Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Sociološki gledano, postoji karakterna predodređenost da se čine ili ne čine nečasne radnje

 
 
Nedavni događaji u svezi „iznenada“ otkrivenih tobožnjih nečasnih radnji i u to umiješanih osoba, u svezi projekta i gradnje vjetroelektrana Krš-Pađene, u javnosti opravdano izaziva dvojbe radi li se o tomu da za HDZ odista „nema nedodirljivih“ ako su za nešto krivi, da je to namjerno inicirana afera od vodstva HDZ-a da se pokaže njihova spremnost za borbu protiv korupcije, ili je to 'provaljena' istraga inicirana od strane protivnika HDZ-a, i sve to upravo pred parlamentarne izbore? Dvojbeno je najviše zašto se to događa upravo pred izbore, a za sve se znalo već godinama?
https://www.bileckilawgroup.com/wp-content/uploads/2019/08/82.png
Prava istina se vjerojatno u sličnim slučajevima u nas, ne će saznati nikada, no što god da je od navedenih mogućnosti „otvaranja“ afere istina, otvara se opravdana mogućnost postavljanja pitanja – „Je li prilika stvara nečasne osobe, ili nečasne osobe koriste prilike? Naime neki politički i ini komentatori, kolumnisti i osobe, blago rečeno, naklonjene opravdavanju nečasnih radnji narodnom uzrečicom –„prilika čini lopova“, gotovo da, ako ne brane, ali i ne osuđuju preveć Josipu Rimac i ostale umiješane u ovu aferu. Jedan od bivših ministara, Slaven Dobrović, čak izjavljuje da je investitor u ove vjetroelektrane Milenko Bašić bio reketiran od strane države, čime gotovo potvrđuje da Josipa Rimac i ostali osumnjičeni nisu učinili ništa što i sama država ne čini, pa je sve ovo samo zgodni predizborni igrokaz o „čistom“ HDZ-u!
 
Da prilika čini lopova ili blaže rečeno navodi i inače časnu osobu da čini nečasne radnje, je gotovo stopostotno točno, ali samo u slučajevima kada se tijekom nereda i nemira, kada vlada opća neimaština i glad, i nema nikakvih opasnosti da se bude uhvaćen, jer država ne funkcionira, prolazi pored razbijenih izloga, vrata od raznih prodavaonica ili napuštenih auta, a da se ništa ne uzme? Budimo pošteni i priznajmo tko ne bi uzeo  iz razbijenog izloga zlatarnice nešto, uz izliku – ako ne uzmem ja uzet će netko drugi, ili iz samoposluge hranu uz izliku - dijete mi je gladno? Nemojmo se lagati, malo tko to ne bi učinio, zar ne?
 
No u ovakvim aferama kao što je ova afera vjetroelektrane, ili kao što su „slučajevi“ tipa Sanader, Vidošević, Merzel, Saucha, Kuščević, Dalić-Borg, Fimi-media, afera Index, afere sa poticajima, i u svim slučajevima raširene korupcije u nas, ne radi se o tome da su počinitelji zlodjela bili primorani radi materijalne ili fizičke ugroženosti bili prisiljeni na izvršenje tih zlodjela, već se radilo o osobama na određenim funkcijama i sa određenim ovlastima za donošenje nekih odluka, pa je za njih opravdano upitati se – je li mogućnost da im je funkcija omogućavala da čine nečasna djela, učinila da i sami postanu nečasni, ili su već po svom osobnom habitusu bili nečasne osobe kada se dolazile na neke funkcije.
 
Pomnija psihološko psihijatrijska istraživanja vjerojatno bi pokazala da se pretežno radi o ovom potonjem slučaju, to jest da je osoba koja se postavlja ili dođe do neke funkcije gdje ima ovlasti da donosi neke odluke koje će mu donositi materijalnu korist, i to i čini, bila nečasna i nemoralna osoba i prije nego što je došla na neku funkciju. Pokojni HSS-ov Josip Pankretić je u hrvatskom Saboru najslikovitije to izrazio kada je 'posumnjao' da je većina zastupnika tamo radi borbe za opće interese, a ne za vlastite materijalne probitke. Što se na osnovi toga može zaključiti, iskoristivši nekoliko poznatih primjera iz života poznatih osoba?
 
Staljin, Hitler i Tito bile su osobe na takvim funkcijama gdje su mogli praktično raditi što žele, no sve troje nije to koristilo za zgrtanje materijalnih bogatstva, pa bi se moglo reći da su u tom pogledu bili donekle časni ljudi, ali njihov nečasni i može se reći urođeni nemoralni karakter je došao do punog izražaja kada su došli na funkciju gdje su imali takvu moć da fizički eliminiraju sve svoje protivnike, pa su stvorili gulage, konc-logore i Goli otok. Za razliku od njih Charles de Gaulle i Mahatma Gandhi bili su na funkcijama gdje su mogli stjecati i dolaziti do materijalnih bogatstava i moći, ali njihov moralni habitus nije bio takav da čine nečasne radnje.
 
Neka sociološka istraživanja potvrđuju da postoji karakterna predodređenost da se čine nečasne radnje ili da se one ne čine, ovisno od utjecaja koji su formirali karakter osobe tijekom odrastanja, a posebno je interesantno istraživanje Hanne Arendt u svezi nacističkih zločinaca koje je promatrala na suđenjima i došla do zaključka da su izgledali kao posve normalni ljudi, ali da su ipak činili strašne zločine, pa je zaključila da su prilike bile takve, i oni na takvim funkcijama da su to mogli činiti nekažnjeno. No budući da nisu svi Nijemci bili članovi naci-partije, ni SS-a, a najteže zločine su činili upravo oni spontano se nameće pojednostavljeni zaključak da postoje slijedeće vrste ljudi/osoba:
 
1. Oni koji ni u kakvim okolnostima ili prilikama ne bi nečasno postupali, čak i po cijenu vlastite štete, pa i života:
2. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus/karakter da su u osnovi normalni i pošteni ljudi/osobe, ali koji bi u okolnostima krajnje potrebe ili opasnosti po vlastiti život ili život njihovih najbližih, bili u stanju iskoristiti povoljnu priliku ili situaciju da ne budu  uhvaćeni u činjenju nečasnih djela, to ipak činili.
3. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus da im činjenje nečasnih radnji nije strano, uz uvjet da im to prilike omogućavaju, i oprezno postupanje da ih se ne bi otkrilo u činjenju nečasnih radnji.
4. Oni koji imaju takav urođeni ili stečeni mentalno-etičko-moralni habitus da činjenje nečasnih radnji smatraju posve normalnim postupanjem, u svim situacijama kada im prilike to omogućavaju, bez obzira na moguće rizike da budu otkriveni u činjenju nečasnih radnji, pogotovu ako se nalaze na takvim funkcijama koje ih čine praktično „nedodirljivim“.
5. Oni koji se kolokvijalno nazivaju „rođenim kriminalcima“ za koje je pošteni rad nezamisliv, pa im je cijeli život posvećen činjenju nečasnih djela i kriminalna aktivnost
 
Gotovo svatko bi od nas mogao navesti neku osobu iz politike, radne sredine, susjedstva ili čak bliže ili dalje rodbine, koju bi mogao razvrstati u neku od ovih pet navedenih kategorija. Primjera radi, pokušat ću ilustrirati to situacijama iz naše okoline, ne navodeći namjerno imena, nadajući se da će čitatelji moći ipak naslutiti o kojim se osobama radi.
 
U kategoriju 1. svakako spadaju svi sudionici Domovinskog rata sa prvih linija bojišnica, koji su išli braniti domovinu od agresora, bez „kalkulacija“ da će radi toga imati neke osobite materijalne koristi.
U kategoriju 2. spadaju oni, koji u javnosti kolokvijalno poznati kao „sitna riba ili kokošari“, kao što su pripadnici nekih manjinskih skupina koje su sustavno diskriminirane.
U kategoriju 3. spada ona ne beznačajna masa ljudi/osoba na niskim i nižim funkcijama općinske, županijske i državne uprave, u institucijama javne uprave, javnih poduzeća i onih privatnih poduzeća gdje vlasnici to omogućavaju nesavjesnim odnosom prema poslovanju.
U kategoriju 4. spadaju praktično svi političari koji imaju ambicije penjati se na hijerarhijskoj ljestvici u politici, posebno u političkim tijelima stranaka, tijelima državne i lokalne uprave i tijelima institucija poput sudstva, sustava obrazovanja, kao i u tijelima raznih sportskih ili kulturnih ustanova. No tu valja napomenuti da u ovu kategoriju spadaju gotovo beziznimno većina saborskih zastupnika, većina dosadanjih ministara i njihovih pomoćnika, tajnika i savjetnika, uključivo i neke premijere, predsjednike države, i oni iz njihovih svita, što je ovih trideset godina bilo uočljivo, pa nekad i procesuabilno, u hrvatskom političkom životu.
U kategoriju 5. spadaju notorni kriminalci poput onih koji su stradavali u obračunima po hrvatskim ulicama, i za njih je jasno da oni ne čekaju „priliku“ da budu nečasni, oni te prilike sami sebi „otvaraju“, često uz blagonaklono odobravanje politike i organa gonjenja.
 
Koji bi se rezime mogao formulirati na osnovi svega ovoga? Držim da bi najrealnije bilo reći da je točno da prilika dovodi do nečasnih postupaka i inače časne ljude/osobe, uz neophodnu napomenu da je to točno samo u slučajevima za koje je politika izmislila elegantno opravdanje „lopovluk male vrijednosti“, a da se u slučajevima gdje se radi o nečasnim radnjama/lopovluku/kriminalu većih i velikih vrijednosti, uvijek i beziznimno radi o osobama koje nije prilika učinila takvima, jer su oni takvi bili i prije toga, samo nisu imali priliku biti na funkciji gdje su tu svoju aktivnost mogli „razviti“ u svom punom „sjaju“! Za nečasne radnje, lopovštinu i kriminal nema opravdanja, bez obzira kolikog opsega ono bilo, no činjenica je da se upravo zahvaljujući onima koji to rade „na veliko“, sustav se pretežno bavi lovom na „sitne ribe i kokošare“, dok se „krupna riba i velike štetočine“ zaštićene i smatraju „sposobnjacima“, koji će onda pomoći da i sirotinji udijeli neku mrvicu od rezultata svojih nečasnih djela. No to je oduvijek bilo, i oduvijek će biti samo NA VRBI SVIRALA, za „uspavljivanje“ onih naivčina i nesposobnih koji smatraju da je časno postupanje i poštenje neka vrijednost.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Bila je protiv 2008., protiv je i danas 2020. godine

 
 
Aktualna ministrica kulture u istom tom ministarstvu 2008. bila je državna tajnica i tada je generala Slobodana Praljka osudila na financijsku smrt. Tada je potpisala odluku kojom je 16 knjiga, zbirke dokumenata generala Praljka, proglasila da to nisu knjige, čime podliježu naplati PDV-a. Posljedicom takve odluke pokojni general je morao platiti 436.000 kuna poreza. Nije pomogla ni činjenica da su njegove zbirke dokumenata klasifikacijom Nacionalne i sveučilišne knjižnice uvrštene u zbirku o Domovinskom ratu kao knjižna izdanja. Konačnu egzekuciju osnovom dokumenta, koji je kreirala i potpisala Nina Obuljen, provodi Slavko Linić 7. svibnja 2013. Praljku nije pomogla ni činjenica da su njegove zbirke dokumenata odobrene kao relevantan izvor podataka pri sudskom procesu u Den Haagu. Objavljujemo dokument kojim je Nina Obuljen generala Slobodana Praljka osudila na financijsku smrt. Posebno je korisno pogledati sučeljavanje krive Nine Obuljen s domoljubnom novinarkom i urednicom Karolinom Vidović Krišto. Unatoč bjesomučnom tonalitetu i agresiji koju je demonstrirala ministrica pokušavajući skriti istinu - dokumenti svjedoče. Karolina Vidović Krišto doslovno je matirala ministricu kulture Obuljen Koržinek, koja je lagala na sučeljavanju.  
https://image.dnevnik.hr/media/images/1920x1080/Jun2020/61898529-karolina-vidovic-kristo-nina-obuljen-korzinek.jpg
Snimku sučeljavanja pogledajte na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=lHA5t9mQGVQ
 

Vid Hinković

Uvod u prvu (odlučnu) bitku

 
 
Iako mediji nisu značajno popratili ono što se prije nekoliko dana dogodilo, sigurno bi široj javnosti u Hrvatskoj trebalo biti jasno da je u Dubrovniku donesena možda odluka stoljeća (za sad), po pitanju Tvrđave Imperijal na brdu Srđ, koja je bila napadnuta 6.12. 1991, godine, a da je branitelji Grada nisu uspjeli obraniti, Dubrovnik bi zasigurno doživio sudbinu Vukovara. U pitanje bi došla i cjelovitost, i opstanak Hrvatske!
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2020/06/D1N.jpg
U miru je kasnije cijeli taj neosvojeni plato prepušten stranim „investitorima“ za šaku škuda, kako bi se na njemu napravilo tobože golf igralište. Može se donekle razumjeti da smo u poslije ratno vrijeme bili „siromašni“ i prihvatili investiciju na trećini tog prostora, ali ne i da se u boljem vremenu sramotnom nezakonitom odlukom (Sanader-Šuica-Bosnić & Dubrovački dogovor), prepustio potpuno, sa 100 he, prerastao na čak 350 ha, i to za sitne novce (55 kn za metar). Tko je u tolikom medu umočio prste, primio poklone, kome sve i što obećano ne treba spekulirali, ali svi akteri priče su uglavnom debelo potkoženi poštovani članovi naše zajednice, koji su nas nagradili tako što bi  građani financirali infrastrukturu vezanu za ovaj projekt u visini oko 80 % njegove vrijednosti. Trebali smo napraviti jednu hidroelektranu u podzemlju rječice Omble, kojoj bi glavni sadržaj bilo vodo-akumulacijsko jezero, što bi omogućilo velike količine raspoložive vode, čak i u najsušnijim mjesecima, dostatno za još jedan grad iznad grada Dubrovnika. Hrvatska? elektroprivreda iz nekih razloga, a sve više vidimo da se tamo radi o privatnim interesima,  tvrdo je naumila uzeti za tu namjenu ogromni kredit od Europske banke za razvoj (EBRD), ali nakon razgovora vodstva i stručnjaka Banke na tribini s građanima Dubrovnika, otišli su mudro, glavom s obzirom, shvativši kako bi svoje sudbine opteretili pogubnom odlukom na račun svih nas u Dubrovniku i Hrvatskoj, uvalivši nas Hrvate, ovako već prezadužene, do grla u “govna“.
 
HEP je prethodno na naš račun napravio skoro kilometar dugi tunel ispod Srđa, za koji kažu da je trafostanica, u čemu ima istine. Trebali smo platiti također rekonstrukciju, i veliko ulaganje u vodovodni tunel, kojim bi taj "Golfograd" opskrbljivao vodom, tako da bude zaštićen (tunel) od kancerogenih pesticida, kojima bi bio izložen, kao i svi mi, s obzirom na malu udaljenost područja primjene pesticida od  Grada, kako to struka dokazuje.
 
Preskočimo ulaganje u električne stupove i vodove, ali “investitori“ su, vjerojatno svjesni upitnosti projekta,  pokušali što više iskoristiti stanje, uz potpunu potporu gradonačelnika Vlahušića, tako da su pod prijetnjom vraćanja Tvrđave u tobože prvobitno stanje, s jedne strane u projekt stavili cijelu novu etažu ispod zemlje, koje nikad nije u povijesti bilo, a s druge strane tražili da se sruši postojeći toranj Hrvatskih Odašiljača i veza, i da OiV naprave sebi negdje novi. Smetao je “vizuri“ upravo taj na koji su branitelji, 1991. godine (onako raketiran i srušen) podigli zastavu Republike Hrvatske. Zastava koju su tad podigli pokojni Antonio Žanetić i danas živi Darko Vukušić slala je poruku građanima opkoljenog Grada da su još uvijek sigurni, i da ih branitelji nisu prepustili na milost i nemilost onima, koji su se s neprijateljima dogovarali o predaji.
Ako bi se držali struke, mogli bi zaključiti da se ovdje radi o dvonamjenskom objektu, pogodnom za korištenje u mirnodopske svrhe, u izvanrednim i ratnim okolnostima, što iziskuje posebno pojašnjenje, o čemu nećemo ovaj put.
 
Djelovanja napadača i branitelja
 
U Dubrovniku 2015, godine osnovana Udruga branitelja Dubrovnika, s obzirom na najveći broj dobivenih glasova za predsjednika je izabran Marko Mujan, a za potpredsjednike Dubravko Čikor i Boris Bečić. Udruga je odmah pokrenula inicijative da se makne nekakvo spomen obilježje, tobože braniteljima, napravljeno od ogledala, staklenih perli i obloge na metalnoj konstrukciji u kojoj je bio video rekorder i neka tehnika za projekcije, koje su se povremeno vidjele na staklenim perlama. Projekt je osmišljen, kao zlatna koka, tako što je njegovo godišnje održavanje koštalo i do 400 tisuća kuna, a ono periodično trebalo je koštati čak 800 tisuća kuna, za što se svake godine mogao napraviti pravi spomenik od kamena. Prešavši u besmisao i postavši ugroza za mozak i živote prolaznika, nedavno je uklonjen i na njegovom mjestu će biti podignut novi, pravi pravcati, kameni Spomenik svim braniteljima Dubrovnika.
Jedna od inicijativa, koju je UBD pokrenula bio je Zahtjev da se raskine ugovor s koncesionarima nad Tvrđavom Imperijal i ona vrati Gradu, te po tom obnovi u cijelosti, i bude Muzej Domovinskog obrambenog rata uz prateće sadržaje unutar i oko nje, s prethodno napravljenim dostojnim Križnim putom od podnožja do na vrh Srđa na kojemu se nalazi Utvrda i odašiljač OiV – za nas Toranj Slobode.
Uvidjevši da se u bitku za Srđ uključuju Branitelji, “investitore“ netko savjetuje da je odnio vrag šalu, i da trebaju krenuti u napad prije nego se začuju kako evo zore.
 
Bočno se poziva predstavnike braniteljskih udruga na sastanak, kako bi se izgladilo i primamljivim ponudama “kupilo“ potporu projektu. Gospođa Maja Brinar Frenkel sa suradnicima nije očekivala da će naići na žestok otpor nekih od predstavnika branitelja, najteži orah su bili predstavnici UBD. Petar Mišo Mihočević im je tom prigodom oštro rekao da neće oni odlučivati što će u Tvrđavi biti nego mi. Nuđeno je da se za uzvrat našega pristanka na rušenje tornja OiV, Muzejski prostor izbaci iz Tvrđave i napravi u temeljima tornja, s tim da bi onda ispred njega “investitor“ napravio svoj Muzej, kako je rekla Brinar Frenkel po ugledu na muzej holokausta kakav je vidjela u Izraelu. Mujan joj je odgovorio, kako poštuje žrtve holokausta, ali da je u ovom slučaju u pitanju rat za obranu Dubrovnika i Hrvatske, i da je ovo spomen na naš holokaust. Ucjena je bila takova da se trebalo prihvatiti ili preseljenje, ili smanjenje prostora sadašnjeg Muzeja Domovinskog rata na dvije i po lađe, dok bi u pola bili zahodi restorana. Dogovarano je s pojedincima, iza naših leđa, da u jednoj lađi bude suvenirnica, koja bi financirala branitelje, one uvijek gladne novca. Kombinacije su se redale. U jednom trenutku, nakon propalog sastanka s “investitorima“ na scenu stupa gradonačelnik Andro Vlahušić i saziva forum braniteljskih udruga, a u jeku uzavrele rasprave Marko Mujan ga naziva kriminalcem i lažljivcem, što ovaj nije osporio, ali je ta provokacija izazvala strahovitu ljutnju i navela ga da se izda i kaže... Uvijek vi Mujane i vaša Udruga branitelja, mislite da svi trebaju poštovati vaš stav, a što ako se sad sve braniteljske udruge proistekle iz Domovinskog rata u Dubrovniku okrenu protiv vas, i prihvate iseljenje iz Tvrđave. Bio je to signal za uzbunu jer su uz UBD ostale samo udruge, kojima su bili predsjednici Zvonko Koštro i Stijepo Gudelj. Sve ostale, koje su prethodno potpisale zahtjev za raskid koncesije s “investitorima“ prihvatile su sramotni prijedlog, što je na portalima ishitreno potvrdio prokurator Ivan Kusalić.
 
Najteža odluka
 
Pobijeđeni smo i preglasani, izgubili smo boj, izdani, ostavljeni, svjesni da nikad više neće biti Imperijal u našim rukama ako se dogodi što se dogodilo, krvareći u duši sjeti se čovjek poginulih, onih koji su, kao Ivica Devčić za cijeli život vezani uz  krevet i tek sat vremena dnevno uspravljeni na kolica, i kaže sebi... zar ćeš u miru pokleknuti a oni su te spasili i ostavili te da dišeš za njihove snove. Svi članovi Izvršnog odbora UBD stali su uz predsjednika, Robert Anđušić izjavio da malodobni branitelji neće popustiti pritiscima, Maro Masle predlože da dignemo zastavu Republike Hrvatske na Toranj i pokažemo kako ga nitko neće nikad rušiti, što smo jednoglasno prihvatili. Ivica Hapan je rekao kako se gore spreman vezati lancima pa neka ga mehanizacijom skupa s tornjem uklone, sigurno je da ne bi ostao sam.
 
U tim trenucima predsjednik Gradskog vijeća Mato Franković, za kojega se držalo da je na “suprotnoj strani“, poziva sve braniteljske udruge Grada da se izjasne jesu li za ostanak Muzeja u Tvrđavi ili seljenje u bastion (temelje tornja). Bog nam je onda pomogao i dao snage. Treba ponovo Svesilnom zavapiti i pružiti obraz, pa neka istaknuti među braniteljima odluče hoće li po njemu odvaliti šamar, ili ga čistim okom pogledati i pružiti bratu ruku. Slijedili su razgovori, prvo sa svim ostalim braniteljskim udrugama, koje do tad nisu bile u igri, a ni u milosti. Za tjedan dana treba razgovarati sa svima, privoljeti i Mladena Jurkovića i malodobne branitelje, ONB, Grofove...  Na kraju ovoga pisma vidjet ćete one predsjednike, tadašnjih Udruga, koje su rekle da je sad Dosta!!!
 
Prolomni trenutak u okupljanju nove većine bilo je kad nam se, nakon ozbiljnih konzultacija unutar udruge i među populacijom dubrovačkih muslimana, u potpori pridružila i Udruga Bošnjaka branitelja Dubrovnika. Shvatiš da oni cijene djela, i osjetiš kako dolazi do odlučujućeg trenutka. Treba ići na Korčulu u Konavle, Metković, prometna nezgoda, umor, bljesak sunca, nailazi župan Nikola Dobroslavić, nudi pomoć, djelatnici MUP-a uredno odrade uviđaj, vozilo uništeno, plati se kazna, ali glava je na ramenu. Na sjednici Gradskog vijeća tri i po sata traje diskusija ali na kraju, kad je trebalo odlučiti da gubimo Srđ, izlazi pred vijećnike jedan od naših novih suboraca iz ekipe Srđ je Grad, Maro Kristić, Ljubo Nikolić, Ivan Viđen, i krene listati odluke braniteljskih udruga koje su za i protiv. Uslijedilo je Iznenađenje, “koncesionar“ nema više nadmoćnu većinu i Predsjednik GV govori da odluku treba odgoditi. Dobili smo na vremenu, i pred narednu sjednicu Gradskog vijeća najavili, nije tajna, surađujući s braniteljem Leom Kleškovićem iz redova tzv. Srđevaca , dolazak pred Gradsku vijećnicu. Iz medija su zvali, pitali koliko nas dolazi, jesmo li najavili prosvjed. Odgovorili smo da bi neki voljeli da tamo napravimo “gaf“  i da se ponovo netko bez namjere, kao što je to bio slučajnošću napravio naš Nikša Miljas, podigne “na zadnje noge“ i izazove, nekima poželjan “nered“. Rekosmo da će se okupiti nekoliko prijatelja i tako je bilo, s nama je iz Zagreba došao Hasib Alibegović Ale, podižu ga u kolicima suborci onih nekoliko skalina pred ulazom.
 
Dio vijećnika i Predsjednik su nam prišli i pružili ruku, neki prolaze bez pozdrava. Ponovo isti pokušaj preuzimanja, ali naš saveznik Srđevac se pobjedonosno diže na noge držeći dvostruko deblju hrpu papira potpore za ostanak Muzeja u Imperijalu, od one na kojoj su ostali dosljedni “protivnici“. Najveću ljutnju i čuđenje, kod bivšeg gradonačelnika Vlahušića, izazvala je neobavezujuća potpora Udruge branitelja HOS-a Sarajeva. Naše braće po otporu i sličnoj sudbini okruženja, patnje i smrti, kako bi to znao reći Sarajlija s gitarom Ensad Adilović-Kinez. Već je pala noć ali nas je ozarila Njegova svjetlost. Poslje nekoliko dana poziva nas ponovo Mato Franković sa suradnicima, pozdravlja nas i nećak suborca s Čepikuća Marka Potrebice, koji se također zove Marko. Dobro pripremljeni, osnaženi potporom nove izrazite većine, nakon pregovora s “investitorima“, na stol stavljaju izbor između četiri lađe u Tvrđavi, ili iseljavanja u bastion. Sve udruge branitelja prihvaćaju novi prijedlog, neki nevoljko, ali podižu ruke, i Muzej ostaje u središnjem dijelu Tvrđave. Partija domina je odigrana, slijedi zajedničko fotografiranje. Što se sve dogodilo ovakvim obratom?
 
Pobjeda za budućnost
 
Osnovan je službeno prvi u Hrvatskoj, kao samostalna ustanova, Muzej Domovinskog rata u Dubrovniku u Tvrđavi Imperijal na Srđu, obećano da se Toranj Slobode (OiV) neće dirati.
Nakon upornosti vijećnika iz ekipe Srđ je Grad na dnevni red Gradskog vijeća uvrštena je nakon mnogobrojnih pokušaja točka o raskidanju koncesije na Tvrđavu Imperijal. Gradsko vijeće Dubrovnika 04. lipnja 2020, godine, nakon obrazloženja Nikše Selmanija jednoglasno je donijelo odluku o raskidu koncesije. Tvrđava se vraća u ruke Branitelja Grada, kako onih ratnih, kako i mirnodopskih.
Braća po oružju, udruge branitelja, koje su obranile Tvrđavu Imperijal i u miru:
Udruga branitelja Dubrovnika, predsjednik Marko Mujan
Udruga Branitelji Hrvatske DNŽ, Dubrovnik, predsjednik Zvonko Koštro
UHBO-PTSP Grada Dubrovnika i DNŽ, predsjednik Stjepan Gudelj
Udruga Bošnjaka branitelja Dubrovnika i DNŽ, predsjednik Kemal Tursunović
Udruga dubrovačkih branitelja HRM Dubrovnik, predsjednik Dragan Klepo
Udruga hrvatskih branitelja PZO 91 Dubrovnik, predsjednik Gordan Špero
Udruga maloljetnih branitelja DR Podružnica Dubrovnik, predsjednik Pero Kristić
Udruga Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, predsjednik Joško Koprivec
Udruga specijalne policije DNŽ- GROF Dubrovnik, predsjednik Tomislav Gvozdenica
UHBDDR ogranak Konavle Čilipi, predsjednik Luko Šubašić
Odbor hrvatskih branitelja DR DNŽ, predsjednik Mladen Jurković, u čijem su sastavu:
Udruga zbora narodne garde Dubrovnik
Udruga HDDR županije Dubrovačko neretvanske Dubrovnik
Udruga HDDR Ston
Udruga HDDR Župe Dubrovačke
Zajednica branitelja HDZ-a “Gojko Šušak“ DNŽ Dubrovnik
Centar za arhivsku građu iz DR Dubrovnika i DNŽ
Udruga roditelja poginulih branitelja DR Dubrovnik, predsjednik Nikola Vuković
Udruga 4. Gbr. ZNG DNŽ, predsjednik Ante Pehar
UHDDR Podružnica Korčula, predsjednik Nikša Fabris
UHBLPTSP- DNŽ, predsjednik Ante Batinović
Udruga branitelja HOS-a Sarajeva, predsjednik Viktor Nikolajev
Posebno treba istaknuti Hrvatske branitelje djelatnike Odašiljača i veza, koje predvodi također branitelj direktor OiV Mate Botica, koji se s nama cijelo vrijeme bori za Toranj na Srđu i daje dopuštenje da Ivo Kvestić, Branimir Petrak, Drago Maškarić, Đuro Šabadin 6.12. po peti put podižu zastavu RH na Toranj Slobode Srđ.
 

Marko Mujan, mag. pol.

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Srijeda, 12/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1693 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević