Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Tko će potpisati sramotni i veleizdajnički čin?

 
 
I dalje je nužno i hitno objediniti hrvatski državni teritorij: Pelješki most ili Pelješki spojnik!? Mimo svega ovoga, ali ne bez ikakve veze sa svim ovim, hrvatski državni teritorij se konačno i hitno mora objediniti. Pelješki most je bio i jest projekt za pelješenje hrvatske blagajne odnosno europskih fondova. Da  bude što skuplji! U mojemu dokumentarnom filmu Jadranski spojnici, koji je HRT više puta reemitirala, ali u terminima kada ljudi većinom rade ili spavaju, u međuvremenu na žalost pokojni Ivo Rudenjak, pomorski kapetan i projektant spojnika ili podvodnih/krozvodnih tunela (inače Dubrovčanin!) dokazuje da se taj most ne može i ne smije izgraditi bez privole BiH države (a sva je prilika dodati - i bez privole Turske!?). Naprotiv spojnik, u odnosu na most, od dvadeset usporedaba u osamnaest njih ima prednost (jedini „nedostatak“ je što mora biti stalno osvijetljen i imati evakuacijski sustav). Inače je i strateški povoljniji, moguće čak tri puta i više jeftiniji. Jedna grupa riječkih inženjera već ima iskustva s tim (vidi spojnik u Bakru!). Premda bi, najvjerojatnije, zbog pjeskovita dna u Malostonskom kanalu trebalo graditi krozvodno, na osnovi balansa između sile uzgona i sile teže, kako me uvjeravaju oni koji o tomu nešto znaju. Za izgradnju spojnika Hrvatska ne mora nikoga niti obavijestiti, a nekmoli tražiti privole! (Jer se ne dira u plovni pristup  bosanskohercegovačkoj luci Neum!)
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1338817982sken2.jpg
Stijepo Mijović Kočan
 
Međutim, sudeći prema dosadašnjim iskustvima i prema najnovijemu nemilom slučaju spremnosti na veleizdaju Domovine i Države, hrvatski političari biraju u načelu ono pogodno njima i njihovim tajkunima, a ne ono što je dobro za državu i  narod.
 
7. Tko li će podpisati veleizdajnički čin?
- Zbog ugrožavanja temelja hrvatske države,
- Zbog dovođenja u opasanost hrvatskoga državnog suvereniteta,
- Zbog pogodovanja za Hrvatsku štetnim odlukama i ugovorima,
- Zbog narušavanja strateškog položaja i značaja Republike Hrvatske,
- Zbog goleme materijalne štete nanesene vlastitoj državi,
- Zbog gubljenja ugleda i prestiža RH (beha ministar prometa već bahato izjavljuje, na nekoj hrvatskoj kratkovidnici, kako „Hrvatska nema ništa s JJM i da je to stvar BiH, Crne Gore i Albanije“!?),
- Zbog moralnih posrnuća i beznađa u koje se uvaljuje ne samo dubrovačke i sve južnohrvatske rodoljube nego i sve građane Hrvatske,
- Zbog za Hrvatsku nepogodne, zapravo nezdrave i lažne „solidarnosti“ sa susjedima te neovlaštenog i štetnog „pružanja ruke“ s nesagledivo štetnim posljedicama za hrvatsku državu...
Podpiše li se taj sramni čin o JJM kroz BiH, a ne kroz Hrvatsku - za veleizdaju su - prije ostalih - nominalno odgovorni:
- Predsjednik države,
- Predsjednik vlade (i svi u vladi),
- Ministar prometa.
http://iti2007.srce.hr/fileadmin/slike/iti/konavle-mapa.gif
Predsjednik države može biti oslobođen odgovornosti za veleizdaju ako dokaže da je odluke donosio isključivo prema naputcima svojega dokazano velikosrpskog savjetnika, ali onda je pitanje tko zapravo vlada hrvatskom državom?! I je li pitanje veleizdaje nužno bilo pokrenuti i bez ovoga najnovijega slučaja!?
 
Predsjednik vlade moguće bude lišen odgovornosti za veleizdaju ako se bude branio da je on svemu tomu nedorastao, da je u shvaćanjima niži od stola na kojemu se donose odluke; mi manje-više svi vidimo da je taj čovjek nedorastao prilikama u kojima se zatekao, ali na sudu bi morao to i dokazati!
 
Ministar prometa, u jadu nam gospodin Neznam Kakosezove, mogao bi imati čak dvije optužnice za veleizdaju; ona druga veleizdaja je otuđenje hrvatskih cesta e da bi on/oni ostao/ostali na vlasti čak do kraja mandata. Ne znam kako se u jadu nam gospodin zove jer ni za jednoga dosadašnjega ministra prometa ne znam kako se zvao ili zove: dođu, na našoj grbači žive kao trutovi, naprave štete, uzmu za to lovu i nestanu, tako će i ovaj! On bi mogao također biti lišen odgovornosti za veleizdaju ako se ispostavi da je zapravo slučajno u svemu, a da je inače u prometnim znanostima Nitko i Ništa. A nikomu ili ničemu ne može se ni suditi.
Umoran sam već od (znam ja to!) posve bezizgledne borbe s hrvatskim političkim vjetrenjačama. Stoga sam Sancha Panchu odlikovao Ordenom generala svih magaraca u Manchi. Bio je tako sretan!
 
(Svršetak)
 

Dr. Stijepo Mijović Kočan

Važno je osnovati stranku, onda to ide polako...

 
 
Ne znam koliko trenutačno točno ima registriranih političkih stranaka u Hrvatskoj, ali prema nekim podatcima na vjerodostojnim portalima, zajedno s političkim udrugama građana taj broj je negdje oko 200, prema tome još jedna politička stranka ili udruga ne bi brojčano imala neki veliki ili čak presudni utjecaj na politiku, ekonomiju i društvo u našoj državi, ali bi  po svom članstvu mogla imati značajan, možda čak i presudan utjecaj, jer bi je osnovali i sačinjavali utjecajni bogati i moćni pojedinci, koji su do svog bogatstva i sukladno tome moći i utjecaja došli na ne baš transparentan i posve zakonit način. Tu bi bili svi oni koji su za vrijeme rata, poraća, izgradnje svega porušenog i spaljenog, stvaranja, uspostavljanja i razvijanja samostalne suverene  države, u još totalnom kaosu, bezakonju, pod okriljem obrane, izgradnje, iskazivanjem velikog domoljublja i iskonskog rodoljublja, nemilosrdno grabili, otuđivali, kupovali u bescijenje sve što je valjalo i bilo dobro za zgrabiti u svim područjima i resorima i besramno i bezobrazno su se bogatili. 
S V H L

 

S bogatstvom su stekli određenu moć, sa članstvom u državotvornoj stranci podobnost, postavljanjem na pojedine funkcije ugled i isključivost za bilo kakve sumnje i podozrivosti. Na tom temelju su se skladno svojoj osobnosti, osobitosti, težnji, pregnuću i osobnom ustrojstvu „razvijali“ i dalje, oplođujući na ne baš zakonit i na pošten način prvobitni kapital i geometrijskom progresijom se uspinjali  na društvenoj i političkoj ljestvici. U međuvremenu su se dobro umrežili po svim bitnim pitanjima u segmentima svojeg rada i djelovanja, kupili one koji su se nešto bunili i prigovarali, sklopili pakt s nekima na vlasti, u zamjenu za lovu potrebu prilikom izbora ili pak neke druge podrške, te postali trajno nedodirljivi. Bogatstvo, novac, ekonomska i društvena elita kojoj su pripadali po osnovi materijalnog statusa, postali su željni javnog djelovanja i usidriti se u politici. To je mnogima i uspjelo i dugo godina su se tako šlepali, dok konačno od „drugova“, „ortaka“, raznih udruga, istaknutih javnih djelatnika, obrazovanih pojedinaca i siromašnog puka nisu „pročitani“, pa su na bilo koji način morali otići iz visoke politike.
 
Tad su bili prisiljeni prikrpati se nekakvoj strančici ili osnovati svoju stranku, po određenoj špranci, uz copy-paste metodu pri sastavljanju programa. Tu baš, osim „časnih“ i sposobnih lukavaca nije bilo velike koristi i napredovanja, pa su udruženim snagama, uz ponekog genijalca, s većinom poluobrazovanih počeli razmišljati što i kako napraviti, da sve ove nesposobnjakoviće, lijeve i desne i one između i s obje strane, jednostavno, pometu s javne i političke scene, jednom zauvijek. Novaca imaju dovoljno,čak na pretek, jer im nije oduzeto niti ono za što se zna da je oteto bilo pojedincima ili državi, porezi su im opraštani, DORH je na njih zaboravio, makar neki od njih imaju i po stotinjak prijava s valjanom dokumentacijom, njihov sustav rada, metode i ortaštvo se pokazalo vrlo unosnim, pa što onda čekati.
 
Najbolje je osnovati svoju političku stranku, koja će „spasiti“ ovu jednu, osiromašenu, napaćenu, rasprodanu, beznadnu, i od samog Boga zaboravljenu državu. Kakve koalicije, principijelne i neprincipijelne, od toga nema koristi i sreće, a kamoli zadovoljstva. Narod je očajan, depresivan, bez ikakve pozitivne perspektive, nikome više ne vjeruje, jer je više puta iskorišten i prevaren. Sve će to oni srediti kad se udruže i osnuju svoju stranku, Svoju sposobnost su već mnogo puta u mnogočemu dokazali, samo im treba dati priliku za vlast. To će se riješiti na idućim izborima, samo dotle treba prokušanim metodama sve ove pomesti. Početi kampanju svih mogućih i nemogućih, dosad neviđenih „istina“, iznositi sve „grijehe“, nepodopštine, neprimjerene radnje i postupke od pradjeda i prabake, pronaći svakome porijeklo,otkriti dijagnoze od dječjih bolesti do dana današnjeg, proviriti u imenike i dnevnike škola koje su pohađali, prolistati indekse, ako ih imaju i uvjeriti se u trajanje studija, pročitati diplomske i ostale radnje za stjecanje višeg stupnja, čak i doktorate, jer nikad čovjek ne zna tko je kako dobio koju diplomu. Provjeriti im svu bližu i daljnju rodbinu, ženu, djecu, naročito punicu i ljubavnice,  otkriti s kim se druže, što pričaju, kuda idu što jedu i piju, kakvu odjeću nose, tko ih šiša i frizira, gdje ljetuje, gdje zimuju, kakve skije imaju...
 
Kad se to sve sazna onda s tim materijalom uposliti poznate PR-ovce i ostale stručnjake kako bi te likove s društveno-političke i javne scene  totalno raskrinkali, jednostavno pomeli i sebi osigurali prostor. Za taj veliki cilj bi trebalo pojedinačno uvući rogove, ukrotiti ego, suspregnuti netrpeljivost, zatomiti bahatost, ojačati rodijačku spregu i posebnost, proširiti kumstvo, zaustaviti zavist, bijes, eventualnu mržnju, prijezir..., vidjeti i čuti samo ono što odgovara postavljenom cilju i ne narušava utilitarno jedinstvo i spremnost na žrtvu za domovinu i narod. „J.... narod, u sebi misli svaki od njih, ali ne možeš bez njega, na žalost.“
http://pescanik.net/wp-content/uploads/2012/08/Corax.jpg
Konačno bi trebalo shvatiti da svijetom vladaju bogati i moćni, a da su svi ostali samo lutke na koncu, koje se prema potrebi postave u određeni položaj i kroz njih se poručuje, govori i odlučuje. Došlo je vrijeme, da se to i ovdje dogodi, zaključili su naši uspješni, bogati, poznati, utjecajni ljudi i počeli se organizirati u tom smislu. Za početak će osnovati političku stranku odgovarajućeg naziva, samo ne smiju zaboraviti konzultirati razne stručnjake od numerologa do astrologa i svih ostalih iz svijeta alternative, kako ne bi u nečemu bitnom pogriješili, u pojedinim datumima i samom nazivu, jer cilj imaju, orijentacija im nije bitna, programe će olfo napisati, ne moraju ih čak ni kopirati, ni od koga. Do sada su ih nebrojeno puta pisali, a nikad se po njima ništa nije radilo. To ionako nikoga ne zanima. To nitko nikad ne prati i ne evaluira. Žali Bože papira i potrošenog vremena.
 
Treba samo na dobro smisleni način prevariti narod, a to uopće nije teško, pogotovo kad si bogat, moćan i utjecajan i udružiš se u tome s jednakima, dijeleći okolo obećanja, uz kobasice, pivo, janjetinu, odojke, ribe, vino, vreće krumpira, zelja, ekološke raštike, lonce eingemahteca, zdjele graha…, uz tamburaše, klape, rere, gange, popevke, sopile, gusle, bajs,  i ostale narodne instrumente, koji će razgaliti jadni narod, „prosvijetliti“ mu um, razbistriti pamet i uvjeriti ga koga treba birati, tko je najbolji, tko to sve može i hoće, bez da se pitaju za koga i zašto. Oni to sve mogu sami nabaviti i organizirati, Ne trebaju nikakve donatore. Oni će donirati, ali ne od svojeg novca ili imetka, već od sredstava tog istog naroda koji će misliti kako su nešto dobili od ovih novih-starih i potrošenih, u svakom pogledu, a naročito  moralnom. Koga briga! Udri brigu na veselje! Kad je bal, nek' je bal, ionako je sve karneval!
 

Nera Krupić

Danonoćna granatiranja počela su u srpnju i više nisu prestajala

 
 
Za veliko slavonsko selo i općinu između Vinkovaca i Vukovara prije ljeta 1991. godine malo tko je u Hrvatskoj čuo ili znao, ali uskoro je postalo općepoznato kao poprište najtežih ratnih razaranja, tenkovskih bitaka, zločina nad civilima i herojskog otpora hrvatskih branitelja. Upravo se u spomen na najteže ratne dane početkom listopada obilježavaju Dani obrane i Dani općine Nuštar, s fokusom na 5. listopadu, datumu najžešćeg neprijateljskog napada na mjesto i velike pobjede ZNG HV. No minobacački i avionski napadi na selo i ubojstva civila i branitelja počela su znatno ranije. Prva nuštarska krv prolivena je već 2. svibnja u Borovu Selu gdje je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih policajaca, među njima i Nuštarci Zdenko Perica i Stipan Bošnjak. Okolna sela s većinskim srpskim stanovništvom pružala su utočište četnicima otpočetka potpomaganim oružjem JNA, te se Nuštar vrlo rano našao u nezavidnoj situaciji. Dragovoljci su se počeli naoružavati i držati noćne straže, nadgledalo se pokrete JNA, dok se stanovništvo neprekidno osipalo. Bili su to obični, mahom  mlađi ljudi dotad bez ikakvog ratnog iskustva i nesvikli oružju - školarci, studenti, poljoprivrednici, učitelji i dr. – koji su se okupili i počeli organizirati obranu, premda je nasuprot stajala cijela jedna armija. 
Danonoćna granatiranja počela su u srpnju i više nisu prestajala, samo im se intenzitet pojačavao pretvarajući kroz nekoliko mjeseci selo u potpuno spaljenu i smrvljenu ruševinu. Unatoč tome, Nuštar nikada nije osvojen, a uvijek malobrojniji i slabije opremljeni hrvatski branitelji uspijevali su odoljeti napadima, pa čak i neprekidno pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja „kukuruznog puta“ i pada Marinaca (1. listopada). Kada je 2. listopada slomljena obrana drugog općinskog sela Cerića, postalo je jasno da je došao red na Nuštar. Gusti crni dimovi dizali su se iz okupiranih mjesta, agresorska JNA i četnici ubijali su i masakrirali preostale civile, pljačkali i palili kuće, a obruč oko Nuštra se stezao.
 
Prvi tenkovski napad iz smjera Marinaca počeo je u popodnevnim satima 3. listopada. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici – branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84. Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba. Bila je to priprema za novi veliki napad koji je uslijedio 5. listopada. U memoarskom tekstu o tim danima Nuštarac Grgo Krajina je zapisao: „Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: "Na položaje, evo ih!". Počela je presudna bitka za Nuštar.“
U napad na Nuštar krenula je 252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim postrojbama, a branilo ga je oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi. Napad se odvijao iz smjera Marinaca, Henrikovaca i Cerića i žestoke borbe počele su se voditi već na prilazima selu. Dio tenkova je zaustavljen i onesposobljen, ali dio se uspio probiti glavnom ulicom, kasnije znakovito preimenovanoj u Ulicu Križnoga puta, i nekoliko sporednih ulica. Razarajući jednu po jednu kući i ubijajući preostale civile u njihovim kućama i dvorištima, agresori su polako napredovali prema centru neprekidno nailazeći na otpor branitelja koji su ih uništavali s ručnim bacačima i drugim oružjem koje su mogli naći, a koje je tijekom cijeloga dana pristizalo iz Vinkovaca. Ulazeći u izravne okršaje s neprijateljima, mladi i ludo hrabri hrvatski borci ginuli su i ranjavani od snajperskih metaka i tenkovskih projektila. Nakon teških borbi JNA i četnici su tijekom poslijepodneva probili i centar, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. U bitku su se uključila i dva hrvatska tenka T-55 i uslijedio je žestoki i odlučni protuudar. Neprijatelji su do kraja dana izbačeni iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje.
 
Nuštar je te večeri slavio pobjedu, ali svjestan cijene. Dramatične i zastrašujuće slike sela tih su dana obišle svijet: tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje su lutale selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a stotine kuća je plamtjelo i urušavalo se. Toga dana uništeno je osam srpskih tenkova i četiri transportera, što je selo pretvorilo u drugo groblje neprijateljskih tenkova, nalik onome na Trpinjskoj cesti. Idućeg prijepodneva avioni JNA i teško topništvo zasipali su selo novim granatama i bombama, što je sprječavalo pripadnike saniteta da uklanjanje leševa životinja i ljudi  sa ulica obave istoga trena.
 
Nakon toga dana neprijatelj više nikada nije ušao u selo, iako je bilo pokušaja. No priča o ratnom Nuštru tu ni izdaleka nije završena. Nuštar je bio polazište konvojima humanitarne pomoći za Vukovar, koji su putem granatirani, a humanitarci teško ranjavani, dok su dva oružana proboja uz velike žrtve završavala kod Marinaca. Pritom su se razvijale krvave bitke dotad neviđene na ovom području. Branitelji su i pod najžešćom unakrsnom paljbom izvlačili teško ranjene i poginule suborce i prijatelje ne želeći ih ostaviti na milost i nemilost četnicima. Višestruko jača armija mjesecima je razarala Vukovar i Bogdanovce, ali nije bilo dovoljno snage da im se pomogne. Danima nakon pada Bogdanovaca (10. studenog) i Vukovara (18. studenog) nuštarski su branitelji dočekivali promrzle i izgladnjele branitelje i civile iz proboja.
 
I nakon pada Vukovara na gotovo potpuno razoreno selo nastavljeni su topnički napadi sve do proljeća 1992. godine. Neprijateljsko topništvo nije štedjelo niti školu, crkvu i groblje, na kojemu gotovo da nije bilo neoštećenog groba i spomenika. Prema nekim procjenama, na selo je ispaljeno preko 100 000 teških projektila zbog čega je 9/10 infrastrukture bilo razoreno, pretvorivši Nuštar u sablasno mjesto potpunog uništenja, dok su okupirani Marinci i Cerić bili sravnjeni sa zemljom. O razmjerima razaranja i žestini borbi dovoljno govori podatak da su u Nuštru poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno, dok je 56 Nuštaraca izgubilo život u Domovinskom ratu. Zbog svega toga nužno je obnavljati i ponavljati priču o slavnoj bitci za Nuštar kako bi se svi detalji izvukli iz zaborava i sačuvali za budućnost.
 
Tomu služe i Dani obrane i Dani općine koji se svake godine održavaju u prvom tjednu listopada i nastoje okupiti sve sudionike obrane Nuštra i obitelji poginulih branitelja. Nit koja obilježava ovu proslavu je dobro poznata pjesma Zlatnih dukata „Ovim su šorom“ stavljajući u prvi plan istinu o „malom čovjeku“, samoorganiziranom, priučenom vojniku koji se širokim srcem, s krunicom na odori, uhvatio u neravnopravan boj protiv agresorskog, srbočetničkog čelika. I Nuštar nije pao. Stoga na ovoj proslavi nema činova, nema posebnih uzvanika, nema govornika i govora, svi smo isti oni „mali ljudi“ koji su predano i nesebično okretali kotačić svoje uloge u obrani Hrvatske i slavnoj bitci za Nuštar. Branitelji i općinske vlasti počinju pripreme za monografiju obrane općine Nuštar, stoga organizatori mole sve sudionike bitke i obrane općine Nuštar da se odazovu proslavi i ostave svoje podatke kako bi ih prilikom izrade monografije mogli kontaktirati.
 

Dražen Bliml i Davor Ivankovac

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Srijeda, 29/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1148 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević