Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Stožer niže pobjede i nastavlja uspješno braniti Vukovar

 
 
Kampanja SVI MI – za Hrvatsku svih nas, Documenta, Nansen dijalog centar i Europski dom Vukovar, u sklopu Dana interkulturalnosti u Vukovaru, organizirali su u petak 21. ožujka 2014., okrugli stol na temu "Europsko bogatsvo višejezičnosti - kamo ideš, Hrvatska?"Uz predstavnike tijela državne uprave, lokalne zajednice i organizacija civilnog društva, a prema odabiru Platforme 112, na okruglom stolu sudjelovali su i veleposlanici europskih zemalja; Švedske, Mađarske, Finske, Velike Britanije i Italije. 
 
Platforma 112 nije pozvala najaktivniju organizaciju civilnog društva u Hrvatskoj, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Nisu pozvali ni predstavnike Instituta Ivo Pilar u Vukovaru, ni predstavnike vukovarskog zavoda HAZU-a.Kako bi se okrugli stol ipak održao u duhu demokratičnosti, Stožer je, kao i uvijek, demokraciju i ljubav pokazao na djelu došašavši sudjelovati u raspravi.
 
O manjinskim iskustvima u susjednoj Srbiji govorio je i tamošnji predstavnik hrvatske manjine. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Tomislav Žigmanov naglasio je kako ni prijašnje, ni sadašnje vlasti u Srbiji nisu imale niti imaju razumijevanja za hrvatsku nacionalnu zajednicu koja tamo živi, te kako niti izbliza nemaju prava kakva ima srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj."U mjestima gdje je za službeni jezik proglašen hrvatski postoje problemi poput vođenja sporova pred pravosudnim organima kao i kod izdavanja dokumenta na hrvatskom jeziku te ostvarivanja prava na službenu komunikaciju sa predstavnicima srbijanskih državnih tijela", naveo je Žigmanov dodajući kako se i u Srbiji oštećuju dvojezične ploče, ali se, za razliku od situacije u Vukovaru, ne zamjenjuju novima.
 
Dražen Hoffmann iz GONG-a prezentirao je europsku politiku jezične raznolikosti. Na kraju izlaganja iznio je neistinu kako će provođenjem referenduma za približavanje hrvatskog zakonodavstva europskom, navodno biti uskraćena sva prava svim nacionalnim manjinama u Hrvatskoj, izuzev srpske nacionalne manjine u nekim dijelovima Hrvatske.
 
Vlado Iljkić iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara detaljno je obrazložio o kakvom je referendumu riječ te je iznio dokaze kako se referendumom ne smanjuju prava manjina. Izlaganje i argumentacija g. Iljkića prihvaćeni su od skupa, pokušaj manipulacije predstavnika GONG-a odbačen je.
 
Prof. Dragutin Glasnović iz Stožera osvrnuo se na manjinsku stvarnost u domicilnim zemljama veleposlanika. Potom je izlagao o današnjoj situaciji u Vukovaru, o kršenju ustavnog zakona i Ustava od strane same vlasti RH, te o gaženju prava većine u ime lažne manjinske politike, koju čak ni pripadnici srpske manjine ne podupiru. Zdenko Cikoja, Ivica Banožić i Marjan Živković, te pripadnik rusinske nacionalne manjine Eugen Nađ, također članovi Stožera, izlagali su na istu temu. Članovi Stožera na rukama su nosili bijele vrpce,način obilježavanja nesrpskog stanovništva na okupiranim područjima. I njihova su izlaganja u potpunosti prihvaćena, a suočavanje sa zbiljom, u koju veleposlanici nisu imali uvida do samog dolaska u Vukovar, izazvale su duboke emotivne reakcije, posebice jedne veleposlanice koja je i zaplakala.
 

Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara

Nedvojbeno se radi o četničkom vojvodi, a ne "poštenom građaninu"

 
 
Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (vidi i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7.), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sličnih dvojbi sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu i svagdašnjicu tovarničkih mještana?
Imaju li nositelji sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, prošle ili bilo koje, barem malo obraza i mrvicu srama pred tovarničkim (i svim drugim) žrtvama te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o) poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: »Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«. (Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7.-8., 1993., str. 43.)? U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (tzv. Republike srpske krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu? Gotovo je sigurno da se nešto takvo, u doslovnom i prenesenom smislu, niti u jednoj carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu ili bilo gdje nije dogodilo!
 
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, gdje je u jesen 1991. godine nakon okupacije sela, mučeno i ubijeno 68 mještana, već nekoliko godina ukazuje na ratni put Vojislava Stanimirovića.Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović  kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenoga hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njezina Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali.
 
Stanimirovićeva supruga lažnim prijavama 1991. prikrivala ratne zločine
 
Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952.) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951.) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti“ i „potvrdama o smrti“ prijavili smrt 34-ero tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović.
 
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika istražujući spomenuti ratni zločin došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.
 
Pitamo sebe i cijelu hrvatsku javnost: zašto ni nakon 23 godine nije podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika logora u Tovarniku (kroz koji je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila), Ljubomira Jorgića i njegovog zamjenika Save Ivanovića? Zašto nije podignuta optužnica protiv pukovnika Dušana Lončara, bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA, koji je zapovjedno odgovoran za sve počinjne zločine u Tovarniku i Lovasu, gdje je 1991. ubijeno ukupuno 158 mještana ta dva sela. 
 
Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne vjeruju u slučajnosti! Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića i njegove supruge u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno. 
 

Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika

Dolazi naplata za 25.671 "izbrisanih" građana

 
 
Europski sud za ljudska prava presudio je nadoknadu šteta za ne-Slovence kojima su oduzeta prebivališna prava kada se Slovenija odvojila od Jugoslavije. Time je Europski sud za ljudska prava u u Strasbourgu naredio Sloveniji da plati naknade građanima drugih jugoslavenskih republika kojima su oduzeta prebivališna prava kada je Slovenija postala neovisna prije dva desetljeća.
http://www.pengovsky.com/blog/wp-content/uploads/2008/02/izbrisani.jpg
Jednoglasna presuda donesena je 12. ožujka, a sud je naredio Sloveniji da plati između 29.400 i 72.770 eura svakome od šest tužitelja u ovom slučaju. Slovenija sada ima tri mjeseca da plati ukupan iznos od 245.000 eura tužiteljima. Šestorica, od kojih su svi bili građani nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bili su uklonjeni iz slovenskog registra stalnih rezidenata početkom 1992., nakon što su propustili rok u prosincu 1991. za podnošenje zahtjeva za dobivanje slovenskog državljanstva. Slovenija je proglasila neovisnost od Jugoslavije u lipnju 1991.
 
U svom zahtjevu, šestorica su izjavila da su im slovenske vlasti oduzele identifikacijske dokumente, te zbog toga nisu mogli raditi ili putovati ili zatražiti liječnički tretman. Neki od njih su bili izbačeni iz svojih stanova i izgubili su svoju imovinu. Tijekom pravnog postupka  svoj šestorici je vraćeno pravo prebivališta. U isto vrijeme slovenski sudovi su donijeli oko 30 konačnih presuda o naknadi, sve su bile negativne. Ukupno je 25.671 jugoslavenskih građana – poznatih kao „izbrisani“ - izgubilo svoje prebivališne dozvole u Sloveniji.
 
Presuda suda uslijedila je nakon još jedne konačne presude Europskoga suda za ljudska prava iz lipnja 2012., u kojoj se navodi da je Slovenija prekršila zakon o poštivanju privatnog ili obiteljskog života kada je poništila prebivališnu dozvolu „izbrisanih“, te je  naredio slovenskoj vladi da započne stvarati program kompenzacije za sve uključene. Slovenija  to nije uspjela napraviti u zadanom roku od jedne godine koji je odredio sud. Ona je to napravila koncem 2013., a program je trebao stupiti na snagu u lipnju. Ona nudi 50 eura „izbrisanima“ za svaki mjesec tijekom kojeg su živjeli u Sloveniji bez statusa, dok kompenzacija suda u Strasbourgu iznosi 150 eura za svaku osobu mjesečno. Sud je izjavio da je zaprimio još 65 slučajeva u koje je uključeno više od 1000 tužitelja. Gregor Virant, slovenski ministar unutarnji poslova, pozdravio je presudu kao potvrdu da je slovenski plan  kompenzacije bio prikladan. Predstavnici „izbrisanih“ izjavili su da  plan treba promijeniti u skladu s presudom i ponuditi veću kompenzaciju.
 

Toby Vogel, European Voice, Belgija

Više članaka ...

  1. Priča iz Zagreba
  2. Bratu

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1261 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević