Get Adobe Flash player

Zanimaju nas velike dinamičke amplitude i neočekivana glazbena rješenja

 
 
Razgovor s Vitoldom Koširom, glazbenikom vrlo popularnog sastava CRY BABIES.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/08/medium/vitold_kosir.jpg
• Gospodine Košir, Vaš sastav, sastav u kome svirate, CRY BABIES, o kome se u posljednje vrijeme dosta govori, traje, živi, djeluje dugo.
= CRY BABIES vec 20 godina žestokim nastupima uvijek iznova potvrđuju svoju reputaciju jednog od najboljih zagrebačkih cover-bendova.
 
• Izvodite vrlo široki repertoar, ipak nešto volite više?
= Identitet temeljimo na drskim, domišljatim i zabavnim obradama pjesama rockerskog repertoara. Cry Babiesi nisu poštedjeli niti druge glazbene stilove. Bez ikakvih skrupula grabimo pjesme od Ramonesa do Placeba, od Arsena Dedića do Depeshe Mode, od Franka Sinatre do Muse. Kojeg god glazbenog stila pjesme bile u originalu, naš cover je uvijek unutar rockerskih gabarita.
 
• U sastavu je opet i ženski vokal.
= Instrumentalna trojka u sastavu Krunoslav Rimac na gitari, Thomas Balaž na bubnjevima i ja na basu njegujemo sirovu ogoljenu nenakićenu verziju rockenrola. Zanimaju nas velike dinamičke amplitude i neočekivana glazbena rješenja. Volimo naglo mijenjati raspoloženja publike. Ženski vokal daje posebnu lirsku nadgradnju. U bend se upravo vraća Katarina Exle, što garantira ogromnu emisiju energije i humora sa stagea.
 
• Često nastupate u živo.
= Redovito nastupamo u kultnom zagrebačkom klubu Sax od samog njegovog osnutka. Gostovali smo na filmskim festivalima u Motovunu i Puli, "Porinu" u Osijeku, eventima za mnoge velike tvrtke u Hrvatskoj. Uživo smo za Radio 101 svirali cijeli koncert iz zagrebačkog kluba Vinyl.  Gostovali smo i na HRT: Garaži, Dobro jutro Hrvatska, te mnogim drugim radijskim i televizijskim postajama i emisijama.
 
• Kako se dospijeva i ostaje na rang listama?
= Poznata obrada pjesme "Pamtim samo sretne dane" u originalu izvedene od Gabi Novak poharala je sve radijske top-liste. Spot za tu pjesmu u režiji Igora Mirkovića i dalje živi na televizijskim ekranima. "Zarjavele trobente" popraćene spotom iz radionice Tomislava Povića popele su se na vrh slovenskih top-lista. „On me voli na svoj način“ u režiji Vanje Juranić skupio je preko 100.000 pregleda. Izuzetno smo ponosni i na suradnju s Radislavom Jovanovom Gonzom koji nam je snimio prelijepi spot „S druge strane“
 
• Što je novo na repertoaru?
= To ostavljamo kao iznenađenje publici!
 
• Koliko je talent važan u ovom poslu, u glazbi?
= Talent je presudan. Ne jednog čovjeka, nego svih članova. Bend je komplekna socijalna forma i samo užitak u talentu suigrača daje smisao postojanju.
 
• Što je ključno za popularnost jednog sastava?
= Cover bendovi su prvenstveno bendovi za zabavu. Tek kad je ispunjen taj uvjet možemo razgovarati o umjetničkim dosezima. Uvjerenje da dobro sviramo direktno se prenosi na publiku. Recept je mješavina te 3 komponente.
 
• Za sredinu rujna najavljujete važan nastup.
= 15. rujna u Saxu otvaramo 20tu uzastopnu sezonu. Posebno me veseli da koncert započinju The Plagijators u kojem nas vodi Krešimir Magdić. Najavljujemo veliki povratnički nastup Katarine Exle kao frontmena Cry babiesa.
 

Miroslav Pelikan

Konj izlučuje prapovijesni duh intenzivnog osjećaja slobode

 
 
Akademska slikarica Olena Sokolovska, suvremena je hrvatsko-ukrajinska umjetnica, autorica opsežnog opusa specifičnog rukopisa.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/O/Olena%20Sokolovska%201.png
• Nedavno ste izlagali u Dubrovniku.
- Da, izlagala u samom centru Dubrovnika, u galeriji Društva ljubitelja dubrovačkih starina. U Dubrovniku vlada multikulturna atmosfera, dolaze posjetitelji iz cijeloga svijeta, različitih reakcija i dojmova. Izložba je bila zasnovana na dvjema temama: Dubrovniku i mojim „konjima“. I moram priznati da je glavni razlog, koji je posjetitelje magnetski privlačio da uđu u galeriju, ipak bili konji. Za dva tjedna boravka u Dubrovniku pregledala sam cijeli grad, sve galerije. Grad je prekrasan, no najveće blago za mene su ljudi koje sam upoznala.
Kada putujem nekamo, uvijek naslikam grad u kojem se nađem. Izazov je bio u tome da pronađem svoju priču, bez obzira što je  scenarij vizure svima već poznat. Koristim imaginarije svojstva svjetla.To se dobro vidi na slici „Dubrovačka karaka“.
 
• Vaše su omiljene teme, krajolik, figure, konji. Nekoliko riječi o fascinantnom ciklusu konja.
= Rođena sam u Ukrajini, u umjetničkoj obitelji, gdje sam provela djetinjstvo i mladost. Na moje oblikovanje kao umjetnice, neporeciv utjecaj imali su krajolici Galicije u kojoj sam odrastala te duh slobode, potaknut  širokom divljinom, a naravno i njezin najsnažniji animalistički izričaj - konji. Studirala sam na Lavovskoj (Lviv) akademiji likovne i primijenjene umjetnosti gdje je poseban utjecaj na mene imao Mykola Drahan, profesor anatomije slikarstva i crteža. Na Koledžu likovne i primijenjene umjetnosti u Kosivu (Ukrajina) predavala sam anatomiju animalistike, slikarstvo i crtež. Tu sam bila i mentoricom nekoliko mladih umjetnika. U Hrvatskoj živim od 2005. godine, a stvaram u svome atelijeru u Zagrebu. Moje stvaralaštvo danas nazivam svojim hrvatskim razdobljem, koje je odraz spoja utjecaja ukrajinskih krajolika s bogatstvom hrvatske prirode. Taj spoj objašnjava moju ljubav prema pejzažima i konjima, tim plemenitim životinjama divnih naličja. Estetski gledano, konj je zapanjujuća životinja, sa savršenom ravnotežom tijela. Konj izlučuje prapovijesni duh intenzivnog osjećaja slobode. Moj život danas je moj rad o prirodi i njenim divnim stvorenjima, a svrha moga rada je stvaranje slike, kojom se dijele osjećaji. U svome radu istražujem unutarnji svijet u kojem se stvari osjećaju više nego što ga se vidi. Stvaram slike o iskustvima emocija.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/slika%20olena%20Dubrova%C4%8Dka%20karaka.jpg
• Što je ključno u Vašem ciklusu krajolika?
= Slikam ono čega je sve rjeđe - lijepe krajolike. Ne volim depresivne slike. Pejzaž radim iz „kozmičke perspektive“, u dodiru neba i tla. Više je to vizija pejzaža, neobičnog raslinja koje ima svoj život kao i ljudi (“Ples magnolije“, „Proljeće i ljeto jedne jabuke“). Živeći u Zagrebu napravila sam nekoliko ciklusa krajolika grada, primjerice „Zagreb, kak imam te rad“, „Noćni život grada“. Zagreb me podsjeća na zapadnoukrajinske gradove moje mladosti. U vedutama načinim sliku crvenkastom ili zlatkastom bojom i kroz njezinu površinu izvlačim detalje unutrašnjosti, zgrade, figure, često neonskog svjetla. Stvaram „ekranski efekt“, duh grada, večernji život grada.Na nekoliko izložbi posvećenih Zagrebu, osim slika, ponudila sam i razglednice mojih slika. Mnogi posjetitelji na njima skupljaju upravo te razglednice s mojim autorskim potpisom.
 
• Figure ili kako pristupiti licu?
= U portretiranju ili slikanju figure ključno je besprijekorno poznavanje anatomije i razumijevanje unutarnjeg duha i karaktera modela. Kada portretiram razmišljam o osobinama čovjeka kojeg slikam. U njegovom pogledu nastojim prepoznati višeslojnost osobe i njegovu kompleksnost prenijeti na platno. U tome dobar portretist ima prednost nad fotografom.
 
• Njegujete odmjeren, profinjen kolor.
= Ja sam kolorist. Senzibilitet slike stvara upravo kombinacija i tonalitet boja. Volim boju i uživam u njoj. Za mene kolorit je početna karika. U startu na platno stavim samo poteze boja. Zapravo, na ovoj etapi mogla bih i stati. Onda bi to bio tek apstraktni prikaz. Ali za mene to je samo podloga za buduću improvizaciju.
 
• Došli ste iz Ukrajine.
= Da, Hrvati su me primili kao jednu od svojih. Kada sam došla u Hrvatsku bila sam iznenađena i oduševljena što Hrvati, slično Ukrajincima, posjeduju afinitet prema estetici i umjetnosti te znaju prepoznati i cijeniti kvalitetu. Ljubav Hrvata prema umjetnosti prepoznaje se i u tome što se mnogi iz unutarnjih motiva odlučuju uzeti kist u ruke i ostvarivati se u slikarstvu. Tako su primjerice, mnogi moji polaznici tečajeva slikarstva, ušavši u mirovinu, proslikali. Nakon dvije izložbe ovoga ljetau Zagrebu i Dubrovniku stekla sam puno novih ideja i inspiracija za istraživanjem. Želim stvarati slike, u kojima se elementi mijenjaju ovisno od kuta gledanja. Na tome sada radim, koristeći razne teksture i odsjaj boja. Volim izazove. Svako putovanje, posjet galeriji i komunikacija s ljudima donosi nove ideje i otvara nove horizonte.
 
• Što je novo u atelijeru?
= Dopada mi se svaka vrsta umjetnosti, koja pozitivno utječe na čovjeka. Sve što ga mijenja u dobroćudno-razumnom i duhovnom smjeru.
http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/01_aa_kalendarium/2015/10%20listopad/30/Dvije_pri%C4%8De_-_Olena_Sokolovska-1.jpg
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
= Slikam u tehnici ulja na platnu i koristim najkvalitetnije boje. Eksperimentiram s apstrakcijom i realizmom, primjenjujući načela starih majstora renesanse, a to je lazurno, slojevito slikarstvo. Apstraktni potezi kista koji oponašaju atmosferu, u kojem krajnji rezultat postaje stvarniji. Sliku stvaram u nekoliko slojeva, svaki sloj se mora dobro osušiti i onda stavim poteze sljedećeg. Zna biti i do deset prozirnih slojeva. Kada bih razdvojila sve te slojeve, onda bih dobila nekoliko apstraktnih slika.
Akril ne volim – za mene je to razrijeđena plastika, koja se pretvara u tvrdu. Ne prihvaćam plastiku. Osim toga, tu elastičnost, prozirnost, ljepotu, prirodnost, dubinu može se ostvariti jedino uljem.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
= Ideje nastojim pretvoriti u planove.Voljela bih izlagati u Austriji i Sloveniji. Surađujem s galeristima u Zagrebu, Grazu i Dubrovniku. Za dva, tri tjedana izlazi moj katalog (monografija) na 50 stranica. Željno ga očekujem.
 

Miroslav Pelikan

Prostor u palači Milesi je gotovo idealan za moj koncept izložbe

 
 
Vlado Martek, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor istaknutog opusa i osobitog angažmana. Trenutačno je u Splitu, u palači Milesi otvorena retrospektiva ovoga umjetnika.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2018/08/Vlado-Martek-4-500x280.jpg
• U srpnju ste otvorili veliku retrospektivnu izložbu u Splitu, u palači Milesi. Kakvi su dojmovi posjetitelja, vaši?
= Koliko sam ja uspio vidjeti, čuti, reakcije su bile vrlo pozitivne, pomalo su ljudi bili iznenađeni, obzirom da moja umjetnost i moje slikarstvo nema reprezentativni pristup. Na otvaranju je bila i ministrica kulture gđa Obuljen, koja je u jednom neslužbenom govoru spomenula imoje agitiranje za čitanje a i poznato je da sam cijeli svoj radni vijek proveo radeći u knjižnici u Dubravi. Moje su slike uvijek pune riječi. Prostor je gotovo idealan za moj koncept izložbe, naime izložio sam iz različitih razdoblja odabrane radove i može se dobiti cjelovitiji uvid u moj rad.
 
• Vi ste bili aktivni u umjetnosti, koja je bila na rubu, dakle  riječ o pred umjetnosti, anti umjetnosti i sada smo svi dojma kako je ona ostavila dublji trag nego li oficijelna umjetnost.
= To je eksperimentalna umjetnost, eksperimentalistički pristup pojedinim medijima, a on je uvijek hodanje po rubu. No kako vrijeme prolazi vidi se da taj rub više govori o centru nego li centar o samome sebi. Umjetnik u toj umjetnosti ne stoji po strani kao izvođač ili proizvođač, umjetnik  je spojen osobnošću i maksimalno je uključen u prezentaciju i u radove. Klasična umjetnost naglašava dualnost djela i umjetnika a ova linija koju sam ja zastupao i mnogi iz moje generacije, težili smo jedinstvu, to je taj čovjek napravio, to su zajednički problemi, ideali, težnje i publika se na to nadovezuje.
 
• Očekujete li, uskoro da bi povjesničari umjetrnosti mogli ozbiljnije, javno razgovarati o djelovanju Grupe šestorice.
= Pitanje je bajkovito, više bih volio no što mislim da će se dogoditi. Bilo bi vrlo zanimljio raščlaniti takav pristup. Prije dosta godina objavljena je jedna monografska publikacija u povodu  retrospektive 1998. Neke su stvari zastarjele u pristupu, bilo bi vrijeme da se napravi nova publikacija, razgovor jer se približava pedeseta obljetnica prve izložbe, prve akcije. Mi smo pomoću umjetnosti širili prostor slobode.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2018/08/Vlado-Martek-8-500x280.jpg
• Što je novo u atelijeru, što planirate?
= Ja sam svaštar pa svašta i planiram. Pripremam s gđom Križić Roban knjigu o mojem fotografskom opusu, pripremam izložbu svojih fotografskih radova za Budimpeštu, pripremam i jedan samizdat, sređujem svoje depoe, sortiram slike. Pozvan sam u Valenciju, od njihova muzeja na obilježavanje 1989., godina pada Berlinskog zida , riječ je o velikoj izložbi. Čak i kod mene, moji radovi prije '89. imaju jednu vrijednost a radovi nakon '89. drugu vrijednost. Oni traže uvid u moje radove koja sam radio 1989.
 
• Svaki dan crtate, slikate.
= Da, svaki dan nešto radim. Trenutno slikam automobile bez kotača, metafora koja me jako privlači. Nedavno sam posvetio nekoliko radova Emily Dickinson, iskoristio sam nekoliko njezinih citata.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 19/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1227 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević