Get Adobe Flash player

Slikala sam okomite formate koji daju osjećaj dinamike, sada radim vertikalne formate, koji definitivno nude umirujući smjer

 
 
Akademska slikarica Darija Dolanski Majdak (1965.) suvremena je hrvatska likovna umjetnica. Godine 1991. diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama. Autorica je opsežnog i vrlo slojevitog opusa.
https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/07/2007.-Skyline-Revisited-1-1024x1020.jpg
• Gospođo Dolanski Majdak, izgradili ste osobnu, značajnu karijeru posvećujući se, rekao bih, geometrijskoj figuraciji. Što toliko zanimljivo, poticajno pronalazite od samoga početku u tim motivima?
= U početku sam, vođena procvatom računalne ere, slikala "piksele" – svaki kvadratić predstavljao je jedan piksel, a na platnu su ti kvadrati bili smješteni tako da se svaka boja javljala samo jednom u okomici, odnosno vertikali. Nije mi bila namjera slikati geometrijsku apstrakciju, već samo poigravanje pixelima na opisani način – ali likovni profesionalci, pisci predgovora u katalozima – odmah su moj način slikanja prozvali geometrijskom apstrakcijom, pokušavajući naći niti koje su moju geometriju vezali uz slikare kao što je Kazimir Maljevič kao začetnik geometrijske apstrakcije, do Pieta Mondrijana koji se oslanjao na razum i matematiku. Mene su, iskreno, te paralele pomalo smetale, ali one su očito bile neminovne za razumijevanje slika "čovjeka s ulice", odnosno promatrača koji nisu toliko upućeni u povijest umjetnosti. U svakom slučaju, bez obzira kakvu su mi "etiketu" dodijelili – ja sam se poigravala svojim kromatskim ili akromatskim kompozicijama tih ranih pixela.
 
• Vaš opus čini nekoliko vrlo različitih , klasičnih nefigurativnih ciklusa. Što je njima zajedničko a što ih razdvaja?
= Svaki ciklus je zapravo bio "site – specific" ciklus. Radila sam tako, što sam galeriju, u kojoj ću izlagati, fotografirala iz različitih kuteva, mjerila zidove, čak i radila u računalu 3D simulacije –tako sam svakom svom ciklusu dala određen nazivnik. Bila to gradacija veličine kvadrata od većih prema manjima, tonski razvoj – od akromatskog do kromatskog ili poveznice sivo gradiranih traka kadvrata koji su u sljedeću sliku ulazili upravo ondje gdje su na predhodnoj izlazili. Na taj način, zahtjevno je postaviti izložbu u neku drugu galeriji i tu sam, u takvim slučajevima, morala raditi neke kompromise. Zaključno, posjetitelji galerija mogli su jasno, možda malo i uz pomoć predgovora kataloga, shvatiti "što je autor htio reći".
 
• Istaknuo bih, vidljivi osjećaj ritma u gibanju mnogobrojnih tijela i oblika na Vašim slikama.
= Za geometrijsku apstrakciju, barem onakvu kakvu ja radim, ritam je na prvom mjestu. Čak i banalno, odnosno doslovno, slikala sam uvijek okomite formate koji daju osjećaj dinamike, dok sada radim vertikalne formate, koji definitivno nude umirujući smjer.
 
• Kakva je situacija danas u Vašem atelijeru, na čemu trenutno radite?
= Moja posljednja samostalna izložba u Galriji Razvid u Zaprešiću pod nazivom "Slikarstvo – da ili ne?" nije jedan od mojih omiljenih predhodnih ciklusa, ali je ta izložba za moj izričaj izuzetno značajna po tome što sam se na čist i radikalni način oprostila s geometrijom koju sam slikala posljednjih petnaest godina, kao i slikarstva uopće. Radilo se o izložbi gdje sam izložila dva platna dimenzija 150 x 100 cm - jedno naslikano platno geometrijske apstrakcije, dok je drugo platno, ostalo prazno, jer su mali kvadrati, 10 x 10 cm napustili veliko platno i "raštrkali" se po cijeloj galeriji. Može se reći da je to bila konceptualna izložba. Sada radim na slikama relativno velikih formata (150 x 100 cm), gdje sam napokon svoj razum ostavila malo po strani, ali sam uključila srce i dušu, počevši slikati apstraktni ekspresionizam, znajući da time nešu izreći ništa novo, ali je moja, do tada sputana umjetnička duša, našla svoj izraz u punoj ekspresiji. I u ovakvom izričaju, ja sam opet slikama dala "zajednički nazivnik" time što je na svakoj slici figurativno naslikano, bilo ono gotovo neprimjetno, pa do velikog detalja – jedno oko. Ovaj ciklus može se tumačiti na više načina: kao "Sliku gledam ja, ali i slika gleda mene." i kao osvještavanje svijeta u kojem nas, dok šetamo gradom, snimaju mnogobrojne video kamere, kojih je sve više, te aludirajući na Google maps i GPS, koji na mobitelima točno otkriva gdje je vaša lokacija i kuda se krećete. Sve postaje javno, čovjek još samo u svom domu može živjeti svoju intimu, dok ga na ulici prati "veliki brat".
 
• Slikate u tehnici ulja na platnu.
= Da, slikam u tehnici ulja na platnu, jer to je definitivno moj medij, što sam shvatila tek nakon što sam jedan ciklus slikala akrilnim bojama, u drugom se okušala pastelama i na koncu digitalnim printovima na kapafix – uvidjela sam da mi ulje na platnu nabolje leži i da tu, u tom zastarjelom ili kako ga likovni kritičari uglavnom nazivaju "mrtvim medijem" mogu, ne obazirući se na trendove suvremene umjetnosti, iskazati svoju dušu, te tu ekspresiju podijeliti s promatračima.
 
• Postoji li ključni ciklus u Vašem opusu?
= Naravno. Na prvom mjestu je ciklus "Skyline" kojeg sam već opisala u prvom pitanju, zatim kao vrhunac geometrije ciklus "Chaos Manager" u kojem sam "pobrkane" kvadratiće, kroz 5 slika dovela do uravnoteženja i harmonije; pa do, također spomenutog ciklusa "Slikarstvo – da ili ne?", nakon kojeg sam čvrsto odlučila da ću i dalje slikati, ali tako da ću napokon razotkriti svoju ranjivu dušu.
 
• Umorite li se ponekad od geometrijskog svijeta?
= Kao što sam već i opisala – da, umorila sam se geometrijom, ili bolje reći, kroz taj svoj geometrijski svijet ja sam došla do kraja. Nije bilo planirano, ali dogodilo se i nisam nesretna zbog toga – naprotiv, tu me čekaju novi izazovi.
 
• Često ste izlagali. Koliko je izlaganje važno za umjetnika?
= Izlagala sam često, nastojala se likovnoj publici obratiti barem jedanput godišnje samostalnom izložbom, uz sudjelovanje u mnogim skupnim izložbama. Možda sam mogla i trebala i još više, ali obzirom da je svaki ciklus bio promišljen i relativno kompliciran za izvođenje, taj ritam mi je odgovarao. Što se tiče važnosti izlaganja, tu nema nikakve dileme – ako imaš što pokazati – pokaži to koliko god često možeš. Slika postaje slika tek u očima promatrača, a ne odmarajući se u ateljeu.
https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/07/2007.-Skyline-Revisited-11-660x450.jpg
• Kako doživljate raznovrsne tendencije u suvremenoj umjetnosti?
= Čini mi se da u suvremenoj umjetnosti, likovnjaci zaostaju, a riječ uzimaju kustosi. Znači da je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, nadmašila Akademiju likovnih umjetnosti, sve dok na akademiji nije uključen i odsjek za animirani film i nove medije.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
= Planova u slikarskom smislu imam, vezano uz apstraktni ekspresionizam, ali trenutno sam zaokrenula u sasvim druge vode - pišući humoreske i igrokaze. Nitko kompetentan nije još čitao moje priče, ali nadam se da bi i pisanje nadalje  bilo uključeno u moj umjetnički izričaj. Što se tiče izdavanja monografije, iskreno mislim da bih imala što pokazati, ali to je kompliciran projek, zahtjeva angažiranog i motiviranog kustosa, te potporu Ministarstva kulture.
 

Miroslav Pelikan

Nastupe na ulici morate stalno graditi s nečim novim

 
 
Vlado Martek, najzastupljeniji je domaći umjetnik u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti, filozof i kroatist po struci, bibliotekar po zanimanju, izgradio je izniman, specifičan i neponovljivi autorski opus u proteklim desetljećima. Zanimanje za njegovo djelo i djelovanje Grupe šestorice nije prestalo do danas. Sredinom srpnja predstavlja se obimnom i složenom izložbom u splitskoj palači Milesi.
https://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/07/22_Kopiraj1-1024x654.jpg
• Izložba se otvara 14. 7. 2018.
= Izložba se otvara, na početku Splitskog ljeta, 14. 7. 2018. i bit će otvorena mjesec dana. Izvrstan termin, koji svaki umjetnik može samo poželjeti da bi prezentirao što radi.
 
• Što izlažete?
= Izložba je pomalo retrospektivnog karaktera, s radovima od sedamdesetih godina  do danas. Izlažem preko 200 radova koji zorno govore o „slučaju Martek“. Prostor je na dva kata. Radovi će biti i na zidovima ali i u vitrinama. Uz izložbu će biti objavljen i katalog s osamdesetak stranica, s oko četrdeset reprodukcija,prvi tekst piše Tonko Maroević i Željko Kipke. Oni govore o mojim umjetničkim razmišljanjima.
 
• Zašto „slučaj Martek“?
= Slučaj Martek - kao autor želim biti autoironičan, on sugerira autorovu otvorenost.
 
• Je li se promijenio odnos prema Vama, prema Vašem djelovanju?
= Odnos prema mojoj umjetnosti-promijenio se i nije se promijenio, to je stav publike. Sada su moji radovi puno pristupačniji. GRUPA ŠESTORICE JE TRAŽILA OZBILJAN PRISTUP PUBLIKE.
 
• Jeste li bili avangarda?
= JESMO, BILI SMO AVANGARDA, pogotovo za ovu sredinu. Preferirali smo ulicu i zato smo bili avangarda, bilo je rizično i bilo je autodestruktivno i postojala je opasnostr da sami sebe izgubimo u tome, da se potrošimo. Nastupe na ulici morate stalno graditi s nečim novim. Većina komentara bila je negativna.
http://www.urbancult.hr/Images/im.ashx?Id=59997
• Ima li danas avangarde u hrvatskoj umjetnosti?
= Nisam siguran. Umjetnost je jedna od stvari kao i sve ostalo.Avangarda je idealizam čovjeka čiji je korijen u unutrašnjosti čovjeka.
 

Miroslav Pelikan

Predavala su mi velika imena hrvatske likovne umjetnosti

 
 
Akademski slikar i donedavni profesor na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, Josip Botteri Dini, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik s iznimnim ugledom, autor opsežnog i slojevitog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, djela mu se nalaze u nizu muzeja i galerija.
http://20minuta.hr/wp-content/uploads/2016/03/botteri_nagrada15-220316.jpg
• Kako je počelo i kako je teklo Vaše školovanje na zagrebačkoj ALU?
= Godine 1964., početkom ljeta, doputovao sam u Zagreb, noćnim vlakom iz Splita, kako bih polagao prijamni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti, u Ilici 85. Zagreb mi je drag i danas, ali i tada, s puno nade i sanjarija bio je moj Paris, mjesto mojih slikarskih težnji. Možda sam više očekivao od ljudi. Mnogo je vremena moralo proteći, kako bih uvidio,spoznao, da samo u tišini svoje samoće mogu vidjeti onaj istinski svijet za kojim tragam. Jer dok sam tragao za umjetničkom istinom, pokazalo se, kako i svi drugi, jednako žive u potrazi za vlastitošću i odmjeravaju „svoje pronalaske“, u našem slučaju umjetnička iznašašća-djela, sa svojim suvremenicima i vode tihu a ponekad i glasnu borbu oko prvenstva, uspjeha, ugleda. Sve se često završava u taštini samodostatnosti, klanskim podjelama i zaštitama grupa, koje ih pojedinačno ili kao skupinu izdiže za neko vrijeme nad ostalima. Nije moguće ne spomenuti i političke i ideološke grupacije i podjele, koje ni danas nisu završile i koje često i neprestano ometaju kontinuitet hrvatske duhovnosti i kulture. Može li se biti sam? U meni se dogodio taj, rekao bih blagoslovljeni zov samoće. Drugi blagoslov koji me u toj samoći prati jest radinost, koja me  ustrajno drži i kojoj postojano pristajem biti spreman na sve izazove. Posebnu milost i blagoslov osjećam zbog nadahnuća koja dobivam iz knjige Sv. Evanđelja. Sveto Pismo oživljava moju stvaralačku snagu. Blagoslov obitelji, zdravlja, prijateljstava, blagoslov mnogih koji podržavaju moje djelo. Sve to olakšava životni križ koji sa mnom prolazi i moj životni put.
 
• Svakako se sjećate profesora?
= U vremenu u kojem studiram slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji predaju velika imena hrvatske likovne umjetnosti, kipari: Ž. Janeš, A. Augustinčić, F. Kršinić, V. Radauš, I. Sabolić, G. Antunac, V. Michieli, zatim slikari: K. Hegedušić, Vj. Parać i Dalibor Parać, F. Kulmer, Lj. Ivančić, Đ. Tiljak, A. Mezdjić, Detoni, O. Postružnik, I. Režek, M. Stančić, grafičari: F. Paro, F. Baće, A. Kinert. Tu su i Sumerbeker, Z. Meštrović, predavači tehnologije, pismo predaje Lj. Škrnjug.
 
Povijest umjetnosti predaju A. V. Mihičić, M. Peić a estetiku D. Grlić. Na Akademiji je sa svojim atelijerom neprestano prisutan Marino Tartaglia. Akademija je mjesto otisaka mnoštva duhova koji su tu prolazili. Profesori su svojim osobnim stavovima a i svojim ukupnim djelom utjecali na svoje studente. Tro je razloga mojeg nabrajanja njihovih imena. Akademija je uvijek i poprište natjecanja i duhovne borbe različitih osobnosti ali i stremljenja koja su pod utjecajima kritike i povijesno umjetničkih prosudbi.
 
Zagrebačlka Akademija na određeni način nasljednica je svih svojih profesora i svih svojih studenata jer su se i profesori razvili iz njezinog kontinuiteta. Akademija i danas kao temeljno polazište njeguje i inzistira u svojem nastavnom, pa rekao bih i odgojnom smislu, na crtanju i slikanju po živom modelu ljudski lik, portret i akt, kako je to bilo i u davno vrijeme svojega početka. Taj akademski pristup studiju slikarstva ali i kiparstva i grafike daje umjetniku osjećaj sigurnosti u njegovom stvaralaštvu. Iz dobrog crteža i dobro proučenih likovnih problema umjetnik će se sretno moći izražavati sustavima crte, boje, svjetla i sjene, volumena i pokreta kroz osobni likovni izraz. Nakon discipliniranih višegodišnjih napora, svladavši sve programske zahtjeve, otkriti će svojstva svoje različitosti i progovoriti vlastitošću svojeg likovnog jezika.
 
• Uvijek valja težiti samostalnom putu.
= Naravno, dobro je i najbolje je, ako mladi umjetnik već osjeća svoj svijet likovnosti, neka ga i bilježi, makar u skicama i na bilo koji drugi način jer svaki duhovni bljesak i svako nadahnuće originalno je vrijedno i neponovljivo. Ono se ne smije odlagati. Sakupljajući takve bilješke u raznim tehnikama, umjetnik će voditi razgovor s onim tajnovitim i njemu u njemu samome. Na zagrebačkoj Akademiji su djelovali i Ljubo Babić, Maksimilijan Vanka, Ivan Meštrović, I. Kerdić, B. Čikoš Sesija, I. Frangeš, V. J. Jordan, I. Labaš, Đ. Seder, Becić, J. Miše i mnogi drugi. Ističem sve ovo kako bi bili svjesni te bogate duhovne baštine koju su svojim naporima i darivanjem svojih iskustava i znanja stvarali veliki hrvatski umjetnici.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/06/web_image/josip_botteri_1.jpg
• Moderna hrvatska umjetnost?
= Moderna hrvatska umjetnost kontinuirano traje i pretače se dijelom u suvremenu. Čak bih rekao da se i danas isprepliću snagom umjetničkih osobnosti. Mislim da je pogrješno o umjetnosti govoriti o natjecanju. Čak mi s motrišta estetskog doživljaja ,čini mi se bespredmetnim isticati kategoriju vremena. Valja se okrenuti govoru oblika, boje, ritmova, odnosa svjetla i tame, geometrije,linearnog i rasplinutog, dakle apstraktnih likovnih elemenata likovnosti,jer sve podjele proističu iz klepsidre. A i život umjetnosti prolazi poput sjene oblaka (Faure) ili kao treptaj oka. Na koncu povijesti koja je za svakoga njegov sobni „shodnji čas“,možda ćemo se sjećati Vidovićevog Angelusa ili Michelangelove Pieta ili Babićeve Kalvarije ili Kljakovićevog Uskrsnuća ili Meštrovićevog Joba ili Bukovčevog Mrtvog Krista.
 
• Zagreb je prepun iznimnih djela, u crkvama i galerijama.
= Ipak za zainteresiranog tragača za likovnim čudima hrvatskle umjetnosti potakao bih na šetnju crkvama i muzejima Zagreba. Student ALU bimorao sam, u tišini, poći hodočastiti od katedrale i vidjeti portal i Frangeševo Presveto Trojstvo, pa u crkvi vidjeti Medovićevog sv. Jerolima, pa Meštrovićevu skulpturu-reljef Krist i bl. Alojzije Stepinac. Riznica i drugi oltari su gozba za kulturnog promatrača, umjetnost koja je nastajala od XII. stoljeća do danas. Valja poći do Franjevačke crkve na Kaptolu. Vitraji Ive Dulčića, gotički potrtal sa skulpturalnim poliptihom svetaca. Treba napomenuti i mozaik sv. Marka Križevčanina, djelo A. Starčevića u crkvi tog hrvatskog sveca. Posebno valja pogledati crkvu vl, Augustina Kažotića na Pešćenici, djelo arhitekta Borisa Magaša.
 
U crkvi Bezgrješne Djevice Marije u Dubravi kod franjevaca nalazi se monumentalno Kristovo raspeće, djelo A.Augustinčića, saliveno u bronci. Crkva sv. Franje Ksaverskoga na Ksaveru premda barokna, ujedno je i galerija sakralnih djela Zlatka Šulentića. Prvi su vitraji jednog modernog hrvatskog slikara i remek su djelo njegovog ukupnog stvaralaštva. Crkvu sv. Marka na Griču rese Meštrovićeva, Kljakovićeva i Babićeva djela sakralnog sadržaja i nadahnuća. Isusovačka crkva sv. Katarine biser je baroka uz danas MGC, nekoć samostan Družbe Isusove. S Gornjeg grada valja se spustiti do Jelačićevog placa, Harmice, Trga bana Jelačića i pogledati crkvu Ranjenog Isusa pod neboderom s vitrajima . M.Trepše i gotičkom skulpturom Osuđenog Krista. Djela Ljube Babića vidjet ćemo i u crkvi Sjemeništa na Šalati a i u crkvi sv. Ante na Sv. Duhu. U Nadbiskupskom dvoru krije se i kapela sv. Stjepana sa srednjovjekovnim freskama, kao što ih ima u sakristiji katedrale, a i najnovije vrijeme pronađenih na unutarnjem južnom zidu same Prvostoilnice.
 
Moderno uređenu crkvu Gospe Lurdske projektirao je znameniti slovenski arhitekt Plečnik u Zvonimirovoj ulici prije Drugoga svjetskog rata. Nismo dovoljno svjesni kako se galerija hrvatskog kiparstva nalazi na otvorenom, na groblju Mirogoj, posebno pod Arkadama. Dao sam samo neke naznake o kulrno umjetničkom blagu u Zagrebu. Svatko ima mogućnost stvoriti svoj izbor. Moje su naznake vezane uz sakralnu umjetnost jer je smatram skrivenom od medijske pozornosti još uvijek. Moderna galerija kao stalni postav izlaže djela hrvatske umjetnosti XIX., XX. i XXI. stoljeća a jednako izlaže u izložbenom programu pretežito hrvatske umjetnike. Vrijedi češće poći promatrati stalni postav izložbe. Umjetnik mora održavati svoje odnose sa svojom baštinom i sa svojim vremenom i stvarati svoj izbor umjetnina, likovnosti, pomažući i sebi razjasniti samog sebe. Jednako MGC, kao i Umjetnički paviljon, mjesta su neprestanog likovnog života Zagreba i Hrvatske.
http://alm.hr/images/uploads/botteri---40x60-cm-g-1506191.jpg
• Koliko je važno za umjetnika izlaganje? Izlagati ili ne?
= Izlagati ili ne?  Bilo je umjetnika, čak i profesora na Akademijama, koji gotovo nikada nisu izlagali. Mislim kako se mora i izlagati. Naporno je zaustaviti i onako kompliciran atelijerski rad, ali bez komunikacije s publikom, gubi se smisao našeg rada. Drugi su danas običaji. Tiskanje obilnih kataloga, knjiga, filmovi i medijski nastupi itd. Nemam nikakve preporuke osim, vjerno, redovito, što je bolje moguće tražiti novo, novu i koliko je moguće dobru vlastitu sliku, potvrđujući sve prije stvoreno. Jer slikar, kipar, grafičar, glazbenik, pisac, filozof, arhitekt, filmski režiser ili bilo koji drugi umjetnički stvaratelj rade jednako:ono što misle i vide u sebi i osjećaju, sriču i izriču u svojem umjetničkom govoru. To je govor iz dubine bića upućen suvremenom čovjeku. To je razlog i izlaganja i objavljivanja ali i samoga stvaranja. Umjetničko djelo, kao medij - posrednik između autora i općinstva, autora i svijeta u svom vremenu, istodobno je i djelo kojim se nastavlja kontinuitet kulturne sredine i naroda u kojemu nastaje a partipicira i u kulturi svijeta.
 
• Vratimo se vremenu Vašeg školovanja. Vaši su Vam profesori bili podrška?
= Profesori koji su ostavili na mene poseban utisak, koji su svojim djelima imponirali, pomogli su mi oblikovati moj osobni izraz, nili su F. Kulmer, Lj. Ivančić, Vj. Parać, M. Stančić, V. Michieli, K. Hegedušić, A. V. Mihičić, M. Peić, M. Tartaglia, Režek. Nabrojio sam skoro sve profesore jer pamtim ponešto o svakome, susreti s njima bili su vrlo rijetki, a pogotovo razgovori, ali su uvijek bili zanimljivi i često poticajni. Umjetnici, često i s malo riječi iskažu neke bitne poruke, opažanja, misli, doživljaje i naputke, sve do kritike ili sugestije. Ponekad takvi iskazi bivaju duhoviti in pretvore u dosjetku, anegdotu. Sjećam se susreta u trajanju prijemnog ispita, kada mi je prof. Ivančić pružio moj redni broj 13 upitavši me: Jeste li sujevjerni? Naravno, odgovorio sam, ne!
 
Jednom kasnije za vrijeme studija mi je rekao: Vi ste genijalni za pokvariti stvar! Bila je to za mene neočekivana pohvala. Moram reći, svi naši profesori su bili oprezni u iskazivanju priznanja i kada smo uspjeli naslikati ili nacrtati dobro naše radove. Možda je ta suzdržanost na svoj način bila i odgojna mjera. Za moj dolazak na Akademiju, posebno sam zahvalan profesoru Valeriju Michieliju, koji je vidio moje radove prije Akademije i primijetivši u njima izglede za moguću, moju likovnu formaciju. Poslušao sam njegove sugestije i prionuo radu i uspio položiti prijemni ispit. Kasnije sam ga susretao nekoliko puta u životu. Uvijek je susret s njim bio poticajan i ohrabrujući. Vjeko Parać bio je smiren i odmjeren u izjavama. Znao je priznati ako je nešto bilo dobro. Ivo Režek, vrlo duhovit, rado se sa studentima zadržavao u razgovoru. Njegova pohvala jednoj mojoj slici bila je: Ovi Dalmatinci i da se poseru, posrat će boju.
 
Miljenko Stančić bio je vrlo suosjećajan čovjek. Mene je preporučio okulisti za pregled i došao me kući, na Trešnjevku tražiti, da bi mi prenio dogovor za sutrašnji pregled. Za sv. Nikolu darovao je nama studentima njegove završne klase, platna 150 x 150 cm, napete na blind okvirima, kako bi mogli naslikati diplomski rad. Bilo je to vrijeme materijalnih oskudica. Njegove kritike išle su u smjeru našeg otvaranja prema suvremenosti, ali je poštivao osobni stav i izbor. Nastojao je dijelom i na izvršenju Akademijinog dogovorenog programa a onda bi dopustio slobodu izraza. Na kraju studija počastio nas je ručkom u hotelu Palace. Tako slično Stančiću postupao je i Krsto Hegedušić, cijenio je radinost i dobru opservaciju ali je već i dopuštao likovnu igru i slobodu rukopisa. Kada bi netko nacrtao veću nogu, stopalo, čulo se: Pa vi patite od elefantijaze. Jednom je dao zadatak: nacrtajte sada, ulaz na Akademiju, tramvaj br. 9 (bilo je tada uvedeno novo vozilo) i jednu kravu. Bilo je zanimljivo, tako po sjećanju crtati. Malo tko se mogao pohvaliti da ga izvrsno služi vizualna memorija. Tartaglia mi nije bio direktno profesor, ali znao je za mene i pohađao mi je kasnije izložbe. Jednom mi je rekao: Izgleda da ovaj čovjek nikada ne spava.
 
Na izložbi 1978. G. u Salonu HDLU-a, U Praškoj ulici, nekoliko profesora su bili i svi su mi istaknuli pojedinačno svoju preferirajuću sliku, broj taj. Kada sam kasnije pogledao te slike, svaka slika nosila je u sebi nešto od profesorove likovne karakteristike. Moj zaključak je bio, hvala profesorima a ja moram svojim putom prema sebi. I to iskustvo me čini sigurnim u svim umjetničkim pothvatima.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1137 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević