Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Nebo vedro. Plavo. Čisto. Ni tračka dima niti gareži...

 
 
Oduvijek, od kada znam za sebe, putevi su me uvijek vodili prema jugu. Možda je to tako zbog mojih dalmatinskih gena i mojih pra- pradjedova, a možda jer su i moji roditelji proveli dobar dio svoga životnog vijeka u Dalmaciji, točnije u Dubrovniku. Možda i zato jer su se i moje dvije starije sestre i moj najstariji brat tamo i rodili, a možda zato jer sam cijelo svoje djetinjstvo, svako  ljeto provodila u Dubrovniku,  kod moje kume Stane i moga kuma Jure.
Dalmacija, more moje,
jedna duša a nas dvoje.
Pa mi je, eto, ta ljubav, ta ljubav prema Dalmaciji, utisnuta i u gene i u vene. Ali, kasnije, putevi su me često vodili i na neka druga mjesta. Daleko i od juga i od Dalmacije. Tako sam, nekada davno, bila pozvana u jedan naš grad, a danas nečiji drugi, na jedan književni susret. I zbog nekakvog neodgodivog posla, moj je odlazak došao pod upitnik. Što ću… kako ću… ako zakasnim? I ja ti, ko velika, pozovem taksi da me odveze na najbližu željezničku postaju na kojoj vlak staje, a na kojoj se, onda ja, tako sam barem mislila, mogu lijepo u vlak i ukrcati.
http://nasatv.ba/wp-content/uploads/2017/07/po%C5%BEar2-735x400.jpg
– A kuda Vas treba voziti? – upita vozeći me taksist.
– Vozite, samo vi vozite prema…
I tako me taksist vozio, vozio, vozio…. Ali, prema jugu...
–Pa gdje se to mi, pobogu, vozimo? – kao probuđena iz nekog sna, uspaničeno upitah vozača.
–Pa, gospođo, tamo gdje ste mi i rekli!
I, eto, tako sam ja pošla-zbog moje stare navike - putem prema jugu, i  stigla putem prema sjeveru Bosne i Hercegovine.
Jer, oduvijek su za mene postojale i postoje te moje dvije velike ljubavi. Jedna je moja rodna Hercegovina, a druga Dalmacija i Hrvatska. I sve što je u svezi s njima, mene interesira. I sve dobro i lijepo me raduje i veseli, a sve loše i ružno mi donosi tugu i bol.
 
Kao što je to bilo i cijelo ono prošlo ljeto, dok su po Dalmaciji, a i Hercegovini, harali požari. Ili kao što mi je sada dok čujem vijest o smrti Olivera Dragojevića, toga našeg i dalmatinskog slavuja.
ČUDNA JE TO VEZA, ČUDNE SU TO NITI KOJE TE VEŽU ZA NEŠTO S ČIM SI I RASTAO I SRASTAO.
Nešto što si cijeli život volio.
Veselio se, tugovao, plakao.
Jer „ljubav je kao suza. Rađa se u očima, a pada na srce“.
Ali, hvala dragom Bogu, tuga se ugasila i u očima i u  srcu. Kao što su se ugasili i dotad nezapamćeni požar u cijeloj Dalmaciji. Ljeto je minulo, a turisti - i oni zbog iskrica  i oni s iskricama,već su odavno otišli.
A s njima i požari. Nema ih više.
Doduše, kod nas ništa ne može bez iskrica i podmetanja požara. Jer, iskrice nam stalno frcaju, a sve mi se čini, požar samo što nije planuo.    
I ,vjerujte mi, nitko ne će za to odgovarati. Ni one nedavne palikuće, a bome ni ove sada. Koje bez prestanka podmeću i raspiruju vatru. Ali, ovaj put među nama.
Pa sam, tako ja, neku večer, da se malo odmaknem od svih tih i takvih vatrenih iskrica, sjela na kauč i upalila TV.
Valjda će biti nešto interesantno i za pogledati!
Naime, pročitala sam da se u Splitu održavaju Dioklecijanovi dani, pa sam poželjela čuti i vidjeti, ča ima novega u našem najlipjem gradu na svitu, našem Splitu. Ča radu judi? Jesu li in face tužne ili se veselidu?
 
I odahnula sam. Nebo vedro. Plavo. Čisto. Ni tračka dima niti gareži.  Ljudi veseli. I puna ih riva. Ne znam što su sada pripremili, ali je prošle godine,   nakon prestanka požara, u Split stigao i car Dioklecijan i njegova dična carica. Tu je bila i počasna straža. A kažu, kako je tu bija i prvi balun (ako to nije slaga i izmislija onaj naš  novi, maskirani car  našijenac), kojega je prvi šutnija- glavon i bradon-stari car Dioklecijan.
–I neka, neka! Neka nisu bili Englezi, pa kud puklo da puklo!
I mogu vam reći da mi je, nakon toga, pao kamen sa srca. Jer, ljudi su se   veseli. Bilo je tu i pisme, i tancanja, i baluna, i balanja. 
I bit će i feštanja…
A prošli su ono prošlo ljeto  Splićani i cijela Dalmacija, pravi pakao.
Doduše, za neke, požar u Splitu nije bio ništa posebno i opasno, jer je sve bilo pod kontrolom i nije bilo nikakve stihije. Za neke je požar bio i jako, jako interesantan. I jako atraktivan.   
Ali, sve je gorjelo.  Gorjela je cijela Dalmacija…I  Zadarska  županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska, Ličko-senjska,  Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska županija.    
 „Veliki požar buknuo je navečer, a gorjela je i borova šuma i nisko raslinje. Jugo koje je jako puhalo, rasplamsalo je vatru, otežalo je posao vatrogascima.
„Stanje je dramatično, vatra je među kućama, a nestalo je i struje“, tiskovine su stalno izvješćivale.
I tako je bilo iz dana u dan. Gorjela je cijela Dalmacija. Gorjelo je sve od Velebita i Dinare pa do Konavala i Dubrovnika.
Jer je, od početka tadašnje  protupožarne sezone (1. lipnja) bilo je više od 284 požara. 
Požar se razbuktao i na otoku Braču  i Hvaru,  kod Solina, na Mljetu. Gorjela je i Lumbarda na Korčuli. Gori i kod Omiša… Na područje Općine Konavle. Gorjelo je i na Visu i na Dinari. I na Velebitu, a djelomično, i na prostoru Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.   
„Plamena buktinja  se širila i u Hercegovini“, izvješćuju vatrogasci.
 Grozne su to bile slike, grozne! Gorjelo je i nebo i zemlja. A huk vatre, kažu ljudi, širio  se na sve strane dok su se plameni jezici dizali prema nebu…
Ugrožene su bile i kuće.
 
A „kako gori Hrvatska, gori i naše vlastito biće i lice“.
Pa, kako se, onda, veseliti i biti sretan kada je Hrvatska gorjela u požarima? Kako se pomiriti s toliko zla i prihvatiti toliko ljudske nemoći?
Kako sve to zaboraviti?
Kako i sada potisnuti strah?
Jer, opet je počelo.
Previše, previše je to  užasa, previše nestajanja i nesreće bilo da bi čovjek sve to lako mogao zaboraviti i zanemariti. Ili potisnuti. Negdje duboko u sebe. Da bi mogao ostati ravnodušan. 
„Nijemi smo, šutljivi, nemoćni. I ljudi, i zemlja, i kamen pamte.  Rane su duboke. I ožiljci će dugo boljeti. A rane peći“.
 „Lijepa naša, lijepo gori“, obznanile su tada i Pupovčeve NOVOSTI.
A Pupovca tada nigdje. Nestao. Ispario. U nepoznatom pravcu…
Pale njegovi sunarodnjaci Hrvatsku. A on javno šuti, a potajno potpiruje. I baca i iskre i iskrice.
I javno i tajno.
Lijepo gori, lijepa naša! 
Ma, nemojte se čuditi, ljudi moji dragi, naš Pupi ima prečeg posla. Mora Hrvate osloboditi od samih sebe. Mora ih učiniti nespremnim. Za dom. I za Domovinu,
Jer, Hrvati ne smiju biti spremni. Jer, to nije zapisano u Memorandumu II. Ustvari, tamo je zapisano, upravo ono, što u praksi ostvaruje naš Pupi.
Ma koga boli briga za spaljenom Dalmacijom? Koga boli briga za nove požare? Koga boli briga za palikuće? Za njihovo kažnjavanje. Ta oni su ili stari i nemoćni ili su psihički bolesnici.
Ili maloljetnici.
Sve to treba staviti pod tepih. Zaboraviti.
Jer tako hoće Pupi.
A kazniti treba  sve one koji su spremni za Dom i Domovinu.
I sve to u tajnosti planirati i isplanirati na zajedničkim i tajnim sastancima, uz bratski dogovor. S braćom s istoka.
Najprije se mora pripremiti teren, onda stvoriti usijana atmosfera, ubaciti iskre… I vatra je tu.
„Odavno je plamen hrvatskih promašenih politika i političara opustošio hrvatske domove, a ovo je samo posljedica.
Posljedica praznih prostora i posljedica nerada…“  
„A na kraju "balade" ostat će  samo oni stabilni. A mi, mi ćemo živjeti   za dan kada će se pojaviti neki novi Tuđman“, piše jedan komentator.
 
 „Lijepo gori, lijepa naša!“
 
 Kažu, to su piromani! Jesu, jesu. Pale po Srbiji, pale po Sloveniji, Austriji, Bugarskoj, Rusiji…
Sve piroman do piromana.
–Ma kome vi mažete oči!? Istinu na stol!!! Dosta nam je i laži, i dobrosusjedskih odnosa, i fora tipa…nama je u interesu“…
Dosta nam je. DOSTA!!!
I točka.
Gdje je kontrola na granici? Gdje su institucije? Gdje je interes Hrvatske i Hrvata?
Pa, ako nam niste u stanju pružiti miran život, bez raznoraznih domaćih i uvoznih  diverzija, onda nam se skinite s grbače!!!
Mi hoćemo,
mi želimo,
mi tražimo…
Pravu istinu!!!
Jer, nitko nam više ne može prodavati rog  za svijeću. Zato, karte na stol, drugovi!!!
Položite nam račune pa jasno i glasno obznanite:
ŠTO JE OD PROŠLE GODINE UČINJENO NA OPOŽARENIM MJESTIMA?
Jesu li opožareni dijelovi Dalmacije nanovo pošumljeni ili će na njihovom pepelu izroniti kakve velebne kuće, trgovački centri ili luksuzni apartmani za bogatune?
Možda će se, a možda su se već, baš ovoga ljeta a ispod žita, donijeli za neke odabrane, neki novi i pogodni zakoni.
 Za neku novu gradnju.
A palili su i spalili sve. Sve neki bezimeni. I sve neki umno poremećeni.  Zapališe nam cijelu Dalmaciju. Pa su tako skoknuli, reda radi, malo i u Slavoniju.
A, prošle je godine, uhićen samo,  od njih 28
(sve domaći Srbi i nekoliko Srba iz Srbije), jedan jedini s imenom i prezimenom, za kojega tvrde da je psihički bolesnik.  
Bio je to jedan “ zapušteni” Srbin iz BiH koji je pokušao zapaliti šumu Marjan kod Splita. Pa je tako, jadni zapušteni Srbin iz Bijeljine, specijalno došao iz R Srpske, u specijalnu posjetu Marjanu i htio specijalno ugrijati konzervu , na specijalno zapaljenoj vatri, a na nekoliko specijano pripremljenih mjesta.
I tako je zapušteni i jadni Stevo Mlađenović, koji je zapušten hodao po Marjanu, palio specijalnu vatru, po „zapuštenom“ Marjanu“, posložio naprije drva, ispod njih naslagao nešto suhe trave i papira, a od svoje majice i nekakve grane, složio baklju i zapalio.
 
Zamislite, molim vas, negdje oko 6.30 ujutro. 
     
Pa je nakon toga, , opet odšetao, onako zapušten i jadan, nekih 300 metara dalje  i opet slagao  drva, pa ispod njih naslagao nešto suhe trave i papira, a od svoje majice i nekakve grane, opet je jadan i zapušten, složio baklju i zapalio.
Šetao je on tako i dan prije po Marjanu. I tražio, valjda, usput pogodno mjesto za podgrijavanje svojih nekoliko hladnih konzervi.           
    Ali, i za toga jadnoga i zapuštenog Stevu Mlađenovića   bila je, već unaprijed, jedna olakotna okolnost.
„Riječ je o jako zapuštenoj osobi koja nam se i nije činila skroz prisebna“.
I tako je Stevo, iako nije izgledao priseban, iako je bio zapušten i sam- samcat, doglavinjao od RS i Bijeljine,   baš do Splita.
A možda je on i ove godine promijenio rutu i produžio, sve pješice, skok po skok, i do Vinkovaca. Pa je onda malo svratio i u Split. I što će i kud će, nego opet na Marjan.
Možda mu se, opet, ohladi konzerva pa će ju trebati podgrijati. Čak i na temperaturi od 40 stupnjeva.   I to baš tada. I to posve slučajno.
 „Mi riskiramo živote, ulazimo u vatru, spašavamo ljude i imovinu… A što oni rade? Podmeću požare. Kako ovo nazvati???? Je li to terorizam???, pitaju se i vatrogasci ...
 –Jest, požare podmeću. Sve požar do požara. I svi bezimeni. Neka piromanka, zvana N.N., podmetnula osam požara. Druga, isto takva nepoznata piromanka S.S., podmetnula nekoliko požara.
Ako je to, stvarno bolest, onda se ona ne može programirati. Takva vrsta bolesti traje…i  traje… Ne samo jedan dan, tjedan, mjesec ili dva. Traje i traje… A „naši“ se tzv. piromani iliti psihički bolesnici, razbole samo u vrijeme naše turističke sezone. Čudno, zar ne!???
A, možda nam je, baš zato, radi preventive i liječenja jadnih piromana, vrijeme za gradnju jedne nove bolnice , zvane „Vrapče II“.
–Jest, istina je…sve bezimeni piroman do piromana. Samo je jadni skitnica obznanjen imenom i prezimenom. Sigurno nečijom grješkom. –Ali, što si očekivala, moja Monika, kada nam jedan izvjesni političar, s punim imenom i prezimenom, potpiruje vatru svaki dan. Pa, onda, nije ni čudo, što se pojavljuju i bezimene piromanke i piromani.
–Ma, nemoj baš tako! Možda je taj dotični otišao raditi na pomirbi, nas i naše braće s istoka. Jer, on je naše najveće manjinsko bogatstvo. Bez kojega ne bi ni naša Vlada funkcionirala.
–Ne boj se, ne boj!!! Funkcionira nama sve. K'o urica. Funkcionira onako kako naš veliki domoljub i svoje otadžbine sin, naš Pupi, objavi u svojim Novostima: „Lijepa naša, lijepo gori“.
–Ali, nije ti on ništa loše mislio, sigurna sam. Pa on je u našoj Vladi! 
A, onda se dogodilo čudo!!!
 
Iz čiste mržnje i osvete, jedna je Hrvatica, sada s naznačena imenom i prezimenom, zapalila vatru pored kuće jednoga Srbina. 
I sve su tiskovine, i kod nas i kod naših susjeda, obznanile tu bombastičnu vijest:
„Hrvati ponovo, kao i 1995. godine, pale srpske kuće‘. Vrišti s  naslovnica  raznih tiskovina i u Srbiji i u B-H.
 I ravnoteža je uspostavljena…Vaga njihove pravde je zadovoljena.
Ali, ali… Sve je bio teatar apsurda. U našoj zemlji apsurda. Jer, scenaristi i redatelji su promašili. Napisali tekst. Izmislili temu i smislili fabulu. Izmislili i likove.
No, na njihovu žalost,  promašili su finale. Glavni su im  protagonisti proglašeni nevinim.  
 „Obilaskom  požarišta kod sela Brgud bilo je vidljivo kako su uz neke ograde požari izbijali, a uz susjednu, čiji je vlasnik Srbin (koji je i prijavio dotičnu Hrvaticu), sve je ostalo netaknuto“.
–I što bi s pravim palikućama?
–Ništa, moja Monika, ništa! Isparili u magli, Pa kako ćemo, ljudi moji dragi, hapsiti ljude s posebnim potrebama, smanjene ubrojivosti, bolesnike i palikuće tj. piromane, kako ih   sada stručno nazivaju, ljude kojima zapravo treba pomoći?
–Jel' da, sve je slučajno? I svi nemoćni i jadni. I sve bolesni. Čudno, čudno mi je nešto tu!!! Jer,  od Karlobaga prema zapadu nema ni bolesnih, ni piromana, ni jadnih i nemoćnih. Slučajno!?
–A što rade drugi? U drugim normalnim državama. 
–E draga moja! U svakoj normalnoj državi, to bi bio terorizam.
–Ma, nema veze! 
–Jel' da, nema veze ništo pišu Pupovčeve Novosti „Lijepa naša, lijepo gori“?
Sve je slučajno, kaj ne!?
Jer, mi smo demokratska zemlja. U nas se mogu  demokratski paliti i državna obilježja; u nas se demokratski može izrugivati i s našom himnom; u nas se demokratski mogu svi Hrvati proglasiti ustašama; u nas se demokratski mogu i  veleizdajnici i najveći kriminalci proglašavati elitom; u nas se demokratski može i krasti i lažirati izbori. I preko noći se demokratski može, od gubitnika, stvoriti pobjednik.
Sve se, sve se u nas može!!!
A naši se političari prave mutavi. Jer, ljudi moji dragi,nije šala izgubiti vlast!!!
A vlast je slast. 
Ali, požari i sada bukte. Doduše, manjega intenziteta.
 Od početka ovogodišnje protupožarne sezone, zračne snage su do 2. rujna sudjelovale u gašenju 56 požara, po 18 požara u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji, 17 požara u Zadarskoj te po jedan požar u Dubrovačko-neretvanskoj, Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
–Kažeš, manjega intenziteta! A što si očekivala, moja Lucija?  I to je previše. Pa sve je prošle godine izgorjelo, što je izgorjeti moglo. Nestale šume, izgorjelo nisko rastinje i… ogoljelo sve.
–Ajmo, ajmo, drugovi!! Zasučite rukave!! Neka institucije rade svoj posao!  Neka, bar jedna kazna bude pravedna. I po zasluzi…
Tek tada ni Stevo ni oni silni bezimeni, više ne bi "grijati" konzerve, paleći Hrvatsku. Ni Marjan ni Dalmaciju!
A u Dalmaciji ne gase vatru ni Hercegovac, ni Bosanac, ni Dalmatinac, Zagorac, ni Slavonac.
Nego HRVAT do HRVATA.
I kad to spoznamo i naučimo, imat ćemo Hrvatsku, državu Hrvata.
Kad naučimo ljubiti bližnjega, svoga brata, kao samoga sebe, imat ćemo sve.   I neće više biti jala između brata i  brata. Između Hrvata i Hrvata“.
     
Dim se razišao. Nestali i gusti oblaci.
Nad Hrvatskom i nad Dalmacijom.
A jesu li i nad nama?
 

Vera Primorac

Kancelarski model upravljanja državom bi puno toga promijenio?!

 
 
Mundijal 2018. u Rusiji i grandiozni uspjeh naših Vatrenih su skratili ovogodišnju “sezonu kiselih  krastavaca”. Imalo se o čemu pisati, analizirati, kako o nogometu, našim pozlaćenim srebrnim dečkima, ingenioznom izborniku, njihovim uspjesima  čime su proslavili sebe i domovinu nam Hrvatsku, diljem svijeta, tako i o društvenoj i političkoj eliti koja se šlepala uz uspjehe nogometaša, izvođenjem pojedinačnih ih grupnih performansa, s ciljem poboljšavanja osobnog i stranačkog rejtinga, često puta na svoju sramotu. Nema veze. Glavno da se o tebi govori, da si na naslovnicama svjetskih medija, da se u svijet unosi jedna nova “balkanska” kultura ponašanja, primitivna artefatska simbolika, sajamski dramolet, bordelski vodvilj, siva komedija i svojevrsna “domoljubna” opereta  začeta utemeljena u “nacionalnoj” politici. Pri tome se nema što zamjeriti nogometašima. Oni znaju i izvanredno dobro igraju nogomet u uigranom, čvrstom, stručnom domoljubnom temu, na svjetskoj razini, predvođeni čovjekom koji zna svoj posao vođe, što se za sve one koji su se prvi priključili našoj momčadi, ne bi moglo reći.
https://lashp.files.wordpress.com/2011/04/fava2.jpg
Kako bilo da bilo, nogometna euforija je vrlo brzo splasnula. “Dečki” su se razišli po svim paralelama i meridijanima, tako da baš ne pali ona  njihova pjesna “Nije u šoldima sve”. Razišli su se i mnogi ostali koji puno vrijede, svojim bi znanjem, sposobnostima, zalaganjem, radom i djelovanjem mogli puno pridonijeti općem i posebnim postiignućima u zemlji. Ostali smo sami stari, nemoćni, manje sposobni, svakojake pomoći potrebni, uspavani, deprimirani, lobotomirani, depresivni i beznadni. Kako je tako je. Treba živjeti i radovati se svakom novom danu koji ti život nosi. Nije to lako niti jednostavno, pogotovo kad si zasut gomilom laži, prijevara, obmana, lažnih obećanja i naslućuješ vrlo skori “prevrat”, u sinergiji stabilnosti, sigurnosti i vjerodostojnosti, koja nam se stalno, sukcesivno i programski plasira, s mnogih platformi, pod egidom brige za svoj narod, navješćujući napredak i boljitak pojedinca i društva.
 
Kaj je, tu je! Očigledno je da ova neprincipijelna, neprirodna, uhljebarska, nedemkratska, profitna, klijentelistička politička koalicija ne izražava volju građana koji su na zadnjim parlamentarnim izborima izabrali svoje predstavnike. Neminovno je pitanje: kakav politički sustav je potreban da bi volja građana bila najjasnije izražena, sprovođena i realizirana? Sigurno ne, ovakav kakav imamo. Je li to kancelarski sustav, koji su neki priželjkivali i koji se onako uz put, malo pomalo sramežljivo nameće, sasvim svejedno od koga. Kancelarski model upravljanja državom bi puno toga promijenio, prvenstveno biranje i ovlasti predsjednika države, kao i kvantitetu suvereniteta koji bi s građana trebalo prenijeti na političare – njihove predstavnike. Neki ustavni stručnjaci, poput Smiljka Sokola suautora prvoga hrvatskog Ustava, smatraju da bi trebalo ukinuti sve izvršne ovlasti predsjednika države, te ih prenijeti na predsjednika Vlade. Predsjednik države bi se birao većinom 2/3 u Hrvatskom saboru, pri čemu bi imao samo protokolarne ovlasti.
 
U vezi s tim javljaju se mnoga pitanja. Prvenstveno: “Je su li time ograničena prava birača? Je smo dovoljno zreli i odgovorni kako pojedinci i društvo za kancelarski model upravljanja državom. Imamo li osobu koja može, hoće i zna biti kancelar Republike Hrvatske? Vidljivo  je i sasvim jasno kako postojeća struktura vlasti i države ne odgovara zahtjevima vremena, unutarnjim i vanskim izazovima, potrebama i interesima današnjeg društva i svakog pojedinca. Neke glavne odrednice Ustava i ostalih zakona su jednostavno prevladane, naročito zbog pojedinih nepreciznosti u pogledu ovlasti predsjednika države i predsjednika vlade, što unosi nesporazume, nesigurnost, podjele, mogućnosti manipuliranja biračkim tijelom, stvaranje populizma, uz privid kako netko nešto dobro hoće napraviti, ali ne može: Kaj god! Kad je u obostranom interesu onda se odmah, dogovore i to u tajnosti, pri čemu jedno drugome drže lojtre i štite leđa. Njihova eventualna, prenaglašena neslaganja su samo dio folklora koji ih je stvorio, te ih održava i daje privid kako se nešto pozitivno radi, u vrhu države za narod i državu.
 
U odvijanju tih predstava za puk, po poznatom scenariju i happyendu, puzeći polako i malo pomalo s lijeva i s desna, negdje u centru dogodio se veliki politički zagrljaj HDZ-a i SDP-a, odnosno Plenkovića i Bernardića, uz blagoslov Bandića. Možda je to čak i dobro? Sumnjam u tu koaliciju, jer mi se čini kako su obostrani osobni interesi ispred svega drugoga. Uvertira, određeni intrade tog saveza je najavljen kaolicijom s HNS-om, političkim prebjezima, jatacima, hajducima, raznim pobjeguljama od zakona i pravde, kurtizanama, agentima, propalitetima, uhljebima i prodavačima magle. Tome na ruku ide događanje naroda pokrenuto iz Gospića i Vukovara. U Vukovaru najedanput većini smetaju razni ratni i poratni zločinci koji slobodno šetaju gradom, cere se u lice svojim žrtvama i provociraju ih. To traje kontinuirano od ‘91. Zašto se baš sada to postavilo kao najveći gorući problem? Ovo u Gospiću je jasnije. Bolje je biti žrtva nego gubitnik izbora. Međutim, sve to mi ne izgleda normalno, prirodno, spontano i vjerodostojno. Iza toga se nešto drugo sprema i valja zemljom, u gustoj olovnoj magli.
 
U očekivanju najavljene knjige bivše ministrice Martine Dalić, koja će nam prikazati i dokazati svu istinu oko Agrokora, Borga, pregovora, dogovora, novog ustrojstva regionalnog diva, američkih fondova, ruskih banaka, Putinovih i Trumpovih pretenzija na naš teritorij (prostor), gdje bi uspostavili svoje baze, Vučićeva baljezganja su benigna, glupa, smiješna, otrcana, prevladana vremenom, što bi trebalo sasvim ignorirati, a ne dati mu prostor u medijima i u emisiji “Otvoreno”. To je on htio postići. Možda je sve to dio jedne druge i drugačije igre, za osobne interese nekih lidera, mišljenjem sukobljenih strana. Tko će ga znati? Danas se nikome, nigdje, ni za što ne može vjerovati, niti na jednoj razini. Onaj tko govori istinu, radi otvoreno i pošteno ispadne bedak. Nikada se ne će materijalno obogatiti, niti visoko uspeti na ljestvici društvenih i političkih postignuća. To je najobičniji Dudek, iz kojeg svaki tetec radi bedaka, koji služi velikima i moćnima, cijeli svoj jadni, teški, mukotrpni život.
 
Kako ne bi svi mi još jednom postali Dudeki, trebamo se konačno probuditi, aktivno uključiti u društvena i politička zbivanja, javno iznositi svoje interese, prezentirati svoje potrebe, zagovarati stajališta i prestati se baviti tko što ima na sebi, već dobro pogledati tko sve ima u sebi, procijeniti sklad njegovih misli, riječi i djela, te konačno reći “Bobu bob, a popu pop”. To ne će ništa vrijediti ukoliko je bob pop. Sve je moguće u državi koja nestaje, po svim bitnim odrednicama, gdje činovnik iz petog ešalona govori kako oni koji odlaze iz domovine nisu dovoljno domoljubni. Sramota za činovnike i domovinu.
“Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama
!” (A. G. Matoš )
 

Ankica Benček

Tri izborne jedinice ispunjavaju sve zahtjeve

 
 
Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Tadašnja je saborska većina grubom manipulacijom brojem birača spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske (vidi I., II. i III. tablicu).
https://www.crol.hr/images/stories/noveslike/ustavnisud2017.jpg
Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 25. svibnja do 21. rujna 2014. godine povećao za 281 739 birača za samo 118 dana neka odgovore poštovani ustavni sudci i bivši ministar uprave Arsen Bauk? Kako su ustavni sudci mogli zabraniti referendumsko izjašnjavanje na temelju krivotvorene isprave o 4.042.522 birača na dan 21. rujna 2014. godine koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk, a potvrdili su ustavnost i zakonitost provedenih drugih izbora za EU parlament na kojima je bilo registrirano na biralištima u Hrvatskoj 3.760.783 birača? Ustavni sudci su svojom odlukom pokazali da služe političkoj kasti boljševičkog mentalnog sklopa. Kako se broj birača od 21. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018. godine povećao za 27 853 birača s prebivalištem u Hrvatskoj neka dokaže hrvatskim biračima ministar uprave Lovro Kuščević?
 
Nemoguće je da je za 118 dana 281.739 naših stanovnika s prebivalištem u Hrvatskoj steklo biračko pravo punoljetnošću više nego ih je umrlo. Dakle građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je skupila dovoljno potpisa birača na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Broj registriranih birača na biralištima na izborima održanim tijekom 2013. i 2014. godine nije prelazio 3,78 milijuna birača (vidi III. tablični prikaz). Usporedbom podataka broja birača na prošlogodišnjim lokalnim izborima i tabličnim prikazima broja birača po županijama općinama i gradovima dobivenim 26. srpnja od Ministarstva uprave lako je dokazati da podatci o broju birača na dan 13. svibnja grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva tijekom razdoblja od prošlogodišnjih lokalnih izbora i početka skupljanja potpisa za održavanje referenduma (vidi tablice I., II., III., IV. i V.).
 
Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj prema registru od 21. rujna 2014. do 13. svibnja 2018. godine smanjio za 295.113 sa 4042 522 na 3.747.409 neka hrvatskim biračima dokažu bivši ministar uprave Arsen Bauk i sadašnji Lovro Kuščević? Jedan od ova dva podatka sigurno nije istinit, a to je podatak na ispravi koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk. Za takvo smanjenje broja birača treba da godišnje više od 78 tisuća birača umre nego ih punoljetnošću stekne biračko pravo. Prema podatcima iz II. tablice tijekom razdoblja od 2014. do uključivo 2017. godine umrlo je 212 293 stanovnika (uglavnom birača), a biračko pravo je punoljetnošću steklo 197.174. Analizom podataka prirodnog kretanja stanovništva razlika nije mogla biti veća od 15.119 birača. Ovo je dokaz da vlasti u republici Hrvatskoj grubo manipuliraju registrom i popisom birača kako bi spriječili referendumsko izjašnjavanje ili namještali rezultate izbora i referenduma. U III. tablici može se ukazati na skokovite promjene broja birača na izborima i referendumima održanim od 10. siječnja 2010. godine do 21. svibnja 2017. godine. Podatci iz I. tablice poslužili su za procjenu kretanja broja birača od 2000. do 2017. godine.
 
I. PRIRODNO KRETANJE OD 2007. DO 2017. GODINE I DOBNI SASTAV STANOVNIŠTVA OD 7 DO 17 GODINA  PREMA POPISIMA STANOVNIŠTVA 2001. i 2011. GODINE
 
Godina
Rođeni
Umrli
Dob
N1
N2
2007.
41.910
52.367
7
48 454
39 656
2008.
43.753
52.151
8
48 703
39 923
2009.
44.577
52.414
9
51 929
41 243
2010.
43.361
52.096
10
51 932
43 119
2011.
41.197
51.019
11
52 145
45.031
2012.
41.771
51.710
12
53 941
46.976
2013.
39.939
50.386
13
55 402
49.510
2014.
39 566
50 839
14
55 164
50.766
2015.
37.503
54.205
15
56 938
49.222
2016.
37.537
51.542
16
59 816
48.720
2017.
36.647
54.261
17
60 539
47.485
 
 
 
 
 
 
 
Oznake u tablici:
N1 = dobni sastav stanovništva prema popisu stanovništva 2001. godine i
N2 = dobni sastav stanovništva prema popisu 2011. godine.
 
Prema popisu stanovništva Hrvatska je imala 2001. godine 4.437.460 stanovnika, a bilo je 3.505.533 punoljetnih, 2011. godine imali smo 4 284.889 stanovnika, a njih 3.487.034 bilo je punoljetno te prema procjeni DZS-u sredinom 2016. godine imali smo 4 174 349 stanovnika, a 3.435.425 bilo je punoljetno. Broj punoljetnih stanovnika je pao od popisa 2001. do popisa 2011. godine za 18.499, a do sredine 2016. godine prema procjeni DZS-u pao je za 70.101. Prema procjeni DZS-u Hrvatska je na kraju imala 4.105.493 stanovnika odnosno 179 396 stanovnika
 
II. PROCJENA KRETANJE BROJA BIRAČA OD 2007. DO 2017. GODINE
 
Godina
Ui
Bni
ΔBi
Bi
2007.
52 367
53 941
1 574
3 742 258
2008.
52 151
52 145
-6
3 742 252
2009.
52 414
51 932
-482
3 741 770
2010.
52 096
51 929
-167
3 741 603
2011.
51 019
48 703
-2 316
3 739 287
2012.
51 710
47 485
-4 225
3 735 062
2013.
50 386
48 720
-1 666
3 733 391
2014.
50 839
49 922
-917
3 732 479
2015.
55 651
50 766
-4 885
3 727 594
2016.
51 542
49 510
-2 032
3 725 562
2017.
54 261
46 976
-7 285
3 718 277
 
Oznake u tablici:
Ui = broj umrlih i-te godine;
Bni = broj novih birača koji su godišnje stekli biračko pravo i-te godine (navršili 18 godina starosti);
ΔBi = Bni - Ui = promjena broja birača u i-toj godini;
Br = 3 686 378 = broj birača na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog sabora 3. siječnja 2000. godine;
B0 = Br + ΔB0 = 3 686 378+10 409 = 3 696 787 broj birača na kraju 2000. godinei
Bi+1 = Bi + ΔB(i+1); (i=7,8,9...17) procjena broja birača na kraju i-te godine.
 
Prema izvještajima DIP-a broj birača na izborima za Hrvatski sabor 23. studenog 2003. godine iznosio je 3.690.936 odnosno 34.168 manje od procijenjenog broja. Ukoliko bismo uzeli kao pouzdan podatak o broju birača registriranih na biračkim mjestima u Hrvatskoj prema izvještaju DIP-a tada bi broj birača 2007. godine iznosio 3.708.090, a prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 25. studenog 2007. godine bio je 3.824.731 odnosno 116.641 birača više od procjene. Prema analizi, koristeći podatke iz tablice I. o prirodnom kretanju stanovništva te podatke o dobnoj strukturi stanovništva prema popisima stanovnika iz 2001. i 2011. godine, broj birača trebao je biti maksimalan 2007. godine iznosa 3.742.258 birača uz referentan broj birača prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 3. siječnja 2000. godine.
 
Na izborima za Hrvatski sabor prema izvještaju DIP-a bilo je registrirano na biračkim mjestima u 10 općih izbornih jedinica 3842 363, a to je 100.105 birača više od maksimalno procijenjenog broja birača od 2000. do 2015. godine odnosno 355.329 birača više od broja punoljetnih osoba popisanih travnja 2011. godine. Maksimalni godišnji porast broja birača prema procjeni iznosi 11 106, a maksimalni godišnji pad je 2017. godine 7285 birača. Broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije nikad mogao prijeći tri milijuna sedamsto i pedeset tisuća!
 
III. PREGLED IZBORA I REFERENDUMA OD 2010. DO 2017. GODINE
 
Datum
S
B
ΔBn
Δtn
p
10.01. 2010.      P
4 313 817
4 089 320
-
-
94,80
04.12. 2011.   HS
4 284 889
3 842 363
-246 957
692
89,67
22.01. 2012.   RP
4 267 558
4 092 137
249 774
48
95,89
14.04. 2013.      E
4 255 689
3 742 383
-349 754
459
87,94
19.05. 2013.      L
4 255 689
3 767 170
24 787
35
88,52 
01.12. 2013.   RB
4 247 039
3 777 518
10 348
195
88,94
25.05. 2014.     E
4,238.389
3 760 783
-16 735
174
88,73
28.12. 2014.     P
4,220.997
3 773 687
12 904
216
89,40
11.01.2015.      P
4,220.997
3 788 039
14 352
14
89,74
08.11. 2015.   HS
4 188 977
3 759 844
-28 135
290
89,76
11.09. 2016.   HS
4 169 473
3 742 546
-17 298
307
89,76
21.05.2017.       L
4 157 561
3 719 556
-22 990
250
89,46
 
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika prema popisu 2011. godine ili prema procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS) za sredine 2012. do 2016. godine (https://www.dzs.hr/Hrv) i linearnom interpolacijom na dan izbora prema podatcima popisa stanovnika 2001. i 2011. godine,
B = broj registriranih birača na biračkim mjestima s prebivalištem u Hrvatskoj  (http: www.izbori.hr),
ΔBn = Bn - Bn - 1 = razlika između broja birača dvaju uzastopno održanih izbora ili referenduma ( n = 1, 2, 3, ...),
Δtn = vremenski razmak između dvaju uzastopno održanih izbora ili referenduma izražen u danima i
p = B / S x 100 % = broj birača  s prebivalištem u Hrvatskoj na sto stanovnika prema popisu ili procijeni DZS-u.
E = izbori za Europski parlament,
L = lokalni izbori,
P = predsjednički izbori RB = Referendum o definiciji braka,
RP = Pristupni referendum i
HS = izbori za Hrvatski sabor.
 
Od drugog kruga izbora za predsjednika Republike održanih 10. siječnja 2010. do izbora za Hrvatski  sabor održanih 4. prosinca 2011. godine broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj smanjio se za 246 957 birača za 692 dana odnosno za 1,896 godina ili godišnje za 130 251 birača, a od 4. prosinca 2011. do 22. siječnja 2012. godine je broj birača povećan za 48 dana za 249 774 te od 22. siječnja 2012. do 14. travnja 2013. godine za 459 dana odnosno za 1,25 godina smanjio se za 349 754 birača. Prikazane skokovite promjene broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj dokazuju grubu manipulaciju brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj i dovele su u pitanje legitimnost izbora bivšeg predsjednika Republike Ive Josipovića 2010. te rezultate Pristupnog referenduma.
Kretanje broja birača na izborima i referendumima od 2010. do 2017. godine grubo odstupa od procjene kretanja birača učinjene na temelju popisa stanovnika 2001. i 2011. godine i prirodnog kretanja stanovništva. Hrvatska za to razdoblje ima svake godine negativni migracijski saldo. Plenkovićeva Vlada nastavlja poput Milanovićeve grubo manipulirati brojem birača kako bi opet spriječila referendumsko izjašnjavanje birača o izbornim pravilima i za otkazivanje Istanbulske konvencije. Zbog toga bi građanske inicijative "Narod odlučuje" i "Ne Istanbulskoj konvenciji" trebale podnijeti kaznenu prijavu protiv Vlade Republike Hrvatske.
 
Prosvjedom do referenduma o izbornim pravilima je jedini put demokratizacije hrvatskog društva ukoliko politička kasta opet spriječi referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima i otkazivanju Istanbulske konvencije. Deveti saziv Hrvatskog sabora bi trebao hitno omogućiti hrvatskim građanima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor ili prihvatiti bitne zahtjeve građanskih inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" i "Narod odlučuje" kod izglasavanja novog Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma. Samo Republika Hrvatska i Letonija imaju uvjet o broju potpisa na peticiju za održavanje referenduma izražen u postotcima od broja registriranih birača s prebivalištem u državi.
 
Rupu u Ustavu stvorila je politička kasta promjenama Ustava 2010. godine da osigura referendumom provedenim 22. siječnja 2012. godine ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Prema "Kodeksu dobre prakse o referendumu" preporuka Venecijanske komisije ne zahtjeva se kvorum za donošenje odluka referendumskim odlučivanjem. Zar političare nije nimalo sram da nakon kršenja 1. članka Ustava 2014. godine i višegodišnjim odgađanjem promjena Zakona o izbornim jedinicama onemogućavaju referendum za promjenu izbornih pravila? Od 2014. godine imali su dovoljno vremena da promjene Zakon o referendumu i izborno zakonodavstvo prema zahtjevu Ustavnog suda od 10. prosinca 2010. godine i zahtjevima Građanske inicijative "Glasujmo imenom i prezimenom".
 
IV. PROMJENA BROJA BIRAČA PO ŽUPANIJAMA OD 12. SVIBNJA 2017. DO 13. SVIBNJA 2018. GODINE PREMA RJEŠENJU MINISTARSTVA UPRAVE
 
Županija
S
B1
B2
ΔB
p2
Zagrebačka                 
314.549
272 155
276 532
4 377
88
Krapinsko-zagorska 
127.748
109 713
109 940
227
86
Sisačko-moslavačka
157.204
146 400
145 001
-1 399
92
Karlovačka                  
120.321
111 073
110 723
-350
92
Varaždinska                
170.563
146 766
147 353
587
86
Koprivničko-križevačka
110.976
94 444
95 023
579
86
Bjelovarsko-bilogorska
111.867
98 895
98 885
-10
88
Primorsko-goranska
289.479
265 631
267 040
1 409
92
Ličko-senjska
46.888
44 695
44 280
-415
94
Virovitičko-podravska
79.111
71 520
71 361
-159
90
Požeško-slavonska
71.920
65 886
65 412
-474
91
Brodsko-posavska
148.373
136 481
137 007
526
92
Zadarska
169.581
162 028
165 207
3 179
97
Osječko-baranjska
290.412
253 813
254 541
728
88
Šibensko-kninska
103.021
99 493
99 787
29
97
Vukovarsko-srijemska
165.799
152 334
151 286
-1 048
91
Splitsko-dalmatinska
452.035
404 843
410 316
5 473
91
Istarska
208.105
187 471
187 877
406
90
Dubrovačko-neretvanska
121.970
107.733
109.081
1.348
89
Međimurska
112.089
96.041
97.046
1.005
87
Grad Zagreb
802.338
692 141
703 711
11 570
88
 Republika Hrvatska
4,174.349
3 719 556
3 747 409
27 853
90
 
Oznake u tablici:
S = procjena broja stanovnika Državnog zavoda za statistiku (DZS-u) sredinom 2016. godine (https://www.dzs.hr/Hrv),
B1 = broj birača na lokalnim izborima 21. svibnja 2017. godine,
B2 = broj birača 13. svibnja 2018. godine prema odgovoru Ministarstva uprave,
ΔB = B2 - B1 = promjena broja birača na dan 13. svibnja 2018. prema 21. svibnja 2017. godine i
p2 = B2 / Sx100 % = broj birača 13. svibnja 2018. godine na sto stanovnika prema procjeni DZS-u sredinom 2016. godine zaokružen na cijeli broj.
 
Broj stanovnika Hrvatske na kraju 2017. godine je iznosio 4 105 493 stanovnika pa na 100 procijenjenih stanovnika dolazi 13. svibnja 2018. godine preko 91 birač. Slijedeći gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika imaju više birača od stanovnika: Novalja iz Ličko senjske; Crikvenica, Malinska Dubašnica i Novi Vinodolski iz Primorsko goranske; Makarska, Okrug, Supetar i Vodice iz Splitsko dalmatinske; Benkovac, Obrovac, Preko i Vir iz Zadarske te Medulin iz Istarske županije.
 
S više od 95, a manje od 100 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Dugo Selo iz Zagrebačke; Mali Lošinj i Viškovo iz Primorsko goranske; Hvar, Trogir, Gradac, Jelsa, Marina i Podstrana iz Splitsko dalmatinske; Biograd na Moru, Pakoštane i Poličnik iz Zadarske te Poreč, Rovinj, Umag i Fažana iz Istarske županije. S više od 90, a manje od 95 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Brdovec i Rugvica iz Zagrebačke; Ludbreg iz Varaždinske; Čabar, Opatija, Rab i Kostrena iz Primorsko goranske; Senj iz Ličko senjske; Bukovlje iz Brodsko posavske; Gračac, Sukošan i Sveti Filip i Jakov iz Zadarske; Županja iz Vukovarsko srijemske; Kaštela, Omiš, Dugi Rat, Dugopolje, Hrvace i Seget iz Splitsko dalmatinske; Buje, Novigrad, Ližnjan i Marčana iz Istarske; Dubrovnik, Korčula, Blato, Orebić i Župa Dubrovačka iz Dubrovačko neretvanske te Podturen iz Međimurske županije. Mnogim gradovima i općinama se sigurno smanjio broj stanovnika pa je broj gradova i općina s više od 90 birača na 100 procijenjenih stanovnika sigurno veći od 58. Skoro svi u tablici navedeni gradovi i općine s više birača od stanovnika na prošlogodišnjim lokalnim izborima imaju prema tabličnom prikazu  birača po gradovima, općinama i županijama, dobivenim od Ministarstva uprave, više birača na dan 13. svibnja 2018. godine nego na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Zar je to u skladu s prirodnim i migracijskim kretanjem stanovništva od 21. svibnja prošle do 13. svibnja ove godine u Hrvatskoj?  Svi gradovi i općine s više birača od stanovnika pripadaju statističkoj regiji Jadranska Hrvatska. Od 58 gradova ili općina s više od 3000 stanovnika i 90 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine  statističkoj regiji Jadranska Hrvatska pripada 51, a Kontinentalnoj Hrvatskoj samo 7. Kontinentalna Hrvatska ima dvije trećine stanovnika Hrvatske. Jadranska Hrvatska ima 1 283 588 birača odnosno 90,91 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine, a Kontinentalna Hrvatska 2 463 821 birača i 85,67 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine. Republika Hrvatska se može podijeliti na tri ili šest izbornih jedinica s odstupanjem broja birača i broja stanovnika manjim od ± 5 %.
 
V. BROJ ZASTUPNIKA PO ŽUPANIJAMA S MJEŠOVITIM IZBORNIM SUSTAVOM
 
Županije
S
B
p
Zv
Dubrovačko-neretvanska
122.568
107.733
89
1
Šibensko-kninska
109.375
99.493
93
1
Splitsko-dalmatinska
454.798
404.843
89
5
1. izborna jedinica
686.741
612.069
89
7
Istarska
208.055
187.471
90
2
Ličko-senjska
50.927
44.695
90
1
Primorsko-goranska
296.195
265.631
90
3
Zadarska
170.017
162.028
96
1
2. izborna jedinica
725.194
659.825
91
7
 I. izborna jedinica
1,411.935
1,271.894
90
14
Grad Zagreb
790.017
692.141
88
7
-( Brezovica i Sesvete )
-82.039
-74.091
-
-
3. izborna jedinica
707.978
618.050
87
7
Karlovačka
128.899
111.073
86
1
Sisačko-moslavačka
172.439
146.400
85
2
+ ( Brezovica i Sesvete )
82.039
74.091
90
-
Zagrebačka
317.606
272.155
86
4
4. izborna jedinica
700.983
603.719
86
7
II. izborna jedinica
1,408.961
1,221.769
87
14
Bjelovarsko-bilogorska
119.764
98.895
83
1
Koprivničko-križevačka
115.584
94.444
82
1
Krapinsko-zagorska
132.892
109.713
83
1
Međimurska
113.804
96.041
84
1
Varaždinska
175.951
146.766
83
2
Virovitičko-podravska
84.836
71.520
84
1
5. izborna jedinica
742.831
617.379
83
7
Brodsko-posavska
158.575
136.481
86
1
Osječko-baranjska
305.032
253.813
83
3
Požeško-slavonska
78.034
65.886
84
1
Vukovarsko-srijemska
179.521
152.334
85
2
6. izborna jedinica
721.162
608.514
84
7
 III. izborna jed.
1,463.993
1,225.893
84
14
Republika Hrvatska
4.284.889
3,719.556
87
42
 
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika popisan travnja 2011. godine;
B = broj birača registriran na biračkim mjestima u Hrvatskoj na lokalnim izborima 2017. godine,
p = B/S x 100 = Broj birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine i
Zv  = 42 broj zastupnika koji bi se birali većinski.
 
Podjela hrvatske na 3 izborne jedinice I., II., i III. kod mješovitog izbornog sustava sa 18 zastupnika po izbornoj jedinici ili s 32 zastupnika po izbornoj jedinici kod razmjernog izbornog sustava, a na 6 izbornih jedinica od 1. do 6. kod razmjernog izbornog sustava sa 16 zastupnika po izbornoj jedinici. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru prema prijedlogu bivšeg predsjednika Republike prof. dr. sc. Ive Josipovića bio bi 113 = (3 x 18 razmjerno + 42 većinski + 8 zastupnika nacionalnih manjina + 9 zastupnika dijaspore). Kod razmjernog izbornog sustava s preferencijskim glasovanjem svih birača bilo bi bolje podijeliti Hrvatsku na 6 izbornih jedinica po 9 zastupnika i izbornim pragom od 8 %.
 
Gradske četvrti Brezovica i Sesvete Grada Zagreba bi ušle u sastav Zagrebačke županije. Ove izborne jedinice mogle bi postati administrativne jedinice (županije). Hrvatska bi bila podijeljena na 5 županija i Grad Zagreb bez gradskih četvrti Brezovica Sesvete. Što je manji broj zastupnika po izbornoj jedinici lakše je provesti izbore s preferencijskim glasovanjem svih birača. Kod podjele Hrvatske na tri izborne jedinice izborne jedinice bi trebale postati statističke regije za potrebe Eurostata. U Jadranskoj Hrvatskoj je prema procjeni Državnog zavoda za statistiku prva izborna jedinica od popisa stanovništva 2011. do sredine 2016. godine izgubila 9.715, druga 11.141 odnosno I. 20.856 stanovnika, treća je dobila 9.780, četvrta je izgubila 24.329 odnosno II. je izgubila 14.549, peta je izgubila 30.477 i šesta 44.658 i III. 75.135 stanovnika.
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 778 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević