Poljica mi je bila soparnik te Poljički Statut

 
 
Ivor Zidarić i Val kulture najpoznatiji su hrvatski promotori kulture i događanja, iza kojih stoji niz uspješnih akcija i festivala u svim krajevima Lijepe naše.
https://i1.wp.com/akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/06/ivor-zidari%C4%87-1a.jpg?fit=1152%2C1111&ssl=1
• Kako je i na koji način došlo do Vašeg interesa za promociju drevne Poljičke republike?
-Za sve je zaslužan festival LegendFest kojeg već 15 godina organizira Udruga Val kulture po raznim dijelovima Hrvatske, pa je tako u NP Krka prije 3 godine, jedan od izvođača bila tada tek formirana skupina entuzijasta, pod nazivom "Poljičke vile" koju je pokrenuo Goran Mikas - etno glazbenik iz Poljica. Sjećam se kako smo s oduševljenjem slušali legende iz Gornjih Poljica te dogovorili suradnju s Goranom kroz njegova predavanja.
 
• Koliko ste zapravo bili tada bili upoznati s Poljičkom republikom?
-Moram priznati jako malo, jedina informacija o postojanju Poljica mi je bila soparnik te Poljički Statut ... ha, ha, naravno o tradiciji i običajima kao i o vjerovanjima tada nisam znao ništa, no i dan danas učim.
 
• Po čemu su Vama Poljica toliko zanimljiva?
-Što više otkrivam, to mi postaje zanimljivije. Usuđujem se reći kako su Poljica nebrušeni hrvatski dijamant koji je jedinstven u svakom pogledu i zaista mi nije jasno zbog čega su Poljičani i Poljica jedan nepoznati svijet koji i te kako pripada našoj hrvatskoj tradiciji.
 
• Na koji način uspijevate pokrenuti i ostvariti projekte u Poljicima?
-Za uspjeh jednog projekta najbitnije je zajedništvo i naravno rad, te potpora ljudi, kako u financijskom tako i u moralnom smislu. Val Kulture je previše ozbiljna udruga sa višegodišnjim i međunarodnim djelovanjem, da bi se bavili projektima koji ne donose nekakav plod. Iza nas dokazano stoji rad kako kroz festivale LegenFest, tako i kroz niz drugih projekata koje smo uspješno organizirali. Dakle, ono najvažnije u cijeloj priči su ljudi, u ovom slučaju Poljičani, kojima je dosta neuspjeha i razočaravanja pa čak i izdaje na koje su eto, na žalost, navikli.
 
• Kakva je po Vama trenutačna situacija s očuvanjem poljičke tradicije?
-Zaista ne znam što bih rekao, postoje udruge i društva koja njeguju običaje i tradiciju ali s njihovim radom nisam toliko upoznat. Znam kako Poljičani još uvijek održavaju simboliku biranja poljičkog Velikog Kneza, da postoji i povIjesna postrojba, no što se tiče tradicije generalno mislim da je jako loše. Osim lokalnih čuvara baštine kao što je to npr. Marija Prelas, nema nitko tko je zainteresiran, što zapravo dovodi do izumiranja jedinstvenih gornjopoljičkih kirijaških napjeva, običaja, pa samim time i identiteta.
 
• Što mislite na koji način bi trebalo rješavati taj problem?
-Niti ja a niti Val Kulture nismo tu kako bi rješavali probleme, niti se želimo uplitati u probleme s kojima se trenutno susreću Poljičani.  No, ako me se baš pita, onda bi odgovor bio jednostavan, a taj odgovor glasi. Poljičani. Zaista jesmo upoznati s poljičkim problemima no rješenje se krije u jedinstvu Poljičana te konačnom priznanju pa i zahvalu Poljičanima za sve što su učinili kroz njihovu burnu povijest. Trn u oku svakog Poljičana je ponižavanje i stavljanje Poljica u kontekst Omiške zagore. Poljičani zaslužuju više od toga da ih se omalovažava, a tu je i problem odnosa među Poljičanima koje svakako moraju raščistiti sami a tek tada će biti moguće riješiti sve probleme.
 
• Kolika je zainteresiranost udruga i čuvara poljičke tradicije za suradnju s Valom kulture?
-S obzirom kako smo još "uljezi" među Poljičanima jer Poljičani su na glasu kao oprezan narod, uspjeli smo ostvariti suradnju sa udrugom Tvornica iz Dugog Rata koja ima slične ciljeve kao i Val Kulture. Mi smo otvoreni za suradnju sa svima, no isto tako napominjem kako mi imamo svoj put i ciljeve koje smo si zadali, jednako kao i udruge na području Poljica. Veliko povjerenje imamo u Gorana Mikasa  koji je zapravo i iznio svaki naš projekt te okupio ljude oko sebe, koji poznaje materiju, pa i problematiku, te smo uspjeli potaknuti i mlade da doprinesu ostvarenju projekata.
https://i0.wp.com/akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/06/ivor-zidari%C4%87-5.jpg?resize=920%2C613&ssl=1
• Spomenuli ste i ciljeve, koji su Vaši ciljevi?
-Ciljevi koje smo sebi postavili su zaista veliki i neostvarivi bez pomoći Poljičana, ali i lokalnih, općinskih pa i županijskih jedinica. Za početak, nakon ovih projekata oživljavanja nekih običaja kroz fotografije, spremamo projekt koji je zaista jedna ljestvica više, a to još ne smijem otkriti. Pored toga cilj je sve ono što uspijemo postići zajedno sa Poljičanima. Zašto bi maštali o muzeju u Gornjim Poljicima ako je to i ostvarivo. Ja vidim ansambl Lado kako pleše poljičko kolo i pjeva kirijaške pjesme, vidim gornjopoljičke, srednjopoljičke i donjopoljičke nošnje uz bok sa svim hrvatskim nošnjama. U suradnji s udrugom Tvornica sufinancirali smo izradu "obluka" koji je jedinstveni ukras na glavi gornjopoljičke mladenke... zaista je mnogo ciljeva, ali isto tako je i put do ostvarenja istih trnovit.
 
• Dolove i Vela njiva?
-Dva zaseoka u gornjopoljičkom selu Srijane u kojima nisam još bio ali to će se uskoro promijeniti ha, ha, ha. U Veloj Njivi je zadnji poljički diplar, naš član i suradnik Goran Mikas ujedno i svirač na jako puno tradicijskih glazbala, Vela Njiva je riznica mitova, legendi i običaja koje promoviramo. Dolovi su zaseok u kojem je kako kažu stalo vrijeme, zaseok poljičkih mlinara i žreceva.
 
• I za kraj pitanje... Kako i na koji način Poljičani gledaju na Vaše namjere i Val kulture općenito?
-Zaista ne znam a i ne opterećujem se time, no ono što smo do sad ostvarili, ostvarili smo upravo zahvaljujući malom broju naših istomišljenika. Mene osobno kao i Val Kulture zanimaju ljudi koji nešto rade i koji se trude unatoč svim poteškoćama sa kojima se susreću ali idu dalje i to su naše namjere, ići dalje bez obzira na sve. Ja nisam vezan za Poljica kao Poljičani niti mogu biti, ali mogu barem malo pomoći da se čuje vapaj Poljičana te pridonijeti čuvanju jedne zaista prebogate i iskonske tradicije.
 

Miroslav Pelikan