Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Četnici su po Dalmaciji, Lici, Bosni i Hercegovini počinili brojna zvjerstva nad Hrvatima katoličke i muslimanske vjeroispovijesti

 
 
Najviše pokolja nad Hrvatima i Muslimanima u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj počinila je Dinarska divizija četničkog vojvode Momčila Đujića, rođenog 27. veljače 1907. godine. Momčilo Đujić je 1933. zaređen za svećenika Srpske pravoslavne crkve i bio je najveći koljač u Drugome svjetskom ratu. Četnici su 30. studenog 1941. ušli u Goražde. U zapisniku Kotarske ispostave Goražde ostalo je zabilježeno: na tri mosta u Goraždu poklano je oko 7000 ljudi, a na relaciji od Foče do Ustiprače Drina je progutala oko 20.000 žrtava. Ista sudbina pogodila je žitelje Foče, gdje je ubijeno 400 osoba i 700 muslimanskih izbjeglica. Krajnji ishod njihovih zvjerstava u tom djelu BiH bilo je 300 spaljenih sela i gradova i ubijenih 67 muslimanskih imama i hafiza i 52 katolička svećenika i časnih sestara (Drinske mučenice).
https://portal.braniteljski-forum.com/upload/articles/branko_bogunovic_cetnik.jpg
Pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941.  bio je organizirani napad na područje katoličke župe Drvar (uz istodobni napad na rimokatoličko stanovništvo obližnje župe Bosansko Grahovo), sa ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, većinom Hrvata katolika. Nakon tog napada, župa Drvar je u potpunosti bila zatrta. U samom Drvaru i okolnim mjestima u to vrijeme pobijen je veliki broj katolika i muslimana. Katolički svećenik Grga Blažević piše: „U isto vrijeme u Drvaru je ubijeno oko 350 katolika i 200 muslimana, koji su dan prije tamo došli iz Živinica kod Tuzle, da rade u pilani i celulozi u Drvaru, jer Srbi radnici nisu više dolazili na posao; inače muslimana nema u Drvaru. Tako se dogodilo i na Oštrelju, Potocima, gdjegod su “četnici” zavladali, ubijani su katolici i pripadnici drugih narodnosti, a ne samo Hrvati. Više vjerska nego nacionalna mržnja” (Osim 200 muslimana koji su dopremljeni iz okolice Tuzle, ubijeno je također 45 Hrvata iz Hercegovine, koji su tada iz istih razloga dopremljeni u Drvar. op. Anto Baković).
 
Uz ove poubijane i mnoge protjerane u prvom naletu bilo još jedno “oslobađanje” Drvara, kad je okrutno ubijen poduzetnik Ivo Bauer, koji je bio pokretač i glavni graditelj drvarske katoličke crkve. Ubijen je uz sarkastičnu porugu: „Hajde sada napravi papi crkvu!”
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_kod_Drvara_27._srpnja_1941.)
Pokolj predstavlja jedan od glavnih događaja u velikom ustanku etničkih Srba na susjednim područjima Like i Bosanske Krajine, te se u Bosni i Hercegovini u desetljećima komunističke vladavine obilježavao (bez spominjanja “detalja” o civilnim žrtvama) pod imenom “Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine”.
 
Konačan poraz četnika na Ljevča polju od strane HOS-a i na Zelengori od strane partizana u travnju i svibnju 1945. godine
(https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/466111/bitka-koju-je-je-tito-strogo-krio-cetnike-je-1945-unistio-hos). Eto zašto yugokomunistima i velikosrbima smeta HOS! Četnici su najčešće ratovali protiv partizana i ustaša, znali su se sukobljavati i s Nijemcima, a s Talijanima nikada. Zapravo su u četiri ratne godine ratovali protiv svih i surađivali sa svima, pa u tome vjerojatno treba tražiti i razlog dugogodišnje potpore antifašističkih saveznika, jer je štab njihova đenerala Draže Mihailovića jedno mislio, drugo radio, a treće govorio. Četnici s vojvodom Pavlom Đurišićem na čelu 30. ožujka 1945., povlačeći se prema Sloveniji, prelaze Vrbas kod Razboja i udaraju na hrvatska sela Gornje Doline i Junuzovce, gdje kolju oko 2,5 tisuća civila. Iz Banje Luke kreću postrojbe NDH pod zapovjedništvom generala Vladimira Metikoša, s gotovo 28 tisuća vojnika, teškim naoružanjem i oklopnim vozilima. Oni kod Dolina napadaju 2. travnja 1945. četnički Sandžački i Drinski korpus te zarobljavaju Drljevićeva sljedbenika, crnogorskog kapetana Mijukovića, koji je ustaške časnike izvijestio o namjerama četničke komande, stanju postrojbi i naoružanja.
 
Za konačan slom četničke vojske spominjala se bitka s partizanskim jedinicama na Zelengori, a nikad Lijevče polje, premda su te dvije bitke zapravo bile čin konačnog razaranja četničke sile na zapadu i na istoku ratišta. U sredini, također u Bosni, ostao je Mihailović s neznatnim snagama, te je 1946. u akciji Ozne uhvaćen te u srpnju, nakon suđenja, strijeljan. Prema nepotvrđenim podacima, tijekom bitke je poginulo i ranjeno sedam tisuća četnika, pet tisuća ih je zarobljeno, a otprilike pet ih je tisuća dezertiralo. Četnik Mihajlo Minić je nakon rata opisao bitku, nazvanu “drugim kosovskim poljem”, ovim riječima: “Dolina Lijevča polja odjekuje grmljavinom od eksplozija granata i ručnih bombi. Ustaški tenkovi brekću i seju vatru na sve strane. Noć se je pretvorila u dan”.
 
Nacisti su prosvjedovali vlastima NDH zbog masovnog uništenja četničke vojske na Lijevče polju jer su namjeravali zadnju liniju pri povlačenju postaviti u Sloveniji, pri čemu su računali i na četnike, ali kraj rata bio je preblizu, a Hitlerov Reich u kaosu. Jedna od posljednjih bitaka u Drugome svjetskom ratu odvijala se na Zelengori 12. i 13. svibnja 1945., kada je nakon sukoba s jedinicama NOV, skršen i zadnji četnički otpor i time su četničke jedinice faktički prestale postojati, dok ih nisu obnovili 90-ih godina prije raspada Jugoslavije, u cilju stvaranja Velike Srbije.
 

Lili Benčik

Svjetska zdravstvena organizacija radi i protiv zdravlja i protiv ljudi

 
 
Donald Trump je objavio da SAD prestaje financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO). Organizacija koja, agresivno, po cijelom svijetu gura pobačaj i uvođenje rodne ideologije u obrazovne sustave imat će na godišnjoj razini 419 milijuna dolara manje nego dosad. Kako bi nadoknadila ovaj gubitak SZO poziva druge zemlje na povećanje članarina koje već uplaćuju.
https://www.ictandhealth.com/wp-content/uploads/2018/10/EB_0439-570x360.jpg
KVARTET PREOPASNIH - Bill Gates, Angela Merkel, Erna Solberg i Tedros Adhanom Ghebreyesus
 
Predsjednik SAD-a, Donald Trump, objavio da će SAD- prestati financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju nakon što je postalo jasno kako je njen glavni ravnatelj dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus odlučio prihvatiti i širiti lažnu propagandu komunističke Kine o koronavirusu. Ako Trump ne odsutane (iako je pod velikim pritiskom zbog svoje odluke) organizacija koja agresivno gura pobačaj i LGBTIQ indoktrinaciju po školskim učionicama godišnje imat će 419 milijuna dolara manje nego dosad. Ipak, to je samo 15 posto proračuna Svjetske zdravstvene organizacije! A i Hrvatska će ove godine poslati 2 milijuna 619 tisuća kuna. Međutim WHO sad želi još više!
 
Kako bi bili glas nerođenih, štitili našu djecu i mlade te zagovarali naše vrijednosti potrebna nam je vaša pomoć. Ovom peticijom tražimo prekid financiranja Svjetske zdravstvene organizacije. Političari i mediji se trude spasiti Svjetsku zdravstvenu organizaciju diskreditirajući ovu Trumpovu odluku. Tvrde da ne bi smjeli zaustaviti financiranje Svjetske zdravstvene organizacije za vrijeme koronakrize čak iako promiče propagandu komunističke Kine koja je gotovo sigurno učinila ovu pandemiju još gorom. Čak i tijekom vrhunca pandemije koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija nastavlja koristiti sredstva poreznih obveznika kako bi:
• Gurala pobačaj kao ‘ljudsko pravo’
• Lobirala za širenje pobačaja
• Radila na partnerstvu s Planiranim roditeljstvom i drugim članovima abortivnog lobija
• Podržavala legalizaciju prostitucije
• Prisiljavala doktore da rade operacije promjene spolnih obilježja na djeci
A tu je i kurikul tzv. “sveobuhvatnog spolnog odgoja” Svjetske zdravstvene organizacije koji djecu od 4 godine uči “masturbaciji".
Moglo bi se reći da je pokret za zaustavljanje financiranja ove organizacije već zakasnio. Kako bi nadoknadila gubitak sredstava koje je dobivala od SAD-a, SZO i njeni ideološki saveznici pozivaju na povećanje dobrovoljnih donacija drugih zemalja. Uključujući i Hrvatsku kao i zemlje članice G20.
Tim CitizenGO-a je već progovorio o standardima i kurikulu spolnog odgoja kojeg SZO promiče, o izmjeni definicije rodne distrofije u ICD-11 (ICD je SZO-ova međunarodna klasifikacija bolesti) kao i o njihovoj promociji pobačaja. Međunarodna “zdravstvena” organizacija u koju se svake godine upumpava milijarde dolara te dolare troši kako bi naše društvo indoktrinirala i štetila djeci… To nam nije potrebno! Epidemija koronavirusa je pokazala da politika utječe u tolikoj mjeri na djelovanje ove organizacije da više ne ispunja osnovnu ulogu zbog koje je osnovana. Trumpov potez je prilika za početak kraja ovog međunarodnog programa koji je protivan našim vrijednostima.
 
P.S. Kad upalite televizor ili otvorite internetske portale, vidite da mediji pokušavaju diskreditirati Trumpovu odluku o SZO-u. Međutim ono što SZO radi govori samo za sebe. Služe se javnim novcem kako bi podržali pobačaj, prostituciju, operacije promjene spola maloljetnika, Planirano roditeljstvo, rodnu ideologiju i seksualizaciju djece… U našem najboljem interesu je da ih zaustavimo!
Za više informacija:
Family Watch Special Report — The World Health Organization Exposed: Abortion, Sexual Rights and CSE
https://familywatch.org/newsletter-archive/family-watch-special-report-the-world-health-organization-exposed-abortion-sexual-rights-and-cse
REMINDER: World Health Organization Promotes Children’s “Sexual Rights”
https://activistmommy.com/reminder-world-health-organization-promotes-childrens-sexual-rights
Declare abortion a public health issue during pandemic, WHO urged
https://www.theguardian.com/global-development/2020/apr/10/declare-abortion-a-public-health-issue-during-pandemic-who-urged
WHO Seeks $1 Billion Funding Boost from International Governments
https://consumerchoicecenter.org/who-seeks-1-billion-funding-boost-from-international-governments/
How is the World Health Organization funded?
https://www.weforum.org/agenda/2020/04/who-funds-world-health-organization-un-coronavirus-pandemic-covid-trump/
International Technical Guidance on Sexuality Education
https://www.comprehensivesexualityeducation.org/cse-materials-index/international-technical-guidance-on-sexuality-education-unesco-2018/
 
Potpišite CitizenGO peticiju kojm tražimo od donositelja odluka u Hrvatskoj i zemljama G20 da prestanu financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju javnim novcem.
 

CitizenGO

Udruga studenata Filozofskog fakulteta Virtus pita zašto je eliminiran Marko Tadić

 
 
Udruga studenata Filozofskog fakulteta Virtus postavlja pitanje eliminiranja izvrsnog kandidata Marka Tadića iz natjecanja za dužnost dekana. “Nesumnjivo je da na Filozofskom fakultetu postoji akademska izvrsnost. Nedavni primjer, kojim se naš fakultet i pohvalio na društvenim mrežama, jest izrada kvalitetnoga strojnog prevoditelja. No kada se voditelj tog projekta (profesor Marko Tadić) pokušao kandidirati za dekana, njegova je kandidatura odbijena.”, napisali su studenti Filozofskog fakulteta okupljeni u Udruzi Virtus.Objava udruge Virtus pokazuje kako na Filozofskom fakultetu postoje i studenti koji se usuđuju razmišljati neovisno, izložiti se i iskazati svoje mišljenje o trenutnoj situaciji. Zasigurno postoji i šutljiva strana među profesorima, koja se još nije oglasila, očito zbog straha od neakademskog djelovanja Uprave Filozofskog fakulteta, a o čemu svjedoče brojni progoni neistomišljenika koji imaju i sudski epilog, o čemu smo već pisali.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2020/05/marko-tadi%C4%87.jpg
Marko Tadić
 
Njihovu objavu donosimo u cijelosti:
»OSVRT NA SUKOB REKTORA I VIJEĆA FFZG-A
Da se radu Senata i rektora Sveučilišta u Zagrebu ima što prigovoriti, poznato je onima koji su pratili njegov rad i odjek istog u medijima. Povećanje upisnih kvota na fakultetu čija je struka na tržištu rada zasićena i shodna rasprava o tome što uopće znači povećati kvote koje se ni humanisti ne bi postidjeli, kao i povećanje upisnih kvota usprkos protivljenju fakulteta na koji se studenti upisuju, nedavni su primjeri događaja koji su izazvali kontroverze u akademskoj zajednici. No, tema nam nisu ni EFZG ni ERF, već naš Filozofski.
Nekoliko je aspekata ‘sukoba’ rektora i Vijeća našeg fakulteta. Da se ne bavimo lanjskim snijegom, ostavit ćemo ugovore o suradnji s KBF-om, Previšića, Plenum i sve ostalo u prošlosti i usredotočiti se na ovaj trenutni koji se odnosi na odluku o „uskrati suglasnosti na prijedlog programa rada kandidata za dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za razdoblje od akademske godine 2020./2021. do akademske godine 2022./2023.“
Dva su glavna kamena spoticanja koje prepoznajemo. Po našem su sudu oni kao takvi jasno iščitljivi, a u istome redoslijedu kojim ih navodimo oni se (bez imenovanja) pojavljuju i u odluci Senata i u izjavi Fakultetskog vijeća povodom iste. Time su razlozi ovog sukoba po nama sljedeći:
1. tehnički
2. konkretni.
1. Krenut ćemo s tehničkim razlozima. Iz administrativno-legalističke perspektive oni su ključni u pogledu toga tko je „u pravu“. I Senat i Fakultetsko vijeće spočitavaju jedni drugima razne tehnikalije: kao primjer ćemo navesti primjedbu Senata da je dekanica navodno „pogrešno adresirala dopis kojim dostavlja prijedlog programa rada Filozofskog fakulteta“. Fakultetsko vijeće, pak, ističe da je Senat dužan „u roku od mjesec dana odlučiti o davanju suglasnosti na uredno podneseni zahtjev“, što navodno nisu učinili.
Ove zamjerke nisu nam pretjerano bitne. To je li netko ispunio neki papir kako spada i na vrijeme ostavljamo na dušu onima čija je to bila dužnost. Da se ne hvalimo: studentima Filozofskog fakulteta više je nego ikome (jer su u društveno-humanističkom vidu najobrazovaniji) jasno da zapravo nije bitno tko je papirološki u pravu. To je i vidljivo iz novonastalog diskursa koji je ova zavrzlama uzrokovala, gdje je fokus stavljen na potpuno druge stvari.
Imajući to u vidu, prebacimo se na drugi razlog ovoga sukoba.
2. Konkretan je razlog ovog sukoba, naravno, moć. Filozofski fakultet kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu ima ograničenu autonomiju. Koliko bi trebao biti autonoman, a koliko ograničen zakonski je propisano od Sveučilišta, a ovakav sukob nužno propituje tu granicu.
Glavni je narativ, koji dominira trenutnim diskursom, da je Filozofski fakultet bastion slobode i demokracije, čije se časno vodstvo bori protiv Borasa koji zloupotrebljava svoje ovlasti i želi nametnuti svoju volju Filozofskom. Nepokorenom Filozofskom, jedinom akademskom kutku koji još drži do demokratskih principa. Stoga, Borasove zamjerke moraju biti neutemeljene i nevažeće. Nije li tako?
Filozofski se fakultet proteklih godina suočava s rapidnim opadanjem broja upisanih studenata, a oni koji ga ipak odluče upisati, izloženi su grubim stereotipima u kojima ih se kiti divnim epitetima o kojima ovdje radije ne bismo. Pa neka je tako. Nije svatko za društvene znanosti. Ne trebamo se baviti onime što drugi misle o nama. Filozofski fakultet pruža nam znanstvenu izvrsnost i pri tome ostaje dosljedan demokratskim principima i kada svima drugima to ne uspijeva. Nije li tako?
Nesumnjivo je da na Filozofskom fakultetu postoji akademska izvrsnost. Nedavni primjer, kojim se naš fakultet i pohvalio na društvenim mrežama, jest izrada kvalitetnoga strojnog prevoditelja. No kada se voditelj tog projekta (profesor Marko Tadić) pokušao kandidirati za dekana, njegova je kandidatura odbijena.
U redu, možda s demokratskim principima ne stojimo savršeno, ali i dalje imamo akademsku izvrsnost. Savršen primjer međunarodno uglednog znanstvenika jest akademik Mislav Ježić. Nitko ne će osporiti njegovo znanje i stručnost. No kada je bilo vrijeme za produženje njegove suradnje, to nije učinjeno. Imamo li možda hiperinflaciju međunarodno uglednih indologa? Nije li važnost takvih znanstvenika upravo u tome što se rijetko javljaju i teško mijenjaju?
Možda smo spremni malo žrtvovati i akademsku izvrsnost i demokratske principe. Ipak, iako u svojemu prijedlogu programa govori o kontinuitetu upravljanja, profesor Jovanović nov je kandidat. Usprkos tome što sam kaže da će nastaviti raditi na tragu trenutne uprave, možda to zapravo neće. A čak i ako uvaženi profesor nije bez grijeha, ipak valja uzeti u obzir Borasovu anti-Filozofski nastrojenost te preispitati argumente koje navodi protiv njega.
Pa obratimo malo pažnju na neke od njih. Za početak, uvaženi profesor kaže: „Zalagat ćemo se da nevladine organizacije i udruge budu uključene u pojedine kolegije (gdje je to umjesno i svrhovito).”
Postoji li student Filozofskog fakulteta koji je, nakon što je proveo tri, četiri, pet ili više godina na njemu, stekao dojam da su profesori na istome zadrti i ograničeni u pogledu načina na koje studentima mogu prenijeti znanje te da nisu voljni organizirati gostujuća predavanja, a u slučajevima kada ona nisu moguća, upoznati studente s radom određenih udruga autorskim radovima istih kao što su npr. kratkometražni filmovi? Bili bismo veoma iznenađeni da se netko takav javi. Stoga se moramo zapitati čemu potreba institucionalizacije nečega sličnog?! U kojoj mjeri bi te udruge bile uključene da je takvo nešto potrebno spomenuti? Ako će to biti u značajnijoj mjeri, što i tko će garantirati njihovu stručnost i akademsku odgovornost? Imali smo više slučaja „nestanaka“ profesora koji se nisu javljali svojim kolegama nekoliko tjedana, ako ne i mjeseci. Što će uvjetovati motiviranost udruga u suizvođenju nastave? Hoće li biti novčano kompenzirani? Ako Fakultet raspolaže s dovoljno novčanih sredstava da to učini, hoće li barem sapuni u zahodima biti redovna pojava, čak i nakon završetka ove pandemije?
No, prebacimo fokus s onoga tko će nas podučavati na ono što će se podučavati. U rektorovu odgovoru tako stoji: “Puki opis postupka reakreditacije Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji će provesti Agencija za znanost i visoko obrazovanje te opis akreditacije novih studijskih programa od strane tijela Sveučilišta u Zagrebu ne omogućava nam uvid u mjere, aktivnosti i zadaće koje bi predloženik Jovanović proveo kao možebitni dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u narednom trogodišnjem mandatu.“
„Profesor Jovanović ne navodi niti općenite podatke o novom reformskom smjeru novih studijskih programa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.“
Imali smo više prilika „načuti“ kakvi se to točno novi studijski programi i reforme spremaju. Plan je uvođenja obveznog kolegija „Uvod u društveno-humanističke znanosti“ prethodne godine izazvao razne kontroverze. S druge strane, uprava je svoj entuzijazam za razvoj smjerova čija bi etabliranost nesumnjivo značajno pozitivno utjecala na prestiž fakulteta (poput sinologije i japanologije) iskazala ocijenivši nepotrebnim nastavak suradnje s već spomenutim akademikom Ježićem, jednim od glavnih razvojnih snaga na tim područjima. Ako profesor Jovanović misli nastaviti kontinuitet istih, može li zbilja iskreno stati i reći da će te promjene pozitivno utjecati na prestiž Filozofskog fakulteta, interes za upisom na njega i status njegovih studenata? Ili se opadanje istih misli kozmetički ublažiti uvođenjem novih studijskih programa na koje će se „već netko upisati“?
Kao studenti Filozofskog fakulteta nalazimo se tako u situaciji da promatramo sukob krnje hrvatske administracije, bez „momčadi“ za koju možemo navijati. Jedini na koje se možemo osloniti jesu drugi studenti. Upravo zbog toga ovom bismo se prigodom željeli zahvaliti Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu koji se ustrajno i uspješno bori za studentska prava koja su, uslijed potresa i pandemije, na području Zagreba postala posebno ugrožena.«
 

https://narod.hr/hrvatska/udruga-studenata-filozofskog-fakulteta-virtus-o-izboru-dekana-promatramo-ovaj-sukob-bez-momcadi-za-koju-bismo-navijali

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Četvrtak, 16/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1077 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević