Get Adobe Flash player

Kolor daje i definira sliku. Boja govori sve jezike

 
 
Slikar Sašo Petroševski Novak suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog opusa. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
https://direktno.hr/upload/publish/149549/-mg-1550_5c86a3698571d.jpg
• Autor ste vrlo zanimljivog opusa, vrlo karakterističnog rukopisa, posebice kada govorimo o krajobrazu ili portretu naselja.
-Da. Jako sam se skoncentrirao i posvetio oblikovanju tog ciklusa slika Primorskih pejzaža. Ta tema je veoma eksploatirana u slikarstvu. I našem i stranom. I jako je teško bilo označiti se u originalnosti. U traženju sebe, kroz radove često sam se približavao nekim autoritetima, ali čim bih to primijetio i osjetio „bježao sam dalje“. Nije bilo lako. Tražio sam motive u vedutama primorskih gradova, koncentrirao ih i gurao u podsvijest i poslije ih „čupao“ tražeći se u originalnosti i autentičnosti. I uspio sam… Više od 20-ak godina, u ljetnim mjesecima, boravio sam u Rovinju, gdje sam imao ljetni atelijer. Tu sam slikao i naravno prodavao svoje slike. S ponosom se mogu pohvaliti da se moje slike danas nalaze u mnogim domovima svih europskih država (Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Francuska, Mađarska, Češka; Danska, Norveška, Švedska i sve do Rusije). Isto vrijedi i za Ameriku i SAD i Kanadu i Argentinu, Brazi, Čile i nadalje Australija, Japan… A što se tiče Hrvatske tu me ima doslovce u svakom gradu. Eto ponosan sam na ovo ostvarenje.
 
• Koliko su Vaši motivi imaginarni a koliko stvarni?
-Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatskih primorskih i dalmatinskih gradova. Nadgradnja je sadržana u stilizaciji oblika, sadržaja i forme. Upotpunjenog kolora koji nude ljepota  mora i ljeta. U tome je originalnost što sam slici prišao kao dvodimenzionalnoj tvorevini. Pretpostavio sam da slika nudi dvodimenzonalnost, za razliku od skulpture koja je trodimenzionalna. U slici, treća dimenzija je iluzija, ona omogućuje definiranje perspektive i ukoliko se eliminira ostaje slika kao dvodimenzinalna tvorevina i bez perspektive. Upravo takva i „treba“ biti, tako da u mojim slikama često motiv u  prvom planu zna biti manji od zadnjeg, moje more često zna biti u nebu i obratno. Brodice hoće i „lebdjeti“, a sunce ponekad zna biti prizemljeno. Krovovi kuća često su ujedno i tlo crvenica s malo oskudnog raslinja koje se formom uklapa u kvadrati  i trokut. To je igra. Uz sve, prisutna naglašena stilizacija svih oblika i odbacivanje svih suvišnih detalja.
 
• Osjećam stanovitu idealizaciju prostora na Vašim slikama.
-Da, da. Upravo sam to opisao kao odgovor u prethodnom pitanju.
 
• Njegujete odmjeren ali izrazit kolor.
-Kolor je favorit. I on daje i definira sliku. Boja govori sve jezike. Ona je snažno prisutna u mojim slikama i tu se sretno uklapaju i nadopunjuju i topli i hladni kolori i čine melodiju ugodnu oku. Uvijek sam želio da moje slike budu kolorom ugodne i dekorative. I da su odraz i da definiraju podneblje kraja u kojem su nastale, Hrvatsko primorje i Dalmacija.
 
• Skloni ste različitim motivima. Koji motiv najviše volite?
-Do sada sam odradio nekoliko različitih ciklusa koji su me u potpunosti zaokupili kao tema. Tako sam odradio i radim ciklus slika mrtve prirode pod nazivom: „Tulipani“. Kao pravo „muško“, ne mogu se baš pohvaliti poznavanjem izgleda i anatomije cvijeća, ali tulipani su me posebno zaintrigirali (imaju svoju priču) i ja sam ih oblikovao u ciklusu od 24 slika, ulja na platnu u formatu 100x100 cm. Nakon toga odradio sam a  i dalje ih radim i u drugim formatima.
 
Pohvalio bih se i ciklusom aktova kojim sam se bavio prije desetak godina i sada se ponovo pripremam vratiti toj temi. Imao sam sreću da sam mogao suradjivati s prekrasnim modelima. Aktovima, kao temi sam prišao na način kojim me je privukla naglašena erotičnost i senzibilitet u njihovim pozama a opet u stiliziranom i plošnom obliku (aktovi nemaju lica). I svi su rađeni u plavim tonovima. Kao što sam rekao, ovom temom sam se bavio prije desetak godina. Zadnjih mjeseci se mišlju ponovo vraćam ovoj temi i sigurno ću se vratiti ovom ciklusu. (i već sam kontaktirao jednu prekrasnu osobu za suradnju u smislu poziranja). Posebno sam zadovoljan ciklusom „Mace i zverinje“. To je ciklus slika – portreta mačaka, nastao kao rezultat ljubavi prema ovim životinjama. Zadnjih nekoliko godina radim na Ciklusu hrvatskih gradova. To su vedute hrvatskih gradova u kojima sam prepoznatljivo figurativno koncentrirao na prepoznatljivost  „anatomije“ grada karakteristične za svaki grad osobno.Do sada sam odradio vedute: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Vukovara, Knina, Sinja, Rovinja, Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Hvara i Dubrovnika.
 
Ogledao sam se i u apstrakciji sa dvadesetak radova izraženog kolora u ciklusu „Metamorfoze“. Apstrakcija me je snažno zaintrigirala u zadnje vrijeme i dogodilo se nešto interesantno u mom razmišljanju, želji i radu. Iako sam po vokaciji slikar snažnog kolora i moje slike govore bojama i svojim kolorom, zainteresiralo me je da se okušam u slikanju slika bez boje, odnosno koristeći takoreći samo dvije boje: crnu i bijelu, koje kako znamo se ni ne „priznaju bojama“. Ovaj ciklus još nema svoj naziv. Radno ga naziv „Whiteblack“ (bijelocrno)
 
• Često i izlažete.
-I da i ne. Ne bih znao što to znači često. Bilo je godina kada sam imao po 5,6,7 izložbi i onda period od 1 do 2 godine bez izložbi. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina odradim 1 izložbu godišnje. U životopisu navodim da sam u svom 30-godišnjem radu (1988.-2019.) upriličio 40-ak izložbi. Nikad nisam to posebno pratio i ne znam stvarni broj. Bilo je po opusu slika i puno manjih izložbi tako da taj broj varira. Bilo je nekoliko projekata koji su mi posebno ostali u sjećanju:
-Češka – Senat Parlamenta Češke Republike,
-Budimpešta – otvaranje Hrvatskog kulturnog centra i
-Italija – Misano Monte, Cesena, Cesenatiko
-SAD – Washington DC
-Kanada – Toronto, Kichener
-Danska
-London, Beč, Kranj, Celje...
I Hrvatska: Zagreb, Osijek, Pula, Split, Rovinj, Poreč, M. Lošinj, Trogir, Kutina, V. Gorica, Vukovar…
https://direktno.hr/upload/publish/149549/13-u50x50_5c86a36a61492.jpg
• Jeste li zadovoljni ostvarenim opusom?
-Normalan sam. Zdrava osoba (ha ha ) i nisam megaloman i ne previše ambiciozan ali nisam zadovoljan ostvarenim. Ta doza nezadovoljstva samim sobom i svojim radom u stvari je i „pokretač“ za daljnji rad. Poštujem izreku: „Nula dei sin linea“. Volim slikati. Tako i živim. Ali uvijek sam želio i želim više.To je nagon i način življenja i ne ambicija. Stalno se otvaraju neke nove ideje i projekti i nisam sretan kad im ne mogu udovoljiti i sretan sam kad mogu raditi. Što sam stariji, sve u mom životu  i načinu življenja se pojednostavljuje. Puno toga iz „stvarnog“ života  sve manje me intrigira i zaokuplja pažnju. Želim slikati i tako živjeti. To je to – radost i ljepota stvaranja.
 
• Što mislite o domaćoj aktualnoj likovnoj umjetnosti?
-Nemam dobro mišljenje.
 
• Što je novo u atelijeru?
-Prije godinu i pol dana, prodao sam stan u Zagrebu i kupio  jednu lijepu kuću od 200tinjak kvadrata u Stubičkim Toplicama. Tu sam se preselio. To je sada adresa mene i mog atelijera, Manje-više, oduvijek sam živio i radio u jednom prostoru, tako da sam sada sebe u potpunosti prepoznao u ovom atelijerdomu. Tu živim i stvaram, u Stubičkim Toplicama, u malom naselju imenom Pihači. Okružen predivnim susjedima, domaćim Zagorcima, koji su me prepoznali i prihvatili i s kojima svakodnevno živim i družim se. Naravno ova transformacija u mom životu nametnula se sama od sebe i „tjera“ me da počnem oblikovati novi ciklus slika u motivima hrvatskog Zagorja. I kroz motive pejzaža i kroz vedute zagorskih gradova. Taj ciklus nosit će ime: Gupčevim krajem.
 
• Planovi, izložbe, monografija...?
-Monografija mi još nije u planu. Nije trenutak za to. Treba još puno stvarati. Imam odnos prema monografiji da bi ona trebala zaokružiti cjelinu. Au tome se još nisam finalizirao. Izložbe? Sad sam u Stubakima, u Zagorju i volio bih se u ovom kraju pokazati sa reprezentativnom izložbom. Još sam u fazi prilagodjavanja i to ce potrajati. Mada se moram pohvaliti da sam oglasio manju izložbu u prostoru hotela Terme Jezerčica i koja bi trebala prerasti u trajnju suradnju. Želja mi je da se oglasim i u D. i G. Stubici, Mariji Bistrici, Krapini, Klanjcu, Kumrovcu, Tuhelju... Planovi – prikupljam i „trpam“ u svoju podsvijest elemente zagorskog kraja. Trebat će vremena da nešto izađe, ali znam bit će to lijepi ciklus slika „Gupčevim krajem“.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1137 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević