Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Gušenje Matice hrvatske u vrijeme Kraljevine Jugoslavije

 
 
O bitnim momentima razvoja Matice hrvatske u zadnjem desetljeću
 
Govor na glavnoj godišnjoj skupštini dne 12. prosinca 1937.
»Kad sam prije deset godina, 1928., iza jedne unutarnje krize preuzeo vašom voljom predsjedničtvo Matice hrvatske, s ondašnjim mojim odborskim drugovima, koji većinom i sada sa mnom surađuju, bila je Matica hrvatska pred niz problema, o kojima je ovisio opstanak i budućnost te naše narodne ustanove. U književnosti su se sve više dolazili do izražaja idejni simboli, koji su prietili, da će u našu borbu unieti unutarnju disharmoniju i trzavice  nedoglednih posljedica. To je bilo baš u času, kad su se  nad našim narodom počeli nadvijati težki oblaci grube diktature, u kojoj je trebalo braniti naša elementarna narodna i ljudska prava (istaknuo: M.D.F.) te ljubomorno čuvati naše narodne tekovine. Odbor se našao pred težkim zadatcima poradi neobično jake gospodarske krize, koja je zahvaćala i u najšire narodne redove, te imala znatnoga utjecaja i na književno tržište. Gledajući unatrag na to desetljeće poviesti Matice hrvatske, preda mnom izkrsavaju samo slike težke nejednake borbe, iz koje je ipak ova naša najstarija narodna ustanova - kao i cieli narod - izašla moralno kao pobjednik.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/literatura-knjige/filip-lukas-hrvatska-narodna-samobitnost-slika-51247238.jpg
U nakani, da se otmu svi osloni našoj borbi za održanje, trebalo je uništiti sve izvore, iz kojih je hrvatski narod crpio snagu, a to su gospodarske i kulturne snage. Gospodarstvo nije svrha za sebe; gospodarstvo je najvažnija pretpostavka za kulturni procvat i za dalji razvoj višega života, stoga kao njegovo mjerilo vrijede samo duhovni sadržaji. Bit će da je taj duhovni sadržaj bio u početku, a ponešto i u razvojnim fazama, gospodarski uvjetovan, no ipak je u ukupnim pojavama postao samostalan i po svojim radijacijama opet pronikao  gospodarski život.
 
U tim težkim danima naše borbe padoše žrtvom centralističkom nastojanju najjače tvrđave našega gospodarskoga života. Naši novčani i gospodarski zavodi izgubiše svoj negdašnji nezavisni život, a iza njih padoše žrtvom sve nezavisne narodne institucije i uslied njihova silovitog uklapanja u slične institucije u državi izgubiše autonomiju i slobodan život. Tako su u težnji nivelacije centralizirani: novčani zavodi, odvjetničke komore, novinarstvo, liečnička, šumarska, tehnička, radnička, športska, profesorska, i pjevačka družtva, pa sve do vatrogasnog i dimnjačarskog zanata. Osobito je veliki udarac našoj narodnoj posebnosti bilo uništenje Hrvatskog sokola i njegova podmlatka, Hrvatskog Skautskog Družtva. Što nas je najviše boljelo, te udarce su pomagali i neki domaći izrodi. Time je svaki oslonac bio uništen.
 
U tim težkim časovima još je tinjala nezavisnost u našim kulturnim: Matici hrvatskoj i Družtvu sv. Jeronima. No dok je Družtvo sv. Jeronima, kao  čisto katoličko družtvo, bilo donekle zaštićeno, ostala je jedina Matica hrvatska na udaru, da se i njezin nezavisni život prekine. To se zamislilo prilikom proslave stogodišnjice Matice srpske u Novom Sadu 1927., gdje su izaslanici svih kulturnih družtava dali na takvo centralističko udruženje. Prema toj osnovi kulturna družtva bi bila podvrgnuta jednom zajedničkom forumu, koji bi odlučivao o izdanjima i imao zajednički književni organu Beogradu. Većina odbora Matice hrvatske se tome oprla, i u tome kritičnom času vi ste se stavili na našu stranu i dali meni i mojim drugovima povjerenje.
 
Od te godine do danas tri puta sam kod izbora dobivao vaše jednodušno povjerenje. Težka je to bila služba i težka borba. Kao na jedan mig prestaju kupovati Matičina izdanja sve škole, tako npr. gornjogradska, najstarija gimnazija u Zagrebu - ali ne samo škole, već prestaju kupovati izdanja i sve hrvatske obćine, a one su oduvijek bile najbrojniji kupci, s kojima je Matica mogla sa sigurnošću računati. U to doba dokinute su sve podpore sa strane javnih ustanova, koje su od tada dale naše narodne  novce i šakom i kapom raznim družtvima bez ikakva značenja u našem javnom i kulturnom životu. Jednom je u  banovinskom proračunu bila predviđena svota od Din. 50.000 za banovanja bana Perovića, ali kada smo tu svotu htjeli podići, bila nam je uzkraćena. Da se na npr. vidi, kako banovinski proračun s našom najstarijom ustanovom postupa, dokaz je najbolji, da je u njemu unesena stavka za pomoć družtvu sv. Save i tako redom, a niti jedna para za Maticu hrvatsku…
 
Osim toga trpjela je Matica ogromne štete radi mnogobrojnih zapljena, koje su joj u većini slučajeva neopravdano i zlonamjerno  nanosile štetu. Da vam samo dokažem jednim primjerom, što se kod nas plijenilo. Bile su nam zaplijenjene neke književne publikacije samo poradi imena Hrvatsko Zagorje, jer da rieč hrvatsko znači separatizam, premda je to u stvari samo zemljopisni pojam, dok se u isto doba u našim školskim knjigama pisalo Južna Srbija. A kao još značajniji primjer tadašnjih prilika cenzure spominjem zapljenu jednoga mog članka u Hrvatskoj Reviji, u kojoj je cenzuru smetala završna rečenica, „da pravda i istina moraju pobiediti“. Oba naša tajnika, gg. dr. Jurišić  i dr. Jelašić, bili su kažnjeni; prvi umirovljen sa samih 14 godina, a drugi za kaznu premješten u Kočevje, u sredinu  tuđega jezika.
 
Al' ni to nije bilo našim dosta našim narodnim protivnicima. Oni kupuju neke naše odpadnike, koji s nečuvenom bezobzirnošću i lažima napadaju Maticu hrvatsku na terenu, na kome se ona u ono doba  mogla vrlo težko mogla braniti. Bilo je kod toga često napadaja na i na moju osobu, a u vezi s Maticom, a kad se budu otvorili policijski spisi, vidjet će se zašto sam bio prizivan policiji na odgovornost. Mojim suradnicima u odboru dobro je poznato, da sam radi svoga rada u to vrieme ne jedanput stavio na kocku svoj vlastiti život…. (Izostavljam značajan dio izvješća)
 
…Dolazim na pitanja, koji su ideali nas vodili u našem radu u Matici i što smo njima htjeli postići. Ja sam u nekoliko mojih govora  na glavnim skupštinama izticao, kada nema čovječanske abstrakne  kulture, dok je ideja čovječanstva samo okvir, u kojemu su te kulture obuhvaćene a da svaki narod po svome duhu daje toj obćoj kulturi svoju notu i svaki na svoj način ostvaruje vječnu istinu. Stoga je i hrvatska kultura čisto individualno naša, a to se očituje u cielom njezinu razvoju od najstarijeg doba do danas. U tom nacionalnom pravcu nastojala je Matica našu kulturu izgrađivati. Istina, ima veza između hrvatske, slovenske i srbske kulture, kao što na pr. ima takovih veza između romanskih naroda, a bez dvojbe više nego kod nas. No hrvatska kultura ima nešto posebno, čime se izdvaja iz svih drugih slavenskih kultura. Da ne spomenem druge razlike, dostaje iztaknuti, da je naša kultura nedvojbeno nastala na autohtonoj osnovici s poviestnim i kulturnim sintezama, s romanskim i germanskim stvaranjem. No i pokraj tih utjecaja, uviek se očitovala naša nota, kao izraz našega duha, dok u srbskoj kulturnoj sintezi prevladavaju iztočni, a kod Slovenaca dominiraju izključivo zapadni utjecaji. Po svemu ovome naša hrvatska kultura predstavlja poseban odgojni tip, vezan sa svojim komponentama daleko više uz Zapad, nego uz Iztok.
 
…(predugo za virtualiju, pa još skraćujem) „No iznad svega kao zaključak ovih mojih nekoliko rieči, hoću da naglasim imperativnu nuždu, osobito u današnjim našim prilikama, da svi bez razlike staleža naš rod uskladimo s narodnim idealima slobode i nezavisnosti, pa da nikad ne ciepamo ili lomimo kompaktnost i odpornu snagu naroda, kao bismo mogli ostvariti ciljeve, vezane uz nikada neutrnulo pravo našega narodnog samoodređenja.« (Filip Lukas, Ličnosti, stvaranja, pokreti, Zagreb, Matica hrvatska, 1944.)
 
Ovo je treća knjiga iz njegova ciklusa „Za hrvatsku samostojnost“, I. knjiga „Hrvatska zemlja“, II. knjiga  „Hrvatski narod i hrvatska državna misao“. Zašto smo dali ovaj (veći dio) njegova govora na godišnjoj skupštini Matice hrvatske 1937? Prvi je razlog što u najkraćim crtama govori o njenom desetogodišnjem djelovanju za njegova predsjednikovanja, od 1928. do konca 1937. te i u detaljima ocrtava razdoblje diktature u, skoro vrijeme kad se ona događa i kako se događa. Drugi je što je u mnogim elementima izuzetno suvremen. Njegove knjige su poslije 1945. bile zabranjene, a sam je u odsutnosti bio osuđen na smrt. (Nedavno je rehabilitiran, proces rehabilitacije pokrenula udruga U ime obitelji.) O kakvom intelektualcu, ličnosti, se radi najbolje govori i ovo malo njegovih rečenica koje ovdje citiramo. Čudi me da ga već tada nisu, da ne napišem što. U nastavku dajemo  što o njemu navodi Hrvatska enciklopedija.
 
Lukas, Filip, hrvatski geograf, povjesničar i teolog (Kaštel Stari, 29. IV. 1871. – Rim, 26. II. 1958.). Nakon završetka bogoslovije u Zadru (1896.) bio je kapelan u Muću (1897.–1900.). U Grazu i Beču studirao geografiju i povijest, a nakon stjecanja diplome (1906.) bio je profesor Nautičke škole u Dubrovniku (od 1904.), gimnazije u Sušaku (od 1907.), Trgovačke akademije u Zagrebu (od 1911.). Od 1919. do 1945. predavao je ekonomsku geografiju na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi (Ekonomski fakultet); u tri navrata bio je dekan. Predsjednik Matice hrvatske 1928.–45. U tridesetim godinama slovio kao jedan od vodećih intelektualaca bliskih frankovačkim krugovima, za NDH distancirao se u nekim aspektima od ustaške politike. U svibnju 1945. otišao u emigraciju; najprije živio u Klagenfurtu (1945.–49.), a zatim u Rimu. Napisao je više od 170 znanstvenih radova i 12 knjiga iz geografije i povijesti. Uredio je (zajedno s Nikolom Peršićem) Minervin Svjetski atlas, a u Zemljopisu Hrvatske (I.–II., 1942.; urednik Z. Dugački), napisao je prilog Zemljopisni i geopolitički položaj Hrvatske. Istaknuo je važnost geopolitike kao zasebnoga područja znanosti; njegova studija Bosna i Hercegovina u geopolitičkom pogledu objavljena je u knjizi Povijest Bosne i Hercegovine (1942.). Bio je glavni urednik enciklopedijskoga priručnika Naša domovina (I.–II., 1943.), te suradnik i član uredništva Hrvatske enciklopedije. U emigraciji surađivao u časopisu Hrvatska Revija (1951.–58.). Djela: Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije (1906.), Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1922.), Geografijska osnovica hrvatskog naroda (1925.), Zapadna Evropa I. – Britanski otoci (1935.); autor je udžbenika Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske za više razrede srednjih škola (1941.) i Zemljopisa Nezavisne Države Hrvatske (1942.); većina njegovih radova objavljena je u knjigama Hrvatski narod i hrvatska državna misao (1944.) i Ličnosti, stvaranja, pokreti (1945.).
 

Priredio: Mato Dretvić Filakov

Rimsko Carstvo nije propalo zbog nadmoćnosti barbara u znanosti i umjetnosti

 
 
Rijetki su sukobi u kojima je netko sto posto u pravu, zato ću nastojati postojeći sukob znanosti i politike detaljno razložiti. Listopada dvanaestoga u kinu Vizia (pripadajućem Crkvi) gledao sam i slušao sjajnog znanstvenika, koji doslovno u malom prstu ima razumijevanje gena, genoma, markera, tumora - tj. biologiju, medicinu i biokemiju, kompletan čovjek i znanstvenik. Simpatičan, otvoren i dobronamjeran s lakoćom izražava svoje misli i opisuje obrazovne i znanstvene sustave u Skandinaviji, Njemačkoj i SAD-u. Da stvar bude lijepša Ivan je obiteljski čovjek i dobar vjernik. To je neprijeporno.
http://www.dfg.de/zentralablage/bilder/gefoerderte_projekte/preistraeger/gwl/gwl_2013/im_gespraech_dikic.jpg
Neprijeporno je i da imamo lošu i preveliku administraciju, osrednji obrazovni sistem, nepotizam, korupciju i da smo kao narod posvađani i podijeljeni na stranačke i zavičajne klike, na gole interese i egoizme, da demografski odumiremo, zabijamo se u veće gradove, iseljavamo, centraliziramo itd. Tvrdim da Ivica Đikić unatoč točnoj dijagnozi društva i visokoga školstva, pa i znanosti u Hrvatskoj ne shvaća zašto je to tako - a tu se pak radi vjerojatno o dozi naivnosti svojstvenoj idealistima visokoga uma, te nedostatku vremena za ozbiljno sociološko, antropološko i psihijatrijsko štivo. Predlažem svakome građaninu (pa i genijalcu dr. Đikiću) proučavanje djela Alainea Peyrefittea (degolistički ministar), S. B. Cohena, Lobaczewskoga, Olivera Jamesa, Harlowa, Johna Colemana, Le Bona, Ortege y Gasseta, Francisa de Waala itd., te od naših autora Županova, Tomašića, Rendića Miočevića (Zlo velike jetre), i Bilandžića, te Tenžere. Jer očito je da bolest Španjolske, Grčke, Argentine, Francuske, Italije ima istih karakteristika, posebno kod nas južnjaka.
 
Sjeverna hrvatska društva su različita (Međimurje, Varaždin i stari Zagreb imali su srednjoeuropski obrazac, a Slavonija više nalikuje na istočnu Europu. On ne shvaća što je naslijeđe komunizma i Kraljevine Jugoslavije, on ne shvaća mentalitet siromašnoga seljaka koji nema državotvorni osjećaj jer je pod tuđom vlašću i gleda na jugu hajdučki i prosjački, na sjeveru kmetski. A to se ne mijenja preko noći, država treba tradiciju da stvori kulturnu, političku i ekonomsku elitu, da izgradi institucije. Razmišlja li Đikić da smo mi na tektonskoj ploči na kojoj se dodiruju katoličanstvo, islam i pravoslavlje i da nam rat nije isključen, da se Srbi nisu odrekli propalih koncepcija, a da Turska nastoji opet ući na Balkan, elastičnim putem, tj. mekom silom zasad.
 
Što se tiče obrazovnoga sustava nitko ne spori da su vrijedni ljudi napravili puno lijepoga, ali i da se zanemaruju pitanja koja su individui kao i naciji ključna, pitanja identiteta i vrijednosne orijentacije - izbor lektire i tumačenja povijesti za mladoga čovjeka su pečat koji ostaje kroz život. Nemojte misliti da u povijesti nema dogmi i tumačenja koja odgovaraju vladajućem sloju, eliti. Jesam za slobodnu i otvorenu raspravu, čega u Španjolskoj i Jugoslaviji nije bilo.
 
Uvođenje rodno spolnog odgoja mi se ne sviđa, kao ni to da reformu vodi osoba koja ima svoj vrijednosni sud, ne liberalni ili socijalni već antikatolički i nedržavotvorni. Oko kemije, fizike, biologije ne će biti spora, svi se slažemo oko izgleda kromosoma i funkcije DNK i RNA, iako Lipton to promatra malo drugačije, ali to nije moja tema. Tema je smisao života i vrjednote! Hrvatska je mala zemlja, ona može imati vlastite znanstvene pogone koji će surađivati sa velikim centrima, ili postavljati specifične radne zadatke potrebne našoj proizvodnji. Uostalom upravo koeficijent Nobelove nagrade za prirodne znanosti pokazuje da su male države (u Europi) sposobne oformiti vrlo kvalitetne timove i uzgojiti sjajne znantvenike.
 
Slažem se sa Đikićem da padamo na ispitu što se tiče rada, morala, organizacije i (žalosno) međuljudskih odnosa i da to moramo hitno popraviti ako želimo preživjeti kao narod, slažem se da uloženi novac u znanost se ustostručuje, ali naši kapaciteti su ograničeni; pa već i liječnici koje proizvodimo bježe u svijet. Dr. Đikić je dobro istakao da nedovoljno ulažemo i cijenimo obrtničko-tehničke škole, a ja bih dodao i selo i poljoprivrednu proizvodnju. Valjalo bi analizirati i rad dr. Đikića na splitskom sveučilištu; da je bilo repova njegovi neprijatelji bi ih već otkrili. Znanstvenik je otišao uvrijeđen, ali i spreman financirati znanstvene novake vlastitim novcem. Odnos politike i struke prema dr. Đikiću je sramotan, politika sve svodi na svoju mjeru, sa čovjekom takvoga talenta treba razgovarati sa dignitetom i izbjegavati ulaženje u znanstvenu struku od strane analfabeta.
 
Ako se nešto neugodno mora reći to se može biranim riječima u četiri oka, s pozicije argumenta naravno. Smatram da je za razliku od prefriganog Radmana (s koji je izgleda imao neki sukob, ali to je normalno među ljudima) Đikić silno naivan; on ne shvaća da će doći do raspada Španjolske, da će kriza zahvatiti Britaniju, Francusku, pa i SAD. Rimsko Carstvo nije propalo zbog nadmoćnosti barbara u znanosti i umjetnosti. Propalo je ekonomski, demografski i zbog mase koja je djetinjasta, nalik amerikaniziranom Zapadu. Kao u filmu Roberta Altmana Kratki rezovi.
 

Teo Trostmann

Bez stvarne pobune u Hrvatskoj ne će biti promjene

 
 
Ne možemo objaviti elektroničke poruke, dočim potrebno je iz nekih poruka izdvojiti značajne upute: analize zbivanja u Hrvatskoj, ili prijedlozi za nova usmjerenja koja bi mogla izvući državu iz krize i narodu ponuditi nova rješenja za ponovno oslobođenje od nasrtljivosti susjednih agresora i njihovih preostataka, kao i domaćih veleizdajnika, te građana koji su po nesreći rođeni u državi koju strastveno mrze.
https://www.ealati.hr/wp-content/uploads/2017/03/120020.jpg
- Bez stvarne pobune u Hrvatskoj ne će biti promjene. Ne nazire se  niti jedna politička snaga koja bi mogla ili znala političkim i demokratskim putem zaustaviti propast ove hrvatske države. No, kako smo mi Hrvati ponovno postali ''ovce'', u velikoj sam sumnji da se bilo što može promijenuti u doglednoj budućnosti. Odlazak u svijet je ventil koji pomaže vladajućim strukturama. (A. B. hrvatski branitelj) Potrebno je naglasiti, da naši današnji vanjski i domaći neprijatelji ne ruše državu hrvatskog naroda s vatrenim oružjem, kao što je bilo u ratu 1941. nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske i 1991. nakon uspostave samostalne Republike Hrvaske. Ostali su isti neprijatelji ali ratuju s ''pristojnijim'' sredstvima: vjerskim (srbo-pravoslavljem), medijskim (jugo-četničkim u Hrvatskoj i srbočetničkim iz Srbije i BiH). TV i Radio programi ispunjeni su srpskim, bosansko-turskim i engleskim programima i melosima. Bogu hvala za ''Bujicu'' i još nekoliko lokalnih TV kanala, vjerskih radio postaja i nacionalnih portala, inače teško bi mogli uvjeriti sebe i neke druge - da u Hrvatskoj žive Hrvati!
 
Demonski liberal-demokrati će reći: Republika Hrvatska je ''demokratska'', jer imamo veliki broj političkih stanaka; imamo izabranu Vladu; imamo Sabor u punom sastavu; dozvoljene su (anti)hrvatske političke, kulturne i vjerske manifestacije, čak i malo razuman čovjek  ne može se požaliti na slobodu u ''slobodnoj'' Hrvatskoj.
 
Hrvatska je poput Cicina hana
 
Današnja Republika Hrvatska je u punom smislu riječi - ''Cicin han'' (perzijska riječ - za prihvat putnika i zaprega), u koju mogu doći neprijatelji sa svih strana; mogu na javnim skupovima optuživati hrvatski narod za ''počinjene zločine nad nevinom srpskom nejači'', dakako i ''dokazati'' kako se u Hrvatskoj budi ''fašizam i ustaštvo'', jer se javno izriče i piše pozdrav - Za dom spremni! Izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman bio je gost hrvatskog ministra obrane Damira Krističevića zbog dogovora o eventualnom nabavku izraelskih borbenih zrakoplova. U isto vrijeme (27. 9. 2017.) došao je i Milorad Dodik, predsjednik zločinačke Republike srpske i sastao se s izraelskim ministrom Liebermanom u Zagrebu, a da o dolasku i sastanku vlasti u Hrvatskoj nisu imale nikakvo prethodno saznanje!? No, nije istina da nitko u Hrvatskoj nije znao za dolazak Dodika i njegov tajni sastanak s Liebermanom. Milorad Pupovac, izvršni dužnosnik Vlade u RH, pozvao je Dodika i upriličio sastanak bosanskohercegovačkog četnika s izraelskim Židovom. Dodika je dovezla limuzina iz Banja Luke u Zagreb, a to nisu znale hrvatske vlasti niti su vidjele službe državne sigurnosti na granici!? Očita besmislica.
 
Isto tako, vlasti u Hrvatskoj nisu znale za dolazak četnika Aleksandra Vulina, srpskog ministra obrane, u hrvatski kraljevski grad Šibenik (ab absurdo!)  gdje je bio nazočan na ustoličenju srpskog episkopa u južnoj Hrvatskoj, gosp. Nikodina Kosovića. Ali, vlastodršci su otvorenih usta pomno slušali - čitanje četničke poslanice po Vulinu građanima u Hrvatskoj: ''Hrvatska se nalazi u stupnju ludila fašizma, fašisti, ustaše i ustaški vikari (za bl. Alojzija Stepinca), ustaški generali (za gen. Antu Gotovinu), Hrvatska je potonula u ludilo iz kojeg nije u stanju da se otrgne'', riječ je četnika Vuline.
 
Pretpostavit ćemo da vlasti u Hrvatskoj ne znaju za dolazak srpske pjevačice - četnikuše Svetlane Ražnatović Cece, supruge krvnika Arkana, koja će u Zagrebu održati koncert, motivirana medijima da je ''veoma popularna u Hrvatskoj''? Jedan hrvatski bogataš uplatio je  Ceci 200.000 eura na njezin bankovni račun u Beogradu. On (?) je uvjeren da će zaraditi tonu kuna za Cecu i sebe, jer ona će ''zapaliti'' Zagreb. Kada bi iz groba ustali Hrvati koje su zaklali četnici u Zagrebu, Ceca bi otprašila k Arkanu sa svojim ''obožavateljima'' u Hrvatskoj. Ali, na žalost, u Hrvatskoj živi mnogo zombija (živih mrtvaca). Kakav bi bio doček hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu u Beogradu? Isti kao i u Puli.
 
Srpski hoteli, vile i jahte u Hrvatskoj
 
Vjerojatno vlasti ne znaju da iz Beograda dolazi još jedna srpska starka - Lepa Brena, koje će održati niz koncerta u Hrvatskoj. Brena ne dolazi u Hrvatsku samo zbog ''pevanja'' na koncertima, nego Brena (s hrvatskim kunama skupljenim na koncertima u Hrvatskoj) kupuje hrvatske hotele u Šibeniku i Puli za srpsku i bošnjačku čeljad, s riječima: ''Hajde da se volimo i svi zajedno zabavimo.'' Srpski poduzetnici u Hrvatskoj - u svojim hotelima i vilama u Dubrovniku, Šibeniku, Rijeci i Puli zabavljaju goste iz Srbije i iz drugih zemalja svijeta sa žikinim melodijama, srpskim jelima i časte sa srpskim pićima - u Hrvatskoj! Srpski poduzetnici također sa svojim luksuznim jahtama kruže obalama Jadrana i strancima tumače srpsku ''istoriju'' u Hrvatskoj. U Hrvatsku dolaze glumačke ekipe koje snimaju filmove u Dubrovniku i drugim gradovima i otocima i svoje slobodno vrijeme provode na srpskim brodovima. Na Visu se snima film ''Mamma Mia II.'', pa na otoku ima nekoliko stotina članova filmske ekipe među kojima se nalaze i najveće hollywoodske zvijezde, koji su se do sada vulgarno zabavljaju na brodu Čedomira Jovanovića. Policija je sumnjala na ''crne chartere'' već mjesecima, ali tek su sada ''ulovili'' Čedomira Jovanovića, kad je pri kraju snimanje ''Mamma Mia'' na Visu!   
 
Vlade u Republici Hrvatskoj (od 2000.), odnosno predsjednici RH i predsjednici Vlade i Sabora nazočili su s ministrima u punom sastavu na četničkim dernecima i lomili ''lebac'' u Hrvatskoj. Dakle, čuli su iz prve ruke ovakve i slične optužbe i provokacije (Aca) Aleksandra Vulina, Aleksandra Vučića, Aleksandra Stankovića, Milorada Pupovca, patrijarh Irinej i stotinu drugih, ali ništa nisu učinili za zaštitu nacionalnih interesa i osobnog ponosa!? Da su barem demostrativno napustili dvorane i zabranili dolazak spomenutih četnička iz Srbije i BiH u Hrvatsku. Sve vlade u RH nisu još uspjele (ili htjele) ukloniti četnike, na čelu s Pupovcem, koji su ostali nakon Oluje.
 
''Problem je, jer su se sve naše vlade od 2000. počele ponašati sluganski, a prešutnim ponašanjem i da se kriminalizira Domovinski rat, to je s naše strane bio jedan od najčistijih ratova u povijesti. Da ne kažem da smo jedini koji su spriječili genicid, onaj u Bihaću. Zaglavni temelj ove države je 5. kolovoza i pobjednička 'Oluja', a Srbija i međunarodna zajednica ne daju nam da ga slavimo! Srbima će politika uvijek biti velikosrpska. No, nama oni nisu problem, nego Jugoslaveni koji su pretežno u Hrvatskoj, a Beogradu ih ima manje.'' Lošo (Bujica). Znači, ''oni iskušavaju našu snagu i naš otpor, ali na njega ne nailaze'', rekao je Hebrang i dodao kako specijalni rat sve više jača, dok jednom ne dostigne točku u kojoj bi mogao ponovo postati agresivan i u teritorijalnom smislu. (direktno.hr)
 
Srpskočetnička i jugoudbaška promidžba poistovjećuje hrvatsko domoljublje s ustaštvom, a ustaštvo definiraju ovako: ''Kao što su ustaše tada bile izdajice Hrvatske, današnji izdajice su ustaše u Hrvatskoj''. Drugim riječima, Hrvati koji su se u svojoj domovini za vrijeme NDH-a borili protiv srbočetnika i jugopartizana bili su ''izdajice'' Hrvatske, a oni koji se danas u Republici Hrvatskoj bore protiv takvih neprijatelja su ''izdajice'' u Hrvatskoj. Ovakvi izazovi moraju pobuditi pobunu u Hrvatskoj.
 
Tko su javni, tajni i pritajeni jugoslaveni o njima je napisao knjigu Vjekoslav Krsnik, prvi upravitelj Hrvatsjke izvještajne novinske agencije (HINA), koja je bila predstavljena 26. 9. 2017. u Dominikanskom samostanu u Splitu. Na 143 stranice knjige Krsnik je nabrojio 100 hrvatskih jugoslavena, koje je prikazao ''mentalnim komunistima: ''u našem društvu i razotkriva antidržavnu strukturu u koju spadaju titoisti, regionalisti, globalisti, a koje autor jednostavno naziva novojugoslaveni. Tko su vodeći hrvatski jugoslaveni, autor se u sastavljanju liste rukovodio prije svega političkim i javnim djelovanjem navedenih osoba i organizacija.'' Potrebno je pročitati Krsnikovu listu - 100 hrvatskih jugoslavena (dragovoljac.com).
 
Hrvatskih branitelja sve manje, a boraca NOB-a sve više
 
- Ovih dana hrvatska javnost je saznala kako 82.889 hrvatskih branitelja nema nikakvih primanja, nezaposleni su i nemaju mirovinu. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je više od 54.000 branitelja umrlo nakon rata, a svake godine umire ih  sve više. Samo 2016. umrlo je 4.073 branitelja. Od 505.694 hrvatski branitelja koji su u evidenciji danas  je živih 442.710. Njih 56.362 ostvaruju pravo i imaju status ratnog invalida. Zbog produženog roka za priznavanje statusa hrvatskih branitelja očekujemo nekoliko stotina novih statusa. S druge strane, borci NOB-e sve je više. I nakon 72 godine od završetka Drugog svjetskog rata. (hrvatski-fokus)
 
Težak položaj hrvatskih branitelja u državi koju su s krvlju oslobodili i njoj utemeljili slobodu i demokraciju, pogoršava se sve više svake godine, i svake godine ih je sve manje i manje. Gore navedene statistike su potresne za svakog čovjeka koji ima i zeru ljudskog razuma i hrvatskog ponosa, jer da se toliki broj hrvatskih dragovoljaca nije odazvao pozivu domovine danas bi većina hrvatskog naroda živjela u Velikoj Srbiji. Stoga treba češće poginulim hrvatskim braniteljima donijeti cvijeće  i upaliti svijeće na njihovim grobovima i preporučiti sv. mise za njihov pokoj. Hrvatske branitelje koji su ratni invalidi njima treba pomoći i pružiti ruku uz srdačan pozdrav prigodom susreta na ulici ili u društvu. Samo tako možemo odati dužno priznanje i iskazati zahvalnost njima, a oni će s lakše trpiti bolove, jer će osjetiti da njihove žrtve nisu bile uzalud.
 
Iseljavanje je drugi genocid nakon Bleiburga
 
''Samo je u prošloj godini, prema službenim podacima, iz hrvatske iselilo 36.436 građana, dodali se tome 13.836 više umrlih nego rođeni, dobivamo negativni saldo od prko pedeset tisuća. Još pogubnije je stanje u hrvatskim krajevima u BiH. Taj trend koji bilježimo iz godine u godinu ostaje, za sada, bez učinkovita političkog odgovora, samo što se taj problem prigodnički spomene.'' (hrsvijet.net) Nije samo iseljavanje i umiranje epidemija u Hrvatskoj, nego ima i drugih uzroka koje more hrvatski narod, kao što su  obrazovanje, pobačaji, korupcija i kriminal. Sve su to uzroci i posljedice današnjeg teškog položaja hrvatskog naroda u svojoj domovini, kojima je jedini spas odlazak u tuđinu.
 
- S političke točke gledišta: HDZ, kojemu je na čelu predsjednik Vlade Andrej Planković, nije više ni prepoznatljiv, kao morla košulja priljepio se uz Pupovca i srpsku manjinu, s antihrvatskim SDP-om, HNS-om i drugim političkim partijama stvara koalicije i povjerenstva. Predsjednik ne shvaća ili ne će da shvati, da s onima, s kojima je u koaliciji, kad bi se s njima kuhao u jednom loncu ne bi se mogli zgusnuti, kamo li usuglasiti u Hrvatskom (državotvornom) saboru. Da je hrvatski narod, u prvom redu HDZ, izabrao dr. Zlatka Hasanbegovića za predsjednika stranke, on bi sigurno bio i predsjednik Vlade, onda bismo svi bili - Za dom spremni i nikome ne bi padalo na pamet da se seli iz Lijepe naše.
 
- Koji ne zanju neka uče, a onima koji znaju neka je ugodno da se sjete. (Ch. J. Henault
- Gospodarstvenim riječnikom rečeno: Todorićev Agrokor bio je ''rudnik zlata'' za njegovu obitelj, za veliki broj političara (mafijaša) i doveo je RH u stečaj. Ivica Todorić bio je gospodar gospodarstva u RH, a dobrim dijelom i u susjednim državama i tek su mu stali u trag kako je krao i koliko je ukrao. Todorić optužuje Vladu (napad je najbolja obrana) za raspad Agrokora, dok u međuvremenu u kofere sprema zlatninu i gotovinu. Možda čak ode i u Moskvu. Mnogi su pisali o Todorićevom poslovanju, uspjehu i eventualnom padu, ali država je držala do Agrokora kao do političke stranke. Todorić se stoga na državne i međunarodne optužnice postavio u ulogu valjanog svjedoka i suca. Umjesto da mu je zamrznuta sva imovina, njegova i njegove obitelji...
 
- S obrazovnog stajališta: Srbi su naučili od Engleza - tamo gdje ne može vruće željezo, može slatka riječ. Skoro cijelo prošlo stoljeće u Hrvatsku se uvozi na velika vrata - srbizam i zapostavljaju hrvatski kniževnici. Ne ćemo ni govoriti o tome koliko su srpsko-kraljevski četnici i Titovi srbo-partizani spalili hrvatskih knjiga i opljačkali hrvatsku literalnu i kulturne baštine; posrbili hrvatski književni jezik i učili hrvtsku djecu da mrze svoje roditelje koji su oni ubili nakon sloma NDH i svršetka Drugog svjetskog rata. Stoga se u propovijedi u Mariji Bistrici u nedjelju 1. listopada 2017. nadbiskup Želimir Puljić osvrnuo na kurikulnu reformu, koju Milanovićev drug Boris Jokić kani nametnuti hrvatskoj djeci u hrvatskim školama. ''Nevjerojovatno je bilo čitati kako su predlagači nove kurikulne reforme obrazovanja izbacili Marulića iz popisa školske literature (zamislite englesku književnost bez Shakespearea i njemačku bez Goethea)'' (narod.hr)
 
Poruka Predsjednice RH - nadahnuće za budućnost
 
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u petak je uputila čestitku povodom 8. listopada, Dana neovisnosti Republike Hrvatske, svim Hrvaticama i Hrvatima te državljanima u domovini i diljem svijeta, te poručila kako je stvarna snaga hrvatske države u zajedništvu svih, u samopouzdanju, mladima i vjeri u budućnost. Svako kraljevstvo, ako je u sebi nesložno, opusti. (lk.11.15) ''Taj povijesni cilj ostvarili smo nakon mnogih stoljeća borbe za opstojnost i slobodu. Stoga se danas sa zahvalnošću sjećamo svih koji su kroz povijest žrtvom, radom i životom pridonijeli njegovu ostvarenju.'' naglasila je predsjednica Grabar-Kitarović. Poručila je i kako danas, kao neovisna država koja je punopravna članica međunarodne zajednice i Europske unije. Hrvatska ima sve formalne pretpostavke za slobodan nacionalni i društveni razvoj i afirmaciju u svijetu. ''Uvjerena sam da ćemo ostvariti sve razvojene ciljeve kojima težimo. Vjerujem u budućnost naše neovisne Hrvatske''. (direktno.hr) Sve mogućnosti u Hrvatskoj ovise o volji naroda i vjeru u Boga, ali volja i vjera samo su nadahnuće za stvaralaštvo, a rad, žrtva i ljubav za domovinu su temelji za ostvarenje osobnog prosperiteta i integralne slobode. Ali, bez stvarne pobune u Hrvatskoj neće biti promjene: za tvrdu kvrgu treba imati tvrdi klin!
 

Rudi Tomić

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1151 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević