Get Adobe Flash player
Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Sljedeće godine neka Tomislav Ivić štafetnu palicu preda...

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Definicija jednog nacionalnog identiteta negativnim naglašavanjem,...

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Pupovčeve velikosrpske Novosti šire najgori govor mržnje protiv...

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

Pupovče, spusti se u Šaranovu Jamu i pobroji virtualne...

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Partizani su se borili za obnovu Jugoslavije, a ne za slobodnu...

  • Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:53
  • Što danas Hrvate sjedinjuje?

    Što danas Hrvate sjedinjuje?

    srijeda, 19. lipnja 2019. 08:04
  • Faktograf je poticatelj govora mržnje

    Faktograf je poticatelj govora mržnje

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:21
  • I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:50
  • Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:13

Život u Dalmaciji očima engleskog diplomate

 
 
Vrlo je inteligentan i pronicljiv,pa i zabavan rad dr. Katarine Spehnjak
(http://a1450176.sites.myregisteredsite.com/web/oautoru.asp?str=191) o Dalmaciji u britanskim diplomatskim izvještajima pedesetih. Donosim niz zanimljivosti u skraćenom obliku i samo uz najnužnije komentare, bez analize autoričina teksta.
http://www.antifasisticki-vjesnik.org/userfiles/images/antifasisticki_vjesnik/kalendar/Roden_Vicko_Krstulovic/gallery/22046080_791772634351515_895071573756412452_n.jpg
Vicko Krstulović
 
Autorica u uvodu daje skicu unutarnje i vanjskopolitičke situacije: "početkom pedesetih godina Jugoslavija je zemlja koju obilježavaju proturječnosti. Na vanjskopolitičkom planu ona je zemlja koja zbog nedavne izdvojenosti iz Istočnog bloka uživa političku naklonost Zapada, a time i mogućnost dobivanja ekonomske i vojne pomoći. Na unutarnjem planu, nasilna kolektivizacija sela, represivna politika prema neistomišljenicima te nedostatak hrane za stanovništvo i sirovina i strojeva za započetu industrijalizaciju – činjenice su koje ne pridonose slici zemlje bliske Zapadu. Ipak, kako se važnost njezina izlaska ispod blokovskog kišobrana procjenjivala u uvjetima hladno-ratovskoga poratnog okruženja, ona je postala zanimljiva zemlja u zapadnim strateškim procjenama. Jugoslavija je bila privrženica bloka zemalja narodnih demokracija na čelu sa Sovjetskim Savezom. Raskid s njima 1948. otvarao je mogućnost da takav primjer slijede možda i druge satelitske zemlje".
 
U izvještaju iz studenoga 1950. splitski konzul George Burton navodi da se u gradu dosta govori o nedostatku hrane, ali i da građani pri tome naglašavaju “da će sve žrtve s tim u vezi biti vrijedne ukoliko to natjera vlast da shvati da opstanak i režima i zemlje ovise o tješnjim vezama sa Zapadom“. To znači da se mora voditi liberalnija politika, prenosi Burton njihovo stajalište. “Čovjek s ulice smatra da je vlast do sada morala shvatiti da pridobivanje simpatija američkog i britanskog naroda uključuje napuštanje prisilnih metoda naučenih u ruskoj (staljinističkoj, op. T.T.) školi.“ Narod, “uključujući i inteligentne članove KP“, smatra da vlast može naučiti nove metode upravljanja i vladanja, a da u ovoj fazi “šegrti“ mogu biti i oni “koji nose značke s crvenom zvijezdom“ – “jer drugi nisu dostupni. (…) Smatra se da jedini način da član KP nauči da je gljiva otrovna, jest, da je pojede“. 
 Mjera njezine(vladine) prosvjećenosti, smatra se, bit će odnos prema individualnim seljacima. 
 
Godine 1950. konzul konstatira da su predratni anglofili sada manje nervozni oko pokazivanja svojih osjećaja i prema nama i međusobno. (…) Stari prijatelji izlaze iz svojih ljuštura i pripravni su prihvatiti pozive za posjet Konzulatu. Dobrodošlom promjenom na bolje u crkvenim redovima je protumačeno dopuštenje školskoj djeci da izostanu iz škole zbog sudjelovanja u obredu za dan Svih svetih. Ipak, kasnije je, piše Burton, onima koji su izostali rečeno da je bila riječ o pogrešci i da će izostanak biti zabilježen. Bit će zanimljivo vidjeti, kaže konzul, kako će biti za Božić.
 
Konzul izvještava i o porastu ilegalnih bjegova preko morske granice, u Italiju: u Splitu je osuđena skupina uhvaćenih mladića i jedna djevojka, a u blizini Dubrovnika pri sličnom pokušaju ubijeno je nekoliko mladih osoba koje su navodno tajno pokopane na Visu. Konzul je događaju koji je tih dana bio u središtu političke javnosti – utakmici Hajduka i Crvene zvezde – poklonio relativno malo pažnje, odnosno nekoliko šturih rečenica, bez posebne ocjene. Podsjeća da je pismo Hajduka objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji prenijela Borba 16. studenoga. Pismo ocjenjuje “zanimljivim“ u smislu “bljeska hrvatsko-srpskog animoziteta“. Na utakmici su bili prisutni i ministri – savezni, Vicko Krstulović i republički, Vice Buljan, a njihove kasnije izjave, kaže Burton “nisu ostavile ikakve dvojbe o njihovoj privrženosti“. Riječ je o pismu koje je uprava kluba objavila 9. studenoga, nekoliko dana nakon utakmice u sklopu državnog prvenstva Jugoslavije. Utakmica je završila pobjedom Hajduka, a novinski napisi nakon utakmice upozorili su na šovinističke pojave. Uprava ovog kluba je odbijala ikakvu odgovornost i nije događaju pristupala tako dramatično kao drugi.
 
Napisi su govorili o grubosti igrača i ponašanju navijača Hajduka iz Zagreba, tzv. Torcide. O tome je raspravljao Politbiro CK KPH 19. prosinca, na temelju opširnog izvještaja koji je analizirao “negativne pojave“ u športu, osobito nogometu. Kritizirane su zloupotrebe političara, članova uprava te njihovo klubaško ponašanje tj. nekritičnost prema nešportskom ponašanju igrača te podilaženje navijačkim skupinama. U javnosti se osobito kritiziralo ponašanje torcidaša koji su došli u Split besplatnim vlakom – što im je omogućio član uprave Hajduka, inače pripadnik Udbe. Tijekom puta ponašali su se nasilnički, za vrijeme utakmice njih 500-injak dalo je ton atmosferi, koristili su navijačka sredstva dotad nepoznata u Jugoslaviji: čegrtaljke, baklje, vrijeđali protivnički klub na nacionalističkoj osnovi, pročitali “osmrtnicu“ igračima Zvezde. Odgovornima su označeni lokalni političari A. Jurjević i Jure Bilić.
 
“Zasad, bauk blizanaca Velike Srbije i Pravoslavne crkve opet iznova progoni misli i komunista i nekomunista.“ Jer, prema njemu, “Dalmatinci rado vole imati nekakav bauk koji im dobro dođe kao opravdanje“. (pokazalo se da je bauk realan, i da se ne radi o Arsenu Bauku, op. T.T.) Godine 1953. konzul Burton je na početku zapisao: “Pri svakoj procjeni političke situacije u Dalmaciji, čini mi se treba imati u vidu tradicionalnu ‘nezavisnost’ ovog područja. Ta nezavisnost je stoljećima bila poticana relativnom udaljenošću obalnog pojasa od svake središnje vlasti u unutrašnjosti (prije rasulom uslijed turskog faktora, op. T.T.). Također i političkim uspjesima Dubrovačke republike... Burton se zatim pomalo ironično osvrće na “teoriju koja govori da će komunizam riješiti probleme o kojima je liberalna misao razbijala glavu tijekom međuratnog razdoblja i koja već sada pokazuje unutarnje slabosti“. 
 
Veći dio izvještaja Burton je posvetio Vicku Krstuloviću, najistaknutijoj političkoj osobi u Dalmaciji, tada članu Saveznoga izvršnog vijeća, koji je prije rata bio nekvalificirani radnik brodogradilišta u Splitu . Nakon što je “stoički izdržao oštar policijski tretman partija ga izabrala za lokalnu figuru koja zastupa radne mase.
Popularnost je postigao “zato što je bio među onim drugovima koji su bili dovoljno uskogrudni a istodobno lukavi i koji kao pravi Dalmatinci nisu skloni potpuno podržati nešto što je skovano u Moskvi i dorađeno u Zagrebu i Beogradu“. To da ne posjeduje baš visoku inteligenciju i da je bio vizionar s prilično ograničenom imaginacijom označilo ga je kao pravog kandidata za taj posao, prema dalmatinskom načinu razmišljanja. Partija ga je nagradila dodjeljivanjem ordena narodnog heroja i ministarskim mjestom u Beogradu. Burton zatim navodi da je Krstulović nakon 1948. “prizemljen“, ali “legenda“ o njemu je i dalje ostala. “U interregnumu između smrti Vladimira Nazora i potvrđivanja Bakarića, uživao je kratko indijansko ljeto kao predsjednik Hrvatske, a što je bio mudar potez od strane Zagreba.“
 
Konzul nastavlja: “Njegov visoki položaj i prihodi omogućili su mu da ocu priredi veličanstvenu sahranu kakvu Split nije vidio nakon rata. Ali, on ipak nije primitivac i preferira običan i miran život. Upravo je zabranio podizanje spomen ploče koju su njegovi odani prijatelji htjeli staviti na kuću u kojoj se rodio.“ Iako “predani borac za bolji život budućih pokoljenja Krstulović je pokazao veoma malo ideja izvan otrcanih partijskih fraza“. Njegove “indiskrecije u tisku povremeno su trebale naknadnu korekciju od strane viših vlasti. Koliko je njegovih nepromišljenosti proizašlo iz vlastite ograničenosti, teško je reći ali sklon sam misliti da savjete radije prima od trećorazrednog novinarstva nego od linije odozgo“. 
 
Burton navodi da je Krstulović izraziti antiklerikalac, odnosno da je “antiklerikalnost jedna od njegovih fiks-ideja“ i da je stoga “aktivno ili pasivno pridonio politici podvala i organiziranja napada na pojedine crkvene dostojanstvenike a što je otišlo veoma daleko u posljednje vrijeme“. Sve donedavno, piše Burton, u Dalmaciji se nije loše postupalo prema crkvenim dostojanstvenicima. Konzulovo je mišljenje da je u tome značajna bila uloga Frane Franića, splitskog biskupa koji je “taktički izbjegavao sve što bi razjarilo lokalnu partiju, te on sam nikad nije bio izvrgavan ruglu u novinama“. Vlast je, pak, pokrenula žestoku kampanju, napadajući Crkvu u novinama te potičući i organizirajući javne prosvjede protiv nekih biskupa. U nekim mjestima narod je ometao tijek crkvenih obreda, osobito krizme, te na više mjesta i fizički napao biskupe, uključujući i Franića (Split, Korčula, Sinj, Šibenik). Ovakvo ponašanje konzul ocjenjuje potpuno promašenim i glupim te dokazom nepostojanja sposobnih propagandista u lokalnoj partiji. “Tek nekoliko pametnijih članova se zamislilo“ oko svega, kaže on. Napadi na Franića i druge biskupe izvedeni su baš u jeku turističke sezone,a stranci su sve to snimali.
 
U reakcijama Dalmatinaca na ove događaje pojavljuju se i spekulacije da su “Srbi iza svega ovog“, što nije neka novost, piše konzul, jer tu postoji sklonost da se “uvijek krivi Srbe za sve neprijatno i proizvodi argumente za to“, ali “ponašanje u pravoslavnoj zajednici u Dalmaciji ne daje osnove za zaključak da je sve smišljeno u cilju sramoćenja Hrvatske a u interesu Srbije“. Konzul piše da se identitet Dalmacije oblikovao više pod utjecajem zemljopisa, nego što bi na to utjecala ideologija odnosno “državni nacionalizam“. Kao primjer uzima “dalmatinski animozitet prema Italiji“ koji je, prema njemu, faktor koji više ujedinjuje nego ikakva komunistička ideologija. Jedinstvo Dalmatinaca se, dakle, utemeljuje na pitanjima zavičajnosti a manje na državnim pitanjima, što znači da će Dalmatinci “podržati bezrezervno, svaki politički potez protiv Italije ali će biti suzdržani oko svega drugog“.
 
Kraći izvještaj iz siječnja 1955. na početku se zadržava na općoj razini tj. komentarom ekonomskih teškoća i pokušaja reformi, što povremeno ostavlja dojam kaosa. Pri tome konzul konstatira: “Karakteristična rasipnost Jugoslavena, tako atraktivna kao izraz njihove gostoljubivosti, postaje porok kada joj je dopušteno da se slobodno odvija u gospodarenju na razini države.“ Ipak, u Partiji se gaji “samozavaravanje“ da će teškoće biti lako svladane. Tome su osobito skloni Dalmatinci koji “zbog svoje žarke želje da profitiraju“ i zbog samodopadnog “znam“ ponašanja u vezi s svim problemima, ne prihvaćaju promjene i poznata načela koja bi jamčila napredak. Kako nedostaje sustavnosti i promišljenosti “režim je zapravo žrtva vlastite obmane da trčanje dolazi prije hodanja“, stoga će trebati mnogo vremena da zažive ideje s početka 1950.-ih o novom modelu socijalizma. U Partiji na području Dalmacije još uvijek ima puno mentaliteta iz 1946., iako ima i mnogo mladih, školovanih kadrova, ali njihov utjecaj još je uvijek neznatan. Da se u javnosti ipak nešto mijenja svjedoči, prema konzulu, nedavni događaj, “kamen spoticanja“ između uprave Jugoslavenske mornarice i gradskih vlasti Splita. Mornarica je htjela sagraditi golemu bolnicu u predgrađu, ali je njezin nacrt zadirao u neke aspekte gradskog urbanističkog plana. Nakon žestoke rasprave na sjednicama gradskoga narodnog odbora – na kojima je Mornarica čak optužila arhitekta koji je branio gradski urbanistički plan da je “državni neprijatelj“ – vijećnici su ga podržali i opredijelili se za njegov nacrt, odbivši plan Mornarice.
 
Kad je riječ o tzv. građanskim elementima, ljudima izvan Partije, sve je manje, piše Burton, kako taj naraštaj stari, “tvrdoglavog odbijanja“ režima. “Njihovi nasljednici sve više se bave time kako preživjeti i zaraditi, shvaćajući da militantna opozicija neće biti nikad organizirana, ili, ako bi i bilo pokušaja, sve bi bilo izgubljeno.“
 

Dr. Katarina Spehnjak, (http://a1450176.sites.myregisteredsite.com/web/oautoru.asp?str=191)

Teo Trostmann

Je li Plenki Tajaniju tajno progledao kroz prste?

 
 
Ako je načelnik ćelav, pročelnik je proćelav.
Ako su HDZ i SDP desno i lijevo krilo SKJ, a tko je rep?
Bio je psihijatar, pa zločinac, pa frizer,  a skončao kao prdekanaš.
Blago velikoj koaliciji kojom vlada mala žena.
Bogati smo vodom za pranje ruku.
Bolesni više vole sestre, nego klinci tete.
Bolje je držati do sebe nego do njega.
Bolje je repetirati nego replicirati – tko može.
http://blog.daviddeeble.com/wp-content/uploads/2014/12/Screen-Shot-2014-12-16-at-5.16.58-PM.png
Bolje nam je bilo dok smo bili komšije, a ne strančari.
Bolje je da vlada anemični, već punokrvni.
Brane li to hrvatski birokrati državu od građana?
Budući da seljak djeluje uvredljivo,  ljepše je biti gospon poljoprivrednik.
Dobro je biti malo luckast, ali ne previše.
Dok naša Tereza pjeva, Britanska vrišti.
Dok informacije cure, vijesti na kapaljku.
 
Dok anemični vladaju punokrvni su na čekanju.
Domaći poligloti govore: politikantski, slengovski, žargonski, srbadijski, šatrovački, ćivijaški, kočijaški, gegavački, kukulelevački...
Dugi prsti trebaju ginekologu, a ne lopovu.
Gradski otac nejasno priča, ali jasno radi.
Hrvati su izbjeglice koji će (se) možda jednom povratiti.
Ima buču, ali ne za ulje.
Istočni Hrvati više vole crnicu nego plavušu.
 
Je li HSS stranka seljaka ili seljačina?
Je li Plenki Tajaniju tajno progledao kroz prste?
Je li u redu ako je okej?
Je li starija uš ili gnjida?
Je li sigurnije hodati po trulom mostu ili se oslanjati na labavi zid?
Jesu li i ludi ljudi?
Još samo BBB njeguju bratstvo i jedinstvo.
Kad psihijatar pregleda pacijenticu treba li se skinuti do gola, a kad psihijatrica pregleda pacijenta samo do pasa?
 

Martin Jakšić

HDZ i SDSS u koaliciji

 
 
Izbori za Europski parlament samo što nisu stigli, kampanja je ubrzana, anketari se (reketarenje duša) na veliko, medija navija da se sve ori i praši… Prohujala 18. svibnja i Mutti Angela kroz Zagreb preko Cibone pred samu završnicu kampanje na mitingu i HDZ-a i EU-pučana, blago rečeno, mlakih, da ne napišem lažnih. Nu, prvo ćemo malo podsjetiti na prošle izbore, 2014. za taj parlament. Natjecalo se 25 lista, a mandate su osvojile tri: koalicijska lista HDZ-a, koalicijska lista SDP-a i Orah. Na čelu HDZ-a bio je Tomislav Karamarko, nema ga više u politici, namjestili mu pušku zvanu „sukob interesa“, njegove supruge dok to nije ni bila, izdala ga stranka, posebno neki stranački drugovi… Na čelu Partije jahao je Zoka, nema ni njega više na čelu kolone. Mota se oko politike, širi glasine kako bi na Pantovčak, pa ne bi, rajca tako potencijalne glasače. A nema u politici više ni zelene, ustvari „crne kraljice“ Mirele Holy.
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/sw4k9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWW1VN01EQV8vYzFjODYxYTFiYzNmMzUxM2E1YTc2OGE1NGIzZDA3NjMuanBlZ5GTAs0C5ACBAAU
Na djelu je koalicija HDZ + SDSS!
 
1. Lista HDZ, HSS, HSP-AS, BUZ, ZDS, HDS osvojila je tada 41,42 % (381.844) glasova.
2. Lista SDP, HNS, IDS, HSU osvojila je 29,93 % (275.904) glasova.
3. Orah je osvojio  9,42 % (86.806) glasova. U mandatima je to iznosilo; HDZ-ova koalicija 6, SDP-ova 4 i Orah 1.
Ove tri liste ukupno su osvojile 80,77 % (744.554) glasova, dok je „propalo“ njih 19,23 %, odnosno palo u naramak prve dvije liste. 
 
Sljedeće tri liste ukupno su osvojile 116.898 glasova i to:
4. HDSSB, A-BH, A-HS, HRAST- POKRET ZA USPJEŠNU HRVATSKU, HSP, HZ, OS 6,88 % (63.437) glasova,
5. HRVATSKI LABURISTI - STRANKA RADA 3,4 % (31.363) glasova,
6. NF, HSLS, PGS, RI 2,4 % (22.098) glasova.
 
Lista koju je predvodio HDSSB čak je „debelo“ prešla prag, a nije osvojila mandat, a danas nema više ni HDSSB-a, Laburisti su skoro izumrli, a HSLS samo što nije. Ostale liste, njih 19, ispod su 1 %. Zadnja s najmanje 0,1 % (888) glasova, a prva među njima je osvojila 0,85 % (7.807) glasova. Svejedno su „potrošile“ 9,4 % (89.000) glasova.
 
Sljedeći izbori i Eunija
 
Za sljedeće izbore karte su malo drugačije promiješane. Natječu se čak 33 liste, HDZ i SDP izlaze samostalno, dok se Orah pogubio na nekoj „lijevoj“ listi. HDZ-ov najvažniji partner 2014., HSS, odlutao je u politička bespuća - ne bi ga pronašla ni gorska služba spašavanja, HGSS. HSP-AS-a više nema, dok ostali ni tada nisu značili više od 0,25%. SDP-ov gubitak partnera je veći - ostao je bez sigurnih glasova IDS-a, HNS-ovih barem sa sjeverozapada Hrvatske i ponekoga glasa HSU-a. HNS je danas ispod praga, u političkom podrumu, kao i druge dvije frakcije-stranke bivšega HNS-a (Mrak-Taritaš, Radimir Čačić).
 
Na prošle izbore izašlo je 25,24 % glasača, skoro upola manje od EU-ova prosjeka, a slična, a prema našem predviđanju i manja, izlaznost može se očekivati i na ovim izborima. Ako zbog ničega doma za glasovanje ne će biti spremno najmanje 300.000 (slovima: tristo tisuća!) i tko zna koliko još punoljetnih građana s pravom glasa. Ne će biti u Hrvatskoj. Otišli. Te kampanje o važnosti EU-ovih izbora ne će ih sigurno moći nadomjestiti, pa ni onih četrdeset i dva puta više glasača s prebivalištem u inozemstvu koji su se pojavili na biračkom popisu, popisao MUP, uprava stavila na popis. Uostalom ako je ičemu poslužio ulazak Hrvatske u EU, poslužio je odlasku Hrvata u zemlje E-unije, što je pljačka ljudskih resursa najvećih razmjera koju nikakvi EU-fondovi i „povlačenja“ iz EU-a (za onu stvar) u financijskom, a kamo li u drugom, demografskom primjerice, smislu, trećem, četvrtom, petom… ne mogu nadoknaditi. Kratkoročno nikako.
 
Ulaganje EU-a i zapadnog kapitala je i nakon ulaska, dakako i ranije zapravo izostalo. Ne mogu se prisjetiti niti jedne „livade“ bilo gdje u Hrvatskoj na kojoj je niknula proizvodnja koja bi zaposlila tisuću- dvije radnika pa da se zahvalim s „danke  Europa“. Ispravite me ako griješim. Kapital iz EU-a (Zapada) samo je „pokupio“ već postojeće - banke, telekomunikacije, „krave muzare“, i tako. Pa hipoteke nad nekretninama, zemlja, kuće… Duga tužna priča. Nama je ostao - turizam. Kad u Jadran dolutaju dva morska psa „izjelice“ - pada. Kad se razmnože meduze - pada. Kad grune buuumm - pada, ali eto netko se brine da, još, ne grune. Kad se „smiri“ situacija (ratna) u daljnjem okruženju - pada… A koliko fekalija izbaci samo jedan kruzer, koliko vodi treba za oporavak od fekalija opterećenim sintetičkim drogama… i tko to plaća, to se ne računa. I još stotine turističkih faktura od kojih neke dolaze na naplatu brzo, samo se to ne evidentira, a neke će doći na naplatu budućim naraštajima - ako ih bude. Očito se ne računa cijena turizma, samo aktualni prinos proračunu i odluka, pače pohvala - ma super ste turistička zemlja. Danas. A sutra? Kako do Hrvatske drži „Zapad“ najbolje pokazuju dva „slučaja“: Agrokor, kojega više nema - preuzeli ga Rusi, a sad još Plenkijeva vlada moli Kineze da preuzmu preostalu brodogradnju.
 
Pored toga E-unija je puno slabija 2019. nego 2014. Otišla Velika Britanija, doduše još ne zna kad će, ali to britansko natezanje oko izlaska-neizlaska svejedno ju slabi i plaši novim sličnim inicijativama. Inducirana, planirana, potaknuta… seoba naroda s Istoka i Juga rastresla ju je i iznutra i izvana u „cijelosti“ ali i skoro svaku državu posebno. U današnje vrijeme manjak radnika (blizu dva milijuna) tako organizirano društvo kao što je njemačko, i druga, ne može otići po radnike u njihove zemlje, organizirano ih izabrati i dovesti već ih je potrebno „protjerati“ balkanskom, talijanskom  rutom kroz niz zemalja prije nego stignu na bauštel. Ipak toliko blesavi nismo. Pored toga ni Trump Euniju ne voli pri čemu ne znamo kakva je stvarna namjera, plan Amerike glede Europe, a o Hrvatskoj tamo pritom ni ne razmišljaju. A bogme i glede Amerike u Americi je rusvaj.
 
Prosrpski i proruski FPÖ, "desničari" jedni
 
Neki dan je objelodanjena i afera u Slobodarskoj stanci u Austriji, baš onako, video s voljom i na vrijeme u dva njemačka ljevičarska medija, u kojem je ispalo kako su ti "desničari" - gadovi. Gadovi korupcionaši, još s Rusima te sa Srbima – četnici - radikali, Toma Grobar, Dačić, Dodik…, haj, haj, udadbene veze, Heinz-Christian Strache i Johann Gudenus omiljeni u Srbiji - tikve sade. Bit će bilo i pozamašne srbijanske crne lovice iznijete iz zemlje za Miloševića pa najvjerojatnije odatle ta snažna „srbo(četno)filija“ kod austrijskih „slobodara“. Uvremenjivanje, usađivanje događaja od prije u sadašnje, a naročito buduće vrijeme - izbore za EU parlament, te tko i gdje je što objavio (dva njemačka ljevičarska medija istodobno SDZ i der Spiegel) je znakovito. Cilj je europska tzv. desnica, preko do sada snažne austrijske, a nabilo ju se na - korupciju. Lažljiva „desnica“, a tako se usput, utišava i njemački AFD, pa mu je popularnost, kažu još i istraživanja javnog mišljenja pala. Sklinči li se tako još i francusku, protiv talijanske je i Vatikan, „desnica“ baš ni ne će osvojiti trećinu mandata na europskim izborima. Njemački mediji su uvjereni kako će ovaj slučaj iz Austrije djelovati „pedagoški“ naročito na glasače u Njemačkoj - da gurnu AFD ispod deset posto. Strah je u kostima inače zbog predviđanja kako bi „desničarske“, euroskeptične i slične stranke mogle dobiti i do 35 posto mandata pa „pučani“ i „socijaldemokrati“ ne će moći dominirati u EU parlamentu već će morati tražiti i trećega (liberali, zeleni). Inače na ovdašnje „desne“ stranke ova austrijska afera ne će negativno utjecati, jer ne one već „ljevičarski“ i „antifašistički“ IDS (poglavar Jakovčić) su surađivali s FPÖ-om još za poglavara Jörga Heidera, pa od tamo potekla „nilsko konjska“ banka utemeljena za, ne smijem napisati za što, bivših austro i jugo pokrajina. Zbilja, koliko je crne srbijanske love završilo u Istri, a zatim i u drugim dijelovima Hrvatske to ne zna ni DORH?
 
Protumirovinski referendum
 
Važan događaj, vjerojatno i najvažniji za vrijeme predizborne kampanje je prikupljanje potpisa za protu mirovinski referendum. Odaziv je bio neočekivano velik i izravan udar na HDZ, a ovoga kao ona dva prethodna teško će ministar Kuščević i famozni Apis (da Apis!!!) izbrisati. Komplikacija u ovom slučaju se sastoji u tome što je zakon o odlasku u mirovinu sa 67 godina donijela Milanovićeva vlast (SDP, HNS, IDS) protiv čega se tada sindikati nisu bunili, a operacionalizirali HDZ i ostatak HNS-a. Kamo će onda glasovi potpisnika za referendum „protiv 67“, onih koji uopće izađu na izbore, nejasno je. Logično bi bilo da odu onim strankama koje niti jednom nisu sudjelovale u ovoj mirovinskoj reformi, a HDZ je s njom više opterećen od SDP-a (zaborav). Ovdje valja postaviti i pitanje potencijalnih glasača a potpisnika dvaju referendumskih inicijativa (izborni sustav i Istanbulska konvencija) koje je HDZ prebrisao kao kredu na đačkoj ploči mokrom spužvom, danas tipkom „delete“. Ni oni ne bi trebali glasovati ni za HDZ ni za SDP jer glede ovih pitanja ove stranke već čine veliku koaliciju. Nu, veće je pitanje u kolikom broju će potpisnici inicijativa za referendume uopće i izlaziti na izbore, takvih istraživanja nedostaje pa možemo samo pretpostavljati, gatati.
 
Ćirin i Pupovčev video-špot
 
Na ovim izborima odlučio se natjecati Pupovčev SDSS, pa izazvao, za početak, pozornost svojim dvopismenim (latinica- ćirilica) plakatima te, dodatno, s jednim koji se pitao „kako je biti Srbin u Hrvatskoj“. Ne znam zašto je ćirilica na njima uopće izazvala pozornost, jer je riječ i o hrvatskom, povijesnom pismu, s jedne strane. Na drugoj, borba za ćirilicu vodi se u Srbiji, kad tamo prevlada, onda bi se, možda, problem mogao „prebaciti“ u Hrvatsku. Eto u Srbiji samo jedne novine izlaze na ćirilici, a bogme se i SNV Novosti prema ćirilici odnose – ekscesno, tek ponešto na njoj „druknu“. Odgovora pak na onu provokaciju je mnoštvo, a jedan je: „Bolje žive Srbi u Hrvatskoj nego Hrvati u Srbiji“.
 
A onda je tek došla prava „ćirilica“, naime u priču je uletio Ćiro (Miroslav Blažević) stari hadezejac i dao se, lisac, slikati u video špotu, sam samcat bez znanja „njegovih“ a za Pupovčeve Srbe. Nema šanse, jer Ćiro se nije ni slikao za Pupovca i SDSS- on mu ne će donijeti, slik'o se ne slik'o, niti jedan glas na sljedećim eu-izborima. Ćiro se slikao da „lomi“ dušu tzv. Hrvata u pravcu bratstva-jedinstva, koje je doduše danas u veškorpi „ljuckih prva“. Manjinskih prava, prava pravih pedera, rodne revolucije, rodno usmjerenih kako ih volja, recimo kao traktori, bicikli, uskoro pedofili ni dugo biti ne će, pa će pradavni stadionski usklik „Ćiro, pederu!“ biti čista poezija. Ćiro ništa ne razumnije, odnosno oni koji su mu montirali ovu „atrakciju“ i pritom misli kako su oko njega sve sami idioti. Kakvi Srbi(janci), kakvi Hrvati, bratstvo-jedinstvo, manjinska „ljucka prava“… o tome se odavno ne radi. Ti ni jedni ni drugi u budućnosti nisu ni predviđeni, al' eto možda ovaj Ćirin video špot malo, u datom trenutku, opravda HS (HDZ-SDSS) koaliciju.
 
Treba spomenuti i dolazak Angele Merkel u Zagreb na poludnevni izlet u Zagreb te boravak na skupu u Ciboni. Ništa od toga, ona glasove HDZ-u ne će donijeti, prije odnijeti. Svjestan je toga i HDZ (Plenković) pa se od prvobitnog plana da se skup održi na Trgu bana Jelačića brzo odustalo, kako se ne bi dogodio fijasko - ukoliko ne bi nastupio i Thompson.
 
Izborne šanse
 
Na skore izbore Plenki je odlučio da HDZ na njih izađe „samostalno“, a ustvari u „nevidljivoj“ koaliciji sa SDSS-om. Očekivana mala izlaznost najviše odgovara HDZ-u i donekle SDP-u. HDZ može pritom računati na sigurna četiri mandata, kao i na prošlim izborima jer dodatna dva mu je donijela „sinergija“ tadašnjih partnera HSS-a i HSP-AS-a, ustvari Ruža Tomašić i Marijana Petir, ali i tadašnja popularnost Tomislava Karamarka, rast popularnosti stranke uopće. Na ovim izborima ostaje na stranačkoj infrastrukturi i vjernom dijelu glasača koji ga nikada nisu „izdavali“, što će dio njih na ovim sigurno učiniti. Stoga će četiri mandata HDZ moći smatrati uspjehom (plus eventualni peti SDSS-ov) pa se Plenkoviću stolica u stranci ne će jako zatresti.
 
SDP će po inerciji najvjerojatnije osvojiti tri mandata jer njegovi protivnici, osim ostaloga, ne će znati iskoristiti činjenicu posjeta Fransa Timmermansa, socijaldemokratskog kandidata za šefa Europske komisije koji je u bitnome žestoki, boljševičko-staljinistički, vođa rodne revolucije, tog čeda komunizma. On predviđa isto ono što i taj - nestanak, „odumiranje“ nacija, država, identiteta - što prije to bolje. HDZ se u to ne će pačati jer tzv. pučani misle isto, samo malo sporije, u „mekoj“ inačici, kao i amsterdamci,HNS i drugi dok eventualno protivljenje identitetskih stranaka i pojedinaca ne će ni dospjeti do medija.
 
Živozidašima, toj škandal stranci, bi trebao pripasti jedan mandat, kao i amsterdamcima, tim crvenim lampašima. Njihov pak mandat bit će ustvari IDS-ov kao i na prošlim izborima kad ga je šlepao SDP. Uvijek se, i na izborima, lakše šlepati nego da te netko gura, a ako je to još Krešo Beljak, onda je i sam sutra u opasnosti. Uostalom IDS-ovi pogurači, HSS, Glas, HSS, HSU vjerojatno će ili do ili, najkasnije, na idućim parlamentarnim izborima nestati.
 
Mostaši se motaju također oko jednoga mandata, plaćaju danak nekulturnom ponašanju na političkoj pozornici, a to hrvatski birači ne vole. Posebno im treba biti znakovito da lista HDSSB-a s preko šest posto glasova nije osvojila mandat, a panika nastaje ako HDZ osvoji pet mandata. Takvo, pernarovsko, ponašanje preuzeo čak i SDP (Bernardić, Maras, Stazić…) pa je i to jedan od razloga njegova pada.
 
Prema ovoj prognozi (HDZ 4, SDP 3, Živi zid 1, Amsterdam (Joca) 1, Most 1) za jedanaesti mandat vodit će se žestoka bitka između sličnih: Marijane Petir, Ruže Tomašić (suverenisti) Mislav Kolakušić. Nezavisni za Hrvatsku - HSP (Bruna Esih). Najbliže osvajanju je Marijana Petir, a znakovita je i ostavka Mislava Kolakušića na položaj suca (konačno!) i opredjeljivanje za politiku, ako ništa natjecat će se za predsjednika države, a zatim na parlamentarnim izborima. U svakom slučaju, prema rezultatima na prošlim izborima osvajaču ovog mandata trebat će osamdesetak tisuća glasova. Inače ovi kandidati, pa još i Most donekle, „tući“ će se međusobno.
 
Nego što se zbiva s SDSS-om? Prvi puta se na državnoj razini javlja kao prava a ne manjinska stranka. Pohvalno. Teoretski  ima „bazen“ za osvojiti stotinjak tisuća glasova, što u Hrvatskoj, što u Srbiji, što kod Dodika u BiH. Vučić je stručnjak za organizaciju autobusnih mitinga, bogme i izbora pa će sigurno uskočiti, tu je i neki čudni porast, 42 puta!, broja glasača s prebivalištem izvan Hrvatske u odnosu na prošle izbore, a postoji i značajno veći broj glasačkih mjesta. Nije baš jasno što bi se s tim glasačima moglo dogoditi, hoće li ih „bratski“ dijeliti HDZ i SDSS, hoće li Alek Vučić, kako samo on to zna, „podsjetiti“ Pupovčeve glasače da, ako već na izbore nisu izašli do podne, popodne to svakako učine, i to svakoga ponaosob. Ukoliko SDSS bude mogao poslati Dejana Jovića u Europski parlament, otpast će netko od „identitetsko-suverenističko-narodnih kandidata i čekati eventualni dvanaesti mandat po odlasku Britanaca iz Eunije. Ukoliko Jović bude izabran moglo bi se dogoditi da ne bude jedini Srbin u tom parlamentu. Određene izglede ima i peta s liste austrijskih „slobodara“, Vesna Schuster, kandidatkinja srpskih korijena, rođena u Austriji. Ne pišem ja o njoj kao o „Srpkinji“ već srbijanski analitičari plaču kako, vjerojatno, zbog afere Slobodarske stranke ne će biti izabrana. Ako ipak bude moglo bi se dogoditi da u EU parlamentu bude više Srba nego li hrvatskih pro suverenista.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1480 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević