Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

On nema niti prijavljeno prebivalište niti boravište na području grada Vukovara

 
 
Priopćenje za medije
Poštovani,
prateći današnje objave u medijima i portalima,a ponukani negativnim aktivnostima pojedinih medija i portala, odlučili smo reagirati te obrazložiti nama poznatu situaciju vezano za stambeno zbrinjavanje gospodina Marija Vrbanića. Naime, gospodin Mario Vrbanić nije branitelj Vukovara niti trenutno ima ostvaren status hrvatskog branitelja, a preispitivanjem činjenica došli smo i do spoznaja da čak nema prijavljeno prebivalište niti boravište na području grada Vukovara.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2016/08/Franjo_olji_Koordinacija_UBDR_Vukovar-1.jpg
Kao predstavnici braniteljsko-stradalničke populacije dužni smo reagirati s ciljem potpunog i objektivnog informiranja hrvatske javnosti, ponajprije izvijestiti javnost o stvarnim činjenicama kako branitelje Vukovara kao i građane grada Vukovara ne bi dovodili u situaciju omalovažavanja i populacije koja ne poštuje hrvatske zakone te nas pojedinci zbog takvih i sličnih postupanja prozivaju i nazivaju svakojakim pogrdnim imenima. Niti u jednom dijelu ne želimo stati u obranu i zaštitu nikoga nego samo upoznati hrvatsku javnost sa stvarnim činjeničnim stanjem. Žalosna je činjenica da pojedinci Vukovar koriste kao poligon za raznorazna ostvarivanja svojih osobnih ciljeva i interesa,a da pri tome nemaju baš nikakve veze s gradom Vukovarom.
 

Franjo Šoljić, predsjednik Podružnice UDRUGA DRAGOVOLJACA I VETERANA DOMOVINSKOG RATA – UDVDR

Neki se stari zaborave sjetiti

 
 
Na zagrebačkom adventu ima čak i Xmass Moonshine, ali nema hladetine, jer je to prosto, seljačko, zimsko jelo.
Najteže je vaditi novčanik.
Najviše primaju primalje, primadone i primarijusi.
Najzdravije su iznutrice, tko voli.
Naši su narodno nastupnici konačno otišli na zasluženo ferije.
Naši su stari bili mudriji, jer nisu htjeli gledati televiziju.
Narodu je najvažnije da kandidat pošten kakvi su svi.
https://ewedit.files.wordpress.com/2015/01/prima-donna-carol-rosegg_320.jpg?w=320
Navodno je veća prostača od prostate.
Navodno se neka stranka urušava kao kula od karata što članove zabavlja.
Negdje uspijevaju klipovi, a negdje klipani.
Neke slabo služi pamćenje, a neke poštenje.
Neki vam žele čestit Božić, a neki čestitaju novu godinu.
Neki su čestitali Božić i poželjeli sretnu novu godinu (tko ju slavi).
Neki iskreno plaču samo nakon luka.
Neki drže do svoga fakulteta više nego do godina svojega oca.
Neki ne mogu dati malo, jer nemaju previše.
Neki se stari zaborave sjetiti.
 
Neki se hrane na masti, a neki na vlasti.
Neki ne mogu voljeti, a nije im problem ni mrziti.
Nekima je Hrvatska mala, a nekima velika.
Nekima je organizam važan, a organ bitan.
Nekoć je po narodnosti bio Hrvat, a sada je po nacionalnosti Dalmatinac.
Nekoć su djecu rađale rode, a sad si rađaju sami.
Nema pravde dok minimalci ne budu dobivali maksimalno.
Nema svaka batina dva kraja.
 
Nema više onog izrabljivanja čovjeka po čovjeku.
Nekom su žene ljepše navečer, nekom ujutro.
Netko govori jezikom, a netko šakom.
Netko popije na eks, a neki pojedu na ex.
Ne vodi dobru kad se Hrvati ljubakaju.
Nevjerojatno: Dinamo je u 2018. imao 66 reprezentativaca!
 
Nezahvalno je raditi samo za hvalu.
Nije baka baba, nit je baba baka.
Nije loše biti jednak među prvima.
Nije ugodno osjećati se zakinutim ni okinutim.
Ni Papa se ne zna moderno prekrižiti kao nogometači.
Njihov naučnik -  naš šegrt.
Od magarca nikad konj.
 

Martin Jakšić

Hrvatski medijski prostor prepun vijesti iz Banja Luke i Beograda

 
 
Eto, prošlo je i blagdansko vrijeme. Vrijeme mira, radosti, lijepih želja, obiteljskog druženja, ozračja zajedništva i dobrote. Prošlo je i vrijeme velikih očekivanja i želja za boljim sutra. Iako se za sve nas zajedno, ništa bitno nažalost  nije i ne će promijeniti. Niti u odnosu na ovu našu nesigurnu sadašnjost niti na crnu i neizvjesnu nam budućnost. Prošlo je, eto, za sve nas vrijeme mira, radosti, nadanja i želja… Prošao je i, kako kažu, Međunarodni dan smijeha, 9. siječnja. A nama više nije do smijeha!!! Uzalud nam i lažne ohrabrujuće poruke vladajućih, uzalud njihova slatkorječivost, uzalud njihovi namješteni osmijesi, veleumne poze i naučene fraze. Uzalud, i već dosad nebrojeno puta viđena njihova prenemaganja, s prozirnim domoljubnim maskama i neuvjerljivom glumom. JER, SVE SU IM MASKE PALE!!! KONAČNO.
https://static.lupiga.com/repository/vijesti/slike/20110508003935knindze_large.jpg
Mile Martić i Milan Babić
 
„Pa,  sve je kod nas divno, i sve nam je krasno! A svakim danom, sve više i više napredujemo“, kažu oni. Kod nas u Hrvatskoj nema sirotinje, nema kopanja po kantama smeća, nema ovršenih, blokiranih, izbačenih iz domova, razočaranih, nezaposlenih. Nema ni onih bez primanja, nema starih, nemoćnih, ostavljenih. Nema ni mladih koji odlaze u potrazi za boljim životom i pravednijim društvom u „kojemu su postupci važniji od izjava, ljudi važniji od funkcija, poniznost važnija od bahatosti, a iskrenost važnija od usiljenih blagdanskih riječi“. Zato smo, na našu sreću ili nesreću, ove godine mnogo toga na svojoj koži mogli osjetiti, a onda iz toga, ponešto i naučiti. Pa tako i sve jasnije sagledati. A, kakva će nam biti 2019., zavist će od svakog od nas pojedinačno, i od svih nas zajedno. Jer, pozornica je još uvijek ostala ista. Kulise su, doduše, malo uglancane. Iako se statisti stalno mijenjaju… Naravno, prema zaslugama. Jedni ostaju služiti i dalje svoje stare naredbodavce, a drugi odlaze… u ropotarnicu povijesti. Odbačeni od svojih naredbodavaca kao islužene rage i prezreni od svoga iznevjerenoga puka kao najveći muljatori. Ali, na našu žalost, oni koji ostaju, nastavit će i nastavljaju i dalje guslati po EU-briselskim notama i služiti u udobnim briselskim uredima.
 
– Baš nam je, moja Lucija, ova 2018. godina, bila dobra godina. Puna uspjeha, mira i blagostanja. Stvarno. Što se smiješ? Ne kažem to ja! Tako kažu neki…A sve smo, draga moja, to dobro imali, zahvaljujući našim mudrim i veleumnim elitama i našoj elitnoj vlasti. Sve nam je išlo „kao po loju“. Uostalom, kako su nam naši vrli vlastodršci i obećali, a onda obećano, „vjerodostojno“ sproveli u djelo. 
BLAGO; BLAGO NAMA!!!
Ma, što bi se mi oko svega toga mučili i zamarali!? Tu je naša veleumna vlast koja sve radi po svom- jer je i umnija i pametnija od nas. Pa, po svome ukida referendume, po svome potpisuje konvencije i ugovore, po svome određuje što jest istina a što neistina. Pa nas još po svome, umno i podijeliše. Kao pravi svjetski veleumnici. Na jednoj strani na umne globaliste, a na drugoj na bezumne i neuke populiste. A ne znaju jadni, valjda ne znaju dobro čitati, da populizam u rječniku stranih riječi znači (citiram): „Struja u književnosti koja nastoji prikazati narodni život i njegove probleme“.
A populizam u enciklopediji (lat. populus: narod), naziv je za pokrete i ideologije koje polaze od „naroda“ kao osnove svoje legitimnosti i kriterija djelovanja. Dok je populist samo pristaša populizma. 
 –Ali, draga moja Monika, u ovo naše vrijeme, populizam je dobio neko potpuno novo značenje. Pa je sada postao „opća poštapalica“ iliti batina kojom se kroti nepodobne i „neuke“ narodne mase koje ,opet, tzv. „uljuđena“ liberalna elita, obično optužuje za populizam kao demagogiju kojom se žele postići politički  bodovi. Te je tako populizam   antiintelektualizam, manipulativnost, nepreciznost, ideologija, demagogija… I uvijek je u pejorativnom značenju.
Ali, „probleme ne možemo riješiti načinima razmišljanja koji su ih i generirali“, Einstein.
 
–A što smo to imali dosad!???
–Pa, najprije smo imali povećan broj iseljavanja stanovništva,  urušavanje i degradiranje  institucija, neprincipijelne političke trgovine i rastući ponor između vladajućih  u običnog puka, pa Istanbulsku konvenciju, pa potpisivanje bez ikakve raspraveMarakeškg sporazuma, pa donošenje novog  referendumskog zakona  i malverzacije oko  potpisa i izbjegavanje provjere potpisa, te mnoštvo lažnih i napuhanih vijesti sbespogovornom potporom,  svemu i svačemu,  navodnih neovisnih medija, koji su nas svaki  dan,   neumorno bombardirali vijestima, ne iz bijeloga svijeta, nego iz samo jednog jedinoga dijela njihovog regiona.
I nema vijesti, nema portala, osim par časnih iznimaka, nema Dnevnika na bilo kojoj TV, a da nas iz minute u minutu, nisu izvješćivali o događajima ili iz Banja Luke ili iz Beograda.
Vrištale su tako vijesti o Cecama, Karleušama, Vučiću i vučićima, te o velikom prijateljstvu nekih naših športaša i srpskih sportaša, te o srpskim „fudbalerima“, te kako Srbija oplakuje smrt naših glumačkih veličina (a usput se svakako spomene i smrt nekog od srpskih preminulih u isto vrijeme) (bratstvo jedinstvo i u smrti), pa onda o  regionalnim ligama. Ali, od liga ne bi ništa. Problem je bio u tome kome bi išao novac, tj. gdje bi se slijevao novac?
„Kako, bre, gdje? Pa, naravno, kao u ona stara vremena, u našu Jugu, našu Veliku Srbiju.
„Čoče, ogolilo se i teško se živi zadnjih godina bez rata. Bilo bi nam baš dobro da smo opet zajedno“, misle naši dobri i prijateljski susjedi.  
Pa se, onda, redaju i priče i bajke o raju u državi „nebeskog naroda“, te o njihovoj dragoj i nikad prežaljenoj Jugi, te o tome tko nam je vratio, ali ne i tko nam je nešto uzeo. Tako nam opet nude svoje istine o Istri i Dalmaciji i pišu kako su nam, sve ono što su Talijani  uzeli, vratili naši uzoriti i hrabri partizani. I tako, iz dana u dan, nastavljaju redati mitove, bajke i legende. Ali, na našu sreću, davno prošlih  dana i godina.
„O, kako nam je tada bilo lepo i dobro“, viču drugovi.
“Vraga je bilo dobro u Jugoslaviji. Nije bilo dobro! Da je bilo dobro, ta se država ne bi raspala”, reče nešto mudro i Milanović. 
A da nam je bilo lijepo, da nam je bilo dobro, da  je postojalo bratstvo i jedinstvo, nikad se ne bi dogodio ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Saborsko, ni Gospić, ni Knin, ni Dubrovnik, ni Tovarnik, ni Slunja, ni Voćin …
Iako postoje još uvijek neki,  unatoč krvavom ratu, unatoč svim lažima i svim istinama do kojih smo došli, koji bi nas opet utrpali u onaj isti stari balkanski lonac.
–Pa što je tim ljudima? Ne znam, niti sam igdje pročitala ili čula, kako postoji i jedan jedini  narod koji ima tzv. elitu koja boluje od ovakve bolesti.
–To ti je,  draga moja, po onoj staroj: „u se, na se i poda se“ 
–AVukovar, a Škabrnja, a Saborsko,  Gospić, Knin, Dubrovnik,   Tovarnik, Slunja i Voćin???
–E, pa, moja Monika, to će drugovi spretno i u potaji, ostaviti pod tepih. Tako se to radi, draga moja!
Tako je, unatoč svemu, i naš mudri  i domoljubni Krešimir Beljak istakao na božićnom domjenku SNV, da i dalje vjeruje u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda. Mo'š misliti!
–Nešto stvarno  s tim likom nije u redu! Jer, čovjeku kojemu, nakon svega što smo preživjeli i doživjeli, i dandanas nešto ovako može pasti na pamet, nisu sve na broju.
–Uspaničili se, moja Monika! Jer, nešto se mijenja. I oko nas. I diljem svijeta.
A, njima vrijeme izmiče. Zato svi, žurno i drugarski, rade na tome. Pa dijele novac. I kapom i jakom. Rasipajući ga  na sve strane.
Čak i mrziteljima Hrvatske.   
Tako sam saznala, pa  potpuno šokirana ostala bez riječi, da se Srbi koji mogu dokazati da su imali pretke u Hrvatskoj, mogu  i naseliti u Hrvatskoj. Naravno, sa svim ponuđenim privilegijama i olakšicama. Nešto slično kao i '45. kada se u Istru listom doseljavao JNA kadar i ženio domaće cure, šireći tako bratstvo i jedinstvo.
–Pa oni mrze i Hrvatsku i Hrvate!
–A, što ti  misliš, Lucija, koji su to, onda, razlozi zbog kojih se Srbi motiviraju za useljavanje kod svojih „vekovnih neprijatelja“?
–Vekovni, vekovni, moja Monika. Zapisani i u JAZU i u SANU. A i u UN-a.
Zato „trulež izdaje i veleizdaje zaudara iz svih pora naše razapete domovine“.
Pročitah opet negdje (i malo je nedostajalo da me ne prekine srce), kako i Mustač i Perković primaju mirovine od 11.000 tisuća kuna.
JEDANAEST TISUĆA KUNA!!!???
Sve šok za šokom.
Sve izdaja za izdajom…
 
„Jer Hrvatsku mi moju objesiše, 
K'o lopova, dok njeno ime briše, 
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!"
 
–A meni, moja Lucija, nitko ne uplati u mirovinski, sve od '90. Pa, umjesto pune mirovine, imam mirovinu za 31 godinu radnog staža.  
–E, moja Monika, moja Monika! Da si bila u vojsci JNA, da si korisnik tzv. boračke mirovine ili da si bila  u tzv. srpskoj krajini ili da si bila neki njen funkcionsr, živjela bi ti k'o u bajci.
–Odakle ti sad  to?
–E, odakle, odakle? I gledala i pročitala intervju Save Štrpca na nekom srpskom  TV kanalu i u nekim našim novinama. I prekrižila se i lijevom i desnom rukom.
Zar taj mrzitelj svega hrvatskog, zar taj glavni tužitelj Hrvata po bijelom svijetu, zar taj “ministar informiranja” u tzv. “Republici Srpskoj Krajini”, zar taj bliski suradnik osuđenih ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića, zar isti onaj Štrbac koji je 1994. s Carlom del Ponte, bivšom glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu
 
za ratne zločine, počinjene na području bivše Jugoslavije, zar taj koji je i surađivao pri sastavljanju optužnice protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, prima hrvatsku mirovinu?
Zar taj Savo Štrbac koji je optužnicu protiv generala Ante Gotovine nazvao početkom kraja države Hrvatske koja bi slijedom “dokaza o svom kriminalnom karakteru, morala nestati!”
–Pa i nakon pada okupatorske tvorevine, Savo Štrbac nastavlja ratovati i rovariti protiv Hrvatske kroz Veritas. I to navodnim “istraživanjem ratnih zločina” nad Srbima, dizanjem različitih optužnica protiv Hrvata i potraživanjem naknada štete za tzv. potjerane Srbe.
I eto, taj i takav Savo Štrbac, prima hrvatsku mirovinu, iz našeg mirovinskog fonda i iz naših džepova!
Kakav paradoks! Kakva ironija?
“U Hrvatskoj sam ostvario staž od 18 godina, jest da sam od toga 15 godina bio sudac i tri godine rukovoditelj pa sam imao dobru plaću. U Srbiji sam ostvario staž od 16 godina, bio advokat i plaćao poreze i doprinose, ali tri i pol puta mi je veća hrvatska nego srpska penzija. To su relacije. Nije ni u Hrvatskoj sve tako crno”, izjavio je predsjednik Veritasa. A meni se od gađenja i bijesa, zacrnilo pred očima. Od gađenja i prezira prema svim onima koji su pristali na ucjene i omogućili sve ovo, dosad nigdje niti viđeno niti zapisano.
“Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda!”, A. G. Matoš.
 
I dok drugovi dijele nemilice kune našim dojučerašnjim agresorima, dotle nemaju bijednih 197.102,38 kn (što je ravno njihovim godišnjim pojedinačnim primanjima), za otkup rodne kuće A. G. Matoša u Tovarniku.
Kakva tuga!?
I kakva sramota!???
No, važno je slijediti briselske trendove.
Hoće li se ikada prekinuti, ljudi moji dragi, ovaj niz naših problema i promašenih politika? Hoće li nam ikada krenuti nabolje?
Hoćemo li ikada, Bože moj dragi, dočekati nekog novog Tuđmana? Da nam vrati vjeru, ponos i nadu? U neko bolje sutra…
Hoćemo li se konačno probuditi, dignuti svoj glas i skinuti ovaj teret s pleća?
 „Pa eto, svi se bune, lijevo i desno od nas, samo se ovdje šuti. Bit će da nam je onda dobro. Ne samo dobro, očito nam je sjajno. Pa zašto bismo se onda uopće bunili, mi smo avangarda svekolike uljudbe čovječanstva. A tako nam je upravo stoga što smo izabrali najbolju vlast na svijetu, onu koja je toliko pametnija od nas da nam ukida nezdrave referendume, koje smo mi, glup i neuk narod, posve krivo shvatili i potpisali. Vlast koja je toliko pametnija od naroda, da i ne treba pitati taj glup narod treba li ili ne treba potpisivati nekakve vrhunske uljudbene norme, odredbe, konvencije i kompakte. Vlast koja je toliko plemenita, pametna, uljuđena i sposobna da zapravo sama može živjeti na ovim prostorima, bez nepotrebnog i glupog naroda, koji joj je samo na teret i smetnju, pa je onda logično da taj narod treba iseliti, a ono što ostane dokraja zaglupiti i zatući, da se ne pokuša pobuniti, kad za to nema nikakvog razloga. Eto, sretna nam i vesela još jedna godina!“, komentar jednog čitatelja.
A pored svega, pored svih naših problema, još i migranti i tiskovine koje nas stalno bombardiraju bajkama, o jadnim i ugroženim izbjeglicama. 
I svi su u bijegu, kažu, pred ratom, zločinima i razaranjima…
–Ima ih sigurno i takvih. Ne želim griješiti dušu. Ali, ne vjerujem ni u jednu jedinu napisanu riječ naših vrlih novinara - čast izuzetcima - niti vjerujem njihovim srceparajućim pričama.
Jer, i sama sam bila izbjeglica, tijekom našeg Domovinskog rata. I sama sam išla u nepoznato, s kuferom u jednoj i s malim djetetom u drugoj ruci. Bez ikakvih primanja, bez svoga krova nad glavom. Tek s jednokratnom malom pomoći za mene i moje dijete. I niti sam tražila više, niti sam nametala nešto svoje, niti sam željela mijenjati nešto njihovo. Cijenila sam sve što su nam pružali. Jer nisu morali. Poštovala sam njihovu zemlju, njihove običaje, njihovu kulturu, njihove zakone i tradiciju.
Doduše, svi smo mi, tadašnje izbjeglice, pripadala istom kulturnom krugu, tradiciji i vjeri- većinom.
Ponekad mi se činilo, kada bih se našla u masi ljudi, da sam u svom rodnom gradu. Slična lica. Slično obučeni. Sa sličnim nazorima, ponašanjem, odnosom u društvu i u obitelji. 
I s istim brigama i radostima.  
Tek bi me, ponekad dok hodam ulicama, iz moga sanjarenja prenuo poneki glas koji bi do mene dopirao, i govor na stranom jeziku. Na moju sreću, meni poznatom. Ali, unatoč miru i trenutnoj sigurnosti, strah za našim dragim koje smo ostavili, strah za svim našim bojovnicima koji su goloruki, s križem oko vrata, spremno krenuli braniti svoj dom i domovinu, nije nas nikada napuštala. Sa strepnjom smo pratili sva zbivanja i sa strahom čekali svaku vijest  s ratišta.
–Vidiš, moja Lucija! Zato ja ni ne mogu prihvatiti sve ono što nam se servira. Niti što nam se nameće. A posebice nekakvu krivnju. Zašto bismo mi, bilo kome, morali dokazivati svoju humanost i toleranciju? Ta Hrvatska je i pokazala i dokazala, i tko smo i što smo, kada je trebalo i kada smo primili kao izbjeglice, više od pola milijuna Muslimana, tijekom našeg Domovinskog rata i agresije Srbije, JNA i četnika na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
–E, moja Lucija! Mi smo bili pravi i istinski prognanici i izbjeglice. Jer smo bježali od klanja, ubijanja, silovanja, razaranja…
A sada, dok gledam one silne kolone koje dolaze, ne vidim sebe…
Gledam ih! Svi mladi. Svi puni snage. Opremljeni svim i  svačim. Dobro obučeni. Puni novaca. U svakom džepu po mobitel. S bankovnim karticama. I dižu ga bez ikakvih problema. Ne strahuju, kao što strahujemo danas ovdje mi, za svaku kunu koju potrošimo.
Pa se pitam, dok ih tako gledam, od čega su to oni bježali? Što nisu ostali braniti svoj dom, svoju domovinu, svoju obitelj? Mladi. Zdravi. U naponu snage.
Pa naši su i golobradi mladići bosi, goli i nenaoružani, išli braniti ovaj naš komadić „svete nam zemlje“, koji su nam, srpski agresori htjeli oteti.
A mi smo se, žene i djeca, sklanjali i bježali u zemlje koje su najbliže našem domu i domovini. Da se tako  što brže, kada sve prestane, možemo i vratiti na svoja stara ognjišta. I biti svoji na svome.
I nije mi, vjeruj ti meni, moja Monika, ni na kraj pameti bilo da tražim azil ili da ostanem tamo zauvijek. Tuga je tamo za rodnim ognjištem golema. A još veća čežnja koja boli i guši. Jer, duboki su i čvrsti ti korijeni koji nas vežu za naš dom. Za naš zavičaj. Za našu domaju
–A oni?
Oni prelaze tisuće i tisuće kilometara. Desetine i desetine granica… i mora. Mnogi i stradaju. Ali, i dalje naviru...
Što ih to ovdje mami? Što im je obećano? Što se iza svega krije? Znamo svi sve.
Znamo dobro i tko ih je pozvao. Naslućujemo i tko ih je uputio.
Znamo i tko ih financira.
I u svijetu. I ovdje kod nas.
Znamo i tko su pravi realizatori toga mračnog projekta ljudi iz sjene.
A oni? Prelaze i dalje tisuće i tisuće kilometara. Desetine i desetine granica… i mora. Mnogi i stradaju. Ali, i dalje naviru...
–A zašto i ne bi!?
Pa i naša država im plaća i stan i sve njihove troškove.
Ako žele posao, i to im se pronađe. Ni jezik im više nije upitan.
Sve se mijenja. Sve im se prilagođava. Pa i zakoni.
Djecu mogu upisati i u vjerske škole. A uskoro će im se početi graditi i islamski centri i nove džamije. Na mjestima gdje su nekada stajale crkve. Kao i nekada davno prije.
Francuska je za to očiti primjer.
 
–Istina je, potrebitima treba pomoći. Jer i mi smo bili izbjeglice. Treba pomoći jer smo i vjernici.
Istina je. Treba pomoći. Ali, samo onima koji su ratom ugroženi, a ne onima koji će sutra ugroziti nas.
–A što s nama? Tko se o nama brine? Što je s našom sirotinjom?
Što s našim nezaposlenima?
–A što je s mirovinama naših umirovljenika?
–E moja Monika? Popapali ih umirovljenici iz tzv. srpske krajine, njihovi funkcionari, umirovljeni jugo-oficiri, pa oni silni borci iz onoga rata
i njihovi sinovi, unuci, praunuci, braća, sestre, stričevi i tetke…
–Pa, mogu li se, moja Lucija, ikakve riječi Nade, igdje više u Europi i svijetu danas čuti?
–Na svu sreću mogu. Promijenio se i govor, i mentalitet nekih današnjih rukovodećih političara.  Bude se i Ljudi. Budi se i Zapad.
A države, kao što su Poljska, Češka, Mađarska, Austrija, Slovačka, Bugarska, Švicarska, Australija, Estonija, Izrael, Letonija, Italija i Sjedinjene Američke Države, bude nam i daju NADU.
BIT ĆE BOLJE!!!
 

Vera Primorac

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Utorak, 22/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1041 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević