Odnosi između Zagreba i Beograda nisu dobri

 
 
Redovni profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i profesor emeritus na prestižnom američkom univerzitetu Yale dr. Ivo Banac u intervjuu za “Dnevni avaz” kao vrsni poznavatelj geopolitičkih prilika u regiji i šire, govoreći o širenju ruskog utjecaja s ukrajinskih ratnih žarišta, upozorava na realnu ugroženost balkanskog prostora. Tvrdi da će ruski predsjednik Vladimir Putin “nastaviti sa svojim imperijalnim pohodom do one točke gdje će mu Zapad prepriječiti put”, te dodaje da je zapravo jedini dio Europe gdje Rusija može igrati ulogu velike sile onaj koji nije direktno pod egidom Zapada, a to je manji dio bivše Jugoslavije, u prvom redu BiH i Srbija. U svakoj od ovih zemalja, ističe profesor Banac, ali i u onima koje su već unutar NATO-a, poput Hrvatske, Rumunjske i Bugarske, Rusija pokušava uspostaviti svoj utjecaj, u prvom redu putem svojih energenata, investicija, ali i vojnih aranžmana.  
http://www.interfaithkosovo.org/uploads/images/Jul-2013/07-Sunday/auto_banac1373206546.jpg
Trenutačno stanje u Ukrajini je jedno od onih „primirja” koje smo često doživljavali i u Hrvatskoj i u BiH za vrijeme ratova devedesetih. Rusi gotovo potpuno kontroliraju područje Luganska i Donjecka. Pokušavaju, s jedne strane, uspostaviti kopneni most prema Mariupolju i Krimu, a, s druge, pripremaju napad na Harkov. Ujedno vrše niz provokacija u baltičkim zemljama članicama NATO saveza, gdje pripremaju ovisne „narodne republike" preko ruskih manjina. Moguće su i provokacije iz vazalnog Pridnestrovlja (Transdnistrija), što je opasno blizu balkanskog prostora - kaže profesor Banac za "Avaz".
 
• Njemačka kancelarka Angela Merkel te pojedini njemački ministri upozoravali su na ruski prodor na zemlje Balkana, a pogotovo Srbiju i BiH. Kako Vi gledate na ta upozorenja?
- Ona su ozbiljna i realna! Jedini problem s njemačkom politikom je u tomu što Njemačka još nije vojna sila i što kancelarka nije razvila uvjerljivu strategiju ni za obranu Ukrajine ni za prostor jugozapadno od Ukrajine. Kancelarka želi primirje, ali ako se pokušaji pokažu neuspjelim, Njemačka nema načina da ih nametne ili da predloži neku uvjerljivu alternativu. Spekulira se da gospođa Merkel predlaže Ukrajincima da se posvete neosvojenim pokrajinama, koje bi se morale razvijati poput nekadašnje Zapadne Njemačke dok ne dođe vrijeme za ujedinjenje. Da takve sheme nisu realne ne treba objašnjavati građanima BiH. Niti je Federacija na bilo koji način privilegirana od Zapada, te izgrađena kao gospodarska i demokratska alternativa Republici Srpskoj, niti je posve zapuštena i razorena RS, unatoč svemu, spremna na reintegracije. Potrebno je nešto drugo, u prvom redu američko vodstvo, koje je također dijelom izostalo.
 
• Što u svemu tome znači onda obustava projekta “Južni tok”?
- Amerikanci, pa i EU, željeli su umanjiti ovisnost Balkana i dijela srednje Europe o ruskom plinu. Na njihov mig Bugari su istupili iz “Južnog toka” i stvorili veliku prepreku Putinovim klijentima u Srbiji i Mađarskoj. Putin je prihvatio izazov, povukao kočnicu, ali dogovorio novi plinovod s Erdoganom, što će Tursku vezati uz Rusiju više nego ikad u zadnjih devedeset godina. Pored međusobne ideološke privlačnosti ovih dvaju neliberalnih režima, Turska će i zaraditi na ruskom plinu, koji će se tako preprodavati i na Balkanu.
 
• Koliko nužno je, prema Vašem mišljenju, za BiH tražiti alternativna rješenja opskrbljivanja plinom? Jedno je, svakako, terminal LNG na Krku. Zapravo, indikativna su u svemu ovome snažna lobiranja američkih visokih dužnosnika.
- BiH će, uz mnoge druge zemlje srednje i jugoistočne Europe, svakako imati koristi ukoliko se izgradi LNG na Krku. Taj projekt vidim kao glavno alternativno rješenje za ruske energente u BiH i Hrvatskoj. U svakom slučaju, barem što se Federacije tiče, rješenja će biti vezana uz zapadne inicijative. I naravno da će Amerikanci lobirati. Netko mora, uz toliko preživjelih iluzija o „nesvrstavanju”. Tito se mogao igrati nesvrstavanja - i na taj način štititi vlastiti režim - kad su Rusi bili preko Drave i Dunava. Sad su oni usred Banje Luke!
 
• Kakvi su odnosi Hrvatske prema BiH? Kako u tom kontekstu ocjenjujete posjetu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović? Ona je izabrala BiH za prvo odredište.
 - Tu su na djelu stare boljke. Zagreb je previše zaokupljen statusom Hrvata u BiH da bi uzeo u obzir kako je hrvatsko pitanje u ovoj državi samo jedan segment u našim odnosima, možda čak niti najvažniji. Uspjeh Kolinde Grabar-Kitarović je upravo u tomu što je ona pokazala razumijevanje prema potrebi rješavanja otvorenih pitanja, ali na bazi prijateljstva i potpore, koje Hrvatska, kao članica EU-a, i mora razvijati u BiH.
 
• BiH je od EU dobila jednu historijsku šansu u kontekstu priključivanja EU-u. Zaista se osjeti snažna posvećenost visoke predstavnice EU-a Frederice Mogherini, ali je pitanje mogu li aktualne bh. političke snage, koje još vode rovovsku borbu za fotelje, ovu šansu iskoristiti?
- Ne znam. Prilično sam skeptičan prema visokoj predstavnici EU-a. Naravno, dobrodošao je svaki pomak prema bh. kandidaturi. Ipak, da se drukčije postupilo, da je bilo više angažmana EU-a, bilo bi i boljih rezultata. Što se aktualnih političkih snaga tiče, one će biti aktualne dok ih se bira. Nisu svi za EU. Različiti su interesi, a i očekivanja.
 
• Jesu li trenutni odnosi između Hrvatske i Srbije zategnuti, a možda i narušeni, uzme li se u obzir sve ono što je uslijedilo nakon nedavne presude u Hagu po uzajamnim tužbama?
- Odnosi između Zagreba i Beograda nisu dobri, a nisu nikad ni bili naročito od kraja rata, te sumnjam da će se u narednom razdoblju znatno popraviti. Previše je toga između nas, previše je toga na mrtvoj točki, s minimalnim izgledima za promjene. U ovom trenutku možda bi najviše koristi bilo od neke vrste benignog neangažmana. Naravno, kad Srbija uznapreduje na svom europskom putu, izgledi za unapređenje odnosa bit će bolji. No, i kad bi takvo vrijeme došlo, nema razloga vjerovati da će EU sve izliječiti ili da je EU beskonfliktna zajednica.
 
Američka odgovornost je golema, a mogućnosti ograničene
 
• Kako generalno gledate na američku vanjsku politiku prema zemljama zapadnog Balkana?
- Ponavljam, u trenutku europske krize i slabosti bez američkog vodstva nema ništa. Na žalost, američka odgovornost je golema, a mogućnosti ograničene. To znači da, gdje god je moguće, Washington potiče partnerske aranžmane, posebno kad je riječ o EU-u. Ipak, ukrajinska kriza mnogo toga je promijenila, pa ponovno usmjerila pažnju SAD-a prema srednjoj i jugoistočnoj Europi. Predugo se zanemarivalo bosansko pitanje te niz drugih „nesvršenih poslova”. Pored toga, iduća je godina izborna u SAD. Upućeni tvrde da će republikanci, nakon uspješnog oporavka američkog gospodarstva pod Barackom Obamom, teško parirati demokratima u domaćoj politici. Zato će otvoriti niz pitanja u do sada konsenzualnoj vanjskoj politici. Za nas je važno da se preispitaju rezultati dosadašnje politike, posebno tamo gdje je zakazala.
 

Amil Dučić, Dnevni avaz, Sarajevo