Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Film o Diani pun je velikosrpskih laži protiv Hrvata

 
 
Priča o Diani Obexer Budisavljević (Innsbruck, 15. I. 1891. – Innsbruck, 20. VIII. 1978.) još je jedan dokaz kako se ideologijom, iskrivljavanjem činjenica i nametanjem lažnog kolektivnog sjećanja krivotvori povijest. Cilj je uvijek isti – izokrenuti istinu i žrtvu prikazati kao zločinački narod.
https://images.gr-assets.com/books/1388500560l/20403717.jpg
Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019. napisala je članak o filmu posvećenom Diani Budisavljavić prenoseći kako je riječ o navodno „istinitoj priči”. U samom članku, međutim, autorica kao da pobija vlastiti naslov o „istinitoj priči”. Evo nekoliko citata: „Diane Budisavljević nitko se nije sjećao, jedino što je redateljica imala jest njezin dnevnik. Doduše, bila su tu djeca, danas ljudi već zašli u godine starosti. (...) Razgovarali su, kaže, s više od stotinu ljudi. No, Diane se nitko nije sjećao, umrla je 1978., a pokojni su i svi njezini suradnici. Djeca koju su spasili bila su u to doba premala i previše traumatizirana da bi je pamtila. Pamtila ju je Vera Velebit, kći Vladimira Becića, jer je u školu išla s kćerima Diane Budisavljević. No, malo se toga i ona sjećala. (...) Svima preporučam pročitati taj dnevnik. Ne može se nabaviti kao knjiga, ali postoji na internetu...” https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/dnevnik-diane-budisavljevic-istinita-prica-o-pothvatu-zene-koja-je-spasila-vise-od-deset-tisuca-djece/9075521/
 
Autorica članka jasno navodi kako relevantnih svjedoka nema, te kako je dnevnik jedini izvor, a originalni dnevnik nikome nije dostupan. Tu nastaje problem. Svoj je dnevnik Diana Budisavljević pisala na njemačkom jeziku. 2002. objavljen je pregledni rad „Dnevnik Diane Budisavljević 1941. – 1945.” na hrcak.srce.hr. Ovdje treba istaknuti kako to nije izvorni tekst dnevnika pisanog na njemačkom, nego (nečiji) prijevod na hrvatski. Ipak, kao autorica je navedena pokojna Diana Budisavljević iako je riječ o prijevodu objavljenom 24 godine nakon njezine smrti.
 
Daljnjim istraživanjem može se doznati kako je dnevnik je s njemačkog na hrvatski prevela njezina unuka Silvija Szabo, koji je objavljen 2003. u nakladi Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac i Hrvatskog državnog arhiva. Na policama knjižara ove knjige više nema. Pitanja koja se nameću: Zašto njezin dnevnik nije objavljen u bivšoj Jugoslaviji, između 1945. i 1990.? Zašto se tek u suvremenoj hrvatskoj državi počelo javno govoriti o Diani Budisavljević i o njezinome dnevniku? I drugo, koja su jamstva da je Dnevnik, odnosno njegov objavljeni prijevod autentičan? Široj javnosti nije dostupan original na njemačkom. Ne postoji javno propitivanje autentičnosti ni dnevnika ni njegova prijevoda, i nije javno dostupna stručna analiza koja bi potvrdila autentičnost dnevnika i ispravnost prijevoda.
 
Za razliku od Budisavljevićevog dnevnika, Dnevnik Anne Frank je dostupan u svome izvornom obliku, te u raznim prijevodima. Istražena je i njegova autentičnost. Još 1978., u sklopu sudske parnice o autentičnosti dnevnika, obavljena je i forenzička istraga od strane njemačkog Saveznog Odjela za Kriminal i dokazano je kako i papir i tinta sežu iz vremena nastajanja, prije 1950.
 
Film o Diani Budisavljević koji se sada predstavlja i o kojem ovako površno piše Karmela Devčić za Jutarnji list 4. srpnja 2019., snimljen je u koprodukciji Hrvatske i Republike Srbije, i Republike Slovenije. Međutim, nije to prvi film kojoj su institucije Republike Srbije bile (ko)producenti. 2018. godine Radiotelevizija Republike Srbije i tamošnje „Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja” snimili su film „Dijanina deca” i emitiran je, među ostalim, na Radioteleviziji Republike Srbije.
 
Iako bi, sudeći po njegovu naslovu, ovaj film trebao govoriti prije svega o humanitarnom djelovanju Diane Budisavljević, velika je pozornost posvećena vrjednovanju tadašnje hrvatske države. Nekoliko je netočnih i krivotvorenih povijesnih podataka zbog kojih se film može promatrati kao propagandni film u svrhu falsificiranja povijesti. Među ostalim, u tom se filmu ističe kako je u NDH navodno „zaklano 750.000 nevinih i razoružanih Srba”. Taj monstruozni propagandni navod pobijen je ne samo raznim znanstvenim istraživanjima o ratnom stradanju, nego i pukim uvidom u popise stanovništva.
 
S obzirom na to da je film „Dijanina deca” snimljen u koprodukciji institucija Republike Srbije, može se zaključiti kako tamošnja službena politika zauzima političke i u širom kontekstu društvene stavove temeljene, među ostalim, i na u filmu navedenim povijesnim falsifikatima i monstruoznim ideološkim propagandama. Kako onda vjerovati ovom sada predstavljenom filmu kojem su u koprodukciji ponovno institucije Republike Srbije? Kako vjerovati ovom filmu za koji i Jutarnji list priznaje da nema autentičnih svjedočanstava i koji je temeljen na neistraženom dnevniku Diane Budisavljević? Hoćemo li vjerovati „koprodukcijama” ili vlastitim očima?
 
Za kraj, evo i nekoliko poveznica na naš članak iz svibnja 2019.:
https://www.braniteljski-portal.com/dnevnik-diane-budisavljevic-diana-budisavljevic-hrvatska-humanitarka-austrijske-nacionalnosti-nezavisna-socijalna-aktivistica
https://kamenjar.com/sjecanje-na-dianu-budisavljevic-ideologija-i-nametnuto-kolektivno-sjecanje-protiv-povijesne-znanosti/
https://hrvatskonebo.org/2019/05/25/gradanska-inicijativa-ivo-pilar-sjecanje-na-dianu-budisavljevic-ideologija-i-nametnuto-kolektivno-sjecanje-protiv-povijesne-znanosti/
https://www.braniteljski-portal.com/dnevnik-diane-budisavljevic-diana-budisavljevic-hrvatska-humanitarka-austrijske-nacionalnosti-nezavisna-socijalna-aktivistica
https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/sjecanje-na-dianu-budisavljevic-zivot-heroine-i-povijesne-manipulacije/
 

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Srećom su ugovore s Kinezima potpisali vjernici

 
 
PROMIJENIMO HRVATSKU jedina je stranka opasanih namjera.
Riba je slast, a pecanje strast.
Novinski urednici prilog urede, a novinari onda srede.
Samo zgodne lijepo pjevaju.
SDP se popravio otkako je savezno društvo partijaca.
SDP kao mala stranka morala je dovesti nekoga poput tvrdog oraha.
Sukladno vjeri mnogi su se za korizme oporavile.
Slovenci su povukli svoju veleposlanicu, a vratit će nam obični poslenicu.
https://i.ytimg.com/vi/GAaVt4fJhc8/maxresdefault.jpg
Srećom su ugovore s Kinezima potpisali vjernici.
Stari momci više nemaju ambicija.
Starice se dodvoravaju župnicima da im rezerviraju bolju sobicu u raju.
SUVERENISTI po vlastitom priznaju izgleda da imaju najviše izgleda.
Svakog gosta četir dana dosta.
Svi bi u EP kao da je EPP.
Šego je delija s kojim nema šale.
Šteta što Kinez nije upoznao Dubrovnik pod suncem.
 
Što je njima ovo trebalo: Borili se za slobodu, a izborili demokraciju.
Tko više poštuje tuđe riječi nego svoje materinske, što radi u Hrvatskoj?
Treba više vjerovati političarkama, iako su ženske.
U Jasenovac ili zajedno ili krotko, tiho, pojedinačno, s poštovanjem prema nesretniku, čovjeku.
U Izjavu tjedna vrijedi uvrstiti Marasovu saborsku izjavu „HDZ me se boji“.
Uljanik ćemo prežaliti, ali ne lovu.
 
Umirovljeni penzioner Hrelja se ušao u Amsterdaminu za probu, jer u takvoj još nije bio.
Upola veći grad, a duplo manje nabijača.
U ratu pokapaju u šumi zbog hladovine.
U rukometu samo golman golmanu smije zabiti nogom.
Valjda ne će i Li pjevati kao Kićo „Dok sam mogo, ja sam vam pomogo.“
Vjerujem da je doktor samo onome kojem visi – slušalica.
 

Martin Jakšić

Što ako su birači potkupljeni ili nemaju izbora?

 
 
Obično staru Heladu (Grčku) uzimaju kao uzor demokracije; na Spartu se pritom ne misli iako su drevni Spartanci kao ratnička aristokracija živjeli oskudnim i teškim životom, međusobno su blagovali i zajedničke odluke vodili većinom, tj. doslovno zvučno grlatijom većinom. Dva kralja, gerusija iliti Vijeće staraca (stariji od 60 godina što je vrlo duboka starost za antiku gdje se prosječno umiralo između 35 i 50 godine) i efori bili su efikasna vlast za jedno malo pleme koje ima 9.000 punoljetnih muškaraca (ratovi ih svode na 500!!!) i 200.000 zavisnih seljaka, građana, kmetova i robova.
https://www.ancient.eu/uploads/images/6004.jpg?v=1485682665
Antoninus Pius
 
Atena je formalno demokratskija, ali u praksi sirotinja nije imala vremena za duga vijećanja (i putovanje sa sela u Atenu je gubitak vremena). Periklo je u doba blagostanja Atene kao aristokrat rodom trebao izmiriti socijalne napetosti, pa je tako uveo plaću za državne službe, jer dotad su samo bogati mogli sebi dopustiti luksuz da se bave javnim poslovima. Grčki grad je bura u čaši vode, ljubomore, strančarenja, demagogije, sukobi sa drugim polisima su to društvo činili sumornim. Dakle, složit ćemo se da to baš i nije neka velika demokracija. Rim je za vrijeme Republike imao Sulinu diktaturu, stare obitelji su se bezobrazno obogatile, siromasi i seljaci su provodili život u ratu i dugovima. Cezar je kao rođeni kockar odvagnuo stvar i uspostavio diktaturu utemeljenu na vojsci i podilaženju rimskim masama (plebs) kojima treba dati kruha i igara.
 
Carevi su postupno tražeći oslonac u narodu širili socijalnu bazu, tj. rimsko građansko pravo proširili na sve Latine, pa onda na sve slobodne građane. Administracija je bujala kao karcinom, vazda pohlepni senatori su kao zmije vrebali na carev pogrješni korak, zapovjednici legija su u atmosferi općeg građanskoga rata sanjali da budu "kalif (car) umjesto kalifa", careva garda je tražila sve više novaca... (o uzrocima veličine i pada Rima pisao sam već). Tražilo se rješenje u dva, pa i četiri suvladara, u podjelu carstva na Istočno i Zapadno, pokušalo se genijalno od Hadrijana, Antoninusa Piusa i Marka Aurelija uvesti instituciju posinovljavanja talentiranih nasljednika među generalima. To je bolja ideja od monarhije, ali nestabilnija jer narod se može vezati tradicijom uz osobu ili obitelj.
 
S druge strane, onaj koji je "rođen u purpuru" može biti razmaženac ili tiranin odijeljen od realnosti i okružen ulizicama, ili jednostavno budala. Nakon dugoga progona kršćana od Nerona do Dioklecijana Konstantin je pokušao od kršćanstva napraviti cement koji će povezati nesrodne narode carstva. Islam je u svoje doba bio pokret bujan poput socijalizma, jer Konstantin je poprilično "porimio" Crkvu, tj. u "prijateljskom" zagrljaju joj pomalo i naciknuo kralježnicu i udaljio ju od naroda. Odvajanje Crkve od države, točnije duhovne od svjetovne vlasti je na Zapadu dalo moć i slobodu i crkvi i državi, ali i sukobi kraljeva, careva i papa stvaraju geografiju jedne raskomadane Europe. Pape su u dugom razdoblju bili izloženi herezama od kojih su neke bile šašave a neke radikalno starokršćanske,da bi renesansa omogućila i novi pogled na svijet, nastajanje reformacije i protureformacije, te u baroku deizma, i u 19. stoljeću otvorenog ateizma i darvinizma.
 
Osmansko carstvo je bilo globalizacija u kojem su židovski i talijanski trgovci, kršćanski seljaci, vazalne države i kršćanski najamnici tzv. martolozi (etimologija bi prije dolazila od armatolog nego od harmatolos) suživjeli s muslimanskom elitom. Primanjem muslimanske vjere građaninu se otvarao put za najviše funkcije u državi, bez obzira na podrijetlo. Čak i posjed feudalaca nije bio nasljedan. To je turska "demokracija". Talijanski gradovi sigurno nisu demokratski. Pojedinim gradovima su vladale vojničke obitelji, pojedinim trgovačke. U Genovi je elita "prodala" vlastiti grad ponašajući se kao bankarsko trgovačko dioničko društvo. Venecija je napravila mudre institucije (i presadila ih u Dubrovnik 1205.); ta aristokratska republika je usadila patriotizam i u svoje seljake, obrtnike, vojnike i mornare.
 
Zašto je propala Španjolska?
 
Aristokratska republika koja vlada morima i strateškim točkama na obali je u osnovi bila i Engleska, tj. Britanija. Nizozemska je kao bogata poljoprivredna zemlja, zemlja jake obrtničke proizvodnje, trgovine i vjerske tolerancije uspjela dio 17 stoljeća prednjačiti u kolonizaciji, pomorstvu, izumima, demokraciji, lijepoj umjetnosti, ipak bila je premalena, napad Louisa XIV. početkom XVIII. st. je naveo kapitaliste (i nizozemske Židove) da prebace kapital u Englesku. Zašto je Španjolska propala iako je gospodarila nad srebrom, zlatom i polovicom svijeta? Jer nisu shvaćali geopolitiku ratujući s Englezima, Francuzima, Arapima, Turcima? Jer su dizali preraskošne građevine i imali enormne troškove plemstva, činovništva, vojništva, Crkve? Jer kolonizacija novoga svijeta nije jeftina? Jer su napustili obrtničku proizvodnju i uvozili proizvode sa sjevera? Jer su imali nesposobne kraljeve? Odgovor daje Francuska koja je usavršila državnu upravu i sa oštroumnim kraljevima i kardinalima, te vojskom od 350.000 ljudi dominirala Europom. Da, Europom u kojoj je Njemačka sebe razorila i rascjepkala tridesetogodišnjim ratom. Je li Napoleon više od 100 godina zakašnjeli Cromwell? Je li Englesku spasio ugljen i splendid isolation zahvaljujući moru? Je li razvoj industrije i tehnologije zapravo uvjetovao težnju srednje klase da sudjeluje u odlučivanju? Je li Francuska revolucija zapravo krvava tragedija u kojoj je jedan meki, slabi, dobroćudni i neodlučni kralj zamijenjen mahnitim korzikanskim imperatorom? Što je tadanja Engleska demokracija; kompromis visokoga plemstva sa bogatim građanstvom u kojemu običan čovjek, radnik i seljak ne znače ništa.
 
Mit o slobodnom poduzetništvu su srušili Japan i Njemačka koji su industrijom programiranom od strane države pretekli englesku industriju. Zar demokracija nije dovela na vlast Hitlera, pa i srušila Rusko carstvo i omogućila komunističku revoluciju izdajom Kerenskoga? Tko kontrolira novine i druge medije, mogu li bankari izazivati umjetne krize, mogu li tajna i javna društva raditi revolucije, atentate, organizirati ratove i neprincipijelne saveze? (masonski mladoturci npr.). Dobro je kada možemo lažljivca i nesposobnjakovića smijeniti, što ako neka velesila daje novac za kupovinu socijalnoga mira u nekoj državi i time pokriva nesposobnu vlast? Što ako sve važne političke stranke (obično jedna tobože lijeva i jedna tobože desna) provode isti program bez obzira na izborna obećanja? Što ako su birači potkupljeni ili nemaju izbora? Naravno ne možemo nizozemski sustav prenijeti u Kinu jer su veličina, mentalitet, položaj i važnost država različiti, kao i djelatnosti kojima se ljudi bave i njihovi prioriteti (konfucijanstvo naspram kvaziliberalizmu).
 
Jedina demokracija je - Vatikan
 
Ovo je stara i vječna  tema koja zaslužuje cijelu knjigu; zasad samo napominjem da je jedina demokracija Vatikan kojega baš pogrješno optužuju za staromodnost i krutost; naime više od 100 pametnih, obrazovanih, starijih ljudi je ravnopravan kandidat za izbor Svetoga oca (nadam se da će izbrati katolika). Hrvatska demokracija mogla bi biti pametnija od ostalih, tj. uključiti predstavnike prirodnih znanosti, tehnologije, društvenih znanosti, kulture i umjetnosti koji bi svojim radom podigli kvalitetu rasprava i dali vjerodostojnije informacije javnosti. Oni bi bili isključeni iz procesa stvaranja vlade od parlamentarne većine i glasovanja o povjerenju vladi. Bili bi odabirani isključivo po kriteriju relevantnih radova, dakle ne birani od kolega! Tu je i predsjednik koji ne smije imati tako jake ovlasti kao u Francuskoj, ali ne smije niti biti fikus!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Četvrtak, 22/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1431 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević