Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Arbitražna odluka Arbitražnog suda, za Hrvatsku ne postoji

 
 
Ne volim ni pomisliti, a  kamoli spominjati, našeg „voljenoga bivšeg vođu“. Ali, mora mu se priznati, znao je on, kako kaže naš narod, svome petku post. A znao je, bome, i čuvati svoju…, ne ću reći što, i svoje carstvo u „kome je vladalo njegovo drugarstvo“.  Pa je svatko onaj tko se usudio  ili   samo pomislio  taknuti u granice njegove „voljene“, dobivao po prstima.
Ali, istini za volju, na samom početku svojeg carevanja u svome  novonastalom carstvu, htio ga je  i on malo proširiti. 
Najprije na Bugarsku, te na Grčku, te planirao i na Rumunjsku.
Pa je zato, zbog posezanja za tuđim, već omeđenim, dobio odmah po prstima.
A, tko će koga, nego svoj svoga?
http://karta.putivnyk.com/maps/Istra.jpg
I dobio je tako, naš voljeni vođa, po prstima… I to glavom i bradom, od svoga velikog vođe, voljenog i dragog mu, tovariš Staljina.  
Te je, nakon razlaza s voljenim drugom, a da bi svima pokazao gdje su prave granice njegovog posjeda, ali i gdje je mnogim uzurpatorima mjesto, krstario i stolovao, pored Beograda, i na Brijunima. Pa je obilazio i na jugu Dubrovnik, pa je s vremena na vrijeme uživao u Puli,  pa Zagrebu, Šibeniku i…
I sve je to, tako zaokruženo  i omeđeno,   čuvao i pazio kˈo zjenicu oka svoga. Naravno, uz stalno bdijenje, na svim neuralgičnim točkama, naše drage JNA, stacionirane duž cijele tadašnje granice.  
A često i slao, zbog unutrašnje stabilnosti i sveopće sigurnosti, svim zainteresiranim stranama za preraspodjelu dobara, nemušte ali oštre poruke: Prste k sebi!
A da bi sve to i sačuvao, svatko je unutar tog njegovog  zaokruženog carstva, morao puniti i njegove trezore kada bi ih on ispraznio.
-Pa, kako će, ljudi moji dragi, takav čovjek živjeti, bez luksuza na koji je navikao?
    Zato su neki, da bi njegov nadzor bio potpun, vodili  brigu prema njegovim osobnim uputama, o cijelom tom ogromnom bogatstvu. Doduše, bili su to odabrani  pojedinci, vjerni mu podanici i njegov provjereni kadar.
     Eto, vidite, ljudi moji dragi!!! Tako se to radi… Tako se čuvala i štitila svoja, ne ću reći naša, imovina!!!
Pa je zato, naš voljeni vođa, mogao mirno spavati, ploviti i putovati na daleka i egzotična putovanja, diljem bijelog svijeta…          
     Sjećam se, tako, i jedne stare video snimke, s jedne stare ophodnje, granične slovenske policije…
-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!
-Ma, ne smeš.
-Zakaj?
- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode.
I Hrvaški je to del Pirane.
 
„Ovdje je hrvatska granica. A, tamo su hrvatske vode. I hrvatski dio Pirana“,
kaže jedan od policajaca iz slovenske pomorske ophodnje.
Bilo je to negdje 1978. ili 1979. Nisam, baš, sasvim sigurna. A bilo je, ovdje kod nas u Hrvatskoj, ne tako davno, i  “tudi tukaj je Slovenija”,  domoljubnog i nadasve borbenog, Slovenca po porijeklu, Joška  Jorasa. No, to je tada,  a i on osobno, bilo u funkciji novije politike, koju je vodila i koju Slovenija vodi. I dandanas. 
- A danas? Kakva je danas naša politika?
I tko ju vodi ako ju ikako vodi?
I tko je sve u njezinoj službi?
I što danas rade, ako išta rade, za razliku od slovenskih i inih, ti naši vrli i umni političari?
-E, moja Monika! Što rade? Zavlače, odgađaju. Bave se nebitnim stvarima. Puštaju probne balone... Zamagljuju realnost. Prave se i gluhi i slijepi.  Izmišljaju zakone kojima će se zaštiti od kritika. Kažu, navodno, štite nas od govora mržnje. Kakve crne mržnje? Pa mržnju, upravo, proizvode oni. Jesi li ikada gledala prijenos Sabora? Jesi li vidjela na što ono sliči? Kao da su u rimskoj areni. Pa se kao gladijatori bore svim mogućim sredstvima. I bez ikakvih pravila. Do posljednje kapi krvi.
Muka mi je, vjeruj ti meni, i od same pomisli na to. Jer, sve me to podsjeća na ona stara olovna vremena, kada se za pjevanje domoljubnih pjesama, kao i za svaku kritiku političara ili , ne daj Bože, tadašnjeg dragog vođe, išlo na Goli otok, Lepoglavu ili u Staru Gradišku.
Slijedi li  sada, to isto, i nama? U našoj slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.
- Ustvari, ja ne vidim da itko to od nas, traži. Niti je tražio. I tko će sve to pratiti? Tko određivati granice?
-Ne ćeš, sigurno, ni ti ni ja, moja Monika! Ludilo ti je to, čisto ludilo!!!! Da se čovjek prekriži i lijevom i desnom. I zavapi: Bože, prosvijetli im pamet, jer ne znaju što čine!
- A tko to traži, kažeš?! Traže isti oni koji i sami bljuju vatru, potpiruju mržnju i bacaju otrovne strjelice na sve one koji ne misle kao oni i koji nisu s njima. Jer, ako nisi s njima, onda si protiv njih. A biti protiv njih, nije dopušteno.
I, sve je, sve je isto kao u njihova dobra stara vremena.
 
Blago, blago nama guskama!!!
-Sve mi se čini, moja Lucija, kako nama treba neka čvrsta ruka koja će lupiti šakom od stol.
Netko tko će reći: Dosta je više toga!!!
-Treba nama, draga moja Monika, jedan novi Franjo Tuđman! I to je-to!
„Gospe Sinjska,
ako si u stanju, uzmi loše, a vrati nam Franju!“
Pjevalo se i pjeva se tako, i dandanas, u našem narodu. Sve od Tuđmanove smrti.
 
A kažu kako nam je sve bolje i bolje... Jer, „svaki dan, u svakom pogledu, sve više napredujemo“, kaže neki lik, a kaže i naš predsjednik  Vlade Plenković. Za povjerovati mu je. Jer naš predsjednik Vlade uvijek govori istinu i njegove su riječi uvijek vjerodostojne.
-E, moja Lucija! To mi sve skupa sliči na ono:  „Obećanje, ludom radovanje“.
-Ma, nije sve tako crno! Ima on i dobrih…
- A kojih , moja naivna dobrice?
- Pa, sjećaš li se, to je bilo odmah nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, Ivica Račan i njegova Vlada muljali su nešto s mirovinama? Jer, mirovine tada nismo nikad dobivali na vrijeme. A ponekad je kasnila i po cijeli mjesec. Sjećaš se toga, zar ne!?
E,pa vidiš! Bar nam je to, sad- zasad, redovito. Samo, Bože, podrži!!!
-A drug Ivek je tada, sve se meni nešto čini,   htio to kao grijeh i kao posljedicu loše vladavine, napakovati,onim prethodnim.
-Pa, njegova omiljena  stranka, ZNA SE,  uvijek je bila HDZ-a, tj. stranka opasnih namjera, kako su joj, upravo on i njegovi, prišili ime.  A još omiljeniji, i to se zna, bio mu je predsjednik Tuđman.  Moˈš misliti!!!
- Dobro si to rekla! Tako nešto, upravo i jest, u njihovom stilu. Kod njih je, uvijek, tako i bilo. A i sada je tako. Jer, za sve njihove grijehe, propuste  i promašaje, krivi su, kažu oni tako, oni prethodni.
-Ali, sve mi se čini, moja Monika, s ovakvim političarima i njihovom bezveznom politikom, kako ćemo se mi i sada, kao i uvijek dosad, dosta načekati na to naše bolje sutra.
 -Ali i na  dolazak, vjeruj ti meni,  nekog drugog Franje. Na našu veliku žalost. Jer takvi, kao što je bio naš prvi predsjednik, pokojni Franjo Tuđman, rađaju se jednom u stotinu godina.
-Trebamo zato, draga moja, uzeti našu sudbinu u naše ruke. I zasukati rukave… Zar nije tako?
- Tako je!!!  Više nemamo što čekati! Jer, vrijeme nam istječe…
Pa, ako ne mogu, ako ne znaju, ako ne smiju, ako ne će, onda, brate moj dragi, neka nam se skinu  s grbače. Mi smo ih zaposlili. Mi ih možemo i otpustiti. 
- Vidiš! I ja se stalno pitam,  a pitaju se tako mnogi, za koga to radi i kome služi ova naša sadašnja politička garnitura? I u Saboru i u Vladi.
Služe li nama koji ih plaćamo ili su u službi EU i nekih moćnih ljudi iz sjene? 
 -Možda su, moja Lucija,  plaćeni i od jednih i od drugih. Pa moraju zato i raditi to što i rade. 
Zar ne vidiš!? Sve im je mlako… Sve im je anemično. Preko volje. I bez snage. Čvrste ruke. I želje za boljitkom. Sve rade kao nešto u rukavicama. Diplomatski.
A nikad ništa konkretno, ne urade za nas.
Dok od ovih koji na svaku skaču i urliču, čovjek  rijetko može i očekivati da bilo što urade kako treba. Ali i  čuti nešto pametno i konkretno. Lupetaju, brate dragi, uvijek jedno te isto. I mlate praznu slamu. Te, po svom starom običaju, kritiziraju one na vlasti.
-To im je, draga moja, jedino što znaju, što umiju i što mogu ponuditi. Evo i sada je tako!
- Prave se rogati, a ne bodu one koje bi trebali bosti!
Kritiziraju i viču, a ništa konkretno ne rade niti planiraju uraditi.
 Nižu hvalospjeve na svoj račun, a bez      
 ikakva pokrića.
 
Treba stvarno raditi, drugovi naši dragi!
I zasukati rukave. Pa ponešto i uraditi. A ne samo mudrovati, plandovati i mutiti vodu…
-A što od njih, moja Monika, nešto drugačije, i očekivati? Da mi je sabrati koliko su , svi zajedno, radili na nekom stvarnom poslu van Sabora, čovjek ne bi skupio dovoljno dana i godina, ni za jednu pristojnu mirovinu.
-Zato, neka zaborave, za sva vremena, onu svoju krilaticu “ Dajte nam vlast! Mi znamo, mi možemo!“ Ne pali više. Ofucalo se.
Imali su vlast i ništa nisu uradili! Osim što su nas doveli, na sam rub provalije.
I ostavili nam pakao.
 „Podaj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je“, reče netko mudar.
    Nažalost, mi smo dali vlast pa  vidjeli i osjetili posljedice. Tako je jedan njihov vođa, velikodušno davao drugima dio našega mora. Drugome su dva otočića bila „sitniš“ oko kojega se ne vrijedi natezati   niti razgovarati A treći bi nas, najradije vratio, u svoju voljenu bivšu.
A svi su drugovi sve to znali. I svi  su šutjeli. A onaj tko šuti, znači da se s urađenim i slaže.
   Mijenjajte se, brate dragi!! I nemojte se zavaravati! Niti se nadati nekakvoj nagradi od vaših tajnih naredbodavaca. Dobit ćete od njih samo nogom u tur. Kao i svi takvi, prije vas.
    Zato, uradite nešto pozitivno za sve nas zajedno!!! Ako mislite opstati.
I pamet u glavu, drugovi antife! Jer, uskoro bi, ako se na vrijeme ne opametite, mogli i vi, zajedno s nama, ostati i bez gaća.
Zar ste slijepi? Zar ne vidite što nam se sprema?
 E, drugovi, drugovi! Ne budite naivni i glupi! Vjerujete vi nama! Ne ćete se, sigurno, iz svega ovoga,  izvući neokrnjeni.
Jer, svi bi ovi okolo nas, rado uzeli koji komadić s ponuđenog pladnja. I svi bi nešto mijenjali, prekrajali, skraćivali, pripajali… Od  Slovenije, Srbije,  Crne Gore do Bosne i Hercegovine.
I svi bi oni htjeli, a posebice oni Veliki, nešto  mijenjati u vlastitu korist.
I prigrabiti. Samo za sebe.
Zar vi, zaista mislite, da im vi nešto značite??? !
Lijepo je, lijepo nadati se. Lijepo je i sanjati. Ali, mućnite malo tim vašim zabetoniranim glavama!  I ne očekujte ništa od onih kojima ste vi samo lutke na koncu, a koje će, kada se potroše, završiti na smetištu povijesti.  
 
Ali, i vi, naši dragi susjedi i sve svjetske velmože, čujte i počujte! Hrvati su došli k pameti. Konačno!!!  I zato, nema više grabeži nikome!!!.  Nema više ni muljanja. 
    Sjećate li se, možda, Badinterove komisije? Ili vam je, zamagljeno sjećanje na sve što je u svezi toga. A, možda vam je nastupila i totalna amnezija?
Ali, ako ste zaboravili, a sigurna sam kako niste, možete malo i osvježiti to vaše pamćenje. Jer svi ste se vi međusobno priznali, u tim starim – novim granicama.
A, baš to, napravile  su prve, Hrvatska i naša draga i prijateljska nam Slovenija.
Pa je tako, to naše   „prijateljsko“ ozračje, trajalo samo do njihovoga priznanja.
-A, onda je nastupila, jelˈda, borba za uzimanje i prisvajanje? Naravno našega. Po dobroj i staroj osvajačkoj navadi. I naravno, po onoj staroj:Ukradi pa prisvoji!
Evo i sada! Nekima već sada rastu zazubice, na neke određene mete. Naravno za prisvajanje! Jer, komad koji su si namijenili, velik je i zamaman.
Vidim, nisi pogodila o čemu se radi? Pa, o Dubrovniku, draga moja, o Dubrovniku!  
- E, nema više grabežine, nema. Nisu Dubrovnik ni prije mogle osvojiti horde barbara, pa ne će ni ovi sada.   
Ali, sve mi se čini, dapače sigurna sam, kako se Bošnjaci i Srbijanci ne će, unaprijed moći niti uspjeti dogovoriti, oko raspodjele plijena. Jer su, i jedni i drugi, zainteresirane strane.
-Jelˈda, dobri su im ti planovi! Ali, jadni ne znaju kako su im i jalovi.
-Eh,, moja Lucija, ali dokle tako!? Dokle!??? Hrvatska konačno mora sve to prekinuti.  I razriješiti. Ne ćemo, valjda, opet imati  agresiju koja se ne će više, po njima,   nazivati građanski rat, nego „granični spor“. A sva će se, kao i dosad, konačna rješenja kupovati podmićivanjem.  
-Vidi ti, vidi vraga! Opet nam je, za sve to „dobro“ što nas je snašlo,, zaslužan baš drug Račan. Od njega je sve i počelo. On je   osobno, a bez ičije suglasnosti, htio pokloniti, onako velikodušno i đentlmenski,  ne svoju „ćaćevinu“, nego dio naše Hrvatske. Dio našeg  hrvatskog teritorija.
-Kažeš, HRVATSKOG!? A zar je ikada to njemu nešto značilo?!
- Eto, konačno, Bogu dragom hvala,  netko reče nešto konkretno i istinito. Konačno prava  istina!!! Na znanje i ravnanje svima!
I to bismo trebali drugovima stalno ponavljati. Jer, za sve ovo, kao i za arbitražu, nije kriva ova Vlada, nego Račan i njegov potpis, a onda i Vlada Jadranke Kosor, koja je radi ulaska u EU, pristajala na sve moguće ucjene.
 
- I svi to znamo! Ali, neki se prave mutavi. Pa, dokle ćemo sve ovo trpjeti? Dokle ćemo tolerirati, sve te, ne samo  slovenske, nego i  sve  pakosti i mučke onih ostalih? Ali, i mučke svih  ovih naših klimavaca i beskičmenjaka.  
 -E,pa, pita se, tako, i Igor Peternel,   potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, i kaže:
 „Kako ozbiljna država tretira problem ?
 A evo kako:
 Raketna topovnjača se zbog “redovne” vojne vježbe pojavi i usidri u Piranskom zaljevu, Premijer objasni da vježba nema nikakve veze s trenutnom krizom, ali da susjedima nije pametno policijom ulaziti u suvereni teritorij gdje se vježba obavlja , a diplomati se rastrče po svijetu objašnjavati problem i tražiti saveznike za diplomatsko rješenje.
Ali mi nažalost nismo ozbiljna država. Naši državljani zato odlaze u ozbiljne!“
-Ali, gospon Peternel, ne može to tak brzo.
Najprije Plenki mora  tražiti i dobiti suglasnost našeg dragog  Pupija i uvaženih članova HNS-a. I kada sve to  dogovori, onda mora podnijeti i izvješće  glavnoj naredbodavki i koordinatorici svih mogućih kombinacija, planova i realizacija, tih istih planova i kombinacija, veleštovanoj gospođi Merkelici.
-A što ti misliš da nam slijedi nakon toga? –E, onda, kako je i red, na red dolazi pitanje svih pitanja: Kako prepustiti, pod raznoraznim pritiscima, Savudrijsku valu Slovencima, a da mi, tj. naše „hrvatske guske ne skuže da su u magli“.
- E, stani malo, stani! Nismo ni mi vesla sisali. I uvijek, kada je trebalo, znali smo se izboriti za pravu stvar…
- E, moja Monika! Istina je, znali smo se izboriti. Ali, zar  ti ništa ne vidiš?  Navalili, brate dragi, svi redom na nas kˈo gladni šakali. I još gladniji lešinari. Sa svih strana. Da nas operušaju… Ne biraju sredstva.
I svi bi nešto prisvojili…
I svi bi nešto uzeli…
„Bit će naše!, kažu. Ili milom ili silom.“
     Pa su se, zbog toga  zajedničkog interesa i udružili u zajedničkoj raboti. Te su, uz svesrdnu potporu odanih im unutrašnjih pomagačima na „ovim prostorima“, a uz svoje vjerne i iskusne savjetodavce iz bijeloga svijeta,  revno i sistematično usuglašavali svoje zajedničke ciljeve, u zajedničku taktiku.
„Od  Pirana pa  do Vardara,
Ajmo, braćo, svi!
Spremite se, spremite,
Spremni smo i mi!“
 
Bodre ih sva braća i s istoka i iz zajedničke bivše nam države. A i šire…
Ali, EU zastupnica Ruža Tomašić, kao i uvijek dosad, bez dlake je na jeziku. I uvijek govori ono što misli ona, ali i  što mislimo i osjećamo, svi mi Hrvati.
Jest, da političari trebaju biti i diplomate. Ali, postoje ljudi koji ne poznaju niti uvažavaju diplomatski jezik. S njima ne treba govoriti u rukavicama niti mlako. Jer, oni  to ne razumiju. I to doživljavaju kao kukavičluk.  Takvima treba pokazati zube i reći im, jasno i glasni, gdje im je mjesto.
„Arbitražna odluka Arbitražnog suda, za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može biti samo prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.
Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske“, kaže i EU zastupnica, gospođa Ruža Tomašić.
-Idemo, za njih! Vozi brže, vozi !!! Naprej, vozi!!!
-Ma, ne smeš.
-Zakaj?
- Ne smemo. Tu je hrvaška meja. A, tam su hrvaške vode. I Hrvaški je to del Pirane.
„I HRVATSKI JE TO DIO PIRANA!“
TVRDILA JE TO NEKADA I SLOVENSKA POLICIJA.
 

Vera Primorac

Martin Schulz na platnoj listi Georgea Sorosa?

 
 
Kako je moguće da Jean-Claude Juncker, tako visoki službenik bilo u nacionalnoj bilo u međunarodnoj hijerarhiji može biti toliko nesputan u svom ponašanju i ponašati se prema najvišim predstavnicima nacionalnih država kao senilni djed prema unucima? To me podsjeća nevjerojatno na slučaj hrvatskog gubljenja suvereniteta odlaskom zubara Ante Pavelića u Beograd 1918. godine, koji je kralju Petru Karađorđeviću odnio Hrvatsku na pladnju bez potvrde hrvatskog Sabora. Tog beznačajnog čovjeka kojega se rijetko spominje u povijesti, prema priči, kralj je Petar Karađorđević je primio u pidžami a ne ceremonijalno. Valjda se tako i pristoji kad narodni predstvanici koji imaju tjelesni sastav lignje bez tragova kralježnice podilaze lavovima. Pitam se koja to sila stoji iza Jean-Claudea Junckera da se prema predstavnicima europskih država pojavljuje u pripitom stanju i postupa s njima kao u kabareu. Iza njega stoji SINARHIJA (vladavina svijetom od strane elite prosvijećenih inicijata). 
https://i2.wp.com/www.pravda-tv.com/wp-content/uploads/2017/03/titelbild-soroseuschulz.jpg
DONATOR I PRIMATELJ DONACIJE - George Soros i Martin Schulz
 
Kod nas se najčešće govorio o masoneriji. Ali masonerija je tek pripremni stupanj da se vidi koliko je tko spreman podnijeti i dati od sebe SINARHIJI. Oni koju prođu sve provjere, izdaju sve principe kojima smo se do sada divili oni prolaze dalje na svjetskoj ljestvici i stižu do stupnja nedodirljivosti kao Jean-Claude Juncker. Nakon upravljanja NATO-om glavni tajnik Andreas Fogh Rasmussen postao je glavni savjetnik najveće svjetske banke Goldman Sachsa. Tako i Mario Monti koji je upropastio Italiju. I Manuel Barosso, bivši predsjednik Europske Komisije danas je savjetnik Goldman Sachsa. Tako najveća svjetska banka Goldman Sachs zapravo upravlja NATO-m i Europom. Nakon svih političkih krahova Romano Prodi bivši predsjednik Europske unije postao je najviši službenik UN-a. Ako propadne kao političaraka - kancelarka - Angela Merkel se može nadati mjestu glavne tajnice UN-a. Naša Vesna Pusić je visoko pucala. Premalo je učinila za međunarodnu zajednicu. Postavlja se glavno pitanje: Tko je ta samoproglašena "Međunarodna zajednica" čiji se kriteriji kriju i koja nikada nije prošla provjeru javnim izborima. U čije ime ona upravlja svijetom? 
 
U ovim youtube filmićima vidimo kako međunarodni predstavnici - "Međunarodne zajednice" iliti SINARHIJE provjeravaju svoj budući kadar. Na vrhu SINARHIJE su obitelj Rotschild i svjetski bankari. Njezin izvršni poslenik George Soros, koji zdušno provodi zacrtane ciljeve NOVOG SVJETSKOG PORETKA, s JEDNOM SVJETSKOM VLADOM i NESTANKOM NACIONALNIH DRŽAVA. Tako ćemo postati GRAĐANI kako nas je oslovljavao Ivo Josipović da ne bi koristio mrsko mu ime hrvatsko, a kojega je izgurala na mjesto predsjednika države Socijalistička internacionala koja se brine da na svim funkcijama u bivšim komunističkim državama ostane struktura na vlasti koja je znala slušati i provoditi direktive.
 
Njemački predsjednik SPD-a Martin Schulz, bivši predsjednik Europskoga parlamenta, koji pregovara s Angelom Merkel o velikoj koaliciji nakon izbora u 2017., je na platnoj listi G. Sorosa, a Angela Merkel provodi Soros-Rothschild imigracijski program i vlada zahvaljujući svojim iznadnacionalnim mentorima kojima je predana srcem i dušom. Bivši je doušnik istočno njemačke UDBE = STASI-ja i kao i svi takvi u "od komunističkog totalitarizma oslobođenim" državama najpoželjniji su kadar za dovršenje uništenja nacija i nacionalnih država koju provodi SINARHIJA. 
 
Sinarhija nastala sa Henrijem de Saint-Simonom u Francuskoj revoluciji koja se nastavlja i teče. Ona sustavno djeluje iza zavjese. Njen član je i sadašnji srpski kralj Aleksandar Karađorđević koji stoluje u Belom dvoru u Beogradu i čeka zgodnu priliku da Srbiju proglasi parlamentarnom monarhijom. Bit će nam "divno" s kraljevinom Srbijom u EU-u. Hrvatski političari su naprosto bosi prema srpskim čiji je kralj u rodbinskim krvnim odnosima s britanskom krunom. 
 
Sinarhija vodi sve revolucije nakon Francuske, Oktobarska revolucija, svjetski ratovi, Španjolski građanski rat, sva međunarodna proljeća, ljeta i zime njezino su djelo. Ona čini i kaos i red. Ona radi na uništenju vjere u Boga, posebno katoličke vjere i Katoličke Crkve i katoličkih i inih naroda. Ona ima za cilj da sve narode pretvori u građane da se ne bi tko unošenjem razlika Hrvat, Srbin, Talijan, Francuz itd. osjetio diskriminiran ili ne dao Bog uvrijeđen govorom mržnje. Rušenje Berlinskog zida pada točno po sinarhističkom planu na 200. godišnjicu Francuske revolucije 1798. - 1998. Ma kakav revolt i želja naroda za slobodom i demokracijom!? Oni planiraju stoljećima unaprijed a mi gledamo ono ispred nosa i zavjeru smatramo mentalnim poremećajem.
 
Pjerestrojka - dogovor između Kompanije SAD-a i Mihaila Gorbačeva! Pa Gorbačov je najviši službenik iluminatske hijerahije. On je vodeći član Lucifer Trusta koji je temelj UN-a. On je glavni predstavnik New Agea i vodi sve vjere k jednoj svjetskoj religiji. Njegova fondacija se nalazi u Kaliforniji i radi zajedno s Georgeom Sorosom na ostvarenju luciferijanske religije i planova UN-a. Nastanak Europske unije iz Zajednice za ugljen i čelik te ugovor iz Maastrichta su vezani uz budući raspad SSSR-a dogovorom između Henryja Kissingera, Valeryja Giscard d' Estainga, Zbiegnewa Brzezinskog i Gorbačeva iz 1987. (izvor: na web-u Socijalistička internacionala). Društveno uređenje te zajednice nije ni planirano kao demokratsko nego kao ljevičarsko antipopulističko. Na čelu te Unije je Europska komisija koja od nikoga nije izabrana i nikomu ne polaže račune. EU je zamišljen kao totalitaristička federacija Sjedinjenih država Europe u kojoj će se izgrađivati novoga čovjeka kao u SSSR-u, kao u u Jugoslaviji, a taj će se po nacionalnosti zvati Europljanin. Zar nije uvođenje VERBALNOG DELIKTA - GOVORA MRŽNJE delikt protiv govorenje istine - početak začepljavanja usta svim protivnicima europske antidemokratske, antimigracijske i totalitarističke politike. Zar smo zaboravili verbalni delikt u SFRJ? Buduća zajednička EU-ove policije će u svakoj pobuni i demonstracijama u bilo kojoj državi EU-a nemilosrdno intervenirati. Za tu zajedničku EU-ovu policiju i vojsku, bivši sovjetski disident, Vladimir Bukovski, kaže da će biti gora od NKVD-a jer će imati imunitet. Zar se u EU-u ne uvode najstrože mjere protiv "govora mržnje" - u Njemčakoj do 50.000 eura kazne, a uskoro će biti i logori za preodgajanje. 
 
Zapad je ogorčeno protiv Vladimira Putina jer je okrenuo leđa svim Gorbačevljevim planovima i raskinuo njegove ugovore za provođenje Novog Svjetskog poretka fifti-fifti Zapad - bivši SSSR i provodi plan Rusija Rusima. Umjesto prihvaćanja stranih ideologija koje su sve odreda sotonske Vladimir Putin je prema uputama ruskog mučenika i mistika Aleksandra Solženjicina obnovio s patrijarhom Kirilom Rusku pravoslavnu crkvu. Po sv. Avgustinu je državu kao tijelo naroda vratio Crkvi  - Bogu - kao duši naroda. Zbog toga je po Joe Bidenu Putin najveći neprijatelj Zapada. Protiv Zapada koji se obračunao s Bogom i provodi raspamećivanje naroda okretanjem seksu, bludu, rodnoj ideologiji, uništenju obitelji i stvaranjem moralnog i stvarnog kaosa, ekonomskog globalističkog ropstva, uništenjem obrazovanja, kulture i svih stečevina zapadnoeuropske kršćanske kulturne i moralne životne tradicije koje se ima dovršiti uvođenjem i nasilnim mjerama provođene uz pomoć buduće EU-ove policije i vojske, milijunske afroazijske imigracije, nasilnim mješanjem i stvaranjem Europljanina - afroazijskog mješanca - intelektualno defektnog i fizički jakog za ropski rad. To je Coudenhove-Kalergyjev plan koji provodi Rotschild-Soros-Merkel društvo još od 1922. godine, pomalo, mic po mic da se Turci ne dosjet(iš)e. 
 
Slovenci se zbog prijevare ne srame
 
Možete li zamisliti nakon ovih youtube priloga s Junckerom kako će izgledati Junckerovo posredovanje u graničnom sukobu oko Savudrijske vale između Hrvatske i Slovenije? Kakvog uopće imaju smisla bilo kakvi pregovori i tko se uopće usudi pregovarati protiv glasa naroda - Sabora - nositelja suvereniteta, kada je glas hrvatskog naroda - Hrvatski sabor - oglasio kompromitiranu arbitražu neprihvatljivom i neobvezatnom za Hrvatsku. Interesantno je da nitko u međunarodnim krugovima ne drži da je interno nelegalno dogovoreni ishod arbitraže pravni zločin i to kažnjiv. Slovenci se zbog prijevare ne srame. Njihove prijetnje i uvažavanje njihovih zahtjeva od strane EU-a daje nam dojam kao da živimo u ludnici gdje je sve moguće što je nemoguće u realnom svijetu. Zar Uniju kao naručiteljicu ekspertize Ustava SFRJ iz 1974. ne obvezuju rezultati ekspertize Badinterove komisije koja prema Ustavu iz 1974. priznaje republike SFRJ kao samostalne države u republičkim granicama SFRJ?
 
Nakon donošenja te odluke Slovenija nije imala nikakvih teritorijalnih zahtijeva. Današnji svijet je mjesto u kojem umjesto međunarodnog prava vlada športska disciplina catch as catch can - zgrabi kako znaš i umiješ. Ma tko još spominje pravo i profesionalnu etiku? Kako se može nakon autentičnih snimaka o slovenskom mešetarenju s različitim članovima arbitraže uopće govoriti o provođenju takvog provaljenog unaprijed dogovorenog, pristranog ne-sporazuma. Što za predsjedncu RH i predsjednika Hrvatske vlade uopće znači volja naroda izražena u jednoglasnoj odluci Hrvatskog sabora o nepriznavanju kompromitirane arbitraže? Kako se uopće može dogoditi da predsjednica RH i predsjednik Vlade, koji su jednoglasnu odbijajuću odluku Sabora pohvalili nastave "dijalogizirati" o napadu na hrvatski teritorijalni integritet? Kako to da obadva autoriteta  nikada i nigdje javno i međunarodno ne spominju slučaj slovenske vojske na hrvatskom teritoriju i okupacije sv. Gere? Spada li i to u tradicionalno beskralježnjaštvo hrvatskih narodnih predstavnika i  "poštene namjere prijateljskog nam naroda" Republike Slovenije.
 
Slovenci nisu imali izlaz na more. Dobili su ga nakon 1945. po Edvardu Kardelju koji je bio Titov mentor i jedan od najjačih političara u jugoslavenskoj federaciji kakva u planu, u skorom vremenu, ima postati i EU. Vojvodina izašla iz Austro-Ugarske: Srijem, Banat i Bačka bili su naseljeni pretežno hrvatskim stanovništvom i vrlo malobrojnim civiliziranim srpskim koje je živjelo u Austro-Ugarskoj a ne u Srbiji i nikada nisu pripadali Beogradskom pašaluku. Zemun je bio hrvatski grad 1945. A onda se Vicko Krstulović - hrvatski ministar unutarnjih poslova, provozao u džipu s Milovanom Đilasom po Vojvodini usput pitajući ljude koje su nacionalnosti i tako određujući granice otuđio hrvatske pokrajine i hrvatski narod od domovine Hrvatske da bi Hrvata gotovo nestalo iz tih krajeva. Tako se proširila Srbija.
 
Zahvaljujući kukavičkom anacionalnom hrvatskom partijskom poslušniku, Vladimiru Bakariću, BiH dobila izlaz na more, Crna Gora Boku Kotorsku - zaljev hrvatskih svetaca. Hoće li zahvaljujući šarmantnoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović i anemičnom predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću Slovenija dobiti Piranski zaljev, sagraditi ratnu mornaricu i navaliti sa Svete Gere i iz Savudrijske vale na Hrvatsku s još većim teritorijalnim zahtjevima? Hoće li to biti presedan da navale i Srbija, Crna Gora i BiH s pretenzijama na hrvatski nacionalni teritorij? Nadu im daje smjenjivanje admirala Davora Domazeta-Loše s mjesta savjetnika Predsjednice. Interesantno je da je svoju odluku Predsjednica objavila na aerodromu, bez razmišljanja, bez savjetovanja, onako iz zraka, kao predsjednik Mesić.
 
Kako ja nakon gornjih youtube filmskih prikaza zamišljam nepravnu, nelegitimnu protuzdravorazumsku intervenciju Jean-Claudea Junckera u sporu Hrvatske i Slovenije: Pripiti Jean-Claude Juncker ulazi u prostoirju, ljulja se na nogama, nasmijan i dobre volje pristupa podanicima EU-a Pahoru i Plenkoviću, obadvojicu ih zagrli tucne im glave jednu od drugu i šapne u uho Plenkoviću: "Nemojte biti tvrdokorni, dajte im to malo mora i tako će to sve biti naše zajedničko u Sjedinjenim državama Europe." Jer vojna unija - zajednička EU-ova armija, koju je potpisao Damir Krstičević i monetarna unija o kojoj pregovaraju Marić i Plenković znače: nestanak nacionalne države i monetarne i vojne samostalnosti na kojoj već 100 godina radi SINARHIJA - počev od Coudenhove-Kalergija, Schumanna i Moneta, i naravno Rothschilda. Iz Austro-Ugarske uđoše Hrvati u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, zatim u Kraljevinu Jugoslaviju, zatim u Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju, zatim u SFRJ i na koncu u Europsku uniju.
 
Hrvatska, ljepotica koja naprosto ne zna i ne može živjeti sama uvijek je željna udaje. Prosaca je mnogo a svi dosadašnji brakovi su bili beskrajno nesretni. Iz svih tih nesretnih brakova Hrvatska izlazi sve manja i maloljudnija ostavljajući nasilnicima svoj miraz. U višenacionalnoj masonskoj uniji Jugoslaviji Hrvati su trebali postati jugoslaveni a sada će morati postati Europljani - što je isti sinarhijski plan. Jer jugoslavenska ideja ide s Napoleonovom Velikom Ilirijom i zajedničkim srpsko-hrvatskim masonskim ložama nastalim u Glini, Sisku, Zagrebu i duž jadranske obale. Ta antikatolička hrvatsko-srpska masonska unija utvrđena je na masonskom kongresu 1872. u Baselu i Petar Karađorđević je određen za kralja u toj Velikoj Iliriji, Kraljevini SHS. Sinarhija mijenja način ali ne odustaje. Da ne odustaje vidimo i u općeprihvaćenom Ustavu za zapadnobalkanski commonwealth Borisa Vukobrata koji se odvija preko Igmanske inicijative za zajendički jezik i ostalo.
 
Dok se narod zabavlja TV raspravama o poluistinitim prikazima događaja i roni u toj otrovnoj matrici kao riba u moru dotle SINARHIJA kontinuirano radi. E moj narode!!!???
 
Znam da moje pisanje  i napori da svojim znanjem potaknem ljude na oprez i akciju nemaju nikakve  vrhe ni koristi u vrijeme kad gotovo svi sjede pred ekranom i upijaju zrak i vodu iz MATRIX-a, ali rasterećujem svoju savjest misleći da ću ipak možda nekoga osvijesti. I to činim prije zavođenja verbalnog delikta, govora mržnje.Godine 1991., kad su ljudi bili u zanosu oslobođenja od Jugoslavije i silne želje da pristupe EU-u koja kao ne će rat i krvoproliće u Jugoslaviji dopustiti, pa onda da nam je budućnost da postanemo osim članice EU-a i članica NATO-a, ljudima sam govorila da se ničega nisu oslobodili, da će umjesto Beograda imati Bruxelles, umjesto CK imat će UN, a umjesto Brežnjevljeve doktrine ograničenog suvereniteta imat će istu NATO-ovu doktrinu. Sve se tako dogodilo. O moj narode, neka ti Bog u kojeg ne vjeruješ ili ne vjeruješ dovoljno čvrsto bude jedini istinski Spasitelj, Otkupitelj i Prijatelj! Za to mu se žarko moli inače ćeš nestati.
 

Kornelija Pejčinović, prof.

Bivši djelatnik slovenske OZNA-e: Hrvate smo hvatali i predavali ih 3. armiji

 
 
Šokantna ispovijest Zdenka Zavadlova 2003., kada je imao (79) bivšeg zamjenika načelnika OZNE, za područje Maribora, o masovnim ubojstvima Hrvata 1945. u Sloveniji. Iako je javno priznao zločin a nekoliko stotina žrtava tog zločina pronađeno, nikada protiv njega nije podignuta optužnica, ispovijest donosi portal komunistickizlocini.net.
http://www.mladina.si/media/www/slike.old/clanki/200140/zavadlav_display.jpg
Zdenko Zavadlav (Šoštanj, 1924. - Ljubljana, 15. IX. 2006.)
 
“U blizini jama mo­rali su se svući do gola. Među njima je bila i jedna izuzetno lijepa djevojka. Knojevci su ih po pet vodili do jame i strijeljali, a posebna grupa ih je poslije zakapala. I ta mlada dje­vojka je nestala u jami. Serijsko strijeljanje se nastavilo. Tada sam se prvi put u sebi za­pitao kamo smo to otišli s našim skojevstvom, partizanstvom i kakvo je to oslobođe­nje?! A onda opet konjak iz boce. Knojevci koji su ubijali bili su već poprilično pijani”.
 
Tko je Zdenko Zavadlav – skojevac, partizan, obavještajac, IB-ovac. Zdenko Zavadlav rođen je 1924. u Šoštanju. Njegov otac i majka bili su emi­granti iz Italije (otac iz Gorizije, a majka iz Trsta). I otac mu je politički djelovao te bio član Komunističke partije. Zavadlav je kao mladić 1942. godine otišao u partizane, a prije toga su ga Talijani kao skojevca zatvarali u Goriziji, Trstu i Rimu. Odmah nakon dolaska u partizane ušao je u tzv. VOS (Slovenska sig­urnosno obavještajna služba, op.a.).
 
Prvo je radio na otkrivanju petokolonaša, a po osnivanju OZNA-e u kolovozu 1944. postao je njen pripadnik. Do svibnja 1945. obnašao je dužnost pomoćnika prvog odsjeka OZNA-e za Štajersku. Od svibnja 1945. do kolovoza iste godine bio je referent u OZNA-i Maribora, a nakon toga do svibnja 1946. zamjenik šefa mariborske OZNA-e. Potom je imen­ovan zamjenikom načelnika OZNA-e za šire mariborsko područje. Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-a za šire podru­čje Maribora u vrijeme kad je u tom dijelu Slovenije bilo izvršeno više masovnih ubojstava sudioni­ka Križnoga puta i Bleiburga, u svojoj ispovijesti otkriva da je i osobno organizirao masovne likvidacije kod Areha na Pohoiju. S bivšim “oznašem” Zavadlavom obavljen je 2003. god., intervju u njegovu stanu u Bilećanskoj ulici u Ljubljani, a povod je bio tada najnovije otkriće stotina kostura u masovnoj grobnici kod Borla, za koje naš su­govornik tvrdi da pripadaju Hrvatima.
 
• Što kao bivši pripadnik OZNA-e zna­te o novootkrivenom masovnom stratištu kod Borla?
- Na tom su mjestu u svibnju 1945., na­kon što je rat već bio završio, poubijani Hr­vati koji su uspjeli pobjeći iz kolona Križnog puta, ali su poslije uhvaćeni i predani 3. ar­miji Jugoslavenske vojske.
 
• Vi, kao tadašnji zamjenik načelnika OZNA-e za šire područje Maribora, kamo pripada i Borl, niste bili uključeni u te li­kvidacije?
- Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. Ta­da je baš u dvorcu Borl bilo zapovjedništvo 3. armije Jugoslavenske vojske, koja je ondje došla nakon oslobođenja. U rovovima oko dvorca ubijali su hrvatske domobrane, ustaše i civile – žene, djecu, starce… To su uglavnom bi­li ljudi koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili uključeni u Križni put. On­dje je ubijeno nekoliko tisuća ljudi.
 
• No, i vas, odnosno slovensku OZNA-u i KNOJ tereti se za ubijanje ne samo Slo­venaca, nego i Hrvata, Nijemaca, Srba…?
- Ne isključujem da je i toga bilo u tom po­slijeratnom košmaru. Ali vam moram odati jednu tajnu: imali smo dogovor da svatko ubija svoje. Mi Slovenci svoje, a Hrvati i Srbi svoje. Primje­rice, na Kočevskom rogu mi smo pobili svo­je slovenske domobrane, a Srbi predvođeni Simom Dubajićem pobili su veću grupu nedićevaca i ljotićevaca.
 
• A tko je onda na Kočevskom rogu po­bio Hrvate?
- Bila je to skupina na ćelu sa Simom Du­bajićem. inače, naša podjela za masovne egze­kucije izgledala je ovako: 1. armija pokrivala je područje Celja, 2. armija područje Gorenjske, 3. armija Bleiburg, a 4. armija Kočevski rog.
 
• Imate li snage javno progovoriti o po­koljima koje ste kao tadašnji visoki du­žnosnik OZNA-e osobno organizirali i u njima sudjelovali?
- Ja sam o tome već govorio, pa su me na­zivali i prijetili mi, a na mene je u moj stan pucano iz kalašnjikova i jedva sam preživio. No, kako god taj dio naše povijesti bio ružan, odlučio sam o tome govoriti. Star sam i nije me briga više za ono što bi mi se moglo do­goditi. Neka se istina zna.
 
• Rat je već bio završen, kako ste mogli masovno ubijati ljude, i to bez suđenja?
- Naredba je stigla s vrha, a zna se gdje je bio vrh. Rečeno nam je: “Neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje”!
 
• Kakva revolucija?
- Rekli su nam da je rat bio prva faza re­volucije, a ono poslije rata druga faza.
 
• Jeste li se ikada zabrinuli zbog ono­ga što radite i koja vas je od masovnih egzekucija posebno potresla?
- Da. Ona kod Areha na Pohorju. Po na­redbi mog pretpostavljenog, načelnika OZNA-a Vladimira Rafaela Majhena, morao sam osobno organizirati i nadzirati masovni pokolj ljudi. Pripadnici mariborskog KNOJ-a po danu su iskopali jame, a noću smo ljude iz mariborskog zatvora vezane žicom ukrca­li na kamione i krenuli prema Pohorju. Nije nam bilo svejedno, pa smo, kako bismo se ohrabrili, putem ispijali veće količine konja­ka. Kad smo stigli u šumu, blizu iskopanih jama, ljude smo iskrcali iz kamiona i poveli do stratišta, a budući da je među zarobljeni­cima bilo puno Nijemaca, knojevci su im za­povjedili da putem pjevaju “Deutschland, Deutschland iiber alles!” U blizini jama mo­rali su se svući dogola. Medu njima je bila i jedna izuzetno lijepa djevojka. Knojevci su ih po pet vodili do jame i strijeljali, a posebna grupa ih je poslije zakapala. I ta mlada dje­vojka je nestala u jami. Serijsko strijeljanje se nastavilo. Tada sam se prvi put u sebi za­pitao kamo smo to otišli s našim skojevstvom, partizanstvom i kakvo je to oslobođe­nje?! A onda opet konjak iz boce. Knojevci koji su ubijali bili su već poprilično pijani.
 
• Vi osobno niste ubijali?
- Ne. Rekao sam već da sam po svojoj funkci­ji u OZNA-i bio organizator i nadzornik svega.
 
• U mariborski logor, gdje ste stolova­li, slijevale su se kolone s tisućama zaro­bljenika. Jesu li tamo ostajali ili ste ih odmah izručivati 3. armiji?
- Uglavnom su odmah odvođeni u kolona­ma u dva pravca: prema Macelju i prema Borlu, a putem su ubijani. Posebnu okru­tnost pokazala je grupa partizanki koje su u logor dojahale na konjima. Jedna od njih prepoznala je liječnika iz logora Jasenovac. Stavila ga je uza zid i mučila, pucajući mu oko glave. Potom gaje, zajedno s njegovom obitelji, odvela u koloni koja se kretala pre­ma Macelju u Hrvatskoj, gdje je također ve­liko grobište.
 
• Gdje ste završili nakon Drugoga svjetskog rata?
- U Beogradu, gdje sam radio kao klasični obavještajac, a pokrivao sam Italiju. Naši obavještajci slali bi mi otamo izvješća koja sam analizirao, a potom po primjerak pro­sljeđivao Rankoviću i Titu. Imali smo svog obavještajca i pri samoj Svetoj Stolici u Vati­kanu.
 
• Što sada radite?
- U mirovini sam i pišem knjige, a moji ra­tni drugovi koji su još živi i koji su zajedno sa mnom sudjelovali u svom tom zlu dolaze i govore: “Prestani, Zdeno, s tim!” Obećao sam da im ne ću objaviti imena, pa su se ma­lo smirili.
 
• Peče li vas savjest i kajete li se na kraju svega?
- Nitko normalan ne može biti ravno­dušan prema svemu tome, pa ni ja. Tješim se da je ratno ludilo bilo krivo za sve. Ljudski je reći istinu, pokajati se i ispričati za sva zlo­djela. Zato sam se i učlanio u slovensko Društvo za otkrivanje i obilježavanje maso­vnih grobišta. Otkrit ćemo sve prešućene grobove, obilježiti ih i tako odati dužno poštovanje svim tim nedužnim žrtvama.
 

Preneseno sa: komunistickizlocini.net; http://priznajem.hr/povijest/sokantna-ispovijest-bivseg-djelatnika-slovenske-oznae/

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Srijeda, 21/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 693 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević