Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Bandić, Lončar i doktorat

 
 
Nasuprot otvorenoj kroatocidnosti „ljevice“, imamo perfidnu ili indigo izdaju „desnice“ i „neovisnih institucija“. Nasuprot, ili u korist „Josipovićevih ustaških guja“ u Knessetu, imamo „neprimjerene pojave ustaštva“, usporedbu Jure i Bobana s Momčilom Đujićem. „Kako bi to bilo da hrvatski biskup pjeva Juru i Bobana, kao što Porfirije pjeva: Što se ono na Dinari sjaji“? Tvrdnje, kako današnji HSP nije ustaški nego iz Domovinskog rata. Te komentiranje, navodno neovisnih autoriteta, nečega što možemo staviti u politički trač. Dajući tom političkom traču ciljani politički karakter. A radi se o medijima - slobodi medija.
https://static.wixstatic.com/media/9e8c8a_251479eb89c54d1ebff885e22a10f15a~mv2_d_2048_2048_s_2.jpg/v1/fill/w_927,h_927,al_c,q_85,usm_0.66_1.00_0.01/aa.jpg
Kao što znamo, u svakoj državi na svijetu postoji kritika medija. A u Hrvatskoj imamo poseban slučaj. U malo kojoj državi na svijetu postoji takav problem kao u Hrvatskoj. Naime, problem je u atributu (pridjevu) hrvatska(i). U ovom slučaju, hrvatski mediji i hrvatska policija, koja intervenira u slobodu medija u Hrvatskoj. Jer atribut (pridjev): hrvatska, hrvatsko i hrvatski je ustavni atribut koji proizlazi iz hrvatskog naroda kao suverena. A većina novinara danas u Hrvatskoj ne pripada tom atributu, pa se bore protiv njega. A obzirom da oni drže danas u Hrvatskoj glavni medij HRT, lako im je od jednog sumnjivog incidenta nad jednom osobom stvoriti problem ustavnog karaktera. Onog koji proizlazi iz ustavnog atributa - hrvatski. Jer je hrvatska policija „prekršila zakon“, „prešla granicu svoje ovlasti“, „jer je maltretirala jednu novinarku“ itd., bez razloga. I Ustavni sud to potvrđuje. Poseban slučaj su štandovi Mila Bandića. O čemu ćemo poslije.
 
Nasuprot svemu tome, nasuprot svih tih „ustaških guja“, „neprimjerenog ustaštva“, slova U, svastika i Bandićevih štandova, imali smo doček hrvatske nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije 2018. gdje, na svu sreću, nije bilo „ustaških guja“, „neprimjerenog ustaštva“ i svastika. Ono je bila prava ustaška Hrvatska kojoj pripadaju i Bandićevi štandovi. Ne ona koja na nogometnoj utakmici viče Za dom, ubij…, i vije nekakve svastike. Ona je Hrvatska pravi vlasnik svih štandova u Zagrebu, ne prijatelj Palme, Budimira Lončara i budući vlasnik Počasnog doktorata zagrebačkog Sveučilišta. Možda je sva ta perverzija izdaje i veleizdaje sažeta u dočeku hrvatske nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije i „Bandićevo darivanje štandova Željki Markić“. Ako su oni koji su bili na dočeku hrvatske reprezentacije svi za referendum Željke Markić (vjerojatno jesu), onda su oni vlasnici štandova, ne Milan Bandić.
 
Kao što vidite, za mene je doček nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije 2018. prava ustaška Hrvatska, a ne ona koja na nogometnoj utakmici viče Za dom i ubij… Uostalom, to govore i Pupovac, Vučić i ostali. Ali je za njih problem što tu nije bilo „neprimjerenog ustaštva“, crnih košulja, ustaških kapa i svastika. Koje im služe kao alibi za genocid nad Hrvatima. Još od prije Srba. Ne samo njima. Lako bi bilo za njih da nema „hrvatskih antifašista“. Čiji moralni i civilizacijski profil moramo gledati kroz ovo: Za manje od 24 sate gotovo cijeli svijet zna za svakog ubijenog na Novom Zelandu, no rijetki znaju za Doljane, Križančevo Selo, Uzdol, Trusine…, na portalu Hrvatsko nebo kaže Marijan Knezović.
 
Nema sumnje, i u kafanskom razgovoru „hrvatske ljevice“, glavna tema im je prometna nezgoda Gabrijele Žalac. A Uzdol, Trusine…, gdje su mudžahedini Hrvatima odsijecali glave, za njih je nešto marginalno. Zlo i naopako. Sve je naopako. Zbog jednog izmišljenog incidenta nad jednom novinarkom u Hrvatskoj, na nogama i akademska vlast, i udruga Novinari bez granica. A o najstrašnijim zločinima (nad Hrvatima), oni šute. Što moramo povezati sa Bleiburgom - „pravednom osvetom“. Jer su Uzdol i Trusine nastavak „pravedne osvete“ s Bleiburga. Samo druge ubojice. Ista „ruka pravde“ i ista zavjera šutnje. Huda Jama u Sloveniji, za hrvatske dvorske uglednike, isto je što Uzdol. Što nam govori da postoji velika međunarodna urota protiv Hrvata. Od davno. Jer je Vukovar nastavak na Bleiburg, Bleiburg nastavak na razaranje Bosne od Turaka, a razaranje Bosne, nastavak na razaranje Zadra od strane Križara. Zahvaljujući toj uroti, imamo havariju svih humanih i civilizacijskih normi i načela. Kao dodjelu nagrade zagrebačkog Sveučilišta, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću nagradom Počasni doktorat. Milanu Bandiću, koji je nagradio Budimira Lončara nagradom grada Zagreba, koji je zaslužan na embargo uvoza oružja Hrvatskoj u ratu. I koji je u Zagrebu ugostio prijatelja ratnog zločinca Arkana, nekog Palmu iz Srbije.
 
U tom potopu morala i humanosti, „hrvatski pravednik sa Bleiburga“ svira klavir predsjedniku RS u Banjoj Luci. Što nam govori da su „pravedni osvetnik sa Bleiburga“ i ubojica iz Škabrnje i Srebrenice u savezu i idili. U kontekstu toga, nije baš domoljubno reći, pitati: Kako bi to bilo da hrvatski biskup pjeva Juru i Bobana, kao što Porfirije pjeva: Što se ono na Dinari sjaji? Jer se tako Juru i Bobana izjednačava sa Momčilom Đujićem, Damira Tomljanovića Gavrana s Vukašinom Šoškoćaninom. A idilu „pravednog osvetnika sa Bleiburga“ i „Viteza iz Škabrnje“, mogao bi poljuljati HSP (Anto Đapić). Jer, u toj uroti protiv Hrvata, potreban je Ustaša. Kao alibi za srpski genocid nad Hrvatima. Potreban je kao ocrnje - ni hrvatski vojnik iz Drugog svjetskog rata. Toliko je ocrnjen, da je potrebno samo ubaciti desetak osoba u crnoj odjeći u veću skupinu Hrvata, ili nekakvu ustašku kapu, za reći kako su to ustaše, nacisti i antisemiti.
 

Jure Vukić, Tribanj

S nevjericom, i ogorčenjem, gledamo na medijsko-političko retuširanje čak i najbliže nam povijesti

 
 
Da će nas istina osloboditi, toliko je puta kazano, a ovdje je već bilo riječi o praksi usustavljenoga nasilja nad istinom i nad hrvatskom domovinom, o (s „trećojanuarskom” restauracijom obnovljenoj) praksi laži, koja ima zadaću udaljiti od pojedinca i naroda taj žuđeni dan slobode u istini. O tijesnoj povezanosti laži i nasilja govorio je, kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Aleksandar Solženjicin, taj besmrtni književni borac za spasenje čovječanstva putom življenja i spoznaje istine u Riječi, istinskom otvorenošću jednoga čovjeka i naroda iskustvu drugoga : „Ne zaboravimo da nasilje ne živi samo, da je nesposobno živjeti samo: ono je intimno povezano... s laži. Nasilje nalazi svoje jedino utočište u laži, a laž svoju jedinu podršku u nasilju. Svaki čovjek koji je izabrao nasilje kao sredstvo neumitno mora izabrati laž kao pravilo.” Dvadesetak godina poslije Solženjicina, godine 1992., hrvatski je kardinal Kuharić, na blagdan Velike Gospe, užasnut zločinačkom jugosrbskom agresijom na Hrvatsku, govorio o laži i mržnji, svojim upitom proniknuvši u samu srž jednoga stoljetnoga osvajačkoga projekta usmjerena na porobljavanje hrvatskih ljudi i zemalja: „I ovaj rat zar nije razlivena mržnja praćena lažima?”
https://i1.wp.com/www.mirovina.hr/app/uploads/2018/02/franjokuharic.jpg?fit=1421%2C849&ssl=1
Franjo Kuharić
 
Solženjicin je također kazao da se nasilje, kada je ojačalo i kad je čvrsto uzpostavljeno, prerušava i da tada „ne reže uvijek nužno grkljane; najčešće samo zahtijeva čin  posvemašnje pokornosti  laži, saučesništvo”. Biskupski suprotstavljen Zlomu, Kuharić je govorio da „trebamo sačuvati dostojanstvo svoje obrane i savjesti”, da „ne smijemo se navesti nikada na mržnju i osvetu”. Tako su govorili Solženjicin i Kuharić, prvi stvarački suprotstavljen barbarizmu totalitarnoga komunizma, drugi mirotvorno biskupski suočen sa zločinačkom brutalnošću završnoga čina jugosrbske agresije na živi hrvatski jezik i Crkvu i sa zlom „navođenja na zlo”, koje je ta agresija sa sobom donijela. O istini je pisao i veliki filozof Martin Heidegger, a, u prigodi ovoga propitivanja o neprekinutoj borbi našega naroda protiv umreživanja hrvatstva u sustav laži i zaborava, tek navodim njegove riječi iz ogleda O biti istine: „Bit se istine odkriva kao sloboda.”
 
Na ovogodišnji mi se blagdan Velike Gospe, na dan sveopćega molitvenoga držanja Hrvatâ nasuprot navalnim silama zloga, a u zrcalu otvorenih razgovorâ, objavio značaj jedne strahotne istine prerušene u rutinsku agencijsku vijest: „Zagreb/Podgorica-15. kolovoza - Šestorica Crnogoraca pripadnika bivše JNA optužena su za mučenje hrvatskih ratnih zarobljenika u logoru Morinj u Crnoj Gori 1990-ih, priopćilo je Državno tužiteljstvo Crne Gore. Optužnice su podignute protiv Mlađena Govedarice, Bore Gligića, Zlatka Tarlea, Špire Lučića, Ive Menzalina i Ive Gojnića. Optuženi su da su između listopada 1991. i kolovoza 1992. počinili mučenja, nehumano postupali i nanosili tjelesne ozljede 169 zatvorenika i civila. Kroz logor Morinj prošlo je oko 300 zatvorenika, troje ih je umrlo u logoru, a 56 je umrlo od posljedica. Optužnice su podignute nakon što je hrvatsko Ministarstvo pravosuđa dostavilo dokumentaciju o logoru.” (Hina, HTV 1 - teletekst)
 
Brodom sam Hrvatske mornarice ovoga ljeta doplovio na brijunsko mjesto izvedbe kazališno-političkoga projekta Rade Šerbedžije, da bih kasnije u nekim novinama pročitao kako Rade implicite niječe, planiranu i podlo izvršenu, srbsko-crnogorsku ratnu agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u odporu kojoj je izrasla i sama Hrvatska mornarica. Međutim, Šerbedžijina i ina prikrivanja istine o izvršenoj agresiji i okupaciji, o golemim hrvatskim žrtvama za slobodu domovine i mir u „regionu”, više nikoga ne iznenađuju nakon glasovite Ćosićeve tvrdnje o ulozi laži u povijesti Srba. Ali zato sablazan i zabunu izazivaju „neutralne” vijesti poput navedene Hinine, u kojoj je izbjegnuto imenovanje samoga čina ratne agresije na hrvatsko državno ozemlje i okupacije jednoga njegova dijela,  u kojoj se ne navodi ime predvodnika agresije, strategijski razrađene u Beogradu, niti se donose podatci o zarobljenim Hrvaticama i Hrvatima mučenima i ubijenima u Morinju i ostalim srbsko-crnogorskim koncentracijskim logorima. S tugom odkrivamo istinu o pojedincima,koje je tek to zlo genocida, urbicida, ekocida i kulturocida, demonstrirano za vrijeme otvorene agresije Jugoslavenske narodne armije (JNA), Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku, gurnulo u ponor trenutačne „mržnje i osvete”.
 
S nevjericom, i ogorčenjem, gledamo na medijsko-političko retuširanje čak i najbliže nam povijesti, na poluistine i neistine, koje su zapravo dijelom osmišljenoga projekta uništenja hrvatske slobode. Pristanemo li, još jedanput, biti sudionicima „hrvatske šutnje”, odnosno dadne li se itko od nas gurnuti na put bez povratka u ispunjavanju zahtjeva „pokornosti laži”, sudioništva u laži, zar to ne će biti znakom navještaja postupnoga poraza, u miru, naroda koji je pobijedio u ratu? Na državnome je Hrvatskom saboru, mišljenje je nekih, da se na primjeren način, moguće i  rezolucijom, postavi u obrani državnih i nacionalnih interesa i tako zaustavi procese daljnjega urušavanja stvarne hrvatske suverenosti i teritorijalne cjelovitosti, u obrani istine o Domovinskomu ratu  kao općenarodnomu odporu oružanoj agresiji na Hrvate i hrvatsku državu „pokrenutoj u mjesecu kolovozu 1990., a okončanoj u siječnju 1998.” (Dražen Žuvić-Bruna Esih, „Ratni zločin - sredstvo i posljedice srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku”). Jer, primjerice, čitajući i slušajući neke neodgovorne izjave, manje ili više odgovornih, pojedinaca i državnih dužnostnika (pa i onoga sa samoga državnoga vrha), neupućen netko zaključiti bi mogao kako srbsko-crnogorskoga oružanoga osvajačkog pohoda na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a samim tim ni Domovinskoga rata, nije ni bilo!
 

Mile Pešorda, Hrvatsko slovo, br. 696., Zagreb, 22. VIII. 2008.

Vizionarske perspektive

 
 
Pitam vas bogomdani moćnici zašto se u arenama
U finišu lijepe uz nacionalne zvijezde i šampione,
A u širokom luku zaobilazite Potemkinova sela,
Gerijatrije, pučke kuhinje i napuštene vagone?
https://m.media-amazon.com/images/M/MV5BNzc2NzMzODU5NF5BMl5BanBnXkFtZTgwNjY2MTQ0ODE@._V1_UX477_CR0,0,477,268_AL_.jpg
Pitam vas hibridni domoljubi
Kako to da su vam samo u izbornom ciklusu
Domoljublja i Domovine  puna usta,
A ona je upravo zbog vas devastirana,
Opljačkana, ponižena i pusta.
 
Probijeno je dno, smrdljiva močvara prodire u arku.
Slugani, uhljebi i samoljupci okreću glavu
Dok zgaženi i očajni zauvijek pod zemlju odlaze,
A zbog vizionarskih perspektiva nepodobni
Gase ognjišta, zaključavaju vrata i iz nje odlaze.
 
Vlast je magična, opojna, okrutna i slijepa.
I zato želi opstati pod svaku cijenu,
Bez obzira što uskoro neće imati nad kime vladati.
U nepovrat odlaze zadnji autobusi nesretnika
Koji se ovdje nemaju čemu nadati.
 
Licemjeri uvijek imaju razlog za nečinjenje.
I opetovano žednom puku otkrivaju toplu vodu.
Kao ljudi odlaze za boljim životom neka se snalaze.
O jadna li si, Domovino moja, povijest se ponavlja.
Svjetla se gase, psi laju, karavane prolaze.
 

Pejo Šimić

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 800 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević