Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17
Samo najmaštovitiji među nama mogu shvatiti poantu odluke Dalijinog Povjerenstva
 
 
Tako je to kad se patent ne zaštiti na vrijeme. I ako čovjek mjeri svijet prema sebi i živi u uvjerenju kako su svi oko njega časni i pošteni. Umjesto da je odmah pokrenula proceduru kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/najcesca-pitanja/) i na vrijeme zaštitila svoj patent za borbu protiv korupcije, naša Dalija Orešković je (onako dobrohotna, lakovjerna i širokogruda kakva inače jest), ovoga puta (figurativno rečeno) „promašila cijelu loptu“ i poput nedozrele šiparice dopustila da je „preveslaju“ oni koji sjede u svojim uredima i bave se plagijatima – od političkih programa preko seminarskih radova i školske lektire do doktorskih disertacija i beletristike. Bratija je na vrijeme prokužila kako se kapacitet kakav Dalija ima rijetko sreće i zato je mudro čekala da sama otkrije karte, što je ona (u naivnom uvjerenju kako su takve nečasne radnje kod nas nemoguće) i učinila još u srpnju ove godine, najavljujući: „Moj predsjednički program je antikorupcijski“. Ravno u glavu – nego što! Odjeknulo je to kao grom iz vedra neba, raja skočila na noge..., na korak do revolucije je bilo, ali tog su trenutka i oni su stupili u akciju!
Pitate se: „Tko oni?“
Pa kako tko... ovi iz Ureda predsjednice KGK!
https://66.media.tumblr.com/ac7df8bccd0d51743175d3dee9e53455/tumblr_pla5axaKRb1wqe41co1_500.png
Doduše i mnogi su drugi nastojali dočepati se te Dalijine čarobne formule, političkog „grala“, alkemijske umotvorine koja život znači, ali, čini se da su ovi s Pantovčaka imali najbolju ekipu na okupu. I njjaču logistiku. Pa i najviše novaca.
I ćopili oni od Dalije program.
Čujem (a i sama Dalija je na TV izjavila), kako su prepisali sve od slova do slova (u kompletu sa znakovima interpunkcije, samo se predsjednica na kraju potpisala umjesto nje).
Nisu žalili truda i vremena.
A i kako ne bi, kad se takvo remek-djelo jednom u životu viđa. Dobro upućeni već sad tvrde da je to najveća krađa intelektualnog vlasništva još od vremena kad su mnogi od potonjih „mirotvoraca“ plagirali nenasilnu borbu za mir velikoga Mahatme Gandhija i sve skupa prikazali kao vlastiti projekt (neki izvori govore kako je i sam Dalaj Lama profitirao od toga).
Kako god bilo, imam dojam da će ovo uzburkati duhove u Europi (a i šire) u većoj mjeri nego afera Watergate (s početka 70-ih) ili ona vezano za lažirane „tajne Hitlerove dnevnike“ (deset godina poslije). Samo dok se pročuje.
 
Kao što svi jako dobro znamo, borbe protiv korupcije nije bilo dok se na javnoj sceni nije pojavila Dalija Orešković, kao što ni borbe protiv nasilja nad ženama nije bilo do pojave Jelene Veljače, borbe za ljudska prava dok se nije pojavila Rada Borić, socijaldemokracije do ere Ivice Račana (mislimo na onu „hrvatsku“ fazu poslije 1990.)... I kad znamo da je tomu tako, jasno da nije mogao postojati ni antikorupcijski program, odnosno patent, prije Dalije!
 
Dalija se zalaktala (što se antikorupcije tiče) već s prvim danom stupanja na dužnost u „Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa“. I prije je vodila borbu na toj fronti, ali uglavnom u ilegali, no, od 25. siječnja 2013. to čini službeno i javno, kao osoba čiji su nastupi medijski praćeni i od koje drhti politička elita. Kod nje nije bilo praznog hoda. Nije doduše dirala komunjare i liberale, budući da je vođena nepogrešivom intuicijom od početka shvaćala kako je prava opasnost na onoj drugoj strani političkog spektra. Zato se bez pardona okomila na predsjednicu države – pri čemu je pomno istražila sve vezano za njezine privatne proslave, naročito rođendane (kad ih je slavila, s kime u društvu, što se tamo jelo i pilo – i koliko, tko je častio koju rundu pića na tim feštama, tko joj je kakve darove kupio – i naravno, koliko su plaćeni itd.), sve do u najsitnije detalje.
 
Ništa nije moglo promaknuti famoznoj Daliji ledenog pogleda i vrućeg srca prenapregnutog antikorupcijskim nabojem. A tek kad se dohvatila Karamarka i njegove supruge! Samo najmaštovitiji među nama mogu shvatiti poantu odluke Dalijinog Povjerenstva koje je došlo do zaključka kako je imenovani „bio u sukobu interesa“ zato što je poznavao izvjesnog lika s kojim je surađivala njegova supruga (i to još u vrijeme dok mu nije bila supruga!), a lik je bio član Uprave INA-e, pa je Karamarko kao potpredsjednik vlade mogao biti pristran kad se radilo o odlukama vezano za INA MOL – iako je tražio izlazak iz arbitraže čiji se krajnji rezultat obio Hrvatskoj o glavu). Presudili su „ekonomski interesi supruge“ koji su u ovom slučaju „izjednačeni s interesima Tomislava Karamarka kao dužnosnika“. Kombinacija za izludit'! Kroz taj labirint mogu samo iskusni kardeljevci i potomci istaknutih članova CK SKH, nitko drugi. Moraš imati poseban marksističko-lenjinistočko-staljnističko-titoistički gen, a Dalija ga očito ima. Presuda po kojoj je Karamarko „bio u sukobu interesa“ glatko je pala na Ustavnom sudu 2. srpnja 2019. god (glasovanjem sudaca 10:3), ali to ne mijenja na stvari! Zna se tko su lopovi! Zna se! Ima tu nešto! Nije Dalija bez veze donijela onako genijalan zaključak.
Na sudu je pala i odluka Dalije i njezinog famoznog Povjerenstva o tomu kako je bivša potpredsjednica Vlade, Martina Dalić „bila u sukobu interesa“ vezano za „Agrokor“ i grupu „Borg“.
 
No, tada već „fatalne“ ili „Crne“ Dalije (kako je samu sebe nazvala) više nije bilo na toj poziciji. Umiješali se „BORG“, CIA, MOSSAD, VOA, POA, SOA i skupa s Plenkovićem uspjeli nekako spriječiti njezino ponovno imenovanje na čelo Povjerenstva. Jedan dio toga što se događalo iza kulisa lucidno je opisala otpisana šefica Povjerenstva za sukob interesa u svojoj hit knjizi „Crna Dalija - tko je, zašto i kako smijenio Daliju Orešković“. Koliko je poznato, prodano je već više od stotinu primjeraka. Istina se ipak, sporo i polako ali sigurno probija do očiju, ušiju i svijesti čak i nas Hrvata. Očekuje se prijevod knjige na indijski, kineski i siswati, možda i na neke druge jezike.
 
Njezina nasljednica (Nataša Novaković) nastavila je tamo gdje je ona stala, pa je među ostalim na red došao ministar Zdravko Marić za kojega se doduše nije moglo utvrditi da je bio u sukobu interesa, ali je nova šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (koja također ima ugrađen antikorupcijski gen) „mudro“ zaključila da se u slučaju Martine Dalić i Zdravka Marića „ne radi o sukobu interesa“, ali da su oni „povrijedili načelo obavljanja javne dužnosti“. Tako je lucidna Nataša proširila ovlasti Povjerenstva na čijem je čelu i ono bi se ubuduće trebalo zvati „Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i povrjedi načela obavljanja javne dužnosti“ (s mogućnošću daljnjih dopuna, ovisno o ukazanim potrebama i mogućim daljnjim presedanima) i posredno relativizirala presude Upravnog i Ustavnog suda, što je sasvim u redu – jer zna se tko tamo sjedi! Naravno, to što su aktivnosti spomenutog Povjerenstva od samoga početka išle sinkronizirano sa zahtjevima oporbe o smjenama pojedinih dužnosnika, čista je koincidencija, jer ono je (kao što se jako dobro zna) totalno „neovisno“, „samostalno“ i „nepristrano“, što je neupitna činjenica.
 
Na kraju balade, „Crna Dalija“ postala je još crnjom nakon što je na izborima za EU parlament skroz-naskroz krahirala – ali samo u Hrvatskoj gdje je dobila 2,2% glasova. U Indiji (u kojoj je antikorupcijska svijest daleko razvijenija nego kod nas), pobijedila je s 40% osvojenih glasova (16 glasača joj je poklonilo povjerenje)! Taj blistavi uspjeh upotpunili su rezultati izbora u Kini (gdje je sjajno parirala HDZ-u i dobila isti broj glasova – oko 30), a nisu bili loši rezultati i na mnogim drugim egzotičnim destinacijama – jednom riječju svugdje gdje je korupcija prepoznata kao „rak-rana“ društva, a antikorupcija na cijeni. Tako se antikorupcijska slava naše Dalije polako ali sigurno pronosi diljem (trećeg) svijeta. Kao u vrijeme Pokreta nesvrstanih.
 
Mnogi, naravno, nastoje izbaciti je iz sedla i svrgnuti s mjesta najvećeg borca protiv korupcije na „Zapadnom Balkanu“. Tako je Mislav Kolakušić zapeo baš za tu antikorupciju i drži je se k'o pijan plota od kad je prvi put ugledao svjetla reflektora i oko kamere. Ne može svezati jednu za drugu a da ne spomene borbu protiv korupcije. I navodno, to će riješiti „odmah sutradan“ nakon pobjede na izborima (kad postane predsjednik, premijer, ministar policije i pravosuđa što će mu uz status europarlamentarca ojačati poziciju). Ali, mudar je, šuti, neće otkriti recept kako ga drugi ne bi plagirali. Koliko god izgledao munjeno, čini se kako zna s kime ima posla.
Ni nije on jedini.
 
Na antikorupcijskoj sceni već pomalo gužva. Konačno smo dobili i „Deklaraciju protiv korupcije“ (Ole!). Tim koji ju je potpisao sastoji se od grupacije čija su dva glavna stupa jedan bivši obijač automobila (svojedobno krivično gonjen i osuđivan zbog kriminalnih djela pljačke) i vođa naših vrlih „socijaldemokrata“ koji je iskoristio svoju političku poziciju kako bi se „ogrebao“ za stipendiju u iznosu od preko 260.000 kuna, a koja mu nije pripadala ni po jednom poznatom kriteriju (zanemarimo li moralno-političku podobnost). Tako se još jednom potvrdilo u praksi kako se iskustvo najbolje stječe na vlastitoj koži. Tko može bolje raskrinkati kriminalce i lopove od bivših lopova i kriminalaca? Tko? Tko može bolje utvrditi svaku, pa i najmanju zloporabu položaja od onih koji su ga zlorabili? Dakle, Hrelja i Aleksić će (u svakom slučaju) itekako imati što naučiti od Kreše Beljaka i Davora Bernardića. A tko je tu od koga što prepisao i čemu će sličiti naša politička i javna scena kad „antikorupcijaši“ postanu brojniji od korumpiranih (što je s obzirom na izraženi trend sasvim moguće i realno za očekivati), saznat će oni koji sve to prežive.
 

Zlatko Pinter

Dinamovke navijaju samo za potentne Dinamovce…

 
 
Ako je diplomata gajdaš, onda je diplomat muljator.
Ako su jedni socijal-demokrati, onda su protivnici asocijalni nedemokrati.
Ban Jelačić je jahao konja Bošnjaka Emira – nije fer.
Bolje je navijati  i za HDZ nego za ZDS.
Bolje je vjerovati u jednoga Boga, a ne u mnoge.
Bolje je u krevetu nego na kauču.
Bolje je Dinama gledati u fotelji, nego u loži.
Bero upozorava da zdravstvena skrb služi svima, a ne samo privilegiranima. To, to – bravo!
http://futbolgrad.com/wp-content/uploads/2019/03/GettyImages-1045619638.jpg
Da nam nije demokracije radio i televizija ne bi smjela reklamirati tuđice i iskrivljene hrvatske riječi.
Dinamovke navijaju samo za potentne Dinamovce koji nabijaju i zabijaju.
Dobro je što građane educiraju kako se boriti protiv zagrebačkih komaraca.
Fokusirani suradnici pišu za popularnost i slavu, a komentatoru – šipak.
Gdje se može nabaviti pravda ako ne može na sudu, u policiji i inspekciji?
Gdje se može popiti kava za pet – minita?
Gospa je samo velika.
I češalj je luksuz.
 
I Hajduk igra u Europi zahvaljujući EU-u.
Jadran najviše hvale oni što ljetuju kod prijatelja.
Je li jezikoznanac rječoznanac, lingvist,  jezičar ili jezikoslovac koji zna čitati slova?
Jesu li autočasnici časnici kao hodočasnici?
Još samo Bošnjaci i Hercegovci njeguju pravo staro bratstvo i jedinstvo.
Kad Orban pomaže Osijeku u gradnji velebnog stadiona zašto ne bi pomogao i Zagrebu?
 
Kako bijaše na početku tako i sada... Sada je ipak malo jeftinije.
Kakvi su ljudi kojima trebaju ratovi?
Kako javno priznati da grizu samo komarice, a da ne bude seksizam ili kakav politički problem.
Kaže da Bog pomaže, a bogovi odmažu.
Kaže da više nema što za dati, ali ima za primiti.
Kažu da je vrhunski igrač jer ima „tu lijevu i desnu nogu“, ali je šteta što nema i srednju.
 

Osvrt na prošle izbore - HF

 
Ivona Milina: A tko pita za duševne boli abnormalnih?
Zlatko Hasanbeg: Bolje je prisiljavati nego moralizirati.
Željko Prvan: Kritiziram Hrvatsku iz ljubavi, a ne kao drugi. Ideja budale je da na grobovima rastu rogovi.
Dr. Mesić nas educira o razlici između željezne  zavjese i zastora.
Stipe misli da smo u regiji i da bismo trebali surađivati s regionalcima u boljoj kondiciji.
 
Branko Mijić: Šteta što predsjedničino srce nije imao prilike osluškivati prostim uhom.
Istrijan Frank: Šeks i Pašalić su se kretali razinom umjesto po zemlji.
Prof. Milorad: Neki njeguju milu militarističku kulturu u akutnoj vlasti.
Milojko Panta: I etno sukobi mogu biti zapaljivi.
Ciglenečki: Glupost nije hrvatska percepcija.
 
Dejan Kovač: Kad je mogao polubravar biti predsjednik može i kovač. Iščezao je Adolf, ali se oživio Fred.
Martić (u otsutnosti): Zašto je Milošević prestao o tome govoriti?
Vukovarski grdonačelnik se boji ako mu opet u goste dođe preko 100 tisuća kako će ih nahraniti i napojiti.
Ž. Cvrtilo misli da Srbija drži svoje moćne poluge i ćuskije u Hrvatskoj.
 

Martin Jakšić

Zbog izjave u Saboru 1861. o pogubnosti jugoslavizma po hrvatski narod, Haulik je istisnut iz standardne (jugoslavenske) hrvatske povjesnice

 
 
Ivan Biondić: Kardinal Haulik – Prorok jugoslavenske propasti, drugo dopunjeno izdanje, nakladnik Kraljevska akademija Zagreb – Hrvatska, sunakladnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori, Basel, Švicarska -  Zagreb, 2019.
Slikovni rezultat za Ivan Biondić: Kardinal Haulik – Prorok jugoslavenske propasti
Prof. dr. sc. Ivan Biondić objavio je drugo dopunjeno izdanje knjige posvećene liku i djelu kardinala Jurja Haulika (1778. – 1869.), podrijetlom Slovaka, zagrebačkog biskupa, hrvatskoga domoljuba i borca za svekolika hrvatska prava u Habsburškoj monarhiji, kao i čovjeka koji je upozoravao i na brojne druge ugroze koje prijete hrvatskom narodu. Tako je 1861. godine proročki izjavio: Imade ih, koji si mnogo obećavaju od sdruženja jugoslavenskih narodah. To po mojem osvjedočenju je stalno, da se tako važni pokret stvarih ni bez prolivanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih nevoljah, a ni bez upliva evropejskih velevlasti, poimence francezke, ruske i englezke neće moći dogoditi. Komunizam, koji nije drugo nego nijekanje prava svojine, zaokrenulo vratom ne samo političkom nego i društvenom ljudskom životu. Bilo bi to poguba naroda. Te 1861. godine Haulik je maestralno upozorio na nekoliko bitnih činjenica koje će sudbinski zaokupljati život hrvatskoga naroda: pogubnost jugoslavenstva za hrvatske interese i njegove propasti; sudbinu hrvatskoga i drugih naroda koja će ovisiti o interesima velikih sila i komunizam kao opću prijetnju svim slobodoljubivim narodima.
 
Nadbiskup i kardinal Juraj Haulik rođen je u Trnavi 20. travnja 1788. Zagrebačkim biskupom imenovan je u svibnju 1837. U svom pastirskom nastupu pred vjernicima i svećenicima, među inim rekao je: Vas molim i zaklinjem da me smatrate svojim i onim koji domovinu vašu smatra svojom domovinom. Godine 1856. papa Pijo IX. imenovao ga je kardinalom. Brojne su zasluge Haulika za hrvatski narod i Katoličku Crkvu u Hrvata o kojima piše autor ove vrijedne monografije. Spomenimo samo neke: uzdignuće  Zagrebačke biskupije na nadbiskupiju i uspostavu hrvatsko-slavonske crkvene metropolije, uspostavio je književno i izdavačko društvo sv. Jeronima za promicanje pučke prosvjete, jedan je od suosnivača MH, za javnost je otvorio Metropolitansku knjižnicu, uredio je park Maksimir, suprotstavljao se ugarskom hegemonizmu, podupirao je i financijski pomagao knjižnice, glazbena društva, novine i časopise, kulturne ustanove, izgradnju Hrvatskog glazbenog zavoda, Narodni muzej, podupirao zaklade za siromašne, a novčano je pomagao i brojnim hrvatskim gradovima. Ovo je tek mali isječak iz djela ovog velikana Crkve u Hrvata, hrvatskoga domoljuba i duboko utkanog u razvoj ondašnjeg hrvatskog društva – gospodarskog, znanstvenog, kulturnog, političkog.
 
Prof. Biondić prihvatio se zadaće, rekli bi oživljavanja velikog Haulikova djela, suočen sa poznatim našim hrvatskim zaboravom vrijednih ljudi i njihovih djela. Upravo njegova knjiga ponovno vraća sjaj i svijetlo nad tim čovjekom i njegovim djelom. Biondić ukazuje na Haulikova znanstvena djela kao i na literaturu te autore koji su o njemu pisali, a podsjeća nas da je početak oživljavanje djela Haulika vezan uz krug povjesničara oko Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“. Autor spominje stavove nekolicine njih – A. Szabo: Haulik je djelovao u prilog hrvatske državotvorne politike i bio mecena hrvatske kulture i znanosti, a također i jedan od najdjelatnijih ljudi toga vremena. Dragutin Pavličević: Naspram maksimalističke (Starčević, Kvaternik) i minimalističke (Strossmayer, Rački), Haulik je pripadao optimalističkoj političkoj opciji (I. Mažuranić, A. Vranitzany, I. Kukuljević i dr.), što je kanila postići izravnu nagodbu s Austrijom, a ne Ugarskom. Juraj Kolarić: Iako podrijetlom Slovak, prihvativši Hrvatsku kao svoju domovinu, Haulik je ostavio duboki trag u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća. Uz crkveno, djelujući na političkom, društveno-gospodarskom i kulturno-prosvjetnom području, Haulik polaže temelje moderne Hrvatske.
 
Haulikov magnum crimen?!
 
Biondić se nakon temeljitog suočavanja s djelom Jurja Haulika pita? U čemu je, zapravo , Haulikov magnum crimen? Između maksimalističke (pravaške ideje samostalne i neovisne Hrvatske) i minimalističke (nagodbenjaštvo i kasnije ujedinjavanje u jugoslavensku zajednicu) što je 1860-ih izabrala onodobna politika, Haulik je zagovaratelj optimalističke opcije (koja želi maksimalnu autonomiju unutar Habsburške Monarhije). S tim u svezi, proročki upozorivši na nacionalnom Saboru (1861.) na tragične „pogube naroda“: jugoslavizam (koji se „bez prolijevanja čovječje krvi i drugim mnogobrojnih nevoljah, a ni bez upliva evropejskih velevlasti, neće moći dogoditi) i komunizam (koji „nije drugo nego nijekanje prava svojine“, odnosno poguba za politički, društveni i ljudski život. To su prema Biondiću glavni razlozi da je Haulik bio istisnut iz standardne (jugoslavenske) hrvatske povjesnice.
 
Biondić nadalje kritički promatra minimalističku političku opciju koju su zastupali Strossmayer i Rački, vidjevši u njoj veliku opasnost, obzirom na različite antihrvatske političke opcije koje su se na nju lijepile. Da kažemo do dana današnjega. Tako je u nekim ondašnjim, a nama i bliskim vremenima, ovaj dvojac bio predstavljen kao nezaobilaznim temeljima jugoslavenstva. U tom bi smislu trebalo više inzistirati na priznanju zabluda,(poput ove  Račkoga: Žuđeno jedinstvo svij Jugoslovjenah, a ponajprije Srbo-Hrvatah i Slovenacah, pospješiti bi imala Jugoslovjenska akademija, kojoj prvi i najveći Jugoslovjen naumi metnuti temelj- Zagreb, 1860.)  kako Strossamyera tako i Račkoga, napose iz njihovih pisama u kojima su svjedočili o srpskoj prijetvornosti i zalaganju za, prije svega, vlastite srpske, a ne neke imaginarne interese jugoslavenskih naroda, o kojima su populistički zborili.  Nešto slično što će kasnije 1928.g. , po povratku iz Beograda, kada su prešli Zemun, izjavio teško – na smrt ranjeni, Stjepan Radić: Nikad više s Beogradom!
 
Hrvatska povjesničarka A. Szabo suočena sa dugotrajnim zanemarivanjem Haulikova djela, napose što se i kada se o njemu pisalo to je bilo uglavnom negativno, primjerice kao čovjeku (nazadnjačkih) usmjerenja, protivniku narodnog preporoda, odanom politici bečkog dvora i apsolutizma, upozorava, da se pri tome zabacivala izvorna povijesna građa koja o njegovu djelu govori posve drugačije.  
 
Biondić otvorio brojna pitanja hrvatske politike u 19. stoljeću
 
Svojom knjigom o Hauliku Biondić nije razgrnuo i opovrgnuo samo  laži o zagrebačkom nadbiskupu i velikom čovjeku hrvatske kulture i politike Juraju Hauliku, nego i otvorio brojna pitanja hrvatske politike u 19. stoljeću s posljedicama na 20. stoljeće: jugoslavenstvo, srpstvo, ilirizam, pravaštvo, nauk i politiku braće Radić i HSS-a, komunističku ideologiju, panslavenstvo i dr., sve ono što će do dana današnjega pratiti hrvatsku političku misao i tegobne političke sudbine političkih aktera i hrvatskoga naroda u zadnja dva stoljeća. Iz Biondićeve knjige možemo puno toga naučiti, razumjeti brojne nedoumice, povijesne laži i iskrivljavanja istina, političke i ine manipulacije s djelom Jurja Haulika. Možemo i trebamo usvajati načela i činjenice istinite povijesti i na njima učiti, djelovati i prenositi ih. Jer, kako se kaže narodu koji ne poštuje svoje istine i ne živi u skladu s njima, pripast će zabit zaborava i ponavljanja življenja u laži i tragičnoj sudbini.
 
Biondić je uz teme vezane uz središnju ličnost knjige dao i vrlo vrijedne priloge od kojih valja izdvojiti: Hrvatsko jezikoslovlje pred zrcalom istine, O duhovnim temeljima Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“, povijesnim odnosima Haulika i Mažuranića, a u pogovoru mr.sc. Emila Čića: Masonski značaj prikrivenog jugoslavenstva i rasnog kulturocida. S mišljenjem Emila Čića zaključujemo i naš prikaz Biondićeve knjige: Međutim, neovisno o mogućem kaptolsko-zrinjevačkom otkupu grijeha propusta (mea culpa maxima), nakon znanstveno-historiografske, Biondić odlučno zagovara javnu rehabilitaciju kardinala Haulika, njegov povratak u povijesno pamćenje hrvatskog naroda (Haulik redivius), a oživljavanje Haulika bilo bi najbolji znak da prestanemo biti predmet slavo-srpskih eksperimenata, kako je  te davne 1867. godine na to  upozoravao Ante Starčević.
 

Mijo Ivurek

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1467 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević