Get Adobe Flash player
Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Sljedeće godine neka Tomislav Ivić štafetnu palicu preda...

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Definicija jednog nacionalnog identiteta negativnim naglašavanjem,...

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Pupovčeve velikosrpske Novosti šire najgori govor mržnje protiv...

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

Pupovče, spusti se u Šaranovu Jamu i pobroji virtualne...

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Partizani su se borili za obnovu Jugoslavije, a ne za slobodnu...

  • Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:53
  • Što danas Hrvate sjedinjuje?

    Što danas Hrvate sjedinjuje?

    srijeda, 19. lipnja 2019. 08:04
  • Faktograf je poticatelj govora mržnje

    Faktograf je poticatelj govora mržnje

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:21
  • I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:50
  • Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:13

Prešućen dio iz knjige Crna knjiga komunizma u kojem piše da je Tito odgovoran za milijun žrtava

 
 
Facebook je u Europskoj uniji proširio mrežu suradnje s nezavisnim fact-checkerima, pripadnicima novinarskih organizacija specijaliziranih za provjeru činjenica i borbu protiv dezinformacija. Među novim partnerima Facebooka je i Faktograf.hr. U suradnju između Facebooka i nezavisnih fact-checkera uključuje se pet novih medija u EU-u: Ellinika Hoaxes iz Grčke, FactCheckNI iz Sjeverne Irske, Observador iz Portugala, Patikrinta iz Litve te hrvatski Faktograf. Ove organizacije sudjelovat će u ocjenjivanju točnosti sadržaja koji se dijeli na facebooku. Svi navedeni članovi su IFCN-a, Međunarodne mreže za provjeru činjenica, čiji su se pripadnici u svom radu dužni pridržavati najviših profesionalnih standarda.
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/51AnNg6iveL.jpg
Uvjerila sam se kako se Faktograf pridržava najviših profesionalnih standarda, još im u zaglavlju piše "samo činjenice". U članku Neviđena cenzura na facebooku, pod plaštom borbe protiv dezinformacija, u kojem sam navela neprimjerene izraze koje koriste novinari Faktografa za pripadnike desnog političkog spektra, zaključila sam da novinari i osnivač portala GONG nisu objektivni, jer se vode svojim lijevo-liberalnim svjetonazorom, a samim time nemoguće je objektivno ocjenjivati (https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/04/29/nevidena-cenzura-na-facebooku-pod-plastom-borbe-protiv-dezinformacija/).
Ponovno sam se uvjerila u netočnost njihove ocjene knjige CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, kojoj su dali ocjenu da nije ni F od fakta.
://faktograf.hr/2019/05/02/provjera-tocnosti-je-li-u-jugoslaviji-ubijeno-vise-od-milijun-ljudi/
 
Kako sam ja upravo pročitala knjigu Crna knjiga komunizma, koju je  napisali grupa autora, odmah sam uočila netočnosti u tekstu Faktografa o navedenoj knjizi. Crna knjiga komunizma izdana je u Parizu 1997. godine, a u Hrvatskoj objavljena 1999. godine. Knjigu su napisali:
Prvi dio: Država protiv svojeg naroda - nasilje, represija i teror u SSSR-uNicolas Werth
Drugi dio: Svjetska revolucija, građanski rat i teror, Stephane Courtois i Jean-Louis Panne
Treći dio: Druga Europa - žrtva komunizma; Andrzej Paczkowski i Kareč Bartošek
Četvrti dio: Komunizmi u Aziji: između "preodgajanja" i masakra; za Kinu, Vijetnam, Laos i Kambodžu: Jean-Louis Margolin a za Sjevernu Koreju.
Peti dio: Latinska Amerika na iskušenju komunizma; Pascal Fontaine
Predgovor i Zašto; Stephane Courtois
Jugoslavija je obuhvaćena u trećem djelu pod poglavljem Srednja i jugoistočna Europa, gdje je na stranici 365. jasno navedena Jugoslavija i oko milijun žrtava.
 
Novinar Faktografa P.V., napisao je: "Tekst Crne knjige komunizma na engleskom jeziku u cijelosti je dostupan na stranicama internetskog arhiva Archive.org. Uvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji, odnosno da se radi o fabriciranoj brojci."
 
Da ponovim "Uvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji", što naravno nije točno, jer ja imam pred sobom knjigu gdje sasvim jasno na stranici 365. piše: "Rijetko se u povijesti događalo da uspostavi nove vlasti prethodi takvo krvoproliće kao u Jugoslaviji (oko milijun žrtava u zemlji s petnaesti pol milijuna stanovnika) gdje je za žrtve direktno optužen Tito", njihov vođe Tito, koji se uostalom angažirao na njihovu što bržem eliminiranju..." Što svaki čitatelj može potvrditi!
 
Što mogu zaključiti iz ovog teksta Faktografa? Logički mogu zaključiti, s obzirom da vidim sa koje političke pozicije piše i ocjenjuje Faktograf, da je novinar P.V. negirao da u knjizi uopće piše broj žrtava u Jugoslaviji, a time i Titovu ulogu i odgovornost za broj žrtava koje su pobijene, jer bez ikakvog argumenta ili dokaza zaključuje da "se radi o fabriciranoj brojci". E sada se pitam hoću li i ja doći na udar Faktografa da "fabriciram" njihove pogrješke? Napominjem da je Crna knjiga komunizma bila temelj za donošenje Rezolucije Vijeća EU-a 1481/2006. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Rezoluciju je prihvatio i Sabor RH što je objavljeno i u NN 76/2006. Evo cijelog teksta Rezolucije 1481/2006.:
 
Parlamentarna skupština Vijeća Europe
 
Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima Rezolucija 1481 (2006.)
1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996.) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.
2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih prava. Povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.
3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.
4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.
5. Pad totalitarnih  komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače,počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).
6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.
7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.
8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.
10. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez daljnjeg odgađanja.
11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.
12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
14. Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.
Eto još da ponovim zadnju rečenicu svima koji istraživanja nazivaju povijesnim revizionizmom; "ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo."
 
"Također poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
NAPOMENA za one koji osporavaju Rezoluciju 1481/2006. Na nju se nadovezuje Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski  dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u XX. stoljeću.
Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.
Dana 23. rujna 2008. potpisana je izjava potpore od 409 članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja. Potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma sa 533 glasova (44 protiv i 33 suzdržanih). U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.
 

Lili Benčik

Svoje prošlosti, ili nekog njezinog dijela se možemo sramiti, ali ju ne možemo odbaciti

 
 
Nije se uvijek dobro vraćati u prošlost, naročito ne, kad te to vraćanje podsjeća na nešto neugodno, štetno, izdajničko, korupcijsko, nedomoljubno, licemjerno, podlo, bizantijsko, što ti je uradio pojedinac, interesna skupina, bilo koja i bilo kakva  grupa, frakcija, politička stranka, vlast ili  država. Kršćanski je oprostiti, pogotovo onima koji ne znaju što čine, ali zaboraviti je teško, ponekad gotovo nemoguće. Mnogi od nas su imaju iskustvo, kad su im oni kojima su pomagali i puno pomogli, u najtežim i najpotrebnijim trenucima, okrenuli leđa. To čovjeka boli. U početku ne može vjerovati, kako se takvo nešto  moglo dogoditi. Ne vjeruju činjenicama. Uvjeravaju se das u krivo shvatili i protumačili. Međutim, kad se to ponovi, kad se spoznaja potvrdi, prvobitno nastala nevjerica i bol se pretvori se u bijes i želju za osvetom, bez obzira je si li praktični vjernik, ateist ili agnostik. Malo je ljudi koji će to pokušati shvatiti, mirno nastaviti dalje, prekrižiti “prijatelje”, pomiriiti se s općim stavom: Ljudi su takvi, kad im trebaš ne možeš ih se otarasiti, a kad ti njih eventualno trebaš bježe od tebe, kao da imaš kugu, kad si uspješan, pri vrhu, dio elite, svi žele biti u tvom društvu, hvale se okolo kako te poznaju, kako su ti prijatelji, pozivaju ten a roštilj, ljetovanje, druženje, a kad počinješ “tonuti” zbog bilo čega, svojom krivnjom , bez svoje krivnje, igrom slučaja, uslijed prirodnih i društvenih kretanja i promjena, više te nitko ne poznaje, ostaješ sam. Svima se to ponekad dogodilo, bez obzira tko su, što su i gdje su. Kad brod tone, štakori prvi bježe. Što je brod veći, više je štakora, bijeg je brži i gnjusniji.
https://therightwingpolitics.com/wp-content/uploads/2017/07/political-betrayal-1.jpg
Jednako to pogađa obične ljude, kao i one poznate u javnosti i politici. Sjetite se samo svih naših “uglednika”, moćnika, vlastodržaca, saborskih zastupnika, tajkuna, Gazda, župana, lokalnih šerifa, direktora, ravnatelja, sudaca, profesora, kad su bili pri vrhu ili na vrhu, kao i kad su počeli tonuti i potonuli. Svi, osim dvije, tri osobe, koje nisu ovisile o njima, odriču ih se, čak i oni koje su stvorili, razvijali, podržavali, izdržavali i “prodavali” javnosti kao jedine, prave, sposobne, domoljubne, stručne, poštene, istinoljubive, nezaobilazne – naše.
 
Pogledajte kako danas izgledaju, kakvi su i čemu sliče ti odbačeni ljudi, s visokih položaja i državničkih funkcija. Nema veze što imaju nekoliko stotina milijuna, negdje u pričuvi. Meni ih je žao, kao ljudskih bića, makar su posrnuli. Ostali su bez položaja, časti i sebe samih. Prema Božjoj i ljudskoj pravdi i ravnoteži, to sve što im se događa su zaslužili svojim činjenjem, nečinjenjem, nezajažljivom pohlepom, neizrecivom bahatošću, umišljanjem da su “bogovi” da sve na ovom svijetu mogu, štogod hoće i požele. OK! To im je dao položaj, funkcija, vlast i moć, kao i niz nezakonitih, utilitarnih osobnih i ortačkih radnji po načelu: Ja tebi, ti meni. Kad se to načelo, zbog bilo čega ili koga poremetilo, kad je došlo do određene izdaje s bilo koje strane, zbog bilo čega, na pomolu je rat, stvaranje strategije i taktike za osvetu. To je u neku ruku ljudski. Nisu svi Pigmalioni jedanaki. Neki u stvaranju “lika i djela” svojeg odabranika, imaju svoju računicu, osobnu korist, u bilo kojem smislu, napredovanje, bogaćenje, zaštita…
 
Kad “stvorena”osoba osjeti da je dovoljno jaka sama po sebi ili s nekim drugim, u kompi i ortaštvu, po svemu dijametralno suprotinom od svojeg Pigmaliona, dolazi do neminovnih sukoba. “Ostavljena” i napuštena osoba, da bi se obranila i sačuvala barem mrvicu svoje časti, dostojanstva i djelotvornosti prisiljena je, ako ništa drugo reći istinu, koja će barem djelomično zadovoljiti njegovu osobnost, ublažiti povrijeđenost, izdaju i prepuštanje sebi, javnoj i pravnoj osudi. Svi mi ponekad, u nečemu i prema nekome, griješimo. Nitko nije idealan, a kamoli svet, čak ni Sveti Otac Papa (ne nužno Franjo). Međutim, preko noći nitko se ne može totalno promijeniti, od prijatelja postati neprijatelj, od nužno potrebnog podržavatelja i podupiratelja, nužno zlo koje treba odbaciti, negirati i zaboraviti.
 
Svoje prošlosti, ili nekog njezinog dijela se možemo sramiti, ali ju ne možemo odbaciti, baš kao niti svoju nacionalnu povijest, na koju uvijek nismo ponosni. Što je bilo, bilo je, ne može se ispraviti, ali se može ponoviti u jednakom obliku, ukoliko se prema tome pravedno i istinski  dobro, ne odnosi. Loše treba osuditi, a dobrim i izvrsnim se ponositi, jednako pojedinac, društvp i  cijeli narod.
 
Izdaja je izdaja, pojedinačna, grupna, skupna, društvena i nacionalna. U nas je bilo puno izdaja raznih i različitih vrsta, tijekom stoljeća, naročito u suverenoj, samostalno i neovisnoj državi. U nas je bilo, jeste i biti će puno izdajnika, ali najviše boli kad te izda onaj kojeg si “stvorio”, tko je bio i bio bi nitko i ništa da nije bilo tebe, koji si ostao napušten i sam, kad ti je krenulo nizbrdo. Već dulje vrijeme naši mediji su puni priča, analiza, prognoza nagađanja, mišljenja i zaključaka o tome što se događao, događa se i dogodit će se s visokorangiranim političarem, članom državotvorne stranke. Bez obzira što je napravio, što radi, što je namjeravao učiniti, mislim da nije zaslužio da ga se tako javno trančira i zadire se u njegovu obitelj, pogotovo kad gotovo cijela javnost zna što je napravio za stranku, za izbore (predsjedničke, stranačke, lokalne  i parlamentarne).
 

Ankica Benček

Komu policija ne će ništa, znači da je pošten

 
 
Akademik Stjepan Babić: „Nije sramota hrvatski ne znati, već ne htjeti znati“.
Ako je U znak za ustaše, je li C znak za Srbiju ili Ciganiju.
Amsterdamka još uživa u medenom mjesecu.
Baš su zabavne IZJAVE TJEDNA poznatih i prepoznatih u HF-u.
Bake i milostive ne osvrću se na ogledalo zbog zaboravnosti i razočarenja.
Beogradski protestanti skandiraju lopovi, cigani, pederi, ustaše,  ali ne i četnici jer ih više nema.
Čim rodi trudnica izgubi na kilaži bez tableta i gladovanja.
https://gocdkeys.com/images/captures/autobahn-police-simulator-2-pc-cd-key-4.jpg
Čim ga je naša policajka prozvala Tajani se odmah pritajio.
„Duga kosa – kratka pemet“ više ne važi zbog ev. duševnih boli.
Djelatničkoj klasi danas je mnogo bolje nego nekoć radničkoj, iako je vladala.
Dado je nekom otac, a nekom očuh.
Danas se samo ćelavcima ne diže – kosa.
Dok vijesti kapaju, informacije cure.
Građani su seljaci jer ne znaju razlikovati špek i slaninu.
Hrvatska je slobodna, a ne slučajna država.
 
Ima li lijeka protiv medijskog tumora?
Izvana parfem, a iznutra vonj.
Jaje može abortirati i prije uskrsa.
Jedino za političara ne treba baš nikakva škola.
Je li bolje biti u Vlasti ili na Vlasti?
Je li mušterija estetskog kirurga pacijentica ili bolesnica?
Je li humorist bogat duhom ili je luckast i prazan poput ozbiljnih?
Jesu li prve uši ili gnjide?
Kada će doći na red kakva moralna reforma ili preobrazba, makar se zvala kurikulna ili kurikularna?
Kakav je Pernar - znamo, ali kakvi su ga izabrali - ne znamo.
 
Kakva je razlika između demonstracija i prosvjeda?
Karadžića treba pustiti i zaposliti kao naučnika u kakvom otmjenom zagrebačkom frizeraju. 
Koja je polovica bolja – zna se.
Komu policija ne će ništa, znači da je pošten.
Kad je mogla proći prošlost, valjda će i sadašnjost.
Kad policija za starcem i invalidom po staračkom domu traga, to nije bez vraga.
 

Martin Jakšić

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1497 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević