Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Obilježen Dan hrvatskih mučenika

 
 
UDBINA – subota, dne 30. kolovoza A.D. 2014. - I ove godine Dan hrvatskih mučenika obilježen je zadnju subotu u kolovozu, kako to bje najavljeno na dan posvete same Crkve 2011. I ubuduće će, svake godine, središnja proslava biti spomenutog nadnevka - u zadnju kolovošku subotu. Posvetom CHM-a došlo se do cilja koji si je msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, davno postavio. Ona je oltar koji se uzdiže nad 'molitvenim prostorom' Krbavskog polja, mjesta na kojemu je pred 521 godina, 1493. u samo jednom danu poginulo oko deset tisuća branitelja, među njima i 'cvijet hrvatskog plemstva'. Takvih žrtvenika bilo je mnogo kroz našu povijest. Ova crkva želi biti vidljivi znak zahvalnosti današnjeg naraštaja svima onima koji su se žrtvovali da bi njihovim suvremenicima i idućim naraštajima na ovom našem prostoru bilo bolje.
Kamen temeljac toj Crkvi položen je 9. rujna 2005. Crkva je građena po uzoru na prvu hrvatsku katedralu, crkvu Sv. Križa u Ninu, i obogaćena tradicionalnim oblicima hrvatskog graditeljstva. Posebno se htjela istaknuti ideja mučeništva (Sv. Križ), braniteljsku sudbinu našeg naroda kao „predziđa kršćanstva“ (tvrđavno krunište prema Krbavskom polju), osebujnost glagoljske kulture (glagoljsko slovo A na preslici), vjernost krsnim obećanjima (Višeslavova krstionica u sredini crkve – ispod kupole). (Izvor: http://chm-udbina.com.hr/index.php/chm/175-dan-hrvatskih-mucenika-2014-program.

 

O, mučenici hrvatski

 
O, Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih,
Ti sve što zemlju prezreše, u rajske dižeš krajeve.
 
O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve,
Vi zvijezde svijetle na nebu, dovedite nas Isusu.
 
Dobrostivo nas pogledaj, i molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo, proštenje grijeha prosimo.
 
U njima Ti pobjeđuješ, svjedoke svoje miluješ,
Pobijedi naše pakosti, o djelitelju milosti.
Navedenog nadnevka s početkom u 10.45. sati, na Udbini (stari naziv – Krbava) u župi Sv. Nikole biskupa je ispred crkve hrvatskih mučenika (na sami Dan hrvatskih mučenika), upriličena sv. Misa, koju je predslavio predsjednik Komisije HBK "Iustitia et pax" msgr. dr. Vlado Košić, biskup sisački. U suslavlju s njim bijahu, uz domaćeg gospićko-senjskog biskupa msgr. dr. Milu Bogovića, i predsjednik HBK zadarski nadbiskup msgr. dr. Želimir Puljić, predsjednik BK BiH banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica, šibenski biskup msgr. Ante Ivas, umirovljeni porečko-pulski biskup msgr. Ivan Milovan... etc., kao i mnogobrojni svećenici među kojima bje i ravnatelj Hrvatske inozemene pastve fra Josip Bebić.
 
Sveto misno slavlje u(z)veličali su pjevači Udruženih zborova Gospićko-senjske biskupije (Gospić, Ogulin, Otočac, Senj, Slunj i Udbina), kojima je ravnao g. Ivan Prpić - Špika (Senj), a na orguljama ih je pratio: vlč. Josip Šimatović (Gospić). Prije početka same sv. Euharistije msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, uputio je prigodnu pozdravnu poruku nazočnom i izočnom Božjem puku, pozdravivši (između inih) i svo svećenstvo, subraću biskupe kao i predvoditelja sv. Misnog slavlja – msgr. dr. Vladu Košića, biskupa sisačkog.
 
Po završetku sv. Mise, msgr. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski,  zahvalio se predslavitelju današnje sv. Euharistije, msgr. dr. Vladi Košiću, ali i svim članovima Komisije HBK i BK BiH, posebno istaknuvši njihov golemi trud za Hrvatski martirologij pri popisivanju svih hrvatskih žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća, kao i same Crkve u Hrvata. Istaknuo je kako će se upravo na taj način doći do konačne i prave istine koja se dosad često patvorila, tj. lažirala, a na taj način će se izbjeći samo manipuliranje žrtvama.
 
Sama pak svečanost obilježavanja 'Dana hrvatskih mučenika' započela je točno u 9.00 sati pobožnošću Križnoga puta s Krbavskoga polja od crkve sv. Marka, a istoj je prethodila trodnevnica koju su predvodili: mjesni biskup msgr. dr. Mile Bogović te vlč. Robert Zubović, župnik i dekan ogulinski i vlč. Nikola Turkalj, predstojnik Katehetskog ureda i ekonom Gospićko-senjske biskupije.
 

Petar Vulić

Velikosrpski teror dobio pripomoć od Hrvata-jugounitarista

 
 
Nakon petoprosinačkih zločina iz 1918. godine stižu u hrvatsku vojne postrojbe Srba, a nova država preko svoga vojnog zapovjedništva proglašava 28. travnja 1919. godine Hrvatsku neprijateljskim oblastima na koju se ne će primjenjivati civilno sudstvo, nego prijeki sud prema paragrafu 298. srpskog krivičnog zakona koji glasi: „Stanovnici neprijateljskih oblasti koje je vojska zauzela, podležu suđenju vojnih sudova.“Strah, jad i nemoć ušao je u duše Hrvata tijekom okupacijskog „prisjedinjenja“. Za svaku otpjevanu hrvatsku pjesmu ili manji verbalni prosvjed žandari su batinali. Primjerice, pukovnik Petar Teslić, kada je bio u službi u Bjelovaru, izradio je sam pravilnik za batinjanje na licu mjesta, bez suđenja i utvrđivanja krivice.
http://orjuna.weebly.com/uploads/1/8/7/2/18722390/3540732_orig.jpg
U pravilniku je, među ostalim, zapisano da svatko tko zagovara republiku, dobiva dvadeset i pet udaraca batinom. Nalazila se u pravilniku i kazna za žandare koji su blago batinali: „Tko blago batina, imade se istome toliki broj oštrih batina odmjeriti.“Svakako je nužno spomeniti bar jedan primjer stravične rigidnosti žandarmerijskog sustava. Pošto su žandari u bjelovarskom kraju strijeljali jednog mladića, žandamerijska uprava je ispostavila račun njegovim roditeljima na iznos od 100 dinara, za ispaljenih pet plotunskih metaka. (Nedjeljko Kujundžić: Hrvati u stoljeću smrti, H. P. P., Zagreb, 2000., str. 38., 39. i 44.)
 
Prosinačkim masakrom sazrela je svijest u redovima hrvatskim domobrana kako se jedino revolucionarnim metodama Hrvatska može oduprijeti velikosrpskom teroru zloglasne Kraljevine SHS. Veliki broj domobranskih časnika napušta zemlju i u Austriji i Mađarskoj osnivaju revolucionarne organizacije, Hrvatsku revolucionarnu organizaciju, Hrvatski komitet, Hrvatske legije i dr. Zbog toga je već 12. lipnja 1919. godine javno tužiteljstvo podiglo tzv. veleizdajničku optužnicu protiv niza hrvatskih političara i domoljuba, dr. Milana Šufflaya, Rudolfa Vidaka, Gabrijela Hruhaka, Josipa Špoljarca, dr. Ivana Pilara, Franje Škvorca, Andrije Medara, Šarlote Vidak, Antuna Pavičića, Jakova Petrića i drugih. U tom montiranom procesu, svi optuženici su dobili visoke kazne strogog zatvora bez dokaza krivnje. Posebnost ovog procesa je i to što je optuženike u sudskom procesu među ostalim branio i dr. Ante Pavelić.
 
Znakovito je da je srpskoj batinaškoj kamarili u obračunu s nepoćudnim hrvatskim domoljubima Slovenija voljko nudila oružanu pomoć, na čelu sa svojim neupitnim autoritetom, katoličkim svećenikom Antonom Korošcem, predsjednikom Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba te prvim potpredsjednikom vlade Kraljevine SHS. Suradnja slovenskih i srpskih političara bila je znakovita tijekom obje Jugoslavije. Takva politika slovenskih političara Sloveniji je omogućavala veliku političko-ekonomsku autonomnost te se ona kroz cijelu zajedničku povijest razvijala kao država u državi. Dok je Hrvatska u zajedničkoj državi, osim političkog i moralnog poniženja, sustavno ekonomski iskorištavana i nije joj dozvoljen niti jedan vidni gospodarski iskorak, Slovenija se tehnološki razvijala daleko iznad dirigirane jugoslavenske prosječnosti.
http://www.delo.si/assets/media/picture/20101224/korosec.jpg?rev=1
Janez Krek i Anton Korošec
 
Velikosrpski teror uskoro dobiva pripomoć Hrvata-jugounitarista, organiziranih u Jugoslavensku naprednu nacionalističku omladinu (JNNO). JNNO je osnovana u Splitu 25. siječnja 1921. godine po uzoru na Mussolinijeve crne košulje, a kao slijednik masonske Hrvatsko-srpske radikalne omladine. Osnivači su grupa mlađih hrvatskih sljedbenika velikosrbina Svetozara Pribičevića, pripadnici borbenog krila njegove Demokratske stranke, koja je na izborima za ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS 1920. godine osvojila većinu glasova prečanskih Srba i dio glasova Hrvata. Prvi predsjednik JNNO bio je Marko Nani, a tajnik Edo Bulat.
 
Od veljače 1922. godine JNNO mijenja naziv u, javnosti poznatiju, Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA). Zagovarajući rasno integralno jugoslavenstvo, veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu te Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, na svoje neistomišljenike Orjunaši odgovaraju razularenim terorom i krvavim fizičkim i oružanim silništvom. Njihova ideologija je bila jasna, istrijebiti sve elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo. Izražavaju bezuvjetnu odanost dinastiji i kralju kojega smatraju najsjajnijim simbolom, idealom vaskrsenja i vladarom nedostižnih moralnih visina. Vrhunac svog fašističkog djelovanja dokazuju surađujući s četničkim pokretom od 1923. godine. Grad Zagreb smatraju središtem hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta prema kojemu osjećaju samo mržnju i gađenje. Orjunaši kao i njihovi predratni prethodnici, masonski radikalci, Vladimir Čerina, Oskar Tartaglije i dr., ideološki nastupaju pod krilaticom: „Slaveni možda, Hrvati nikada!“
http://www.moje-kistanje.net/images/korolija_mirko.jpg
Mirko Korolija
 
Predsjednik Orjune dr. Mirko Korolija, koji se javno hvalio svojim dopisivanjem s Benitom Mussolinijem, bio je intendant i direktor splitskog kazališta. Ostali najeminentniji članovi Orjune su bili: zloglasna braća Berislav i Budislav Grga Anđelinović, Ivo Tartaglija, Ljubo Leontić, Zvonko Jelaska, Ivo Petković, Vlado Matošić, Ivo Barbieri i dr. Zanimljivo je da je među Orjunašima bilo i dosta hrvatskih pisaca i to: Ćiro Čičin Šain, ideolog i urednik Pobede, do 1958. godine kustos Muzeja Split, Sibe Miličić, zanesen Skerlićem pisao je ekavicom i ćirilicom, dobitnik je nagrade Srpske kraljevske akademije, a završio je u partizanima, Niko Bulatović i raspop Đuro Vilović priključili su se za vrijeme Drugog svjetskog rata četnicima itd.
 
Orjunaška povampirena horda batinala je i ubijala hrvatske domoljube, poglavito pripadnike Hrvatskog sokola, frankovce, katoličke vjernike i ostale neistomišljenike. Činila je to javno po trgovima i ulicama, ali je ulazila i u hrvatske kuće gdje je pred obitelji tukla i masakrirala svoje žrtve. Užas je vladao Hrvatskom! Danas nema više fizičkog zlostavljanja i batinjanja? Je li golema razlika između negdašnjeg batinjanja i primjerice slučaja s Markom Franciškovićem ili Darkom Pajčićem? Očito da u Hrvatskoj duh Orjune još uvijek živi! Možda je danas pomalo besmisleno oduševljavati se Jugoslavijom, za to ima nadomjestak „region“ kao budući samosvojni politički identitet u Europskoj Uniji. Međutim, mržnja je očito vječna. Kako inače danas shvatiti animozitet prema Crkvi, naciji, hrvatskom barjaku i svemu onom što diše hrvatski. Kako shvatiti odbojnost prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, prema hrvatskim ratnim generalima i braniteljima, ili prema Marku Perkoviću Thompsonu?  Jednako kao nekad prema dr. Anti Starčeviću, dr. Josipu Franku, Antunu Gustavu Matošu ili Stjepanu Radiću. Jednostavno, orjunaški duh umotan u masonsko globalističko ruho, pod budnim okom orjunaških bioloških nasljednika, pomno bdije nad Hrvatskom. Ropski prostodušni hrvatski puk ponovo šuti, dok šutnja postaje hrvatskim grijehom... (Korišteni dijelovi iz knjige Masoni protiv Hrvatske)
 

Mladen Lojkić

Važnija je autocesta od Šestanovca do Međugorja

 
 
Zemljopisno i kulturologijski, Hrvatska nije balkanska zemlja pa zato nije ni dio tzv. „zapadnog Balkana“. To sam argumentirano već pojasnio u članku objavljenu na portalu www.hrvatski-fokus.hr (1). Na temelju povijestnih iskustava dopustivo je tvrditi da se u svakom kopnenom povezivanju Hrvatske s Balkanom kriju potencijalne opasnosti po opstojnost hrvatske države i opstanak hrvatskog naroda. U narodu se kaže „Oprez je majka mudrosti“, a dopuštam si dodati „i preduvjet ispravna postupanja za postignuće sigurnosti“. Neupitno je da treba težiti prema uspostavi dobrih odnosa među narodima i državama, ali je iluzorno očekivati da se to može lako i uvijek ostvariti.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1319050278Untitled_1_copy.jpg
Povijestna iskustva nalažu oprez kad je riječ o Hrvatskoj i državama iz njezina najbližeg susjedstva. Zato i glede izgradnje modernih prometnica treba biti oprezan i davati prednost strateški i egzistencijski pouzdanijim rješenjima, poglavito ako ih je moguće ostvariti. Trenutačno je u hrvatskoj javnosti najveća pozornost usredotočena na projekt izgradnje autoputne jadransko-jonske poveznice. Prema prvoj informaciji poveznica bi cjelinski trebala biti izgrađena priobalno, kako u Hrvatskoj tako u Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj. Vjerojatno je to gospodarstveno i strateški optimalno rješenje za svaku državu koju prometnica povezuje sa susjedstvom. No, politički elitnici ne mogu odoljeti iskazivanju svoje mudrostno oskudne moći. Ne raspolažem argumentima da išta pouzdana izreknem o stavovima političara drugih država, ali se usuđujem izreći svoj stav glede ponašanja hrvatskih političkih elitnika. Zajedno s predsjednikom vlade, nealkarskim nečastnikom iz Cetinske krajine, požurili su se da utanače provedbu hrvatskog dijela autoputne poveznice kroz Popovo polje, dakle područje tzv. Republike srpske s kojeg se granatiralo Dubrovnik i okolicu i s kojeg je tadašnji „vožd“ najavljivao da će „izgraditi novi, ljepši i još stariji Dubrovnik“. Ne treba ih koriti zbog njihove odluke, već ih u cjelini fizički preseliti u Popovo polje da se odatle dive ne doduše još starijem, ali svakako još ljepšem i slavnijem Dubrovniku. Može im se, ako želi, pridružiti i gospar Andro.
 
Ako se već željelo gospodarstveno pomoći susjednoj državi Bosni i Hercegovini, moglo se to učiniti na prikladniji i moralno ispravniji način, počevši s izgradnjom autoceste već od Šestanovca, pa nastaviti Zabiokovljem do Međugorja. Time bi se hrvatskom predsjedniku vlade omogućilo, da nakon što je zanemario uzdanje u Gospu Sinjsku, prolazom i boravkom u Međugorju počne domoljubnije i rodoljubnije razmišljati, što bi u njemu moglo pobuditi i uzdanje u Boga. Možda se ponetko u vladajućim strukturama već počeo nadati da će ih Bog uputiti ispravnijim životnim putovima od onih kojima se sada kreću.
 
Bilješka:
 
1. M. Bošnjak, Karpatski poluotok ispravan je naziv najvećega poluotoka europskog juga, www.hrvatski-fokus.hr, 14. 9. 2012.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1495 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević