Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Najpopularnije domaće životinjice 

 
 
POVIJESTNI NAZIVI MJESTA
 
Babina Greda     – Grosmutertraversendorf
Čepin                - Štopldorf
Karlovac            - Pimpekjeger
Nova Gradiška    - Štof
Osijek               - Komarhagen
Otok                 -Virovi
Piškorevci          - Pruncndorf
Podcrkavlje        - Unterkrepirendorf
Davor                - Svinjar
Sv. Đurađ          - Varoš
Vinkovačko
Novo Selo          - Najdorf
Virovitica           - Mikešland
Vukovar           - Kovar
 
NAJPOPULARNIJE DOMAĆE ŽIVOTINJICE
     (nema veze s politikom)
 
buhe, bumbari, crvi, hrčki, jazavci, krtice, krpelji, miševi, moljci, muhe, picajzli, stjenice, štakori, tvorovi, uši, its.
 
ITD
 
Budući da odgovorna gospoda za HF daju seljačke izjave, što bi rekli neupitni seljaci?
Da bi dao važnu izjavu mora biti političar ili barem pametan novinar.
HSS poziva birače i berače jagoda u koaliciju.
Hrvatski Srbin štiti svoje kao i hrvatski Hrvat svoje.
Iako se slični Slavonac i Slovenka mogu se sporazumjeti samo u krevetu.
Ima li i u domaćim strankama stranaca?
http://www.gradiste.com/TRADICIJA/Stan4.JPG
Ipak je kod nas bolje, jer nam se migranti povraćaju iz Slovenije.
Ivica bijaše politički virtuoz: Od partizana napravio antifašiste, a od njih socijal-demokroate. Eve ti ga na!
Je li pijar piljar ili pijanac?
 
Je li istina da Srbija ima dva mora: More bre i More marš?
Je li zdravija voda iz Mandićevca ili Manduševca?
Jesu li izbori milovanje ili dragovoljno silovanje?
Kad je na glasačkom listiću jedan kandidat biraj kao Adam Evu.
Kada izjave može davati jedan pofuk, može i kakav tvrdoglavac.
Može li dragovoljac postati sebeljubac?
Najljepši zagrebački trg je bivši najljepši prostor druga Maršala Tita.
Navodno afrikaneri šalju lovu migrirajućima za putne troškove.
Nesposobni su političari osposobljeni za tjedne izjave i dnevne tvrdnje.
Nije jasno jesu li lijevi za senzaciju a desni za zezanciju.
Parola: Hoćemo promjene, mlade, znači poštene.
Samo lavice izbacuju lavu.
 
Sela nestaju, a seljaka sve više. S oproštenjem.
Slovenske se hoće kontaktirati, ali se ne daju kontaminirati kao Hrvatice.
Svi se hvale kulturnom baštinom jer druge nemaju.
Tko je veći, a tko bolji seljak – Bulj ili Beljak?
Tko je bolesniku kriv što je bolestan, a seljaku što je postao i ostao seljak.
Udruga „ZA ŽIVOT“: Život počinje i svršava u zatvoru.
Za prosvjede  na Banovini je najvažniji naziv - performans ili hepening.
Zašto Beru sve više obožavaju svi: SDP, HDZ, HSS, Ženska kuća, vlast, oporbenjaci, ovisnici...
 
Zašto si je junak napravio Bojana? Nehotice.
Zašto Hrvati vole riječi koje su im strane, osim srpskih.
Zagrebačka klapa „Dinamo je naš“ više je učinila deranjem nego Mamić žrtvovanjem.
Zašto udomljeni domoljubi dobivaju samo po jedno jaje? Dva bi bila sumnja na seksizam.
Živi zidari nisu mostalgični kao mostobranci.
 

Martin Jakšić

Dokazima pobijene laži jugoslavenskih sudaca i tzv. znanstvenika

 
 
Među silnim mnoštvom knjiga o bl. Alojziju Stepincu, objavljenih nakon završetka Drugoga svjetskog rata pa sve do današnjih dana, vrijedi tek spomenuti dr. Ivana Cvitkovića, nekadašnjega istaknutog marksističkog mislioca, sociologa religije i sveučilišnoga profesora, i njegovo djelo „Ko je bio Alojzije Stepinac“ (NIŠRO Oslobođenje, Sarajevo, 1986.). Ta knjiga, na 336 stranica po sebi ne zaslužuje neku pozornost, posebice s današnjega motrišta, zbog objave njemu potpuno nepoznatih dokumenata i činjenica vezanih uz zagrebačkoga nadbiskupa, koji su mu mogli pomoći u što objektivnijem sagledavanju teme kojom se bavi.
https://www.kurir.rs/data/images/2017/02/13/23/1104869_alojzije-stepinac-kardinal-deca-jevreji-kanonizacija_ls.jpg
Naime, u Cvitkovićevoj se knjizi s neznatnim i beznačajnim dopunama uglavnom recikliraju teze iznesene u knjizi Milana Stanića Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i drugim ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima (Zagreb, 1946.) i Jakova Blaževića Mač, a ne mir (Zagreb, Beograd, Sarajevo, 1980.). No, njezin naslov/upitnik – tko je bio Alojzije Stepinac? itekako odražava dvojbe, nedoumice i zbunjenost određenoga dijela, ne samo hrvatske, bosanskohercegovačke ili srbijanske nego i svjetske javnosti. Zbog toga je nužno barem ukratko pokušati pojasniti kako je uopće moguć nastanak (i opstanak) krajnje i isključive proturječnosti o nadbiskupu Stepincu: svetac ili zločinac?
 
Na smetlište, a zatim u kotlovnicu
 
Možda se ta proturječnost može razumjeti kroz historigrafske kontrapunkte koji također stoje na krajnjim „točkama” među kojima je stvaran „zločinac” Alojzije Stepinac. S jedne je strane stvarna faktografija (dokumenti, činjenice, svjedočenja), koja je u većem ili manjem dijelu „nestala” ili se pokušala uništiti ili je krivotvorena ili izvađena iz konteksta i sl., a s druge je strane potpuno izmišljena „faktografija” (tobožnji argumenti, iskazi, dokazi i sl.), koji pripadaju science fiction kategoriji, tj. znanstvenoj fantastici bez ikakva temelja u stvarnosti. No, kako bi se što bolje razumjelo o čemu je riječ, potrebno je navesti barem nekoliko primjera koji će pokazati „prostor” između tih dviju spomenutih krajnosti u kojemu je komunistički totalitarni sustav desetljećima oblikovao i održavao, zbog poznatih ideološko-pragmatičnih razloga, isključivo negativnu ulogu Alojzija Stepinca u doba NDH (zapravo ulogu cijele Katoličke Crkve i Vatikana).
 
Tako je danas, taksativno, poznato točno 75 „nestalih” dokumenata iz Sudskoga stupa Vrhovnoga suda SRH sa suđenja nadbiskupu Stepincu, koji su, nije teško zaključiti, prikupljeni u prilog obrani za sudski proces održan od 30. rujna do 11. listopada 1946. u kojemu je on osuđen na 16 godina strogoga zatvora. Zatim, osobne dnevne zapise koje je nadbiskup godinama bilježio, državna mu je vlast također otuđila, a kada su kasnije u samostalnoj Hrvatskoj vraćeni Zagrebačkoj nadbiskupiji, iz toga su Dnevnika u nepovrat otišle po ondašnju vlast „nepoćudne” stranice, za koje se ni danas ne zna gdje su, ako još uopće postoje. Zaplijenjena je i sva nadbiskupova korespondencija iz lepoglavskoga zatvora koja je, prema iskazu (sjećanju) nadležne osobe u nekadašnjem Ministarstvu pravosuđa – Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, u „glasovitoj” Petrinjskoj ul. 12 u Zagrebu, bila pohranjena u „četiri do pet kutija”. Ona je, „nažalost, uništena, bačena na smetlište, a zatim u kotlovnicu”, potvrđeno je kasnije.
 
Predlaže se da se predmet uništi!
 
Selektirajuće je prošla i dokumentacija jugoslavenske tajne policije OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda), a od 1966. godine UDBA-e (Uprava državne bezbednosti), pohranjena u Stepinčev dosje, koja je probrana, jednim dijelom uništena, a dijelom još uvijek nedostupna, posebice dio odnesen u saveznu UDBA-u u Beograd. Taj je Stepinčev dosje, prema dostupnim dokumentima u Hrvatskome državnom arhivu, najvjerojatnije, prvo 1973. godine prošao kroz „sito i rešeto”, tj. djelomično i uništen pod budnim okom UDBA-ina djelatnika Stjepana Balenta, i kasnije 1983. godine po izravnim preporukama Mate Grubića. Za ilustraciju, iz mnoštva Grubićevih preporuka s istim ciljem – zatiranje svih tragova, dobro je citirati barem jednu od njih, nakon kojega je svaki komentar suvišan:
 
REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 5. 5. 1983. godine
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 redni broj 50/42 'Dr. Alojzije Stepinac – popis lica za koje je Stepinac intervenirao kod policije NDH – popis sastavio NDS'. Predmet obuhvaća 24 stranice. Po svom sadržaju predmet spada u grupu 'A' i nije za korištenje izvan službe DS.
Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.
Mate Grubić
Cijeli je taj postupak uništenja i krivotvorenja činjenica počeo, zapravo, puno ranije, jer je već sam nadbiskup Stepinac govoreći o svom suđenju upozorio na krivotvorine: Da se sud pokaže pravednim, poslužili su se i falsificiranim dokumentima. Tako su na primjer prezentirali na sudu fotografiju, gdje ja prisustvujem odlasku hrvatskih mornara na Crno more u borbu protiv Rusije zajedno s mons. Marconeom, apostolskim delegatom i mons. Lachom, pomoćnim biskupom zagrebačkim. I da sam prisutvovao, ne bi to bio nikakav zločin, jer ja sam tada već bio delegiran od Svete Stolice za vojnog vikara sine titulo. Međutim, i mons. Marcone i biskup Lach mogu posjedočiti, da me tamo nikada nije bilo... Falsificirali su fotografiju (u novinama) kako ja fašistički pozdravljam dizanjem ruke, a to je veliki 'ratni zločin'. Međutim, može posvjedočiti i mons. Marcone, da ja toga nikada učinio nisam...
 
Ustaše i milijun eura
 
Iz kardinalovih je riječi očito da su se istodobno ciljano i namjerno u javni prostor plasirali izmišljeni podaci koji su polako, ali sigurno ulazili u (pod)svijest širokih slojeva ljudi. Nemoguće je u jednome novinskom tekstu upozoriti na svu njihovu brojnost, neodrživost i besmisao, no, oni su doveli do doista apsurdnih teza, kao npr: „Svjedočenje preživjelog logoraša: Kardinal Stepinac osobno je klao srpsku djecu u Jasenovcu”, kojega je plasirao ni manje ni više nego dr. Srboljub Živanović, predsjednik Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu!!! On je objavio „svjedočenje” Vase Kondića, rođenoga 1934. u „Sladini (najvjerojatnije – Slabinji, op. a.) kod Kozarske Dubice” koji se: „Osobno uvjerio – svojim očima je gledao kako su najgrozniji koljači srpske djece bili katolički svećenici... Ovi katolički popovi su pored križa nosili oko vrata i nož za klanje... Stepinac bi smireno i hladno hvatao i klao jedno po jedno srpsko dijete i bacao truplo u usijanu peć. Sve je to g. Kondić promatrao tijekom tri mjeseca.” Na tome je tragu i pedantan „znanstveni” podatak beogradskoga odvjetnika Pavle Jankovića da je „prema vatikanskoj evidenciji u Jasenovcu likvidirano 985.756 ljudi” te da se „pod ustaškim pokretom borilo 12.879 katoličko-vatikanskih i hrvatskih svećenika”.
 
Teško shvatljivi klerici
 
Taj se niz mitova, nažalost, proteže sve do današnjih dana, pa je tako u tijeku razgovora mješovite katoličko-pravoslavne komisije o kardinalu Stepincu obznanjeno fantastično „otkriće”: Skandal nad skandalima! Hrvati potkupili Vatikan: Ustaše dale 1.000.000 eura da Stepinac postane svetac!
Iz svega dosada iznesenoga donekle se može razumjeti zbunjenost određenoga broja dobronamjernih ljudi o hrvatskome blaženiku. Jednako tako, treba biti svjestan kako nikakvi novi dokazi, dokumenti, činjenice i sl. neće, zasigurno, pokolebati zlonamjernike, posebice ako su zadojeni mržnjom prema svemu što je katoličko i hrvatsko, jer njihove su prosudbe čvrsto zacementirane. Međutim, iako se donekle mogu razumjeti potreba za privlačenjem pozornosti i medijskim isticanjem, teško je shvatiti pojedine crkvene ljude (klerike), koji su nasjeli spomenutoj, već pomalo propaloj, ideološkoj promidžbi, te u tekstovima i predavanjima, na tribinama i okruglim stolovima, iznose tezu kako npr. bl. Stepinac, općenito, nikako ne može biti uzor sadašnjim naraštajima katoličkih vjernika, ili optužuju Crkvu, zajednicu vjernika kojoj i sami pripadaju, da slavi „ratne zločince”.
Zaključno, Cvitkovićevo pitanje spomenuto na početku teksta – tko je bio Alojzije Stepinac – još će dugo odzvanjati u glavama mnogih!
 

Tomislav Vuković, 10. 2. 2018., http://www.svjetlorijeci.ba/novosti/stvaranje-%E2%80%9Ezlo%C4%8Dinca%E2%80%9D-stepinca

Ipak se kreće, ministri u akciji

 
 
Kao spas s neba iz srednje Bosne pojavio se milijarder Ivan Žilić iz Vareša i najavio da će „srediti“ Uljanik, Petrokemiju i Agrokor. Malo ga pretjera, ali takvi smo mi Bosanci, nema ništa na malo samo na veliko. Tako i kod iseljavanja iz BiH odmah polovica Hrvata odoše kao nekada ne svojom voljom. Ministar Zdravko Marić, koga sada iz razumljivih razloga svi napadaju, već je kontaktirao bogatog Bosanca iz Vareša, ali još ništa. Veći je problem ne Piruška nego Canjuga stekliš. Gdje taj uđe tu trava ne raste. Kada je već jagma predložio bih svome zemljaku ulaganje u gospodarenje otpadom kako u Zagreb tako i cijeloj Hrvatskoj.
https://static.klix.ba/media/images/vijesti/140324111.jpg?v=1
Ivan Žilić
 
Žilić je inženjer i ne treba mu puno da vidi dobar posao za njega a za Hrvatsku pogotovo jer se sustav ne zatvara i samo 3+1 energane na otpad, zajedno sa HEP-om mogu spasiti Hrvatsku od kolapsa i „napuljskoga sindroma“. Podloge ću poslati ako bude interesa i tako izbjegnemo sramotu i ekološku blamažu koja nam prijeti. Tu nisam spomenuo opasni otpad koji također treba riješiti, ali nadležno ministarstvo to ne uzima u proceduru i nije im hitno. Hitna je jedino nabava tisuću vozila, i tu se ministar Davor Božinović iskazao promptno, uplatio 200milijuna, samo da je dodao koje vozilo Hitne pomoći ne bi nam djeca i starci umirali čakajući tim T1 i T2 što god to značilo.
 
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, inače pravnik iz ravne Slavonije, sigurno nije vidio neki dan plač vinogradara iz Vrgorca koji nemaju kupca za prvoklasno grožđe po 5 kuna, a ja sam plakao u Lošinju kada sam u Lidlu i Konzumu kupio grožđe iz Italije i Španjolske po 23 kune. I kiselo i žilavo. Plakala je za grožđem iz Vrgorca cijela Hrvatska osim Tolušića koji to ne rješava kao niti mlijeko koje propada jer se uvozi mliječni prah iz EU-a i pretvara u trajno mlijeko koje niti mačke ne će piti. Od 700 milijuna litara godišnje pali smo na 400 milijuna litara. O voću i povrću ne ću zamarati pučanstvo ali se zato Slavonija iseljava, a ostaju sela pusta i zemlja neobrađena. Tko o tome brine? Tolušiću, molim odgovor!
 
Ministar Darko Horvat je nešto prelomio, još ne znamo što, ali se radi o Uljaniku koji nema za plaće i 3 maj u Rijeci koji je posudio Uljaniku pa sad oni nemaju za plaće. Ta tri glasa u Saboru će nas navodno koštati 3+36 milijardi kuna jamstava za brodove koji su napravljeni ali ne na vrijeme i ne s dobitkom nego s gubitkom. Radni narod će to nadoknaditi da ljudi mogu dalje raditi i naručivati brodove bez zarade. Važno je da su ljudi zaposleni i obitelj ne mora brinuti za hranu, režije i kredite. Taj posao je nekada radio Ivan Vrdoljak iz HNS-a s Ankom Mrak Taritaš i to što su oni kao ministri prelomili trebat će stotine tona betona i armatura i brda novaca da se prelomljeno učvrsti. Tu su sada Ivan Žilić i Danko Končar koji će pomoći oko plaća. Tko bude brži dobit će 300 ha zemljišta za apartmane, hotele i slično da bi pokrio svoje troškove i nešto zaradio. Končara su Cetinski operušili, Ivana Žilića sumnjam da će. Istrani mudro šute i čekaju novi mandat. Svi već imaju uvjete za saborsku mirovinu takozvanu povlaštenu. Volio bih znati koja je to budaletina predložila. 
 
Drugi ministar koji se zaigrao je Marko Pavić oko mirovinske reforme koju bi mijenjao i ne bi i rušio stupove kao što sad ruše dva već zabijena za Pelješki most, dok je Ivo Sanader požurivao građevinare. Izbori idu, a novca niotkud.  Političari novca obično nemaju a radnici i strojevi stoje i čekaju. Sada su bolja vremena, EU daje novce a mi gotovih projekata nemamo, osim Bandićevih obećanja i fontana. Godine 2007. je obećao dva mosta, jarunski i na Bundeki i rekonstrukciju Mosta mladosti. Prošlo je 11 godina i sada pred izbore idu nova obećanja, ludom radovanja. Za sanaciju deponija u Jakuševcu niti jedna „hrvatska banka“ nije odobrila kredit, a te banke smo mi konsolidirali za 70 milijardi kuna i prodali Talijanima za 5 milijardi. Dobar posao, neki i danas tvrde. Borislav Škegro!
 
Vratimo se Paviću, ministru mirovinskoga sustava. Tu se bije „kosovska bitka“, puno je zvanih a malo odabranih, kako god naprave ne će biti dobro umirovljenicima. Jedina svijetla točka za njihov život jest ponuda da čiste apartmane domaćim mini tajkunima, možda i pranje /peglanje. Neka poduzetna žena direktorica nabave u Konzumu. Sada je sve jasno. Jedino mi nije jasno, na Knežiji je bio golemi Konzum, srušili ga prošle godine i napravili novi samo stavili tablu Interspaar; iznad još 5 ili 6 etaža oko 200 stanova po 2300 eura/m2. Tko li je to drmnuo za vrijeme „čerupanja“ savjetnika sam Bog i Ramljak zna, pa neka kaže, što će tamo Spar ako imamo naš Konzum.
 
Ministra Pavića poznam iz udruge SLAP gdje je bio predsjednik ali sada upao u bitku gdje su mnogi kapitalci polomili proteze a država bacila oko na 40  ili 70 milijardi kuna iz drugoga mirovinskoga stupa koji više nema niti jedna država osim Hrvatske. Tu smo prvi u EU-u i najgori. Sve hrvatske banke koje nisu htjele dati kredit za sanaciju deponije u Jakuševcu sada su u igri i vrlo aktivni. Tu cure novac i bonusi. Lipa k'o salate. Kako će mali ministar Pavić završiti ne znam niti mi obični ljudi razumijemo što rade i na što će to ispasti. Dobro ne će biti. Inače, osim ministra Pavića imamo i velikoga Antu Pavića, nije ministar ali je bio direktor Zagrebačkoga Pročistača otpadnih vod, što je bolje nego biti direktor banke. Nijemci su dobili najbolji posao u svojoj povijesti a Zagreb i Miki najgori. Tu ćemo mi Zagrepčanci popušiti, popiti i platiti oko 14 milijardi kuna za koncesijsko razdoblje od 28 godina, a polovica je već istekla. Stalno čekam nekoga spasitelja da to zaustavi da nam Nijemci ostave pročistač. Sa 7 milijardi bi napravili za njih staračke domove hospicije sa pet zvjezdica, saune, sale za masažu, jakuzi..., sa i bez eutanazije i pogled na novi nacionalni stadion za prvake svijeta (Francuzi to nisu jer nas je Argentinac prevario).
 
Još nešto sam dužan napisati i građane Zagreba informirati. Zagrepčani su sav kredit za sanaciju deponija otplatili jer smo dobili dopuštenje od Grada da naplaćujemo 50 eura po toni za svaki otpad dovezen na deponij. Kako je otpada oko 300 tisuća tona godišnje, po 50 eura to je oko 15 milijuna eura ili oko 100 milijuna kuna ili kroz 10 godina 1,2 milijarde kuna. I više nego dovoljno za otplatu kredita a kamate su bile vrlo povoljne - oko 4 posto! Mala zločestoća je nakon što je kredit otplaćen, Grad je dalje naplaćivao ulaz otpada na deponij, a nije trebao - mislim da i sada naplaćuje. To je bilo jače od njih zapravo njega. Ministar za ekologiju i energetiku Tomislav Čorić, doktor ekonomije, polako ulazi u problematiku i sazrijeva. Prvo u Slavonskom Brodu, sada u Zagrebu. Zna da mora ići sa HEP-om i energanama, a ne smije reći jer će Dobrović i Most i Zid odmah skočiti, a udruge se derati. Drugoga rješenja nema. Možda pomogne Ivan Žilić iz Vareša i Stjepan Nikolić iz Zenice i Zagreba.
 

Stjepan Nikolić

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 790 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević