Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Uništenje Zrina 1943. nije revizija povijesti već istina o partizanskim zločinima

 
 
U nedjelju 17. lipnja u slavonskom selu Drenju, nedaleko Đakova, gdje do danas žive prognani Zrinjani, predstavljena je knjiga Zrin 1943. - svjedoci komunističkog zločina, autora Damira Borovčaka. Na predstavljanju su sudjelovali Matija Petanjak, predsjednik Zaklade za izgradnju crkve u Zrinu, mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar Sisačke biskupije, mons. Ivica Petanjak, krčki biskup i autor knjige Damir Borovčak.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2018/06/Drenje_17.06.2018..jpg
Prije predstavljanja u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela u Drenju, krčki biskup Ivica Petanjak, rodom iz Drenja, potomak prognanih Zrinjana, predvodio je nedjeljno misno slavlje u konclebraciji s mons. Markom Cvitkušićem i mjesnim župnikom vlč. Željkom Čabaja. Poslije mise uslijedilo je predstavljanuje knjige u Vatrogasnom domu u Drenju, u kojem su se okupili još neki živući svjedoci iz vremena uništenja i paljenja Zrina, njihovi potomci rođeni u Slavoniji, kao i zainteresirani mještani Drenja.
 
U uvodnom dijelu biskup Ivica Petanjak istaknuo je da govor i svjedočenje istine nije nikakva revizija povijesti, kako to ponekad vole isticati pojedini političari pa čak i neki povjesničari. Upravo obrnuto, istinita povijest se treba utvrditi, a to je u knjizi Zrin 1943. upravo prikazano kroz originalne partizansko-komunističke dokumente koji govore o napadu na Zrin 9. rujna 1943. kao i sudskoj praksi vlasti koja je stvorena neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, u prvom dijelu izlaganja osvrnuo se na potrebu izlaska knjige svjedočanstava čiji je nakladnik Sisačka biskupija. Potom je istaknuo probleme koji već pet godina zaustavljaju i ometaju potrebu izgradnje župne spomen-crkve u Zrinu. Naime, Sisačka biskupija i Zaklada za izgradnju crkve u Zrinu ne odustaje od potrebite izgradnje, no birokratske prepreke traju već pet godina. Želja da se barem simbolički vrati uništena i do temelja porušena župna crkva Našašća Svetog Križa u Zrinu graniči sa apsurdima. Mons. Cvitkušić opisao je probleme sa povratom crkvenog zemljišta, uvjetovanim arheološkim iskapanjima na teret investitora, te pronalaskom čak dvaju temelja crkvi iz srednjovjekovnih vremena na tom mjestu. Stoga je bilo potrebno mijenjati idejne projekte i pomicati mjesto izgradnje, pa zbog toga dogovoriti otkup dijela susjednog zemljišta, koje je oteto i uknjiženo 1967., a u novo vrijeme poslije Domovinskog rata nije bilo ostavinski razriješeno. Konačno trebalo je naručiti projekt, pa ishoditi odobrenje na projekt spomen-crkve, kako bi se zaključno mogla zatražiti građevinska dozvola. Nedavno je na predani zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odgovoreno iz nadležnog županijskog ureda sa dopunskim zahtjevom novih 11 uvjeta, pa se postavlja logično pitanje koja to crna sila zaustavlja i koči izgradnju crkve u Zrinu. No mons. Cvitkušić je zaključio da se sa ostvarenjem izgradnje crkve u Zrinu ne će stati.
 
Potom je Matija Petanjak, predsjednik Zaklade za izgradnju crkve u Zrinu, pročitao pristigli brzojav podrške gosp. Ive Udovičića iz Jelse na otoku Hvaru, kao podršku obespravljenim Zrinjanima u njihovom nastojanju utvrđivanja povijesne istine i ispravljanja nanesenih nepravdi.
 
O knjizi Zrin 1943. - svjedoci komunističkih zločina govorio je i autor knjige Damir Borovčak. Naglasio je kako je nedavno o Zrinu 1943. i komunističkim zločinima održao predavanje u Imotskom te je prenio dojmove kako se u svim dijelovima Hrvatske suosjeća sa stradanjima i patnjama koje su hrvatskom narodu prouzročili bezočni komunistički zločini. O povjesničarima poput izvjesnog Hrvoja Klasića, koji je nedavno negirao istinu o Zrinu 1943., a često kroz medije pokušava relativizirati i opravdati takve zločine, istaknuo je kako ne treba biti povjesničar da se spozna i utvrdi istina u ovom slučaju genocidnog uništenja Zrina. Dovoljno je znati čitati i logički razmišljati, kazao je Borovčak te ukazao na partizanske dokumente: Zapovijed od 8. rujna (septembra) 1943. za napad na Zrin i Izvještaj od 12. rujna (septembra) 1943. o napadu na Zrin. Analizom i rasčlambom tih dvaju dokumenata uopće nije teško utvrditi nelogičnosti: huškačkoj terminologiji o mještanima Zrina, brutalnosti u napadu po utrošku streljiva, slabosti branitelja po broju zaplijenjenog oružja u odnosu na broj ubijenih, pljački kroz točne brojke otuđene stoke te zločinačkim ubojstvima "u čišćenju" poslije napada, koje u tom dokumentu navodi komandant napada Petar Kleut s mnoštvo drugih zločinačkih detalja.
 
Također, povijest se među inim utvrđuje po pisanim tragovima, utvrđuje se po izjavama još živih svjedoka, pa tako bi trebalo biti i u slučaju još živih svjedoka stradanja Zrina. Neki drugi dokumenti također govore o smišljenom zločinu genocida nad Zrinjanima: primjerice presuda Kotarskog suda u Dvoru iz veljače (februara) 1946., po kojoj se otima sva imovina Zrinjana i oni proglašavaju državnim neprijateljima, a koja do danas nije poništena već apsurdno potvrđena u nazovimo slobodnoj hrvatskoj državi.
 
Kao paralelu mentaliteta komunističkih vlasti, autor knjige prikazao je kroz događaje iz Zagreba u srpnju 1945. i dokumentaciju pljačke imovine ljekarnika Josipa Sallopeka. Taj je veleposjednik kratkim postupkom osuđen na smrt strijeljanjem, bez prava na žalbu (!), te je smrtna kazna isti dan i izvršena. Supruga Marija i kćer studentica Beata osuđene su na odsluženje dugogodišnje robije. Razlog ovog zločina bila je pljačka cjelokupne njihove obiteljske imovine: ljekarne na Zrinjevcu u Zagrebu, vile u Tuškancu sa kompletnim inventarom i umjetninama, pet kuća u Gundulićevoj ulici u Zagrebu i 1,8 milijuna ondašnjih kuna. Prije izricanja presuda obitelji Salopek, još 15 dana ranije u njihovu vilu na Tuškancu uselila su dva partizanska komesara – Oskar Kućan i Tanasije Radosavljević. To govori i o vjerodostojnosti tzv. sudske presude. Drski pljačkaški način postupanja komunističkih vlasti postaje do krajnosti razvidan kad se utvrdi da je partizanski komesar sliku Nikole Šubića Zrinskog vrhunskog umjetnika Bele Čikoša Sesije, iz obiteljskog posjeda Salopek, godine 1967. skupo prodao Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Tako se sudbina Zrina i Zrinjana te slike Nikole Šubića Zrinskog iz komunistički osuđene i opljačkane obitelji Salopek, simbolički nadopunjuju i potvrđuju dio iste priče o zločinačko-pljačkaškoj genezi partizansko-komunističkih vlasti. To nikakvi povjesničari tipa Klasić i njemu pridruženi političari ne mogu ni osporiti ni opravdati, zaključio je izlaganje autor knjige Zrin 1943. - svjedoci komunističkog zločina.
 
Okolnosti preteškog stradanja i života raseljenih Zrinjana uz druge svjedoke, potvrdili su i roditelji krčkog biskupa Ivice, Stjepan i Marija Petanjak, detaljno pričajući svoju životnu kalvariju. Oni ovih dana obilježavaju 85. rođendane. Rodili su šestero djece u izgnanstvu u Slavoniji, u kojoj im život nije bio nimalo lagan. Zvali su ih ni krive ni dužne kolonistima, osjećali su se poniženo i obilježeno cijeli život, vrlo teško dokazujući svoje nezasluženo stradanje i patnje. Zrinjanima se ni danas ne vraća njihova katastarska djedovina u Zrinu, tragično je koliko je komunizam krivotvorio povijest, zločinački poharao katastar, pravosudno ostao inficiran, politički neosjetljiv na nepravde, te se bolesno ucijepio u Hrvatsku, i zato se nepravda i danas nastavlja... Dokle tako, to je pitanje radikalne promjene izbora odnarođene vlasti i budućeg vremena...
 

Damir Borovčak, https://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/29668-d-borovcak-povijesne-nepravde-nad-prognanim-zrinjanima.html

Govedari – nekoć pravaški naziv za Vukovce 

 
 
agrarac – nekoć član seljačke stranke
aktivist – politički radnik, pristaša
angloljubac – englesko-hrvatski mješanac
centrumaš – nekoć član stranke centra
čedo – naziv za četnika (od milja)
digić – Talijan (od milja)
diktatura proleterijata – vladavina neradnika
firstman – nekoć stranački pristaša
franjevac – pristaša Franje Tuđmana
furtumaš – nekoć politički podmitljivac
garo – ciganin
govedari – nekoć pravaški naziv za Vukovce (porug.)
kancelarština – ured, birokracija
klika – socijalistička klapa
http://www.zdravasrbija.com/images/ZS_GV1.jpg
koalicijonaš – nekoć udružen strankaš
komesar – politički povjerenik, kao  mesar
komesarijat – nekoć politička uprava
komitet – nastamba za komite
komitetlija – nekoć partijski funkcionar
komunjara – okorjeli komunist (od milja)
kontaš – nekoć stranački prijatelj
kraljevina – 1. vrsta vina 2. nadobudna Srbija
kukurikavac– koalicijski solist
linijaš – nekoć stranački podanik
lordmer – nekoć politički podobnik
 
masovik – socijalistički propagandist
Milanovci– propali političari
Milinovci – nekoć naziv Starčevićeve stranke prava (1908)
Milinovčevci– lički hadezeovci
mirotvorac – nekoć naziv člana HSS (porug.
opozicionalac – nekoć politički oporbenjak
ostaša – zaostao Bosanac nakon rata
partaja – 1. nekoć partija 2. moba
partijaš/partijac– nekoć član kompartije
partizanka – ambroziju, korov
 
polilizer – nekoć politikant, kvazipolitičar
proleter – 1. lutalica, lijenčina, protuha, luftiguz  2. leteći zabušant
racan –  1. pravoslavac, hrvatski Srbin  2. otkvačeni račan
rodokalj – nekoć porugljivo za radikala
stekliš– nekoć naziv člana pravaške stranke (porug.)
strančar – nekoć član stranke
svastika – splitski simbol
ustaša – ustanik, buntovnik
 

Martin Jakšić

Laže da je Hrvatska genocidna, laže da su u Jasenovcu ubijena djeca, laže...

 
 
Slušam prije nekoliko dana kako naš vrli „demokrat“, saborski zastupnik i politički predstavnik srpske manjine Milorad Pupovac javno traži (sa saborske govornice, pred kamerama HTV-a) kazneni progon novinara, publicista i istraživača ratnog logora Jasenovac Igora Vukića zbog onoga što je izrekao u 15 minuta gostovanja na HTV-u gdje je bio pozvan vezano za predstavljanje svoje knjige. Kao nekad u najcrnjim staljinističkim vremenima – u buksu zbog verbalnog delikta! Alal vera Milorade!  No, na stranu to. Mene je u svemu (donekle) začudilo nešto drugo. Naime, Pupovac je Vukićev „krimen“ pokušao ugurati u odredbu KZ Republike Hrvatske (članak 325.) koja govori o „negiranju djela genocida i zločina holokausta“, i „poticanje na nasilje i mržnju“!? Dakle, Pupovac polazi od činjenice da je u NDH i Jasenovcu izvršen genocid, pa je umjesno zapitati: KAD, GDJE I TKO JE TU ČINJENICU UTVRDIO I NA TEMELJU KOJIH PODATAKA? Možda sam nešto propustio naučiti u životu, pa bih volio da mi netko kompetentan odgovori na to pitanje.
http://hr.n1info.com/Picture/59749/jpeg/Tan2016-5-31_105425683_0.jpg
Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić
 
Da sam saborski zastupnik, ja bih prvom prigodom predložio amandman na KZ RH (članak 325. a) u kojemu bi stajalo sljedeće: „Tko zlonamjerno preuveličava ratne žrtve s namjerom lažnog optuživanja bilo kojeg naroda, vjerske, rasne ili etničke skupine za kazneno djelo genocida ili holokausta, kaznit će se istom kaznom kao i počinitelj kaznenog djela opisanog u prehodnom članku KZ-a“. I siguran sam da bi Pupovac i njemu slični prije došli pod udar odredbi takvog KZ-a, nego Igor Vukić i drugi istraživači KOJI SE BAVE UTVRĐIVANJEM ISTINE I SVOJE REZULTATE ISTRAŽIVANJA JAVNO PREZENTIRAJU I ZASTUPAJU. Naravno, naši vrli zastupnici na čelu s predsjednikom Sabora Jandrokovićem (uz časni izuzetak Steve Culeja), već po običaju nisu reagirali, jer u „svetu kravu“ Milorada se ne smije dirati, što god on govorio i koliko god lagao i vrijeđao. Jer, Milorad na svojim plećima drži na životu vladajuću koaliciju. Jadno i žalosno, ali je tako! I zato Milorad može slobodno i do mile volje nastaviti sa svojom otrovnom propagandom i lažima u nedogled, bez ograničenja, pa i ponavljati nebuloze o „izvršenom genocidu“, o „20.000 – i više – ubijene i 'umorene' djece“ u Jasenovcu itd., itd.
 
Za početak, Milorad bi trebao odgovoriti: Gdje su pokopane „žrtve“ o kojima govori (uključujući i „20.000 djece“) i kako lažni popis JUSP-a Jasenovac na kojemu je do sada pronađeno preko 14.000 lažnih „žrtava“ može poslužiti kao bilo kakav dokaz? No, ima nešto što je gore čak i od njegove prljave, zloćudne velikosrpske propagande. A to je naša šutnja – šutnja onih KOJI NE BI SMJELI NA OVO ŠUTJETI! Je li normalno da se Pupovcu na ove zloćudne objede i podmukle otrovne laži ne odgovori? Tko, kad, gdje, kako i na temelju čega je utvrdio da su u NDH počinjeni genocid i holokaust? Je li to legitimno pitanje, ili svakoga tko ga postavi čeka zatvor?
 
Koliko znam, u dosadašnjoj povijesti ljudskog roda ni jedna država na svijetu nije osuđena za genocid (pa čak ni Srbija i „Republika srpska“), nego pojedinci za koje je utvrđeno da su osmislili, planirali ili provodili to najteže djelo koje se sankcionira po međunarodnom pravu. Isto tako znam (volio bih da me netko ispravi ako nisam u pravu), da u optužnici protiv Ante Pavelića podignutoj od Okružnog javnog tužilaštva za grad Zagreb (Broj: B 124/51, Zagreb od dana 7. V. 1956., na temelju čl. 44. st. 2. t. 2. Zakonika o krivičnom postupku) vezano uz zahtjev za njegovu ekstradiciju, nema tih kvalifikacija, niti ih je, kako već rekoh ikad utvrdila ijedna relevantna međunarodna ili domaća (jugoslavenska) institucija. Anti Paveliću se nikad čak nije sudilo – ni u odsutnosti! Ako je postojalo djelo genocida, odnosno, ako su te okolnosti činjenično utvrđene, kako je to moglo ostati nekažnjeno? Zašto u Jugoslaviji nikada nije proveden sudski postupak, utvrđene okolnosti njegove krivnje i potom mu presuđeno za ono za što ga se tereti i optužuje već više od 70 godina?
 
Tu nije teško zbrojiti dva i dva. Da su imali bilo kakvih elemenata za dokazivanje onoga što su tvrdili, komunisti bi itekako sudili javno – pa i u odsutnosti – i Paveliću i ostalima i od toga bi itekako napravili propagandnu predstavu, ali budući da je sve bilo na „klimavim nogama“, pametno su zaključili kako bi od takvih sudskih procesa imali više štete nego koristi. Optužbe za genocid isuviše su ozbiljne stvari da bi se nekomu dopustila bilo kakva improvizacija. I da se razumijemo. Nisu ovdje u pitanju NDH niti Pavelić, nego nametanje krivnje današnjoj Republici Hrvatskoj kao „sljednici 'genocidne tvorevine' NDH“. To je prljavština koja se nama Hrvatima podmeće zadnjih 50 godina, od strane Vladimira Dedijera, Milana Bulajića, Vasilija Krestića, Antuna Miletića i sličnih propagandista srpsko-komunističkog agitpropa, a danas to rade Vučić, Vulin, Dačić i Milorad Pupovac. „Nesvakidašnji i opasni nastup bivšeg novinara Igora Vukića“ (kako reče Pupi) nedavno na HTV-u bio je samo povod da se na njega sruči lavina optužbi i kleveta, uz prijetnje progonom, zbog istine koju je izrekao.
 
Ja sad javno postavljam sljedeća pitanja:
1. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da su u NDH izvršeni genocid i holokasut?
2. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da je Ustaški pokret izvršio genocid i holokaust?
3. Kad, gdje, tko, i na temelju čega je utvrdio da je dr Ante Pavelić osmislio, planirao i provodio genocid i holokaust u NDH (1941-45)?
4. Zašto nikad nije suđeno dr Anti Paveliću?
Pitanja ima još, ali ne ću ih sve postavljati, jer mislim da je i ovo dosta za 5-6 ili 10 godina zatvora (po Miloradu Pupovcu i njegovom „zakonodavtsvu“), a to bi za mene bila (u ovim godinama) vjerojatno doživotna robija.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 830 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević