Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Hrvatska mi je na prvom mjestu…

 
 
Svim mojim prijateljima na facebooku, koji su lajkali i komentirali, njih preko 260, moj komentar o strahu od Andreja Plenkovića, izražavam od srca iskrenu zahvalu. Taj je komentar bio svojevrsni eksperiment o razmišljanju i raspoloženju mojih FB prijatelja ne samo o Plenkoviću, nego i sadašnjem teškom stanju u našoj domovini Hrvatskoj, koje se svakog dana razvija u sve lošijem smjeru.
https://mc.webpcache.epapr.in/mcms.php?size=large&in=https://mcmscache.epapr.in/post_images/website_350/post_15672404/thumb.png
Oduševljen sam što je taj eksperiment, unatoč relativno malom uzorku, pokazao da veliki postotak hrvatskog naroda, u domovini i u iseljeništvu, i danas čine istinski i iskreni domoljubi koji su duboko razočarani, ali nisu odustali od borbe za Hrvatsku. Puno toga ukazuje da ti domoljubi čekaju pravi trenutak i prave vođe koje će stati na čelo novog bezkompromisnog državotvornog i demokratskog pokreta za djelotvoran otpor onim snagama u Hrvatskoj koje po svaku cijenu žele uništiti današnju hrvatsku državu.
 
Bez obzira na veliku osobnu žrtvu (jer mi svaki dan dolaze nove suptilne prijetnje) i još veću potencijalnu ugrozu mojeg zdravlja, do sredine mjeseca listopada objavit ću novi prijedlog i pokušaj da se mi državotvorni domoljubi organiziramo oko jedne političke platforme, u borbi protiv raznih neprijatelja čiji je cilj uništenje Hrvatske i hrvatskog naroda.
 
Dvoje ili troje ljudi je na moj komentar odgovorilo kako ne lajkaju moje postove zato što sam u nekoliko navrata kritizirao Miroslava Škoru i Domovinski pokret. Premda sam to već u više navrata pojasnio, i ovom prigodom želim odlučno izjaviti kako protiv Miroslava Škore nemam ništa osobno. Sve moje kritike bile su isključivo usmjerene na Škorin politički program i njegova određena politička stajališta, s kojima se kao stvaratelj hrvatske države, diplomat i novinar nisam slagao, na što po Ustavu Republike Hrvatske imam potpuno pravo. Sukladno tom pravu na slobodu javnog govora i izražavanja, Škoro nije jedini političar čiji sam politički program javno kritizirao. S druge strane, ako se u doglednoj budućnosti politika Miroslava Škore i Domovinskog pokreta promijeni i postane daleko jasnija i vjerodostojnija, daj Bože da bude tako, bit ću prvi koji će to pozdraviti i još jedanput ću Škori ponuditi moju punu i bezuvjetnu suradnju.
 
Nije korektno niti pošteno kad mi neki štovatelji Domovinskog pokreta čestitaju na mojim žestokim i kritičkim političkim komentarima o politici Josipovića, Milanovića, Kolinde Grabar-Kitarović, Plenkovića, Pupovca, Beljaka, Bernardića itd., da bi me ubrzo potom razapinjali zbog ponekog opravdanog i kritičkog komentara na račun Škore i Domovinskog pokreta. A posebno je tragično i razočaravajuće što neki ljudi, koji su bili na izbornoj listi Domovinskog pokreta za Sabor, moje Facebook tekstove o Škori koriste u svojoj profesiji da bi ostvarili materijalnu dobit. Kako je to nisko i jadno. To može raditi samo totalitarni jugo-komunistički mentalni sklop.
 
U ovom trenutku, iz više razloga, nisam u mogućnosti iznijeti imena tih ljudi, ali kad ih jednog dana, nadam se ubrzo, objavim s dokazima, mnogi će članovi Domovinskog pokreta, koji su iskreni domoljubi, shvatiti da se iza fasade tih navodnih domoljuba nalaze osobe koje su spremne učiniti veliku štetu ljudima koji su cijeli svoj život radili i borili se za Hrvatsku, a da od Hrvatske nisu ni malo profitirali, nego jako, jako puno toga izgubili i žrtvovali.
 
Ako moji progonitelji misle da će me natjerati da izvršim samoubojstvo poput hrvatskog viteza Zvonka Bušića onda su u teškoj zabludi. Istina, sada to mogu otvoreno i javno priznati, o samoubojstvu sam intenzivno razmišljao samo jedno vrijeme nakon smrti moje nikada prežaljene supruge Janje. Jednostavno, nisam se mogao pomiriti da više nema moje srodne duše u svakom pogledu, a posebno kad je bila riječ o ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Tu ljubav i privrženost Hrvatskoj Janja je tisućama puta pokazala u danas mnogima nezamislivo teškom i opasnom razdoblju Domovinskog rata. Odlaskom Janje na drugi svijet za mene je prestao svaki smisao nastavka života u državi koja se od države hrvatskog naroda pretvorila u progonitelja svega što je hrvatsko, a naročito hrvatskih branitelja, što je i Janja bila. U Australiju se nisam želio vratiti, jer sam već davno za vrijeme političke emigracije u toj zemlji sam sebi obećao da ću kad umrem biti zakopan u Hrvatskoj i svojem rodnom mjestu - Pleternici.
 
Drugi, jednako važan razlog mojeg psihičkog šoka i razmišljanja da si oduzmem život, bio je nezamislivo okrutan odnos pojedinih ljudi u hrvatskom zdravstvenom sustavu tijekom Janjine teške bolesti. Nisam mogao procesuirati ni razlog ni mentalni sklop ljudi koji su Janji odbili dati potreban lijek na početku liječenja od vrlo teške bolesti. I danas mi je još uvijek nejasno kako je to bilo moguće. Kakvi su to karakteri koji su se mogli na tako bezosjećajan i okrutan način odnostiti prema hrvatskoj dragovoljki i prekrasnom ljudskom biću u pedesetim godinama života?
 
Danas, gotovo pet godina kasnije, razmišljam samo o meni ključnoj sastavnici mojeg života - kako pomoći da se Hrvatska izvuče iz ovog zla u kojem se nalazi. Ništa mi više u životu nije važnije nego pokušati dati sve što mi je u ovim zrelim godinama ostalo kako bih svojim znanjem i iskustvom makar malo doprinio nužnom političkom preokretu u Hrvatskoj. U toj mojoj čvrstoj odluci može me spriječiti samo dragi Bog, teška bolest ili naručeno političko ubojstvo. Ja sam danas DISIDENT I PERSONA NON GRATA (nepoželjna osoba) u državi koju sam stvarao daleko prije pojave HDZ-a i Franje Tuđmana, bez čije odlučne i mudre politike mi Hrvati bi danas bili potlačeni u novoj zajedničkoj državi sa Srbijom, u koju nas hrvatske političke izdajice žele još jedanput ugurati.
 
Dragi hrvatski domoljubi, ja sam spreman preuzeti svaku ulogu, pa i onu najnevažniju, u stvaranju moćnog državotvornog pokreta ili stranke, ne zbog nas i naših osobnih interesa, nego zbog naše drage domovine Hrvatske koja svakim danom sve očitije nestaje pred našim očima, a mi to mirno gledamo i tražimo razloge zašto nam se to događa. Razlog smo mi sami, i samo mi sami, udruženi u novi pokret, možemo zaustaviti proces rastakanje hrvatske države, koji je već daleko odmakao. Rođeni smo slobodni, ne dozvolimo da umremo kao robovi. Hrvatska je naša i mi je moramo vratiti u naše ruke.
 

Antun Babić

Indulgencija

 
 
“Drug Tito” jaše na čelu kolone,
Uz utabanu stazu političku,
Od ultra lijevih do ultra desnih,
Preko neutralnih liberala,
Što od nesvrstanih,
svrstani postanu.
Ovisno o stranačkoj poziciji,
Sasvim svejedno čijoj i kakvoj.
Važno i bitno je,
Za svakoga od njih,
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6a/A_Peasant_Girl_buying_an_Indulgence.jpg
Što više zgrabiti,
Što bolje se podići,
Što više se uzdići,
Što više dobiti,
Što čvršće se umrežiti,
Što više drugih umočiti,
Što više svega imati,….
Biti bolji od drugih,
Biti moćniji od mnogih,
Naređivati u stilu:
ti to, ti to, ti to,... i
Postati “Drug Tito”,
U današnjoj stvarnosti,
Pred gradskim i duhovnim ocima,
Ne samo snovima,
Siromašnog dječaka,
U poderanim opancima i
prašnjavim dronjcima.
....
I bilo bi tako,
Da je ostalo po starom.
Sva bi vrata bila otvorena.
Slijevali bi se milijuni.
Sa svih strana,
Najviše od seoskih gavana.
Nicale bi kuće, vile i lokali.
Novcem što daju ga luzeri,
Plovile bi jahte, barke i kruzeri.
Puni ića, pića, eskort dama i
Rimokatolika bez imalo srama.
….
Oni svake nedjelje i blagdana.
U prvim redovima crkve,
Svesrdno moleći,
Uz sakrament svete pričesti,
U proljeće, jesen i zimu,
Okajavaju sve svoje grijehe,
Javno dajući veliku lemuzinu.
Uz takvu indulgenciju,
Širili su ingerenciju,
Jačali su aroganciju,
Ne osjećajući rezonanciju.
….
Al’
Iznenada, ni od koga gledan
Pojavio se virus jedan.
Nastalo je novo normalno.
Išlo se pomalo,
Mic po mic,
Nije više bitno,
Tko je kome brat,
Otac, kum il’ stric.
Svaka će maca
Doći na vratanca.
Kad zaboravi gdje mjesto joj je
Kad poželi tuđe prijestolje.
….
U novom normalnom,
Nema političkih vrdanja,
Il' si svrstan il’ si nesvrstan,
Uz zastave duginih boja.
Maršira bataljun plejboja,
Na čelu te šarene kolone,
Uz kolo vilovito,
Ne jaše “drug Tito”.
On si drugim razbija glavu.
Bacajuć’ mobitele u Savu.
….
Kad prođu neke godine,
U staroj suroj zgradurini,
s druge strane ceste,
Pjevušiti će sjetno:
Prijatelji dragi: gdje ste.
….
Tamo više nikoga nema.
Novi virus zasjedu sprema.
Ne boji se više ova nacija.
Lopova se riješila Croatia.
 

Ankica Benček

Je li dom kaznionica, spavaonica ili tračaonica?

 
 
Ako je definitivno je li konačno sigurno?
Ako je zaražena nije zagađena već samo kontaminirana.
Bi li nekako politika mogla zaraziti u coronavirus?
Bi li totalitarni režim, totalnu demokraciju ili totalnu anarhiju?
Bolje je biti lud nego da vam noge smrde.
Coronavirus je vrsta kuge, ali neke druge.
https://www.etiquetteschoolofamerica.com/wp-content/uploads/2014/03/Gossip-How-to-Protect-Yourself-and-Others-scaled-e1586364546719.jpeg
Dok sam bio mali čeznuo sam za demokracijom, a sad me je prošla volja.
Hrvati nestaju u BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
Hrvatski mic po mic - srpski mrd po mrd.
Hajduk opet dobio opasnog protivnika.
Hrvatska, hrvatski, hrvatsko i Dinamo... samo naprijed!
Hvali se 40 % invalid na donje ekstreme.
 
Iako ima veliko srce, ipak nema mjesta za svakakve.
Ipak je najbolje u raju, ali je teško dočekati.
Je li dom kaznionica, spavaonica ili tračaonica?
Je li istina ili šala da u policiji mogu raditi samo pošteni?
Je li epidemiolog vrsta liječnika koji ne zna liječiti.
Jesu li štićenici domova za corone s posebnim ili osobitim potrebama?
 
Kad se sa ženom šetate gradom držite ju za ruku da ne skrene u šoping.
Kokoš jaja nese, a kokot ih nosi.
Konačno dočekasmo da nam rastu i pozitivni.
Kulturni su privremeni, a drugi žive vječno.
Mora li se obavezno?
Madžari na Balatonu, a Orban na Jadranu. Ne rimuje se, ali je istina.
Mehanizacija je mnogima naštetila, jer višak vremena koriste za gluposti.
 
Ministar energije bi morao biti energičniji ako još može.
Mutava je hrvatska vlast u ime naroda i dubrovačkih stradalnika olako prihvatila “izvinjenje” jednog Mile Đukanovića i – pojela maca.
Najopasnija je infekcija demokracijom.
Najveći je problem antagonistički stožer: preventivac, kurativac i policajac.
Najzdravije je biti zdrav na zdravim nogama.
 
Naprasni rastanak s turistima Slavonci bi nazvali – rasprd.
Neki bi trebali ako već peru kosu da usput operu i glavu.
Najsretniji je u sretnoj obitelji, a samac najnesretniji.
Neki bi se igrali doktora jer se bave samo virusom.
Neki se drže fizičke, a neki kemijske distance.
Osjećani su odlučili boriti protiv komaraca – zajedništvom.
 
Od nekoliko izraza kao: razmak, odmak, rastojanje, razdaljina Hrvatima je najbolja i najkorisnija domaća riječ koju svi razumiju – distanca.
Probleme je bolje rješavati između, nego preko koljena.
Rođeni u ljubavi – uživaju u mržnji.
Samo sportski novinari znaju kako se zabija s klupe.
Slavonci su najpoznatiji po (d)jelu.
Splićani bi se ravnali s jednim Zagrebom.
 
Srećom imali smo samo tri velika zla u povijesti: nacizam, fašizam, komunizam. Još očekujemo idealizam.
Što ako se uortače virus i gripa, a branitelji već umorni?
Što će nam skupi borbeni avioni kad imamo naš NATO?
Treba li vjerniku posrednik?
Trebalo bi ispitati otkud svim Osijekovim igračima posjedi?
 
U kafićima treba upotrebljavati praktične maske s otvorom za kafu.
Vladaju li nemoćnima u domu humani, namjerni ili moćni?
Zašto vjernici nisu složni izvan crkve kao u crkvi?
Zamisli, umrla mi punica? Najprije posao, a onda veselje!
Zločestima ne treba nikakav fakultet.
Zašto nitko nije nagrađen za pronalazak novih riječi i bogaćenje hrvatskog jezika: pogleduša, navlakuša, sačekuša, sponzoruša, krevetuša, klevetuša, namiguša, spletkaruša, klataruša, zezaruša?
 

Martin Jakšić

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 28/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1987 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević