Get Adobe Flash player

Na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila

 
 
Američki Hrvat treće generacije Michael Palaich redatelj je i producent iznimno zapaženog filma Bleiburška tragedija koji detaljno oslikava mnoge detalje o ratnim zločinima počinjenom na koncu Drugoga svjetskog rata nad hrvatskim narodom, pa tako i o britanskoj upletenosti u samu pripremu i tijek izvršenja ovog zločina, ali i kasnije prikrivanje dokaza. O filmu i dokazima prikupljenim tijekom njegovog snimanja ekskluzivno za HRsvijet govorio je gospodin Palaich.

• Gospodine Palaichu, za početak, Vi ste američki državljanin hrvatskih korijena?
- Moji djed i baka emigrirali su u Sjedinjene Države iz Petrinje i Križa početkom dvadesetog stoljeća. Ja sam rođen u Detroitu, Michigan prije 57 godina. Diplomirao sam političke znanosti i psihologiju. Od mog umirovljenja, moja supruga Sandra i ja provodimo zimu u Americi, a ljeto u Hrvatskoj. Moje dvoje odrasle djece voli nas posjećivati u Hrvatskoj za vrijeme ljeta.
 
• Autor ste iznimno zapaženog filma o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda, koju mnogi žele negirati. Od kud interes upravo za tu temu?
- Kao dječak, čuo sam baku kad je pričala o svoja dva brata koje su partizani objesili na telefonske stupove nakon Drugog svjetskog rata. Mislim, međutim, da bih ovaj film snimio čak i da Titine komunističke ubojice nisu u svojim zvjerstvima dotakle i moju obitelj. Ideju o intervjuiranju preživjelih s Bleiburga dobio sam 1985. godine. Već tada su mnogi preživjeli s Bleiburga i Križnog puta  umirali zbog visoke starosti. Kad sam započeo projekt, imao sam za cilj jednostavno snimiti sjećanja tih ostarjelih svjedoka kako bi buduće generacije imale priliku iz prve ruke čuti o užasima koje su Hrvati kad su izgubili svoju državu „morali“ proživjeti.
 
• Osobitu vrijednost Vašem uratku daju britanski povijesni izvori kao i svjedočenja britanskih časnika koji su izravno sudjelovali u ovoj hrvatskoj tragediji.  Što kažu britanski izvori?
- Sljedeća faza ovog projekta odvila se kad sam shvatio da moram dokumentirati svjedočanstva britanskih suučesnika koji su bili uključeni u prisilno izručenje Hrvata u Bleiburgu. Znao sam da će svjedočanstva Hrvata biti još upečatljivijima ukoliko njihove priče dobiju potvrdu od britanskih suučesnika u ovom ratnom zločinu. Čuo sam mnoge priče preživjelih Hrvata koji su govorili o svojim pokušajima predaje britanskoj vojsci. Drugi su pričali o tome kako su britanski avioni Spitfire nadlijetali Bleiburško polje i filmski snimali ono što se na njemu odvijalo.
 
• Sudeći prema nekim informacijama, u prvoj fazi rada na ovom projektu niste uopće vjerovali u suodgovornost britanske strane u ovom gnusnom ratnom zločinu. Kako ste uopće došli u priliku uzeti te izjave?
- U početnoj fazi britanskih intervjua, bio sam skeptičan. Pretpostavljam da sam imao određenu pozitivnu predrasudu prema Britancima, i nisam mogao zamisliti da bi oni mogli biti krivi za ratne zločine zbog kojih su i sami sudili u Nürnbergu. Nikolai Tolstoy je u to vrijeme živio u Velikoj Britaniji, ali je upravo u to vrijeme boravio u posjetu Torontu u Canadi, i Ante Beljo me, jednom prigodom, upoznao s njim. Beljo je tada, naime, još uvijek radio i živio u Canadi. Tolstoy je, na koncu, bio ta osoba koja me je spojila s nekoliko bivših časnika britanske VIII. Armije, koji su sudjelovali u prisilnim repatrijacijama zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Moram ovom prilikom naglasiti da niti jedan od tih časnika nije ispočetka htio razgovarati sa mnom. Svi su tvrdili da su imali vrlo malo veze s tim događajem i da su se uglavnom bavili Kozacima. Naposljetku su pristali na razgovor sa mnom. Smatrao sam, a to i danas vjerujem, da ih je moj američki naglasak razoružao i da su zbog toga opuštenije govorili o događajima iz prošlosti, što ne bi bio slučaj da su kojim slučajem razgovarali s nekim tko ima hrvatski naglasak. Naravno, bio sam u zrakoplovu za Englesku istog trena, prije nego što su se imali prilike predomisliti.
 
• Ni potraga za dokumentima iz tog doba u Velikoj Britaniji nije uopće lagana zadaća. Kako je tekao taj dio?
- Treća faza produkcije dokumentarnog filma o Bleiburgu uključila je potragu za britanskim dokumentima koji potječu iz svibnja i lipnja 1945. godine, a koji bi poduprli svjedočanstva hrvatskih i britanskih svjedoka. Stoga sam morao još jednom putovati u Englesku gdje sam pretražio nevjerojatne količine dokumenata u Britanskoj javnoj arhivi, Carskom ratnom muzeju u Londonu i Ministarstvu obrane u Londonu.
 
• Jesu li istraženi svi dokumenti o britanskom suučesništvu u bleiburškim događajima?
- Na žalost, još uvijek postoji mnoštvo dokumenata o Bleiburgu i prisilnim repatrijacijama koje istraživači nisu niti dotakli. Ono što smo Tolstoy i ja našli, jedva je načelo materijale koji još uvijek čekaju nekog mladog hrvatskog istraživača koji je spreman na sebe preuzeti tu odgovornu zadaću.
 
• Posljednja faza snimanja dogodila se u Hrvatskoj?
- Konačno su 1990. godine vjetrovi slobode prohujali cijelom Europom i narodi koji su bili zatočeni komunizmom počeli su se oslobađati. Ja sam bio uvjeren da je Jugoslavija na rubu raspada. Isto sam tako bio uvjeren da Hrvati koji nikada nisu čuli za Bleiburg, a i hrvatski političari, moraju vidjeti, u obliku dokumentarnog filma, što se dogodi kad Hrvati predaju svoju suverenost agresoru, ili nekom drugom narodu koji u podsvijesti ima samo vlastite interese. Nadao sam se da će Hrvati, kad vide taj film, uvidjeti da predaja nikada nije moguća nakon što je ispaljen prvi hitac u borbi za slobodu. Upravo iz tog sam razloga zamolio sam preživjele Hrvate  s Bleiburga da se na kraju obrate budućim generacijama Hrvata. Zamolio sam ih da se obrate hrvatskoj mladeži koja o ovim stravičnim zločinima nije znala gotovo ništa.
 
• I što su kazali?
- Iako se oni nisu međusobno poznavali, svi su odgovorili na isti način: njihova poruka mladim hrvatskim  generacijama bila je o tome  koliko je iznimno važno nikada ne predati ili prodati  vlastitu suverenost. Ukratko – naučiti lekcije iz povijesti.
 
• Kako je Vaš film prvi put stigao u Zagreb?
- U svibnju 1991. godine prošvercao sam četiri kofera punih filmova u Hrvatsku preko austrijske granice, dok su vojnici JNA patrolirali vlakom između Klagenfurta i Jesenica. Znao sam što bi se dogodilo da su zatražili da otvorim kofere, ali srećom vojnici su mi povjerovali kad sam im rekao da je unutra samo odjeća.
 
• Kakve su bile tadašnje reakcije na film?
- Film je po prvi puta prikazan u Muzeju Mimara u Zagrebu u svibnju 1991. Da, bilo je nekih u dnu dvorane koji su vikali: “Laži, laži!” Danas se mnogi od intervjua s glavnim protagonistima filma mogu naći u video arhivima Carskog ratnog muzeja pod temom prisilnih repatrijacija. Muzej isto tako posjeduje transkripte tih intervjua koji su pohranjeni za daljnja istraživanja.
 
Britanski časnici otkrivaju stravične podatke
 
• Tko je najviše pozicionirana britanska figura s kojom ste razgovarali tijekom snimanja filma?
- To je Gerald Draper, koji je bio jedan od tužitelja na Savezničkom sudu za ratne zločine, od kojih je najpoznatiji Nürnberški proces. Draper je bio vrhunski stručnjak za pitanje “ratnih zločina”, “zločina protiv čovječnosti” i “zločina protiv mira”. On je isto tako i glavni autor Britanskog etičkog vojnog kodeksa. Prije svoje smrti, Draper je više puta bio pozivan na godišnje obilježavanje holokausta u Izraelu kao jedan od glavnih govornika.
 
• Znači, razgovarali ste s Draperom?
- Da, intervju s Draperom trajao je gotovo sat vremena. Odvio se u njegovom domu u Sussexu u Engleskoj, 1989. godine. Draper je za vrijeme intervjua rekao dvije vrlo važne stvari koji su uključene u film “Bleiburška tragedija”.
http://www.kroativ.at/upload_data/site_photos/big_die-massaker-von-bleiburg.jpg
• Idemo redom, prvo Titova pa onda britanska odgovornost. Koji su Draperovi stavovi kad je u pitanju Titova osobna i zapovjedna odgovornost, kao i odgovornost njegove partzansko-partijske strukture od vrha do dna?
- Tito i njegovi komunistički krvnici mogli bi biti optuženi za ratne zločine, ili za zločine protiv čovječnosti  radi hladnokrvnih ubojstva žena, djece i zarobljenih hrvatskih vojnika. Pojedinci koji su počinili ubojstva mogli bi biti optuženi za ratne zločine, kao i časnici koji su im u to vrijeme bili nadređeni. I sam Tito, sukladno slovu međunarodnog ratnog prava, mogao je biti optužen za ratne zločine. Prema Draperu, da je Tito kojim slučajem bio optužen, i da je nakon toga tvrdio kako nije znao što su njegovi podređeni činili, to bi bila neprihvatljiva obrambena taktika od optužbi za ratni zločin. On je ili znao što se događalo, ili je to svakako trebao znati. Prema Draperovim tvrdnjama, “Neznanje nije obrana od optužbe za ratne zločine”. Postoji, međutim, dovoljno dokaznog materijala na temelju kojeg se može zaključiti da je Tito sasvim dobro znao da su nad hrvatskim narodom počinjeni ratni zločini s elementima genocida.
 
• U čemu se prema mišljenju tvorca „britanskog etičkog kodeksa“ vidi britanska odgovornost za bleiburšku tragediju?
- Prema Draperu, bilo koji britanski vojnik ili časnik koji je poslao žene, djecu i vojnike u ruke titovih komunista, znajući da će vjerojatno biti ubijeni, mogao bi biti optužen za ratne zločine. Draper je isto tako tvrdio kako su britanske snage mogle biti optužene za ratne zločine ili za zločine protiv čovječanstva čak i u situaciji da su, kojim slučajem, “odbile prihvatiti [Hrvate] na područje pod  britanskim nadzorom i dati im zaštitu u okolnostima u kojima je bilo sasvim jasno da će u protivnom pasti u ruke Titovih komunista, za koje se pretpostavlja da će ih desetkovati”. U ovom slučaju Britanci su priznali kako su procjenjivali da će Titine snage masakrirati Hrvate. Nigel Nicholson je na koncu priznao kako je  Hrvatima lažno kazao da će vlakom biti poslani u Italiju. Priznao je kako je raspolagao saznanjima da su po dolasku u Jugoslaviju zarobljeni Hrvati bili masovno ubijani. On je nadalje tvrdio da je bio prisiljen prevariti ih obećanjem da će biti poslani u Italiju, jer inače ne bi bili dragovoljno ušli u vlakove smrti.
 
• Razgovarali ste i sa satnikom Colinom Gunnerom?
- Colina Gunnera intervjuirao sam u njegovom domu u Bradburyu u Engleskoj, godine 1989. Gunner je u vrijeme rata bio u Kraljevskoj irskoj pješadiji unutar britanske VIII. armije. Satnik Gunner prisiljavao je Hrvate da prijeđu most u Lavamündu, u Austriji, čak i nakon što je vidio da ih se ubija i baca s mosta. On je priznao da je tri dana i tri noći promatrao ta ubojstva, jer je toliko dugo trajao prolazak zarobljenih  Hrvata preko mosta. Ubojstva koja je vidio uključivala su žene i djecu. Gunner je izjavio: “Tito je masakrirao. Tito nije imao vremena baviti se s ljudima koji su mu bili na putu. Nitkov je masakrirao.”
 
• Gdje je satnik Gunner bio u trenucima dok su partizani masakrirali ratne zarobljenike na mostu u Lavamündu?
- Gunner je izjavio kako je sjedio u vojnom vozilu na početku mosta u Lavamündu, i svojim je očima gledao kako su zarobljeni Hrvati bili prisiljavani prijeći most, da bi s druge strane mosta, pred njegovim očima, bili ubijani od strane partizana.
 
• Colin Gunner pokazao je neke emocije dok ste razgovarali s njim o ubojstvima. Možete li nam reći još nešto o njemu?
- Colin Gunner je bio vrlo neobičan čovjek. Pridružio se Britanskoj vojsci kao neškolovani novak. Postao je časnikom kao posljedica svoje vojne službe, što je koliko ja znam vrlo rijetko. Rekao mi je da je na kraju počeo uživati u ratu, u “baraži”, kako je on to zvao. Pod stare dane se propio. Pretvarao se da ga sjećanja na izručenja Hrvata i njihovu smrt nisu mučila, ali to očito nije bilo točno. Bilo je očito da ga ta sjećanja već desetljećima progone kad nije mogao savladati emocije dok se prisjećao tih davnih iskustava. Intervjuirao sam ga 1989. godine, četrdesetčetiri godine nakon Bleiburga, a krivica koju je osjećao još ga je uvijek progonila. Jedan zanimljivi detalj o dijelu intervjua u kojem se rasplakao je to da sam ja naslutio da se Gunner nije osjećao ugodno dok sam ga snimao. Prije intervjua, bio je vrlo emotivan, ali čim sam uključio kameru, sabrao se i postao zatvoren. Nakon mnoštva intervjua naučio sam da se nikad ne zna kako će ljudi reagirati na kameru. Zato sam na kraju intervjua pustio da kamera snima dalje. Počeo sam spremati stvari kao da smo završili. Mislim da mu je to pomoglo da se opusti i sve emocije koje je zatomljivao tijekom intervjua izašle su na vidjelo, jer je mislio da ga se više ne snima. To je samo jedna usputna priča. Ja nisam suosjećao niti s jednim od tih ostarjelih Britanaca. Oni su vrlo slobodno razgovarali o počinjenim ratnim zločinima, kao kad bismo nas dvojica razgovarali o dobroj košarkaškoj utakmici. Godine 1989. bio sam vrlo aktivan u pokretu za oslobođenje Hrvatske i morao sam se zaista suzdržavati kako bih iz tih staraca izvukao priču.
 
• Već ste spomenuli satnika Nigela Nicholsona, koji je imao jednu od zapaženijih izjava u vašem filmu?
- Intervju s Nigelom Nicholsonom obavio sam u njegovom domu u Cranbrooku u Engleskoj godine 1989. Nigel Nicholson bio je obavještajac u britanskoj VIII. armiji. Kasnije se bavio politikom i postao je član parlamenta Velike Britanije. Mnogi ne znaju da je nakon Bleiburga još uvijek bilo nekoliko desetaka tisuća Hrvata, muškaraca, žena i djece, koji su bili prisilno vraćeni u Jugoslaviju, u ruke Titinim komunističkim snagama, putem takozvanih prisilnih repatrijacija. Upravo je Nicholson  bio osoba koja je smislila podlu prijevaru koja jeolakšala izručenje zarobljenih Hrvata u ruke jugoslavenskih komunista.
http://www.drugisvet.com/wp-content/uploads/2013/07/foto538.jpg
• O kakvoj prijevari se radilo?
- Nicholson je priznao kako je u to vrijeme procjenjivao da bi se Hrvati opirali da su kojim slučajem znali kako će biti vraćeni u Jugoslaviju, jer  su bili u potpunosti svjesni što ih čeka u tom slučaju. Stoga je smislio podlu prijevaru obećavši zarobljenim Hrvatima da idu u Italiju. Rekao im je kako će ih zapadni saveznici  uskoro pozvati da sudjeluju u ratu protiv komunizma. Na jednom mjestu u svom dnevniku, kojeg sam potajice snimio i koji ću u skoroj budućnosti objaviti, on je napisao: “Žrtve ne znaju kuda idu”. Primijetit ćete da je upotrijebio riječ “žrtve”. U scenama koje podsjećaju na otpremu Židova u nacističke koncentracijske logore, 60-80 ljudi ugurano je u stočne vagone, vrata su zaključali izvana i nisu bila otvorena sve dok vagoni nisu stigli na odredište u Jugoslaviji. Na toj strani granice oni koji su preživjeli, bili su poslani na Križni Put.
 
• Razgovarali ste i s general bojnikom Bredinom?
- Taj sam intervju obavio 1989. godine u domu general bojnika Bredina u Essexu u Engleskoj. Njegovo ime i adresu dobio sam od svećenika po imenu Sean Quinlan. Vlč. Quinlan navodno je bio kapelan u britanskoj VIII. armiji. Bredin je godine 1945. imao čin potpukovnika. Kao visoki časnik, on svoje ruke nije izravno uprljao događajima na Bleiburgu ili prilikom prisilnih repatrijacija Hrvata. Međutim, on je priznao da je znao za operaciju prisilnih repatrijacija uz upotrebu prijevare, što je završilo masovnim pokoljem ratnih zarobljenika. Bredin je izravnije bio uključen u repatrijacije Kozaka koje su sovjetski komunisti doslovce  masakrirali.
 
Britanci su kazneno odgovorni za ratni zločin na Bleiburgu
 
• Koji su Vaši dojmovi nakon ovih razgovora vođenih s britanskim časnicima?
- Neki od britanskih sudionika u ovim ratnim zločinima, kao što je Nigel Nicholson, opisuju svoju ulogu na vrlo hladan i proračunat način, bez nekih prevelikih emocija. Dok slušamo ovu ostarjelu gospodu, moramo imati na umu da iako nisu uživali u tome što su počinili, oni su vjerno izvršavali zapovjedi koja su dobili. Nicholson je smislio kako prevariti Hrvate. U slučaju kapetana Colina Gunnera, promatrač bi mogao zaključiti kako ga uloga koju je odigrao 1945. godine još uvijek muči. Međutim, on je naš intervju započeo riječima: “Čujte, da mi netko naredi, ja bih vas ustrijelio kao psa, da dobijem naređenje, i to mi ništa ne bi značilo.”
Jasno je da bi on i četrdeset i pet godina nakon masakra još uvijek izvršio nezakonitu naredbu da pošalje muškarce, žene i djecu u smrt. Za Colina Gunnera nije bilo razlike između zakonite i nezakonite vojne naredbe. Zapravo nije uopće bitno da li ratni zločinac ima dvadeset ili osamdeset godina, te da li zbog počinjenih zločina osjeća grižnju savjesti ili ne. O tim bi se pitanjima trebalo raspravljati na suđenju, ali ona ne bi trebala utjecati na odluku o tome da li treba podignuti optužnicu ili ne.
 
• Što onda učiniti?
- Godine 1995. bio sam pozvan sudjelovati u obilježavanju pedesete obljetnice Bleiburga. To je uključilo turneju Hrvatske i Hercegovine, te držanje predavanja na temu Bleiburga zajedno s Nikolaiem Tolstoyem i još dvojicom Britanaca koji su godine 1945. radili u izbjegličkim logorima u Koruškoj. Održao sam i kratak govor u Saboru u Zagrebu. Već sam tada izjavio da smatram da bi britanski časnici koji su sudjelovali u predaji Hrvata u Bleiburgu, te u prisilnim repatrijacijama Hrvata u Koruškoj, trebali biti optuženi za ratne zločine po istim kriterijima po kojima se sudilo nacistima u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata.
 
• Zašto?
- Kao prvo, Britanci su znali da će ih Titini partizani najvjerojatnije pobiti. Ako pokušaju tvrditi da to nisu znali, moramo se zapitati zašto su o Hrvatima govorili kao o “žrtvama”. Nadalje, svjedoci kao što su Kapetan Colin Gunner, priznali su mi 1989. godine da su sami vidjeli “pokolj” žena i djece u Lavamundu 1945. godine. Teško je tvrditi da nešto niste znali, ako ste priznali da ste to vidjeli vlastitim očima, i unatoč tomu i dalje nastavili izručivati Hrvate. Osim toga, prema tužitelju za ratne zločine Geraldu Draperu, vojnik je obvezan izvršiti “zakonita naređenja”, a ne naređenja koja rezultiraju pokoljem. Naposljetku, britanski časnici kao Kapetan Nigel Nicholson bili su obavještajci koji su djelovali na području Klagenfurta, Viktringa, Villacha i Rosenbacha. Upravo je Nigel Nicholson (bivši britanski parlamentarni zastupnik) priznao da je osmislio sadistički plan prijevare Hrvata kojima se reklo da idu u Italiju, dok su zapravo bili isporučeni Titu i njegovim ubojicama.
 
• Kako su Vaše britanske kolege reagirali na tako intonirane stavove?
- Nakon mog govora jedan od britanskih pozvanika oštro me prekorio. On je ustvrdio kako Nigel Nicholson nipošto ne bi smio biti optužen za ratne zločine jer je pokazao hrabrost kada je u jednom od svojih obavještajnih izvješća u lipnju 1945. naveo da prosječni britanski vojnik proces prisilne repatrijacije smatra “neugodnim”. Moj je odgovor na to bio kako se ta obrana može uzeti u obzir na suđenju, kao što se može uzeti u obzir i dob optuženoga. Međutim, koliko mi je poznato, zločin ubojstva ne zastarijeva, niti zastarijevaju  ratni zločini koji su rezultirali ubojstvima.
 
• Znači, zagovornik ste sudskog procesa za Bleiburg i suučesništvo u komunističkim zločinima?
- Po mom mišljenju, ako se držimo kriterija drugog svjetskog rata kako bismo donijeli odluku o tome treba li nekome suditi za ratne zločine, Nigel Nicholson je odličan kandidat, kao i mnogi drugi Britanci. Činjenica da je netko star, bolestan ili da osjeća grižnju savjeti, ili da je dobar građanin, nikada nije bila prihvaćena kao razlog da se nekome ne sudi za počinjeni zločin. Ja se još uvijek dobro sjećam slika dr. Andrije Artukovića kojega su na nosilima unijeli u jugoslavenski sud kako bi mu se sudilo za ratne zločine zbog kojih su ga Sjedinjene Države 1986. godine izručile tadašnjoj Jugoslaviji.
 
• Kolike su zapravo bleiburške žrtve, što kažu svjedoci?
- Svi preživjeli Hrvati pričaju svoju priču iz vlastite perspektive. Kada ih se upita, na primjer, koliko je ljudi s njima marširalo iz Bleiburga, oni kažu da ne znaju. Zašto? Bilo je toliko tisuća ljudi da ako je netko bio u sredini te mase ljudi, nije mogao vidjeti kraj kolone. Ako je netko bio na kraju kolone, nije mogao vidjeti njen početak, i obrnuto. Na ovom mjestu moramo govoriti o nečemu vrlo važnome: brojevima. Nema načina odrediti broj Hrvata prisilno izručenih u Bleiburgu, niti onih koji su kasnije prisilno vraćeni u Jugoslaviju, na temelju svjedočanstava preživjelih. Stoga se moramo osloniti na službene procjene britanske VIII armije iz svibnja i lipnja 1945. godine.
 
Na Bleiburgu je bilo 700.000 Hrvata
 
• Što kažu britanski dokumenti?
- Britanski dokumenti podupiru tvrdnje da su britanski avioni Spitfire nadlijetali nad poljem Bleiburga i snimali scenu koja se odvijala ispod njih. Dokumenti pohranjeni u Carskom ratnom muzeju to potvrđuju. Službeni dokumenti Britanske osme armije navode da je na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila. Colin Gunner, britanski svjedok ubojstvima u Lavamündu tvrdi da su muškarci, žene i djeca koračali po četvero u jednom redu dok su prelazili preko mosta u Lavamündu. On je isto tako izjavio da im je trebalo tri dana i tri noći da prijeđu most. Bilo bi relativno lako izračunati broj ljudi koji je prešao most na osnovi tih informacija. Moramo se međutim podsjetiti da je svega polovica ljudi išla preko Lavamünda.
Prema Petru Milošu, još jednom preživjelom koji je kasnije postao predsjednikom Počasnog Bleiburškog Voda, druga polovica je napustila Bleiburško polje i išla izravno do Dravograda. Njihov broj se ne može odrediti. Postoje dvije ceste koje vode od Bleiburga do Dravograda, i iz nekog su razloga Hrvati bili razdvojeni u dvije kolone. Osim ovih brojki, moramo dodati i broj hrvatskih žrtvi koje je britanska VIII. armija izravno poslala u smrt u stočnim vagonima, baš poput žrtava nacista koje su na isti način poslane u koncentracijske logore. Dokumenti britanske vojske, koje sam snimio i koje ću uskoro objaviti, navode da je 60-80 Hrvata stavljeno na svaki stočni vagon. Nakon što su vagoni napunjeni, bili su zaključani izvana kako bi se spriječila mogućnost bijega. Rečeno im je bilo da idu u Italiju, ali su bili poslani ravno u Jesenice.
Žrtve su shvatile da idu u Titine ruke tek kad su stigle su Rosenbach i na stanici vidjele Titine partizane s crvenom petokrakom na kapama. Bivši britanski obavještajac Nigel Nicholson izjavio je da su mnogi Hrvati počinili samoubojstvo kad su stigli u Rosenbach, dok su još bili u stočnim vagonima. Kroz proreze na vagonima mogli su vidjeti crvene petokrake partizana, i tada su shvatili da su ih Britanci podlo prevarili. Britanci su podrobno dokumentirali broj žrtava koje su prisilili u te vagone i poslali u smrt. Jedna hrvatska svjedokinja bila je u to vrijeme mala djevojčica i vidjela je te vagone pune Hrvata. “Kuda idete?” zavikala je prema njima s tračnica. “Idemo u Italiju.” bio je odgovor.
 
• Što kažu iskazi žrtava?
- Svaki hrvatski vojnik imao je vlastitu priču užasa. Neki su bili svjedocima suludih ubojstava koje su počinile partizanske žene, a koje bi zvučale kao proizvod nečijeg poremećenog uma, da nisu bile istinite. Drugi su pobjegli usred noći i danima se nepomično skrivali na istom mjestu jer su se bojali da bi ih i najmanji pokret mogao izdati. Mnogi koji se nisu međusobno poznavali i koji su bili intervjuirani u različitim zemljama govorili su o određenom razdoblju kad se brutalnost još više povećala nakon što su nove partizanske ubojice pristigle kako bi preuzele kolone smrti. Neki se čak prisjećaju kako su partizani ubili neke nevine hrvatske seljanke koje su izašle iz svojih kuća kako bi pregladnjelim Hrvatima ponudile sirovu koricu krumpira dok su marširali kroz njihovo selo. Svi su oni proživjeli masovna ubojstva, mučenje i pokolj, počinjene na najbrutalniji i ponižavajući način.
 
• Vaša usporedba tih zločina i ovih počinjenih u Domovinskom ratu?
- Intervjuirati hrvatske preživjele i britanske sudionike znači slušati stotine sati najužasnijih ljudskih sjećanja. Na žalost, za vrijeme hrvatskog Domovinskog rata, bio sam prisiljen slušati iste priče koje je ovoga puta pričala nova generacija žrtava. Osuđeni ratni zločinac kojeg sam intervjuirao u Sarajevu opisao mi je svoju ulogu u nedavnim ratnim zločinima. Ovoga puta su Srbi, a kasnije i ostatak svijeta, taj pokolj nevinih ljudi nazivali etničkim čišćenjem. U Karlovcu sam intervjuirao preživjele sramotnog logora smrti Omarske. Od njih sam čuo o nezamislivim okrutnostima srpskih vojnika koje su čak i mene zaprepastile. Zašto to sve govorim? Zar nam je sudbina ponoviti ta iskustva svake druge generacije? Zašto treba dokumentirati svjedočanstva? Zašto treba sakupiti dodatnu dokumentaciju? Ako ne naučimo lekcije iz povijesti, zar ćemo zaista biti osuđeni na ponavljanje istih grješaka? Zar su samo određeni ljudi pravno odgovorni za ratne zločine? Je li istina da pobjednici ne samo pišu povijest, nego da su osim toga nedodirljivi kad se radi o ratnim zločinima?
 
• Kako gledate na veličanje komunističkih simbola  u današnjoj Hrvatskoj Državi?
- Hrvati od 1945. godine oplakuju stotine tisuća svojih žrtava. Nekoliko je knjiga objavljeno na tu temu, filmovi i dokumentarci su snimljeni. Ipak, do današnjeg dana niti jedan Titin partizanski ubojica nije doveden pred sud. Dapače, u Hrvatskoj se danas neki ljudi ponosno slikaju s crvenom petokrakom na glavi, dok se istodobno iskapaju masovne grobnice njihovih žrtava iz Drugoga svjetskog rata. Možda to i nije ista osoba koja je pobila Hrvate, možda to nije ista glava s istom kapom. Ali ta crvena zvijezda je simbol kojeg su nosili ubojice članova obitelji njihovih sugrađana. Prilikom nedavna posjeta Rovinju, s užasom sam vidio kako se u jednom kiosku prodaje duhan za cigarete pod nazivom “Tito”. Na paketu je bila slika Tite s crvenom petokrakom na čelu. Kad sam pozvao na red prodavačicu, njezin je odgovor bio: “To je belgijski duhan.” “Da, ali vi ga prodajete.” uzvratio sam. U prošlosti je crvena zvijezda bila simbolom smrti kojeg su ponosno nosili pripadnici komunističke partije dok su ubijali Hrvate 1945. godine. Danas se, nevjerojatno, ponovno s ponosom izlaže u javnosti. Još je veća izopačenost to što počinitelji ratnih zločina još uvijek slobodno hodaju ulicama zajedno s nama, bez da su ikada bili u sudnici, a još manje u zatvorskoj ćeliji.
 
• Kakvo je vaše gledište o sudskim procesima i ukupnoj problematici istraživanja zločina komunizma?
- Budući da se danas u Hrvatskoj toliko govori o ratnim zločinima, potrebno je i zločine počinjene nad Hrvatima 1945. godine dokumentirati svjedočanstvima preživjelih, vladinim dokumentima i forenzičnim dokaznim materijalima. Međutim, to sve ima malo smisla ako se odgovorni ne će dovesti pred sud, i Hrvatima konačno pružiti osjećaj pravde. Nadalje, međunarodna zajednica ne smije sistematično prebirati po ratnim zločincima i odlučivati koga će dovesti pred sud, a koga ignorirati, na temelju njihove narodnosti. Ne možemo prihvatiti da su u prošlosti određeni pojedinci bili osuđeni za ratne zločine zato što su krcali ljude u stočne vagone, dok su Britanski časnici koji su učinili to isto kasnije postali članovi parlamenta, i nikada nisu bili optuženi za ratne zločine.
Ne možemo prihvatiti da su Sjedinjene Države izručile osamdesetogodišnjeg dr. Andriju Artukovića Jugoslaviji 1986. godine, dok je određeni Hrvat i bivši Titin partizan slobodno živio u Mississaugi u Kanadi većinu svog života unatoč tomu što je pobio bezbrojne Hrvate u Jazovki godine 1945. Ne možemo prihvatiti da ulice i trgovi u Hrvatskoj nose ime Josipa Broza Tite, istog onoga koji je organizirao pokolj cijele generacije Hrvata, dok njegovi sljedbenici tvrde kako je on heroj jer se borio protiv fašizma. Čovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fašizam i komunizam. Fašizam i komunizam su antiteza osobnoj slobodi. Oporba fašizmu ne znači da je netko dobar čovjek, ako je taj isti bio komunist koji je ubijao 1945. godine. Isto tako, oporba komunizmu ne znači da je netko dobar čovjek ako je isti taj ubijao na drugoj strani 1941. godine.
 
• Gdje je konačno rješenje?
- Rješenje je jednostavno. Nemojmo biti selektivni kod predvođenja ratnih zločinaca pred sud. Ne smijemo samo slati Hrvate u Den Haag, dok oni koji su odgovorni za ratne zločine 1945. godine još uvijek hodaju ulicama, čak i ako hodaju uz pomoć štapa. Ne smijemo imitirati selektivni tretman ratnih zločinaca u zemljama kao što je Velika Britanija, dok su sami Britanci desetljećima znali da su neki od njihovih vlastitih vojnika počinili ratne zločine protiv Hrvata, i to po definiciji njihovih vlastitih tužitelja nakon Drugoga svjetskog rata. Suđenje ratnim zločincima nije stvar osvete. Ono je stvar pravde. Hrvatska ne će zacijeliti sve dok njezina zagnojena rana koja se zove Bleiburg ne zacijeli, a jedini je lijek za to pravda za žrtve.
 

Goran Majić, www.hrsvijet.net

Svake godine u Kninu 5. kolovoza treba podizati posebnu hrvatsku zastavu

 
 
Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, jako se razlikuje od svoja dva prethodnika na Pantovčaku. Ne komentira, poput njih, svakodnevno za medije, niti gura svoje mišljenje o baš svemu. Kaže mi da bi se time samo odvlačila pažnja od bitnih stvari. No, kada se javi, uvijek se nešto uzburka. Poput premijera Zorana Milanovića, kojeg je, baš u trenutku dok je predsjednica davala intervju, iznenadila jer je kritizirala njegov potez povlačenja hrvatskog veleposlanika iz Beograda na konzultacije u Zagreb.
- U studenom naša vlada nije opozvala veleposlanika. Sada se ne mogu oteti dojmu da je ovo brzopleto povlačenje veleposlanika uvjetovano izbornom kampanjom, objasnila mi je. Očito smatra da je Vlada RH trebala ovakav potez s veleposlanikom poduzeti još u studenom, kao što je to ona i predlagala jer se vlada Srbije tada nije ogradila od Šešeljevih velikosrpskih izjava. – Mi jako dobro znamo, a nadamo se da će i u Srbiji to prihvatiti, kako je Domovinski rat bio pravedan i oslobodilački, vojno redarstvena operacija Oluja legalna i legitimna, a general Gotovina zapovjednik pobjedničke vojske, kazala mi je predsjednica na početku intervjua. Nada se da ćemo se skoro izdići iz ove situacije i moći se koncentrirati na konkretan rad na rješavanju otvorenih pitanja između RH i Srbije, poput pitanja nestalih, razgraničenja, vraćanja arhiva i umjetnina, jer, prošlih godina, kaže, nije riješeno gotovo ništa od toga. Razgovarali smo na Pantovčaku, u zgradi koju, priznaje, ne voli i u kojoj se osjeća otuđenom, daleko od građana, pa otud i njezina želja da se nađe druga lokacija.
http://sibenskiportal.hr/wp-content/uploads/2015/01/kolinda-rh.jpg
• Hrvatska se izgleda razvojem događaja i politika opet našla na stjecištu različitih geopolitičkih interesa. Jačaju li, međutim, opasnosti od terorizma, povratka Hladnog rata i energetske ovisnosti geostratešku važnost Hrvatske?
- Moramo biti svjesni novih ugroza koje su se pojavile zbog tzv. Islamske države i boraca koji se vraćaju iz Sirije i Iraka. Isto tako ukrajinska je kriza vratila neke elemente snaženja geopolitičkog položaja Hrvatske, tako i susjednih nam država.
 
• Rusija je dala jasne naznake da je Srbija, pa i Bosna i Hercegovina, u njezinoj interesnoj sferi?
- Moramo poštovati načela poretka država u XXI. stoljeću. Poštivanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke neovisnosti i prava svake države da samostalno odlučuje o svojoj budućnosti. Uvijek sam podupirala članstvo svih država jugoistoka Europe u EU i NATO-u. Srbija je za sada izrazila namjeru da ne aplicira u članstvo NATO-a, nego je proglasila neutralnost, no držim da bi integriranje bilo najbolji jamac sigurnosti i civiliziranog rješavanja otvorenih pitanja na ovim prostorima.
 
• Svoj ste mandat započeli vrlo dinamično u vanjskoj politici. Je li vam to jedino preostalo s obzirom na problematičan odnos premijera Milanovića prema vama?
- Daleko od toga da se bavim samo vanjskom politikom. Razgovaram s brojnim poduzetnicima, ali i ugroženim hrvatskim obiteljima o tome kako pokrenuti investicijsku klimu, kako da se maknemo iz ove krize. Ja sam optimist. Bila sam u Mađarskoj, koja ima stopu od 3,6 posto gospodarskog rasta, prepolovili su nezaposlenost u zadnjih pet godina. Iste pokazatelje ima i Slovačka, a to su upravo zemlje koje su imale iste strukturne probleme kao i Hrvatska. Dakle, pitam se kako to mi ne možemo. Što se tiče Vlade RH, mislim da je i njoj u interesu suradnja sa mnom. Držim da se Vlada doista previše zatvorila u sebe, da ima preslabu komunikaciju sa stručnom i širom javnosti i da bi ova sjednica Vlade, koju i dalje predlažem, bila korisna i za RH, ali i za samu Vladu. Da sjednu, i prezentiraju ono što planiraju učiniti u ovim mjesecima koji predstoje do izbora. Jer, Hrvatska nema vremena za gubljenje. Ne vidim zašto bi, dakle, Hrvatska i dalje trebala kaskati za ostatkom Europe. Očito je problem u načinu upravljanja.
 
• Je li moguća kohabitacija s Vladom? Ili će taj problem ostati nerješiv jer smo opet u izbornoj godini, a Milanović na vas gleda kao na političkog protivnika?
- Moja je ruka i dalje ispružena. Komunikacija postoji, ali ne u onoj mjeri u kojoj to očekuju građani te što zahtijeva ukupna situacija u kojoj se država nalazi.
 
• No, kada Milanović reagira na vas, uvijek poslije toga doda – HDZ, kao da želi da ne zaboravite iz koje ste stranke došli?
- G. Milanović često spominje HDZ kao uzrok svih problema i zala s kojima se on susreće. Treba istini pogledati u oči. Njegova je vlada na vlasti već četvrtu godinu, a gospodarski su pokazatelji jako loši. Na svoj odnos s g. Milanovićem uopće ne gledam osobno. Mene ne zanima, niti me je briga kakav je njegov stav prema meni, sve dok oboje radimo u interesu države.
 
• Premijer Milanović reagirao je ljutito, pa i ljubomorno na vaš susret s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Što ste mu to radili “iza leđa”?
- S gospođom Merkel razgovarala sam u četiri oka i to je ostalo između nas. Primjedbe koje sam spomenula u svom komentaru sastanka s njom, a to je bilo spominjanje antipoduzetničke i antiinvesticijske klime u Hrvatskoj, kao i nepredvidljivost sustava zakona i poreza – sve je to izgovoreno na službenom sastanku dvaju izaslanstava. Uvijek sam govorila da ću kazati što mislim, a ne ono što bi ljudi voljeli čuti. I zbog toga, jednostavno moram govoriti o stanju u RH, onakvom kakvo ono jest. Moramo se suočiti s činjenicom da jesmo u krizi i da, nažalost, još nismo izašli, jer, očito nedostaje nadahnuća, ili ideja, ili stvarne volje.
 
• Predsjednica ste mjesec i pol dana, vaš se prethodnik Ivo Josipović u tom periodu već sastao sa svim čelnicima oporbe, koji su tražili prijevremene izbore. Vi još niste?
- S čelnicima parlamentarnih stranaka planiram se sastati isključivo kako bih čula njihovo viđenje o izlasku države iz krize. Spremna sam predvoditi dijalog koji bi nas napokon doveo do minimalnog konsenzusa oko ključnih pitanja od nacionalnog interesa. Nadam se da ćemo ipak postići to zajedničko razumijevanje. Svoju ulogu predsjednice Republike Hrvatske vidim upravo u tom prostoru postizanja „nacionalnog sporazuma“ oko odgovora na ključna pitanja gospodarskog oporavka. „Nacionalni sporazum o gospodarskom oporavku“ mogao bi obuhvatiti reformu javne uprave, poreznog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, odlučnog uklanjanja prepreka poduzetništvu i ulaganjima, modernizaciju obrazovnog sustava, daljnje unaprjeđivanje učinkovitosti pravosudnog sustava, kao i pitanje energetske sigurnosti i neovisnosti, da navedem samo neke.
 
• Čini se da će izbori ipak biti zadnjeg mogućeg datuma 2016.?
- Mogu samo reći da potičem Vladu da to vrijeme onda iskoristi za konkretan rad i one prave, istinske i stvarne reforme koje će i pomoći ljudima da žive bolje.
 
• Vi ste nestranačka osoba. Očekuje se burna kampanja prije parlamentarnih izbora. Ne vidim mogućnost da ostanete neaktivni, pogotovu što ćete biti izloženi provokacijama?
- Bit ću objektivna, a na provokacije, u pravilu, ne nasjedam. Jednom sam odgovorila premijeru na njegovu provokaciju, jednostavno zato da pokažem kako takve rasprave ne vode nikamo. Dakako, ne ću dozvoliti da se gazi po instituciji predsjednice države. Ne ću sudjelovati u kampanji, no ne mogu staviti na led svojih godinu dana mandata samo zato što smo u predizbornoj godini. Jednako bih se ponašala da je bilo koja druga vlada na vlasti.
 
• Tijekom izbora inzistirali ste da za Hrvatsku ima nade, da možemo biti bogata zemlja. Vidite li to i dalje?
- Naravno. Imamo takve preduvjete da nema nikakvog razloga da budemo tu gdje jesmo. Ako, pak, Vlada nije ambiciozna, misli da nikada ne ćemo biti bogata zemlja, nego zauvijek “osrednja”, onda nikada ništa ne ćemo ni postići. Nama treba vlada s ljudima koji vjeruju u sebe i naše potencijale.
 
• Vaš angažman u gospodarskim pitanjima razbija se na Milanovićevoj nepopustljivosti koji i dalje koči vaš zahtjev za sazivanje tematske sjednice Vlade. Upada u oči da je mjesto vašeg savjetnika za gospodarstvo i dalje nepopunjeno?
- U svom pismu premijeru vrlo sam konkretno navela o kojim temama želim razgovarati na tematskoj sjednici Vlade. Mene zanima rasprava o strategiji izlaska iz krize. Uskoro ću ponoviti zahtjev za zajedničkom sjednicom Vlade u skladu s Ustavom. A savjetnik za gospodarstvo bit će mlada, ambiciozna i radišna osoba, koja se želi dokazati.
 
• Vlast je teško primila vaše kritike o nacionalnoj sigurnosti, radu obavještajnih službi i realnom stanju u Hrvatskoj vojsci. Razvoj događaja išao vam je na ruku?
- Održali smo sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon Uskrsa ćemo i sjednicu Vijeća za obranu. Detaljnije ćemo razgovarati o stanju u Oružanim snagama. U tim segmentima imamo sjajne ljude i vrhunske profesionalce. Vidjela sam ih kako funkcioniraju u ratnim uvjetima. Međutim, stanje opreme u oružanim snagama nije zadovoljavajuće. Nešto je napravljeno, no stanje nije dobro u HRZ-u, u mornarici, s obalnom stražom. Moramo ulagati u oružane snage jer je to ulaganje u našu sigurnost. Prvo moramo usvojiti novu strategiju nacionalne sigurnosti, obzirom da je postojeća još iz 2002., i razgovarati o tome kako povećavati proračun za obranu, ulažući više u razvoj i nove tehnologije.
 
• Bi li Hrvatskoj bilo dovoljno 16.000 profesionalnih vojnika kada bi oni bili moderno naoružani? Stoga i spominjanje vraćanja obveznog vojnog roka, pričuve i broja dragovoljaca?
- Sustav dragovoljnog služenja vojnog roka nije dovoljan da dosegnemo one brojke koje su nam potrebne. Iako se o tom pitanju u posljednjih nekoliko dana otvorila rasprava u javnosti ta tema trenutačno “nije na stolu”. O tome ćemo početi razgovarati tek kada usvojimo novu strategiju nacionalne sigurnosti i druge potrebne strategije.
 
• Kako biste objasnili ljudima da jesmo u NATO-u, ali da to ne znači da nam više ne treba vojska?
- NATO je savez suverenih država koje zadržavaju svoje obrambene snage. U NATO-u nadopunjujemo one sposobnosti koje nemamo, ili ih ne možemo sami priuštiti. No, ipak, svatko se ovdje prvo treba osloniti na vlastite snage i smatram da su jake hrvatske oružane snage naš najbolji jamac sigurnosti i stabilnosti.
 
• Osnivate prvo vanjsko savjetodavno tijelo, Vijeće za domovinsku sigurnost. Čujem da je riječ o vrlo zanimljivim imenima, u Vijeću su general Krstičević, komodor Tolić koji se spominjao kao vaš savjetnik za obranu, Miroslav Tuđman, ali spominju se i dva hrvatska generala – Ante Gotovina i Mladen Markač?
- Točno. To će Vijeće biti važno za promjenu strategije nacionalne sigurnost i za budući razvoj oružanih snaga RH. U vijeću će biti 10 do 15 najiskusnijih hrvatskih generala, obavještajnih i drugih stručnjaka.
 
• Kako ste uspjeli pridobiti Gotovinu, on je do sada izbjegavao politiku, a političari su s njim mogli otići samo u lov na tune i ništa više?
- Željela sam da se i general Gotovina uključi u rad ovog važnog Vijeća za domovinsku sigurnost, mi smo i prijatelji dugi niz godina. Drago mi je da su on i general Markač pristali sudjelovati i da su prepoznali pozitivnu vrijednost moje namjere i zadaće tog Vijeća.
 
• U Narodnim novinama objavljena je odluka o osnivanju povjerenstva koje bi trebalo utvrditi kriterije za odabir lokacije Ureda predsjednice RH. Ne bude li moguće preseljenje u Visoku, hoće li vam biti teško narodu priznati da ste imali krivu ideju?
- Pustimo sada članovima povjerenstva da odrade svoj posao kako bi se donijela i konačna formalna odluka o sjedištu ureda, koja do sada nije donesena. Podsjećam, predsjednik Tuđman ovdje se doselio privremeno, nakon raketiranja Banskih dvora. I zato želim da se konačno donese odluka i sagleda više lokacija. Osobno, voljela bih biti bliže ljudima.
 
• Prosvjed branitelja u Savskoj u međuvremenu se pretvara u tempiranu bombu. Vidite li rješenje situacije ili je to izvan vaših moći?
- Braniteljima ne mogu niti zapovijediti, niti tražiti od njih da se maknu, mogu samo izraziti nadu da će se što prije pronaći rješenje koje će okončati prosvjed. Razumijem njihove zahtjeve. Kao što razumijem njihov dugogodišnji osjećaj gubitka poštovanja društva prema njima. Kao što sam svjesna i da 80 posto svih branitelja živi ispod ruba egzistencije. Nepravedno je odnositi se prema njima, dakle, kao prema privilegiranoj skupini. Svoj ured otvorila sam braniteljima i nadam se da će i ostale institucije ostvariti dijalog s njima kako bi se iznašlo rješenje.
 
• Kada su svi pomislili da otopljava odnos premijera i vas pojavio se novi problem – kako organizirati 20. obljetnicu Oluje. Opet različiti pristupi?
- Nadam se dogovoru. Predložila sam vojnu paradu u Zagrebu, no treba dostojno obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i u Kninu. Držim da svake godine u Kninu treba podizati na taj dan tu posebnu hrvatsku zastavu. I odati poštovanje svim žrtvama. Vojni mimohod u Zagrebu možemo održati večer prije, 4. kolovoza, ili eventualno nakon proslave u Kninu, uvečer 5. kolovoza. Što se mene tiče, ovdje uopće nisu potrebni politički govori, jer to je dan kada trebaju slaviti one koji su sudjelovali i radili na obrani Domovine.
 

Davor Ivanković, Večernji list

Velika je odgovornosti predlagatelja krivih zakona po pojedinim ministarstvima

 
 
Situacija je postala nepodnošljiva donošenjem nevjerojatnog Zakona o predstečajnim nagodbama te izmjenama Ovršnog zakona. Ti zakoni nisu donijeli pravdu, već nepravdu - Nakon što su se Orsat Miljenić, ministar pravosuđa te Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, javno požalili na sve učestalije prijetnje sucima ovrhovoditeljima koji dvojbenim presudama građane izbacuju na ulicu te nakon što su javno zatražili policijsku zaštitu za pojedine suce, o pravim razlozima ovakve napetosti koja može prerasti u nasilje, razgovarali smo s Mislavom Kolakušićem, prvim 'zviždačem' među hrvatskim sucima, odnosno sa sucem koji je prvi progovorio o 'pljačkaškim zakonima', osmišljenim s ciljem da se manjina obogati na račun većine.

• Slažete li se s tvrdnjom da država često sama, dvojbenim zakonima, štiti kriminal te tako proizvodi nepravdu?
- Nažalost, to je naša svakodnevica koja je započela 90-ih donošenjem Zakona o pretvorbi, preko politike stečajnih postupaka 2000-ih, da bi situacija postala nepodnošljiva posljednjih godina donošenjem nevjerojatnog Zakona o predstečajnim nagodbama te izmjenama Ovršnog zakona. Zakonima se regulira baš sve, od rođenja pa do smrti svakog od nas. Zakonima se omogućuje ostvarenje pravde – jednog od najvažnijih ljudskih osjećaja, ali mogu se i direktno proizvoditi nepravde.
 
• Tko će, u situaciji kada sve više građana shvaća da država štiti kriminal i nepravdu, biti odgovoran za moguće nerede i nasilje na prosvjedima, za preuzimanje pravde u svoje ruke?
- Odgovarati gotovo sigurno ne će nitko, jer je sustav tako postavljen. Smatram da  o odgovornosti zakonodavaca (Hrvatskog sabora) ne bismo mogli govoriti, ali o odgovornosti predlagatelja zakona po pojedinim ministarstvima bi svakako trebalo raspravljati iz razloga da u budućnosti takvi zakoni više nikada ne ugledaju svijetlo dana.
 
• Što učiniti da situacija ne eskalira, da ne dobijemo nerede i nasilje, itekako moguće u situaciji gdje država izaziva kaos?
- Nakon što je počinjena šteta i tisuće tvrtki su završile u stečaju, desetine tisuća radnika su ostale bez radnih mjesta, imamo stotine tisuća blokiranih građana, moramo shvatiti da se više ne smiju donositi, već na prvi pogled, loši zakoni. Sada je šteta već učinjena, sudske odluke su postale pravomoćne te je pravnim putem gotovo nemoguće ispraviti štetne posljedice. Na žalost, moguće je poduzeti samo političke korake za olakšanje situacije i materijalnog položaja građana.
 

Damir Kramarić, www.direktno.hr

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1035 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević