Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    utorak, 20. studenoga 2018. 13:04

Žale se da "hrvatska policijska plovila bez dopuštenja Slovenije prate hrvatske ribarske brodove u slovenskom moru..."

 
 
Poznato je kako Hrvatska inzistira na bilateralnoj razini, Slovenija na provedbi arbitraže. I tako već traje tri godine.  I tako već tri godine Slovenija tužaka Hrvatsku u Europskoj uniji, ali i po svijetu. Najnoviji oblik tužakanja je slovenska tužba protiv Hrvatske, koja je objavljena u službenom listu Europske unije. Iz sažettka slovenske tužbe protiv Hrvatske zbog „neprovođenja arbitražnog rješenja o graničnom prijeporu“, vidljivo je da nema nekih novosti. Slovenska tužba odnosi se na navodno „kršenje europske pravne stečevine“ jer „Hrvatska ne poštuje odluku arbitražnog suda i odbija implementirati presudu arbitara“, jer ju Slovenija smatra „obvezujućom za obje strane“. U tužbi Slovenija predlaže da sud EU-a u Luksemburgu dâ sudski pravorijek da je Hrvatska „kršila članke 2 i 4 ugovora o Europskoj uniji“, „uredbu o zajedničkoj ribolovnoj politici“, „schengenska pravila o kretanju osoba preko granice“ te „direktivu o uspostavi okvira za pomorsko prostorsko planiranje“.
https://www.delo.si/images/slike/picture/20170628/o_1-stran-Delo-Foto-20170628-hires-jpeg0_1024.jpg
Nadalje, Slovenija u tužbi navodi kako Hrvatska "jednostranim nepoštivanjem" arbitražne presude odbija vladavinu prava kao temeljnu vrijednost EU-a, onemogućuje Sloveniji da provodi suverenost nad "nekim dijelovima njenog teritorija", a ujedno i krši "dužnost lojalne suradnje" s EU-om i Slovenijom u skladu s 4. članom Ugovora EU-a. Navodi se da postupci Hrvatske "ugrožavaju ostvarivanje ciljeva EU-a, te jačanje mira, ciljeve i propise EU-a koji se odnose na teritorij članica" te da Hrvatska tako Sloveniji "onemogućava da na cijelom kopnenom i morskom ozemlju provodi pravo EU-a".
 
U slovenskoj tužbi posebno se naglašava da Hrvatska navodno krši uredbu EU-a o zajedničkoj ribolovnoj politici i pravilo koje se primjenjuje od kraja 2017. godine, po kojima se dopušta da 25 ribarskih brodica svake od članica može imati slobodan pristup do teritorijalnog mora druge države, prema međunarodnom pravu. U Sloveniji se žali EU-u da Hrvatska „onemogućava ostvarivanje prava u sklopu uredbe o ribolovnoj politici EU-a“, da "sustavnim kažnjavanjem" slovenskim ribarima onemogućava pristup vodama koje im je dodijelila arbitraža, a time krši i uredbu EU-a iz 2009. o kontrolnom sustavu nad ribarenjem u skladu s europskom ribolovnom politikom, prenose slovenski mediji. Posebno je zanimljivo da se u Sloveniji žale i na to da „hrvatska policijska plovila bez dopuštenja Slovenije prate hrvatske ribarske brodove u moru koje je arbitraža dodijelila Sloveniji“ te da Hrvatska Sloveniji "ne dostavlja podatke o aktivnosti hrvatskih plovila u slovenskim vodama". Previše žaljenja, a ništa novoga i ništa konkretnoga.
 

Zrinko Horvat

Hrvatski vladajući poltroni zatvaraju pogled pred činjenicom da nam pred očima nestaje hrvatska javna sigurnost

 
 
Odbacujući primarnu brigu za vlastite nacionalne interese, hrvatska državna politika mazohistički se pridržava „učinkovitih“ direktiva iz  briselskog centralnog komiteta kada je u pitanju nekakva imaginarna, zajednička, europska sigurnost i migrantska politika, čijim opasnim i potencijalno razarajućim posljedicama upravo svjedočimo i na hrvatskom tlu. Onom istom, kojim svakodnevno, po šumama i gorama ponosito kroče migranti koje Srbija uredno propušta u Republiku srpsku, a ova ih, bez zadržavanja, kanalizira prema granici s Hrvatskom. A hrvatski vladajući poltroni (iz svih političkih tabora), vjerne sluge stranih gospodara, potpomognuti različitim ljevičarskim, „antifa“ i tko zna kojim sve ne protuhrvatskim udrugama, zatvaraju pogled pred činjenicom da nam pred očima nestaje ono jedino što nam još nisu uspjeli oduzeti i pokrasti – hrvatska javna sigurnost – dok, istodobno, naši vojnici „čuvaju“ Norvešku, Poljsku, Afganistan. 
http://ba.n1info.com/Picture/189647/jpeg/MIG.jpg
Srbijanska vlada i dalje igra dvostruku igru: s jedne strane otvoreno izjavljuje kako nastoji ući u Europsku uniju (s vremenom i u NATO-u, za što, sada, iz poznatih razloga s kraja 90.-ih godina prošlog stoljeća i NATO-ovog bombardiranja Srbije nema dostatnog političkog konsenzusa i potpore tamošnje javnosti), a s druge strane koristi Rusiju kada joj se god to prohtije, kako bi „urbi et orbi“ dokazala svoju čvrstu opredjeljenost u zaštiti nacionalnih interesa po pitanju Kosova i njegovog statusa na međunarodnoj sceni, koji je ionako već definiran. A jasno je kako bez riješenja kosovskog pitanja (prema modelu, koji prije svega mora zadovoljiti američke nacionalne interese), ni o kakvom ulasku Srbije u euroatlantske integracije u načelu ne može biti govora. Međutim, službeni Beograd, iz nekog, samo njemu poznatog razloga, nastavlja s provedbom politike „podmetanja klipova“ u nastojanjima Kosova za priključenje najvažnijim međunarodnim institucijama i organizacijama, poput UN-a, UNESCO-a, Interpola.
 
Navest ću samo nekoliko najnovijih primjera, koji potvrđuju ovu tezu: Sudjelujući 25. listopada u radu 8. Međunarodnog sigurnosnog foruma u kineskom glavnom gradu Pekingu, srpski ministar obrane, Aleksandar Vulin, izjavio je kako je međunarodno pravo umrlo nakon što je NATO savez 1999. g. bez odobrenja VS UN-a bombardirao tadašnju SR Jugoslaviju. „Danas se nastoji voditi politika za prijam Kosova u Interpol ili UNESCO. Kako Interpol može očuvati svoj autoritet ako bude razmjenjivao informacije o narko-kartelima s Prištinom, gdje postoje najveći narko-karteli“, pitao se Vulin. Pozvao je sve zemlje, koje su priznale nezavisnost Kosova, da još jednom razmisle o svojoj odluci, jer sve što se dogodilo s tom zemljom (SRJ) može se ponoviti na bilo kojem drugom mjestu: „Kada sila postane zakon, vi nikada ne možete biti sigurni da se ona neće primijeniti protiv vas.“ Srbija se, kazao je dalje, danas nalazi pred posebnim izazovom, koji je istodobno najozbiljnija ugroza sigurnosti na Balkanu: to je „Velika Albanija“. A da bi se ona stvorila, Srbija, Crna Gora, sjeverna Makedonija, čak i Grčka, moraju biti razbijene. Onaj tko misli da će se islamski terorizam „zasititi“ samo srpskim narodom, može ponoviti svoju grješku.
 
„Ukoliko dijalog (između Srbije i Kosova, op. ZM.) … ne dovede do obostrano prihvatljivog riješenja, i ako netko pokuša nasilnim putom stvoriti „Veliku Albaniju“, tada će Balkan još jednom planuti ognjem. … ali i ne samo on“, kazao je u Kini srpski ministar obrane. Također je dodao, kako je većina izazova u sferi sigurnosti, s kojom se danas susreće Europa, posljedica jednopolarnog svijeta, u kojem je primjena sile sama po sebi opravdana. To je i dovelo do „smrti međunarodnog prava“, a bez njega „naš život gubi vrijednost“, zaključio je Vulin. Drugi primjer, koji potvrđuje predmetnu tezu, je nedavni posjet srpskog ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića i predsjednice srpskog parlamenta Maje Gojković Moskvi, i njen govor pred zastupnicima ruske Dume od 23. listopada.
 
Naime, predsjednica srpske Narodne Skupštine tada je izjavila, kako Srbija računa da će zajedno s Rusijom uspjeti spriječiti učlanjenje Kosova u Interpol. „Moram izraziti zahvalnost Ruskoj Federaciji za poštivanje teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Srbije. Ruska Federacija ne priznaje jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i podupire našu poziciju u međunarodnim organizacijama. To je poglavito važno kada je riječ o UNESCO-u ili Interpolu. Kao što vi znate, ja se nadam, da ćemo zajednički sprječiti učlanjenje Kosova u Interpol. Nadam se kako ćemo i u buduće po tom pitanju imati aktivnu (rusku) potporu“, kazala je Maja Gojković u svom govoru, uoči zasjedanja rusko-srpske međuparlamentarne komisije.
 
Podsjećamo: osim Srbije i Rusije, kosovsku nezavisnost nisu priznali niti Kina, Indija, Brazil, Španjolska, Grčka, Slovačka, Rumunjska, Cipar i pojedine, više-manje egzotične države. Od proglašenja nezavisnosti Kosovo je pristupilo u različite međunarodne organizacije, poput MMF-a, Svjetske banke, Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK), Svjetske nogometne federacije (FIFA) i td. Nastojanja Prištine za ulazak u UNESCO i Interpol za sada ostaju bezuspješna. Sasvim sigurno i zbog pogoršanja globalnih geopolitičkih odnosa, u prvom redu između Rusije i SAD-a, gdje dvije zemlje sve snažnije „udaraju“ po interesima upravo one druge strane. A puna samostalnost Kosova, koja onda uključuje i njegovu aktivnu ulogu u svim ključnim međunarodnim organizacijama, i je, ponajviše (osim samog Kosova i Albanije) interes Sjedinjenih Država. Sve će to, uključno i pitanje Krima (kojeg najveći dio međunarodne zajednice ne priznaje kao sastavni dio Ruske Federacije iako je to, poput Kosova, činjenica oko koje je besmislen bilo kakav stvarni politički spor i dijalog izvan dnevno-političkih svrha i klasične propagande), prije ili kasnije doći na dnevni red prigodom reguliranja odnosa između najvećih svjetskih sila. A sve do tada će se nastaviti i ovakvi izleti i izjave visokopozicioniranih srpskih političara, poput, prošlog tjedna Maje Gojković u Moskvi i Aleksandra Vulina u Pekingu.
 
Srpski hazard i „Velika igra“
 
Srbija već duže vrijeme provodi aktivnu politiku u nastojanju svog priključenja Europskoj uniji i uspostave stabilnih i partnerskih odnosa s NATO savezom. Međutim, čudni su ti srpski putovi i modaliteti: s jedne strane, pred predstavnicima Bruxellesa i emisara najvažnijih zemalja članica EU-a, kao i čelnika NATO-a, Beograd permanentno naglašava svoju punu kooperativnost s ciljem ostvarenja spomenutih ciljeva, koje definira kao svoj nacionalni interes (što oni i jesu, ukoliko gledamo samo i sa strane geografskog smještaja Srbije i njezinog okruženja državama koje su redom ili u EU i NATO savezu, ili će to uskoro postati), a s druge strane, srpski najviši državni i politički dužnosnici postojano „hodočaste“ u Moskvu i Peking i govore nešto sasvim drugo, najčešće kritizirajući, kako sami tumače, protuzakonite aktivnosti tog istog Zapada kada je u pitanju srpski državni suverenitet, rat protiv SRJ 1999. g., neprestano tražeći potporu službene ruske i kineske politike za njihove stavove po pitanju nezavisnosti Kosova i njegovog prijama u međunarodne institucije.
 
Svu konfuziju srpske vanjske politike potvrđuje i prekjučerašnja vijest da na njezinom tlu treniraju vojnici iz Ukrajine, Gruzije i Bosne i Hercegovine, zajedno s vojnicima Vojske Srbije ali i civilnim organizacijama i državnim institucijama (ovo drugo u okviru regionalnog tečaja o vojnoj i civilnoj suradnji). Te dvije komponente vježbi odvijaju se pod zajedničkim zapovjedništvom  instruktora iz Srbije, Kanade i Nizozemske (info: beogradski medij „Politika“). Prema izjavi, pristigloj iz odjela za vojno-civilnu suradnju glavnog stožera Vojske Srbije, cilj vježbi je „izučavanje složenih uvjeta operativnog okružja i ugroza sigurnosti, koje imaju ne samo lokalni i regionalni, nego i globalni karakter“. Teoretski dio vježbi izvodi se u vojarni „Banjica 2“ u Beogradu, a praktični dio provodit će se u vojnoj bazi „Jug“, u blizini Bujanovca, nedaleko od granice s Kosovom.
 
Ovdje moramo podsjetiti kako je u listopadu glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u srpskom gradu Mladenovcu otvorio zajedničke vojne vježbe NATO-a i srpske vojske pod nazivom „Srbija-2018.“. Tada je izjavio kako se radilo o „najvećim vježbama“ u povijesti odnosa NATO-a sa Srbijom.
 
U čitavom ovom, naizgled kaotičnom i nelogičnom pristupu svojoj vanjskoj politici, mora se uzeti u obzir kako Srbija vjerojatno igra svoju „Veliku igru“. Beograd vrlo dobro shvaća kako su u tijeku tektonske globalne geopolitčke promjene, za koje danas nitko sa sigurnošću ne može reći čime će u konačnici rezultirati i kako će u budućnosti izgledati novi svjetski poredak jer se stari definitivno urušio, skupa s ključnim mehanizmima njegove zaštite.  Srbija, zapravo, ignorira otvorene američke političke poruke, upućene još krajem prošle godine, koje se izvan uobičajene diplomatske retorike slobodno mogu svesti pod pojam „ucjene“ i pod poznatu frazu predsjednika Busha, izrečenu nakon terorističkih napada na SAD u rujnu 2001. g. – „ako niste s nama, onda ste protiv nas“. Službeni Beograd ništa konkretno ne čini kada su u pitanju potezi koje euroatlanski saveznici pred njega stavljaju u smislu njihove obvezne provedbe, poput onog o riješenju kosovskog problema koji opterećuje odnose Beograda i Prištine, a time i Beograda i kolektivnog Zapada. Međutim, neovisno o tome Zapadni emisari, od predstavnika EU-a, NATO saveza, do ključnih europskih zemalja i dalje rado odlaze u posjete Srbiji, njezinom državnom vrhu pružaju svesrdnu potporu u njihovim „nastojanjima za približavanje Srbije zapadnim asocijacijama“ i td.
 
A ova „Velika igra“ eventualnim dramatičnim promjenama ukupnih međunarodnih odnosa može itekako ići u prilog srpskim nacionalnim interesima. Radi se o svojevrsnom političkom hazardu: Beograd u toj „igri“ može proći i puno gore, ali i puno bolje nego što se čini iz sadašnje perspektive. Kao što je Kosovo, u jednom, po sebe povoljnom globalnom geopolitičkom trenutku iskoristilo šansu i steklo nezavisnost (barem i ovakvu kakva je danas), tko može jamčiti da ju sutra ne može izgubiti, uostalom, kao i bilo tko drugi (pogledajmo što se događa na Bliskom istoku, Africi). Proces rađanja i umiranja država i naroda je živ i on  traje od kada je svijeta i vijeka, a redovito se događa u turbulentnim i kaotičnim geopolitičkim vremenima, u kojima ne postoji ili čvrsti i dominantni hegemon, ili ne funkcioniraju bilo kakvi instrumenti međunarodne sigurnosti. A danas svjedočimo i jednom i drugom. Zato sada u svijetu i traje utrka s vremenom najvećih globalnih igrača glede pokušaja uvlačenja pojedinih zemalja i čitavih regija u svoje interesne sfere i zone utjecaja, s potpuno nepoznatim rezultatom.
 
Hrvatski politički idiotizam
 
I dok srbijanska „principijelna“ vanjska politika nedvojbeno ubire plodove, ona hrvatska, naprotiv, već je odavno prešla u fazu otvorenog idiotizma, uglavnom temeljenog na zabludama i gluposti oko vječnog i nekritičkog oslanjanja na zaštitu uvijek nekog drugog, vanjskog igrača – sada, uglavnom, „svemoćnog“ Bruxellesa. Odbacujući primarnu brigu za vlastite nacionalne interese, hrvatska državna politika mazohistički se pridržava „učinkovitih“ direktiva iz  briselskog centralnog komiteta kada je u pitanju nekakva imaginarna, zajednička, europska sigurnost i migrantska politika, čijim opasnim i potencijalno razarajućim posljedicama upravo svjedočimo i na hrvatskom tlu. Onom istom, kojim svakodnevno, po šumama i gorama ponosito kroče migranti koje Srbija uredno propušta u Republiku srpsku, a ova ih, bez zadržavanja, kanalizira prema granici s Hrvatskom. A hrvatski vladajući poltroni (iz svih političkih tabora), vjerne sluge stranih gospodara, potpomognuti različitim ljevičarskim, „antifa“ i tko zna kojim sve ne protuhrvatskim udrugama, zatvaraju pogled pred činjenicom da nam pred očima nestaje ono jedino što nam još nisu uspjeli oduzeti i pokrasti – hrvatska javna sigurnost – dok, istodobno, naši vojnici „čuvaju“ Norvešku, Poljsku, Afganistan. Po hrvatsku državnu politiku valjda je, u ovoj složenoj situaciji koja prijeti izmaku kontrole, najvažnije da hrvatska ministrica vanjskih poslova javno izražava zabrinutost izjavom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kako ne će putovati na UN-ovu konferenciju o globalnom sporazumu o migrantima u Marrakechu, u Maroku, u prosincu ove godine. Kamo sreće da smo kao Mađari ili Slovenci već izgradili zid ili razmjestili žicu na nebranjenom (zelenom) dijelu granice. Ne čujem da se Slovencima ili Mađarima više itko (osim političkih idiota) u Europi ruga ili smije. Rugaju se i zlurado smiju samo hrvatskom političkom idiotizmu, nedvojbeno bez presedana bilo gdje u svijetu (izuzev, možda, u Ukrajini).
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-velika-igra-srpske-i-veliki-idiotizam-hrvatske-politike-nato-ove-igre-i-izbjeglice-pred-nosom-zbunjene-hrvatske/

Unutarstranački izbori s preferencijskim glasovanjem

 
 
Zašto nam namećete preferencijsko glasovanje svih birača gospodo stranački čelnici, a možete demokratski odrediti redoslijed na listama unutarstranačkim izborima s preferencijskim glasovanjem članova stranaka i simpatizera tri do šest mjeseci prije  izbora. Preferencijsko glasovanje svih birača na izborima je nepraktično i preskupo! Bolje bi bilo da stranke na unutarstranačkim izborima odrede redoslijed preferencijskim glasovanjem tri do šest mjeseci prije izbora kako u članku 88. novog Statuta ima kao mogućnost HDZ!
https://thekittyshed.files.wordpress.com/2017/01/wasted-vote.jpg?w=696
Izborni zakoni omogućavaju svim registriranim  strankama sudjelovanje  na izborima bez valjano prikupljenih potpisa potpore birača. Teoretski može nastupiti na svim izborima preko 160 izbornih lista. Ako bismo proveli izbore preferencijskim glasovanjem poput izbora za EU parlament u izbornoj jedinici u kojoj se bira 30 zastupnika na 8 stranica moglo bi se smjestiti 12 izbornih lista, a sa 14 zastupnika 26 lista. U I. izbornoj jedinici 2011. godine sudjelovalo je 39 izbornih lista ( vidi tablicu ) što bi se moglo smjestiti na 12 stranica A4 formata. Kako će Zvonimir Troskot, Željka Markić, Krešimir Miletić i njihov savjetnik prof. dr. sc. Robert Podolnjak provesti izbore s preferencijskim glasovanjem, ako je Hrvatska jedna izborna jedinica u kojoj bismo birali najmanje 91 zastupnika. Za samo 10 izbornih lista s 910 kandidata trebalo bi 19 stranica formata A4 za tiskanje imena i prezimena kandidata o kojima većina birača neće ništa znati. Građanska inicijativa " Glasujmo imenom i prezimenom" je 2014. godine kao zahtjev imala izbore u jednoj izbornoj jedinici za 140 zastupnika uz izborni prag od 2 % i tri preferencijska glasa. Kod sudjelovanja samo tri liste kandidata bilo bi ukupno 420 kandidata na zbirnoj izbornoj listini. Takvi izbori ne mogu osigurati ravnopravnost kandidata u izbornom procesu. Željka Markić i ostali ignoriraju moje analize koje sam im više puta dostavio od 2014. godine s prijedlogom tri izborne jedinice i mješovitim izbornim sustavom prema kojemu bismo birali 42 zastupnika većinskim izbornim sustavom i 54 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u tri izborne jedinice po 18 zastupnika ili u jednoj izbornoj jedinici 54 zastupnika.  Izbor 54 zastupnika u jednoj izbornoj jedinici s preferencijskim glasovanjem svih birača je praktički neprovediv. Uz sudjelovanje 10 stranačkih lista treba preko 11 stranica formata A4. Zato sam predložio prije četiri godine da stranke na unutarstranačkim izborima preferencijskim glasovanjem demokratski odrede redoslijed na listama. Na izborima bili bi listići s imenima stranaka. Predložio sam da prvo promijenimo Zakon o referendumu i nakon toga temeljito promijenimo referendumskom inicijativom izborno zakonodavstvo. Stranke: HRAST, MOST i druge su  preko svojih zastupnika barem mogle zastupničkim  pitanjem ukazati na nezakonitost odbijanja Vlade Zorana Milanovića građanske inicijative " Glasujmo imenom i prezimenom " i predložiti referendumsko izjašnjavanje birača ili prihvaćanje bitnih  zahtjeva koji su se mogli ispuniti podjelom Hrvatske na tri ili šest izbornih jedinica.
 
Građanska inicijativa "Narod odlučuje" nam opet poput građanske inicijative "Glasujmo imenom i prezimenom" nameće razmjerni izborni sustav s tri preferencijska glasa, a zato je već bilo skupljeno od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine 380 649 potpisa birača. To je bilo dovoljno potpisa za održavanje referenduma. Na upit udruge " Korektiv " odvjetnik Građanske inicijative " Glasujmo imenom i prezimenom " Krešimir Planinić nije podržao pokretanje kaznenog postupka prema odgovornima za kršenje I. članka Ustava RH krivotvorenjem isprave o broju birača na dan 21. rujna 2014. godine. Prijedlozi građanske inicijative " Narod odlučuje" nemaju smisla bez definiranih izbornih jedinica. Što je manji broj zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici uz jednaki broj  preferencijskih glasova veća je vjerojatnost izbora kandidata za zastupnika preferencijskim glasovima. MOST i ostale stranke koje su podržavale Građansku inicijativu " Glasujmo imenom i prezimenom" su  mogle predložiti podjelu Hrvatske na šest izbornih jedinica usvajanjem prijedloga Hrvatskih laburista iz 2014. godine vodeći računa o provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem u Gradu Zagrebu koji je trebao imati 26 zastupnika u Hrvatskom saboru. Na lokalnim izborima 2013. godine u Gradu Zagrebu bile su 24 liste i ukoliko bi se na izborima sudjelovalo toliko lista ukupno bi bilo  624 kandidata. Prema zahtjevima građanske inicijative " Narod odlučuje Grad Zagreb bi imao 20 zastupnika, a uz sudjelovanje na izborima 21 liste kao prošle godine na lokalnim izborima ukupno bi bilo 420 kandidata. Kako provesti izbore u Gradu Zagrebu uz tako veliki broj kandidata i kako im  osigurati ravnopravni tretman u medijima. Analizom broja dobivenih glasova marginalnih lista kandidata na izborima za Skupštinu grada Zagreba i u I., II., VI: i VII. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor, koje su dobile manje od 1%  glasova birača na izborima, može se zaključiti da je Ustavni sud pogriješio ukinućem uvjeta od 1.500 pravovaljanih potpisa potpore birača stranačkim listama za sudjelovanje na izborima.  Za preferencijsko glasovanje svih birača na izborima odgovaraju izborne jedinice s manjim brojem zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici.
 
Savjetnik građanske inicijative "Narod odlučuje" prof. dr. sc. Robert Podolnjak bio je i savjetnik Hrvatskih laburista prije četiri godine i o tome je morao voditi računa kod definiranja I. referendumskog pitanja građanske inicijative "Narod odlučuje". Trebao je biti uvjet za sudjelovanje na izborima barem 1.400 pravovaljanih potpisa  potpore birača po izbornoj listi odnosno 100 potpisa po kandidatu na izborima za Hrvatski sabor, a šest tisuća na izborima za Europski parlament odnosno 500 po kandidatu. Smanjio bi se broj izbornih lista, broj propalih glasova i zbirna izborna listina bi bila manjeg formata. Liste kandidata birača moraju skupiti 500 potpisa potpore za sudjelovanje na izborima za Hrvatski sabor, a za EU parlament pet tisuća.
 
Za naredne izbore za EU parlament birat ćemo 12 zastupnika, a izbori će se održati za nešto više od 7 mjeseci. Hrvatski sabor je trebao promijeniti Zakon za izbor zastupnika u EU parlament kako bismo izbjegli praktične probleme kod provedbe izbora. Izborni prag je trebalo povećati na 6 posto i unijeti u Zakon samostalni nastup stranaka na izborima. Prenizak izborni prag rezultira malom vjerojatnošću dobivanja zastupničkog mjesta strankama koje su jedva prešle izborni prag. Ladonja je u osmoj izbornoj jedinici na izborima za Hrvatski sabor  2011. godine prešla izborni prag, a nije dobila zastupničko mjesto i Savez za Hrvatsku na izborima za EU parlament 2014. Godine.
 
Zašto je građanska inicijativa "Narod odlučuje" odustala od samostalnog nastupa stranaka na izborima i uvjetovanja neparlamentarnim strankama sudjelovanje na izborima pravovaljanim potpisima potpore birača? Jedino se broj lista na izborima može smanjiti uvjetovanjem sudjelovanja na izborima. Venecijanska komisija preporuča uvjetovanje sudjelovanje na izborima kandidatima ili listama kandidata pravovaljanim potpisima do 1 % birača izborne jedinice ili novčanim pologom ("Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima"). Odustajanje od samostalnog nastupa stranaka na izborima i uvjetovanja sudjelovanja kandidata ili stranaka na izborima je prijevara potpisnika peticije " Glasujmo imenom i prezimenom " za održavanje referenduma o izbornim pravilima 2014. godine.
       
UTJECAJ PROHIBITIVNE KLAUZULE NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
Na izborima za EU parlament preferencijskim glasovima smo izabrali samo jednog zastupnika Tonina Piculu iz SDP-a od ukupno23 zastupnika, a na izborima za Hrvatski sabor 8. studenog 2015. godine 6 od 143 te na izborima 11. rujna 2016. godine 12. Bez prohibitivne klauzule za Hrvatski sabor bili bismo preferencijskim glasovima izabrali 2015. godine 43 i 11. rujna 2016. godine 43. Oko trećine birača nije koristila pravo preferencijskog glasovanja.  Preferencijske glasove su dobivali medijski poznati političari. Zbog previsoke prohibitivne klauzule od 10 posto 37 zastupnika je dobilo zastupničko mjesto s vrlo malim brojem preferencijskih glasova 8. studenog 2015. a  11.rujna 2016. godine njih 31. Zbog previsoke prohibitivne klauzule za priznavanje preferencijskih glasova kandidatima preferencijskim glasovima smo izabrali 12 zastupnika od 143 odnosno manje od 8,40 %. Bez prohibitivne klauzule bili bismo preferencijskim glasovima izabrali 43 odnosno manje od 30 %.
 
Preferencijskim glasovima na prijevremenim izborima 11. rujna 2016. godine izabrali smo: Milijana Brkića, Stevu Culeja, Brunu Esih, dr. Ivana Kirina, Antona Klimana i prof. dr. sc. Milana Kujundžića iz HDZ-a, Milorada Batinića i Anku Mrak Taritaš iz HNS-a, Bojana Glavaševića iz SDP-a, Nikolu Grmoju iz MOST-a, Darinka Dumbovića iz M.B. 365 te Ivana Pernara iz Živog zida. Ukupno je 66 izabranih zastupnika dobilo više od 10 % preferencijskih glasova, ali bi 54 zastupnika bila izabrana i bez tog rezultata zahvaljujući mjestima na pobjedničkim listama.
 
Da nije bilo prohibitivne klauzule saborsko mjesto ne bi dobili: Gordan Jandroković s 808, Jasen Mesić s 910, Irena Petrijevčanin Vuksanović s 986, Andrija Mikulić s 1.163, Dražen Bošnjaković s 1.240, Petar Škorić s 1.592, Vlatko Kopić s 1.622, Franjo Lucić s 1.746, Josip Đakić  s 1.564, Nedjeljko Dujić s 2.201, Andro Krstulović Opara s 2.078, Branko Bačić s 2.385, Lovro Kuščević  s 2.822 i Josip Križanić s 3.061 dobivenih preferencijskih glasova iz HDZ-a, Igor Dragovan sa 163, Darko Parić s 353, Ana Komparć Devčić s 409, Damir Tomić s 516, Tomislav Saucha s 534, Marta Luc - Polanc s 809, Damir Mateljan s 900 i Romana Jerković s 1.099 iz SDP-a, Marija Puh s 369 i Nada Turina Đurić s 1.134 dobivena preferencijska glasa iz HNS-a, Kažimir Varda iz HSU-a s 456, Darinko Kosor s 497 iz HSLS-a, Marko Vučetić iz MOST-a sa 649, Hrvoje Zekanović iz HRAST-a s 2.015 i Željko Lenart iz HSS-a s 1.459 dobivenih preferencijskih glasova te Tulio Demetlika s 2.001 i Giovanni Sponza s 2.176 dobivenih preferencijskih glasova iz IDS-a.
 
RASPODJELA PREFERENCIJSKIH GLASOVA SDP-a I KOALCIJSKIH PARTNERA NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
Izb. jed.
G
G1
G2
SDP
HNS
HSU
HSS
I.
77.541
59 639
17 902
50 188
4.321
5.130
-
II.
68.603
44 916
23 687
22 209
16.813
456
5.438
III.
93.164
67 716
25 448
31 483
34.110
-
2.123
IV.
46.694
26 977
19 717
11 707
11.264
-
4.006
V.
41.382
26 646
14 736
19 650
2.677
642
3.677
VI.
58.746
35 896
22 850
29 637
4.001
428
1.830
VII.
76.786
46 971
29 815
32 653
1.016
704
12.598
VIII.
63.890
40636
23 254
32 396
3.031
5.209
-
IX.
49.843
33 731
16 112
29 837
1.993
360
1.541
X.
59.953
42 036
17 917
32 657
5.355
-
4.024
Ukupno
636 602
425 164
211 438
292 417
84.581
12.929
35.237
Z
54
54
54
38
9
2
5
 
Oznake u tablici:
Z = broj dobivenih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru,
G = Broj dobivenih glasova koalicije,
G1 = broj dobivenih preferencijskih glasova kandidata koalicije i
G2 = broj birača koji nisu preferencijski glasovali.
 
RASPODJELA PREFERENCIJSKIH GLASOVA HDZ-a I KOALICIJIJSKIH PARTNERA NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
Izb. jed.
G
G1
G2
HDZ
OSTALI
I.
62 310
52 402
9 908
41 434
10 968
II.
69 224
52 301
16 923
44 459
7 842
III.
43 786
31 144
12 642
30 081
1 063
IV.
60 380
43 775
16 605
43 775
-
V.
77 278
54 276
23 002
54 276
-
VI.
59 653
44 323
15 330
44 323
-
VII.
76 049
51 270
24 779
51 270
-
VIII.
35 753
26 938
8 815
26 938
-
IX.
102 768
68 659
34 109
66 644
2 015
X.
95 486
74 430
21 056
71 408
3 022
Ukupno
682 687
499 518
183 169
474 608
24 910
Z
59
59
59
54
5
 
Oznake u tablici:
Z = broj dobivenih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru,
G = Broj dobivenih glasova koalicije,
G1 = broj dobivenih preferencijskih glasova kandidata koalicije i
G2 = broj birača koji nisu preferencijski glasovali.
 
U I. izbornoj jedinici osim kandidata HDZ-a na njihovoj listi sudjelovali su Bruna Esih s 10 471 i Darinko Kosor s 497, u II. Branko Hrg s 3 733 i Dario Hrebak s 4 109, u III. Stanko Belina s 1 063, u IX. Hrvoje Zekanović s 2 015 i u X. prof. dr. sc. Goran Dodig s 3 032 preferencijska glasa.

 

RASPODJELA PREFERENCIJSKIH GLASOVA KANDIDATA SDP-a I KOALICIJSKIH PARTNERA NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
Izb. jed.
> 1 %
> 3 %
> 5 %
> 10 %
Z
p1
p2
I.
6
4
2
1
7
76,91
23,09
II.
9
5
4
2
5
65,47
34,53
III.
9
5
5
3
8
72,68
27,32
IV.
12
5
4
2
5
57,77
42,23
V.
14
5
3
2
4
64,39
35,61
VI.
10
5
4
2
5
61,10
38,90
VII.
9
4
2
2
6
61,17
38,83
VIII.
9
3
3
2
6
63,60
36,40
IX.
10
5
2
1
4
67,67
32,33
X.
10
6
3
1
4
70,11
29,89
Ukupno
96
44
32
18
54
66,79
33,21
 
Oznake u tablici:
> = veći od naznačenog iznosa broja preferencijskih glasova u postotcima od broja glasova liste kandidata,
Z = broj dobivenih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru,
p1 = G1 / G x 100 % = broj birača koji su preferencijski glasovali izražen u postotcima i
G2 / G x 100 % = broj birača koji nisu preferencijski glasovali izražen u postotcima.
 
RASPODJELA PREFERENCIJSKIH GLASOVA KANDIDATA HDZ-a I KOALICIJIJSKIH PARTNERA NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
Izb. jed.
> 1 %
> 3 %
> 5 %
> 10 %
Z
p1
p2
I.
9
2
2
2
5
84,10
15,90
II.
14
6
5
3
6
75,55
24,45
III.
13
7
6
2
4
71,13
28,87
IV.
13
6
5
2
6
72,50
27,50
V.
14
7
5
2
8
70,23
29,77
VI.
12
6
5
2
6
74,30
25,70
VII.
12
6
3
2
6
67,42
32,58
VIII.
11
6
3
3
3
75,34
24,66
IX.
13
9
5
1
8
66,81
33,19
X.
14
6
4
1
7
77,95
22,05
Ukupno
125
61
43
20
59
73,17
26,83
 
Oznake u tablici:
> = veći od naznačenog iznosa broja preferencijskih glasova u postotcima od broja glasova liste kandidata,
Z = broj dobivenih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru,
p1 = G1 / G x 100 % = broj birača koji su preferencijski glasovali izražen u postotcima i
p2 = G2 / G x 100 % = broj birača koji nisu preferencijski glasovali izražen u postotcima.
 
RASPODJELA PREFERENCIJSKIH GLASOVA MANJIH PARLAMENTARNIH STRANAKA NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2016. GODINE
 
STRANKA
G
G1
G2
p1
p2
Z
MOST
186 536
101 036
85 500
54,16
45,84
13
ŽIVI ZID
117 203
52 267
64 936
44,60
55,40
8
M. B. 365
76 054
43 970
32 084
57,81
42,19
2
IDS-PGS
43 180
28 339
14 841
65,63
34,37
3
HDSSB i HKS
23 573
18 532
5 041
78,62
21,38
1
Ukupno
446 546
244 144
202 402
54,67
45,33
27
 
Oznake u tablici:
G = broj dobivenih glasova koalicija,
G1 = broj dobivenih preferencijskih glasova kandidata koalicija,
G2 = broj birača koji nisu preferencijski glasovali.
p1 = G1 / G x 100 % = broj birača koji su preferencijski glasovali izražen u postotcima  od broja dobivenih glasova stranaka i
p2 = G2 / G x 100 % = broj birača koji nisu preferencijski glasovali izražen u postotcima od broja dobivenih glasova liste kandidata i
Z = broj dobivenih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru.
 
Ukupno su sve parlamentarne stranke dobile1 765 835 glasova, a njihovi kandidati za zastupnike 1 186 826 preferencijska glasa, a 597 009 glasača nije glasovalo preferencijski odnosno 33,81 posto ili oko trećine glasača parlamentarnih stranaka. Glasači manjih parlamentarnih stranaka su u većem postotku apstinirali od preferencijskog glasovanja od velikih parlamentarnih stranaka ( 45,33 % ), a glasači HDZ-a u najmanjem postotku ( 26,83 % ). Na listama kandidata  HDZ-a i koalicijskih partnera manje od 1 posto preferencijskih glasova dobilo je 25 kandidata, više od 1 i manje od 3 posto 64 kandidata, više od 3 a manje od 5 posto 18, više od 5 a manje od 10 posto 13 i više od 10 posto 20 od 140 kandidata u općim izbornim jedinicama, a preferencijskim glasovima izabrano je za zastupnike šestoro kandidata.  Na listama kandidata SDP-a i koalicijskih partnera manje od 1 posto preferencijskih glasova dobilo je 34 kandidata, više od 1 a manje od 3 posto 52, više od 3 a manje od 5 posto 12, više od 5 a manje od 10 posto 14 i više od 10 posto 18, a preferencijskim glasovima izabrano je za zastupnika troje kandidata.
 
UNUTARSTRANAČKI IZBORI S PREFERENCIJSKIM GLASOVANJEM
 
Da se izbjegnu problemi s praktičnom provedbom  preferencijskog glasovanja svih birača stranke bi trebale organizirati unutarstranačke izbore s preferencijskim glasovanjem i utvrditi redoslijed na listama. Ideju o unutarstranačkim izborima za sve funkcije opisao je Davor Ivo Stier u knjizi " Nova hrvatska paradigma". Analizirajući rezultate provedenih izbora za Europski parlament došao sam do zaključka da su unutarstranački izbori s preferencijskim glasovanjem najbolji način za utvrđivanje redoslijeda kandidata za zastupnike u Hrvatskom saboru na stranačkim listama. Tu sam ideju predložio 30. rujna 2014. godine: GONG-u, svim većim strankama, Hrvatskoj radioteleviziji te svim klubovima zastupnika većih stranaka i utjecajnijim saborskim zastupnicima u tadašnjem sazivu Hrvatskog sabora. Ministru uprave Arsenu Bauku dostavio sam uz prijedlog unutarstranačkih izbora s preferencijskim glasovanjem prijedloge 3, 6, 5 i 10 izbornih jedinica. Internetski portal Tjedno.hr objavio je moju iscrpnu  kritičku analizu zahtjeva Građanske inicijative " Glasujmo imenom i prezimenom"  4. studenog 2014. godine pod naslovom " Tri izborne jedinice i izborni prag dva posto ".
 
Kod izbora do 15 kandidata  mogli bi članovi stranaka dati jedan preferencijski glas, a kod izbora sa 15 do  30 kandidata 2, kod liste s 31 do 45 kandidata  3, kod liste od 46 do 60 kandidata 4 itd. Kandidati koji skupe minimalno 100 potpisa potpore birača mogli bi sudjelovati  na unutarstranačkim izborima, a na izbore bi išla lista s onoliko kandidata koliko se bira u izbornoj jedinici s redoslijedom određenim brojem dobivenih preferencijskih glasova kandidata s pragom za napredovanje na listi ovisno o broju kandidata. Prag za napredovanje na listi za izbore s 8 do 12 kandidata iznosio bi 5 %, od 13 do 20 kandidata 3 %,  od 21 do 30 kandidata 2 % i od 31 do 45 kandidata 1,3 %, od 46 do 60 kandidata 1 % i od 61 do 85 kandidata 0.7 % te preko 80 kandidata 0,5 % od broja birača odnosno članova stranaka koji su pristupili unutarstranačkim izborima. Stranačka vodstva bi odredila redoslijed prve polovice kandidata na unutarstranačkim izborima s prijedlogom pola kandidata koliko se bira u izbornoj jedinici, a ostale kandidate podržali bi potpisima članovi stranaka. Takvim demokratskim unutarstranačkim izborima koje bi stranke trebale provesti prije izbora ostao bi izborni listić samo s rednim brojem i nazivima stranaka i tako bismo izbjegli dodatne troškove tiskanja zbirnih izbornih listina i olakšali obradu  rezultata izbora.
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1069 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević