Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Svi mi plaćamo neistinit popis jer država podupire JUSP Jasenovac

 
 
Homilija na blagoslovu kipa bl. Alojziju Stepincu ispred Sisačke katedrale na Stepinčev 120. rođendan, 8. svibnja 2018.
Spomenik bl. Alojziju Stepincu, postavljen povodom 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije ispred sisačke katedrale, blagoslovljen je u utorak 8. svibnja. Djelo aka. kipara Tomislava Kršnjavog, lik bl. Alojzija prikazan je s križem koji nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici. Uz križ stoje dvoje male djece koji simboliziraju djecu koja su spašena u Sisku tijekom II. svjetskog rata, a što se u javnosti često prešućuje ili se o tome govori i piše neistinito.
http://sisakportal.hr/wp-content/uploads/2018/05/stepinac-3-652x366.jpg
Spomenik je blagoslovio te nakon toga i predvodio u katedrali svečano misno slavlje sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su postolatur kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija mons. Juraj Batelja, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, predsjednik Caritasa mons. Frano Ćuk, kancelar preč. Janko Lulić, rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i tridesetak svećenika. Među više od dvije tisuće vjernika koji su u potpunosti ispunili katedralu i trg ispred nje bili su i autor kipa Tomislav Kršnjavi, članovi Hrvatskog generalskog zbora, europski i saborski zastupnici,  predstavnici županijske vlasti, te predstavnici brojnih kulturnih udruga.
 
U homiliji biskup je izrazio svoju radost što je u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca za Sisačku biskupiju te 20. obljetnice njegove beatifikacije, na sam dan njegova 120. rođenja blagoslovljen kip koji je oplemenio trg ispred katedrale. „On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod“, rekao je biskup te dodao kako smo svjesni da na žalost ima i onih koji našeg svetog blaženika ne vole. „Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik. Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne - bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država“.
 

Homilija

 
Biskup je podsjetio i kako ga je već u svom prvom dolasku u Hrvatsku sveti papa Ivan Pavao II. nazvao 'najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. "Prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je 'svojevrsnim kompasom' za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima. Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10. veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu“, poručio je biskup Košić te je u nastavku podsjetio na blaženikova sjećanja o spašavanju kozaračke djece, a što ih je zapisao krašićki župnik Vraneković.
 
U nastavku biskup je upozorio i na laži koje se i danas šire o bl. Alojziju. „Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara. Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu? Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost… Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i ovo grješnim Židovima: 'Jao vama!
 
Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!' (Lk 11,47-48). Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju.  Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti“, zaključio je biskup Košić.
 
Na kraju slavlja biskup je zahvalio svima koji su se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos. „Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina“.
 
Nakon mise predavanje o bl. Alojziju održao je postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.  On je predstavio konkretne brojke o dobročinstvima koje je učinio bl. Alojzije, ali i brojne župe na današnjem području Sisačke biskupije koje su prihvaćale i zbrinjavale kozaračku siročad.  Na kraju mons. Batelja je rekao kako će ovaj spomenik biti nadahnuće biskupu i svećenicima ove biskupije. „Svaki pogled na ovaj kip neka bude zalog kršćanskoj nadi koja tako svjedočki živi pod njegovim geslom: U tebe se Gospodine uzdam“.  Na kraju je mons. Batelja poklonio biskupu knjižicu ovog predavanja pod naslovom „Bl. Alojzije Stepinac – zaštitnik malenih u ratu i miru“.
 
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji!
Na današnji dan prije točno 120 godina, 8. svibnja 1898. u Brezariću kod Krašića majka Barbara rodila je sina, kojemu su ona i otac Josip Stepinac, na krštenju dali ime: Alojzije Viktor. On je bio peto od ukupno njihove osmero djece. Ime Viktor je dobio je po svecu današnjega dana.
Taj je dječak postao svećenik, zagrebački nadbiskup, kardinal i blaženik Katoličke Crkve. Svi pape do današnjeg dana su o njemu izjavljivali samo najljepše, a naš katolički hrvatski narod prepoznaje u njemu simbol svojih stradanja ali i nade u borbi za Krista i svoju neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku. On je najplemenitiji izraz svih naših narodnih i vjerskih stremljenja.
 
Mi smo radosni, braćo i sestre, da u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca, koju sam proglasio za područje naše Sisačke biskupije na hodočašću u Mariji Bistrici prošle godine, i u godini 20. obljetnice njegove beatifikacije, što smo mogli na današnji dan njegova 120. rođendana blagosloviti njegov kip koji je oplemenio trg ispred naše katedrale. On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod.
 
Svjesni smo da na žalost ima i onih koji našeg svetog Blaženika, kako ga ja volim zvati, ne vole. Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik.
 
Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne - bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država.
A bl. Alojzije je na montiranom procesu 3. listopada 1946. rekao: „Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji… Što sam govorio o pravu hrvatskoga naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim na Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskome narodu?...“ (A. Benigar, A. Stepinac. Hrvatski kardinal, 538)
 
Bl. Alojzija Stepinca je već u svojem prvom dolasku u Hrvatsku papa sv. Ivan Pavao II. nazvao „najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata“ (1994.), a prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je „svojevrsnim kompasom“ za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima.
 
Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10.veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu! Mene jako zanima, ako se prije što ne objavi, što će nam Papa o tome reći na jesen kada 12.studenog budemo s njim u posjetu Ad limina.
 
Na prikazu našeg svetog Blaženika na trgu pred našom katedralom umjetnik ak. kipar Tomislav Kršnjavi prikazao je bl. Alojzija s križem koji on nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici, te uz križ i dvoje male djece. Riječ je o tome što je upravo bl. Alojzije zaslužan za zbrinjavanje i spašavanje više tisuća djece koja su u ljeto 1942. bila dopremljena s Kozare u Sisak, ali i u Zagreb, Jastrebarsko... O tome se također ispredaju laži, a istinu je u svom Dnevniku zabilježio Josip Vraneković, krašićki župnik, pod datumom 21.XII.1953., navodeći Blaženikove riječi:
Dobio sam pismo od 'Seke'. To je sada djevojka od 18 godina. Roditelji su joj pravoslavci. Kao dijete bila je među onih 7.000 djece, što smo ih zaštitili. Predana je na odgoj čč. ss.u Novu Ves. Bila je pobožno dijete. Kako do 14 g. ne potpada pod ekskomunikaciju, a živo je željela primiti sv. Pričest i ispovjediti se baš kod mene, to sam joj udovoljio toj želji. Sada mi piše iskreno i bezazleno: 'Dragi moj Preuzvišeni… Molim Vas, da bi me o Novoj godini, kada dođem do Vas, primili u Katoličku Crkvu, ispovijedili i pričestili'… Evo, koliko imade još takvih duša, koje će se vratiti pravoj Crkvi. Koliko ih je tako spašeno. One će svjedočiti protiv ovih nesretnika, koji izvrću istinu. Zaštitili smo, što nam je i dužnost, ovu jadnu dječicu, a ovi da smo ih ubijali…“ Tako je sam Blaženik protumačio na ovom primjeru kako je i što činio u ime Crkve, preko Caritasa, za tu djecu koja su nesretno u ratu postala siročad i za koje se Crkva zajedno s Crvenim križem zbrinjavala.
 
Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara.
Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu?
Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost…
 
Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i  ovo grješnim Židovima: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!“ (Lk 11,47-48)
Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju! Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti. Bl. Alojzije rekao je za komunizam: „On se iz laži rodio, od laži živi i u laži će umrijeti.“ Zašto kao narod i država konačno ne odbacimo to zlo? Ta ne možemo slaviti istinu i prihvaćati laži! Neka nam o svemu tome, braćo i sestre, danas govori sam spomenik, koji nas poziva da budemo dostojni… Blaženi Alozije, moli za svoj hrvatski narod!
Ti blaženi Alojzije, koji si volio osobito ovaj dio naše Domovine, nekoć i danas ponovno u Sisačkoj biskupiji, moli za sve naše župe, osobito one koje su razorene bilo u Drugom svjetskom ratu, bilo u Domovinskom ratu! Moli da opstanemo, moli za naše obitelji, za duhovna zvanja, moli za našu biskupiju! Sveti Alojzije, moli za djecu i našu mladež, moli za sve nas, da dostojni budemo obećanja Kristovih! Amen.
 
Zahvale /na kraju mise:
-         Zahvaljujem mons. Jurju Batelji, postulatoru za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca što je došao danas k nama i što će nam poslije mise održati predavanje o bl. Alojziju. Hvala i za knjižicu o bl. AS i Sisku ovom prigodom!
-         Pozdravljam deset generala Hrvatske pobjedničke vojske – počastili su nas svojim dolaskom članovi Hrvatskog generalskog zbora: gen. Pavao Miljavac, gen. Ivan Tolj, gen. Ljubo Ćesić Rojs, gen. Marinko Krešić, gen. Zvonimir Peternel, gen. Ivan Bobetko, gen. Marko Lukić, gen. Ivan Penić, brig. Neđo Perić, puk. Rudi Klicper;
-         Pozdravljam našu europarlamentarku (Marijanu Petir);
-         Pozdravljam narodnog zastupnika u Hrvatskom parlamentu (Miru Kovača);
-         Pozdravljam našeg Župana;
-         Pozdravljam g. Daria Kordića i g. Crnoju;
-         Pozdravljam g. Akademika Josipa Pečarića i književnika g. Marka Ljubića;
-         Pozdravlja ravnatelja PU SM g. Luku Pešuta;
-         Pozdravljam naše vatrogasce koji su došli u uniformama;
-         Pozdravljam lovce koji su nam darovali gulaš za okrepu poslije slavlja;
-         Pozdravljam članove KUD-ova i sve koji su odjenuli narodne nošnje;
-         Pozdravljam mlade iz Marijine Legije; pozdravljam sve hodočasnike iz čitave naše Biskupije koji su danas pohrlili u Sisak na čelu sa svojim župnicima kojima osobita hvala;
-         Pozdravljam i osobito zahvaljujem autoru kipa bl. A.S. gosp. Tomislavu Kršnjaviju, ljevačkoj radionici Ujević, kamenu Jerbić i tvrtki GME g. Davora Vrbaneka.
-         Treba zahvaliti i našem Caritasu, Odboru za odnos s javnošću i Katehetskom uredu… hvala i medijima koji će zabilježiti i prenijeti ovu svečanost i pokazati koliko Hrvati vole svog svetog Blaženika!
-         Hvala svima koji ste se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos! Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina!
 

Mons. Vlado Košić, biskup sisački, http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/4557-blagoslovljen-kip-bl-alojzija-stepinca-

Zastupnicima je u Saboru jako dosadno pa se igraju…

 
 
Svaki laik zna kako su matematika i fizika u sinergiji, u svemu, pa i u analizi rada, djelovanja i djelotvornosti vlasti, naročito zakonodavne. Na jednom portalu kočoperi se naslov: “Varaju li zastupnici s elektronskom evidencijom?” Mislim da tu ne bi trebao stajati upitnik, već konstatacija bez onog “li”. Naime u 11 sati u sabornici je bilo 29 zastupnika, a sustav ih je zabilježio 26. “Tu su negdje” je uvijek odgovor na ovakva pitanja. Baš tako u nekim školama opravdavaju ravnatelje ili djelatnike stručnih službi (pedagoge, psihologe, sociologe, logopede…). Samo za nastavnike (učitelje i profesore) se uglavnom uvijek zna gdje su, iako i tu ima “korova”. Nije rijetkost da su u nekim školama učenici sami. Poslije se upiše nastavni sat i priča gotova, nastrada onaj tko je to primijetio, pogotovo ako je “markirant” ravnateljev čovjek.
http://www.goldnews.com.cy/assets/image/imageoriginal/voting1.jpg
Ovaj tjedan je malo saborskih zastupnika zaradilo plaću. Pitanje je tko svoju plaću zaradi i kad je stalno sjedi na svojem mjestu. Nekima je jako dosadno. Čitaju novine, igraju se raznim mobilnim uređajima, dopisuju se, malo pridrijemaju… odu na ručak, na kavicu, na gemišt, na sok, na trač partiju u obližnji kafić ili na neko skrovito mjesto za intimnu zabavu ili pak tamo gdje se obavlja stranačka trgovina, naročito petkom ujutro, jer se skupljaju glasovi za izglasavanje zakona. Tu padaju dogovori, pinke, ucjene, potpore, uhljebljenje bliže i daljne rodbine, kuju se zavjere, dijele se šalabahteri… sasvim svejedno koja je opcija na vlasti. U zadnje vrijeme su manje više svi nalik jedni drugima, s utilitarnom filozofijom: I am first!
 
Najviše od svega vrijeđa omalovažavanje birača i njihove  prosječne zdrave pameti. Ne rade to samo zastupnici, na svim razinama. To rade gospoda i gospođe i u drugim oblicima vlasti, od dna do vrha piramide upravljanja, naročito u bazi, po bridovima, u paralelnim i kosim presjecima, naročito u vrhu. U lice preko TV ekrana, nam plasiraju alternativne činjenice, bez da ih je imalo sram. Je li to rezultat diplomatskih sposobnosti, distorzije uma, divergencije znanja i sposobnosti, umijeće vladanja manjine, prenošenje naštreberenih uputstava Gazde, bez poimanja bitnog i shvaćanja važnog, nesklad između misli, riječi i djela, usustavljivanje nekompatibilnog, kupovanje vremena, “istrčavanje pred rudo”, bildanje  mlohavog ega i pokušaji pretvaranja moći u svemoć.
 
Kako bilo da bilo sve su to obmane, licemjerje, izigravanje veličine, glumatanje razumijevanja u svim područjima, prekrajanje prošlosti, uljepšavanje sadašnjosti i zanemarivanje budućnosti.  No, sve će biti bolje i učinkovitije kad “papirnate” mjere za demografiju u sinergiji s vladom, krenu u narod. Više se prigodni donirani poklon-paketi ne će dijeliti u privatnim vrtićima. Više časne sestre ne će biti primorane služiti se alternativnim činjenicama. Više državne tajnice ne će trkom bježati od novinara. Više ne ćemo biti na marginama svjetskih zbivanja. Bit ćemo jednakopravni sudionici međunarodnih politika, jednom zapadnih, drugi put istočnih, pa malo susjedskih ovisno s kim nismo u svađi… nikako i nikad nesvrstani.
 
Svrstavamo se po potrebi pojedinaca, kako vjetar puše, samo nažalost ne posjedujemo vjetromjer i često idemo u suprotnom smjeru, baš kao  što plivamo uzvodno. Dobro je to za jačanje mišića tijela. Mozak pritom uglavnom miruje i stagnira, što ne znači da nakon duljeg vremena takvog stanja neće atrofirati. U tom slučaju apsolutno ništa, nikome, nigdje ne znači matematika niti fizika, kao ni njihova primjena u određenim područjima života i rada. Vraćanjem u prošlost, vraćamo se alkemiji, alternativi, astrologiji i dogmama, u zagađenom fizičkom, duhovnom i duševnom okruženju. Vraćamo se u balkansku krčmu, uz narodnjake, cajke, jeftine kurve, razmjenu dobara, idiopoklonstvo, totemizam, anacionalizam, fašizam, trgovinu utjecajem, ropstvo, bizantizam, anarhiju… u stanje gdje se razni i različiti fizički, duhovni oksimoroni  i “papirnati” tigrovi bore za prevlast.
 

Ankica Benček

General-potpukovnik Milosav Simović nikako se ne može odlijepiti od slavne koljačko-četničke tradicije

 
 
Srpski nacisti (ili naci-fašisti ako vam je draže), zanimljiva su pasmina. Prilagođavaju se okolišu bolje nego kameleoni, kad su jači gaze „do koske“, kad je frka pritaje se, oprezno prilaze pojilu i umilno guču, mogu bit' u isto vrijeme „žrtve“ i „junaci“ (što reče Matija Bećković: vuk i ovca u istoj koži), fašisti i „antifašisti“, „evropejci“ i „konzervativci“, „mirotvorci“ i provokatori, četnici i „partizani“ – što, kako i kad zatreba. Samo jedno ne znaju nikako: govoriti istinu. Ne ću sad potezati onaj poznati traktat O LAŽI – iako smatram da je to jedino pametno što je Dobrica Ćosić ikad napisao – nego ću nastojati o njima ovoga puta reći nešto (vjerovali ili ne) AFIRMATIVNO. Recimo, prisjetit ću se kako revu (u prijevodu: pjevaju; usput, isprika časnoj, plemenitoj i korisnoj magarećoj vrsti, što nisam uspio pronaći kakav drugi pogodniji izraz).
https://i.ytimg.com/vi/wbHnKm8m8e0/maxresdefault.jpg
Milosav Simović
 
Ne tako davno bili smo svjedocima nastupa Malog Slobe (to je onaj mali debeli glavati lik koji je svoju političku karijeru započeo kao šegrt balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i kojemu je u vrijeme dok je ovaj vladao virio iz .... pa su ga stoga po njemu i prozvali, inače, ponekad ga oslovaljavaju i s Ivica Dačić) pred turskim predsjednikom Erdoganom. Napravio Mali Sloba džumbus učas! Dočep'o se onako spontano mikrofona (poslije 3-4 šljive što ih je „drmnuo“ za aperitiv – Turčin nešto kasnio, pa...) i krenuo na čistom turskom (o nekom „Osman-agi“, koliko sam skužio, jer turski ne znam ama baš nikako) i ohrabriše ga bogme skandiranja publike i ode... do samoga kraja, na opće veselje auditorija i šefa svoga, a Šešeljevog potrčka (bivšega) Aleksandra Vučića.
 
E, sad, je li ga to povukla nostalgija vezano za onih 5 stoljeća simbioze Srba i Osmanlija o kojima je slušao i čitao, ili je iz njega sam od sebe isplivao pritajeni genetski tursko-srpski kod, procijenite sami. Bitno je da je atmosfera bila opuštena i da se Erdogan osjetio svoj na svome – kao nekad njegovi slavni prethodnici, od Murata I  i Bajazida do Abdul Hamida II i Mehmeda V. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=WP-Nt6H7G84
 
Nostalgija vuče i komandanta KOV (Kopnene vojske) Srbije, generalpotpukovnika Milosava Simovića, ali, doduše, nostalgija sasvim drugačije vrste. On se, opet, nikako ne mere odlijepit' od slavne koljačko-četničke tradicije, po čemu (ruku u vatru stavljam da je tako) spada u srpski prosjek. Iš'o bi čova opet klati, ubijati, pljačkati, paliti, rezati grkljane, noseve i uši, silovati i pokrštavati, onako kako su mu prethodnici koje slavi radili od 1904. nadalje, u Makedoniji, na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori, pa poslije i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini...
 
Iš'o bi, iš'o, al' trenutno ne mere, pa onda iz nostalgije reve li reve. Ne na turskom, nego na srpskom, A reve, naravno, o svojim komitama (četnicima) i njihovoj ljubavi prema divljini i krvi. Reve Milosav, reve, reve (i to na službenom obilježavanju dana KOV-a), reve, zavija suznih očiju, a auditorij u transu, plješće li plješće. I izgrliše ga i izljubiše Vulin i društvo (sve od reda „antifašisti“ i „socijalisti“) na kraju, onako, bratski, muški, junački, četničko-komunističko-srpsko-socijalistički, na opće zadovoljstvo i ushićenje svekolike publike. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=jr4MoTUPPPg)
Što znači imati „široku dušu“ i „prostrane“ ideološke vidike, a rajo? Oni mogu bit' što god im napamet padne, a ne k'o mi.
I kako onda čovjek ne bi poletio u prijateljski posjet i zagrljaj takvim „komšijama“?
 
Gledajući ove (i brojne druge slične snimke), jer, što reče Šešelj još 1990.: „Četništvo ima duboke korene u srpskom narodu“ pa i materijala dosta, naletim ja na Miru Semberca, u susjeda Srba vrlo popularnog lika koji je svoju karijeru revača ratničkog otadžbinskog turbo folka koljačko-četničkog usmjerenja započeo u „krajini“ s početka 90-ih. Pokušam pronaći one legendarne snimke s „Četnikovizije“ koju smo nekad u vrijeme rata gledali na „krajinskoj TV“, al' 'oćeš! Nema. Izbrisalo s interneta – što kažu Bosanci. Nađem tek jednu numeru iz ere „Četnikovizije“ i to na sreću, onako, dosta „lirsku“, „osjećajnu“ (s refrenom: „Došlo vreme da se Srbi svete, sve džamije u oblake lete...“) dok Miro bijaše mlađahan i živahan „krajišnik“- četnik, pa eto, nije zgoreg da se auditorij podsjeti, da ne padne u zaborav kulturna baština „krajišnika“ naših, je l' tako?. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=_rNWQE5ammw)  
I na kraju, kako završiti ovaj tekst o „kulturnom blagu“ srpske naci-fašističke populacije, a izostaviti narodno veselje?
 
Najprije evo jedne od najpopularnijih četničkih pjesama svih vremena (neki zlobnici tvrde kako ona demantira onu staru izreku „tko pjeva zlo ne misli“, ali nemojte im vjerovati, to je samo antisrpska propaganda) otpjevane u spontanom, narodskom, takoreći čoporativnom ambijentu, na nekoj od srpskih slava gdje krst i kama idu skupa u paketu. I ne mož' čovjek ostat' ravnodušan kad začuje te razigrane zvuke, pa tek riječi („Drma mi se šubara i cveće/Ubićemo, zaklaćemo ko za kralja neće...“), kud ćeš bolje, iskrenije i konkretnije!? Jest doduše u pitanju film – u jednom kadru vidi se (glavom i bradom) i Rade Šerbedžija ovdašnji (koji svježe obrijan, uredan, mlad i lijep k'o slika, sjedi u istom bircu u odori srpskog oficira, nervozno puši i strijelja očima unaokolo kano vatra živa – jer poznato je da su srpski kraljevski oficiri uvijek bili „ogorčeni protivnici“ monarhije i četnika, je l' tako?!), al' eto, odabrah ovu snimku, ako ćemo iskreno možda baš zbog Šerbedžije Rade ovdašnjeg,  jer on ne pjeva s njima, niti pjeva niti usta otvara i ne samo da ne pjeva i usta ne otvara, nego se čak  i ljuti što oni pjevaju (!)  rodila ga majka, neka ga, neka! Neka i naših! Neka svoga i u gori vuka! (Vidi:  https://www.youtube.com/watch?v=XHbdd30SCy0).
Kad smo već na ovoj temi, bio bi možda red da poslušamo i jednu pravu „antifašističku“ koju izvode spontano okupljeni „krajišnici“ iz okolice Gvozda (tada Vrginmosta – snimka datira iz 1991.), a smijem se kladiti da bi je jako rado i danas zapjevali mnogi iz lijevo-liberalno-anarhističkog miljea u Hrvatskoj. Konkretna je, ne ostavlja nedoumica glede namjera, povijesno je utemeljena i što je najvažnije, živo je svjedočanstvo o „ugroženosti“ četnika u Hrvatskoj 90-ih godina. (https://www.youtube.com/watch?v=iMVlv_pBblA)
„Oj ustaše, neka, neka/Široka vas jama čeka/Široka je jedan metar/ A duboka kilometar...“
Ostaje u uhu, nema što...
Rima na mjestu, intonacija solidna, a i poruka sasvim uobičajena. I razumljiva.
 
I ne mogu a ne završiti s „pastirima“ stada, duhovnicima SPC-a, pa taman mi Agencija za elektronske medije izrekla zabranu (tri dana neobjavljivanja tekstova na portalima), eto! Ako ništa drugo, draga publiko, provjerite (još jednom) otvara li taj Porfirije Perić usta ili ne, dok se pjeva u slavu popa i koljača Momčila Đujića i njegove koljačke družine. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8)
Bude li tu (možda) ipak kakvih dilema po pitanju otvaranja usta, u manastiru Fenek (25 kilometara daleko od Beograda, na području općine Surčin) toga zasigurno nema. Pa pogledajte kako tamo srpski popovi i djeca složno i grleno pjevaju u slavu Draže Mihailovića, Momčila Đujića, Nikole Kalabića i četničkih klanja. To se zove odgoj, zar ne? (https://www.youtube.com/watch?v=lVLLOSqG6r4)  
Oni koji se nakon svega pitaju kakve međusobne veze imaju revači bivši i sadašnji, džaba su trošili vrijeme na čitanje teksta.
I prosim lepo, nemojte me opet optuživati za „širenje mržnje“, jer ja ništa od toga pjevao nisam. A nisam ni montirao snimke. Sve original. Na časnu riječ.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1755 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević