Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Mesić kao predsjednik države – zaštitnik ubojice svećenika

 
 
Stjepan Hršak, šef krapinske OZNA-e, pucao je u glavu 21 svećeniku. Kada je trebao biti procesuiran, u vili na Tuškancu posjetio ga je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Bio je to jasan znak DORH-u da ne čini ništa – dodao je Damir Borovčak u emisiji Bujica, a prenio kamenjar.com. Na Macelju je ubijeno najmanje 12.000 Hrvata, znatno više nego u Srebrenici koji je zločin proglašen genocidom. Što je tek onda Macelj i još desetine većih stratišta od Srebrenice?
https://www.tapatalk.com/groups/hrvatskastraza/imageproxy.php?url=http://i200.photobucket.com/albums/aa65/zigigem/zlocinac1jpg1.jpg
Genocid nad hrvatskim narodom izvršen 1945. godine? Da.Kao zastupnik u Hrvatskom saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće. Gostujući u Bujici na Z1 televiziji, predsjednik Udruge „Macelj 1945.“ dr. Stjepan Bačić, inače bivši saborski zastupnik HDZ-a, kritički je progovorio o neprocesuiranju komunističkih poslijeratnih zločina Titovih partizana:  
– Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.
MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve „u postupku“.
 
Tko je tako moćan još 1992. zaustavio iskapanja na Macelju?Dr. Bačić je nastavio: – Na Macelju je ubijeno između 12 i 13 tisuća Hrvata.Godine 1991. kardinal Franjo Kuharić tamo je održao prvu misu zadušnicu. Misa je služena na poziciji Lepe Bukve, mjestu gdje se nalazi jama 4D. U njoj je nađen 21 svećenik i još 60 časnika hrvatske vojske.Godine 1992. donijeta je odluka o osnivanju Komisije za istraživanje komunističkih zločina. U Macelju je započelo iskapanje. Obrađene su 23 jame iz kojih je izvađeno 1163 zemna ostatka. Na Maceljskoj gori ima još više od 100 jama koje su neistražene. Još 1992. godine iskapanja su zaustavljena…
 
Bačić: Ubijeni su bili iz svih krajeva Hrvatske, a to zaključujemo upravo po svećenicima. Najstariji među njima Josip Gunčević, bio je iz Đakovačke biskupije, a najveći broj je franjevaca iz Vrhbosanske franjevačke provincije te trojica fratara sa Širokog Brijega. O zločinu u Maceljskoj šumi u Bujici je govorio i jedan od utemeljitelja Udruge „Macelj 1945.“, povratnik iz Kanade i publicist Damir Borovčak: Ja to zovem dijagonala zločina. Tri fratra sa Širokog Brijega završila su u Macelju. To je jedna dijagonala… Druga ide iz Zemuna. Ubijeni Josip Gunčević bio je ravnatelj Katoličke gimnazije u Zemunu. Ubijeni su u noći sa 4. na 5. lipnja 1945. godine. Najmlađi je imao 21 godinu. Iz Krapinskog samostana izvedeni su u 10 sati na večer, pod okriljem mraka ukrcani su na kamione i iza toga im se gubi svaki glas i trag…
 
‘Antifašist’ osobno ubio 21 svećenika svojim pištoljem – što je čekao DORH?
 
Borovčak je imenovao ubojicu 21 svećenika: To je bila velika strahota. Zamislite situaciju u kojoj jedan čovjek iz svojega pištolja ubije 21 svećenika za redom! Klekni, pucaj u potiljak… Klekni, pucaj u potiljak… I tako 21 puta! Po svjedočanstvu preživjelog Frana Živičnjaka, kojeg je poštedio stražar Mladen Šafrenko, kasnije pokajnik koji nam je pokazao jamu gdje su ležali ubijeni, svećenike je svojom rukom ubio Stjepan Hršak! On je bio šef OZNA-e u Krapini.
Iako je Živičnjak DORH-u dao još 15 imena ubojica iz Maceljske šume, DORH nikada nije pokazao volju za provođenjem istrage. U međuvremenu je svih 15 ubojica umrlo, zbog čega nikada nisu procesuirani.
 
Borovčak nastavlja: Stjepan Hršak je u konačnici završio u Zagrebu, gdje je 50-ih godina radio za OZNA-u, a za nagradu je dobio vilu na Tuškancu 61. Umro je prirodnom smrću 2009 godine. Dr. Bačić je pokušao odgovoriti na pitanje zašto zločinac nikada nije kažnjen: Članovi naše Udruge, Žrtvoslovnog društva i drugih pokreta pokušavali su preko policije i naročito DORH-a, pokrenuti istragu i tražili su procesuiranje zločinca. Međutim, DORH nikada nije pokrenuo istragu, niti je došlo do optužnice. Očito je nedostajalo političke volje za istraživanje komunističkih zločina, a kamo li sankcioniranje…
 
Stjepan Mesić kao predsjednik države – zaštitnik ubojice svećenika
 
Bačić se prisjeća: Godine 2009. grupa građana je prosvjedovala pred kućom Stjepana Hršaka, zahtijevajući istragu, no sve je zaustavljeno kada ga je dan kasnije, u vili na Tuškancu posjetio Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik države. Tražio je da se u „zaslužne antifašiste“ ne dira. A Hršak je „zaslužan“ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika… Kao zastupnik u Hrvatskom državnom saboru, dr. Stjepan Bačić je prije 12 godina tražio procesuiranje komunističkih zločina: Činjenica je da niti jedan zločin koji su počinili komunisti nije procesuiran. Kada sam bio zastupnik, 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.
 
MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve „u postupku“. Slično se kasnije dogodilo i zastupnici Bruni Esih koje je na saborskom Odboru za ljudska prava Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana pitala zašto je iz Izvješća o radu izbacio dio o komunističkim poslijeratnim zločinima. Dobila je sličan odgovor: „sve je u postupku“, „istrage su u tijeku“, a prošlo je 12 dugih godina… Svjedoci umiru, zločinci umiru, a državni odvjetnici govore da je sve „u postupku“. No, sada je stvar još i gora, jer je Cvitan iz Izvješća za 2015. čak izbacio rečenice koje se odnose na komunističke zločine.
 
Cvitan i Bajić – istovjetna politika DORH prema partizanskim ubojicama
 
Dr. Bačić je ocijenio rad DORH-a kada su u pitanju komunistički poslijeratni zločini: – Postoje zločinci, postoje naredbodavci, a rezultat je i dalje nula. Kao da 21 svećenika nitko nije ubio! Od ’90. imamo slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, a nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima. Do ’90. se o svemu nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo?! Na Bačića se nadovezao Damir Borovčak: Mladen Bajić je dr. Bačiću prije 12 godina govorio isto, što sada Dinko Cvitan govori zastupnici Esih, s time da su sada otišli i korak dalje pa su iz Izvješća o radu izbacili poglavlje o komunističkim zločinima!
 
Stječe se dojam da oni zapravo ne žele da se kazne naredbodavci. To se da zaključiti i iz Mesićeva postupka. On je javno zatražio zaštitu ubojice 21 svećenika!Pa naravno da DORH nije poduzeo ništa kada je predsjednik države javno podržao ubojicu! To je bio evidentan pritisak na Državno odvjetništvo i od tada nisu radili ništa. Borovčak: Kada je uhićen Josip Boljkovac, svi su podrugljivo govorili da je uhićen starac, a interesantno je kako se isto nije pričalo za Andruju Artukovića, Dinka Šakića, Stjepana Hršaka ili Josipa Manolića… Kada bi se trebalo suditi komunistima onda je to smiješno i to su starci, a kada se sudi Hrvatima – onda to nije tako. Pravila su različita, ovisno o tome o kojoj se strukturi radi. Pokajnik Mladen Šafranko naveo je čak 15 imena egzekutora sa Macelja, od ukupno 60-ak za koje se znalo. Svih 15 ubojica do danas je umrlo i nisu procesuirani. Znači, odugovlačilo se u institucijama kako bi ih se pustilo da na miru umru. Zaštitili su ih.
 
Nekrofil Tito napravio lovište za zabavu nad grobištima 12.000 ljudi!
 
U Bujicu se telefonom javio i dr. Andrija Hebrang, bivši predsjednik Upravnog vijeća Ureda za istraživanje komunističkih zločina: – Neprihvatljivo je da Glavni državni odvjetnik jednoj zastupnici kaže da nešto ima na webu! Pa ne raspravlja se u Saboru o web stranicama, već o Izvješću Glavnog državnog odvjetnika! Nedopustivo je da se zastupnicima uskrati takav materijal. Stavio Cvitan poslijeratne komunističke zločine u izvješće ili ne, rezultat je isti… Svake godine isto slušamo: „istrage traju“. Borovčak je povezao zločin u Macelju sa jugoslavenskim komunističkim vrhom i diktatorom Titom: Područje Macelja nakon rata je proglašeno zabranjenim područjem i tu je bilo Titovo lovište. Prema našim podacima, Tito je tu dolazio u lov na divlje svinje najmanje tri puta. Lovio je i Stevo Krajačić, koji je bio poveznica između Tita i ubojice svećenika Stjepana Hršaka. Postoje i fotografije o tome. I tako dolazimo do poveznice Hršak – Krajačić – Tito. Dodaju li se tome i dokumenti, potpuno je jasno da je zločin nad 12.000 Hrvata u Macelju naredio partijski i državni vrh na čelu s Titom.
 
Da se provela lustracija danas bi sve bilo drukčije!
 
Činjenica je da se to svjesno zataškava! Glavni državni odvjetnik ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti ove srpske, iz Domovinskog rata. Na primjer, za granatiranje 14 hrvatskih bolnica nije pokrenuta još uvijek niti jedna istraga i nije podignuta niti jedna optužnica. Dakle, na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. isto kao i ono što se događalo 1945. godine. Dr. Bačić je zaključio sa lustracijom: Da se u Hrvatskoj dogodila lustracija i da su ljudi koji su bili aktivni sudionici zločinačkog komunističkog sustava odstranjeni iz javnog života, mi bismo danas posve ležerno pričali o svim ovim temama. Zločinci bi bili procesuirani, a žrtve dostojanstveno pokopane. Međutim, to se nije dogodilo. U institucijama i dalje rade ljudi povezani s bivšim režimom i zato nema nikakvih rezultata. Bez istine nikada ne ćemo biti slobodni ljudi. Niti slobodan narod.
 

Petar Horvatić, https://narod.hr/kultura/7-lipnja-1945-macelj-stjepan-mesic-zastitio-antifasista-stjepana-hrsaka-ubio-21-svecenika;  kamenjar.com

Od Stazića ništa bolji nisu ni Obersnel, Ostojić, Jovanović, Bauk, Maras, Komadina...

 
 
Biće koje ne izgleda kao čovjek, ne glasa se kao čovjek, ne gleda kao čovjek, ne može ni razmišljati kao čovjek i to u suštini i ne može biti čovjek. Nenada Stazića ne bi ni jedna stranka, organizacija ili udruga držala u svojim redovima i društva s njime bi se posramio svaki normalni čovjek koji drži do svoga dostojanstva i digniteta. Nije to pitanje ideologije, nego zdravog razuma i logike, nekih temeljnih postulata morala, etike i javnog djelovanja. Zašto on ne smeta SDP-u i nakon toliko rasističkih i fašističkih izjava, javnih nastupa u kojima progovara jezikom mržnje, poslije toliko gafova, afera, neracionalnih postupaka? Iz istih razloga iz kojih im nije smetao „Veliki Vođa“ Zoran Milanović.
https://i.ytimg.com/vi/kPesuTaA5zM/maxresdefault.jpg
SDP ne može funkcionirati bez nasilja, nasilje je sastavnica njihove ideologije, spiritus movens njihovog političkog djelovanja. U razdobljima kad nije moguće ubijati, zatvarati, progoniti, Partija se služi verbalnim nasiljem – dok se ne steknu uvjeti za ono drugo. Kad se ne mogu baviti time, postaju „demokrati“ i „humanisti“. To je stara priča. Ljevica se tako ponaša od Francuske revolucije do danas – ova boljševička varijanta ljevice koja vlada na Balkanu i na ovim našim prostorima. Od Stazića ništa bolji nisu ni Obersnel, Ostojić, Jovanović, Bauk, Maras, Komadina i društvo, samo se služe mimikrijom, kako bi zavarali birače i glume demokrate. To je ista ona logika po kojoj se u ime „humanizma“ treba pobiti sve oko sebe, a čovjeka kao „najveće bogatstvo“ za svaki slučaj spremiti dva metra pod zemlju – jer tamo je valjda „najsretniji“.
 
Kakva je razlika između masovnog ubijanja „u ime rase“ i istog takvog ubijanja „u ime klase“? Komunistički režimi su pobili oko 150 milijuna ljudi tijekom XX. stoljeća, a naši boljševici, točnije crveni fašisti još uvijek veličaju ovu ideologiju i zagovaraju iste zločinačke metode. Oni pljuju po svim žrtvama koje nisu njihove i egzekucije nad civilima, ženama, djecom i zarobljenicima pravdaju „višim ciljevima“ uz tvrdnje da su svi pobijeni bili „krivi“!? Koji se to čovjek zdrave pameti i s mrvom karaktera i ljudskosti u sebi može rugati nevino pobijenima, tko može negirati i opravdavati to što su na tisuće civila zazidani u rudarska okna i tamo ostavljeni da umiru danima u agoniji? Tko to normalan i zdrave pameti, pod uvjetom da ima imalo karaktera može pljunuti na djevojačke pletenice izvađene iz Hude Jame i reći da „nije istina da su partizani poslije rata ubijali žene i djecu“, kao što je nedavno u Otvorenom izjavio Ivo Goldstein?
 
Na svome fb profilu ovaj opskurni harlekin Nenad Stazić nedavno je napisao; „IZGLEDA DA U SVIBNJU 1945. POSAO NIJE OBAVLJEN TEMELJITO. KAKVA ŠLAMPAVOST POBJEDNIKA!“ Za bolesne boljševičko-fašističke mozgove masovno ubijanje je „posao“ – a druge optužuju za „tvornice smrti“! Sve što su u ovom stoljeću – od kad su postali, do danas, izrekli i napisali je jedna velika LAŽ. Oni su majstori mimikrije i manipulacije i to je jedino što znaju – osim masovnih ubijanja kad za to dođe vrijeme. Stazić je SDP, a SDP je Stazić – jer da nije tako, on bi odavno dobio cipelu u stražnjicu. Mi imamo posla s jednom monstruoznom ideologijom koja se samo silom prilika zaogrnula u drugo ruho. Kad to jednom shvatimo, lakše ćemo razumjeti i Stazića i njemu slične.
 

Zlatko Pinter

Na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava

 
 
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, 3. lipnja 2018. u popodnevnim satima pokraj spomen crkve Muke Isusove u mjesto Macelj pokraj hrvatsko-slovenske granice između Zagreba i Maribora predvodio je Euharistijsko slavlje kojim je obilježena 73. obljetnica stradanja brojnih žrtava komunističkog režima nakon završetak Drugog svjetskog rata početkom mjeseca lipnja 1945. godine. Na području Maclja, uključujući i područje Ilovec, istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1163 osobe. Oko 130 jama ostalo je neistraženo pa se računa da je na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2018/06/H20180603000485-560x420.jpg
Pozdrav i dobrodošlicu kardinalu Puljiću poželio je župnik župe Zagrebačke nadbiskupije sv. Jurja Đurmanec fra Vlado Mustač. Također je pozdravio 35 svećenika koncelebranata među kojima su bili: provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu preč. Tomislav Subotičanec kao izaslanik kardinala Bozanića, krapinski dekan preč. Tomica Šestak, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić i drugi. Asistirala su i dvojica đakona, a sudjelovale su i brojne časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci.
 
Poseban pozdrav župnik Mustač uputio je svim okupljenim vjernicima koji su, prema njegovim saznanjima, došli iz 20 župa te pojedinih samostana, a bilo je ukupno oko 1.700 katolika. Pozdravio je i predstavnike vlasti među kojima su bili: potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andrija Hebrang, ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica premijera Republike Hrvatske Zdravka Bušić, gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, načelnik Đurmanca Damir Belošević i drugi. Također je pozdravio predstavnike i članove 17 različitih udruga, a posebnu domaću Udrugu Macelj 1945.
 
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da kroz njegovo srce „prolaze trnci“ prigodom dolaska na ovo mjesto koje je veliko grobište. Napominjući da mnogi od nazočnih imaju nekoga iz svoga roda među stradalima na ovom mjestu, rekao je da je i njega „povukla želja da dođe ovdje izraziti i vjerničku i nacionalnu dužnost poštivanja tih i svih drugih žrtava hrvatskog naroda“, a posebno svećenika iz Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno iz Bosne i Hercegovine, ali i svih onih iz drugih biskupija koji su tu sahranjeni. Spomenuo je i svoj susret s jednim zaplakanim starcem koji mu je pojasnio da plače jer njegovu unučad nije zanimala njegova tužna ispovijest o hodu „kružnim putem“ od Bleiburga prema rodnom kraju. Napominjući da mlade često ne zanima „patnja tolikih ljudi koji su se itekako ugradili u tu grudu“, kazao je da onda nije čudno što tako lako napuštaju svoju rodnu grudu.
 
„Preskupa je ta gruda na kojoj mi stojimo; preskupa je ta domovina koja je godinama plaćana krvlju, a na poseban način nakon Drugog svjetskog rata, bolje reći po svršetku rata jer su ljude nevine jednostavno potamanili“, kazao je kardinal Puljić ističući da nisu došli zato da bi u sebi probudili osjećaje mržnje i osvete nego da upoznaju i istraže istinu i brojna grobišta te mole za pokojne. „Ne možemo zločin braniti, bez obzira tko ga je napravio. Zločin je zločin; ne možemo ga braniti; zločin treba istinski nazvati pravim imenom. Dokle god se svaka stvar ne nazove pravim imenom, teško je stvarati pomirenje, povjerenje i praštanje. Jasno, kršćanski mi stojimo na grobovima ovih nevinih ljudi i u srcu ne želimo mi suditi. Bog je sudac i nama i onim ljudima. Ali želimo da se u javnosti stvore zdrava načela na kojima treba društvo graditi, a prvo je načelo – načelo istine i, također, načelo da se svaka stvar nazove pravim imenom“, rekao je kardinal Puljić.
 
„Želim zajedno s vama poslati poruku: prenesimo životnu istinu, ne da se stvara mržnja, antagonizam i protivljenje jednih prema drugima, nego da znamo vrjednovati ono na čemu smo nikli i na čemu živimo i da baštinu te vjere i te svetinje prenesemo na buduća pokoljenja da znaju vrjednovati ono na čemu stoje. Želim zajedno s vama, na svoj način, skinuti taj zavjet šutnje koja pokriva ta grobišta…“, rekao je kardinal Puljić ističući da nijedna stranka ne bi smjela biti važnija od naroda.
 
Oslanjajući se na Isusove riječi iz evanđeoskog misnog odlomka da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, kardinal Puljić je istaknuo da je središtu mora biti čovjek. „Radi čovjeka je Isus postao čovjekom i radi čovjeka je umro i uskrsnuo. I upravo to uskrsnuće je temelj naše nade i hrabrosti da se suočimo sa svim tim izazovima. Želimo poput Pavla, koji nam je u današnjem čitanju poručio da svoje muke sjedinimo s mukom Kristovom, ovdje u crkvi Muke Kristove sve te muke svoje povijesti donijeti i ovdje tražiti utjehu, ali i hrabrost za život; hrabrost da se nosimo s izazovima, hrabrost da svoj križ nosimo, hrabrost da znamo svetinje čuvati“, poručio je kardinal Puljić.
 
„Ovi naši, koji leže ovdje i oni svi koji leže po ovoj maceljskoj šumi i čekaju da razotkrijemo njihova grobišta, vjerujem da su pred licem Božjim. Bože, primi ih! Primi i njihovu žrtvu, ali daj i nama da znamo vrjednovati tu žrtvu, da znamo i mi hrabri biti i žrtvovati se i budućnost graditi upravo iz te vjere, iz te spremnosti za žrtvu. Znate, ako nešto čovjek voli, onda se za to žrtvuje. Ako ne voli, sve mu je teško, samo kuka. Zato je potrebno da u nama poraste ta ljubav, ljubav prema svojim korijenima, prema svom Bogu, prema svojoj Crkvi, prema svome domu, prema svome rodu, prema ovoj domovini u kojoj smo nikli i obikli. Gdje god odeš može ti bolje materijalno, a nigdje nisi kod kuće; tamo si uvijek tuđinac. I zato smatram važnim potaknuti naše ljude da znaju voljeti svoje korijenje. Neka ovi mučenici, koji su na svoj način ubijeni mučki, istinski izmole nama hrabrost da u ovom vremenu svjedočimo ono što jesmo i da to bude prepoznatljivo u našim riječima, u našem vladanju i našem svjedočenju. Gospodine, složi nas u svojoj ljubavi da se ne bojimo tvoga križa“, kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.
 
U večernjim satima kardinal Puljić pohodio je samostan franjevaca Provincije sv. Ćirila i Metoda u Krapini gdje mu je u ime subraće dobrodošlicu poželio gvardijan fra Franjo Jurinec. Pošto je zanoćio u spomenutom samostanu, kardinal Puljić slavio je Svetu misu te pohodio vrlo lijepu crkvu sv. Nikole u Krapini koju je, kao i sarajevsku katedralu Srca Isusova, projektirao poznati arhitekt Josip Vancaš. Zanimljivo je da je i u ovoj crkvi kao i u sarajevskoj katedrali orgulje izradio vrsni orguljar F.Heferer. Ljubazni domaćini u Krapini nisu dopustili da kardinal Puljić ode praznih ruku pa su mu u poznatoj konfekciji KOTKA podarili jedno od svojih poznatih odijela i upoznali ga s radom ove tvrtke.
 
Prema informacijama objavljenim na web stranici župe Đurmanec, nakon završetka Drugog svjetskog rata, više tisuća zarobljenika prolazili su Maceljskom dolinom svoj križni put od Bleiburga prema Krapini, nadajući se povratku svojim domovima. No, krajem svibnja i tijekom lipnja 1945. u ovim je šumama svaka nada zauvijek umrla. Bez suda i izbora partizansko-komunistički zločinci u maceljskim su šumama pobili više tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Tako je Macelj postao najveće stratište i grobište poslije Drugog svjetskog rata na području Republike Hrvatske. Maceljska je šuma nakon toga proglašena Titovim lovištem. U vrijeme vladavine komunizma ovim se područjem nije smjelo ni kretati niti pristupiti.
 
Utemeljenjem samostalne demokratske Hrvatske 1990. godine istina je probila šutnju i pokazala da ti grozni zločini nisu zaboravljeni. Do sad su poznate tri lokacije grobišta na području Maclja: Lepa Bukva, Ilovec i Smiljanova graba. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić na grobištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnog puta i javno progovorio o ovim zločinima. Na grobištu Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja. Iz četiriju jama na toj lokaciji od 174 izvađenih zemnih ostataka pronađeni su i ostatci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova. U bunaru, u šumarskoj kući Freudenreich, kasnije Titovoj lovačkoj rezidenciji, pronađene su ljudske kosti. Na grobištu Ilovec nalazila se najveća skupina jama, iz kojih je izvađeno oko 720 zemnih ostataka. 269 zemnih ostataka pronađeno je u ostalim pojedinačnim jamama. Ukupno su na području Maclja, uključujući i područje Ilovec, istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1163 osobe, koje je Državna komisija otpremila u Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje su počivale punih 12 godina. Daljnja su iskapanja zbog nepoznatih razloga u kolovozu 1992. godine iznenada prekinuta. Oko 130 jama ostalo je neistraženo. Može se zaključiti da je na Maclju pogubljeno više od 12 tisuća žrtava.
 
Nalazi i zapisnici Državne komisije ukazuju da su žrtve na Maclju prije smrti bile vezane žicom, a usmrćivane udarcima tvrdog predmeta u glavu ili metkom u potiljak. Svjedoci i dokumenti potvrđuju i mučenja prije usmrćivanja. Početkom 2004. godine započelo se s pripremama za pokop zemnih ostataka 1163 maceljskih mučenika te izgradnju grobnice za njihovo trajno počivalište. Na misi zadušnici 6. lipnja 2004. na Maclju pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Košić blagoslovio je kamen temeljac za novu crkvu Muke Isusove. Već 22. listopada 2005. zemni ostatci 1163 maceljskih mučenika pokopani su u novo izgrađenoj grobnici. Pokop je predvodio kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, i mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup, uz koncelebriranje brojnih svećenika iz svih hrvatskih krajeva u nazočnosti mnoštva vjernika i poštovatelja maceljskih mučenika. Bio je to do tada najveći zajednički pokop ikad zabilježen u Hrvatskoj i izvan Hrvatske.
Nakon pokopa maceljskih žrtava nastavljena je izgradnja spomen crkve Muke Isusove, koju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovio mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski.
 

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=76971

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 839 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević