Get Adobe Flash player

Nemam pojma odakle se pojavila misao o snažnom, genijalnom ruskom državnom upravljanju

 
 
„Rusija se u Ukrajini nije pokazala kao odličan politički igrač. Ona to nikada nije ni bila. U svome djelovanju protiv Ukrajine Rusija je precijenila svoj potencijal i sada je Vladimir Putin primoran djelovati opreznije kako bi ograničio rizike Kremlja“, kaže u intervjuu za Ruski servis RSE-a) George Friedman, osnivač i šef američke obavještajno-analitičke tvrtke Stratfor. Prema njegovoj studiji, Rusija propada u svakom pogledu. Ona je prošla kroz raspad Sovjetskog saveza, a sada se bori za očuvanje onoga što je ostalo nakon SSSR-a. Pozivajući se na svoju posljednju knjigu „Krizne tačke: perspektive krize u Europi“, G. Friedman je dao prognoze u vezi sa skorom budućnošću istočne Europe.
http://pds.joins.com/jmnet/koreajoongangdaily/_data/photo/2014/10/27062747.jpg
- Imamo krizu kоја se produbljuje, ali mogli smo je predvidjeti jer je ovo regija u Europi u kojem obično počinje konflikt - između europskog i ruskog dijela kontinenta, u regiji Pribaltika, Bjelorusije, Ukrajine, pa ponekad i od Poljske do Rumunjske. Moja prognoza je da rata ne će biti, ali će biti visok nivo zategnutosti i neoružanih konfrontacija - informacijskih, propagandističkih, ekonomskih itd. Tamo će biti potencijalni unutarnji konflikti. Suština je u tome što je u dugoročnoj perspektivi Rusija veoma krhka država. Ona nije mogla pretvoriti svoja naftna bogatstva u održivu ekonomiju. Njen nacionalni budžet ovisi o nafti. Ona ne kontrolira cijene nafte. I Kina, і Europa ekonomski slabe і s obzirom na to ne mogu kupovati toliko nafte. Sjedinjene Američke Države postale su veliki proizvođač nafte, stoga će se cijena nafte smanjivati. Mislim da je pravo pitanje to kako će Rusija uspjeti preživjeti u svijetu u kojem će se njen prihod od energenata naglo smanjivati. Sve to, također, stvara određenu opasnost, jer ako se unutar tako velike države kao što je Rusija događa fragmentacija, napetost i ostalo, ona postaje sve manje predvidljiva. Stoga osnovno pitanje glasi što će biti s Rusijom.
U ovom regiji je bilo popularno mišljenje da su Rusi „visoki 5 metara“ i slično. Sjećam se kako se 70-ih і 80-ih godina također pričalo da su Amerikanci usporeni, glupi i da ne shvaćaju što rade, а da su Rusi najbolji. Ruse su u ovoj regiji uvijek precjenjivali, а Amerikance podcjenjivali, možda i zato što su oni daleko, ali - na kraju - vidjeli smo da se raspao Sovjetski savez, a ne SAD.
 
• Za vrijeme neslužbenih rasprava na konferenciji Globsec-2015. rekli ste da Rusiju od osvajanja većih teritorija Ukrajine sprječavaju problemi s opskrbom. Na primjer, problem s gorivom za njihove tenkove. Mislite li da samo vojni problemi obuzdavaju širenje ovog konflikta?
- Ne, Rusi imaju mnogo prepreka. Svjedoci smo propusta njihove obavještajne službe u Ukrajini. Ona nije mogla predvidjeti događaje u Kijevu, pad vlade. Mislila je da će se dogoditi ustanak u istočnom dijelu Ukrajine. Ruska vojska ima svoje probleme. Vidjeli smo kako je ruska vojska djelovala u Donbasu, kao i to da im tamo nije sve išlo na ruku. Pri tome mislim na to da su oni, svakako, opstali, ali su se morali boriti protiv ukrajinskih snaga, odnosno nailazili su na mnoge prepreke. Rusi su uvijek precjenjivali svoj vojni potencijal. Postavljalo se pitanje zašto oni nisu napali Zapadnu Europu za vrijeme Hladnog rata. Ipak, njihova armija nije bila toliko dobra, barem ne na planu opskrbe. Kada šaljete u napad tisuće tenkova, trebate za njih osigurati i municiju, benzin і hranu za vojsku. Rusima je uvijek bilo teško, isto kao i svakoj drugoj armiji koja ide u napad, opskrbljivati svoje postrojbe ovim resursima. U Gruziji im to nije uspjelo, mnogi tenkovi su se pokvarili, imali su problema. Ipak, svaki rat je težak, i ruska vojska je preživjela deset katastrofalnih godina tijekom 90-ih. Posljednjih 15 godina ona se trudi  modernizirati svoju vojsku, ali to ide teško. І napokon, ne treba smetnuti s uma da u slučaju da ruski tenkovi krenu u akciju, Amerikanci imaju velike zračne snage koje su stvorene za vrijeme Hladnog rata da bi se borile protiv ruskih tenkova. Ima mnogo faktora, ali čini mi se da je glavni moment to što Rusi trenutno revidiraju svoj potencijal, razočarani su svojim akcijama u Ukrajini, i mislim da će oni biti veoma oprezni.
 
• Kako procjenjujete perspektive Ukrajine i potencijal ukrajinske vojske?
- Mislim da se ukrajinska vojska neće moći suprotstaviti ruskoj, ali čak i bez otpora, bilo bi teško kretati se daleko u unutrašnjost Ukrajine. Teško je okupiti i desetak ljudi na piknik, a kamoli ako imate 80 ili 100 tisuća vojnika koje trebate premjestite, pa čak i bez otpora - to je za Ruse problem. Također, treba imati u vidu da bi Rusi morali brinuti ne samo o Ukrajincima. Amerikanci neće poslati kopnene postrojbe. Ako se Amerikanci umiješaju - ne predviđam da će oni to učiniti - ali ako se umiješaju, to će svakako biti iz zraka, to će biti zrakoplovi F-16 koji su bili razvijeni kao protutenkovsko oružje. Oni ispaljuju rakete Hellfire. Ako bi došlo do toga, bila bi to veoma opasna situacija za Ruse. Rusi ne bi trebali misliti da će se boriti samo protiv Ukrajinaca. Trebaju računati da bi se i SAD mogao umiješati jer su Amerikanci nepredvidljivi. To svakako ne bi bila kopnena intervencija, jer bi u tom slučaju SAD bio u nepovoljnoj situaciji. To bi sigurno bila intervencija iz zraka, gdje je SAD u prednosti. Ako ste ruski lider, postavlja se pitanje koliko ste spremni da riskirati. Putin je od prvih dana ukrajinske krize pokazao veliki oprez i želju za smanjenjem rizika. On je svjestan koliki je njegov ulog i ne želi ga podizati. Ja bih rekao da će Rusija prije čekati krizu u Kijevu - mislim tu na pad vlade, a zatim će se truditi utjecati na Kijev umjesto da iskoristi svoje vojne snage. Amerika svakako ne želi rat u Ukrajini. Mislim da Ruse brine kakav bi bio rezultat takvog konflikta. Uvijek se sjetim da su Rusi u Drugom svjetskom ratu ušli u sukob napadom na Finsku koji se nije odvijao onako kako su oni željeli. Dakle, i Rusi imaju povijest vojnih neuspjeha, kao i većina zemalja. Smatram da će se Rusi truditi pronaći političko rješenje i da je budućnost Ukrajine sada u rukama ukrajinske vlade. Ako ona uspije biti složna i efikasna, ako uspije održati kontrolu nad državom - mislim da će Rusija ponovo morati razmotriti svoje planove. Ali, ako bi u Ukrajini došlo do raskola, Rusija će imati razne mogućnosti.
 
• Mislite li da će Rusija voditi politiku destabilizacije neposredno protiv zemalja članica NATO-a, kao što su to baltičke zemlje ili će strepiti od petog članka Statuta NATO-a і uglavnom će se orijentirati na podrivanje susjednih zemalja koje nisu u sastavu NATO-a, kao što je Moldavija? Što mislite – jesu li osnovane priče o mogućoj ruskoj aneksiji Bjelorusije?
- Peti članak je interesantan, s obzirom da NATO može reagirati isključivo ukoliko su prisutne vojne snage u zemljama članicama. NATO je dopustio da njegove vojne snage počnu slabiti, stoga pitanje nije u petom članku, već u Americi. Amerika je država čije korake je veoma teško predvidjeti, a Putin voli imati mogućnost prognoziranja. Za sada ruski pokušaji destabilizacije regije nisu uspeli. Mislim da je Putin svakako stvorio napetost u Moldaviji, аli Moldavija i dalje ostaje neovisna. On je dao do znanja - iako je to bilo jasno i prije toga - da će nešto učiniti u baltičkim zemljama, iako ništa nije učinio. Mislim da je ideja oko aneksije Bjelorusije previše nategnuta. Kao prvo, Bjelorusija se nalazi između Ukrajine i Baltičkih zemalja, і time bi se Rusija našla u nepovoljnoj situaciji i sa sjevera i s juga, ali još važnije je to što u političkom smislu on ima posla s Lukašenkom, а Lukašenko je izgradio efikasnu političku strukturu koja je djelomično tako formirana da se suprotstavi Rusiji. Hoću reći - on je sačuvao svoju neovisnost. Postoji mnogo mitova o tome što Rusi mogu učiniti, ali to su mitovi koji se do sada nisu obistinili. Ukrajinska kriza traje već više od godinu dana. Rusija je imala sve osnove da pokuša s destabilizacijom Moldavije i baltičkih zemalja. Ona to nije učinila. Čini mi se da je to pretežno zbog toga što je zabrinjava da će se ova kriza proširiti i dovesti do veće suradnje između članica NATO-a, pa makar samo političke. Trebamo pamtiti da je Putin bio veoma iznenađen što je SAD uspio ujediniti Europljane oko sankcija. On očigledno nije očekivao da će Nijemci i Amerikanci postići neki konsenzus povodom onoga što se dogodilo u Ukrajini. Nadao se da Nijemci neće poduzeti taj korak. Ne mogu reći da je li jedinstvo oko sankcija snažno ili krhko, аli sankcije postoje. U istočnoj Europi je popularna ideja da prejaka Rusija sve destabilizira, ali ona, u stvari, još ništa nije destabilizirala. Smatram da mi trebamo imati na umu granice ruske mogućnosti i zamisliti se nad razmjerima snage Amerike, ali u ovom regiji postoji neka prizma gledano kroz koju ruski potencijal uvijek izgleda veći.
 
• Zar to nije prirodno za zemlje koje graniče s Rusijom, kao što je to Ukrajina, iz razloga što se one osjećaju nezaštićeno?
- Ruske akcije u Ukrajini su prilično jadne. Jednostavnije rečeno, nisu upečatljive. Kada su počinjale, Rusija je imala kontrolu nad ukrajinskom politikom. Kada su se završile, oni su dobili Krim i neke dijelove istočne Ukrajine, ali čak i tamo je ograničen rezultat. Ukrajina ulazi u sferu fundamentalnih interesa Rusije, ali kada gledam rezultat - onda te akcije uopće nisu upečatljive. Rusija nije pokazala kvalitete odličnog političkog igrača. Zapravo, ona nikad nije ni bila odličan politički igrač. Ona je bila primorana napasti Čehoslovačku jer je izgubila kontrolu nad njom. Ona je upala u Mađarsku jer je izgubila kontrolu nad Mađarskom. Rusi su izgubili kontrolu nad Rumunjskom. Oni nikad nisu mogli kontrolirati Tita. Nemam pojma odakle se pojavila misao o snažnom, genijalnom ruskom državnom upravljanju.
 

Oleksij Znatkevič i Ana Šamanjska, Radio Slobodna Europa

»Genocid se dogodio u NDH. Ne samo nad Židovima nego i nad Srbima, i to mnogo više nego nad Židovima«!

 
 
Efraim Zuroff je čovjek koji već godinama živi na lešinarenju. Živi na lažima. Nakon što je prije neki dan dao intervju za beogradsku Politiku, to je ponovno potvrđeno. Njegovi odgovori u intervjuu koji slijedi toliko su lažni, pristrani i nelogični da smo odlučili objaviti ih i tako predočiti Hrvatskoj i Hrvatima kako još uvijek ima ljudi u svijetu koji iz dna duše mrze žrtve Hrvatsku i Hrvate, a dodvoravaju se agresorima Srbiji i Srbi(janci)ma. Stoga i ne čudi što su Efraima Zuroffa upravo ovih dana pozvali u Beograd, i sigurno jako dobro platili njegov dolazak, jer živimo u vremenu kada su pale sve maske oko lažnih jasenovačkih žrtava, i na popisu u Jasenovcu, i na popisu u New Yorku, kao i na popisu nekih novih lažnih žrtava poput Šaranove jame ili nepostojećih žrtava u Jadóvnu. Osim Hrvata, Zuroff je još više uvrijedio Bošnjake svojim negiranjem genocida u Srebrenici, jer su – prema njemu – srpski zločinci pokazali „dobru volju“ time što su pobili samo muškarce, a pustili žive žene i djecu. Ovo je previše i od Efraima Zuroffa, kao i onih u Beogradu koji ga plaćaju.
http://www.independent.co.uk/migration_catalog/article5299782.ece/alternates/w620/22-efraim.jpeg
„Moram pohvaliti premijera Aleksandra Vučića što je otišao u Potočare. Svi znaju da se u Srebrenici dogodila tragedija, to je činjenica. I Srbi su bili odgovorni za tu tragediju. Ali to ne znači da je to bio genocid. Međutim, prijem na koji je naišao srpski premijer nečuven je. Netko dolazi, priznaje da njegova zemlja dijeli krivicu za određenu tragediju i želi pokazati želju da se suoči s tim zločinom. A na kakav prijem naiđe? Dočekaju ga kao da je zločinac. Dio problema je i to što nitko ne očekuje od muslimana da se ponašaju po standardima normalnog ponašanja. Kada muslimani viču „Alahu ekber“ i bacaju kamenje na Vučića, to je u redu, jer to su muslimani, nisu znali što rade, pogriješili su. Potpuno istu stvar imamo i u Izraelu. Nitko ne gleda što radi Hamas, što rade palestinske vlasti. Nitko to ne gleda, nego kažu, oni traže mir, odmah im treba dati da im damo državu, a nitko ne gleda potpuno kaos koji je nastao na Bliskom istoku poslije ’arapskog proljeća’“, kaže u razgovoru za „Politiku“ Efraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema. Jedan od najpoznatijih svjetskih lovaca na naciste boravi u Srbiji na poziv naše vlade i sutra bi trebao prisustvovati sastanku Komisije za uređenje Starog sajmišta, zloglasnog nacističkog logora. U  intervjuu Zuroff je više puta ponovio svoj stav, koji je već izrekao u našem listu, da se u Srebrenici nije dogodio genocid.
 
- Srpske snage su pustile žene i djecu da odu iz Srebrenice, nisu ih ubili. To očito nije genocid. Genocid je pokušaj da se potpuno zbrišu ljudi, a ako želite potpuno zbrisati jedan narod, ne puštate žene i djecu da odu, već ih ubijete. To je genocid. Ali, sve to je politika. Bill Clinton, koji je bio na ceremoniji u Potočarima, nije imao hrabrosti nazvati ono što se dogodilo u Ruandi genocidom, iako je to očigledno bilo baš to. Jer da je nazvao Ruandu genocidom, Ujedinjeni narodi morali bi nešto poduzeti, ističe Zurof.
 
• Britanska rezolucija o Srebrenici, koja na kraju nije usvojena u Vijeću sigurnosti  Ujedinjenih naroda, kao i mnogi koji smatraju da se u Srebrenici dogodio genocid, često kao argument koriste presudu suda u Haagu Radoslavu Krstiću, koji je osuđen za genocid u Srebrenici. Isti sud, međutim, presudio je da „Oluja“ nije bila etničko čišćenje niti udruženi zločinački pothvat. Dovode li nas zahtjevi da prihvatimo presudu o Srebrenici  u nemoguću situaciju, budući da bismo time priznali i da „Oluja“ nije bila ni etničko čišćenje ni udruženi zločinački pothvat?
- Možete raditi što god hoćete i možete također donositi nesuvisle presude. Sve je to politika i ako je politika pogrešna, onda nema zadovoljenja pravde. Vi ste, svakako, u nemogućoj situaciji kada je čitav svijet protiv vas. Ali, to ne znači da istina nije na vašoj strani. Pogledajte što se  danas događa s Izraelom, kako tolike zemlje osuđuju Izrael za prekomjernu upotrebu sile u Gazi i očekuju, u suštini, od nas da sjedimo i gledamo kako Hamas bombardira naše civile i gradove dan za danom. Jedini je problem što smo mi malo pametniji od Hamasa i uspjeli smo  zaustaviti rakete. Ali da nismo to učinili, znate li koliko bi izraelskih civila poginulo? Tisuće.
http://entoen.nu/media/_600/demonstratie%20Srebrenica.jpg
• Strani dužnosnici često sugeriraju srpskoj strani da treba prihvatiti da je ono što se dogodilo u Srebrenici genocid jer je to jedini put k pomirenju Srba i Bošnjaka muslimana. Jesu li  ti zahtjevi za prihvaćanje odrednice genocid bez postavljanja daljnjih pitanja, bez dijaloga, pravi put k pomirenju ili predstavljaju prepreku u odnosu dvaju naroda?
- Oni traže mir i pomirenje zasnovano na lažima. E pa imam vijest za vas: to nikada ne će uspjeti. Tako se ne postiže mir. Danas imamo sustavne napore da se promijeni povijest Drugoga svjetskog rata i holokausta i nitko ništa ne govori, sve zbog političkih interesa. U bivšoj Jugoslaviji je posebna situacija u kojoj je holokaust bio sporedna predstava mnogo većeg ubijanja Srba. Na čemu će pravda biti zasnovana? Hoće li će biti zasnovana na spoznaji istine i koracima koje treba načiniti kako bi se nosilo s tim činjenicama? Ako u Jasenovcu nema nijedne slike nijednog zapovjednika toga logora, onda tu nešto nije u redu.
 
• Po medijskim izvještajima, oko 90 stranih delegacija bilo je u Potočarima, a gotovo nitko od stranih dužnosnika nije došao dan kasnije u Bratunac, gdje je odano poštovanje srpskim žrtvama iz istoga rata. Kako na to gledate?
- Što ste očekivali? To je očigledno – sve je to politika. Zapad je iz vlastitih političkih razloga odlučio da će Srebrenica biti simbol srpskih ratnih zločina. Ali, da bi osnažili taj simbol pretvorili su ga u genocid, što on nije bio. A genocid, to je nešto ozbiljno, i zato nitko nije bio u Bratuncu.
 
• Biste li ostali pri svom stavu da se u Srebrenici nije dogodio genocid, čak i kada bi poricanje genocida zabranila neka buduća rezolucija ili sličan dokument?
- Moje shvaćanje kao povjesničara jest da se Srebrenica ne može nazvati genocidom. Povijesne činjenice jasno pokazuju da nisu svi bili ubijeni u Srebrenici. Srpske snage mogle su ubiti žene i djecu, ali su ih poštedjeli.
 
• Holokaust danas često uspoređuju i izjednačavaju s različitim događajima iz suvremene povijesti, pa i onim iz vremena ratova devedesetih godina. Tako se uspoređuju opsada Staljingrada i opsada Sarajeva, čak i dnevnici Anne Frank i sarajevske djevojčice Zlate Filipović. Kako gledate na takve interpretacije?
- Ono što se sada događa može se nazvati „holokaust zavist“. Poslije mnogo godina ljudi su konačno shvatili koliko je holokaust važan, on je postao simbol ogromnog ljudskog stradanja i svi žele biti na istom nivou kao holokaust. Ako je to već slučaj, onda je opsada Sarajeva isto što i opsada Staljingrada. Ljudi koji su pogođeni tim zločinom žele imati isto priznanje i prepoznavanje kao i žrtve holokausta koje su to priznanje dobile 60 godina poslije stradanja. Holokaust je nešto bez presedana i apsolutno jedinstveno. Sada svatko želi zakvačiti svoj vagon za holokaust. Jedan od najboljih primjera za to jest Deklaracija iz Praga od 3. lipnja 2008. godine. Praška deklaracija koju su potpisala 33 uglavnom istočnoeuropska intelektualaca navodi da Europa ne će biti jedinstvena dok se nacizam i komunizam ne prepoznaju kao isto zlo. Oni žele ponovno napisati udžbenike iz povijesti u Europi u duhu tog jedinstva. Dakle, Europa je imala dvije tragedije: jedna je holokaust, druga komunizam. Povijesno, to je potpuna laž. Na primjer, u Muzeju genocida u Vilniusu, koji se nalazi u nekadašnjoj zgradi KGB-a, do prije godinu i pol dana nije bilo nijedne riječi o pravom genocidu, masovnom ubojstvu Židova iz Litve koji se dogodio samo 12 kilometara odatle. Nacisti su ubili 17.000 Židova, ali su u tome najviše sudjelovali  specijalni litvanski odredi za masovna ubojstva. Mi smo prosvjedovali, pa su napravili malu sobu o holokaustu, ali gotovo cijela postava je o komunističkim zločinima. Ima i prijedloga da se uspostavi međunarodni dan sjećanja na sve žrtve totalitarizma. A za Dan sjećanja izabran je 23. kolovoza, dan kada se dogodio sporazum Molotov–Ribbentrop. Dakle, mislili ste da je samo nacistička Njemačka odgovorna za smrt 15 milijuna ljudi u Drugome svjetskom ratu. E, pa razmislite ponovno. I Sovjetski Savez je odgovoran jer su potpisali sporazum s nacističkom Njemačkom. Dakle, zemlja koja je osmislila, isplanirala i vodila najveću tvornicu smrti u povijesti čovječanstva dovodi se na istu razinu sa zemljom koja je oslobodila istu tu tvornicu smrti.
 
• Kako gledate na najave kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca? Uskoro bi trebao početi i dijalog o tom pitanju Srpske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj.
- Bože sačuvaj! Ante Pavelić je bio jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata, a Stepinac je bio njegov svećenik, duhovni savjetnik. I što reći za takvog čovjeka? To je apsurdno. I što da mislim o Katoličkoj Crkvi u čijim je redovima svećenik jedan Vjekoslav Lasić koji je za Pavelića držao mise. Pavelić je jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata i on danas zaslužuje misu?!
 
• Mislite da je ono što se dogodilo u NDH bio genocid?
- Naravno da je bio genocid. Ne samo nad Židovima nego i nad Srbima, i to mnogo više nego nad Židovima.
 

Jelena Čalija, Politika, Beograd

UN je jedna formalna, birokratska ustanova bez svrhe

 
 
Ivo Banac, povjesničar, o zločinu u Srebrenici i ulozi međunarodne zajednice.
http://www.avaz.ba/assets/image_cache/690/470/0/assets/uploads/ivo%20banac.jpg
• Što nam poručuje činjenica da Vijeće sigurnosti nije uspjelo izglasati rezoluciju o Srebrenici?
- To nam poručuje da je Srbija spremna riskirati početak integracijskog procesa za EU radi definicije onoga što se dogodilo u Srebrenici. To znači da je također spremna tražiti uslugu od jedne velesile koja će im to naplatiti i koja je i inače u opreci sa Zapadom u ovom trenutku. Drugim riječima, rizik koji su preuzeli, u prvom redu Nikolić, a iza njega Vučić, izuzetno je velik i nešto nam govori o tome što Srebrenica zapravo znači ne samo za Miloševićev režim nego i za njegove nasljednike.
 
• Je li postojanje Republike srpske dokaz da se zločin isplati, kako kažu neki povjesničari?
- Zločin se u konačnici ne isplati jer ostaje činjenica da je Međunarodni sud pravde u Haagu Srebrenicu definirao kao genocid. To se ne može izbrisati jednostranom voljom jedne sile koja se, usput, ponašala krajnje licemjerno za vrijeme glasanja. Čurkin je prvo ustao i onda tražio trenutak tišine za žrtve Srebrenice, a potom tim žrtvama zabio nož u leđa.
 
• Možemo li na temelju toga slučaja u Vijeću sigurnosti zaključiti da je međunarodna zajednica već neko vrijeme u dubokoj moralnoj i organizacijskoj krizi?
- Problem je u tome što su tu na djelu još uvijek pravila s kraja Drugog svjetskog rata. Tako da jedna stalna članica Vijeća sigurnosti može opstruirati volju većine. Mislim da bi se ta pravila morala promijeniti. Uostalom, zašto baš samo četiri sile imaju pravo veta? Zašto neke druge ne bi mogle biti uključene za taj stol, što bi donekle promijenilo sustav za takva glasovanja. Uostalom, čuli ste britanskog veleposlanika koji je tražio promjenu pravila, posebno u situacijama koje se odnose na ovako osjetljiva pitanja poput genocida.
 
• Očekujete li da se u tom smislu nešto i promijeni u bliskoj budućnosti?
- Teško, zbog toga što naravno Rusija ima pravo veta i u ovakvim slučajevima. No, nešto će se doista morati poduzeti jer su Ujedinjeni narodi doista mnogo izgubili na svom utjecaju, tako da je to danas tek jedna formalna, birokratska ustanova, koja stvarno ne može djelovati nigdje gdje su na djelu sukobi između država i unutar država.
 

I. Bošnjak, Glas Slavonije

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 815 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević