Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Amsterdamska koalicija okuplja još ljeviju ljevicu

 
 
Bivša ministrica vanjskih poslova, nekadašnja šefica HNS-a te aktualna saborska zastupnica Glasa Vesna Pusić primila je odličje Viteza Nacionalnog reda Legije časti kojega joj je uručio francuski veleposlanik u našoj zemji Philippe Meunier. Nagrada je dodijeljena zbog njezina stručnog, političkog, diplomatskog i društvenog rada, a na druženju s moćnim Francuzom našli su se i Milorad Pupovac te Goran Beus Richemberg. Kako saznajemo, na ugodnom druženju ispijala se domaća hrvatska rakija, a Pusić će ova nagrada sasvim sigurno dobro doći, budući da se iz politike, suprotno ranijim najavama, ne misli povući.
http://www.jle.com/e-docs/00/04/9C/44/jlemst0350fx3.jpg
Philippe Meunier
 
Naime, nedavno je formirana Amsterdamska koalicija, koju uz stranku Glas, čine i IDS i stranka Pametno, a cilj im je etablirati se među liberalima i to već na skorašnjim europarlamentarnim izborima. Baš u tim izborima bivša šefica diplomacije i nesuđena glavna tajnica UN-a, vidi priliku za realizaciju svoje dugogodišnje želje i ostvarenje inozemne karijere, jer se, naime, namjerava upustiti u utrku za Europski parlament.
 
Da unutar Glasa doista ozbiljno slažu kockice, u čijem slaganju sudjeluje i Pusić može se zaključiti i iz javnih nastupa bivše ministrice koja je dala do znanja da odnosi između njene stranke i SDP-a, u čijoj je Vladi i bila ministrica nisu bajni i to ponajviše zbog mladog predsjednika te stranke Davora Bernardića, koji se ne doima kao lider. „Ja ga ne vidim kao lidera, kao nekoga tko je uspio oko sebe okupiti ljude koji nisu nužno samo najuži suradnici, nego ljudi koji su možda različitog mišljenja, ali su dobri i treba im naći prostora“, kritizirala je bivša ministrica mlađahnog Beru dajući naslutiti da njena stranka, koju uglavnom tvore bivši haenesovci, odmiče od Partije, čijim su zaslugama i postali dijelom parlamenta. (t.t.)

S pola novca koje dobije Pupovčevo Srpsko narodno vijeće riješili bi se mnogi problemi Srba

 
 
Vuku se sporovi oko (izrazito lošeg) filma “Ministarstvo ljubavi”, a na kraju bi trebalo reći – da su onako u nekom drugom filmu kao što su u tome umjesto udovica branitelja i samih branitelja izrugani i iskarikirani homoseksualci, lezbijke, Srbi, Židovi, Romi..., tresla bi se cijela Hrvatska i Europa. Ali Dalibori Matanići, Pave Marinkovići, Hrvoje Hribari i drugi ljevičarski redatelji mogu se do mile volje rasistički, nacistički iživljavati nad Hrvatima, nad Domovinskim ratom, njegovim žrtvama i junacima, nad Dalmatincima iz Zagore i Hercegovcima i nitko im ne smije ništa. I mogu biti bez brige: novca uzetog iz naših džepova uvijek će imati u obilju, otevši ga nama, dat će im ga Andrej Plenković i Nina Obuljen, kao što ga daju i protuhrvatskim udrugama i srbujućim Novostima. Stoga sam bez rezerve na strani udovica branitelja i braniteljskih udruga, koje još jedine, uz ovakvu ljevičarsku politiku HDZ-ove, HNS-ove i Pupovčeve koalicije, štite Domovinski rat. Kad-tad će narodu prekipjeti jer je jedini u svijetu koji financira najcrnju propagandu o sebi i o svom herojskom vremenu.
http://safejournalists.net/wp-content/uploads/2017/11/stankovic-700x466.jpeg
Voditelj HTV-ove emisije “Nedjeljom u dva” je i pjesnik. Pa se pamti pjesma u kojoj osvetnički Denisu Kuljišu, koji je briljantno opisao njegovo ulizištvo prema jednim i agresivnost prema drugim gostima u emisiji, stavlja u usta stihove: “Na svoju i tuđu nesreću/ Jeo sam govna i opet ću/ Dajte mi kašiku najveću/ Jeo sam govna i opet ću”. Osebujna pjesnička raskoš uresila je Stankovićevo stvaralaštvo i u štivu o meni pa mu tako jedan tekst počinje rečenicom: “Krenuo Milan Ivkošić po potvrdu da mu majmuni nisu rodbina.” To iznimno nadahnuće s nedavno izrečenom tezom o Domovinskom ratu kao građanskom tvori jedinstvo Stankovićeve lirske i političke ličnosti, koja je došla do izražaja i u današnjoj emisiji “Nedjeljom u dva” u kojoj je zavapio – “Zaustavite mržnju u medijima.” Ne mrzite, dakle, nego volite njegovu protuhrvatsku mržnju, krivotvorine o obrani Hrvatske, beogradsku propagandu o Domovinskom ratu, metafore od govana i majmuna, volite njegova šefa, izabranika HDZ-a Kazimira Bačića, koji je Stankoviću dao u ruke politički barjak HRT-a. I volite vrijeme Plenkovićeva HDZ-a koje će se po tom barjaku prepoznavati.
 
U srpskom listiću Novosti novinar pita načelnika općine Plitvička Jezera Antu Kovača: “Koji su najveći problemi srpske zajednice? Neke od tih obitelji još uvijek nemaju struju i vodu...”, a Kovač odgovara: “Istina je da je mene kao Hrvata sramota proći kroz neka srpska sela.” I ja sam prolazio kroz srpska sela u Lici i vidio neveselu pustoš, stanovnika je malo, kuće i staje su zapuštene, ograde porušene, nigdje ni obrađenih vrtova ni stoke na pašnjacima. No nije me kao Hrvata bilo sram poput Kovača, Hrvati nisu krivi za takvo stanje i u istim područjima gdje s njima žive imaju iste nevolje kao i Srbi. Za te nevolje Kovač optužuje politike u Zagrebu i Beogradu koje “potpiruju postojeće stanje kako bi prije izbora stvorile kulminaciju strasti i kaosa u kojem narod ne bi razlikovao bandita od poštena čovjeka”. Ne znam je li pri tome mislio i na Pupovca, a nije se usudio reći, no lako je izračunati da bi se s pola novca koje dobije Pupovčevo Srpsko narodno vijeće riješili mnogi problemi Srba u Lici i drugdje – struja, voda, itd. – a velik dio toga novca potroši se za “struju i vodu” u mjestima važnijim od srpskih sela, u Ivančićevu, Čulićevu i drugim dupencima, u tvornici mržnje prema Hrvatskoj, srpskim Novostima, kojima je Kovač dao intervju, ne srameći se kao Hrvat.
 
Slovenci bi, nakon hrvatskog mora, u svoje povijesno korito svrnuli i jednu poznatu rijeku – svojatajući Bulajićev film “Bitka na Neretvi”. Do prije nekoliko godina jedva da su ikad imali državu pa im sada treba i prostora i historije. Svoju su lopovštinu s teritorija prenijeli i na kulturu pa sve više sliče na svoju jaču braću Srbe. Ali će ipak biti uskraćeni za sintagmu – velikoslovenska politika: toliko su uskogrudni da im ni grabežljivost nema imena. Evo kako im je, tvrdeći da “Slovenija nije sudjelovala u realizaciji filma ‘Bitka na Neretvi’, kao ni Srbija”, uzvratio Bulajić: “Preko 80 posto bili su hrvatski filmski radnici, scenograf Duško Jeričević, kostimograf Vladimir Tadej, ja redatelj. Prema tome, taj film je stvarno djelo hrvatske kinematografije”. Vijest o svojatanju Bulajićeva filma kaže da je “Slovenija ovih dana u Srbiju uputila podsjetnik da joj se vrati 313 umjetničkih djela, povijesnih predmeta i dokumenata koji se nalaze u srpskim muzejima, službenim rezidencijama i državnim ustanovama”. Kako su slovenske povlastice u bivšoj državi bile uvelike zasluga Beograda, u nekom srpskom muzeju mogla bi biti i cijela Slovenija.
 

Milan Ivkošić, https://m.vecernji.hr/premium/aleksandar-stankovic-govor-mrznje-zoran-milanovic-novosti-milorad-pupovac-1221051

Zakon protiv govora mržnje na internetu bit će korišten za cenzuru slobode govora i mišljenja u Hrvatskoj

 
 
Nakon najnovije zabrane objavljivanja na facebooku od 30 dana nemam više nikakve sumnje kako se najavljeni “Zakon protiv govora mržnje na internetu” nije u planju zbog sprečavanja diskriminacije i mržnje na internetu, nego zbog uvođenja rigorozne cenzure slobode govora i mišljenja u Hrvatskoj. Facebook je samo dobrodošao kao izgovor, koji treba zamazati oči slabo informiranim građanima u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj tog vrlo opasnog zakona bit će hrvatski domoljubi, koji su politički protivnici protuhrvatske politike predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića. Zapravo je, u mojem slučaju, taj planirani zakon već na djelu.
http://stateofthenation2012.com/wp-content/uploads/2016/05/darpa_mark_zuckerberg_1.jpg
Dana 21. siječnja 2018., dobio sam novu obavijest facebooka da idućih 30 dana neću moći ništa objavljivati zbog toga što se u svojim objavama nisam pridržavao “standarda zajednice”, ma što to značilo. Kako nisu mogli naći ništa u mojim objavama u zadnjih nekoliko godina, a što bi i jednom riječju bilo protiv “standarda zajednice”, kao izgovor našli su jednu fotografiju, koju sam uz komentar objavio 8. svibnja 2014. godine, dakle prije gotovo četiri godine.
 
Prije nego što razjasnim kontekst u kojem sam tu fotografiju objavio, želim informirati čitatelje kako nikada u svojih 40 godina novinarstva nisam u svojim tekstovima upotrijebio ni jednu jedinu riječ koja je bila prostačka, koja je pozivala na nasilje ili koja je imala ma i najmanji prizvuk diskriminacije na temelju rase, vjere ili spola. Kao glavni urednik dvaju hrvatskih mjesečnika u Australiji, deset godina bio sam član Australske novinarske udruge glavnih urednika, u kojoj su bili članovi i glavni urednici najpoznatijih australskih dnevnih listova. Nepristojnost jednostavno nije moj stil.
 
Sramotni napad na prvog hrvatskog predsjednika
 
Dotična fotografija, koju ponovno objavljujem, prikazuje rukovanje Hitlera i maršala Philippea Pétaina, predsjednika Višijevske Francuske, koja je usko surađivala s Nacističkom Njemačkom od srpnja 1940. do kolovoza 1944. godine. Fotografija je objavljena uz moj komentar, koji je bio reakcija na izjavu francuskog filozofa Bernard-Henrija Lévyja da je prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman bio “nacionalsocijalist i mali Putin”. To je bio stvaran govor mržnje. Levy je također dodao kako je Putin, zapravo, današnji Mussolini. Levy je takvu izjavu dao u svojem govoru na Europskom trgu u Zagrebu 7. svibnja 2014. godine (Večernji list od 8. svibnja 2014.).
 
Osim skretanja pozornosti na činjenicu da je Višijevska Francuska surađivala s Nacističkom Njemačkom, u mojem postu nisam upotrijebio nijednu uvredljivu riječ, pa je kao izgovor za moju kaznu od trideset dana zabrane objavljivanja na facebooku iskorištena slika Hitlera i maršala Pétaina. Inače, ta fotografija nije nigdje na svijetu zabranjena i često se i danas objavljuje u povijesnim priručnicima, znanstvenim i novinskim člancima o suradnji Višijevske Francuske i Hitlera. Samo se pitam bi li Facebook zabranio da netko na Facebooku objavi fotografiju poglavnika NDH Ante Pavelića i Hitlera kao dokaz suradnje NDH s Nacističkom Njemačkom? Sumnjam.
 
Duboko sam uvjeren kako moja kazna nema nikakve korelacije sa slikom maršala Pétaina i Hitlera, već s mojim sve zapaženijim žestokim i legitimnim kritikama vladajućih političara na društvenim mrežama, uključujući i Facebook. To se prije svega odnosi na premijera Plenkovića i savjetnika predsjednice Republike Hrvatske dr. Matu Granića. Na takav zaključak navodi me i činjenica da je fotografija od prije gotovo četiri godine mogla biti povodom za izricanje kazne od 30 dana odmah nakon objavljivanja vrlo čitanoga komentara o nastupu Mate Granića u televizijskoj emisiji Otvoreno od 18. siječnja 2018. Naravno, to nije jedini razlog zašto Plenković poduzima ovakve korake da bi me se ušutkalo. Prije mjesec dana najavio sam osnivanje političke stranke, koja će se beskompromisno boriti za spas Hrvatske od utapanja u jedinstvenu europsku državu. Naravno, nisu ostali nezamijećeni ni moji oštri komentari na televiziji na račun Plenkovićeve nesumnjive potpore globalističkoj politici, koja se bori protiv postojanja suverenih i samostalnih država.
 
Suradnja Facebooka i vlada raznih država
 
Da moje ozbiljne sumnje o suradnji Vlade Republike Hrvatske i Facebooka u ograničavanju slobode govora i mišljenja nisu plod moje bujne mašte potvrđuje i izjava facebookovih djelatnika Monike Bickert i Chrisa Sonderbyja iz 2015. godine. Oni su u toj izjavi istaknuli kako nije rijedak slušaj da facebook donosi zabrane objavljivanja i na traženje vlada brojnih zemalja. To je zastrašujuća najava kraja demokracije i uvođenja globalne diktature, koja neće ostaviti nimalo prostora ni za kakav otpor pojedinca, a posebno ne za slobodu govora i mišljenja.
 
Evo što o planiranom “Zakonu protiv govora mržnje na internetu” kažu hrvatski domoljubni političar Zlatko Hasanbegović i odvjetnica Vesna Alaburić. “Uvijek postoji opasnost da se u ime političke korektnosti pojam govora mržnje zlorabi kao neka vrsta ideološke toljage, sredstva za cenzuru ili ograničavanje slobode misli uopće”, smatra zastupnik stranke Neovisni za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović (Radio Slobodna Europa, 17. siječnja 2018.).
 
Odvjetnica Vesna Alaburić kaže: “Jer tu, po mom mišljenju, može doći do takvog dar-mara, takve diskriminacije u eliminiranju spornih sadržaja koji objektivno, do eliminiranja sadržaja koji objektivno ima pravo egzistirati u javnom komunikacijskom prostoru da je ukupna šteta od primjene takvog zakona neusporedivo veća od koristi. Jer, najpogubnije što se može dogoditi je da ugušimo slobodu govora, pa onda nemamo mrzilačke sadržaje, ali nemamo ni javnu raspravu o temama od javnog interesa” (Radio Slobodna Europa, 17. siječnja 2018.).
 
Što o slobodi govora kažu Opća deklaracija UN-a o ljudskim pravima, Ustav Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava? Rezolucijom br. 217/III od 10. prosinca 1948. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je i proglasila Opću deklaraciju o ljudskim pravima. U članku 19. te rezolucije piše: 'Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja: to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez granica'.
 
O slobodi govora i mišljenja u Ustavu Republike Hrvatske, članak 38., piše: “Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli...” Europski sud za ljudska prava već je 1976. godine u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva izrazio svoje mišljenje što razumijeva pod izrazom pravo na slobodu izražavanja i koja je njegova uloga u demokratskom društvu, ustvrdivši: „Sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja takvog društva, jedan od bitnih uvjeta za njegov napredak, kao i za razvoj svakog čovjeka... Ona se odnosi ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje primamo s naklonošću ili smatramo neškodljivim ili nevažnim, već i na one koje su uvredljive, šokantne ili uznemiravajuće za državu ili bilo koji dio pučanstva”.
 
Ukoliko vladajuća oligarhija u Hrvatskoj uistinu želi ukinuti civilizacijska dostignuća kad je riječ o ljudskim pravima, a posebno o pravu slobode govora i  razmišljanja neka to otvoreno kaže. A da joj je to uistinu u planu vidimo ne samo iz pripreme “Zakona protiv govora mržnje na internetu”, nego i promjene Poslovnika u Hrvatskom saboru, koja bi trebala ograničiti slobodu govora od naroda izabranim zastupnicima.
 
Kraj demokracije
 
Američki predsjednik Thomas Jefferson izjavio je još tamo daleke 1825. godine “kako će kraj demokracije i poraz Američke revolucije doći onog trenutka kad vlada padne u ruke institucijama koje posuđuju novac i korporacija koje su nezasitne u bogaćenju”. To se već dogodilo ne samo u Americi, nego i u Republici Hrvatskoj. U zaključku moram još jedanput izraziti moju duboku sumnju kako nisam baš nekakva svjetska faca da facebook svaki dan istražuje svoje moje postove unazad četiri godine kako bi mi zabranio korištenje facebooka. Kad dožive politički poraz i odu s vlasti, a to će se sigurno dogoditi, pokazat će se da je to bilo djelo domaćih i diktaturi sklonih političara, koji žive u strahu da se do kraja ne razobliče njihova golema pljačka hrvatskog gospodarstva i njihovo služenje tuđim vlastodršcima. Njihov strah toliko je velik da se boje čak i starih i nemoćnih ljudi koji osim pisanja nemaju nikakvo drugo oružje u svojim rukama.
 
Hrvatski su domoljubi pod svakodnevnim nadzorom
 
Da bude sasvim jasno, ta je diktatura usmjerena samo prema hrvatskim domoljubima koji žele spasiti silno ugroženi hrvatski narod i hrvatsku državu. Kao što već sada vidimo, ona neće biti primjenjivana na Frljića, i njemu sličnje mrzitelje Hrvatske, koji slobodno izvodi javne performase, čija bi degutantsnost zgrozila čak i Amerikance, ljude koji uživaju najveću razinu slobode govora na svijetu. U Australiji, gdje sam više od dvadeset godina bio politički emigrant, pisao sam slobodno protiv Titove Jugoslavije i australske politike podržavanja komunističke Jugoslavije. Nikad mi nitko nije ništa zabranjivao. U toj demokratskoj zemlji nikada se nisam osjećao toliko ugrožen kao danas u “slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi”, kojoj sam posvetio pola stoljeća mojeg života. No, svemu dođe kraj, pa će tako iz života hrvatskog naroda nestati i današnji “hejteri” hrvatske države na najvišoj političkoj i umjetničkoj sceni. Dragi Bog je bio i dalje će ostati uz hrvatski narod.
 

Antun Babić

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Srijeda, 21/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 675 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević