Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Meritokratsko nagrađivanje i progon nepodobnih

 
 
U ime zakinutih bivših radnika Končara, Jedinstva, Prvomajske, radnica Kamenskog, koje su štrajkom glađu pokušale sačuvati svoja radna mjesta te brojnih drugih koji su izgubili radna mjesta u realnom sektoru, upozoravao sam od listopada 2004. godine javnost, klubove zastupnika svih većih stranaka Hrvatskog sabora, sindikalne čelnike: Krešimira Severa, Dragutina Lesara, Silvana Hrelje, Ozrena Matijaševića, dr.sc. Vilima Ribića i neke HRT-ove novinare na selektivan pristup u kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u državnim službama, zaposlene u školstvu te za zaposlene u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju, prema kojem se dio službenika i namještenika u državnoj i lokalnoj upravi nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na one zaposlene prije 20 ili više godina u bivšoj državi, iako su imali jednak ukupni radni staž u struci, jer im se radni staž ostvaren izvan državnih i javnih službi nije uzimao u obzir za ostvarenje prava na uvećanje koeficijenta složenosti poslova prema odredbama kolektivnih ugovora. Niti jedan od sindikalnih čelnika nije osudio takvu vrstu diskriminacije.
http://www.sdlsn.hr/wp-content/uploads/2005/05/Koeficijenti_NN6605.jpg
Ovim člankom ponovno upozoravam hrvatsku javnost na sustavnu diskriminaciju gubitnika radnih mjesta u realnom sektoru. Zastupnicima svih političkih stranaka, sindikalnim čelnicima svih sindikata i novinarima HRT bezuspješno sam slao podneske da objektivnim informiranjem javnosti prisile sve vlade od 2004. godine i sindikalne čelnike da ukinu takav diskriminirajući pristup prema gubitnicima radnih mjesta u realnom sektoru ili prema onima koji su željom napustili realni sektor a sad rade u državnim službama ili lokalnoj upravi. Prema članku 40. tada važećega Kolektivnog ugovora (KU) za državne službenike i namještenike, službenici i namještenici koji su ostvarili 20 do 29 godina radnog staža u državnim tijelima ostvaruju pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova („udbaški dodatak“) za 4 posto, od 30 do 34 godine 8 posto, a za 35 ili više godina 10 posto, odnosno za: 0,48; 0,96 ili 1,2 mjesečne plaće godišnje.

 

„Udbaški dodatak“ je uvela Vlada Ive Sanadera potpisom njegove prve pomoćnice Jadranke Kosor na KU za namještenike i službenike u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi srpnja 2004. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. godine, a treći put je potvrđen 2. kolovoza 2012. godine potpisom tadašnjeg potpredsjednika Vlade Nevena Mimice i konačno je Vlada učenika kumrovečke učenice potvrdila "udbaški dodatak" kao stimulativno sredstvo "meritokratskog nagrađivanja" zasluga za kvalitetu minulog rada (progona nepodobnih) u bivšoj državi. Kakav je stav sadašnjeg ministra uprave Lovre Kuščevića o ovakvoj vrsti nagrađivanja u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi?                                                                                          
 
Nakon potpisivanja KU-a srpnja 2004. godine Jadranka Kosor je izjavila da je tada potpisani Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi primjeren 21. stoljeću i  zadaćama koje očekuju državne službe u prilagodbi standardima EU-a. Zar se u Eu-i ponižavaju i diskriminiraju stručnjaci gospođo Kosor i gospodine Plenković? Kakav je legitimitet imala za predsjednicu Vlade RH Jadranka Kosor i kakav legitimitet ima Andrej Plenković nakon preslagivanja dolaskom Predraga Štromara za potpredsjednika Vlade i ostalih HNS-ovaca i manjinaca u Vladu?                                                                                                                                                                                  
To uvećanje koeficijenta složenosti poslova smatrali su nagradom za vjernost službi. Pravo na „ udbaški dodatak“ počeli su koristiti službenici i namještenici zaposleni u državnim službama propale države prije 1. siječnja 1985. godine kad je glavni kriterij za zapošljavanje bila moralno-politička podobnost, dakle vjernost partiji i Titu. Oni koji su izgubili radna mjesta u realnom sektoru sagradili su tvornice, ceste, škole, stambene zgrade, transformatorske stanice, elektrane, toplane, i druge elektroenergetske i industrijske objekte te proizvodili industrijske, prehrambene i odjevne proizvode, prodavali i montirali ih širom bivše države i u mnogim državama Afrike i Azije. Vlade i sindikalni čelnici državnih i javnih službi bezobrazno su ih 14 godina diskriminirali, a saborski zastupnici su o tome šutjeli.

 

Normalno je i poželjno da službenici u Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta i u drugim ministarstvima te u drugim državnim tijelima imaju radnog iskustva u proizvodnim tvrtkama, obrazovnim ustanovama i drugim sektorima i da ih se stimulira za rad u državnim službama, a ne kažnjava manjom plaćom od onih koji su se zaposlili u administraciji bivše države. Oni koji su potpisivali takve nakazne kolektivne ugovore trebali su znati da naši građani u bivšoj državi nisu imali ravnopravan pristup državnim službama. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine mnogi zaposleni u školstvu i državnim službama su proglašeni moralno-politički nepodobnima i protjerani iz tih službi.
 
Radni staž ostvaren u državnoj administraciji i izvan nje mora se jednako vrednovati. Za jednak rad i kakvoću izvršena posla mora se dobiti jednaka plaća prema 83. članku ZOR-a. Temeljno je ljudsko pravo jednaka plaća za jednaki rad. Nagrada za vjernost službama ostvaruje se jubilarnim nagradama, a koeficijent složenosti poslova ne bi smio ovisiti o ostvarenom radnom stažu nego o sposobnosti namještenika i službenika za obavljanje posla određenog stupnja složenosti.
 
Zašto Plekovićeva Vlada nije konačno ukinula „udbaški dodatak“ plaćama zaposlenicima u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi? Na podnesak oktroiranoj predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor od 7. srpnja 2011. godine birokratski je odgovorila Inga Žic, tadašnja ravnateljica Uprave za rad i tržište rada Ministarstva gospodarstva, rada i tržišta rada, da je moguće postojećim kolektivnim ugovorima uvjete rada različito uređivati, a to smo znali i prije njezina odgovora i zato smo ukazali na neravnopravnost koju je selektivni pristup izazivao na tržištu rada. Gospođa Jadranka Kosor ponovno je tražila saborski mandat od građana koji su zahvaljujući njezinim potpisima godinama zakidani na plaćama. Broj dobivenih preferencijskih glasova na izborima 8. studenog 2015. godine trebao bi ju konačno uvjeriti koliko vrijedi.
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Jesmo li još uvijek zarobljenici Platonove špilje?

 
 
U svome temeljnom i najpoznatijem djelu Država (knjiga VII.), veliki grčki filozof Platon (kroz usta učitelja Sokrata i koristeći formu dijaloga između njega u Glaukona) nastoji sintetizirati svoje učenje o znanju, među ostalim i uz pomoć prispodobe o pećini. Ova alegorijska figura koja se vremenom u javnom diskursu uvriježila pod pojmom Platonove špilje, genijalna je misao velikog filozofa i ona nam o svijetu slobode ili ne-slobode, o nama samima i našem unutarnjem biću govori mnogo više nego brojne filozofske rasprave i debele knjižurine koje se bave tim pitanjem.
https://exploringyourmind.com/wp-content/uploads/2017/09/People-climbing-out-of-a-cave.jpg
Platon nas ustvari poziva na oslobađanje vlastitog duha, kako bi nas suočio s ropstvom kojem smo podložni (a izvire iz nas samih). On to ropstvo prikazuje slikovito kao špilju u kojoj od rođenja žive ljudi okovanih vratova i udova okrenuti leđima prema izlazu i gledajući u unutarnji zid. Tako okovani, nisu u stanju vidjeti ni sebe niti svijet koji ih okružuje, kao ni izlaz iz špilje. Vatra koja gori iza njihovih leđa jedini je izvor svjetlosti, a između zatočenika i vatre postoji drugi zid iza kojega se kreću slobodni ljudi. Oni prenose kipove životinja i ljudi od kamena i drveta i međusobno razgovaraju. Okovani zatočenici vide samo sjene tih kretnji na zidu ispred sebe i čuju glasove koji se odbijaju o stijene špilje i pretvaraju u kakofoniju nerazumljivih zvukova.
 
Ono što vide i čuju, za okovane je jedini postojeći i jedini mogući svijet – jer za drugi ne znaju. Platon nas zatim poziva da zamislimo što bi se dogodilo kad bi bilo kojega od njih oslobodili i natjerali ga da ustane i krene prema izlazu iz špilje, prema dnevnoj svjetlosti i vanjskom svijetu. Nakon prvotnog šoka koje bi u njemu izazvalo sunce za koje nije znao da postoji i priroda čijeg postojanja nije bio svjestan, on neko vrijeme ne bi bio u stanju sagledati realno svijet oko sebe – sviknut na ono što ga je do tada okruživalo – ali bi poslije izvjesnog vremena shvatio svoju zabludu i razliku između stvarnog svijeta izvan špilje i onoga privida realnosti unutar nje. Kad bi se, međutim, vratio unutra i pokušao u tu realnost uvjeriti svoje donedavne supatnike, oni bi ga zacijelo proglasili luđakom. I ako bi ih pokušao osloboditi i povesti ih u vanjski svijet, ubili bi ga. Jer jedini mogući i za njih „realni“ i „pravi“ svijet je ono što se zbiva na zidu u koji gledaju i nerazumljivi zvuci što ih čuju. Bila je to Platonova aluzija na sudbinu Sokrata kojega su Atenjani osudili na smrt samo zato što ih je pokušao izvesti iz „špilje“.
 
Nije čudno da je ova alegorija velikog grčkog filozofa zauzela kultno mjesto u riznici filozofskih misli. Sloboda, ne-sloboda, privid slobode i stvarna sloboda – prije svega ona unutarnja, duhovna, sloboda razuma – ono su što određuje čovjeka kao misaono i stvaralačko biće. Onaj tko nije slobodan duhom, oko sebe širi ne-slobodu i nastoji sve koji izlaze iz tog okvira vratiti u svoj svijet, u „špilju“ za koju sam drži da je jedini mogući i stvarni svijet. Strah od slobode najveća je zaprjeka na putu do raskidanja okova i izlaska iz „špilje“. Nerijetko čujemo od mnogih koji su duge godine pa i desetljeća proveli u zatvorima kako su i pored svega bili slobodni, jer ropstvo tijela ne znači u isto vrijeme ropstvo duha. Ropstvo duha najteži je oblik ljudske ne-slobode i jedina „olakotna“ okolnost (za njih same) jest ta da „zatočenici“ tamnice duha nisu svjesni svog položaja i mentalnog stanja.
 
Ljudi slobodnog duha ne mogu živjeti u takvom okruženju i zato se mnogi od njih bolje osjećaju u zatvorski ćelijama nego na „slobodi“. Za takve su ne-sloboda i ropstvo dijeliti svijet s onima koji su ih spremni razapeti ih samo zato što ne pristaju na „okove“ i „špilju“. Hrvatski idealist i revolucionar Zvonko Bušić, u svomu je oproštajnom pismu poručio kako dalje „ne može živjeti u Platonovoj špilji“ i odabrao jedini mogući izlaz – smrt. Bio je to njegov put u slobodu, ali ujedno i posljednji krik, pokušaj da nas opomene i podsjeti na to kako je duhovno i mentalno ropstvo i nasilje nad zdravim razumom nešto najgore i najpogubnije što može zadesiti jedan narod. A kruna tog ropstva jest PRISTAJANJE na ropstvo i odustajanje od pokušaja raskidanja okova i izlaska iz tamnice duha. U takvom svijetu nema mjesta slobodnomislećim ljudima, jedinkama koje imaju ideale i za njih žive.
 
Zvonka su progonili. Mnogo gore i žešće na „slobodi“ nego dok je robijao. Progonili su ga hrvatski tamničari duha, opskurni likovi koji cijeli svijet žele pretvoriti u Platonovu špilju. I u nedogled nas zavaravati igrom svjetlosti i sjena, samo zato da bi onaj pravi svijet, svijet istinske slobode i razuma ostao skriven daleko od naših očiju i svijesti. Oni koji su „okovani“ promatrali taj progon i „razapinjanje“, šutjeli su. I nisu smogli snage raskinuti okove. Radije su žrtvovali njega. Ostali su u „špilji“, pripravni i svakog drugoga tko iz vanjskog svijeta donese dašak slobode osuditi na smrt. Da, oni su ubili Zvonka Bušića.
 
Oni koji su nijemo i bez riječi promatrali progon čovjeka koji je svoju jedinu životnu grešku skupo i preskupo platio. Tamničari su u toj igri bili sporedni likovi. Zvonko nije mogao podnijeti život među zarobljenicima uma, među onima koji dragovoljno i bez ikakvoga otpora pristaju na taj ponižavajući položaj. On nije mogao shvatiti i prihvatiti činjenicu da se većina Hrvata i poslije 23 godine života u samostalnoj državi (koju je sanjao i za koju je robijao dugih 32 godine) još uvijek nalazi u istoj Platonovoj špilji u kojoj je bila do 1990.
 
Zvonko Bušić nije bilo ni zločinac ni terorist, nego idealist i nacionalni romantik koji je cijeloga života sanjao slobodnu Hrvatsku. Izašao je s robije u srpnju 2008. godine i vratio se u Hrvatsku pun entuzijazma i ne žaleći za životom koji je utkao u njezinu slobodu. No, duboko razočaran odnosima u društveno-političkom i javnom životu Domovine i stavom velikog dijela Hrvata prema svom nacionalnom dostojanstvu i temeljnim vrijednostima, 1. rujna 2013. godine, odlučio je napustiti ovaj svijet. Pucanj u Rovanjskoj podsjetnik je svima nama. Istina i ideali nemaju cijenu. Ne živi čovjek samo o kruhu...
 
Pokopan je 4. rujna 2013. godine u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. Njegova supruga Julienne (po podrijetlu Amerikanka) bila mu je i ostala oslonac i vjerni pratitelj kroz cijeli život, prihvaćajući Hrvatsku kao svoju Domovinu i jednako se žrtvujući za slobodu našeg i njezinog hrvatskog naroda. Najbližeg prijatelja i suborca Antu Brunu Bušića izgubio je 16. listopada 1978., kad su ga komunistički žbiri podlo i kukavički, iz mraka, s leđa, ubili samo zato što je pisao i govorio ono što misli. I sve je to preživio i podnio, ali se nije mogao pomiriti s činjenicom da je njegov narod zatočenik „špilje“ iz koje ne samo da ne vidi, nego i ne traži izlaza. Taiku su ostatak života zagorčavali mediji, od kojih ga je najveći dio njih nazivao „teroristom“, „zločincem“ i „ekstremistom“. Napadali su ga i blatili isti oni koji brane i zastupaju četničke koljače i stvarne zločince koji i danas nesmetano hodaju Hrvatskom, dok im kolovođe ulaze u Sabor.
 
Mada se odavno iskupio za grijeh iz mladosti, u Hrvatskoj ga neokomunističko podzemlje nije ostavljalo na miru. Oni su ipak bili mnogo stroži „suci“ od onog pravog američkog suca koji je 1977. godine u zapisnik pri izricanju presude izrekao kako „gospodin Bušić nije terorist i kriminalac“ i predložio da mu se odobri podnošenje zahtjeva za uvjetnu slobodu prije nego istekne zakonom predviđeni rok za to. Ostaju sjećanja na životni i Križni put jednog iskrenog hrvatskog domoljuba, idealista i sanjara kojemu ni jedna žrtva za Domovinu nije bila prevelika, na njega koji je na braniku Hrvatske bio mnogo prije većine nas...i svojim zadnjim činom potvrdio sve ono za što je živio. Jesmo li razumjeli posljednju poruku, krik Zvonka Bušića Taika i možemo li se odvažiti na raskidanje okova i napuštanje Platonove špilje... Hrvati?
 

Zlatko Pinter

Čak 53 posto učenika misli da je najpozitivnije mjesto za život izvan Hrvatske

 
 
Danas je u svim medijima glavna vijest smjena tajnika u HDZ-u. Naime, to se očekivalo, što je u neku ruku normalno. Kad nema dovoljno dobre suradnje, kad se izgubi povjerenje, kad neki krenu svojim drugačijim putem, bez obzira što taj put značio i obećavao, dolazi do određenih promjena, koje donosi većina. Zanimljivo je samo kako su ih smijenili neki od onih koji su im na saboru stranke nedavno burno pljeskali, nakon održanih govora i tapšali ih po ramenima. Ništa novo. Nedavno je to viđeno viđeno na Medvedgradu, gdje je čuvena bankarska ekspertica, šefica famoznog Borga, potpredsjednica vlade ostala sama stajati sa strane, “neviđena” od svojih bliskih suradnika. Tako je to u životu. Panta rhei! (Sve teče!)
http://www.mega-media.hr/---/secure/wp-content/uploads/2017/07/hanza.jpg
I dok tako od pamtivijeka sve teče i prolazi, mi se bavimo “velikim” problemima tko je kome, gdje, kada i što rekao. Tko od tih sudionika laže, tko ne laže, tko je hrabar, tko je pošten, tko igra igrice, tko lovi izborne poene, tko diže rejting, tko kome spušta, zašto to radi, čemu to vodi i koji je cilj svega toga. Bez obzira koji je cilj toga, korištena sredstva su nedopuštena u civiliziranom, kulturnom i humanom društvu, naročito u državnom vrhu. Mediji nas danima s time zabavljaju. Jučer su dobili novu temu s puno sadražaja, koji će se tjednima povlačiti od najviših, važnih i bitnih mjesta do kafića, ulice, placa i sajmišta.
 
Uz put nam promiču rezultati velikog znanstvenog istraživanja, provedenog na 13.301 srednjoškolcem (strukovne škole i gimnazije), u organizaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, pod vodstvom dr. sci. Borisa Jokića i dr. sci. Zrinke Ristić-Dedić. To je jedna od najvećih studija ikada provedena u nas (2017.), u 59 škola diljem Lijepe naše. Rezultati po državu, Vladu i sve nas su porazni, po mnogo čemu, prvenstveno što 53 posto učenika misli da je za njega najpozitivnije mjesto za život i rad izvan Republike Hrvatske. Za njih su budućnost Europa (49 %) i svijet (13 %). Simptomatično je da najnegativnije svoju državu Hrvatsku doživljavaju najbolji učenici. Dakle, odljev mozgova će biti sve brojniji i učestaliji, jer najbolji su najpesimističniji. Oni vide, čuju, osjećaju i znaju što u našoj državi ne valja: ne cijeni se znanje, nedovoljno se cijene nastavnici (učitelji i profesori), školski uspjeh je irelevantan, veze, protekcije, trgovina, su važni kod upisa na fakultet i zapošljavanja, korupcija je imanentna u svim područjima, što je odraz društvene klime. Pozitivno je što je trend upisivanja na fakultet i završavanja studija promijenio. Sada 81 posto srednjoškolaca želi studirati i usavršavati se, jer bez adekvatne diplome i permanentnoga  praćenja struke nema kvalitetnog života i napredovanja, u svijetu gdje se oni vide u budućnosti. Zanima li to uopće one kojima je jedino važno ostati i opstati na vlasi ili pri vlasti?
 
Nikakav rat, ratna zla, vremenske nepogode i prirodne katstrofe, ne nanose tako i toliko nemjerljivu i nepopravljivu štetu kao odljev mozgova, odnosno iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, za koje se ne može niti naslutiti bilo kakav povratzak, ikada. Nikakve demografske mjere to ne će popraviti. Te mjere su već davno trebale biti implementirane u društvu i maksimalno djelovati, a ne biti eventualno u pripremi i spremne za usuglašavanje, pri čemu se unaprijed špekulira i igra na to čije mjere su bolje. Kaj god! Gasimo veliki požar kantama za vodu i time se hvalimo. Natječemo se u percepciji i doživljaju atraktivnosti požara, pri čemu educiramo jedni druge, uz uvijek nazočno pljuvanje i omalovažavanje onog drugog i drukčijeg.
 
Rađene su godinama velike studije o demografiji. Vrhunski stručnjaci su uposleni na raznim stranama, u mnogim područjima, sa ciljem pokretanja, usmjeravanja i rasta pozitivnog demografskog trenda. Rade se znanstvene studije, analize, sinteze, komparacije, simulacije… popisi lijepih želja, pri čemu se govori ono što narod očekuje od pojedinaca u državnom vrhu, što će narod “pozlatiti”. Pozlata je već davno s mnogih lica, projekata, strategija i planova pala. “Sve je to laž!”, ne tako davno je mladi demograf rekao na jednoj presici i od srama pobjegao s pozornice, jer više nije htio sudjelovati u farsi mnogih farsi. “Budućnost je negdje drugdje”, vrište deseci tisuća mladih, od kojih 86,5 posto sebe percipira pozitivnima.
 

Ankica Benček

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 832 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević