Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Sjećam se s nostalgijom vremena kada je vladala Kolinda Grabar-Kitarović

 
 
„Riječ je živa kad život govori.
Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore.
Prepuni smo riječima, a prazni djelima“.
Sveti Antun Padovanski
 
Prošli su, a na našu sreću preživjeli smo ih, i nedavni predsjednički izbori. Bilo je tu svega i svačega. Bilo je tada i mnoštvo  kandidata, čast izuzetcima, bez ikakva pokrića i uporišta. A nad svima je, kako neki tvrde, briljirao svojim izričajem i  riječima kao najjačim oružjem, naš dični i drčni Zoran Milanović. I tadašnji „jedini“  kandidat s karakterom.
I kako tad, više nikad. Jer, bacio je “niz rijeku“ sve obećano, pa se i riječima i djelom, ispuhao na samom početku mandata. Počev od izjave o  Koloni sjećanja u Vukovaru do Bleiburga, od  micanja bista naših velikana do ukidanja povijesne straže, od izjava o Bleiburgu do izjava o Jasenovcu…
„Ma, kakav kralj Tomislav, kakav Ante Starčević, kakav Stjepan Radić, kakav Strossmayer, kakav Ivan Mažuranić… svi vanka, u muzej!?“
Hrvatska povijest počinje sa mnom.
https://s.hdnux.com/photos/64/55/66/13819281/3/rawImage.jpg
A onda je nastupila šutnja. Za početak šutnje djelomično je kriva i Korona, koja nas je sve paralizirala, pa je i našega novoga vođu, prisilila na šutnju. Na sreću svih nas zajedno.
Doduše, svi smo o njemu sve znali. Posebice o njegovim izgovorenim biserima. Svi smo znali sve i o njegovim promašajima. Ali, ipak su neki išli, po našem starom običaju, „grlom u jagode“, nošeni našim jalom, našom nepromišljenošću, našom neobaviještenošću i našom naivnošću.
-Bože moj dragi, Bože dragi! Hoćemo li ikada moći razmišljati analitički i mudro? Hoćemo li ikada moći staviti sve stvari na svoje pravo mjesto? Hoćemo li  ikada moći krenuti naprijed…
A bili smo tako blizu…      
     Sjećam se, tako, s nostalgijom, vremena s Kolindom Grabar-Kitarović, kada mi se činilo sve blistavo jasno. Kada smo svi bili ponosni na sve što je činila i učinila za Hrvatsku. Posebice, na međunarodnom planu. Sjećam se dobro svega. Sjećam se i njenog blistavog osmjeha na ozarenom  licu i svjetlosti u očima uvijek kada je govorila o Hrvatskoj. Sjećam se i njene topline koja je iz nje zračila i pozitivne energije koju je širila oko sebe, ma gdje se pojavila. Sjećam se i njene bliskosti s običnim hrvatskim pukom.
Sjećam se i njene elegancije i njenog kulturnog ophođenja, ma s kime se susretala ili našla.
Zato me je svako njezino pojavljivanje, kod nas ili u svijetu, ispunjavalo ponosom, unosilo radost u srce i davalo neku sigurnost, snagu i vjeru u našu bolju i svjetliju budućnost.
     Ali, dobro se sjećam i svega onoga što je doživljavala… Svih onih osporavanja, svih izrugivanja i svih podmetanja. Sa svih strana. Pet punih godina.
No, unatoč svemu, unatoč i nekim promašajima (a tko ih nema), ona je bila i ostala, jedina dostojna nasljednica našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. I nitko drugi. I nitko više. Ni na jednoj državnoj funkciji, od Račana, Sanadera, Mesića, Josipovića do Plenkovića i Milanovića. Ma koliko se neki od njih pozivali na Franju Tuđmana i ma koliko im to njihovo pozivanje bilo ili ne bilo vjerodostojno.   
Osjećala sam, znala i bila uvjerena kako ćemo uskoro, nakon njenoga odlaska, za njom i zažaliti. Sada sam u to i sigurna. Žalit ćemo mi, žaliti, dragi moji Hrvati, svaki dan. I sve više i više. Ako smo pošteni i iskreni.
Jer, sadašnji Predsjednik svih građana, kako se u predsjedničkom govoru identificirao, samo u prvim tjednima mandata, iz Ureda predsjednika RH, premjestio je sve biste, uključujući i onu prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.  
Ma, kakav Franjo Tuđman??? Napolje!!! U muzej…
Hrvatska povijest počinje sa mnom.
JER, DRŽAVA TO SAM JA!
Pa je onda, unatoč opiranju donedavnog ministra obrane Damira Krstičevića, odlučio riješiti se i svečane odore Počasno-zaštitne bojne i spremiti ju u povijesno spremište.
I ni to nije sve! Tijekom posjete Jasenovcu, digao je branitelje na noge, tvrdeći da HOS-ovu ploču na kojoj se nalaze imena poginulih hrvatskih branitelja treba negdje baciti.
-I, ni to nije sve! Jer se na obilježavanju operacije Bljesak u Okučanima, usred same svečanosti, demonstrativno pokupio i nestao. Smetala su mu  dvojica branitelja  koji su se pojavili s majicom na  kojoj su se nalazila HOS-ova obilježja s natpisom „Za dom, spremni“.
„Nije predsjednik svih građana s Plenkovićem polemizirao oko gospodarstva, nije ga pitao ništa o obnovi Zagreba, već mu je pažnju, u nezapamćenoj krizi, privuklo navodno nečije ustašovanje“.
Ali, po djelima ćemo ih prepoznati.
Zato, pamet u glavu!!! Jer, bliže nam se i novi parlamentarni izbori. A, kandidata za „djela i djelovanje“ ima bezbroj. I svi su spremni za ljuti boj. Do zadnjega.  Naravno, u boj, u boj, za novčanik svoj! Ali, kao i uvijek, obećanja im je pun kufer.
„Polako, polako! Rekao sam da ćemo…da ćemo… da ćemo u novom mandatu zaposliti stotinu tisuća (100.000) mladih ljudi, ali nisam rekao kada“, kaže jedan od kandidata.
Dug je, predug popis zainteresiranih za saborske fotelje…. Tu je SDP, HDZ, Domovinski pokret, Most i još mnoštvo malih strančica, kao što su: IDS, HSS, Glas, Snaga, Reformisti…
I, naravno, svi su oni s imenom i prezimenom.
Ali, “SDP je potpuno devastirana stranka, politički, ideološki, kadrovski, i što je najgore moralno”, rekao je u emisiji ‘Zoom Zagreb’ od 21. rujna 2016. godine Ivica Pančić, a na to je Aleksandra Kolarić dodala: “I financijski”(Pančić i Kolarić su bili članovi nekadašnjeg SDP-a). A bio je to SDP iz doba našega dičnog i veleumnog sadašnjeg predsjednika Milanovića, a tadašnjeg predsjednika Vlade RH.
Pametnome dosta!!!
Zato ni o Bernardiću ne bih puno trošila riječi. Jer, on je, kako sam kaže, „siguran pobjednik“.
Živi bili pa vidjeli!
Što vam je tu čudno, drage moje Hrvatice i Hrvati? Ta on je bezuvjetni sljedbenik partije i Tita!  Jer, uz „maršala Tita, nas neće ni pakao smest“, čvrsto u to vjeruju naše antife. A uz sve to, tu je i puna podrška provjerenih i po djelima dokazanih mlađahnih kandidata. Svima poznatih i od svih prepoznatih.
I po poštenju, i po radu, i po djelovanju… Na svim mjestima i na svim funkcijama.
Sve po onoj staroj: U se, na se, poda se“.
„Naši socijaldemokrati koji bi trebali biti svijest društva, u jednoj izbornoj noći pjevaju Po šumama i gorama,Od Vardara pa do Triglava i Druže Tito, mi ti se kunemo, dok mi, iz dana u dan, vidimo i otkrivamo nove grobove u Kočevskom Rogu, Macelju, Jazovki i mojem Goviću…“, napisao je književnik Nino Škrabe.
-Ma, kakvi socijaldemokrati, moja Monika!? Oni se samo bore za svoju bolju prošlost, pa umjesto onoga „povijest je učiteljica života“, nama stalno nameću kako se moramo okrenuti budućnosti. A jedino što je realno naše i što stvarno imamo, naša je prošlost. Sadašnjost nam je samo jedan kratak tren u vremenu. Jer već sutra, ona naša trenutna sadašnjost, postat će zauvijek naša prošlost.
- Pa, zašto će nam, onda, prošlost?
-E, moja Monika! Reci ti meni, onako iskreno, bez nekog dubokog promišljanja, ima li išta što bi ti željela promijeniti u svojoj prošlosti?
-Ima, naravno da ima. I to podosta, moja Lucija!
-A zbog čega bi, reci mi, to mijenjala?
-Pa, zato jer sam, nekada davno, neke stvari uradila na krivi način.
-Shvaćaš li onda zašto se mi Hrvati trebamo na grješkama iz prošlosti, učiti za bolju budućnost?
-A oni, tzv. naše antife, što nam to oni sada nude!?
-Oni nam nude, draga moja, povratak na staro iliti Restart koaliciju. I popis lijepih želja. Nešto kao što su nam  nudili i prije na praznom papiru. Nešto kao novi Plan 21.
-Nemoj tako! Imaju oni provjeren i prokušan mlađahni kadar.
“Na ovim izborima građani biraju žele li Hrvatsku bez korupcije, Hrvatsku bez nepravde, Hrvatsku bez siromaštva ili povratak na staro. Biraju žele li Hrvatsku bez diskriminacije, po bilo kojoj osnovi, koja će omogućiti svima, a ne samo nekima, jednaku šansu za uspjeh.
Hrvatska ima budućnost. Pred nama je bitka za dušu nacije, za budućnost naše zemlje, pred nama je bitka za novi početak”.
A vrli kandidati za taj novi početak, za tu našu bolju i ljepšu budućnost, naši su stari drugovi i drugarice antife: Mrak-Taritaš, Maras,Josipović, Beljak, Siniša Hajdaš-Dončić, Domagoj Hajduković, Fred Matić, Željko Sabo, Boris Lalovac, Zmajlović, Željko Jovanović, Vojko Obersnel, Ranko Ostojić, Arsen Bauk i još cijela galerija, kako oni tvrde, vrsnih i poštenih djelatnika na radu za opće dobro.
 I svi su spremni ići u ljuti boj. Naravno, za novčanik svoj.
“Vjerujem u ljude iz SDP-a, vjerujem u našu zemlju,   vjerujem u vas. Danas Hrvatskoj treba poštena, odgovorna i transparentna vlast. Koja ima plan i strategiju suočavanja s krizom. Ali istovremeno i ona koja ima jasnu viziju budućnosti”, poruka je našega Bere.
Vjerujemo mu na riječ. Bez ikakve zadrške.
Časna pionirska!
-A Škoro? Što je sa Škorom?
-E, draga moja! To je već nešto drugo i drugačije. Jer, sve što znamo o njemu i sve što smo čuli o njemu, prosudit ćemo i suditi kasnije.
Istina, okrupnjao je pokret. Ima neke dobre ideje, doduše samo zapisane, ima i neke neovisne kandidate koji ulijevaju povjerenje i koji bi mogli, ako ostanu i dalje neovisni, nešto korisno i uraditi. Ali, sve dok se ne pređe s riječi na djela, sve dok su to samo lijepe želje i obećanja, ne želim davati nikakve sudove. Jer, tek po djelima ćemo ih i prepoznati.
A o današnjem HDZ-u i o Plenkoviću, u nekom narednom tekstu.   
 

Vera Primorac

Je li Vili Beroš prevario Hrvate?

 
 
U svakom zlu postoji neko dobro. U najezdi korona virusa, strahu od bolesti i smrti, junak nacije postao je ministar zdravstva, Vili Beroš, sa svojim užim timom. On je vratio izgubljeno povjerenje većine u mnogo toga i čega, naročito u politiku i političare, postao je naš svakodnevni gost, čovjek kojeg se rado sluša i gleda, jednostavan, drag, stručan, apolitičan, pristupačan, srdačan, strpljiv, ponizan, uključiv, vjerodostojan. Ničime nije odavao ni trun bilo kakvog  stranačkog obilježja. Borio se za svakog čovjeka, tražeći najbolje metode rada za sprječavanje širenja virusa i spašavanje života, ugroženih napadom Covida 19, pogotovo onih bolesnika koji su već imali neke kronične bolesti i manje šanse za izlječenje. Popuštanjem djelovanja korona virusa, stručnost se malo pomalo povlačila pred stranačkom politikom. Sve više je izvještavao Dražen Bošnjaković, ministar unutarnjih poslova. “Otkriće” da su članovi Stožera, članovi ili simpatizeri HDZ-a, bilo je začetak nekakvih sumnji u dalje namjere Stožera, iako im zbog toga nitko, nikada i nigdje ne može i ne smije umanjiti uspjeh i postignuće u  borbi protiv korona virusa. Brojke tu govore same za sebe i otklanjaju bilo kakvu sumnju u  stručno postignuće Stožera.
https://i.ytimg.com/vi/snFu2YNGUZg/maxresdefault.jpg
Brojke su činjenice, koje nitko ne može osporiti. To se vidi. O tome se govori i piše diljem Europe i svijeta. Taj veliki, svjetski uspjeh našeg Stožera, iskorištava aktualna vlast. Raspušta sabor, Organizira parlamentarne izbore, prije reda, očekuje pobjedu, na račun gospodina Beroša i ostalih, koji su lomili kičmu COVIDU 19. Kad je stranačka politika ušla u Stožer, zasjenila je stručnost, požrtvovnost, nadstranačko ponašanje, humanost, sveopću prisutnost, otvorenost, uključivost, neutralnost, simpatičnost, normalnost, svesrdnu prihvaćenost, “gostoprimstvo” u svakom domu, pa čak i vjerodostojnost Stožera, a samim time i gospodina Beroša. Bilo mi je žao zbog toga. Pisala sam o tome u smislu, zar sada ti ljudi (Beroš, Capak, Markotić, Grba...) manje vrijede i manje su stručni, kad se otkrilo njihovo stranačko opredjeljenje. Naime, oni to nisu skrivali. To uopće nije bilo niti važno, sve dok netko nije došao na ideju, osmislio strategiju i taktiku, kako da te osobe, njihova stručna postignuća, omiljenost u narodu, “obiteljsku” prihvaćenost, normalnost i vjerodostojnost, ne iskoristi za rejting HDZ-a i bolje izborne rezultate. To bi sigurno svi napravili, na vladajućoj poziciji. Međutim, time su djelomično obezvrijedili rad Stožera i narušili vjerodostojnost pojedinih članova tog tima.
 
Počelo je to s popuštanjem mjera za suzbijanje širenja virusa i “pogodovanje” nadolazećim izborima, u obliku slabije izolacije, samoizolacije, otvaranja crkava, škola, dućana, uslužnih radnji, salona, kafića, granica. Malo tko je u tome vidio nužnu potrebu za pokretanje gospodarstva i svega onoga što je naprosto stalo u doba korone. Oporba i neki mediji su se potvrdili kako da takvo stanje popuštanja mjera i otvaranja, dovedu u vezu s parlamentarnim izborima.
 
Kako bilo da bilo, nije dobro, najviše za Stožer i njegove članove. Nakon dugo, dugo vremena oni su bili jedina svjetla točka u općem mraku, koji se nadvio nad Hrvatsku. Budili su nadu. Svojim radom i djelovanjem, stvorili su zajedništvo, razvili solidarnost, podigli empatiju, vratili ponos i “uskrsnuli” nacionalnu i građansku svijest (lokalnu, regionalnu i državnu). S našeg obzora su nestalim vječiti ratovi (igre) ustaša i partizana, pitanja gdje si bio '41., '45., '71., '91., '95. i gdje si danas. Bili smo tu jedni uz druge, jedni za druge i svi za Stožer i za Beroša. Danas to više nije tako. Netko je za to kriv. Najmanje Vili Beroš.
 

Ankica Benček

Ministrica Nina Obuljen Koržinek besramno obmanula javnost



Andrej Plenković je 2016. osobno odlučio na mjesto hrvatske ministrice kulture imenovati Ninu Obuljen Koržinek. Njezin rad obilježile su mnoge odluke motivirane ideološkom isključivošću i sklonosti sumnjivom financiranju veličanja totalitarnog komunističkog režima, kojeg hrvatska orjuna pokušava prikriti antifašizmom. Ipak, predmet ovog otvorenog pisma nije  autokratsko upravljanje resorom kulture od strane dotične ministrice, nego njezino iznošenje neistina i manipulativno obmanjivanje javnosti.
https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/wp-content/uploads/2017/05/collage-Praljak-945x643.jpg
Nina Obuljen Koržinek je na sučeljavanju s Karolinom Vidović Krišto, iznijela mnoge neistine od kojih ovdje nabrajamo slijedeće:
1. Je li Nina Obuljen Koržinek potpisala dokument kojim je, sada pokojni, general Slobodan Praljak neutemeljeno oštećen za 436.000 kuna?
Nedvojbeno DA.
Provjerom odluka ministarstva kulture nepobitno je utvrđeno da je ministrica Nina Obuljen Koržinek, tada na poziciji pomoćnice ministra kulture potpisala dokument kojim se zbirke dokumenata generala Slobodana Praljka klasificiraju kao “šund”, dakle svrstavaju ne u knjige nego u brošure.
Time je 16 generalovih knjiga s autentičnim dokumentima proglašeno ne samo “šundom” nevrijednim za hrvatsko ministarstvo kulture, nego je kao takvo podleglo naplati poreza što je generala Praljka dovelo do financijske smrti.
O tome svjedoči dokument koji objavljujemo na kraju ovog otvorenog pisma.
2. Je li Nina Obuljen Koržinek omogućavala financiranje protuhrvatskih filmova?
Nedvojbeno DA.
Najbolji dokaz njezina višegodišnjeg djelovanja s različitih funkcija, je sramotno financiranje dokumentarnog filma Masakr u Dvoru, protuhrvatskog pamfleta temeljenog na povijesnoj krivotvorini. Grubu manipulaciju priznao je i tadašnji direktor HAVC-a (Hrvatskog audio vizualng centra) pod ravnanjem Hrvoja Hribara. Nina Obuljen je u to doba bila članica Upravnog odbora HAVC-a, tijela koje se bavi kontrolom podjele novca u kinematografiji. Protiv odgovornih, Hribara, Obuljen i ostalih podignute su kaznene prijave.

3. Je li Nina Obuljen Koržinek u funkciji ministrice kulture surađivala s Republikom Srbijom tijekom snimanja filma Dnevnik Diane Budisavljević, koji obiluje povijesnim krivotvorinama?
Nedvojbeno DA.
Jednostavnim uvidom u katalog hrvatskog filma uočljiva je koprodukcijska suradnja Hrvatskog audio vizualnog centra i Filmskog centra Srbije. Osnivač HAVC-a je Ministarstvo kulture Hrvatske. Osnivač Filmskog centra Srbije je Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije. Kako je HAVC pod kontrolom Hrvatskog Ministarstva kulture a filmski centar Srbije kontrolira ministarstvo republike Srbije, sramotno je ministričino negiranje uloge njezinog resora u ovome ruganju s hrvatskom nacijom.
Suradnja je bila toliko snažna da su javne televizije Hrvatske i Republike Srbije, HRT i RTS (također pod resorom ministarstava kulture tih dviju država), film prikazale istu večer.
Tijekom 2019., točnije 28. siječnja 2019., ministrica Obuljen Koržinek je održala radni sastanak s predstvanicima Ministarstva kulture i informiranja republike Srbije. Naoko običan radni sastanak ukoliko se čitaju samo izvješća iz Hrvatske. No uvidom u pisanje srbijanskih medija, osim suradnje na kulturnom planu, naša ministrica je dogovorila mješovite hrvatsko-srpske konferencije o logoru Jasenovac u Zagrebu, Beogradu i Jasenovcu na kojima bi povjesničari s obje strane „sagledali činjenice o tom logoru iz Drugog svjetskog rata”.
Ta ista ministrica je bila na čelu tog resora kada je HRT krenuo po ne znamo više koji put proganjati i suspendirati Karolinu Vidović Krišto, radi gostovanja Igora Vukica na temu njegovog istraživanja i knjige o logoru Jasenovac koja je sufinancirana od hrvatske Vlade i reklamirana na istoj televiziji.

4. Radi li ministrica Obuljen Koržinek transparentno i u skladu sa zakonima? Jedan od slučajeva u dugom nizu svjedoči suprotno.
Aktualna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek bila je uz Stjepana Ćosića, Romanu Matanovac Vučković, Hrvoja Turkovića i Jadranku Hrg, član Upravnog odbora HAVC-a tijekom 2015. godine. Upravni odbor je odgovoran za rad centra.
Državni ured za reviziju objavio je negativno mišljenje o radu HAVC-a za 2015. godinu, a uz ravnatelja Hrvoja Hribara, očigledna je odgovornost bila i na Upravnom odboru.
U velikom nizu zamjerki ističe se kako je tijekom 2015. Hribar raspolagao sredstvima na temelju zaključenih ugovora, u iznosima iznad 50 tisuća kuna, bez odluke Upravnog odbora, te za iznose iznad 200 tisuća bez suglasnosti osnivača, Ministarstva kulture.
Isto tako zamjerka Revizije bila je što financijski izvještaji HAVC-a često ne iskazuju objektivno i istinito rezultate poslovanja te stanje imovine i obveze.
Među nepravilnostima su obračunavanje plaća po višim koeficijentima od propisanih, omogućivanje korištenja mobilnih telefona za 15 vanjskih suradnika i isplaćivanje autorskih honorara za poslove koji nisu autorska djela.

5. Nina Obuljen potpisala skandalozno očitovanje o knjizi Jezik i nacionalizam?
U „dobar posao“ Nine Obuljen, koji ističu “kulturni djelatnici”, spada i prihvaćanje novčanog podupiranja od Ministarstva RH (pseudo)znanstvenih projekata koji ne samo da negiraju stožerne odrednice hrvatske kulture nego i samo postojanje kulture hrvatskog naroda.
Knjigu “Jezik i nacionalizam”, kojom se negira postojanje hrvatskog jezika i nastoji dokazati postojanje ‘srpskohrvatskog jezika’, financiralo je ministarstvo kulture s Božom Biškupićem na čelu. Na prijavu odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iz Ministarstva kulture stiglo je očitovanje s potpisom tadašnje državne tajnice Nine Obuljen u kojem stoji glede skandaloznog financiranja “da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, a nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima”. Podsjetimo, riječ je o knjizi koja ne “raspravlja o sudbini hrvatskog jezika” nego taj jezik ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom.

6. Potiče li Ministarstvo kulture pod ravnanjem Nine Obuljen Koržinek istinu o Domovinskom ratu? Evo samo dva u nizu vrlo jasnih primjera.
Od kada je Ministrica Obuljen Kožinek preuzela Ministarstvo odbijeni su slijedeći projekti:
Glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ za gostovanje na: Novom Zelandu (2017. godina), Kanada (2017. godina) i USA (2018. godina) .
Projekt prilagođen za 7 i 8 razred osnovne škole, glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ za projekt Ministarstva "Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi" (2019. godina).
Svake se godine unutar navedene programske sheme odobravalo u prosjeku10 milijuna kuna.
Za jedinu braniteljsku predstavu i jedini projekt o Domovinskom ratu u Hrvatskoj koji objedinjava i kulturnu baštinu i narodne plesove i pjesme ali i jedinu predstavu na kojoj se nikada ne naplaćuje ulaz, nije bilo novčanih sredstava.
Dotična ministrica je odbila i projekt Domovina u pjesmama, jedinstven glazbeni uradak koji govori o hrvatskom identitetu, ljudima koji su ga branili, dotiče se pitanja iseljavanja i sl.
U isto vrijeme tijekom 2017., za skandaloznu predstavu orjunaškog ekstremiste Olivera Frljića, “Turbofolk”, ministarstvo intervenira dva puta i Frljića potiče s 28 000 kuna, te potom s 26.000 kuna. Na sučeljavanju je ministrica tvrdila kako za njezina mandata Frljić nije financiran.

7. Interesni kolopleti ministrice Nine Obuljen Koržinek.
Maštovitost Nine Obuljen se pokazala u punom sjaju pri kreiranju interesnih kolopleta povezanih s HAVC-om (Hrvatski audiovizualni centar). Jasen Mesić i Nina Obuljen su dovođenjem Hribara (2010.), kreatori ovog filigranskog, kružnog sustava u kojemu jedni druge imenuju, jedni druge nagrađuju i jedni drugima isplaćuju novce. Ukoliko niste kružno omiljeni, do sredstava jednostavno ne možete doći. Prvo je Koržinek odabrala Hribara za ravnatelja, a onda, kako bi joj uzvratio uslugu, Hribar je imenovao nju u članstvo upravnog odbora. Bezbrojne, ozbiljne inkriminacije HAVC-a događale su se kako do njezina dolaska u upravni odbor tako i nakon njezina imenovanja 2015.
Kriminalni tijekovi novca, sukobi interesa, regionalni (filojugoslavenski) nagradni prsten  baziran na koprodukcijskom rasipanju hrvatskog novca, poticaji suprugama, bliskoj rodbini, članovima upravnog odbora, itd. Suma od oko 70 milijuna kuna godišnje mamac je mnogima. Koržinek ništa od navedenoga nije zamjetila? Nisu je zasmetale ni avansne isplate par stotina tisuća kuna  Anti Tomiću i sličnima. Tomić se hvali kako od države niti traži niti dobiva išta. Točno. Traži i dobiva od države u državi – HAVC-a, pod ravnanjem partnera Obuljen-Koržinek, Hribar. Za to vrijeme ministričin ljubimac Hribar po Beogradu mantra kako je “Hrvatsku zahvatio grip fašizma”. 

8. Gaženje medijske struke
U vrijeme dok je obnašala dužnost predsjednice Programskog vijeća HRT-a, od kraja 2012., do početka 2015., na HRT-u se dogodilo niz skandala, među ostalim, nezapamćena cenzura i gaženje medijske struke u svrhu zataškavanja činjenica o tzv. spolnom odgoju u hrvatskim školama. Dokazi o spolnom odgoju utemeljenom na pedofiliji prikazani su u emisiji Slika Hrvatske. Tadašnja urednica emisije Karolina Vidović Krišto tada biva izložena nezapamćenim progonima.

9. Nagrade za blaćenje Hrvatske.
Ministrica Obuljen-Koržinek je blagoslovila imenovanje Danila Šerbedžije savjetnikom za film pri HAVC-u. Danilo tako postaje jedna od osoba koja će odlučivati koje će adrese krčmiti desetke milijuna kuna hrvatskog novca. Imenovanje je obavljeno potiho pod krinkom Covid19 krize. U isto vrijeme Danilo i njegov otac Rade Šerbedžija mrežnim istupima javno podupiru monstruozno blaćenja Hrvatske od makedonskog direktora Agencije za film Gorjana Tozije. Ministricu Obuljen-Koržinek nije osvijestila ni prosvjedna nota koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo makedonskim vlastima povodom bestijalnih istupa njihova dužnosnika.
Ovakav niz primjera koji svjedoče o radu ministrice Obuljen-Koržinek mogao bi popuniti cijelu knjigu. Razvidno je kako su ovdje na djelu najteži slučajevi klijentelizma i manipulacija na štetu hrvatske umjetnosti, kulture, nacionalnih interesa i hrvatskog identiteta čija je zaštita temeljni zadatak hrvatskog ministarstva kulture.
Telefonski smo kontaktirali gospođu Vidović Krišto sa zamolbom da i sama komentira navedenu problematiku. Izjavila je slijedeće:
„Prilažem fotografiju srušenoga borbenog zrakoplova JNA koja je uz Srbiju, Crnu Goru i terorističke postrojbe pobunjenih pripadnika srpske narodnosti, 1991., izvršila agresiju na Hrvatsku. Rušenje zrakoplova je bez odobrenja ratnog vrhovništva, zapovjedio pukovnik Ivica Arbanas-Lipi, prvi ratni zapovjednik samoga grada Vukovara, kojega predsjednik Tuđman naknadno odlikuje za taj čin.  Isto tako ću svojim radom učiniti sve da istinom ostavarimo pomirbu hrvatskog nacionalnog bića, te zloslutne simbole totalitarizama jednom za svagda pošaljemo u ropotarnicu povijesti.“
 

Željko Maršić – Zenga, Građanska inicijativa Ivo Pilar

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Subota, 04/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1020 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević