Kolor daje i definira sliku. Boja govori sve jezike

 
 
Slikar Sašo Petroševski Novak suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog opusa. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
https://direktno.hr/upload/publish/149549/-mg-1550_5c86a3698571d.jpg
• Autor ste vrlo zanimljivog opusa, vrlo karakterističnog rukopisa, posebice kada govorimo o krajobrazu ili portretu naselja.
-Da. Jako sam se skoncentrirao i posvetio oblikovanju tog ciklusa slika Primorskih pejzaža. Ta tema je veoma eksploatirana u slikarstvu. I našem i stranom. I jako je teško bilo označiti se u originalnosti. U traženju sebe, kroz radove često sam se približavao nekim autoritetima, ali čim bih to primijetio i osjetio „bježao sam dalje“. Nije bilo lako. Tražio sam motive u vedutama primorskih gradova, koncentrirao ih i gurao u podsvijest i poslije ih „čupao“ tražeći se u originalnosti i autentičnosti. I uspio sam… Više od 20-ak godina, u ljetnim mjesecima, boravio sam u Rovinju, gdje sam imao ljetni atelijer. Tu sam slikao i naravno prodavao svoje slike. S ponosom se mogu pohvaliti da se moje slike danas nalaze u mnogim domovima svih europskih država (Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Francuska, Mađarska, Češka; Danska, Norveška, Švedska i sve do Rusije). Isto vrijedi i za Ameriku i SAD i Kanadu i Argentinu, Brazi, Čile i nadalje Australija, Japan… A što se tiče Hrvatske tu me ima doslovce u svakom gradu. Eto ponosan sam na ovo ostvarenje.
 
• Koliko su Vaši motivi imaginarni a koliko stvarni?
-Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatskih primorskih i dalmatinskih gradova. Nadgradnja je sadržana u stilizaciji oblika, sadržaja i forme. Upotpunjenog kolora koji nude ljepota  mora i ljeta. U tome je originalnost što sam slici prišao kao dvodimenzionalnoj tvorevini. Pretpostavio sam da slika nudi dvodimenzonalnost, za razliku od skulpture koja je trodimenzionalna. U slici, treća dimenzija je iluzija, ona omogućuje definiranje perspektive i ukoliko se eliminira ostaje slika kao dvodimenzinalna tvorevina i bez perspektive. Upravo takva i „treba“ biti, tako da u mojim slikama često motiv u  prvom planu zna biti manji od zadnjeg, moje more često zna biti u nebu i obratno. Brodice hoće i „lebdjeti“, a sunce ponekad zna biti prizemljeno. Krovovi kuća često su ujedno i tlo crvenica s malo oskudnog raslinja koje se formom uklapa u kvadrati  i trokut. To je igra. Uz sve, prisutna naglašena stilizacija svih oblika i odbacivanje svih suvišnih detalja.
 
• Osjećam stanovitu idealizaciju prostora na Vašim slikama.
-Da, da. Upravo sam to opisao kao odgovor u prethodnom pitanju.
 
• Njegujete odmjeren ali izrazit kolor.
-Kolor je favorit. I on daje i definira sliku. Boja govori sve jezike. Ona je snažno prisutna u mojim slikama i tu se sretno uklapaju i nadopunjuju i topli i hladni kolori i čine melodiju ugodnu oku. Uvijek sam želio da moje slike budu kolorom ugodne i dekorative. I da su odraz i da definiraju podneblje kraja u kojem su nastale, Hrvatsko primorje i Dalmacija.
 
• Skloni ste različitim motivima. Koji motiv najviše volite?
-Do sada sam odradio nekoliko različitih ciklusa koji su me u potpunosti zaokupili kao tema. Tako sam odradio i radim ciklus slika mrtve prirode pod nazivom: „Tulipani“. Kao pravo „muško“, ne mogu se baš pohvaliti poznavanjem izgleda i anatomije cvijeća, ali tulipani su me posebno zaintrigirali (imaju svoju priču) i ja sam ih oblikovao u ciklusu od 24 slika, ulja na platnu u formatu 100x100 cm. Nakon toga odradio sam a  i dalje ih radim i u drugim formatima.
 
Pohvalio bih se i ciklusom aktova kojim sam se bavio prije desetak godina i sada se ponovo pripremam vratiti toj temi. Imao sam sreću da sam mogao suradjivati s prekrasnim modelima. Aktovima, kao temi sam prišao na način kojim me je privukla naglašena erotičnost i senzibilitet u njihovim pozama a opet u stiliziranom i plošnom obliku (aktovi nemaju lica). I svi su rađeni u plavim tonovima. Kao što sam rekao, ovom temom sam se bavio prije desetak godina. Zadnjih mjeseci se mišlju ponovo vraćam ovoj temi i sigurno ću se vratiti ovom ciklusu. (i već sam kontaktirao jednu prekrasnu osobu za suradnju u smislu poziranja). Posebno sam zadovoljan ciklusom „Mace i zverinje“. To je ciklus slika – portreta mačaka, nastao kao rezultat ljubavi prema ovim životinjama. Zadnjih nekoliko godina radim na Ciklusu hrvatskih gradova. To su vedute hrvatskih gradova u kojima sam prepoznatljivo figurativno koncentrirao na prepoznatljivost  „anatomije“ grada karakteristične za svaki grad osobno.Do sada sam odradio vedute: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Vukovara, Knina, Sinja, Rovinja, Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Hvara i Dubrovnika.
 
Ogledao sam se i u apstrakciji sa dvadesetak radova izraženog kolora u ciklusu „Metamorfoze“. Apstrakcija me je snažno zaintrigirala u zadnje vrijeme i dogodilo se nešto interesantno u mom razmišljanju, želji i radu. Iako sam po vokaciji slikar snažnog kolora i moje slike govore bojama i svojim kolorom, zainteresiralo me je da se okušam u slikanju slika bez boje, odnosno koristeći takoreći samo dvije boje: crnu i bijelu, koje kako znamo se ni ne „priznaju bojama“. Ovaj ciklus još nema svoj naziv. Radno ga naziv „Whiteblack“ (bijelocrno)
 
• Često i izlažete.
-I da i ne. Ne bih znao što to znači često. Bilo je godina kada sam imao po 5,6,7 izložbi i onda period od 1 do 2 godine bez izložbi. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina odradim 1 izložbu godišnje. U životopisu navodim da sam u svom 30-godišnjem radu (1988.-2019.) upriličio 40-ak izložbi. Nikad nisam to posebno pratio i ne znam stvarni broj. Bilo je po opusu slika i puno manjih izložbi tako da taj broj varira. Bilo je nekoliko projekata koji su mi posebno ostali u sjećanju:
-Češka – Senat Parlamenta Češke Republike,
-Budimpešta – otvaranje Hrvatskog kulturnog centra i
-Italija – Misano Monte, Cesena, Cesenatiko
-SAD – Washington DC
-Kanada – Toronto, Kichener
-Danska
-London, Beč, Kranj, Celje...
I Hrvatska: Zagreb, Osijek, Pula, Split, Rovinj, Poreč, M. Lošinj, Trogir, Kutina, V. Gorica, Vukovar…
https://direktno.hr/upload/publish/149549/13-u50x50_5c86a36a61492.jpg
• Jeste li zadovoljni ostvarenim opusom?
-Normalan sam. Zdrava osoba (ha ha ) i nisam megaloman i ne previše ambiciozan ali nisam zadovoljan ostvarenim. Ta doza nezadovoljstva samim sobom i svojim radom u stvari je i „pokretač“ za daljnji rad. Poštujem izreku: „Nula dei sin linea“. Volim slikati. Tako i živim. Ali uvijek sam želio i želim više.To je nagon i način življenja i ne ambicija. Stalno se otvaraju neke nove ideje i projekti i nisam sretan kad im ne mogu udovoljiti i sretan sam kad mogu raditi. Što sam stariji, sve u mom životu  i načinu življenja se pojednostavljuje. Puno toga iz „stvarnog“ života  sve manje me intrigira i zaokuplja pažnju. Želim slikati i tako živjeti. To je to – radost i ljepota stvaranja.
 
• Što mislite o domaćoj aktualnoj likovnoj umjetnosti?
-Nemam dobro mišljenje.
 
• Što je novo u atelijeru?
-Prije godinu i pol dana, prodao sam stan u Zagrebu i kupio  jednu lijepu kuću od 200tinjak kvadrata u Stubičkim Toplicama. Tu sam se preselio. To je sada adresa mene i mog atelijera, Manje-više, oduvijek sam živio i radio u jednom prostoru, tako da sam sada sebe u potpunosti prepoznao u ovom atelijerdomu. Tu živim i stvaram, u Stubičkim Toplicama, u malom naselju imenom Pihači. Okružen predivnim susjedima, domaćim Zagorcima, koji su me prepoznali i prihvatili i s kojima svakodnevno živim i družim se. Naravno ova transformacija u mom životu nametnula se sama od sebe i „tjera“ me da počnem oblikovati novi ciklus slika u motivima hrvatskog Zagorja. I kroz motive pejzaža i kroz vedute zagorskih gradova. Taj ciklus nosit će ime: Gupčevim krajem.
 
• Planovi, izložbe, monografija...?
-Monografija mi još nije u planu. Nije trenutak za to. Treba još puno stvarati. Imam odnos prema monografiji da bi ona trebala zaokružiti cjelinu. Au tome se još nisam finalizirao. Izložbe? Sad sam u Stubakima, u Zagorju i volio bih se u ovom kraju pokazati sa reprezentativnom izložbom. Još sam u fazi prilagodjavanja i to ce potrajati. Mada se moram pohvaliti da sam oglasio manju izložbu u prostoru hotela Terme Jezerčica i koja bi trebala prerasti u trajnju suradnju. Želja mi je da se oglasim i u D. i G. Stubici, Mariji Bistrici, Krapini, Klanjcu, Kumrovcu, Tuhelju... Planovi – prikupljam i „trpam“ u svoju podsvijest elemente zagorskog kraja. Trebat će vremena da nešto izađe, ali znam bit će to lijepi ciklus slika „Gupčevim krajem“.
 

Miroslav Pelikan