Ljude ne zanima čita li Milanović Šegrta Hlapića ili Frommov Biti ili imati, to nikoga ne zanima. Ljude zanima što je napravio. On se nema sa čime sučeljavati jer nije ništa napravio. U konačnici, ako mu je potrebna predstava onda ću još jednom reći: igramo basket do 20, vodim 20-0, i onda dođe Milanović i kaže pobjednik je onaj koji zabije prvi koš. Može, ja ću zabiti i taj koš, ali moraš priznati da gubiš 20-0. Ne bježim od sučeljavanja, ali želim odgovornu raspravu o tome kako ćemo Hrvatsku izvući iz ove agonije.
 

Ivana Puljić-Šego, Večernji list (tjedni prilog Obzor)

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1020 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević