Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Ribari se nikada i nijednom nisu borili za Hrvatsku

 
 
Istoj komunističko-revolucionarnoj vrhuški na ovim prostorima žednoj krvi pripada i uz rame maršala Josipa Broza Tita stoji Ivo Lolo Ribar, koji je u pismu upućenom otcu 3. listopada 1943. povodom pogibije svoga mlađega brata Jurice kod Kolašina napisao: »Njegova krv traži osvetu!«
https://static.kupindoslike.com/AMBLEM-ODRED-IZVIDJACA-IVO-LOLA-RIBAR-NIS-IPV-L_slika_L_60371983.jpg
Svoj »urbi et orbi« najavljeni naum o vraćanju poprsja najbližega Titova suradnika Ive Lola Ribara, gostujući nedavno u televizijskoj emisiji »Nedjeljom u 2«, zagrebački je gradonačelnik i ostvario u utorak 10. listopada, kada se poprsje ponovno pojavilou parku na uglu Prilaza baruna Filipovića i Selske ceste u Zagrebu. Tom je prigodom gradonačelnik istaknuo da je »Ivo Lola Ribar jedan od najvećih heroja Drugog svjetskog hrvatskog antifašističkog rata«. Napomenuo je da je na povjesničarima da utvrde istinu o njegovoj smrti u Glamoču. »I Vijeće koje je premijer formirao za suočavanje s totalitarnim sustavima imat će i tu svoju zabilježenu ulogu«, rekao je i ponosno, pomalo i bahato, izjavio: »Kada budete raspoloženi, ispričat ću vam i kako je Ivo Lola Ribar ubijen jer nešto sam ja iz povijesti i naučio. Sramotno je da je njegov spomenik netko trgao. Svi spomenici, svih sustava, trebaju stajati tamo gdje su i bili. I ne samo to. U Zagreb ću vratiti svih sedam sekretara SKOJ-a.«
 
Ne želeći polemizirati sa zagrebačkim gradonačelnikom u njegovoj očito dosljednoj nedosljednosti, koja je, zapravo, odraz najobičnijega političkoga pragmatizma, dobro ga je podsjetiti na neke povijesne činjenice o Ivi Loli Ribaru.
Prvo, njegova izjava kako »svi spomenici svih sustava trebaju stajati tamo gdje su bili« potpuno je deplasirana jer su npr. ne samo svi spomenici »narodnih neprijatelja« porušeni, nego su preorana i groblja na kojima su oni bili, što je, najblaže rečeno, civilizacijska sramota počinjena uz suglasnost Ribareva političkoga idola - »najvećega sina svih naroda i narodnosti«.
 
Drugo, u Ribarevoj političkoj misli, koju je širio u stalnom kontaktu s Josipom Brozom Titom i po njegovim uputama kroz tekstove u »Mladosti«, »Studentu«, »Omladinskoj borbi« i »Borbi«, te u govorima na različitim komunističkim sastancima, konferencijama i savjetovanjima diljem Jugoslavije, nikada, pučki rečeno, nije bilo ni »H« od samostalne, ili barem samostalnije, Hrvatske, kao što je to bio slučaj s Andrijom Hebrangom, koji je još prije završetka rata stao na »žulj« »ljubičici bijeloj« (npr. prosinca 1943. kada je zagovarao cjelovitost Hrvatske i Dalmacije ili travnja 1944. kada je zagovarao »slobodnu i ujedinjenu Hrvatsku« ne spomenuvši Jugoslaviju)!
 
Treće, istoj komunističko-revolucionarnoj vrhuški na ovim prostorima žednoj krvi pripada i uz rame maršala Josipa Broza Tita stoji i Ivo Lolo Ribar, koji je u pismu upućenom otcu 3. listopada 1943. povodom pogibije svoga mlađega brata Jurice kod Kolašina napisao: »Njegova krv traži osvetu!«
 
Četvrto, kao što je Ribar bio očaran Titom, tako se i Tito divio onodobnomu mlađahnomu komunistu. Naime, kada je Tito 1937. došao na čelo KPJ, da bi od nje stvorio »istinsku marksističko-lenjinističku revolucionarnu partiju«, kako je to doslovce zapisao Jozo Petričević u tekstu »Ivo Lola Ribar u Zagrebu«, susreo se u stanu glazbenika i skladatelja Pavla Markovca u Zagrebu sa 21-godišnjim Ribarom. Tadanji je student Beogradskoga sveučilišta toliko bio fasciniran vođom jugoslavenskih komunista (usputno, poznato je na koji je on, bez pretjerivanja, krvav način došao na tu dužnost) da ga je kasnije opisao kao svojevrsnoga »Übermenscha« (Natčovjeka): »Biti s tim divnim čovjekom svega nekoliko sati, znači osjetiti u sebi izvanredni priliv snage. Ja takvu karakternost crta, blagost očiju i u isto vrijeme brigu i razumijevanje za ljude i njihove probleme još nisam susreo.« Petričević je također, želeći istaknuti i Titovu očaranost mladim komunistom, cijelo poglavlje o Ribaru naslovio »Titov izabranik«.
 
Peto, tražiti od Vijeća zasuočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima pod vodstvom predsjednika HAZU-a dr. Zvonka Kusića da istraži okolnosti Ribareve pogibije najobičnija je glupost i to ne vrijedi komentara. Istina, u jugoslavenskoj/hrvatskoj historiografiji još uvijek nije posve razjašnjeno jesu li Nijemci iz obavještajnih izvora saznali za podatak da partizanski zrakoplov treba poletjeti s Glamočkoga polja 27. studenoga 1943. ili su ga posve slučajno, ne znajući tko je u njemu, bombardirali i uništili neposredno prije polijetanja. Kako god bilo, zrakoplov sa šefom vojne misije Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pri Savezničkoj komandi za Srednji istok u Kairu Ivom Lolom Ribarom s glamočkoga uzletišta nije poletio. Tako je poginuo »jedan od najvećih heroja Drugog svjetskog hrvatskog antifašističkog rata« 27-godišnji Zagrepčanin, fanatični komunistički političar, član Centralnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) i Centralnoga komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije (CK SKOJ), sljedbenik »najtvrđe« staljinističke linije i zagovornik unitarističke Jugoslavije.
 
Zaključno, dok je razumljivo i prihvatljivo opravdano micanje naziva trga zločinca maršala Tita u hrvatskoj metropoli, istodobno je nelogično i nerazumljivo vraćanje u bilo kojem obliku (naziv ulice ili trga, bista i slično) »Titova izabranika«. Nije riječ samo o nelogičnosti, nego i neujednačenom odnosu prema članovima zločinačko-komunističkoga »dream teama«. No sva je sreća za hrvatski narod da zrakoplov s Glamočkoga polja nije poletio jer tko zna koliko bi još bilo »hudih jama«?
 

Tomislav Vuković, Glas Koncila

Fundamentalna tragikomična srbijanska logika

 
 
Tražim uporno, nu još nisam pronašao Srbijanca koji bi priznao i potvrdio postojanje Hrvata, Makedonaca, Bošnjaka, najnovije i Albanaca, kamo li kao autohtonih Balkanaca. Kad ga otkrijem izvijestit ću svekoliku javnost. Širi se epidemija i dalje po „vasceloj“ Europi, od Bresta u Bretanji do Bresta (Litovska) („srpski“ toponimi!) u Bjelorusiji, pa preko Berlina; i Prusi su eto Srbi, preko Lužičkih, iako bi meni bilo „logičnije“ da bi (P)rusi bili - Rusi. Vjerojatno to ide preko onoga „Srbi, mali Rusi“, pa kad se napuhnu k'o žaba ispadne, bit će, kako su Rusi ustvari - „mali Srbi“. Onda se još žale na hibridno-ratnu kuhinju u najnovije vrijeme poznatu kao „kuhanje žabe“. Mogao bih vam navesti još niz sličnih, nevjerojatnih, primjera, ali kako je ovo javno plašim se kako bi se za mene mogla  zainteresirati neka „ustanova“.
https://pics.onsizzle.com/a-serbia-of-great-serbia-of-great-urke-3347806.png
Rekapituliram: Srbi, Srbijanci tvrde kako Hrvati ni ne postoje, niti su postojali - u najboljem, zapravo jedinom slučaju to su „Srbi katolici“. Za Srbe je i slavni pomorac, admiral Matija Zmajević, Srbin; naučio moreploviti „na Mlavu i Moravu“. Pa dobro, onda su i ustaše - Srbi. U tom slučaju stvari stoje ovako: četnici pravoslavci su Srbi, vrijedi, još i više, obrnuto, a Srbi katolici – ustaše. Dokle dovodi šovinističko ludilo, rašireno poput epidemije, do nezamislivog dna, blizu Pakla.
 

Mato Dretvić Filakov

Pod okriljem znanstvenog rada u Rimu prosrpska propaganda

 
 
Ispričavamo se zbog prosrpske propagande na seminaru „Jugoslavenski ratovi: druga strana lica europske civilizacije?“, riječi su prof. Antonella Biaginija, predsjednika fondacije Roma Sapienza, kojima je započelo trodnevno savjetovanje (od 16. do 18. listopada) u Rimu. U najmanju ruku malo čudno što jedno savjetovanje, koje je sa 100 tisuća eura financirao Program Europa za građane Europske komisije, počinje isprikom zbog dijela sadržaja. U pozivu se kaže kako su organizatori rimsko sveučilište La Sapienza, barcelonsko sveučilište Ramon Llull, sveučilište iz Kragujevca, radio Slobodna Europa iz Češke, rimska gimnazija Immanuel Kant, austrijski povijesni institut te kazalište Eliseo u čijoj je dvorani održan skup drugog dana.
http://www.lettere.uniroma1.it/sites/default/files/pictures/picture-248-1380189838.jpg
Antonello Biagini
 
Iako je riječ o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, a u programu se spominje, primjerice, kako će Jelena Arsenijević Mitrić sa sveučilišta u Kragujevcu govoriti o uništenju srpske kulturne baštine u Hrvatskoj, a Maja Anđelković, također s kragujevačkog sveučilišta, o uništenju srpskih manastira na Kosovu, pozivi za prisustvovanje nisu odaslani ni hrvatskom ni kosovskom veleposlanstvu u Rimu, a kamoli hrvatskim novinarima. Među govornicima je i Janja Jerkov, profesorica slavistike na La Sapienzi, na čijoj se katedri uči i hrvatska književnost, ali ipak nije upućen poziv hrvatskom veleposlanstvu. Za održavanje tog savjetovanja doznali smo iz drugih izvora, kao što je to doznalo i hrvatsko veleposlanstvo u Rimu koje je odmah reagiralo.
 
Hrvatski veleposlanik Jasen Mesić zatražio je razgovor s rektorom Sapienze Eugenijem Gaudijem i organizatorima seminara. Zato je seminar počeo s isprikom, ali je i dogovoreno kako će se 1. prosinca održati novo savjetovanje na kojem će Hrvatska imati priliku iznijeti svoj pogled na te godine, a posebno iznijeti što je učinjeno u zaštiti kulturne baštine. Jasen Mesić razgovarao je i s predsjednicom ureda Europske komisije u Rimu Beatrice Covassi koja je rekla da će intervenirati u Bruxellesu. Istina, Europska komisija, kako piše i na programu savjetovanja o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, daje samo financijsku potporu i ograđuje se od sadržaja govora. No u Bruxellesu bi, žele li da se, kako i kaže podnaslov programa, nešto „nauči iz lekcija“, ipak trebali pročitati sadržaj lekcija.
 

Silvije Tomašević, Večernji list

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1151 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević