Get Adobe Flash player
Zakonom zabraniti maškare

Zakonom zabraniti maškare

Živjela demonokratska i orwellijanska Plenkovićeva...

Nisu manjinske skupine

Nisu manjinske skupine "svete krave"

Krnje je uvijek simbolizirao ono što narod ne smatra...

Glas za Plenkovića glas je protiv Hrvatske

Glas za Plenkovića glas je protiv Hrvatske

Plenković je najveća ugroza hrvatskom narodu i državi od...

Htjeli ste satiru, imat ćete satiru

Htjeli ste satiru, imat ćete satiru

Hrvatska je slobodna zemlja većinskoga hrvatskog i katoličkog...

Moralni pad hrvatskih elita i pravosuđa

Moralni pad hrvatskih elita i pravosuđa

Hrvatski sabor trebao bi biti zadnja obrana hrvatskih nacionalnih...

  • Zakonom zabraniti maškare

    Zakonom zabraniti maškare

    srijeda, 26. veljače 2020. 20:13
  • Nisu manjinske skupine

    Nisu manjinske skupine "svete krave"

    srijeda, 26. veljače 2020. 18:08
  • Glas za Plenkovića glas je protiv Hrvatske

    Glas za Plenkovića glas je protiv Hrvatske

    četvrtak, 27. veljače 2020. 12:22
  • Htjeli ste satiru, imat ćete satiru

    Htjeli ste satiru, imat ćete satiru

    srijeda, 26. veljače 2020. 18:11
  • Moralni pad hrvatskih elita i pravosuđa

    Moralni pad hrvatskih elita i pravosuđa

    ponedjeljak, 24. veljače 2020. 15:34

Sjajna književna djela koja autora uvrštavaju u sam vrh hrvatske duhovne književnosti

 
 
Izlaganje na predstavljanju Sabranih djela književnika Bogdana Maleševića i Zagrebu, 20. svibnja 2014. u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5.
U svojim sjajnim književnim djelima Bogdan Malešević je ne samo analizom vlastitog života nego i sjajnom analizom Hrvatske i globalne svjetske stvarnosti ukazao da je sloboda ono što se hoće, što se osvaja, što se ne daruje te je iz svoje duhovne pozicije, kako kaže pogledom odozgora na cjelinu napisao sjajna književna djela koje ga uvrštavaju u sam vrh hrvatske duhovne književnosti s uvjerenjem da će prije ili kasnije, kada njegova djela budu prevedena na svjetske jezike, biti priznat kao veliki svjetski pisac.
http://croatia.ch/tjedan/images/bogdan1.jpg
Bogdan Malešević je istinski kršćanin, ekumenist, koji piše i bori se za spajanje crkava koje vide spas za čovječanstvo u jedinstvu katoličke i pravoslavne Crkve. Zbog toga je za mene njegovo kapitalno djelo Dva svjedoka u kojem su svjedoci Carigradski patrijarh Bartolomej i papa Ivan Pavao II.
 
Bogdan Malešević veliki dio svog života posvećuje organiziranju ekumenskih skupova i bori se za istinsko kršćanstvo kao religiju slobode. Bogdan Malešević slijedi Isusa i u širenju kršćanstva. Opisuje mnoge svjetske i hrvatske ličnosti koji su do slobode dolazili kroz iskušenja, kroz unutarnju borbu u svojoj duši između dobra i zla, kroz patnju, borbu i oprost. Bogdan Malešević protivi se iskrvljivanju iskonskog kršćanstva u dogmatsko pokorničko kršćanstvo u kojem vlada crkvena hijerarhija, zato nije obljubljen, dapače, trn je u oku mnogim katoličkim institucijama i strukturama.
 
Bogdan Malešević je u svom životu prolazio kroz različita razdoblja, do svog potpunog obraćenja. U mladosti priklanjao se estetskom svjetonazoru i smislu života. Cilj mu je bio akademska karijera i biti vrhunski športaš. Postao je juniorski prvak hrvatske u umjetničkom klizanju. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu ali odriče se i jednog i drugog, ne želi doktorirati i imati akademsku karijeru. Ne želi biti ni vrhunski športaš što jako razočarava njegovog oca Duška, poznatoga hrvatskog slikara i političara, jednog od osnivača HDZ-a i bivšeg potpredsjednika Gradske skupštine. Bogdan punim srcem voli svoga oca i svoju majku Maju i svoju obitelj i osjeća se obveznim uspjeti u svom  životu jer pripada uspješnoj umjetničkoj obitelji jer su mu otac, majka i sestra vrhunski slikari te su bili jako zabrinuti kada je odbijajući estetski način života, odbijajući živjeti za trbuh i karijeru doživio tamnu noć u kojoj je preživio veliku i moralnu i fizičku krizu. Prestao je i studirati i izgubio interes za bilo što.
 
Bogdan Malešević u svojim djelima sjajno opisuje dvojstvo u čovjeku i borbu koja se vodi, kako kaže: između zemlje i neba, između tijela i duše. U toj borbi, u njegovom slučaju, pobjeđuje duša i on piše svoju autobiografiju pod naslovom: "Povijest duše jednog književnika- apostola". Tim svojim djelom on se nastavlja na mnoge velike duhovne pisce koji su pisali o mračnoj noći čovjeka ali i čovječanstva. Béla Hamvas sjajno opisuje kao i Bogdan Malešević mračnu godinu kroz koju prolazi čovjek ali i čovječanstvo. Dva temeljna romana Maleševića: "Dva svjedoka" i "Cvijet bola" na hrvatskoj i globalnoj razini opisuju sukob neba i zemlje, Krista i Antikrista a Bogdan Malešević pokušava poput orla s visine neba sagledati cjelinu. Bogdan Malešević slijedi srednjovjekovnog mistika Jakoba Böhmea koji kaže da svaka duša čuva u sebi sliku Boga odnosno svijest da je duša Božja, da je čovjekova duša božji otisak u čovjeku.
p. Vladimir Horvat, Bogdan Malešević, Vinko Kraljević i Zdravko Tomac
 
Bogdan Malešević svojim pisanjem pokazuje, kao i Böhme, da ako je ta Božja slika u duši čovjeka jasna i čista onda je čovjek vedar, sretan onda vidi smisao života i ne boji se patnje. Suprotno tome ako je duša pomućena, ako je u stanju kako je Böhme zove turbe, tada čovjek ne vidi da je stvoren  na sliku i priliku Boga te mu život prolazi u besmislu i paklu.
 
Bogdan Malešević kada je otkrio Isusa, kada je otkrio Boga, kada mu je duša postala vedra i čista, kada je postao istinski vjernik pobijedio je mračnu noć. Bogdan Malešević u svojim djelima sjajno opisuje tu borbu odnosno kako je došao do istine pokazujući da se do istine dolazi subjektivno, da se istina nalazi u svakom čovjeku i da će je pronaći ako čvrsto odluči biti iskren, sam sebe ne varati, ne kupovati i ne prodavati "šuplje orahe". Dakle, kao i mnogi drugi veliki pisci poput Lava Tolstoja Bogdan je shvatio promašenost hedonističkog načina života, promašenost borbe za trbuh kao najvažniju stvar i shvatio je relativno rano u svom životu da treba živjeti za dušu. Bogdan svojim životom i svojim djelima pokazuje da čvrsto vjeruje da je kršćanstvo vjera istinita te da istinski vjernik mora slijediti Krista, jer ako je Isusu na Uskrs ustao od mrtvih, ako je zaista umro za ljude, onda je to toliko neodoljivo da mora prožeti čitav život svakog vjernika.
 
I za Bogdana Maleševića kao i za velikog filozofa Sørena Kierkegaardaistina je subjektivna, i za njega istine su osobne te je i vjera osobna stvar svakog pojedinca. Bogdan Malešević spada u istinski vjernike. Moglo bi se čak reći i fanatičke vjernike. On se ne srami svoje vjere i javno govori kako u životu doživljava Božju milost, kako mu preko "jezika" koje mu prenose druge osobe nebo šalje jasne poruke koje usmjeravaju njegov život. Za ateiste ili ljude slabe vjere takva iskrenost koja proizlazi iz čvrstog vjerovanja Bogdana prilika je da ga se kritizira, da ga se pokuša obezvrijediti pa i ismijati tvrdeći kako propagira privatne objave te da na taj način navodno ide putem hereze. Međutim, Bogdan Malešević kao i drugi obraćenici u procesu obraćenja doživio je svjetlost u kojoj je jasno vidio cijeli svoj prošli, sadašnji i budući život, u kojem je vidio istinu o životu, sve grijehe, laži svakodnevnog života, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.
 
Iz Bogdanovih knjiga proizlazi da je na djelu ispiranje svijesti čovjeka. Da se briše povijesno pamćenje, da se briše kultura, vjera, tradicija, obitelj, brišu se osjećaji, briše se identitet. Bogdan u svojim djelima sjajno opisuje djelovanje divovskog antinacionalnog buldoždera kapitalizma katastrofe. U svojoj sjajnoj knjizi Poetika adolescencije Bogdan Malešević kroz sudbinu Franza Kafke na snažan umjetnički način opisuje sudbinu suvremenog čovjeka. Evo toga opisa: "Svuda se suočavajući s moći, Kafka je ponekad nalazio oduška u svojoj tvrdokornosti. Ali da ona nije bila dovoljna ili kada ga je izdavala, on se vježbao u iščezavanju; tu se pokazuje dobra strana njegove mršavosti zbog koje je, kao što znamo, često prezirao samoga sebe. Tjelesno se smanjujući, sebe je spašavao od moći i tako neznatnije u njoj sudjelovao, a i to isposništvo bilo je upereno protiv moći. Ista tedencija k iščezavanju pojavljuje se i u pogledu njegovog imena. U romanima Proces i Zamak reducira svoje ime do početnog slova K. U Pismima Feliciji njegov potpis biva sve manji i na kraju sasvim iščezava."
Evo još jednog citat iz istog djela: "Što je to zmija? D. H. Lawrence veli: "Ljudi danas pate od tisuću malih zmija koje ih ujedaju i truju neprestano, a veliki božanski zmaj je inertan." I dalje: "To jest, čovjek može imati zmiju sa sobom ili protiv sebe. Kada je njegova zmija s njim, njegova je snaga bezmalo božanska. Kada je njegova zmija protiv njega, on je ujeden, zaražen, i krvari iznutra."
 
Veliki utjecaj na stvaralaštvo Bogdana Maleševića imali su veliki književnici, pogotovo Alighieri Dante i Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Malešević citira sljedeću misao Dostojevskog iz 1876. godine koja je danas još aktualnija: "Imam pritajeno uvjerenje da naša omladina pati od odsutnosti najviših ciljeva u životu. Od obrazovanih ljudi, uopće od onih koji mladež vode, mladi ljudi mogu primiti samo satirični način gledanja, ali ne i nešto pozitivno, nešto u što će moći vjerovati, što će moći obožavati, čemu će moći stremiti - a sve je to tako potrebno i tako neophodno toj omladini, ona to očekuje, i ona je to uvijek očekivala, tako da je bilo svuda tokom svih vjekova!"
 
Evo još nekoliko citata iz knjige: "U svim režimima ljudi su se dijelili na tople i hladne, na ljude vjere i vizije, te na doušnike, špijune." Nitko od ovakvih ne može se ubrojiti u inteligenciju, veli Aleksandar Solženjicin. "Intelektualac je onaj čiji su interes i volja okrenuti uporno i neprekidno prema duhovnom životu, i to ne pred prisilom izvanjskih okolnosti već često i usprkos njima. Intelektualac je onaj čija misao ne podržava druge". Tako se preko svih pretinaca socijalističkog sustava opet uspostavlja Cjelina, ali Cjelina individue.
 
Bogdan Malešević bio je oduševljen Danteom smatrajući ga najvećim književnikom u povijesti. Zato nije slučajno što u svojim romanima inspiriran Danteom poziva ljude da kada im je najteže, kada misle da nema izlaza da izađu iz kuće i da dugo gledaju zvijezde te da će im nebo pokazati kako da izađu iz labirinta patnje, sumnji i beznađa. Ono što čini Bogdana Maleševića jedinstvenim katoličkim, bolje rečeno kršćanskim književnikom, je njegov ekumenizam, jer u spajanju Crkava vidi jedinu šansu za pobjedu nad "zvijeri" koja prijeti apokalipsom. On život posvećuje Isusu i želi ga slijediti koliko je to god moguće iako zna da njegovo savršenstvo ni jedan čovjek nikada ne može dostići. On smatra da treba svaki čovjek sebe mijenjati te je vrlo blizak mislima Dostojevskog koji je 1854. godine u Omsku u pismu Fonvizinoj napisao: "Vjerovati da nema ničeg ljepšeg, dubljeg, simpatičnijeg, smjelijeg i savršenijeg od Krista, i ne samo što nema, već s ljubomornom ljubavlju govorim sebi da ga i ne može biti. Štoviše, kada bi mi netko dokazivao da je Krist izvan istine i kada bi stvarno istina bila izvan Krista, ja bih radije ostao s Kristom nego s istinom."
 
Čitajući Bogdanove knjige često sam sam sebi postavljao mnoga pitanja. Zašto je krenuo teškim putem u svom životu. Zašto se bori bez obzira na prepreke? Zašto je toliko putovao, zašto je toliko radio? Zašto je samoga sebe razgolitio? Zašto je bio potpuno iskren prema sebi i vlastitom životu? Zašto nije bio spreman na nikakve kompromise i ustupke? Odgovor je vrlo jednostavan. Bogdan Malešević je uvjeren da njegov životni put određuje Božja providnost. Da sve to što radi da mora raditi jer ga je cijelo vrijeme vodila Božja ruka odnosno da je njegov život definiran i određen i da se događa na sličan način odnosno da on to što radi mora raditi kao što trava mora rasti a lišće se mora zeleniti. Dakle, Bogdan Malešević ne taji i o tome na mnogo mjesta u svojim djelima piše da mu je Božja providnost odredila životni put, da kao književnik-apostol kroz povijest svoje duše opiše i bit ljudskoga života kako život ne bi izgledao kao zlobna poruka nekakvog vraga.
Bogdan Malešević šalje mnoge poruke i otkiva mnoge istine o ljudskoj duši koja je bojno polje u kojoj se vodi borba između Isusa i antikrista. Bogdan Malešević poručuje da se ljubav ne može naučiti, da je izvor ljudske ljubavi u Isusu i da svako ljudsko srce posjeduje ljubav ali da li će ona biti aktivirana, da li će biti uzvraćena zavisi od  slobodne volje svakog čovjeka. Isto tako Bogdan Malešević poručuje da se u svim ljudskim srcima nalazi i dobro i zlo te da svaki čovjek slobodno u svojem životu određuje koliko će činiti dobro a koliko zlo. Koliko će se suprotstaviti zlu ili će biti oportunist koji će mirno gledati na zlo koje vlada oko njega. Dakle, Bogdan Malešević se bavi ljudskom dušom. On pokušava biti orao koji s visine gleda kako bi mogao vidjeti cjelinu. Uvjeren je da se cjelina nalazi u duši svakog čovjeka samo je pitanje koliko čovjek ima sposobnosti, želje i upornosti da tu cjelinu otkrije, vidi i da postupa u skladu s njom.
 
Dakle, Bogdan Malešević žestoko kritizira suvremeni svijet jer on šok terapijom, manipulacijom i lažima onemogućava ljudima da budu slobodni, da odlučuju o vlastitom životu, da budu svoj na svome, da budu jake osobnosti. Zato on tako žestoko kritizira globalizam i sadašnje stanje u svijetu a pogotovo u svojoj Kroatiji. Malešević je duboko prodro u mistiku i istraživanje mističnih dubina u duši čovjeka. Za njega je život dubina. Proces stalne borbe čovjeka tijela i čovjeka duše. Evo što o tome između ostalog piše Malešević: "Ne mogu odoliti slutnji da sam onda, ′78., dakle dvadeset i dvije godine prije, već od Neba bio određen za to poslanje, i baš stoga sam svoju autobiografiju nazvao Povijest duše jednog književnika - apostola, jer mi se čini da sam cijeloga života slušao nutarnje glasove, koje sam možda dovodio u sumnju, na koji su me precizno pratili. I tu je bila tajna one "karizme" koja je sve zbunjivala u četvrtom razredu. Nikada u nju nisam vjerovao, a ona me vodila. Jedino dobro što sam činio jest da Njemu nikada nisam rekao 'ne'."
 
Vrlo mnogo piše o profesorima i stanju na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu političkih znanosti pokazujući kako se radi o sustavu čiji je cilj da proizvodi sluge bezbožnog sustava. U svojim romanima i ostalim knjigama Malešević piše o mnogim ličnostima iz hrvatskoga javnog života iz prošlosti i danas. O nekima piše pod pseudonimom ali na način da je jasno o kome se radi. Dosta Malešević piše i o meni, nekad pod punim imenom i prezimenom a nekad kroz lik dr. Siniše Lukača. Maleševićeve knjige, 34 djela, nemoguće je prepričati niti istaći sve ono bitno iz njih zato preporučan da ih čitate, da im se stalno vraćate i kada ih pročitate jer one će pomoći da date odgovore na mnoga pitanja s kojim se sučeljava Vaša duša u traženju istine, slobode i smisla života.
 
I meni su knjige Bogdana Maleševića mnogo pomogle kako bih otklonio zamućenost vlastite duše. Zahvaljujem mu se što je na mnogo mjesta pod pseudonimom ali i pod mojim imenom i prezimenom pisao o meni. Ovaj prikaz njegovih djela završit ću s citatom iz njegove zadnje knjige Povijest duše jednog književnika - apostola, u kojoj piše o meni: "Dr. Zdravko Tomac je tu bio za mene veliko otkriće. Njega spominjem prvoga, jer je jedno takvo vrijeme izbacilo baš njegove vrline. Izronio je (iz čega, iz kojeg to mora?), baš on, iz sveopće mutnoće hrvatskih intelektualaca i svega što je u Hrvatskoj pametovalo - kao osoba koja misli jasno, koja traži, koja se ne može pomiriti s time da smo svi zajedno postali smeće otkako smo izgubili suverenitet (Hrvati su pokopali svoje jake ljude). Baš je Tomac bio taj Hrvat koji je razumio Dva svjedoka, a gospodin Marijan Majstorović, urednik Fokusa, taj koji je objavio recenziju Dva svjedoka (sve dok i Fokus ne bude ugašen, dok ne bude ugašeno baš sve, i svi se prave da tajne službe ne vladaju nama, da je to "teorija zavjere"- više ne bi bilo mjesta za bilo kakvu i bilo koju recenziju bilo gdje)."
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

U noći 29. na 30. srpnja 1993. četnici su zvjerski ubili Agicu, njezina muža Miku i njihovu tetu Mariju Oskomić, rođenu Tomić

 
 
Agica Oskomić voljela je svoj zavičaj i svoje Kukujevce ljubavlju koju poznaju samo oni koji ustraju u toj ljubavi ne mareći, ako zatreba, koliku će žrtvu podnijeti. A tko tako ljubi, zauvijek ostaje vjeran, dosljedan, nepokolebljiv i u najtežim i najopasnijim vremenima. Za takvu ljubav ne postoje dva puta, nema zbunjujućeg raskrižja na kojemu se svatko pita kamo da krene, koja je strana prava. Za takvu se ljubav uspravno stoji i kad zemlja podrhtava, kad oluje bjesne, a gromovi tutnje. Tu ljubav poznaju stijene, kameni simboli neuništivosti koje se, udarane vjetrovima, uzdižu u visine. Tako oduvijek i zauvijek čudesnom ljepotom i neuništivošću opominju nas ljude. Kad munje zaparaju nebo i zapušu vjetrovi, kad se nešto u samom čovjeku izokrene pa postane nečovjek, a zlo zavlada – neka nam one, stijene budu uzori! Da ostanemo čvrsti, da nas ne sruše ni najjače oluje, da nas ne uplaši ni nacrnja noć, da u strahu pred opasnostima ne pobjegnemo kao kukavice. Ali čovjek nije kamena stijena, a strah je česti saveznik u borbi za život. Zato ne tražimo krivnju i kukavičluk onih koji pobjegnu u strahu pred smrću, ali se neizmjerno zahvaljujući – divimo ljudima koji do samoga kraja ostanu kao stijene.

Agica je bila takva. Uspravna, neustrašiva, čvrsta kao stijena. Do tužnoga kraja suviše rano, zločinačkom rukom u crnini noći, prekinutoga života. Umrla je u neizrecivim mukama, neopisivim načinom masakriranja suludoga uma. A mi se godinama pitamo kako se može, kako se smije šutjeti o Mučenici Agici? U  ljudskoj se boli pitamo: Kako je njezna majka izdržala nad otvorenom škrinjom? Kako ju je gledala onako izmasakriranu? Kako nije i ona umrla toga strašnog dana? Što je osjećao Agicin sin gledajući mrtvu majku? I pitamo se: Zbog čega tolika šutnja o tako stravičnom zločinu? Pišu se knjige, snimaju filmovi, rade kazališne predstave o žrtvama. Je li moguće da se sina naše Agice ne smatra žrtvom? U jednoj noći zločinci su mu ubili i oca i majku. A on ih je, poput druge djece, još dugo, itekako dugo trebao! Ili su hrvatske žrtve od manje važnosti?
 
O tihom, dugogodišnjem iseljavanju Hrvata iz Vojvodine od 1918. godine do danas, posebice o prisilnom protjerivanju iz Srijema tijekom Domovinskog rata, nemamo točnih podataka. Iz dobro poznatih razloga u prošloj zajedničkoj državi mnogi se nisu izjašnjavali svojim nacionalnim imenom. Na školovanje i traženje posla odlaze u Hrvatsku, što osobito dolazi do izražaja nakon završetka drugoga svjetskog rata. Seljacima je oduzeta zemlja te u doslovnom smislu nisu imali od čega živjeti. Da bi se spasili bijede i olakšali život, mladi masovno napuštaju selo. Roditelji su im proglašeni kulacima i državnim neprijateljima, te su kao takvi i oni mučeni i ponižavani na razne načine, a gdje god bi se pojavili, bili su drugoga reda.
 
Početkom devedesetih godina nastavlja se napuštanje zavičaja, ali ne tiho i  pojedinačno. Iseljavaju se čitave obitelji, dijelovi naselja. Progon je žestok i bez milosti. Počinje neizdrživo, danonoćno zastrašivanje i mučenje ljudi posebice mladih, sposobnih za vojsku i odlazak na ratište. Sada nisu proglašavani samo neprijateljima, nego im se prijetilo – ukoliko se ne isele – da će ih sve poubijati. Pošten i od straha izbezumljen narod u početku nije vjerovao da je takva suluda ideja o iseljavanju stanovništva zbog svoje nacionalnosti – u nečijoj zločinačkoj glavi uopće mogla biti zamišljena, a kamoli ostvarena. Takav zločin prema jednom narodu, o kojemu se tajno šaputalo i sve glasnije javno govorilo, činio se kao strašan i nemoguć san, nakon kojega se izlomljen čovjek u nevjerici budi i pita je li sve samo sanjao ili mu se to stvarno događa.
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/33928182.jpg
A noći su postale zastrašujuće. Crne su se sjene šuljale ispod prozora, prijeteće poruke stizale bez adrese i poštanskoga broja. Sve se odvijalo u crnini tame, i oči u oči sa zakrvavljenim pogledom. Mučenja i udarci po tijelu, pogrdna imena naciji i uvrede duše, upozorenja i prijetnje smrću – ranjavalo je nevinu mladost, punu ljubavi i snova o životu. Ne o smrti! O životu su sanjali svoj mladenački san! Istjerati potpuno nevine ljude sa stoljetnih ognjišta, iz rodnih kuća, sa zemlje svojih praotaca – samo zato što su Hrvati! Mučili su ih i tukli, ali Srijemci navikli na nepravde, mislili su da će i ovo zlo – kao što su druge nevolje i nepravde, koje su trpjeli zbog svoje nacionalnosti i katoličke vjere – nakon određenog vremena morati proći.
 
Tako su vjerovali. Tako su se nadali dok su strahovali za svoje sinove, koje su zločinački umovi željni krvi, noću po mraku odvodili, mučili i tukli do zore, a onda onako izmučene, zastrašene i pretučene s ranama na tijelu i duši, s teškim uvredama njihova imena, nacije i vjere, ostavljali negdje u polju. A bili su to još nezreli mladići, mnogi tek ostavili dane djetinjstva i puni vjere u sretnu budućnost, zakoračili u život. 
 
Kada je počeo rat i agresija na Hrvatsku, da ne budu mobilizirani u borbu, mladići su bježali i skrivali se, a stariji u strahu živjeli, ne znajući kakva im se opasnost i kolika nesreća sprema. Pred kućna im vrata svakodnevno počinju dolaziti nepoznati ljudi, „nudeći“ zamjenu kuća i imanja, plašeći ih da će, ako ne pristanu na odlazak, biti ubijeni ili će sve napustiti samo s onim što stane u jednu vrećicu. Noću ih telefonom, psovkama, uvredama i prijetnjama budili govoreći: Neka već sutra isele, neka ne čekaju sljedeću noć, jer je možda ne će preživjeti! A kad su prijetnje počeli ostvarivati, mnogi jutro – nisu dočekali! Među njima i moja prijateljica iz ranoga djetinjstva. Srijemska mučenica Agata! (Agica, njezin suprug Mika, Nikola Oskomić i stara 87-godišnja baka Marija Tomić, rođ. Oskomić).
 
I danas je vidim pred sobom. Jasno vidim naše zajedničko, razigrano djetinjstvo. Na šoru u ljetnoj prašini, zimi u snježnoj bjelini. U dvorištu, našem ili njihovom. U voćnjaku, šljiviku i vinogradu. Vidim kako nas njezin djed Iva vozi u planinu na slatko grožđe. Sve jasno vidim. Naše bogato, veliko selo. I Agu, tako smo je zvali, na dan osnivanja Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine u Kukujevcima. U jesen te devedesete! Bio je to moj posljednji boravak, moje zadnje ljeto u zavičaju. O, s koliko bola vidim naš Srijem! Agu u zlatari! Zlatara je dio naše nošnje, svilena marama, izvezena zlatnim nitima koju su mlade žene nedjeljom, blagdanom i na svečanostima redovito nosile na glavi. I tamburaše čujem. A kad violina zacvili, svakomu Srijemcu za otetim zavičajem istoga časka – čežnja i bol probodu srce. Tako će biti dok živimo, dok budemo disali, sanjali i budili se s neodoljivom željom i vječitim snom o povratku u naše kuće, na naše njive.
  
A te devedesete! Zašto su nam toliku nesreću donijele? Što se dogodilo u tim godinama? Mogu li godine, godišnja doba, vrijeme, osim promjena u prirodi i radova na polju, sjetve i žetve, čovjeku takvo zlo donijeti?
 
U mnogim mjestima počelo je ubijanje ljudi. Uplašeni za goli život, navikli samo na rad, vrijedni i ponosni Srijemci, odjednom se raširiše po Hrvastkoj,  prihvaćajući sve što im tih crnih i zlogukih godina bijaše ponuđeno. Da bi spasili život! Mijenjaju kuće i zemlju tako da više nikada nemaju pravo na povratak! Kakva sudbina! Kakva zla kob! Odlaze u nepoznato, u tuđe kuće, na tuđe njive, koje će umjesto kiše svojim suzama zalijevati.
 
Računa se da je iz Vojvodine protjerano oko 40.000 Hrvata; najviše iz Srijema, oko 25.000, a 15.000 iz Bačke i Banata. Najtragičnije je prošlo veliko mjesto Kukujevci iz kojega je protjerano cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a u kojemu su masakrirane, strahovito mučene i ubijene dvije obitelji (Oskomić i Matijević, te gospodin Živko Litrić).
http://crostojkovic1958.blog.hr/slike/originals/jna-mesic-1991.jpg
Ovdje moramo istaknuti da su u Kukujevcima, kao i u mnogim mjestima Vojvodine, živjeli Nijemci koji su po završetku Drugoga svjetskog rata bez milosti istjerani. Nakon pedeset godina i Hrvati će doživjeti njihovu sudbinu. Zašto su odabrani Kukujevci – veliko je pitanje PRAVDE na koje već jako dugo čekamo istinit i pošten odgovor. Na početku agresije na Hrvatsku otprilike polovica Kukujevčana mijenja kuće poput žitelja drugih mjesta Vojvodine. No, nakon naše oslobodilačke akcije Oluja, u selo upada vojska i policija tjerajući sve koji su ostali. Nisu istjerali samo nekoliko starijih obitelji.
 
Kukujevci doživljavaju etnocid. Kukujevčani su istjerani. Ostaje samo prazna, velebna crkva Presvetoga Trojstva, proglašena spomenikom kulture koju je 1772. godine dala sagraditi carica Marija Terezija. Kukujevčani i mnogi pravedni ljudi na prijedlog župnika iz mjesta Šid, kojemu pripada i župa – bez župljana – Kukujevci, očekuju popravak i obnovu crkve. Na kraju Drugoga svjetskog rata crkva je bila minirana (srušen je zvonik i krov crkve), a sada, ukoliko se što prije ne obnovi, prijeti joj propast kao i njezinu narodu, koji ju je neizmjerno volio, u njoj se okupljao, molio i radovao. 
 
Patnje i progoni Hrvata Vojvodine, osobito iz Srijema, vrijednog i ponosnog naroda, koji je stoljećima mirno živio na svojoj bogatoj zemlji, a na početku trećeg milenija istjeran iz zavičaja, ne mogu se opisati riječima, jer ne postoje rječnici u koje stane ljudska bol, iskrvavljeno srce, iščupan korijen iz zemlje. Tragedija moga naroda nema ime, nema gramatičko značenje riječi. Nepoznata je. Nezabilježena u povjesnicama. Neopjevana u našim pjesmama. Nerazumljiva je običnu čovjeku. Stoga putniku namjerniku, koji prođe kroz Kukujevce, šaljemo naše iščupano srce. Neka ga odnese u našu crkvu, na naše groblje. Neka se isplače! Neka krvareći ostavi neizbrisive tragove naših stopa na odlasku iz zavičaja. Trajne znakove postojanja. Živjeli smo tamo. Stoljećima smo živjeli.
 
Vratite nas u zavičaj! Godine prolaze. Devedesete su zakopane u zločinu našeg protjerivanja. Kukujevci su naš spomenik. Naše nezacjeljive rane. Kukujevci su IME. Zlatom izvezeno. Čvrstom pređom otkano. Kukujevci su neizbrisivo ime. Uskoro će Trojstvo. Naša je crkva na blagdan Presvetoga Trojstva uvijek bila pretijesna za sve koji su dolazili u goste Kukujevčanima. Danas je pusta, bez vjernika, koji su joj uvijek bili vjerni, a onda bez krivnje protjerani i raseljeni u preko 120 mjesta diljem Hrvatske. Svi koji i ove godine dođu u Kukujevce na Trojstvo, poslije svete mise, neka odu na naše groblje. Neka pohode grobove naših dragih koji su tamo ostali i tužno počivalište naše Agice, naše SRIJEMSKE MUČENICE.
 

Ljubica Kolarić-Dumić

Na primjeru Perkovića ili Mustača, zločin se isplati

 
 
Ako se može priznati da je prikupljanje političkih, vojnih i ekonomskih podataka potrebno u nastojanju da zaštiti državu i na taj način donese neke prednosti u sigurnosti svojih građana, špijuniranje svojih sunarodnjaka, nečovječno postupanje i ubojstva, trebali bi biti okarakterizirani kao gangsterske metode i čin čistog divljaštva. Za gotovo pedeset godina (1946.-1990.), upravo je to bio težišna aktivnost jugoslavenske Udbe i njezinih agenata.
http://shp.bizhat.com/cetopartizani.jpg
Zatvaranja, premlaćivanja i razne zloupotrebe ovlasti su tipični primjeri svakodnevnih aktivnosti jugoslavenske UDBA-e. Na primjer, Ivan Gabelica (student prava, a kasnije odvjetnik) je uhićen 1965. On je u pritvoru zadržan 45 dana s lisicama na rukama, što je za posljedicu imalo ozbiljne ozlijede ruku i uzrokovao mu trajne hendikep. Godine 1980., mladi student Ernst Brajder je umro pod "misterioznim okolnostima", dok je u Zagrebu bio pritvoren od strane Udbe. To se dogodilo prešutnim dogovorom jugoslavenskih državnih odvjetnika i sudaca koji su „zažmirili“ u ovom slučaju. S druge strane, i unatoč svim naporima, UDBA nije mogla biti nazočna svugdje i u svako vrijeme. 
 
II. odjel UDBA-e zadužen za borbu protiv "neprijateljskih emigranata " primjenjivao je još gore metode, a nije oklijevao posegnuti ni za "posebnim" operacijama, odnosno, ubojstvima. Njihova aktivnost vođena je na temelju podmićivanja i manipuliranjima običnim kriminalcima (prijeteći im, ili obećavajući im smanjenja kazni), preko izrade lažnih dokumenata i najzloglasnijih ucjena, što je imalo za posljedicu angažiranja naivnih građana u samoubilačkim akcijama, bez obzira jesu li djela iskorištena za ucjenu ikad počinili ili nisu. Ukratko, drugi odjel, koji je vodio Josip Perković - bio je prilično jednostavno organizirana  kriminala agencija.

Aktivnosti UDBA-e uspjele su u hrvatskome iseljeništvu probuditi paranoju i psihozu, koja je imala za cilj spriječiti pokretanje bilo kakvih akcija protiv jugoslavenskih vlasti. Takvim akcijama UDBA je također uspjela u podrivanju ugleda hrvatskoga iseljeništva, prikazujući ih kao "teroriste" u zemljama domaćinima. Na primjer, poznat slučaj dogodio se u Australiji gdje je, kao rezultat akcija UDBA-inih medijskih manipulacija, šest mladih Hrvata ("Hrvatska šestorka") završila iza rešetaka na 15 godina.

Usput, a osim ove zastrašujuće slike od UDBA-e, vrijedno je spomenuti da je jugoslavenski režim donio neka pravila za sigurnosnih službi. Članak XVI. ovih pravila propisivao je da su njezini agenti dužni "poštovati slobodnu volju, humanizam, slobodu i prava građana". Cinizam i licemjerje koje oduzima dah.
 
Neobična okrutnost

Promatrajući veliki popis zločina i posebice ubojstava koje su agenti UDBA-e počinili u inozemstvu, ne može se ne primijetiti i velika količina zlobe koji karakterizira ubojice. Vrlo često hrvatske žrtve su bile izdane od strane prijatelja, a ubojice su ih ubijale bombom, ili im je prerezan vrat, ili im je glava razbijena sjekirom. (Ovo je zastrašujući način na koji je ubijen Jozo Oreč, hrvatski iseljenik, ubijen je u Johannesburgu (Južna Afrika), u prosincu 1977.) U nekoliko navrata, rodbina, pa čak i djeca od UDBA-inih ciljeva su sjeckni na komadiće. U kolovozu 1972., kada je Stjepan Ševo ubijen od strane svog "prijatelja" Vinka Sindičića, ubojica Sindičić također je ubio njegovu suprugu i njegovu kćerkicu, Rosemarie, u dobi od devet godina. Iako je osumnjičen da je ubio desetak hrvatskih  iseljenika, Sindičić je trenutno bez ikakve kazne kočoperi po Hrvatskoj, s pristojnom mirovinom. Slična priča dogodila se u Chicagu, u lipnju 1977., kada je UDBA likvidirala srpskog emigranta Dragišu Kašikovića. Kašiković je tada zadobio 64 ubodne rane, a njegova pokćerku (9 godina), dobila je 58 uboda nožem!

Ta je okrutnost bila vjerojatno zbog činjenice da je u cilju provedbe "napadačke operacije", UDBA često angažirala kriminalce i psihopate. Takva taktika je imala dvostruku korist: prvo, krvnik bi bio potpuno beskrupulozan i, u slučaju da je uhvaćen, nemoguće bi bilo dokazati da je imao bilo kakve veze s jugoslavenske službe sigurnosti. Nakon što bi počinili zločin, većina ubojica vratila bi se u Jugoslaviju, gdje su bili amnestirani, primili novac, ili je postao vlasnici noćnih klubova i restorana na Jadranu. Neki od tih ubojica se vjerojatno još uvijek živi…

Vrijeme hladnog rata

Zamagljujući svoje tragove nakon počinjenog ubojstva, UDBA je uvijek vodila računa o tome za ostavljanje određenih dokaza, putem kojih će kasnije potkrijepiti svoju tezu o "unutarnjim razračunavanjima među hrvatskim iseljeništvom". Dobro obaviješteni od strane svojih agenata o manjim incidentima i svađama koje su se događale među iseljeničkim skupinama, Udba je često znala, ako je bilo potrebno, i sama ih podsticati, što je za posljedicu imalo stvaranje međusobnog nepovjerenja među iseljeništvom. Nakon što je ubojstvo bilo obavljeno, lokalna policijska istraga brzo bi na temelju podmetnutih dokaza utvrdila kako „izgleda kao da je došlo do obračuna među iseljeničkim skupinama“, što je za posljedicu imalo dalje narušavanje povjerenja među iseljeništvom ali i sigurno izvlačenje ubojice.
 
Očito je da takav manevar UDBA-e, nije mogao zavesti istinske stručnjake za dugo , ali je bilo dosta  namjerne naivnosti u zemljama domaćinima. Na žalost, većina zapadnih zemalja imala je dovoljno razloga za nespremnost istraživanja zločina počinjenih od strane jugoslavenske UDBA-e, jer zbog geopolitičkih razloga "nesvrstana" Jugoslavija u tim je zemljama imala poseban tretman.
http://shp.bizhat.com/sahrana.jpg
Ponekad je to "neznanje" znalo otići toliko daleko da su sigurnosne službe zemalja domaćina pokazivale čudnu „kratkovidnost“ prema hrvatskom iseljeništvu. Zahvaljujući UDBA-nim spletkama, sigurnosni aparati zemalja su često znali privesti pravdi nevine osobe a ne UDBA-ine ubojica. U slučaju Đureković, što je stvarno čudno, trebalo je proći skoro trideset godina da bi njemačka savezna policija, BKA, pokazala interes za uhićenjem Josipa Perkovića...

Kada je u pitanju Francuska, čudno je da ni jedno UDBA-ino ubojstvo ili otmica hrvatskog emigranta još uvijek nisu riješeni. Na primjer, 17. listopada 1978. hrvatski novinar Bruno Bušić je ubijen u Parizu, a francuska policija nikada nije identificirala, niti uhitila, počinitelja ovog kaznenog djela. Kasnije je postalo poznato da je za pripremu ove operaciju bilo angažirano nekoliko agenata i doušnike koji su došli u Pariz, zajedno s nekoliko visokih časnika Udbe (najmanje tri šefa regionalnih ureda, nekoliko nacionalnih rukovoditelja i jedan ili dva federalna šefa). Čini se nevjerojatnim da je ova neobična operacija, uključujući dolazak i odlazak, mogao proći bez znanja ugledne francuske protuobavještajne agencije, DST.

Jedan stručnjak američki obavještajni stručnjak je nedavno primijetio: "Tito je imovina na Zapadu, tako su zločini UDBA-e najčešće bili ignorirani (... ) Za vrijeme Hladnog rata, UDBA je ubila više ljudi na Zapadu nego tajne službe SSSR-a, ali ona je dobila vrlo malo pažnje u zapadnim medijima".

Zločine treba kažnjavati

Smrdljivi duhovi UDBA i druge Jugoslavije, s plaštom i bodežom, još su uvijek prisutni u Hrvatskoj. Dvadeset godina nakon proglašenja neovisnosti desetci bivših UDBA-ša nisu odgovarali za počinjene zločine. Oni su čak zadržali važne pozicije u vlasti, ili su ih prenijeti na svoje potomstvo. Većina ubojice danas u Hrvatskoj živi u udobnog materijalnoj situaciji, ne proganja ih policija i mirno uživaju u svome nepoštenju i stečenom  bogatstvu.

Neki od njih su se odlučili skrasiti u Francuskoj gdje provode bezbrižne dane pod palmama na rivijeri. Javno optuženi u Hrvatskoj za sudjelovanje u pet ili šest ubojstava emigranata u ime UDBE, braća J., zvani "Šimun" (ili "Šime") i "Đorđe", dobivaju francusko državljanstvo, a njihov predmet je stupio u zastaru, što im jamči sigurnost.

Naravno, nacionalno pomirenje je potrebno, ali će biti vrlo pogrešno nastaviti živjeti u vjerovanju da je kolektivna amnezija i nekažnjavanje najtežih zločina rezultirati bilo čim dobrim. Anglosaksonci vole reći da se "zločin ne isplati". Međutim, s Perkovićem, Sindičićem i ostatkom te komunističke skupine, Hrvatska trenutačno dokazuje suprotno!
 
Christophe Dolbeau je stručnjak za revolucije i špijunažu, a autor je i mnogih knjiga koje se bave komunističkim zločinima i sudbinom istočne Europe tijekom takozvanog hladnog rata. Autor je Petit dictionnaire des otpori nationales à l'Est de l' Europe (1917.-1989.); Face au bolchevisme (Arctic, 2006.) i La Guerre d' Espagne (Atelier Fol'fer, 2010.).
 
(Svršetak)

 

Christophe Dolbeau, theoccidentalobserver.net

Anketa

Andrej Plenković je zabranio izvođenje pjesama Marka Perkovića Thompsona, hoće li zabraniti i maškare?

Petak, 28/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 896 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević