Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Osim svega i jezično su u krivu

 
 
U svakom ljudskom naselju važan prostorni i imovinski dio zajednički je svim žiteljima, pa o njemu trebaju skrbiti svi. U urbanim naseljima to biva sve naglašenije s porastom sveukupnog prostora, ali i s porastom broja žitelja. O međusobnim odnosima žitelja zajednice ovisi hoće li zajednica opstojati pa gospodarstveno i kulturologijski napredovati. Sveukupni je sklad preduvjet napretku zajednice sposobne preživjeti u danom prostoru. Uspješnost i kvaliteta preživljavanja u danom prostoru ovise o optimalnom korištenju životnih izvora tog prostora i zbivanja u okolišnjem prostoru.
http://www.predstavnikstanara.hr/img/site/snippets/zagrebaki_holding_550_000.jpg
Treba pisati ODRŽAVANJE GRADA ZAGREBA
 
Zajednica treba biti tako organizirana da optimalno djeluje. To zahtijeva i odgovarajući red uz uvažavanje naravnih zakonitosti i poštivanje ispravnih moralnih načela. Zato se, poradi ostvarivanja zajedničkih interesa i optimala reda i sklada, odabire osobe primjernih sposobnosti, koje će nadzirati i usmjeravati djelovanja i ponašanja pripadnika zajednice prema ostvarivanju optimalnih ciljeva. Zajednice u kojima se tako postupa odoljet će i prirodnim nepogodama, jer će stvoriti uvjete koji smanjuju vjerojatnost teško svladivih negativnih posljedica te umjeti uspješno svladavati proistekle poteškoće. Takve zajednice umiju spriječiti nametanje samozvanih elitnika oskudnih sposobnosti i upitne moralnosti kao čimbenika koji utječu na sudbinu zajednice. Zato se smijemo zapitati, je li stvarnost u urbanoj zajednici u kojoj egzistiramo u skladu s ovdje općenito izrečenim. Jedan od načina za traženje odgovora je pokušati procijeniti jesu li iznosi na uplatnicama, koje dobivamo od ovlaštenih gospodarstvenih i upravnih subjekata, istinski utemeljeni i, koliko su vjerojatne moguće poslovne površnosti ili čak zlorabe.
 
Napose treba obratiti pozornost na zakonitost i moralnu utemeljenost ovrha. Naime, dojam je da su neke uplatnice i ovrhe iznjedrene od administrativnih struktura nadahnutih glavnim likom u satiričnom dramskom djelu „Kir Janja“, autora Jovana Sterije Popovića. Obavijestni ispisi strukture troškova svjedoče da obračunavanje vrlo često nisu obavile osobe inženjerskih struka na temelju pouzdanih izmjera i metodski ispravnih procjena, već osobe oskudnijih znanja, pa zato sklonije procjenjivati dopuštajući veće granice odstupanja od stvarnog, e da bi uprihodili i ponešto što im ne pripada, ne obzirući se da takvim postupkom ugrožavaju egzistenciju oštećenika. Strukturno-administrativne reorganizacije uvelike tome pogoduju, pa potrošači bivaju pogođeni i integracijama i raščlambama.
 
Komu smetaju hrvatske riječi ZAGREBAČKO ODRŽAVANJE!?
 
Dopustivo je posumnjati u pouzdanost argumenta da je pregledom poslovnih knjiga utvrđeno dugovanje nekog iznosa, napose ako se tiče poodmakla vremena. Periculum in mora, poučiše nas naši gimnazijski profesori, a vrijedi i kad je riječ o istinitom kad drugi odgađaju da bi sebi priskrbili nanoseći nam štetu. Neprijekorne poslovne organizacije ažurno vode svoje poslovne knjige u skladu s relevantnom dokumentacijom, pa obično izostaju kašnjenja i spornosti. Funkcionalno održavanje zajedničkog organizacijski je nužno, i najbolje je da mu i naziv bude hrvatska riječ, a nazivom „Holding“ pogoduje se više tuđe nego svoje. Zar se stidjeti hrvatskog naziva čije značenje svi razumiju?!
http://www.monitor.hr/slike/ludus/ludus_opomena.jpg
Tko si je uobrazio da je primjerice naziv „Zagrebačko održavanje“ neprikladan? Ma, nije Zagreb djelić Londona, već glavni grad Hrvatske. Dakle, na djelu je neprimjereno postupanje. Zato se smijem zapitati jesu li sve izmjere neprijeporne. Primjerice, ako se potrošnju pare procjenjuje na temelju mase kondenzata, uzimaju li se u obzir svojstva pare, tj. koliko je mokra. Što je mokrija, izmjerit će se više kondenzata, pa potrošač može biti opterećen posljedicama mana parovoda. Nedavno mi je pristigla uplatnica s prijetnjom ovrhe, a odaslana je od „Č“, Čistoće kao podružnice Zagrebačkog holdinga. Navodno je riječ o dugovanju za srpanj 2013. Čudno, jer sam stalno uplaćivao iznose na uplatnicama za cjelokupne obveze Zagrebačkom holdingu. Doznao sam da nisam jedini kome je poslana takva uplatnica. Čast pravnicima, ekonomistima i quasi ekonomistima, ali držim da bi u svom djelovanju koje se tiče obveza potrošača, trebali mnogo više i češće konzultirati inženjere, jer su ovi matematički obrazovaniji i svoje procjene temelje na metodički ispravnim izmjerama.
 
Usputno, kad je riječ o skrbi za grad Zagreb, Hrvatsku i njezine žitelje, dakle o Održavanju života hrvatskih žitelja i sveukupna života u hrvatskom prostoru, nameću se mnoga pitanja. Jedno se odnosi na neskladnu i nerazumnu potrošnju energije. Naime, česta je pojava da u javnim prometalima bude oskudice prostora i pogodnosti za dovoljno ugodnu vožnju, dok je u 80 – 90 posto slučajeva pri gradskim vožnjama osobnim automobilima u prometalu samo vozač, što figurativno znači da „sto konja prevoze jednog tovara“. Taj tovar može biti i bilo tko od nas, pa se smijemo zapitati, zašto se ne pokušava optimirati energijsku ekonomiku gradskog prijevoza, napose i poradi očuvanja čišćeg okoliša. Smijemo se zapitati i je li bilo moguće smanjiti vjerojatnost golemih štetnih posljedica kakve je uzrokovala nedavna poplava. Već sam o tome i ponešto izrekao (1). Promaklo mi je, međutim, upozoriti i na zemljopisnu sliku Hrvatske, kakvu „Nova TV“ redovito predočava u svezi s vremenskim prognozama. Izgleda da su meteorolozi već odavno predosjećali do čega će dovesti loše gospodarenje bogatstvima zemlje koju nam je Bog darovao, i za koju mnogi svoje živote darovaše. Dopustivo je i zapitati se: Nisu li pohlepni amoralni samozvani elitnici oskudna znanja preplaćeni za uloge na položajima koje zauzimaju?! Možda bi bilo manje onih koji postaše nezaposlenici, da se te „elitnike“ usmjerilo da pošteno zarađuju svoj kruh.
 
Bilješka:
 
1. Marijan Bošnjak, Poplave i suše, www.hrvatski-fokus.hr, 7. 3. 2014.
 

Marijan Bošnjak

   Dom i Domovina

 
 
                               Ništa nije od doma svetije
                               U kojem se rodi, živi, traje,
                               Za koji se čak i život daje
                               Da iz smrti sloboda proklije.
http://sticker-store24.com/images/product_images/popup_images/3496_0.gif
                               I na svijetu nema većeg blaga
                               Od dječice ispod rodna krova,
                               Prijatelja i vjerna i draga,
                               Od svetoga hrvatskoga slova.
                              
                               Desi li se da te zloba dirne
                               U časove teške i nemirne,
                               Nek te tješe snovi iz davnine!
                              
                               U snu gradi što ti zbilja sruši!
                               Vjeruj. Ljubi. Pravicom se tješi!
                               Al' nikad se o Dom ne ogriješi! 
 

Malkica Dugeč, 10. 5. 2014.

A da su u Domovinskom ratu pobijedili naši?

 
 
U kinima igra dobar film "Na rubu budućnosti" Douga Limana, autora posljednje verzije "Bourneovog identiteta". Karakterna glumica Emily Blunt pojavljuje se ovaj put kao tvrdokorna Rita Vrataski, koja je postala simbol otpora prema izvanzemaljcima. Tom Cruise glumi časnika Williama Cagea, koji medijski pokriva događaje i u svojim propagandnim nastupima glorificira braniteljicu Ritu. Nakon što zahvaljujući surovosti i samovolji vojne hijerarhije završi na fronti u Normandiji, Cage pogine u prvoj misiji i tako ulazi u vremensku petlju, koja ga neprekidno vraća u bitku, u kojoj ponovno gine, postajući sve sposobniji borac. Živi, umri, ponovi! Reset vremenske petlje budi Cagea točno na istom mjestu i u istom trenutku, s lisicama na rukama. Život je zatočenost! Mogućnost da postane čovjek odluke, navodi sebičnog Cagea da odbaci okove. Već u prvoj dionici Cage upoznaje heroinu Ritu, ženu koja je zazidala svoje emocije.
Film se temelji na japanskom romanu "Sve što trebaš je ubiti" Hiroshi Sakurazaka, a mnoge značajke filma razrađene su u brojnim videoigrama - na dostignutoj višoj razini stižu nas nove opasnosti. Provučena je i aluzija na medijsko pokrivanje događaja, koje prekraja povijest dok se ne postigne željeni cilj. Kozmički fašizam ne poznaje logore. Ubij ili nestani! Nadnaravnu vremensku petlju generira famozna vanzemaljska Omega, posljednja kozmička kreacija, koja je tu da iskorijeni Adama. Filozofske dvojbe o smislu čovjeka dodane su kroz imena. William je u filmu trebao imati ime Adam. "Čovjek nije stvoren da bi shvatio život, nego da bi ga proživio", izjavio je famozni filozof i pjesnik George Santayana. Upamćen je po izjavi "Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju", koja je dobila svoje istaknuto mjesto u Auschwitzu. Čovjek se ciklički vraća svojoj iskonski poremećenoj matrici. "Samo su mrtvi vidjeli kraj rata", kaže nam Santayana, što možemo uzeti i kao moto ovog filma. U noveli "Kraj vječnosti" Isaaca Asimova iz 1955. besmrtnici mogu mijenjati našu realnost mimo naše spoznaje o tome. Novi film Douga Limana možemo pridodati bogatom stvaralaštvu alternativne povijesti.
 
Život je ponavljanje bez povratka
 
Detalji pokreću svijet. Poznati "efekt leptira", koji zamahom svojih sićušnih krila dovodi do elementarne nepogode, prezentira famoznu Teoriju kaosa. Veliki prostor u književnosti i filmskoj produkciji osvojila je postapokaliptika, koju prezentira filmski serijal "Mad Max" Georgea Millera - slijedeće godine u kina stiže novi nastavak "Fury Road" s čupavim Tomom Hardyjem i s ćelavom Charlize Theron. Ideja filma "Na rubu budućnosti" zapravo se temelji na zabavnoj komediji "Berskrajni dan" iz 1993. Harolda Ramisa, s Billom Murrayem i Andie MacDowell u glavnim ulogama. U "Terminatoru" Jamesa Camerona imali smo inteligentnu vremensku petlju kroz teleportiranje heroja borbe protiv sofisticiranih samosvjesnih strojeva, industrijskih bića, koji nam dolazi iz budućnosti i postaje otac budućem vođi pokreta otpora! Film "Na rubu budućnosti" pomalo podsjeća na savezničku invaziju u Normandiji, pa tko voli jače zaplete i pravednije završetke, može navijati za Nijemce i Omegu u njenom bunkeru.
 
A da je Hrvatska poražena?
 
Mnogi će reći da se poraz zaista dogodio. Pustimo na stranu opjevane bitke i proglašenu pobjedu, na neki smo skriveni način izgubili Domovinski rat. Stvorena je država u kojoj je razoren sustav moralnih i svih drugih vrijednosti a sve hrvatsko gleda se kao nazadno i zaostalo. Nakon teške žrtve za vjeru i naciju, i očajnički dobivene bitke protiv opakih tuđinaca, sramota je biti čovjek. Praktično oslobođenu Banja Luku ostavili smo Srbima, baš onima koji su počinili ratne zločine, Vukovar nam je vraćen da ga obnovimo i posrbimo o svome trošku, a slično možemo reći za hrvatsku Krajinu. Hrvatski resursi otišli su na bubanj, radništvo je uništeno, ljudi su nezaposleni, Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja nije izašla iz krize, a nacija pogađa jeli Omega na Pantovčaku ili se ukopala u katakombe Banskih dvora. Najveći promotor alternativne povijesti u Hrvata je naš povjesničar Petar Bašić iz Svemirskog Broda, pardon iz Slavonskog Broda.
 
Moramo se zapitati što bi se dogodilo da je srbijanska i srpska agresija na Hrvatsku i BiH i formalno uspjela. Osvajaču ne bi palo na pamet odmah u bescjenje rasprodati sve što je osvojio. Hrvatski radnik bio bi relativno zaštićen, a današnju krizu bismo davno prevladali. Mile Dedaković dobio bi batine u srbijanskom pržunu, što je nekakav kućni red, a Branko Borković bio bi ilegalac, kao i danas, ali i vođa otpora. Ovako Borković u sred Zagreba osniva nekakav demokratski Savez za Hrvatsku, koji će pridobiti pažnju nacije tek prilikom nove invazije tuđinaca. Suđenje Franji Tuđmanu-Alienu moralno bi podiglo naciju, posebno kada bi pred kamerama pokajnički progovorio kako su ga na sve nagovorili strijeljani Josip Manolić, Josip Perković i Stipe Mesić. Koje su to gluposti, da je Franjo kriv za pokušaj odcjepljenja Hrvatske? Nema on s tim blage veze, jednostavno se zakuhalo! Otelo se partijskoj kontroli! Pardon, sve je ovako ostalo pod partijskom kontrolom. A tuđinac Veljko Kadijević tražio bi da se Tuđmanu ne pakuje, on je ipak njihov. Sve bi ispalo bolje. Primjerice, Josip Perković bio bi uhićen, osuđen i primjereno kažnjen, prije dvadeset godina. Ivica Račan, rođen u njemačkom logoru, umro bi u srbijanskom logoru. Franjo bi 2000. izašao iz pržuna, živ i zdrav.
 
Utopija ukronije
 
Alternativna povijest danas se ubraja u beletristiku kakva se eksploatira u SF filmovima. Kao tipičan primjer služi Livijeva spekulacija "Ab urbe condita" u kojoj Aleksandar napada Rim i biva poražen. Znate, da je u Rim stigla vijest "Alexander ante portas", Rim bi se vratio na značaj gusarskog gnijezda. Kojim bi putem krenula povijest da je Hanibal zauzeo Rim? Zapravo, da je Hanibal dozvolio bratu Hazdrubalu da prije njega uđe u Rim. Jedna komunikacijski otvorena fenička civilizacija privedena je svome kraju zahvaljujući nekom glupom kemijskom procesu u Hanibalovoj glavi. "Vremenska patrola" Poula Andersona iz 1960. sadrži kratku priču "Delenda Est" u kojoj Kartaga pobjeđuje i razara Rim. Joanot Martorell napisao je 1490. roman o vitezu Tirantu lo Blancu, koji je došao na čelo bizantske vojske i obranio Konstantinopol od otomanskog Mehmeta II. Iz njegovog teksta u Božju volju - Sarajevo bi bilo pitomo katoličko izletište, Travničani bi ostali doma, a moćno hrvatsko bosansko kraljevstvo pokorilo bi sve hrvatske i nehrvatske zemlje. Louis Geoffry je 1836. opisao Napoleonovo osvajanje Rusije i Engleske, i stvaranje ogromne svjetske imperije pod Napoleonovom dominacijom. Castello Holford u svojoj "Aristopiji" iz 1895. opisao je otkrivanje grebena u Virdžiniji od čistog zlata, pomoću kojeg je izgrađena Utopija u Sjevernoj Americi. Imam nekakav osjećaj da nas Ameri niti tada ne bi ostavili na miru.
Svjetska alternativna povijest bavi se spekulacijama poput one Winstona Churchilla da je u američkom građanskom ratu pobijedila Konfederacija. James Thurbar napisao je 1930. duhovitu priču "A da je Grant bio pijan kod Appomattoxa?" U to je vrijeme Scribnerov magazin publicirao tri priče: "Što bi bilo da je Booth promašio Lincolna?", "Da je Lee pobijedio u bitci kod Gettysburga?" i "Da je Napoleon pobjegao u Ameriku?" Za vrijeme Drugog svjetskog rata pojavila se novela "Strah od mračnog pada" L. Sprague de Campa, u kojoj jedan američki akademik pomoću vremeplova putuje u Italiju Ostrogota. U "Alteraciji" Kingsley Amisa iz 1976. Martin Luther vraća se u krilo katoličke crkve i postaje papa Germanian I. U vrijeme našeg "oslobodilačkog" Domovinskog rata pojavila se priča "Pokorena Britanija" Harry Turtledovea o tome kako u vrijeme engleske kraljice Elizabete španjolska armada pokorava Englesku. U "Zavjeri protiv Amerike" Philipa Rotha iz 2004. Franklin Roosevelt je poražen u svome pokušaju da osvoji još jedan mandat, pa novi predsjednik Charles Lindbergh predvodi fašizam u SAD-u.    
 
A da su pobijedili naši?
 
Stephen Fry napisao je "Stvaranje povijesti", u kojoj je vremeplov iskorišten da se Adolf Hitler ne rodi, što je dovelo na vlast značajno sposobnijeg nacističkog predstavnika. Isto bi trebalo aplicirati za sve hrvatske vođe. Philip K. Dick objavio je 1962. knjigu "Čovjek u visokom dvorcu", u kojoj promatra alternativnu povijest nakon što su nacisti dobili rat. Robert Harris objavio je 1992. knjigu "Fatherland", u kojoj promatra Europu nakon pobjede nacista. U noveli "Komadić" spisateljice Jo Walton iz 2006. Britanija uspostavlja mir s Hitlerom prije nego što su se umiješale SAD i fašizam je postupno preplavio britansko kraljevstvo. Petar Bašić spominje mogućnost da je 1940. umjesto Churchilla predsjednik britanske vlade postao Halifax, koji je držao da je rat s Nijemcima izgubljen. Možemo li tvrditi da bi u tom slučaju Holokaust bio izbjegnut, jer bi nacisti iselili Židove na Madagaskar? Bašić reče da bi u slučaju Hitlerove pobjede svijet bio napredniji, jer je njemačka tehnologija bila naprednija od konkurencije. U filmu "Na rubu budućnosti" imamo jednu čestu probritansku finesu: Europa je pokorena, brani se Engleska! Na početku Drugog svjetskog rata, Britanci su se malo zaigrali preko Kanala, i ostali okruženi u Dunkerqueu, ispod njemačkih topova. Hitler je strateški pogriješio puštajući Britance da se povuku natrag u Englesku, što Omega ne bi učinila, što vjerojatno ne bi ponovio niti Hitler da je mogao resetirati povijest.         
 
A da je Hitler pobijedio, NDH bi se održala. Petar Bašić drži da se u takvom raspletu ne bi spominjali logori. Mene osobno kopka Bleiburg. Zamislite sve te partizanske horde, kako se kod Bleiburga pokušavaju predati plemenitim Nijemcima. Pa ih Nijemci uredno vrate ustaškim osvetnicima! Pa ta masovna smaknuća partizana i četnika, bez suda. Joj, grozno, fuj! Pa onda taj Križni put "partizana", od Bleiburga pa sve do Sandžaka. 
 
Gdje se zametnuo Jure Francetić?
 
Da odmah razočaram fanove našeg famoznog Doktora. U filmu "Na rubu budućnosti" ne spominje se NDH, niti dobivamo neku direktnu aluziju na Hrvatsku do Drine. Ipak, Tom Cruise frapantno sliči na našeg Juru Francetića. I jednako su opremljeni! Da je Jure smaknut na Drini, a ne samo ranjen, možda bi tamo ušao u vremensku petlju i stalno se pojavljivao na Drini, sve do naše pobjede? U svakom slučaju, gledajući što nam se danas događa sa obje strane Une, nedostajao je Jure Francetić koji bi živio, borio se na Drini, umirao i vraćao se. Gledano posve objektivno, teško je predvidjeti što bi se dogodilo da je Anti Paveliću pošao za rukom novi povratak u Hrvatsku, odnosno da se cijelo vrijeme ponavljala Bugojanska grupa. Nema šanse da bi se Ludvig Pavlović ponovno, nakon formiranja RH, prepustio Alienu i ekipi. Možda bi i Franjo postupio drugačije da se ponovno nađe pred Banja Lukom? Svjestan da su ga međunarodni centri moći izigrali. Imam nekakvu zlu slutnju da će Četvrti Reich formirati izvanzemaljci i da ne će obnoviti NDH. Kako ponoviti povijest i izbjeći Jasenovac i Bleiburg, odnosno oživotvoriti prihvatljivu civilizaciju, u kojoj bi stratišta bila strogo rezervirana za "partizane" i slične obmanjivače naroda?
 
Koliko bi naša povijest bila drugačija da je Vladko Maček prihvatio ponudu nacista da preuzme NDH? Ostaje nam nada da će se ta prilika ponoviti i da će novorođeni Maček suspendirati njemačke rasne zakone za područje NDH, ulazeći u vremensku petlju formiranja Hrvatske, sve dok ne dobijemo neku podnošljivu. Jedna me korekcija snažno privlači. Maček bi kao šef NDH prihvatio ponudu Saveznika da na kraju rata provedu invaziju kroz Kvarner i brzo stignu u istočnu Europu, prije sovjeta. Riječke komunjare bile bi pometene, za sva vremena!
 
Pa onda taj dosadni život u homogenoj državi. Hrvati, katolici i muslimani sve do Drine! A Srbi su najbliži susjedi, pa se posjećujemo, izmjenjujemo kulturno smeće, volimo se i spremamo za nove ratove. Policentrični hrvatski jezik, korienski pravopis, a hrvatska knjiga na svakom koraku. Nema kuće bez sabranih djela Mile Budaka. Miroslav Krleža? Kako, dajte mi ponovite to blitvasto prezime. Miroslav Krleža! Ne, nikad nisam čuo za osobu koja se tako zove. Ante Pavelić umire slavljen i hvaljen, a nacija te neizbrisive 1971. oplakuje odlazak prvog hrvatskog poglavnika. Civilno društvo? Malo morgen! Ako odstranimo komunjare, cijelo naše društvo postaje civilno! Ovakve nevladine udruge? Nula bodova. Odete do Filozofskog fakulteta u Zagrebu i tražite predavače(!) Milorada Pupovca, Žarka Puhovskog i Vesnu Pusić. Takvi nisu niti studirali ovdje, veli vam Ivo Goldstein, svjetski poznati kroatist. Izvanredni je profesor i naš veleposlanik na Madagaskaru! Od danas strogo vrebam vremeplov i vremenske petlje.
 

Tvrtko Dolić

Anketa

Čega se više bojite?

Srijeda, 01/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević