Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Lažni antifašisti svojim lažima guše slobodu javnoga mišljenja

 
 
U prigodi izjava odaslanih uz Dan antifašističke borbe, dužni smo po tko zna koji put reagirati. Jednostavno, nije moguće prešutjeti način na koji se čitavo vrijeme želi izjednačiti neizjednačivo, a to su partizanska borba s Domovinskim ratom. Naravno, našim očitovanjem ne želimo dovoditi u pitanje pravo na memoriranje, na sjećanje, na nostalgiju svih onih koji u partizanskoj borbi vide najviši domet povijesti, svoje osobne i partizanskog pokreta. Naravno, mnogi i sada u tome vide i kraj povijesnih istina.
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Sheraton/13-Obljetnica_F_Tudjman_2012.jpg
Razumljivo je da svatko brani svoju povijest i sudjelovanje u  toj povijesti. Povijest, koja je učiteljica života, i koja ima vremena, sve pojave i događaje, svojom distancom, stavit će na svoje mjesto. A kako smo mi ograničeni vremenom i našim postojanjem, a suvremenici smo događaja, ne možemo i ne ćemo dopustiti podvale, krivotvorenja, zamjene teza, egalitacije i spajanje nespojivog. Između ostalog, činimo to i stoga, što historiografija još nije napravila „popis događaja“ i njihovih nositelja u suverenoj Hrvatskoj od njezina utemeljenja, međunarodnog priznanja sve do ulaska u Europsku uniju.
 
A mi, hrvatski branitelji, svakako smo jedan od najbitnijih  faktora i nositelja događaja i promjena koje su se dogodile nakon 1990. Stoga, naše sjećanje podupiru gole vidljive činjenice i faktografija s najočitijim egzaktnim podadatcima. A sada malo povezivanja s onim što se ovih dana poručuje. Predsjednik udruge antifašista, koju su sada zagovornici neke opće pomirbe „ako je želimo“ savjetuje nam da prestanemo s tendecioznim iskopavanjem jama. Naravno da to njihovo zalaganje doživljavamo kao otvoreni sarkazam. Jer, kada da prestanemo brojiti kosti i grobove? Od kojih datuma im to odgovara? Na kojim mjestima i iz kojeg vremena? Na čiju bi osjetljivost, na čiju bol, na čiju savjest bismo trebali paziti? 
 
Oni bi sada govorili, držali zdravice pomirnice. Oni bi htjeli da ih ova Hrvatska, stvorena na krvi branitelja, prihvati kao braću i suborce za istu Hrvatsku? Sada, u duhu njihove velikodušnosti, širokogrudno to govore kao probuđeni iz sna. Jer to što mi govorimo, to za njih pripada prošlosti. A istina je, sve što su oni stvarali, otišlo je i kao politički i kao materijalni projekt, u povijest. Da bismo izišli iz toga projekta, iz tog totalitarnog, protuhrvatskog  i agresorskog zagrljaja, morali smo ginuti i voditi hrvatski Domovinski rat. A mi bi trebali  imati razumijevanja za njihove emocije, i s njima opravdati sve što su radili pod pridjevom NOB-a i komunizma, sve pokrivajući i pravdajući antifašizmom. Svakako, tu je nedodirljiva i slava partizanske borbe koja je, po njima, produžena u Domovinskom ratu. Samo činjenica je sasvim i dijametralno drugačija: Domovinski rat je upravo posljedica takve partizanske borbe koja je Hrvatsku izručila i ostavila u raljama velikosrpske komunističke jugoslavenske hegemonije.
 
A gospodo i drugovi: ne podučavajte nas i ne impresionirajte vašim antifašizmom jer najbolje smo njegovo lice, i njegovu praktičnu izvedbu osjetili u egzekucijama nad vlastitim narodom  u mirnodopsko vrijeme kad ste uživali zaštitu velike savezničke pobjede od svibnja 1945. Vidjeli smo kako izgleda mirnodopski antifašizam nad vlastitim narodom. I usput da upitamo: zar Domovinski rat i hrvatski branitelji koju su ga vodili, nisu antifašisti? Zar suvremena, ova današnja suverena Hrvatska, po svom dubinskom opredjeljenju i svojim konstitutivnim načelima,  nije  antifašistička!?
 
Ako je moguće, prihvatite ozbiljno našu poruku i preporuku: ne svojatajte antifašizam kao svoju vrijednost, svoje  ruho i svoju narav. A o njegovu izvedbenom naličju, komunizmu, rekle su sve suvremene europske deklaracije. I još jedna preporuka i podsjetnik na povijesnu, nama blisku činjenicu: ne spominjite tako olako pomirbu, jer je to degradacija pomirbe i ruganje s njom, što više. Za nas je najveća i autentična bila ona pomirba koju je osmislio i na koju je hrvatski narod pozvao utemeljitelj suverene Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Upravo, u duhu te pomirbe, mi hrvatski branitelji, ne možemo pristati na izjednačavanje Domovinskog rata niti s jednim pokretom i pojavom u povijesti. 
 
I naravno, u duhu te pomirbe, i jednog uvažavanog, civilizacijskog i uljuđenog življenja i poštovanja, zajedničko polaganje vijenca na mjestima počivanja kostiju i grobova, nije i ne može biti upitno. Ali,  polaganje vijenaca ne može promijeniti povijest, ne može promijeniti  bolna  iskustva. Ne može promijeniti niti vaš ignorirajući odnos prema stvaranju suverene Hrvatske. Nije li bilo vrijeme, i nije li ono danas, da oni koji su od 1945. proizveli toliko grobova nedužnih, da se suoče barem s  tragom odgovornosti!? Pa bila ona pokazana barem na simboličkoj razini obilaska gubilišta i polaganjem vijenca? Ako to treba učiniti i na Spomen Kosturnici na Lovrincu ili Prvom Splitskom Odredu, ali onda je takvo par exelence mjesto Bleiburg ili Kočevski rog. Ako je to daleko radi vaših godina i slabosti udova, neka vas unuci odvedu bar do Kevine jame. Da tako, i time, uložite bar nešto u ovu, i u vašemu iskustvu prvi put, suverenu Hrvatsku.
 

Koordinacija braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Splita

Uz odar mrtvih Hrvata

 
 
Nadomak grobne tame
trajan podižem znamen
i skrivene gorke suze
izlijevam tiho u kamen
http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/1315761374m281.jpg
Dahom ga toplim grijem
brišem tragove soli
i otvor bezdane jame
primičem zidu boli
 
Do uresa ne držim
nit marim sjaja zlata
tek križ blistat će goli
uz odar mrtvih Hrvata
 
Od velikih zazirem riječi
prazno i šuplje zvuče
i odjek prijetvorno zveči
kad stravnim dnom otuče
 
Kraj okna ni otiska stope
trage su tvoje isprale kiše
do puste samotne drage
ni puta nema više
 
Ostaje nebo daleko
dok ruka svijeću pali
nestvarno plavim morem
nečujno odmiču vali
 
Za mnoštvom hvastavih riječi
gorak okus praznine
i tek bljesak sućuti u svijeći
zrakom se samotno vine
 
Među ljudima koje su partizani 1944. godine ubacili u jamu, bio je i Jakov Bilobrk. Njegov sin Nevenko Bilobrk idejni je tvorac spomen obilježja.
 

Zdenka Bilobrk

Počelo je 1932. u Beču s Hedy Lamarr i Zvonimirom Rogozom

 
 
 „Veliko oko“ preko filmske industrije provodi još jedan program. Gledatelje se sustavno gura u  hedonizam, nihilizam, nastranosti, kao i druga zla koja se prikazuju pod vidikom dobra. Već u prvom biblijskom opisu napasti također je razvidno da se sotona pojavljuje kao nešto dobro, pametno, pa čak i bolje i pametnije nego što to čovjek može pojmiti. Nikada sotona ne djeluje pod vidikom zla, nego pod vidikom dobra jer kada bio se prikazivao pod vidikom neke ludosti većina ljudi bi prepoznala tu ludost i ne bi ju činila jer zlo i nije ništa drugo nego ludost. Stoga je Isus i definirao sotonu kao lašca i ubojicu od početka, jer on laže da ubije Boga u čovjeku. Čak je i Eva to prepoznala, ali misleći kako je zlo dobro ipak mu je podlegla. (Vatroslav Halambek: Predgovor knjizi Tko želi razoriti Crkvu M. Lojkića, Zagreb, 2011., str. 12.)
http://www.sustavi.net/images/stories/rogoz_lamarr_1.jpg
Hedy Lamarr i Zvonimir Rogoz
 
Hollywood je „tvornica“ đavoljih opsjena pomoću planetarno popularnih i simpatičnih glumaca koji čineći zlo na filmu dovode gledatelja ne samo do neosjetljivosti na njihova zla djela, nego im ta djela postaju privlačna. Prije svega holivudski prikazi seksa više ne poznaju granice ni tabue. Iako se prvi seksualni čin na filmu dogodio u austrijsko-češkom filmu Ekstaza još davne 1932. godine u kome je, među ostalim, uz proslavljenu obnaženu glumicu Hedy Lamarr glumio i hrvatski glumac Zvonimir Rogoz, Hollywood je ubrzo postao središte filmske „Sodome i Gomore“.
 
Ako se scene filma zadržavaju samo na heteroseksualnim odnosima onda glavni protagonisti ni u kom slučaju nisu slobodni mladić i djevojka, već se te „velike ljubavi“ obvezno događaju oženjenim muškarcima i udanim ženama. Oni svoju pravu sreću pronalaze u tko zna kojem braku! Poruka je jasna: brak nije nikakva sveta institucija, prošlo je vrijeme kad su se ljudi vjenčali i ostali vjenčani, i gledatelj također treba što više tragati, mijenjati, biti nevjeran… Ne govore samo fabule filma o višebračnoj razigranosti, to svojim primjerom nužno pokazuju i popularni glumci. Sjetimo se ljupke filmske dive Elizabeth Taylor. Koliko se ona puta udavala, razvodila, pa ponovno udavala. Zar njezini obožavatelji nisu slijediti njezin primjer?
 
No ni heteroseksualni odnos više nije odveć zanimljiv. Holivudska ponuda je svakim danom sve raznovrsnija. Nude se homoseksualna, biseksualna, transseksualna, poliseksualna i tko zna već kakve sve vrste seksualnih iskustava. Ne postoje granice u ludosti, nastranosti i promiskuitetu jer seks je postalo svenazočno jeftino, beznačajno pustolovno traganje za još većim i domišljatijim seksualnim užitcima. Ono što je nekada bilo ćudoredno nepoćudno, kažnjavano, netolerirano, danas Hollywood nudi gledatelju kao gotovo obvezujuću alternativu. Homoseksualac i lezbijka postali su in – oni se prikazuju kao talentirane i osjetljive žrtve diskriminacije,a prostitucija se prikazuje kao časno zanimanje – poželjan i krjepostan obrt.
 
Zanimljive su metode pomoću kojih se postiže da gledatelji promijene svoje sklonosti. Obvezno „nastrane osobe“ u filmu zrače svojom fizičkom ljepotom, pameću, dobrotom kako bi izazvale udivljenje kod gledatelja. Gledatelj će se vrlo lako ukalupiti u svjetonazor tako drage osobe. Oni protagonisti filmova koji žive svojim tradicionalnim kršćanskim životom obično su negativci u filmovima, fizički ne odveć privlačni, te prikazivani kao grubi primitivci i ortodoksni zanesenjaci koji žive u nekom prošlom vremenu. Cilj je da te osobe izazovu prijezir kod gledatelja.
http://static.guim.co.uk/sys-images/Observer/Pix/pictures/2011/12/6/1323196203503/Elizabeth-Taylor-On-The-S-007.jpg
Elizabeth Taylor
 
Šokantno je što silovanje, incest, dječja pornografija, kao i seksualno zlostavljanje djece sve više nude „maštovite“ filmske produkcije. Čak i za te nastranosti ne samo da se ima razumijevanja već se gotovo i potiču. Primjerice, zagovornici tih opačina za seksualno zlostavljanje djece našli su prihvatljivi izraz „seks između odrasle osobe i djeteta“. Zorni prikaz seksualnog zlostavljanja djece ponudila je oskarovka Nicole Kidman u filmu Rođenje.Film je snimljen 2004. godine u produkciji holivudske New Line Cinema kuće (sestrinske kuće Warner Brosa). U filmu Nicole Kidman (Anna) misli da se njezin pokojni muž reinkarnirao u tijelo desetogodišnjeg dječaka. U jednoj sceni Kidmanova ljubi tog dječaka u usta, u drugoj ga pak pita je li imao ikada spolni odnos, u sljedećoj sceni filma dječak se polako skida ispred Kidmanove prije negoli će joj se pridružiti u kadi… Koja je poruka ovog filma milijunskom gledateljstvu koje se pomalo i samo već guši u seksu? Gdje su granice tzv. seksualne slobode te dokle će nas dovesti filmski svijet raskalašene anarhije? (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 71., 135. i 136.)
 
Hrvatski film „Sodome i Gomore“ ima također svoju dugu povijest. Rijetke su zemlje koje se mogu pohvaliti kako su poput Hrvatske već u dvadesetim godinama 20. stoljeća imali snimljen erotski, pa čak i pomalo pornografski film. Film je snimljen u Zagrebu u režiji Oktavijana Miletića. Glavna zvijezda filma bila je lička Srpkinja Leposava Kangrga (1896.-1981.), kasnije planetarno popularna pod imenom Bela Krleža. Zbog Leposavinog novog imena jasno je zašto je ovaj film cijelo vrijeme skrivan od očiju javnosti više nego što „zmija skriva noge“.
 
Hrvatska kinematografija danas dostojno slijedi Leposavinu pornografsku prošlost. Ona slijedi i holivudsku moralnu kaljužu zombizacije svijeta. Stječe se dojam kao da je raspisan natječaj: tko će stvoriti gluplju sapunicu; tko će više nemorala, psovki, nasilja i pornografije umetnuti u svoju priču; tko će osmisliti vulgarnije komedije; tko će više obezvrijediti sve tradicionalne, domoljubne i kršćanske vrjednote hrvatskog čovjeka, relativizirati Domovinski rat i poniziti hrvatskog branitelja itd. Recept je isti. Velikom magijskom moći filma, TV-serija i kazališnih predstava nužno je, uz programiranje uma, potaknuti hrvatski katolički puk na nepoćudan život, na dekadentno i izopačeno ponašanje, na etos pomame za svakojakim tjelesnim nastranim užitcima.
 

Mladen Lojkić

Anketa

Čega se više bojite?

Subota, 04/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1225 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević