Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Do 2030. iznos donacija bit će ustrostručen. 29 milijuna kuna Turskoj za čuvanje migranata da ne dođu u Europu

 
 
Samo za članstva u različitim međunarodnim organizacijama Republika Hrvatska u posljednje je dvije godine izdvojila 16,3 milijuna kuna, što je novac dovoljan za gradnju jednoga dječjeg vrtića, a na pomoć izbjeglicama ukupno smo utrošili 30 milijuna kuna.
Ove brojke samo su maleni dio službene razvojne pomoći u inozemstvo, čitaj “donacija”, a čije je Izvješće o provedbi za 2017. i 2018. godinu u petak prihvatila Vlada, otkrivši pritom da je država tijekom 2017. za pomoć inozemstvu izdvojila 355,26 milijuna kuna, odnosno 452,63 milijuna kuna u 2018. godini, što zapravo čini 0,10 posto BND-a, koliko smo u ove svrhe prema odredbama Europske unije i dužni trošiti.
https://www.politico.eu/wp-content/uploads/2018/09/germanyilloRGB-e1536165996928.jpg
Kad je u pitanju pomoć izbjeglicama, Republika Hrvatska u dvije je godine najviše izdvojila za pomoć izbjeglicama u Turskoj, jednom 19,2 milijuna, a drugi put 9,6 milijuna, dok smo za pomoć sirijskim izbjeglicama u Jordanu ukupno izdvojili 1,5 milijuna kuna. Kad su u pitanju pojedinačne države, očekivano, Hrvatska je u 2017. i 2018. godini najveći iznos novca kroz donacije, pomoći, sufinanciranje i različite druge vrste novčane pomoći pomagala Bosni i Hercegovini, a dobar dio tog novca otišao je na nešto što se naziva “poticaj za zdravstvo u BiH”, koji pak uključuje različite vrste sufinanciranja.
Recimo, 39 milijuna kuna otišlo je na financiranje Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, a potom se na popisu financiranih projekata pronašlo još desetak stavki poput nabave parnog sterilizatora vrijednog 400 tisuća kuna, digitalnog ortopana za 100 tisuća, ultrazvuka za 150 tisuća, EKG aparata za jednak iznos i slično. Osim toga, Republika Hrvatska Domu zdravlja u Neumu financirala je i nabavu sanitetskog vozila vrijednog 500 tisuća kuna, novo sanitetsko vozilo dobio je i Dom zdravlja Vitez, a 250 tisuća kuna bilo je vrijedno novo vozilo Hitne pomoći koje je RH financirala Domu zdravlja Žepče.
 
Potom, Udruzi za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini s 25 tisuća kuna pomogli smo financiranje izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji, ali treba reći da smo za istu svrhu, ali gotovo dvostruko veći iznos, poslali i u Sjevernu Makedoniju, gdje je također organizirana ova manifestacija koju je iz nekog razloga financijski trebala potpomoći država. Jedan od impozantnijih popisa u sklopu u petak prihvaćenog izvješća jest onaj koji se odnosi na različita obvezna i neobvezna članstva u međunarodnim organizacijama za koja smo novac izdvajali i u 2017. i u 2018. godini, a najveći pojedinačni iznosi pritom su se odnosili na članstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kojoj smo u dvije godine platili 6,1 milijun kuna, za Svjetsku turističku organizaciju (UNWTO) otišlo je 787 tisuća kuna, dok nas članstvo u Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu u dvije godine košta četiri milijuna kuna. Ipak, članstva plaćamo i u različitim manje poznatim udrugama poput Međunarodne udruge za ispitivanje sjemena ili pak Organizacije za zaštitu europskog i mediteranskog bilja.
 
Zanimljivo, ali inače vrlo opsežno izvješće koje se proteže na čak 94 stranice vrlo je šturo kod opisa pojedinih donacija i pomoći za koje je, čak i uz internetsko pretraživanje, zapravo nemoguće otkriti kojoj je organizaciji, odnosno državi taj novac otišao. Recimo, tako se u dokumentima navodi da je Republika Hrvatska u 2018. godini s 30 tisuća kuna financirala “uređenje platoa s križem i pristupnom informativno-edukativnom stazom u sklopu zaštite kulturnopovijesnog i prirodnog naslijeđa” - ali nema podatka koja je organizacija i u kojoj državi primila ovu pomoć, a nejasno je i tko su ljudi koji su dobili 25 tisuća kuna pomoći u sklopu projekta “Branitelji u polju - sadnja eko češnjaka”, koje su žene pripremile osam tisuća kuna vrijedan projekt “ženskog tradicijskog češljanja i izrada oglavlja Hrvatica u regiji”, kao i gdje je točno održan koncert “Kolo igram, pismu pivam” (doduše, ovo je moguće pronaći na internetu kao projekt Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Hercegovac iz Širokog Brijega).
 
Zato se pak zna da smo državnim novcem, točnije s 3,3 milijuna kuna potpomogli financiranje “uspostave sustava plaća afganistanskog MUP-a”, 35,7 tisuća kuna izdvojili smo pak za podršku hrvatsko-ukrajinskom seminaru za ukrajinske psihijatre i psihologe, a 60 tisuća kuna otišlo je onda još i na pripremu, uređivanje i hrvatski prijevod knjige “Hrvati iz Paragvaja 1830. - 2018.”. Da je Hrvatska socijalno osjetljiva država, dokazala je pak financirajući gradnju obiteljskih kuća socijalno ugroženim hrvatskim obiteljima u BiH, na što je otišlo 200 tisuća kuna, a dodatnih 250 tisuća izdvojeno je za proširenje Caritasova doma s hospicijem u Čapljini.
 
Hrvati izvan RH na studijima unutar Bosne i Hercegovine od Hrvatske su ukupno primili 2,7 milijuna kuna vrijednih stipendija, a Vlada je sve zajedno za povratak Hrvata u BiH izdvojila 5,9 milijuna kuna.
Sudeći prema podacima iz izvješća, Hrvatska je obvezna do 2030. godine znatno povećati iznos koji će godišnje izdvajati za razvojnu pomoć pa će kroz desetak godina tako on umjesto 0,10 iznositi 0,33 posto BND-a, dok će države koje su sastavnica EU postale prije posljednjeg proširenja taj iznos pomoći biti dužne povećati na 0,7 posto BND-a.
 
Izdvajanja za pomoć, članstva u svjetskim institucijama
 
30 mil. kuna zapomoć izbjeglicama u Turskoj i Jordanu
39 mil. kuna za bolnicu u Mostaru
6,1 mil. kuna začlanstvo u WTO-u
787.000 kuna za članstvo u Svjetskoj turističkoj organizaciji
3,3 mil. kuna za “uspostavu sustava plaća u afganistanskom MUP-u”
5,9 mil. kuna za povratak Hrvata u BiH
 

Dora Koretić, https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-dvije-godine-vlada-u-inozemstvo-dala-800-milijuna-kn-donacija-evo-na-sto-je-sve-otisao-taj-novac-do-2030-iznos-donacija-morat-ce-biti-utrostrucen/9331046/

Koga ne će braniti vlast ne će ni demokracija

 
 
Kod konobarica su najvažnije noge bez kojih vas ne bi mogle posluživati.
Koga ne će braniti vlast ne će ni demokracija.
Mostovci, zaštitite nam vino, a ne vodu, jer voda je piće, a vino je i hrana.
Može rekonstrukcija dojke i nosa, ali ne penisa vlade.
Muški više drže do nogu nego do glave.
Muškinja je malo previše, ali je mužjaka premalo.
Navodno je provjereno da novi ministri nemaju repove.
Ne dirajte mi moga Đoku.
https://i.pinimg.com/originals/f8/ba/67/f8ba674de31f7babf39541c65c3327f8.jpg
Neki bi izbore, neki promjene, neki rekonstrukciju – sve za Hrvatsku.
Neki govore ispred HDZ-a, ali u svoje ime.
Neki govore, neki pišu gluposti, svaki prema svojim mogućnostima.
Neki kažu, a neki lažu da zle čine – praštaju.
Neki se snalaze kao riba, a neki kao žaba u vodi.
Neki su kante za otpad dobili od grada na dar, a neki ih već imaju.
Nekima je rekonstrukcija ventilacija,  a nekima samo propuh.
Neodlučni glasači još uvijek očekuju najboljeg kandidata Todorića.
 
Nepravedno je i nelogično što ministar poljoprivrede nije iz Dubrovnika.
Ni gradonačelnik nije za sve kriv ako je prav.
Nije na osmrtnici jer joj je preskupa.
Nije bila potrebna rekonstrukcija, dovoljna bi bila dezodoracija.
Nije važno je li dim bijeli ili crni, važno je da nam se dimilo.
Nisu svi ministri za odstrel, neki su na čekanju.
Nisu izbori koncert domoljubljivih pjesama..
Očito s Plenkijem nema trte-mrte.
Od partaje partija, od partije partijaner.
 
Otkako su nemilosrdno uništeni brojni atraktivni komarci broj turista osjetno je u Osijeku i Baranji – pao
Palac je popularniji i od srednjaka; deblji je deblji.
Pravi rodoljub je na djelu, a krivi domoljub na jelu.
Progresivne naočale su za glavu, a napredne za oči.
Rogate bi trebalo derogirati, a bogate debogatirati.
Ruža je ipak najautoritativnija europarlamentarka, kad se pojavi i zagrmi gaće se tresu svima, tko ih ima.
 
Sada je jugonostalgičar jer je onda bio muško.
Samo bi mlada vlada svima bila prihvatljiva.
Samo se sjenilni pozivaju na Tuđmana kojem su najodaniji suradnici bili pročitani Mesić i Manolić.
Samo seljaci razumiju jezik svoga predsjednika.
Svetice nisu kvart časnih sestara.
Seljak-Beljak: Plenkovićeva vlada najgora je u tisućljetnoj povijesti (po vlastitom sjećanju).
Što više titula – to bolji ministar.
Tko zna jesu li novi ministri sposobni ili je dovoljno da su samo pošteni?
 

Martin Jakšić

Već punih 76 godina, preživjeli Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se strašnih i tragičnih događaja

 
 
U subotu 14. rujna 2019. na blagdan Uzvišenja Svetog Križa obilježena je 76. obljetnica stradanja Zrina i Zrinjana. Tek kada su 1995. godine hrvatski branitelji u velikoj i veličanstvenoj oslobodilačkoj vojnoj operaciji oslobodili hrvatska područja okupirana u velikosrpskoj agresiji na našu Domovinu, preživjeli Zrinjani i njihovi potomci mogli su posjetiti svoj rodni kraj - ZRIN. Prije Drugog svjetskog rata Zrin je imao oko 900 stanovnika i bio je u okruženju srpskih sela. Blagoslov novosagrađene spomen-crkve Našašća svetog Križa u Zrinu na blagdan Uzvišenja svetog Križa je pobjeda života nad smrću, pobjeda istine nad laži i obmanama. „Križ je simbol spasenja i kršćanstva uopće, kroz stoljeća Hrvati su se borili za „krst časni“ i mnogi su umirali stišćući u ruci časni znak svetog križa.“ Stoga je kardinal Bozanić u svojoj homiliji poručio okupljenima kako smo danas došli u Zrin pronaći Isusov križ, susresti se s njime i uzdignuti ga.
https://www.biskupija-sisak.hr/images/novosti/2019/Rujan/_MG_6239.jpg
U utorak 10. rujna 2019. u kriptu crkve Našašća svetog Križa u Zrinu položeni su zemni ostaci pobijenih Zrinjana pronađeni na crkvištu srušene župne crkve u rujnu 1943. Sprovodne obrede predvodio je sisački biskup Vlado Košić, a nazočili su generalni vikar i ravnatelj Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Marko Cvitkušić i domaći župnik Stjepan Filipec.
 
Svake godine, već punih 76 godina, preživjeli Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se strašnih događaja i tragičnih, krvavih dana nakon blagdana Male Gospe, Rođenja Blažene Djevice Marije. Naime, 9. i 10. rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u zajedničkom genocidnom pohodu pobili gotovo trećinu Zrinjana, uključujući žene, djecu i starce, samo iz jednog razloga – bili su Hrvati, katolici, odani svojoj Domovini i samo Bogu vjerni. U strašnom ubilačko-pljačkaškom pohodu partizani i četnici spalili su i župnu crkvu Našašća Svetog Križa kao i cijelo selo. Sve preživjele Zrinjane komunističke vlasti su raselile, oduzeli im svu imovinu i zabranili povratak u Zrin. Imovina tj. hrvatska zemlja još uvijek nije vraćena Zrinjanima! Zašto?
 
Ovogodišnje obilježavanje stradanja i žrtve Zrina i Zrinjana biti će zapisano u povijesti ovog povijesnog hrvatskog grada slavne plemićke obitelji Šubić-Zrinski. Dana 14. rujna 2019., nakon punih 76 godina prvi puta zazvonilo je crkveno zvono novosagrađene spomen-crkve Našašća Svetog Križa u Zrinu. Dostojanstveno misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom koji je ujedno i potomak Zrinjana, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, ravnateljem Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem te 30 svećenika.
 
Nikada u povijesti Zrina Svetu Misu nije predvodio kardinal u suslavlju s pet biskupa. No, herojski Zrin i mučenička smrt nevinih Zrinjana to svakako zaslužuju. Sve okupljene na početku ovog misnog slavlja pozdravio je domaćin - sisački biskup Vlado Košić koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji spomen-crkve u Zrinu.Ovom prigodom pročitana su imena svih mučenički ubijenih Zrinjana, njih 291, te su na pročelju novosagrađene Crkve otkrivene ploče s 291 imenom žrtava Zrina iz tragičnih dana 9. i 10. rujna 1943. Ploče su otkrili svjedoci i ujedno najstariji živući Zrinjani – Stjepan Petanjak i Andrija Feketić. „Ne ćemo se uspjeti suočiti s prošlošću, sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima“, rekao je između ostalog kardinal Bozanić u svojoj homiliji.
 
Hrvatski branitelji i brojni hodočasnici iz cijele Hrvatske, uključujući i iz Dubrovnika, dostojanstveno su se poklonili nevinim žrtvama Zrina pobijenih 9. i 10. rujna 1943. godine. Program obilježavanja 76. obljetnice stradanja Zrina i Zrinjana započeo je u 10 sati komemoracijom ispred Križa na crkvištu, a misno slavlje i blagoslov novosagrađene spomen-crkve Našašća Svetog Križa predvodio je kardinal Josip Bozanić. Hrvatska vojska pobrinula se da nitko od hodočasnika, koji su pristigli iz svih krajeva Hrvatske, ne ostane gladan – pripremili su dovoljno porcija vojničkog graha.
 
Sisačka biskupija izdala je u rujnu 2016. knjigu Damira Borovčaka: „Zrin 1943. – Svjedoci komunističkog zločina“. Autor knjige Damir Borovčak već godinama istražuje i rasvjetljava partizansko-komunističke zločine počinjene u tijeku Drugog svjetskog rata kao i u poraću na tlu Lijepe Naše. Mons. Marko Cvitkušić, ravnatelj biskupijske Zaklade za gradnju crkve Našašća Svetog Križa u Zrinu u predgovoru knjige „Zrin 1943.“ između ostalog napisao je slijedeće: „Zrin je uništen 1943. godine, a Zrinjani pobijeni i protjerani jer su bili drugi i drugačiji. Glavni Štab Hrvatske odobrio je da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dve i pol godine rata nije se moglo naći ni jednog čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima (OZNA za Baniju, 20. 12. 1944.). O napadu i uništenju Zrina svjedoče dokumenti iz vremena zločina, progona i otimačina „partizanskih oslobodilaca“, kao i pisana svjedočenja preživjelih Zrinjana i njihovih potomaka, koja su donesena na stranicama ovog djela.
 
Drugog tjedna mjeseca rujna 1943. godine obilježen je kraj opstojnosti jednog od najslavnijih srednjovjekovnih gradova središnje Hrvatske. Partizanska vojska s brojnim snagama napala je 9. rujna mirno pučanstvo Zrina, grada u kojem uopće nije bilo vojnih snaga regularne vojske.“
 
Desetljećima se šutjelo o stradanju Zrina i njegovim nevinim žrtvama. Preživjeli Zrinjani i njihovi potomci od 1996. dolaze u Zrin s molbom Dragome Bogu da se sazna istina o Zrinu i da se nikada ne zaboravi istina o zločinu. „Gospodin je čuo njihove vapaje i jednog od njihovih potomaka, fra Ivicu Petanjka, Sveti je Otac (papa Franjo) imenovao krčkim biskupom. Ovo je „imenovanje dar s Neba dušama svih Zrinjana ubijenih u obrani doma i obitelji“, napisali su Snježana i Damir Borovčak (str. 189.).
 
Moram spomenuti da je Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA) uputio 'otvoreno pismo' kardinalu Bozaniću zbog njegove homilije povodom blagoslova novosagrađene spomen-crkve u Zrinu. Hrvatski antifašisti optužuju kardinala Bozanića da širi neistine i brani ustaše falsificiranjem povijesnih činjenica i naručući nad ubijenim ustašama iz tog mjesta koje je proglasio nevinim žrtvama.
 
Kao hodočasnik idem u Zrin pokloniti se nevinim žrtvama Zrina jer to je moja obveza, to je najmanje što mogu učiniti kao osoba koja voli svoju Domovinu i koja tek nakon Domovinskog oslobodilačkog rata saznaje istinu o stradanju hrvatskog naroda u vrijeme Drugog svjetskog rata i osobito poraća. A za kraj moram otkriti još i ovo: nakon „Oluje“ kao djelatnica („field officer“) Službe traženja Međunarodnog odbora Crveng križa bila sam poslana u – ZRIN na temelju jednog dopisa... Nažalost, tada nisam znala istinu o Zrinu, a od stanovnika okolnih srpskih sela nisam mogla saznati ništa o Zrinu, osobito ne o njegovoj tragičnoj sudbini ali ne 1990-ih nego – 1943. Stoga se moramo boriti za istraživanja i promicati istinu o tragičnim događajima i zločinima počinjenih ne samo u Zrinu nego i u brojnim drugim hrvatskim mjestima i njihovim stanovnicima koji su tijekom cijele hrvatske povijesti svoje živote polagali u obranu Domovine i katoličke vjere te sveto hrvatsko tlo natopili svojom krvlju.
 
U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena.
U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
(Dn 12, 1-3)
 

Rodjena Marija Kuhar

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1307 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević