Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Oni su krivi put, oni su laž i život bez nade za narod!

 
 
„Ego sum via, veritas et vita!“ je poznata biblijska izreka našega Isusa Krista, koja znači „Ja sam put, istina i život!“ Nažalost i unatoč tome što se Hrvatska smatra kršćanskom zemljom, i što su se političari 'guraki' u prve redove u crkvama za vrijeme misa (dok su u isto vrijeme naši dečki ginuli u prvim redovim abojišnica diljem Hrvatske), događaji od pobjedničkog Domovinskog rata naovamo, je pokazalo da našim političarima više  priliči da govore „Ego sum malum via, ego sum falsum et sine spera vitam!“, mada oni uporno poriču to da su oni „krivi put, laž i život bez nade za hrvatski narod!“. No mislili oni što god htjeli, govorili što god im padne na pamet, treba znati (govori Plenković), i naprosto je činjenica (govori bivši ministar HDZ-a Šuker), da su oni upravo to što je u naslovu rečeno! Jesu li to preteške riječi? Jesu li to neutemeljene riječi? Jesu li to populističko demagoške riječi (kako bi rekao Plenković)? Pa pokušajmo odgovoriti na takve možebitne kritike.
https://3.bp.blogspot.com/-K9lWzYbj4sI/VvuxLLwr9ZI/AAAAAAAADeg/6EVebysh-oQKs1-o6C34B_zL_Nuk-O7Ew/s1600/Cartel%2BExposici%25C3%25B3n.jpg
Da Hrvatska voljom političara ide krivim putam potvrđuju ankete koje se provode takoreći 'svakodnevno'! Da je Hrvatska na dnu ljestvice zemalja članica EU-a po svim relevantnim pokazateljima, ne treba posebno dokazivati, to potvrđuju čak i podaci DZS-a, i medijskih analitičara i komentatora, koji čak tvrde da smo zaostali na dnu u odnosu na zemlje članice EU-a, koje su nam nedavno još „gledala u leđa“! Da stanovništvo Hrvatske bježi iz tobože „svoje“ zemlje, istim tempom kojim se bježalo za vrijeme omrznute Juge, je također naprosto činjenica (kako bi rekao Ivan Šuker).
 
Da je Hrvatska praktično izgubila većinu onoga što jednu zemlju čini suverenom državom je takođe činjenica, priznali to političari ili ne. U Hrvatskoj se živi i djeluje prema naredbama, direktivama i naputcima iz EU-a, a samo je privid da u Saboru donosimo vlastite zakone, jer zapravo se glasuje za ono što za što se MORA, jer tako zahtijeva EU i drugi vanjski faktori koji upravljaju našim političarima i političkim odlukama na koje prisiljavaju hrvatski Sabor, pa i same građane Hrvatske. Da su Oni laž je također činjenica, ako se samo prisjetimo svih izgovorenih predizbornih obećanja, od kojih se gotovo NIŠTA nije realiziralo. Da su Oni laž potvrđuje i to da su naši dečki ginuli da bi se oslobodili jugotiranije, i stvorili po riječima političara Hrvatsku koja će biti demokratska, suverena, i socijalna država, gdje će isti zakoni vrijediti za sve, a imamo Hrvatsku koja nije suverena, samo je formalno i farsično demokratska, gdje isti zakoni ne vrijede za sve, već zakoni vrijede samo za većinu koja jedva preživljava, ali ne vrijedi za one koji zakone kroje i donose, i za one koji su povlašteni da su izuzeti od primjene zakona.
 
Da su Oni laž potvrđuju svakim danom, na svim mogućim mjestima i u svim mogućim prigodama, kao što je bila laž da „ne možemo peživjeti“ bez vjetroelektrana i vjetroparkova, a činjenica je da su poslužili samo za korupcionaško odobravanje dvostruke cijene struje koja se isplaćuje njihovim stranim vlasnicima, to potvrđuje i uništenje Imunološkog zavoda, da bi uvozni farmaceutski lobi ostvarivao ekstraprofite u Hrvatskoj, da nam se uništava brodogradnja u interesu zasad još neznanih nekretninskih lobija, te da se sa „obazovnom reformom“ počelo ne tamo i ne tako kako je najlogičnije, već u osnovnoškolskom sustavu, gdje je bilo najlakše udovoljiti željama „digitalnih“ profitera.
 
Konačno, zar svakodnevne kolone autobusa koji odvoze naše ljude na rad i iseljavanje iz Hrvatske, ne potvrđuju da su Oni učinili da život bude bez nade u bolju budućnost za naše ljude? Pri čemu se ista ta politika još cinično obraća javnosti sa 'najavom' da nema problema, našim ljudima koji odlaze je bolje „tamo negdje“, a Oni će se snaći „uvozom“ radne snage, ako bude uopće trebalo, iz zemalja koji će definitivno devastirati demografsku sliku Hrvatske u svim segmentima društvenog života.
 

Laslo Torma

Miki Bratanić: Kako istrijebiti narod, a da se to ne zove genocid

 

 

PRIRUČNIK ZA ŽIVOT U HRVATSKOJ
Moje rodno mjesto Vrbanj na otoku Hvaru jedno je od pet mjesta na ovom lijepom otoku koje je u povijesti imalo više od tisuću stanovnika, a danas ih ima manje od četiristo, s otprilike nešto manje od stotinjak obitelji. Vrbanju pripada prema gruboj procjeni autora nekoliko milijuna kvadratnih metara površine, uglavnom u privatnom vlasništvu mještana. Dakle simbolično po svakoj familiji nekoliko desetaka tisuća kvadratnih metara vrijednih otočkih zemljišta koje su stoljećima život značile. Velik dio Starogradskog polja, zaštićene UNESCO-ve baštine u kojoj su bogati maslinici i vinogradi, pripada upravo Vrbanjanima.
https://www.apartmanija.hr/slike/slike_gradovi/hvar-vrbanj.jpg
Pripada im i velik dio neprocjenjivog obalnog područja između Vrboske i Starog Grada s pogledom na Brač i Zlatni Rat. Vrbanj je rodno mjesto Matija Ivanića, vođe ustanka hvarskih pučana koji se izborio za nivo demokracije omogućivši da u instituciju vlasti može ući “SVAKI ČOVJEK” i to 1511. godine! To hrvatski narod stavlja ispred svih drugih naroda, jer je takav oblik demokracije zabilježen u svijetu tek mnogo kasnije i zato bi to trebalo biti velikim slovima upisano u svjetsku historiografiju, te predstavljati ne samo prepoznatljivost Vrbanja, već čitave Hrvatske. I kada bi se samo jedan poslovan, stručan i pametan čovjek angažirao na osmišljavanju strategije ovoga mjesta, onda bi vrlo brzo svakoj od ovih sto familija omogućio da samo s malim dijelom onih nekoliko desetaka tisuća metara kvadratnih zemljišta dobro živi. I ne samo da žive oni dobro, nego da se time omogući povratak još barem pedeset familija podrijetlom iz Vrbanja koji su ga napustili. Nažalost, nema takvog čovjeka. Zapravo, ima. Ima takvih ljudi, ali nema onih koji bi ih angažirali za ovakav posao. Nažalost, tih nema. Nema nikog tko bi onaj kvadrat zemljišta doveo na vrijednost od stotinjak eura, čime bi svaka familija imala kapital od nekoliko milijuna eura. Zato kvadrat zemljišta simbolično vrijedi jedan euro.
 
Umjesto da se osmišljava način na koji će se narodu pomoći u opstanku, oplemenjujući njegovu baštinu i podižući joj vrijednost, osmišljava se način na koji će se narodu natovariti porezi na istu i tako joj dodatno umanjiti vrijednost, jer bi iscrpljenom narodu vlastito zemljište tako postalo nepodnošljiv teret. Time bi ubrzo kvarat zemljišta mogao vrijediti i manje od eura, a narod bi ga nažalost bio prisiljen prodati. To bi dodatno ubrzalo ne samo prodaju djedovine, već vjerovatno i odluku za konačnim odlaskom s baštinskog ognjišta.
Već sada se za svo familijarno zemljište koje su generacijama stvarali preci, može kupiti samo stančić na periferiji Splita s pogledom na ništa. Život na bezvrijednom zemljištu nema neku vrijednost, a od sentimenta se ne živi. Zato se Vrbanj polako, ali sigurno osipa.
I ne brine to nikoga.
Nitko ne mari što naš narod nestaje.
Starogradsko polje je zaštićeno.
Procesija Za križen je zaštićena.
Klapska pisma je zaštićena.
Ali čovjeka nitko nije zaštitio.
Tko će obrađivati Starogradsko polje?
Tko će nositi sveti križ u procesiji Za križen?
Tko će pjevati stare napjeve i kolende?
Tko, kad našeg čovjeka ovdje više ne bude?
Doći će drugi. Naravno da hoće. Dolaze već.
Donose sa sobom svoje simbole, svoje pjesme, običaje i način života.
“Genocid je zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu.”
Ovo je definicija genocida.
 
Zar se nad mojim Vrbanjom ne čini upravo sve ovo?
Sve.
Zar se Vrbanj ne uništava?
Zar se ne ubija?
Koliko je povijesnih ožiljaka na njemu?
Zar se naša djeca ne prisiljavaju odlaziti u druge “skupine”?
A moj Vrbanj je Hrvatska.
Nad mojim Vrbanjom i nad mojom Hrvatskom već dugo se vrši genocid.
Samo se to tako ne zove.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
** Miki Bratanić po profesiji je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu. Njegova životna preokupacija je projekt “Priča o konobi”, osobno autorsko djelo u kojem raznim aktivnostima kroz prizmu konobe govori o našim prepoznatljivostima, običajima, tradiciji i baštini. Autor je projekta “PRIČAMO O NAMA – običaji, tradicija, baština i prepoznatljivost”, edukativne prezentacije namijenjene djeci školskog uzrasta kod kojih nastoji izgraditi svijest o potrebi očuvanja vlastita nacionalnog identiteta i naslijeđa, te pronalaska načina njegova korištenja za uspjeh u suvremenim svjetskim okolnostima.
Još kao srednjoškolac došao je u doticaj s temom zločina komunizma, što ga je kasnije potaknulo na osobno višegodišnje istraživanje u kojem je pored brojne literature upoznao i žive svjedoke s kojima je obavljao razgovore i prikupljao vrijedne informacije. Objavio je zbirku poezije i razmišljanja naslovljenu “Ruzarij za Hrvatski križni put”.
 

https://narod.hr/hrvatska/miki-bratanic-kako-istrijebiti-narod-a-da-se-to-ne-zove-genocid

Spomen-ploča na rodnu kuću Ivice Račana

 
 
Ljubav se trenira u mraku, a iskaljuje u braku.
Međimurci uporno govore „uopšte“ jer  su se obezobrazovali negdje drugdje.
Ministar je nešto sredstva iz EU-a samo povukao, ali nije izvukao.
Ministar poljoprivrede simbolično nosi zakrpu na laktovima.
Mnogi se upišu na fakultet, a samo neki uspiju svršiti.
Mora li poglavar biti kakvi glavonja?
Muška stranka bi se preslagivala, ali koalicija cura i baba se ne slaže.
https://www.mojkvart.hr/lang/hrvatska/fotografijeKvartovi/2636.jpg
Na rodnu kuću Ivice Račana treba staviti spomen-ploču kao znak zahvalnosti za pristanak na ovu i ovakvu Hrvatsku.
Na izbornim plakatima svi se smiju, osim krezubih.
Najbolje i najlakše je za blagdane svima poželjeti sve najbolje, jer je džabe.
Najljepše je ujutro slušati ptičice kako cvokoću.
Neki pametnjakovići tvrde da Hrvatska ide u krivom, a neki u pogrješnom smjeru.
 
Neki buntovnici traže da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg druga   Tita, jer bi jedino to bilo pošteno drugarski.
Neki glasovači na izbore izlaze glasovati, a neki ni ne ulaze.
Neki govore kroz usta, a neki kroz dupe.
Neki su slavne kukurikavce pozdravljali sa iš, a neki sa kuš.
Nekima je bitno i ono što nije važno.
Nekima je crni petak u ponedjeljak.
 
Ni crvenima budućnost nije ružičasta.
Nije lako ni onima koji su prepuni poštenja.
Nije važno je li kobasica trajna, već koliko dugo može stajati.
Nisam mogao glasovovati jer nije bilo glasovavačkih listića.
Novinarke i političarke najteže podnose izbornu šutnju.
Od čega boluju pjevači koji se tresu, krevelje, napinju, lamataju i ljute.
Osjetni napredak zemlje znanja: osim brojnih studenata, magistara i inih znanstvenika, dobivamo i devetgodišnju pučku osnovnu školu.
 
Plavuša rodi crnca, a roda ne će gavrana.
Političare u politikarenje, doktore u bolnice,  a radnike u preostale tvornice.
Političari ne idu u crkvu, jer više vole da se drugi njima mole.
Perfektan jedovršen,  a ne savršen.
Potencijani bolesnici bi trebali na vrijeme prepoznati potrebu za specijalističkim pregledom,  na vrijeme se predbilježiti i strpljivo čekati.
Pravi političar i od prašine zna napraviti ukusne palačinke.
Previše nam je tih raznih cigana i protestanata.
 
Previše je vinopija i krvopija, a premalo darivatelja krvi.
Previše je upitnih, a premalo odgovornih.
Previše je nezasluženo zaslužnih.
Samo kirurg, ako nije političar, ima čiste ruke.
Samo se malecki i nejaki prijete HDZ-u.
Sankcionere treba kažnjavati.
Seljak ne zna filozofirati jer nije svršio na filozofskom.
 
Snobizam je vrlina intelektualaca kao i primitivaca.
Starima više ne pomaže ni demokracija.
Student koji ne završi fakultet postane starac.
Svako prase mašta kada će konačno postati debela krmača.
Tko nema pametnijeg posla zabavlja se pedofilijom.
Tko nema uspjeha kod žena neka pokuša privremeno sa curama.
Tko koga treba pratiti: Tržište rada fakultete ili fakulteti tržište rada?
Treba najprije odlučiti je li reforma obrazovanja, izobrazbe, kulikularna,  kurikulna ili cjelovita.
 

Martin Jakšić

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Utorak, 22/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević