Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Prije skidanja spomen-ploče Stjepanu Javoru, treba sa zemljom sravniti grob Stjepana Radića

 
 
"[NOVOJUGOSLAVENSKA POLITIČKA POLICIJA NA DJELU]
PATROLA POLITIČKE POLICIJE u obličju Sanje Modrić na jednome je zagrebačkom zidu ustanovila novu diverziju protiv socijalističke i samoupravne Jugoslavije. Nije to spomen-ploča drugu Aleksandru Rankoviću-Leki koja se desetljećima kočoperi pred očima zagrebačkih srednjoškolaca, nego je riječ o spomen-ploči Stjepanu Javoru, istaknutome pravaškom političaru, predsjedniku Građanskoga kluba Hrvatske stranke prava i zagrebačkome oblasnom zastupniku. Skupa s nekoliko desetaka (!) hrvatskih omladinaca i intelektualaca, Javor je uhićen ujesen 1929. godine. Bio je među onima koji su, na zgražanje hrvatske i europske javnosti, strahovito mučeni te u proljeće 1931. izvedeni pred zagrebački Sudbeni stol kao delegirano sudište po odluci Državnoga suda za zaštitu države, zloglasne institucije jugoslavenskog režima.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn%3AANd9GcTtXBXPqfBnRTJwx8MaqITfF-Lfad3pANb9uZGOqoh38SNfBKBu
Stipe Javor
 
Kao i dvojica osuđenih na smrt na tom procesu (Marko Hranilović i Matija Soldin), na sudu je izjavio da se smatra državljaninom zarobljene Hrvatske. Hranilović i Soldin su obješeni 25. rujna 1931., a Javor je otpremljen na izdržavanje 20-godišnje kazne najprije u Lepoglavu, a potom u Srijemsku Mitrovicu, gdje je 27. ožujka 1936. i umro od posljedica mučenja i bolesti. Na njegovu se je sprovodu okupilo, računa se, oko 100.000 ljudi. Uz pristanak dr. Vladka Mačeka i vodstva HSS-a, pokopan je u mirogojskim arkadama pored Stjepana Radića.
 
Budući da novojugoslavenska politička policija Javoru i danas predbacuje da je surađivao s Antom Pavelićem, potrebno je taj prijedlog proširiti, pa sa zemljom sravniti i Radićev grob – kao što su tzv. antifašisti sravnili desetke tisuća grobova – te svagdje izbrisati spomen ne samo Mačeka, koji je za Javora objavio sažalnice i slavio ga u stranačkim publikacijama poput Hrvatskog dnevnika i Evolucije, nego i desetaka drugih političara i i intelektualaca koji su s Pavelićem surađivali, poput Milana pl. Šufflaya i Ante Trumbića. Jer, što kažu Titovi pioniri: sve je to ista hrvatska bagra!
 

Zlatko Hasanbegović, Blok za Hrvatsku

Zašto se i državna himna ne bi privatizirala? 

 
  
Ako je akademik učen, mora li biti i čestit?
Bjelica je šaren: bio je pocrvenio, a sada i poplavio.
Bolje je biti i babica, nego bakica.
Bolje je biti mokri brat, nego suha sestra.
Brak je i za dan i za noć.
Dok je ljubavnika bit će i agresora.
https://gravityleadership.com/wp-content/uploads/2018/02/crucifixion-1512x420.jpg
Dok institucije rade svoj posao, institucionari rade svoj.
Drug Tito bi hrvatsku himnu otpjevao minutom šutnje.
HSS-ovci nekoć „Republika svemu svitu dika“, a sada – politika.
I u Remetincu za korizme umjesto ala carte moraju per mus.
Inteligentni i lopovi zlorabe i čistu srijedu.
Jesu li nam dovoljne njegove vrline: inteligencija i elokvencija?
 
Kad se može sve zašto se i državna himna ne bi privatizirala?
Kakvo meso u vrijeme korizme moraju jesti župnici?
Korizma je kratko razdoblje od četrdesetak dana i noći kada birokrati i dr.
štrajkaju i štrajkuju.
Korizma nije samo vrijeme posta nego i promišljanja o blagom stanju.
Kineski su turisti prestali posjećivati Zagreb jer su čuli da je zaražen.
 
Moraju li u korizmi i korisnici javne kuhinje ili kuće postiti?
Nekima su važnija djela i jela nego vjera.
Nekoć su se nogometaši borili za loptu, a sada, po Jeličiću, za posjed.
Ni grad-heroj, niti grad heroja, već junački grad.
Nema te knjige koja je vrjednija od zalogaja slanine. Kojima – zna se.
Nit je more blato, nit je Dalmacija Slavonija.
 
Pepelnica je blagdan kada političari vladare posipaju pepelom.
Pustite djelatnike neka djelaju kad ne djeluju.
Radić drumom, Bjeljak šumom.
Razgovaramo ljudski, a komuniciramo ludski.
Samo je u Zagrebu istok bolji od zapada.
Svaki čestit muž suprugu voli, a susjedu ljubi.
Što rade mesari za vrijeme korizme?
 
Što vrijedi punokrvan muž kad je žena mrtva-ladna.
U Slavoniji je običaj da se za korizme umjesto slanine jedu čvarci.
U domovima se za korizme umjesto uvozne piletine časti domaćom kokošetinom.
U korizmi vas i crkva prekriži.
U Slavoniji poštuju običaj „po volji ti ko Šokcu post“.
Vuk unajmio lisicu da mu pjeva svoju operu „Lijepa naša“.
Za modnu izvednu „Lijepe naše“ treba imati odobrenje autora.
Zašto im smeta slovo U koje umjetnički simbolizira potkovu?
 
OSVRTI NA IZJAVE TJEDNA HF-a
 
IZJAVE
Plenki: Masonska afera je bez veze.
Sanader: Što će mu odvjetnik pored tolikih advokata i branitelja.
Rakovac: Istarsku himnu „Krasna zemljo“ krasno bi otpjevala samo lisica.
Kujundžić: Ivane, Ivane, zašto si stijena?
Goldstein: I neka je prvi.
Sanja: Sanja li ili zna da više nema dodirnu točku.
 
TVRDNJE
Kovač: Ni sve tvrdnje nisu tvrde.
Kujundžić: Trebali su koalirati s propalom „Zorom“.
Glasnović: Je li to sve? Što sada?
Raspudić: Depra, repra, lepra? Molim prijevod?
 
GOVOR MRŽNJE
Čakić: A Lička, Primorska, Prigorska, Međimurska, Srijemska himna?
Goldstein: Ako želite biti zdrav na propuštajte zdravice i obljetnice.
 
JUGONOSTALGIJA
Goldstein: Splićani znaju, pričaj drugima.
Gabričević: A gdje su im odlikovanja za hrabrost?
Obersnel: Riječka staklena zvijezda najbolji je spomen poginulim za slobodu.
 
DEMAGOGIJA
Plenković: Možda sjeverac iz babina budžaka.
Antić: Mudar slogan – vjeru za večeru.
 
REVIZIJA POVIJESTI
Klasić: Vi imate, mi nemamo – problema.
Markešić: Neki su slavili Božić, a neki Božiće.
 
UNITARNA BiH
Mržnja je zabranjena.
 
VELIKOBOŠNJAŠTVO
Musić: Bošnjak kojega muče Hrvati i u regiji.
 
ZABORAV
Đoković: Moj sin Novak i njegova braća.
 

Martin Jakšić

Pod egidom zaštite žena od zlostavljanja uvelu su nam rodnu ideologija i gay populaciju

 
 
Svjedoci smo medijskog linča lijevo-liberalnog političkog spektra zajedno sa vladajućima prigodom spaljivanja krnje u Imotskom u liku istospolnog para, gdje nam vladajući hoće nametnuti svoj svjetonazor tužbama, sa pozicije sile, koju nije upotrebljavala za maškare ni jugokomunistička vlast u bivšoj Jugoslaviji. Ideološki su potpuno zastranili s nametnutom Istanbulskom konvencijom, kojom se pod maskom zaštite žena od zlostavljanja uvela rodna ideologija i gay populaciju. Ta gay populacija kao manjina, agresivno nameće nama većini svoj svjetonazor, jer ako mi-većina taj njihov svjetonazor ne prihvatimo, oni su odmah ugroženi. Ista politika ugroženosti koju provode i velikosrbi da bi vladali nad nesrbima.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/84/Bus%C3%B3j%C3%A1r%C3%A1s_%28Moh%C3%A1cs%29%2C_2009.jpg
Isplati se ta ugroženost, prolazi kod vladajućih! U ime te ugroženosti većina bi trebala čuvati ugrožene manjinske skupine "kao zjenicu oka svoga", a ustvari ugrožena je većina, jer većina nema pravo iskazati svoj stav, nema pravo na svoje mišljenje, nema pravo na performanse i antigay-parade (Hod za život, na pr), nema čak ni pravo na karnevalski izbor koga će na kraju spaliti, što nikada nije bilo sporno u povijesti karnevala! Po Ustavu RH svi imamo ista prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi smo pred zakonom jednaki. Po čemu onda manjinska gay populacija ima veća prava od većinskog djela populacije, ako svi imamo ista prava i obveze? Po kojim kriterijima lik kardinala Bozanića smije goriti (nitko ne prijeti tužbom), a lik istospolnih partnera ne smije (podnosi se tužba protiv organizatora)? E to nam je donijela Istanbulska konvencija! Rodnu ideologiju i pederastiju! Donijela nam je vlast manjine nad većinom! Zato smo se žestoko borili protiv usvajanja Istanbulske konvencije u Hrvatskom Saboru i  neka svakom zastupniku u Hrvatskom saboru koji je dignuo ruku ZA, budu na savjesti sve posljedice, koje se tek sada vide, a na koje smo mi koji smo je proučili, upozoravali.
 
Većina je nasjela na Plenkovićevu interpretativnu izjavu koja nije imala baš nikakav učinak ili su glasali sluganski pokorno, što se i vidi.
HDZ-ovci koji su bili protiv su Milijan Brkić, Ante Babić, Stevo Culej, Ivan Ćelić, Marija Jelkovac, Antun Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman.
Zastupnici koji su glasali protiv ratifikacije su redom: Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman iz HDZ-a, zatim Nikola Grmoja, Božo Petrov, Miro Bulj, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Tomislav Panenić i Marko Sladoljev iz MOST-a, dok su od ostalih zastupnika to još učinili Ivica Mišić, Bruna Esih, Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Goran Dodig, Branko Hrg, Ivan Lovrinović, Kažimir Varda te HRAST-ov Hrvoje Zekanović.
Ivan Šuker (HDZ) i nezavisni Marin Škibola bili su suzdržani dok zastupnici Živog zida, kao i Božo Ljubić i Željko Raguž iz HDZ-a nisu glasali premda su bili prisutni u Saboru.
 
Neki dodvornici vladajućima tvrde kako bi "papa Franjo glasao za ratifikaciju Istanbulske konvencije" što naravno ne odgovara istini. Papa je za ravnopravnost žena i muškaraca, ali je isto tako da žena i muškarac imaju svaki svoju nezamjenjivu ulogu. Papa je upozorio da rodna ideologija "želi prešutno u korijenu uništiti stvaralački naum koji Bog ima za svakog od nas - a to je različitost i posebnost - i sve učiniti istovrsnim, neutralnim". "To je napad na različitost, protiv Božjeg stvaranja", rekao je Papa i dodao: "Danas se djecu, djecu! u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno…"
 
Sveti Otac Franjo nerijetko je govorio o opasnostima rodne ideologije u svojim govorimai audijencijama. Evo neke od tih izjava u kojima Sveti otac Papa govori o opasnostima te “nove ideološko kolonizacije” koja razara obitelj kao osnovnu društvenu zajednicu, čije su glavne žrtve danas brak između muškarca i žene i njihova djeca: "Rodna ideologija predstavlja društvo bez razlika među spolovima i razgrađuje antropološki temelj obitelji. Štoviše, rodna ideologija traži ljudski identitet koji može sam odrediti svoj individualni oblik te se mijenjati tijekom vremena… Rodna ideologija ulazi u obrazovne projekte i zakonodavne smjernice koji promiču osobni identitet i emocionalnu intimu koja je radikalno odvojena od biološke različitosti između muškarca i žene. ""Veliki neprijatelj braka je rodna ideologija. Danas vlada svjetski rat protiv braka. Ne vodi se pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije! Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio. "(Govor svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima u Gruziji, listopad 2016.)
"Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija… I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj… Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. Stoga štitite svoje obitelji!" (Susret s obiteljima u glavnoj športskoj areni u Manili na Filipinima, siječanj 2015.)
 
"Komplementarnost muškarca i žene, vrhunac Božjeg stvaranja, dovedena je u pitanje rodnom ideologijom i to u ime slobodnijeg i pravednijeg društva. Razlike između muškarca i žene ne postoje zbog suprotstavljanja ili podređenosti, nego zbog zajedništva i rađanja, uvijek na sliku i priliku Božju. Bez uzajamnoga prinosa nitko se od njih, ni muškarac ni žena, ne može u potpunosti razumjeti." (Govor biskupima Portorika, lipanj 2015. "
"Priznavanje dostojanstva muškarca i žene zahtijeva ispravno vrjednovanje njihova uzajamnog odnosa. Kako možemo dobro poznavati konkretno čovještvo koje je dio nas, ako ga ne upoznamo kroz tu razliku? Nemoguće je zanijekati prinos moderne kulture u otkrivanju dostojanstva seksualne razlike. Zbog toga je također vrlo zaprepašćujuće ustvrditi da se sad ta kultura čini kao da je blokirana težnjom za brisanjem razlika, umjesto da se riješe problemi koji ju umrtvljuju. Doista, kada između muškarca i žene stvari idu dobro, dobro idu i svijet i povijest. U suprotnom svijet postaje negostoljubiv, a povijest se zaustavlja." (Govor akademskoj zajednici Papinskoga instituta „Ivan Pavao II.“ za studij braka i obitelji, listopad 2016.)
"Društva moraju pronaći način da nadvladaju podčinjavanje žena, ali pretvarati se kako ne postoje razlike između muškarca i žene ili čak koristiti tehnologiju radi promjene spola osobe nije rješenje… Biološka i psihološka manipulacija razlikom među spolovima, koju biomedicinska tehnologija želi prikazati kao običan ‘osoban’ izbor, što ona nije, prijeti uništiti onaj izvor energije koji dolazi iz veze muškarca i žene koja je čini plodonosnom i kreativnom." "Govor pred Općom skupštinom članova Papinske akademije za život, listopad 2017.)
"U Europi, u Americi, u Latinskoj Americi, u Africi, u nekim azijskim zemljama, postoje prave ideološke kolonizacije. I jedna od tih – kažem to jasno s ‘imenom i prezimenom’ – je rodna ideologija! Danas se djecu – djecu! – u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novce. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno. Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet takvim-i-takvim, a mi činimo protivno." (Susret s poljskim biskupima, Krakov, 27. srpnja 2016.)
"Otac iz Francuske nedavno mi je ispričao kako je za stolom razgovarao sa svojim djetetom… Pitao je dječaka što želi biti kada odraste i ovaj mu je odgovorio: Djevojka. Otac je shvatio kako djecu u školi uče rodnu teoriju. To je protiv naravnog zakona. Jedno je kada osoba ima tu sklonost ili čak ima operaciju spola. Ali, nešto je drugo kada djecu u školi tome uče kako bi promijenili njihov mentalitet. I to je za mene ideološka kolonizacija." (Tiskovna konferencija na povratku iz Gruzije i Azerbajdžana, listopad 2016.)
Iz svih ovih navedenih razloga Sveta Stolica upozorava na opasnost cjelokupne zamjene terminologije "spolni identitet" i "ravnopravnost između muškarca i žene" s "rodni identitet" i "rodna ravnopravnost", izrazima koji omogućuju dvosmislenost i stvaraju nejasnoću.
 
OČITOVANJE STALNE MISIJE SVETE STOLICE PRI VIJEĆU EUROPE
 
Ne nasjedajte na manipulacije, evo što Papa misli o Istanbulskoj konvenciji i pojmu roda. U javnosti su se posljednjih dana mogle čuti različite manipulacije na račun pape Franje i Vatikana te njihove navodne podrške Istanbulskoj konvenciji. Istanbulska konvencija tj. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 2011., dokument je na kojem se radilo godinama te koji je doživio brojne preinake, osobito na području definiranja roda i spola. Upravo je iz tog razloga Stalna misija Svete Stolice pri Vijeću Europe u ožujku 2017. objavila negativno očitovanje na spomenutu konvenciju, istaknuvši kao neprihvatljivo korištenje definicije pojma “rod” koja se “bitno razlikuje od one koja je sve dotad jednoglasno prihvaćana u međunarodnom pravu, odnosno u članku 7. 3. Rimskoga statuta Međunarodnoga kaznenoga suda i u Deklaraciji Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama (Peking, 1995.), gdje se pojmovi “rod” i “spol” „rabe kao sinonimi”. S pravom se u javnosti događaju snažne reakcije kad se na području odgoja žele nametnuti shvaćanja spolnoga identiteta koja ne odgovaraju antropološkoj stvarnosti.
 
Iz svih ovih navedenih razloga Sveta Stolica upozorava na opasnost cjelokupne zamjene terminologije “spolni identitet” i “ravnopravnost između muškarca i žene” s “rodni identitet” i “rodna ravnopravnost”, izrazima koji omogućuju dvosmislenost i stvaraju nejasnoću. Pod “gender equality” Sveta Stolica podrazumijeva ravnopravnost muškarca i žene (jednako kao i značenje prijevoda toga izraza na mnogim jezicima). U mjeri u kojoj se slaže s redovitom i općeprihvaćenom uporabom na međunarodnom području, Sveta Stolica odobrava definiciju “gender equality” rabljenu u “Gender Equality Strategy 2014.-2017.” Vijeća Europe, po kojoj “ravnopravnost spolova označava jednaku vidljivost, osnaživanje, odgovornost te zastupljenost žena i muškaraca u svim područjima javnoga i privatnoga života” (usp. Uvod, Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2014. do 2017. godine). Međutim, u određenim slučajevima uporaba pojma “rod” u najmanju je ruku dvosmislena. To je slučaj, primjerice, kod Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 11. svibnja 2011., poznatije kao Istanbulska konvencija. Za vrijeme pregovora o toj konvenciji ova je delegacija, zajedno s još nekima, više puta skrenula pozornost na novost koja se nalazi u članku 3.c, po kojem “rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”.
 
Ta se definicija bitno razlikuje od one koja je sve dotad jednoglasno prihvaćana u međunarodnom pravu, odnosno u članku 7.3. Rimskoga statuta Međunarodnoga kaznenoga suda i u Deklaraciji Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama (Peking, 1995.), gdje se pojmovi “rod” i “spol” rabe kao sinonimi. Ta je dvosmislenost još jasnije vidljiva na jednom drugom mjestu Istanbulske konvencije (čl. 4., st. 3.) u kojem se u istom stavku pojam “rod” donosi uz pojam “spol”, što omogućuje takvo tumačenje teksta Konvencije po kojem bi rod bio sastavnica osobnoga identiteta koja bi bila neovisna o spolu. Ta je dvosmislenost još više podložna kritici kad u nastavku teksta Konvencija obvezuje stranke da promiču na području odgoja, dakle kod maloljetnika, “nestereotipne rodne uloge” (čl. 14., st. 1., usp. i čl. 12., st. 1.).
 
Posljedice takvih dvosmislenosti i nejasnoća mogle bi bez sumnje narušiti ono što neke države članice legitimno smatraju bitnim dijelom svoje kulturne i ustavne baštine. Nadalje, mogle bi također uskratiti pravo roditelja da osiguraju svojoj djeci odgoj u skladu s vlastitim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima, pravom koje jamči članak 2. prvoga Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava.
Na kraju valja naglasiti da se uporaba takve sporne definicije “roda” ne pokazuje potrebnom kako bi se ostvarili ciljevi Istanbulske konvencije. Upravo je ta terminologija onemogućila postizanje konsenzusa u prihvaćanju Konvencije, pridonijevši usporavanju procesa njezina prihvaćanja te dovodeći neke države do toga da u trenutku pristupanja Konvenciji istaknu legitimne interpretativne izjave, na koje sada, pak, ulažu prigovor druge države stranke koje ih smatraju rezervama općega karaktera. Rasprava se zapravo pomakla na to sporno pitanje.
 
Situacija do koje je došlo još više žalosti kad se uzme u obzir ozbiljnost fenomena nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji je nažalost u zabrinjavajućem porastu u Europi te koji, uz jednoglasnu osudu, zahtijeva povezivanje svih nastojanja u sprječavanju uništavanja života i brigu o žrtvama i njihovim obiteljima.
I zaključno, Sveta Stolica podržava svako djelovanje koje istinski pridonosi poboljšanju uvjeta života žena. Istodobno, zbog važnosti antropoloških i socijalnih pitanja koja su posrijedi, duboko žali što se rasprava između međunarodnih nositelja vlasti narušila širenjem široko osporavanoga jezika i teorijama koje, uz ostale stvari, prijete da će se negativno odraziti na temeljnu ulogu koju brak i obitelj zauzimaju za opće dobro i stabilnost naših društava. Rodna ideologija ide i dalje: Kanada izbacuje riječi ‘majka’, ‘otac’, ‘gospodin’ i ‘gospođa’ iz službene korespondencije.
 

Lili Benčik

Anketa

Čega se više bojite?

Subota, 28/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1728 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević