Get Adobe Flash player

Kamen u sebi krije priču o nastanku Zemlje od prapočetka

 
 
Bračanin, akademski kipar Ivan Jakšić nadahnuti je pripadnik mlađe generacije hrvatskih likovnih umjetnika. Autor je kompleksnog opusa.
Slikovni rezultat za ivan jakšić kipar
• Ivane, pripadate generacije mladjih hrvatskih likovnih umjetnika, no Vi već imate obiman i kompleksan opus.
- Tijekom studija radio sam na fakultetu preko tjedna, a svaki vikend na Braču sam također proveo radno te je tako nastao određen broj skulptura. Nakon što sam diplomirao baš sam intenzivno prionuo poslu sve do dan danas tako se iznjedrio taj nazovimo opus.
 
• Što motiv mora sadržavati a da bi Vas privukao?
- Što se motiva tiče važno je da me nečim privuče... može biti forma koja mi je oku ugodna... može biti i nekakva poetičnost ili čisto izazov....
 
• Njegujete figuraciju ali i nefigurativni izraz. Kako se oni nadopunjuju ili razilaze u jednom autoru, u Vama?
- Tako je, većina narudžbi je figurativnog tipa a u slobodno vrijeme njegujem nefigurativni izraz (apstrakciju). Mene trenutno zanima gdje je granica?... Gdje se razilaze...

• Radite u kamenu, u različitim vrstama kamena. O svakom o njih moglo bi se nešto posebno reći.
- Tako je. Kamen u sebi krije priču o nastanku Zemlje od prapočetka... Zanimljivi su i inspirativni  ti okamenjeni tragovi.
 
• Svakako, u Vašem slučaju važna je i obiteljska tradicija. Kako iskustva prošlih generacija utječu na Vaša likovna promišljanja?
- Poznato je da je moju užu i širu familiju priroda bogato nadarila kiparskim talentom što je vidljivo u bogatom opusu kiparskih i klesarskih radova. Naravno da me ta obiteljska talentiranost obilježila. Odrastao sam među tom ljepotom. Koliko me to odredilo kao umjetnika, ne znam. 
 
• Pored klasičnih portreta i aktova, vrlo se ističu zmijolike, valovite 
forme.
- Kažete valovitost... Možebitni tijek života ili misli... To je samo forma koja me odvela sa sobom. Pored klasičnih portreta i aktova, vrlo se ističu zmijolike, valovite 
forme.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR8DKJ3BbBWvAgr6bgcVqqM7lQfJdx58p7Xe0ncu5IU_D_4GRXK&s
• U skulpturi, kakav je odnos kamena i raznih umjetnih materijala u
produkcijama kipara?
- Danas, za razliku od prijašnjih vremena kada su kipari imali na izboru samo prirodno nastale materijale, je stvaranje daleko manje ograničeno nego ranije mislim što se materijala tiče. Zanimljive su mogućnosti rada u drugim materijalima nastalim kojekakvim industrijskim sintezama. Ali ja se ipak nekako najradije vraćam kamenu.

• Kakva je općenito pozicija skulpture danas?
- Rekao bih da se suvremena skulptura više ne pojavljuje nužno samo u obliku skulpture. Ako umjetnika pokušamo pozicionirati samo po njegovim radovima, možemo doći do rezultata različitog od njegovih promišljanja. Neki mogu zadovoljiti kiparske kriterije i da također njihova djela udovoljavaju kriterijima skulpture, ali oni se ne smatraju kiparima, niti svoja djela definiraju kao skulpture. I obrnuto drugi sebe smatraju kiparima ali to nesumnjivo ne proizlazi iz njihovog rada. Dakle, u suvremenoj skulpturi nije moguće dati opću formulu za odnos između pojmova skulpture kao umjetnosti, skulpture kao djela i kipara. Odnos tih pojmova razlikuje se gotovo u svakom slučaju.
 
Što je novo u atelijeru?
- U atelijeru trenutno izradujem jednu klasičnu bistu u Prilepskom mramoru.
https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2019/11/ivan-jaksic3-300x424.jpg
• Planovi, izložbe, monografije...?
- U planu mi je napraviti izložbu ovo ljeto na Braču pa po mogucnosti je preseliti negdje drugdje.
 

Miroslav Pelikan

U slikanju portreta namjera je prikazati lik, osobnost, pa čak i raspoloženje osobe

 
 
Slikar Ante Barišić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog opusa digitalnog slikarstva.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/11/Ante-Bari%c5%a1i%c4%87-3-784x840.jpg
• Aktivno se bavite digitalnim slikarstvom. Molio bih za naše čitatelje, u nekoliko riječi što je to digitalno slikarstvo?
- Digitalno slikarstvo je umjetnički oblik u kojem se tradicionalne tehnike slikanja kao što su Akvarel, Gvaš, Tempera, Uljane boje, Akrilne boje, Enkaustika itd. ostvaruju pomoću digitalnih alata i računala. Da bi
umjetnik ostvario svoje unutarnje slikarske vizije na raspolaganju mu stoji bezbroj digitalnih alata i medija.

• Nedavno ste predstavili Vaš novi ciklus Portreti žena sa četvrtastim očima.
- Da, u slikanju portreta namjera je prikazati lik, osobnost, pa čak i raspoloženje osobe. Ja sam dugo tražio moj osobni stil koji bi zadovoljio te zahtjeve. Pa kad se puno radi normalno je da se dogodi i neki uspjeh. Mislim da je moje prikazivanje ženskih portreta sa četvrtastim očima unijelo jednu novinu u prikazivanju portreta uopće i na to sam ponosan. Ipak portreti su uvijek bili laskavi, pitanje je kako će moj stil proći od strane struke i kritike.

• Kako odabirete motive, recimo, likove, lica žena?
- Ja na facebook profilu imam 5000 fanova od kojih su većina ženskoga roda. Neke od njih zatraže da izradim portret. Neke inspiracije nađem među turistima koji posjećuju Dubrovnik a i rodbina mi tu i tamo bude inspiracija. Ponekad posudim nešto od starih majstora slikarstva pa na svoj način izradim neku parafrazu.

• Što motiv mora sadržavati kako bi Vas privukao?
- U prvom redu mora biti podoban za ovaj moj stil 'četvrtastih očiju' a moram priznati mnogi od njih to nisu. Nadalje mora odgovarati mediju koji izaberem za fizički prikaz djela. Ovo zadnje je vrlo važno s obzirom na
raznolikost medija u kojima se ja izražavam.

• Kakva je pozicija danas digitalnog slikarstva?
- Digitalni umjetnik očito mora biti u stanju ovladati specifičnim tehnikama svog medija. I tu je potrebno znanje isto kao i kod tradicionalnih kolega: od perspektive do kompozicije, od upotrebe boje do svjetla. Ipak moram naglasiti da je i ovdje najvažnija kreativnost. Osobno mislim da je
digitalno slikarstvo već prisutno u svakoj pori modernog života pa se o tome više i ne govori.

• Što mislite o umjetnosti danas?
- Umjetnost danas je važnija nego prije. Ona nam omogućuje da pobjegnemo u utočište svoje fantazije, da iza sebe ostavimo stres modernog svijeta. Osim toga umjetnost danas ima utjecaja i na društvene promjene, na komunikaciju ljudi iz različitih kultura i različitih vremena da međusobno komuniciraju putem slika.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/11/Ante-Bari%c5%a1i%c4%87-6-630x840.jpg
 
• Što je još novo u atelijeru?
- Trenutno radim ciklus slika pod nazivom 'Fit for Life' u kombiniranoj digitalno-analognoj tehnici u kojima će epoksidne smole igrati važnu ulogu.

• Planovi, izložbe, monografije...?
- Ja permanentno izlažem moje radove u raznom galerijama putem interneta. Imam mnoštvo poziva za izlaganje na svjetski važnim kulturnim događanjima, ali sve je to često vezano za izdatke koje ja ne mogu podnijeti. O monografiji nisam nikada razmišljao.
 

Miroslav Pelikan

Napuštene domove u Rijeci i Istri zauzeli su 'migranti', iz svih oblasti bivše Jugoslavije

 
 
Giacomo Scotti rođen je 1. 12. 1928. u Savianu (Napoli). Završio Liceum u Napulju. Novinar, književni prevoditelj, publicist, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, povjesničar, kritičar i esejist. Počeo objavljivati 1948. pripovijetke i pjesme na talijanskom jeziku, u riječkim publikacijama La Voce del Popolo Pioniere. Objavio osamdesetak knjiga na hrvatskom i talijanskom jeziku., a neke od njih se prevedene i objavljene na albanskom, makedonskom, slovenskom, turskom, malteškom, španjolskom, njemačkom, srpskom, rusinskom, slovačkom, mađarskom i drugim jezicima. Početkom pedesetih bio je među osnivačima “Riječkog književnog kruga“, kasnije „Riječkog književnog i naučnog društva“. Sastavio brojne zbornike i antologije. Objavio niz važnih prijevoda s talijanskog jezika. Živi i radi u Rijeci od 1947.
Nikola Šimić Tonin i Giacomo Scotti
 
• Poštovani, ne znam koliko Vam je poznato u Zadru smo pokrenuli književnu nagradu: Goran Bujuić – Književnici novinari, i ne malo sam se iznenadio koliko je o Vama pisao Goran, iskreno obradovan upoznavanjem s Vama i druženjem ova dva dana u Rijeci i Opatiji s našim zajedničkim prijateljem Ernijem Gigantom Deškovićem. Što tek reči koliko sam počašćen ovim intervjuom, treba li što dodati na uvod o Vama, Vaša životana, stvaralačka i ljudska putanja impozantna je?
- Poštovani Nikola, moram se odmah ispričati: duboka starost onemogućava mi dati precizne i dokumentirane odgovore. Pokušat ću, počevši od prvoga pitanja.
 
• Kada se danas osvrnete na svoj život – put što Vam prvo zaiskri pred očima, čega se najradije sječate? A čega ne?
- Iz moga dugoga života najradije pamtim i najdublje su mi ostale u sjećanju godine mladosti i prvih ljubavi. Mislim na dane kada sam počeo raditi kao novinar dnevnika „La Voce del Popolo“ (koji i dan danas izlazi u Rijeci) a istovremeno napisao prve pripovijetke i stihove. Rado bih izbrisao kasnije godine zrelosti, dane provedene u istražnom zatvoru kao „narodni prijatelj“, dane u kojima sam izbačen iz redakcije i morao tražiti posao u riječkoj luci, i godine (ne dane) kad sam bio pod nazorom tajne policije. U prkos svemu, međutim, ostao sam ljevičar, na strani skromnih i ubogih, potlačenih ljudi. Ne volim ideologije, partijske evangelije, ali imam ideale humanosti. Danas oko mene vidim: neki bivši „crveni“ i moji progonioci postali su desničari i sačuvali vodeća mjesta.
 
• Surađivali ste i imali doticaj s nupitnim hrvatskim klasicima, tko Vam se od njih najdublje usjekao u pamčenje?
- Upoznao sam skoro sve klasike hrvatske književnosti moje generacije, prijateljevo  sam i surađivao sa većinom njih; u talijanskim antologijama i časopisima, pa i u posebnim zbirkama objavljivao sam svoje prijevode pjesama i proza četrdesetak hrvatskih velikana Dvadesetog stoljeća, među kojima su: Dobrica Cesarić, Dragutin Tadijanović, Drago Ivanišević, Marin Faničević, Mak Dizdar, Jure Kaštelan, Vesna Parun, Zvonimir Golob, Slavko Mihalić, Josip Pupačić, Miroslav S. Mađer, Milivoj Slaviček, Zlatko Tomičić, Ivan Slamnig, Vlado Gotovac, i drugi. Bio sam često gost u njihovim domovima, mnogi od njih bili su često moji gosti u Rijeci… Kada bih mogao skupiti sve tekstove koje sam objavio na hrvatskom i talijanskom jeziku o mojim susretima s njima i moji članci o hrvatskoj literaturi objavljeni u Italiji tokom sedamdeset godina, sastavio bih nekoliko opsežnih svezaka. Od svih pisaca i pjesnika najdublje mi se usjekla u pamćenju i srcu velika draga i ponosna Dalmatinka Vesna Parun. Dana 6. VII. 1964., u Zagrebu poklonila mi je svoju zbirku pjesama „Crna maslina“. Na prvoj stranici napisala je, rukopisom: „Giacomu, simpatičnom i srdačnom, ovaj komadićak Mediterana u mom crnom srcu. Vesna.“
 
• Pokretač ste Riječkog književnog kruga, tko je sve obilježio i bilježi i dalje Riječki književni krug, na koga biste ukazali prije, a na koga danas?
- Što se tiče riječkog književnog kruga, malo se o njemu pisalo; nitko nije sačuvao dokumentaciju o onom što smo radili, organizirali, stvarali. Da su živi, o toj organizaciji mogli bi najviše i najljepše pisati nezaboravni historičar Vinko Antić, pjesnik, romanopisac i dramaturg, Nedjeljko Fabrio, čakavski pjesnik Ljubo Pavešić i drugi koji – osim spomenutih bili su suosnivači RKK – a u veljači 1968. godine: Vjekoslav Bratulić, Vladimir Pavlinić, Daša Kabalin, Zoran Kompanjet, Ivo Žic – Kalačić…
 
Iz svog bogatoga stvaralačkoga iskustva koji bi ste savjet dali mladim stvarateljima?
- Mladim stvarateljima savjetujem da pišu svaki dan, makar samo jedan stih. I neka stalno čitaju djela velikih pjesnika i romanopisaca, bar dvije – tri stranice dnevno, čak i na putovanju. To je gimnastika mentis, pomaže i da se produži život. Kad pišu pjesmu ili prozu neka misle na čitaoce, crpeći iz vlastitoga života.
 
Kakav je položaj književnika bio prije a kakav je danas?
- I prije i danas položaj književnika ostaje isti. Bilo je teških dana ali i rijetkih trenutaka sreće nekada; ima ih, dobrih i loših, i danas. Ono što je uvijek loše u Hrvatskoj to je vrlo niska postotna stopa čitatelja. Osim toga, kao posljedica ratnih užasa od prije tri desetljeća, naša zemlja ne komunicira dovoljno sa susjednim slavenskim zemljama. Više nam ne dolaze novine ili časopisi, filmovi i knjige iz Ljubljane, Sarajeva, Beograda, Skopja i Podgorice… To me boli. Treba rušiti te nevidljive ali konkretne berlinske zidove. Rijeka ih je odavno rušila.
 
Hrvatski i Talijanski narod imaju burnu prošlost, niste bježali u svom stvaralaštvu od tih tema, na koje probleme bi ukazali danas?
- Neki su historičari sa Zapada pisali da tijekom dvije tisuće godina, tek petnaest posto toga vremena bilo obilježeno ratovima na Jadranu. Pa čak u vrijeme ratova jadranski mornari i ribari prešli su bez teškoća sa jedne na drugu obalu zajedničkog mora. Epoha razdvajanja, koja je počela polovinom Devetnaestog stoljeća, pogoršala se tokom Dvadesetog, od prvog do drugog svjetskog rata, naročito u drugom, za vrijeme invazije i okupacije bivše Jugoslavije od strane njemačkih i talijanskih, bugarskih i rumunjskih fašističkih i nacističkih trupa. O tomu sam napisao desetak knjiga u kojima nisam štedio svoju rodnu zemlju, zločine mussolinijevih fašista. Danas se nameću drugi problemi, a prvi je: kako graditi – a potrebno je graditi – stalne i čvrste mostove kulture, trgovinske i političke suradnje između Hrvatske i Italije gledajući prema budućnosti, djelujući u korist bolje budućnosti naših sinova i kćeri. Hrvatska je njihova domovina, ali i Europa je zajednica koja obuhvaća sve nas. Ne treba zaboraviti prošlost, ali ostaviti da o njoj pišu historičari, i ne iskorištavat prošlost za širenje mržnje među narodima.
 
Grad Rijeka knjiga je za sebe u tim odnosima, što Vas toliko veže za Rijeku, i što Rijeku krasi, što ima a što drugi gradovi nemaju?
- Grad Rijeka (kao i čitava susjedna Istra) je „luka različitosti“ u kojoj te različitosti – nacionalne, jezične, kulturne i.t.d… služile su našim djedovima i služe nama danas da zajedno bratski živimo. U Rijeci intenzivno surađuju Zajednice Talijana, Srba, Slovenaca, Albanaca, Mađara, Slovaka, Crnogoraca, Bošnjaka i Bosanaca, Ukrajinaca i Roma. Prijateljstvo se stvara na radnim mjestima, u kavanama, na festivalima, pa i kod kuće. Ne zaboravimo činjenicu da u Rijeci i Istri imamo najveći postotak mješovitih brakova u Hrvatskoj. Talijanske škole i dječje vrtiće ovdje pohađaju i hrvatska djeca; bilo da su Talijani ili Hrvati, svi se osjećaju građanima Hrvatske, uče hrvatsku povijest, hrvatsku literaturu, geografiju Hrvatske … i šire ljubav. Te vrline, takva atmosfera, eto – sve to – veže me za Rijeku čiji sam stanovnik već više od sedamdeset godina. Neki drugi gradovi Hrvatske na žalost, nemaju kvalitete ove naše „luke različitosti“ koja postala europska prijestolnica kulture za 2020. godinu.
 
Nezaobilazno pitanje - Talijanski ezuli: Zatvara li se krug mržnji i neprijateljstva koji je kulminirao pokoljom u fojbama i Titovom represijom?
- Talijanski ezuli iz Rijeke, Istre i Zadra bili su žrtve Mussolinijeve imperijalističke politike, agresije i masakra koji su trajali od 6. travnja 1941. do 8. rujna 1943. Poražena u ratu, Italija je izgubila sve teritorije koje je dobila nakon Prvog svjetskog rata, dok je Titova Jugoslavija učinila sve da te iste teritorije (Istra, lošinjski arhipelag, Rijeka i Zadar) „očiste“ što je više moguće od talijanskog autohtonog stanovništva. Morali su napustiti svoje domove i nekoliko tisuća komunista i bivših partizana. Napuštene domove u Rijeci i Istri zauzeli su „migranti“, iz svih oblasti bivše Jugoslavije. Mnogi od njih nisu poznavali povijest ovih krajeva pa su Istrijane i Fijumane nazivali „fašiste“, kao da su ovdje došli tek za vrijeme Mussolinijeve „epohe“. A već prije, odmah nakon kapitulacije Italije pa i u prvim danima poslije oslobođenja ovih krajeva više stotina Talijana bačeno je u fojbe. Takve represije su pridonijele masovnom egzodusu Talijana iz krajeva u kojima – i pod Venecijom, i pod Austrijom – živjeli su bez velikih problema i miješali krv tokom četrnaest stoljeća sa Hrvatima i Slovencima.
 
Svjedoci smo i novih incidenata, posezanja za hrvatskim teritorijem, nemalo sam se iznenadio boraveći u Italiji ugledavši grad Zadar u mozaiku talijanskih pošta, kako gledate na njih?
- Znam o kome se radi. Takvi „incidenti“ bili su česti u godini u kojoj ekstremna talijanska desnica slavi stogodišnjicu D' Annuncijeve okupacije Rijeke. I bit će ih još. Desnica je ojačala i u drugim zemljama, pa i u našoj Hrvatskoj. Ipak takve slične „puste riječi“ neoirendentista imali su i pozitivne efekte, naročito u sjevero – istočnim krajevima Italije. Iz Udina i Trsta, iz Gorizie i Monfalcona upravo ove godine došlo je u Rijeku autobusima i drugim prijevoznim sredstvima na tisuće ljudi. Došli su posjetiti grad i izložbu „Rijeka D' Annunzijeva mučenica“. Takvom izložbom i drugim manifestacijama Pomorskog i povjesnog muzeja, Državnog arhiva i drugih ustanova Rijeka se „prisjeća tog negativnog, ali važnog trenutka svoje povijesti“ u okviru projekta „koji spaja europske gradjane, promovira vrijednosti ujedinjene Europe“, u zajedništvu u kom vlada uključivost, tolerancija i solidarnost bez diskriminacije. Eto ja se s tim potpuno slažem.
 
Za nedavnih provokacija izjavili ste: 'Ti samozvani talijanski »domoljubi«, u stvari obični neofašisti, ne razumiju ili ne žele razumjeti da svakom sličnom provokacijom udaraju na autohtono talijansko stanovništvo Rijeke i Istre i njihov suživot sa svim ostalim narodima u Hrvatskoj.' Želite li što dodati Vašoj izjavi?
- Potvrđujem sve što sam rekao, te i dalje osuđujem svaki pokušaj – sa bilo koje strane granice – koji bi mogao širiti mržnju, štetiti dobrim odnosima među dviju obala Jadrana i suživotu riječko – kvarnerskih i istarskih Talijana sa hrvatskim sugrađanima ove lijepe zemlje.
 
• Živim u Zadru, Zadar je posebna i nezaobilazna tema u tim posezanjima i svojatanjima, kako vi gledate na Zadar u tom povijesnom kontekstu?
- Zadar je jedan od najljepših gradova na Jadranu, čuvar prošlosti koja je – naročito na polju umjetnosti i kulture općenito – objedinjuje Hrvate i Talijane stoljećima. Kalelarga, brojne crkve, muzeji, zidine, kaštel, fortifikacije i ostale povijesne građevine ovoga bisera još uvijek mogu ujediniti a ne razdvojiti istočnu i zapadnu obalu plavog Mare Nostruma.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1140 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević