Get Adobe Flash player

Poljica mi je bila soparnik te Poljički Statut

 
 
Ivor Zidarić i Val kulture najpoznatiji su hrvatski promotori kulture i događanja, iza kojih stoji niz uspješnih akcija i festivala u svim krajevima Lijepe naše.
https://i1.wp.com/akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/06/ivor-zidari%C4%87-1a.jpg?fit=1152%2C1111&ssl=1
• Kako je i na koji način došlo do Vašeg interesa za promociju drevne Poljičke republike?
-Za sve je zaslužan festival LegendFest kojeg već 15 godina organizira Udruga Val kulture po raznim dijelovima Hrvatske, pa je tako u NP Krka prije 3 godine, jedan od izvođača bila tada tek formirana skupina entuzijasta, pod nazivom "Poljičke vile" koju je pokrenuo Goran Mikas - etno glazbenik iz Poljica. Sjećam se kako smo s oduševljenjem slušali legende iz Gornjih Poljica te dogovorili suradnju s Goranom kroz njegova predavanja.
 
• Koliko ste zapravo bili tada bili upoznati s Poljičkom republikom?
-Moram priznati jako malo, jedina informacija o postojanju Poljica mi je bila soparnik te Poljički Statut ... ha, ha, naravno o tradiciji i običajima kao i o vjerovanjima tada nisam znao ništa, no i dan danas učim.
 
• Po čemu su Vama Poljica toliko zanimljiva?
-Što više otkrivam, to mi postaje zanimljivije. Usuđujem se reći kako su Poljica nebrušeni hrvatski dijamant koji je jedinstven u svakom pogledu i zaista mi nije jasno zbog čega su Poljičani i Poljica jedan nepoznati svijet koji i te kako pripada našoj hrvatskoj tradiciji.
 
• Na koji način uspijevate pokrenuti i ostvariti projekte u Poljicima?
-Za uspjeh jednog projekta najbitnije je zajedništvo i naravno rad, te potpora ljudi, kako u financijskom tako i u moralnom smislu. Val Kulture je previše ozbiljna udruga sa višegodišnjim i međunarodnim djelovanjem, da bi se bavili projektima koji ne donose nekakav plod. Iza nas dokazano stoji rad kako kroz festivale LegenFest, tako i kroz niz drugih projekata koje smo uspješno organizirali. Dakle, ono najvažnije u cijeloj priči su ljudi, u ovom slučaju Poljičani, kojima je dosta neuspjeha i razočaravanja pa čak i izdaje na koje su eto, na žalost, navikli.
 
• Kakva je po Vama trenutačna situacija s očuvanjem poljičke tradicije?
-Zaista ne znam što bih rekao, postoje udruge i društva koja njeguju običaje i tradiciju ali s njihovim radom nisam toliko upoznat. Znam kako Poljičani još uvijek održavaju simboliku biranja poljičkog Velikog Kneza, da postoji i povIjesna postrojba, no što se tiče tradicije generalno mislim da je jako loše. Osim lokalnih čuvara baštine kao što je to npr. Marija Prelas, nema nitko tko je zainteresiran, što zapravo dovodi do izumiranja jedinstvenih gornjopoljičkih kirijaških napjeva, običaja, pa samim time i identiteta.
 
• Što mislite na koji način bi trebalo rješavati taj problem?
-Niti ja a niti Val Kulture nismo tu kako bi rješavali probleme, niti se želimo uplitati u probleme s kojima se trenutno susreću Poljičani.  No, ako me se baš pita, onda bi odgovor bio jednostavan, a taj odgovor glasi. Poljičani. Zaista jesmo upoznati s poljičkim problemima no rješenje se krije u jedinstvu Poljičana te konačnom priznanju pa i zahvalu Poljičanima za sve što su učinili kroz njihovu burnu povijest. Trn u oku svakog Poljičana je ponižavanje i stavljanje Poljica u kontekst Omiške zagore. Poljičani zaslužuju više od toga da ih se omalovažava, a tu je i problem odnosa među Poljičanima koje svakako moraju raščistiti sami a tek tada će biti moguće riješiti sve probleme.
 
• Kolika je zainteresiranost udruga i čuvara poljičke tradicije za suradnju s Valom kulture?
-S obzirom kako smo još "uljezi" među Poljičanima jer Poljičani su na glasu kao oprezan narod, uspjeli smo ostvariti suradnju sa udrugom Tvornica iz Dugog Rata koja ima slične ciljeve kao i Val Kulture. Mi smo otvoreni za suradnju sa svima, no isto tako napominjem kako mi imamo svoj put i ciljeve koje smo si zadali, jednako kao i udruge na području Poljica. Veliko povjerenje imamo u Gorana Mikasa  koji je zapravo i iznio svaki naš projekt te okupio ljude oko sebe, koji poznaje materiju, pa i problematiku, te smo uspjeli potaknuti i mlade da doprinesu ostvarenju projekata.
https://i0.wp.com/akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/06/ivor-zidari%C4%87-5.jpg?resize=920%2C613&ssl=1
• Spomenuli ste i ciljeve, koji su Vaši ciljevi?
-Ciljevi koje smo sebi postavili su zaista veliki i neostvarivi bez pomoći Poljičana, ali i lokalnih, općinskih pa i županijskih jedinica. Za početak, nakon ovih projekata oživljavanja nekih običaja kroz fotografije, spremamo projekt koji je zaista jedna ljestvica više, a to još ne smijem otkriti. Pored toga cilj je sve ono što uspijemo postići zajedno sa Poljičanima. Zašto bi maštali o muzeju u Gornjim Poljicima ako je to i ostvarivo. Ja vidim ansambl Lado kako pleše poljičko kolo i pjeva kirijaške pjesme, vidim gornjopoljičke, srednjopoljičke i donjopoljičke nošnje uz bok sa svim hrvatskim nošnjama. U suradnji s udrugom Tvornica sufinancirali smo izradu "obluka" koji je jedinstveni ukras na glavi gornjopoljičke mladenke... zaista je mnogo ciljeva, ali isto tako je i put do ostvarenja istih trnovit.
 
• Dolove i Vela njiva?
-Dva zaseoka u gornjopoljičkom selu Srijane u kojima nisam još bio ali to će se uskoro promijeniti ha, ha, ha. U Veloj Njivi je zadnji poljički diplar, naš član i suradnik Goran Mikas ujedno i svirač na jako puno tradicijskih glazbala, Vela Njiva je riznica mitova, legendi i običaja koje promoviramo. Dolovi su zaseok u kojem je kako kažu stalo vrijeme, zaseok poljičkih mlinara i žreceva.
 
• I za kraj pitanje... Kako i na koji način Poljičani gledaju na Vaše namjere i Val kulture općenito?
-Zaista ne znam a i ne opterećujem se time, no ono što smo do sad ostvarili, ostvarili smo upravo zahvaljujući malom broju naših istomišljenika. Mene osobno kao i Val Kulture zanimaju ljudi koji nešto rade i koji se trude unatoč svim poteškoćama sa kojima se susreću ali idu dalje i to su naše namjere, ići dalje bez obzira na sve. Ja nisam vezan za Poljica kao Poljičani niti mogu biti, ali mogu barem malo pomoći da se čuje vapaj Poljičana te pridonijeti čuvanju jedne zaista prebogate i iskonske tradicije.
 

Miroslav Pelikan

Lik sv. Jakova nosi Bibliju, štap i naslikan je pastelnim zemljanim bojama

 
 
Razgovaramo s istaknutom hrvatskom umjetnicom, akademskom slikaricom iz Dubrovnika, Ivanom Jovanović Trostmann, u povodu izrade Križnog puta.
https://www.politikaplus.com/img/s/600x315/upload/images/gallery/foto/SLIKA%20IVANA%20J.%20T.jpg
• Izradili ste nedavno Križni put za kapelicu sv. Jakova u Dubrovniku.
- Crkvica Svetog Jakova je mala srednjovjekovna crkvica na vrhu Zlatarske ulice u Dubrovniku građena vezano za dolazak dominikanaca u Grad; više puta su nadogradnje izmjenile njen prvotni oblik. Crkvica je vlasništvo dominikanskog samostana i sv. Misa se održava samo na dan sv. Jakova ili Jakova Zebedejeva brata sv. Ivana apostola koji su uz sv. Petra bili najbliži Isusovi učenici. I Ivan i Jakov bili su žestoke naravi pa ih i sam Isus naziva „sinovi groma“. Sv. Jakov i se slavi ljeti 25. srpnja pa se naziva i crkvica sv. Jakova Pipunara tradicionalno se svi počaste pipunima iza Bogoslužja. Crkvica nema likovno osmišljen Križni put pa je to bila prilika u malom formatu napraviti jednu cjelinu sakralne tematike Križnog puta. Unutarnji prostor je cjelovit, više puta renoviran i trenutno je u upotrebi kao radni prostor. Apsidalni prostor na istočnom dijelu crkvice iskorišen je kao oltarni.
 
• Radovi nastali u ovom prostoru su većinom sakralnog opusa…
- Krist u maslinskom vrtu rađen je za izložbu Nit u Sponzi 2019. kao i Gospa.
 
• Kako ste pristupili kompleksnoj temi?
- Budući da je crkvica potrebna renoviranja, a prostor treba sadržavati materijale koji se ne će oštetiti od vlage promislila sam napraviti križni put u plastičnoj masi koja može biti i privremeno rješenje. Jedan zid sam oslikala i likom sv. Jakova ostavivši namjerno određenu grubost površine da bi odgovaralo cijelom ukupnom dojmu interjera koji i traži intervenciju. Lik sv. Jakova nosi Bibliju, štap i naslikan je pastelnim zemljanim bojama. Njegov stav autoriteta nosi blagost, ali i čvrstinu. Slika je rađena na središnjem lijevom zidu crkvice u niši.
 
• Ciklus je izveden u kojoj tehnici?
- Križni put oslikan je akrilnim i uljanim bojama na plastičnoj masi. Budući da su radovi malih dimenzija prilagođeni malom prostoru crkvice radila sam ih u snažnom koloritu suprostavljajući tonove cinober i kadmij crvene boje bijelim i tamnim plohama radi snažnijeg izraza i dramatskog ostvarenja same teme.
 
• Zanimljiva je i podloga slika.
- Plastična podloga je izborana i gruba i nosi teret koji je i prestavljen samom temom patnje Križnoga puta. Svaki prizor ima ispod sebe istu podlogu neznatno većih dimenzija koja na taj način uokviruje kadrove, ali i promatraču približava prizor plastično.
 
• Koliko Vam je trebalo vremena da realizirate ciklus?
- Radila sam u ovom razdoblju virusa koji je pogodio svih nas i tako na neki način proživljavala cijelu temu Isusovog križnog puta sa svim što nas je okruživalo.
Razgovor u povodu – akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann
• Kako naslikati sakralni ciklus i ostati prepoznatljiv po osobnom stilu?
- Mislim da umjetnik ne može pobjeći od sebe onako kako inače slika tako će se izraziti i u sakralnoj ili nekoj drugoj tematici ukoliko moj rad nosi neku impresionističku notu ili eskpresivnu gestu ona će biti vidljiva i u svakom radu koji izaberem. Raditi sakralni opus je samo po sebi zahtjevno, jer ne možete slikati a da se ne približite i emotivno i duhovno svakom segmentu ili dijelu cijele priče. Patnja veže patnju supatništvo, suosjećanje ili proživljavanje svakog trenutka Križnog puta…vraćanje na nas svih koliko padamo gdje padamo kad se ustajemo od padova koliko možemo dokle, i naravno pitanja smisla.
 
• Ima li još novosti u atelijeru?
- Svakodnevno radim posebno za sakralne objekte u Trogiru i sada još završavam. To su radovi većih dimenzije, posebno mi je draga Posljednja večera i slika Isusa koja se nalazi u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.
 
• Planovi?
- Planiram jesenju izložbu apstrakcija velikih formata u Splitu. To su planovi…
 

Miroslav Pelikan

Kiparstvo i glazba izrazi su potpuno iste potrebe za oblikovanjem prostora – slušnog ili vizualnog

 
 
Sa suvremenim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim kiparom, ali i akademskim glazbenikom i sokolarom, razgovaramo s Vitoldom Koširom.
https://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2020/05/ito.doonja-scaled.jpg
• Gospodine Košir, ponekad mislim kako Vi posjedujete tri zasebne osobnosti, skulptor ste, glazbenik i vatreni sokolar.
- Shizofreno zvuči, ali zapravo je točno tako. U svoju obranu mogu jedino reći da se ti dijelovi mene nerazdvojivo isprepliću. Kiparstvo i glazba izrazi su potpuno iste potrebe za oblikovanjem prostora – slušnog ili vizualnog. Sokolarstvo svatko tko se njime bavi zbog finoće odnosa s grabljivicama naziva umjetnošću.
 
• Nedavno ste priredili u svom stanu izložbu skulptura. Vidimo i figuraciju i nefiguraciju.
- Izložbe u stanu organiziram svakih nekoliko godina. Prošlu je kao kustos vodila Matea Kolendić a izlagali smo Boba Matasić, Tatjena Politeo, Robert Rebernak i ja. Ovaj puta odabirao sam radove iz različitih faza. Oduvijek sam se rado vraćao figuraciji i iznova kretao u pustolovinu apstrahiranja. Posebnost ove izložbe je da sam u ovo vrijeme samoizolacije napravio izbor svojih radova i postavio izložbu - za samoga sebe. Osjećao sam se pomalo kao Xavier de Maistre u Putovanjima po mojoj sobi.
 
• Osobito se ističe graciozni portret žene u zelenom.
- Glava žene je iz doba moje općinjenosti Modiglianijem što se zasigurno vidi na prvi pogled. Obožavam je, dan danas me i dalje veseli i dao sam joj posebno mjesto među bijelim reljefima koji su dio izložbe Inverzija nedavno postavljene u Domu HDLU-a.
 
• Istodobno, izložili ste i metalnu, rekao bih, gotovo apokaliptičnu skulpturu.
- Klaster je mladenački rad, iz doba dok sam paralelno studirao i likovnu i glazbenu akademiju, svojedobno izložen na Salonu mladih u Umjetničkom paviljonu. Klaster je muzički akord sastavljen od susjednih tonova, arhitektonski vrlo čvrst. Kiparstvo oduvijek crpim iz glazbe.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/jastreb.i.skulpture.jpg
• Što je ključno u Vašem pristupanju motivu?
- Repetativnost. Vraćam se i vraćam vječno nezadovoljan rezultatom i siguran da mogu bolje.
 
• Izvrsno ste ukomponirali svoje ptice u niz sklulptura.
- Let me kao motiv zanima više od oblika ptice. I u sokolarstvu me ljepota leta oduvijek više privlačila od ljepote same ptice. Teške, željezne skulpture optički su sasvim lagane, poput pokretnog trodimenzionalnog crteža.
 
• Postoji li određena veza između skulpture, glazbe i sokolarstva?
- Neraskidiva – barem meni. Ne samo u pojavnom ili filozofskom smislu. Nego - dok sviram jedva čekam da zbrišem u prirodu s pticama. Dok sokolarim negdje u pozadini mozga nesvjesno nastaju skulpture. Dok kiparim u glavi mi tutnji muzika.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1614 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević