Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Ma polako, polako, nije priša!

 
 
I hajde recite nam, u kojem svojstvu na 30. svibnja 1990. je dr. Franjo Tuđman održao govor u Hrvatskom saboru? Tako kažemo Hrvatskom saboru, izostavljajući ono SRH. Zar je on tada bio predsjednik Republike Hrvatske ili možda Predsjednik predsjedništva SRH? Ha, ajde recite nam!? I evo što je uvodno rekao baš na taj dan. „Štovani zastupnici, cijenjeni gosti i uzvanici i svi nazočnici ovomu povijesnomu zasjedanju Hrvatskoga sabora! Želim se prije svega zahvaliti u ime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime, na povjerenju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgovornu dužnost. Vidite, on jest malo zakamuflirao, ali proročke su to riječi, tj. izostavljajući ono socijalističk/i/e. A što je ono: ...u ime Predsjedništva?
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/wimage/plakat_-_Dan_branitelja_grada_Zagreba.jpg
Zar treba zaboraviti, da se na 30. svibnja 1990. tek konstituirao prvi višestranački Sabor u ondašnjoj SRH, koji se sastojao od tri vijeća: Društveno političko vijeće, Vijeće udruženoga rada i Vjeća općina. I gdje je tu nova država Hrvatska odnosno nova i nezavisna suverena Hrvatska? Neka, nema veze što je se slavio taj datum kao dan državnosti, ali samo i doista kao draga nam fikcija, koja se uistinu dogodila kao stvarnost upravo na 25. lipnja 1991.  I ne treba sad tu stvarati nekakva prekapanja (rovovska), svađe ili slično, ta to je doista irelevantno u odnosu na stvarno, ako k tomu dodamo da se samostalnost dogodila razdruživanjem od SFRJ-ota na 8. listopada 1991. kad je prošao moratorij na ustavnu odluku i deklaraciju Sabora o suverenosti i samostalnosti RH od trojice europskih ministara na Brijunima. Bez toga moratorija razdruživanje bi se odvijalo istom nakon tih odluka, tj. slijedećih dana tog mjeseca ili najkasnije idućeg, u srpnju.
 
No, lijepo je imati dva praznika, zahvaljujući sljedbenicima SKH, našim milim SDP-eovcima na istu temu/događaj. Pa pustimo im to, možemo svi uživati kad se slavi; nek se slavi, braća smo! Oprostite, a meni je logičnije da se slavi dan državnosti upravo kad je ona i formalno nastala, a ne kad je ona bila još u željama ili u fikcijama. To što su Račanov SDP na dan osnutka/ glasovanja za ustavnu odluku i rezoluciju o konstituiranju slobodne i neovisne Republike Hrvatske u većeini napustili Sabor ili ostatak oporbe bio protiv te konstitucije, ne znači da isti, kad su se vratili putem izbora na vlast trebaju biti zanijekani da to oni nisu zaslužili ili da ih se nekakvim međunarodnim moratorijem uskrati njihovo obnašanje vlasti za izboreni mandat. Napokon, oni su izmjenom datuma državnosti javno priznali ono što su 1991. Na 25. lipnja htjeli izbjeći. Eto, to je ono vrhunsko demokratsko kod SDP-a da im klikeri prorade nakon deset godina.
 
Za očekivati je da opet tako nešto, od danas, tek nakon deset godina priznaju da nisu bili u pravu kao, naprimjer, recimo ukidanje pokroviteljstva Sabora RH nad komemoracijom bleiburških žrtava a da su istom komemorirali i slavili u Srbu takozvani ustanak protiv fašizma, a zapravo je to bilo četničko-partizansko istrjebljenje, uz grozomorno nabijanje na ražanj, nevinog hrvatskoga življa u tom području kao i komemoriranje u Jadovnu nad Šaranovom jamom gdje uopće nema ljudskih kostiju. Ma da bi i za 20 godina, smatrali bi da su uznapredovali „pametni“ dečki u SDP-eu. Lijepo bi bilo vidjeti tamo negdje 2030. sadašnju elitu kako su u društvu tadšnjih vlasti na Bleiburškom polju i kako se mole za sve žrtve pale od ruke mega zločinca Tite.
 

Nikola Bašić, Vis

Nema štednje, samo crveni troše

 
 
- Zbog ovog sad statusa vjerovatno ću dobit otkaz, imam kredit, ali nema beda, znam kopat, zemlje imam. Situacija je sljedeća svjedok sam ni manje ni više na dvije fronte koje su najbitnje na našem području a to su Crveni Križ Dubrovnik i Opća bolnica Dubrovnik. O Crvenom križu ne treba puno govorit, sad već cijela Hrvatska zna kakvi su ‘use na se poda se’. A dragi moji ljudi u bolnici na Medarevu Vam se događa sljedeće.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/article_home/article_home_1301253073Prezenca___Antun_eravica_21032011_by_ND_03.jpg
Ante Žeravica
 
Medicinske sestre- tehničari doživljavaju najbizarnje situacije, mobbing do kosti. Zakon je da nema zapošljavanja u bolnici. Bolnica štedi, a otvaraju se dva nova odjela Internistička intezivna i Palijativni odjel. Eto sad malo razmislite: dva nova odjela, a nitko novi nije zaposlen. Kako? E pa tako, da su povučene sestre s drugih odjela gdje ih i onako po standardima Europske unije nedostaje. Tko je tu lud? U bolnici Vam je postalo normalno vidjet sestru kako plače. Dragi moji svi mi vidimo nepravdu koja se događa. Danas mi je rečeno od strane glavnog tehničara da nema mijenjanja smjena, da svoj život moramo prilagodit poslu. Hahhahhaha, pa dragi moj Niko, care, ja sam mijenjao smjene da bi skupljao pomoć za unesrećene poplavama, ja sam svoje smjene mijenjao da bi skupljao krv, mijenjao sam smjene da bi prodavao cvijeće sa štićenicima Josipovca.
 
I najbolje od svega da isti on, moj novi šef vodi jedinicu intezivne skrbi i anesteziologije. Sinoć je radio kao anesteziološki tehničar, a jutros nema nikoga na njegovom radnom mjestu, a ako je ostao radit još više krši zakone. Što prika galopira na onih 18 i po tisuća kuna od prije, kad je imao te ovlasti, a meni prijeti s Upravom. Rekao sam mu, i sad ođe govorim: strašna ti je Uprava, malo tko je pošten, a ja do kosti. E da, a što mislite na to da smo neku večer dežurali nas dvoje, umjesto troje. Bila je prometna, falilo je ljudi, još unesrećeni policajac. Uh što mi je krivo što nisam tu večer zvao policiju kad sam došo na posao, a mislio sam.
 
Da, rečeno mi je da moram nosit bijelu kutu umjesto ljubičaste, iako su uniforme šok sobe ljubičaste. Rekao sam: debele su bijele uniforme, već je vruće, a hlađenja nema (kažu da ga i neće ni bit). Da, važno je u kojoj sam boji, a to što će se pacijenti kuhat, to nije bitno. To što ćemo se mi kuhat pri jako napornom radu i bakterije šok sobe skupa s nama, nije bitno. Samo lijepo zamislite da morate staviti masku, kapu, rukavice, mantil s dugim rukavima i fizički radit oko nepokretnog pacijenta, kupati ga, previjati mu rane… to sve na temperaturi dvostruko većoj od normalnih uvjeta za rad. Ljudi kud ovo ide?
 
Bolnica štedi. Sad vjerojatno radi ovog ne ću moć ni diplomirat. Al neš ti, ne treba mi diploma za cjeloživotnu torturu. Parking iza bolnice su koristili zaposlenici, većinom sestre jer počinju radit od sedam te ranije dođu na posao od upravitelja. I od jednom brojevi na svakom parkirnom mjestu, tup rampa, daljinski svim šefovima odjela. Sestra koja je tu parkirala 10 godina i ima malo do penzije, trči ovco po kiši preko praznog parkinga, dok drugi svoj sanak snivaju. Pokušat će oni mene oblatit, ali puno je kolega i pacijenata mene doživjelo. Puno je bahatosti u igri, bahatosti koja proizlazi od kompleksa manje vrijednosti, vjerojatno u vrijeme odrastanja te naglog zasjedanja na tronove sa stavom – ma kakvo zajedništvo, tiranija – Važno je postaviti ljudske živote na šahovske ploče i upravljati malim zaposlenim ovcama i ovnovima.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1350567851Bolnica_medarevo_18102012_ND_01.jpg
Kad pođete u posjete kroz bolnicu otvorite oči, pitajte koliko ima pacijenata, a koliko sestara radi. Vjerujte mi sledit će vam se krv u žilama. Ljudi mora se nešto napravit. Što se ovo događa? Pa zar moramo skrivat od javnosti što se tiče svih nas? Medicinske sestre koje rade same sa stažistima, sestrama se smanjila plaća, uduplo im se poso, uduplo se mobbing. Treba vojnički sve nas stavit u granice nekog broja na papiru, neku treću klasu, što mi i piše na platnoj listi. Svi smo bili bolesni, svi mi možemo bit bolesni, a u Dubrovniku koji je top destinacija svijeta vlada tiranija i kronični nedostatak jednakosti i pravde.
 
Postavljam pitanje: kako će medicinske sestre ostati zdrave? Zakon je da nema zapošljavanja u bolnici. Bolnica štedi, a otvaraju se dva nova odjela Internistička intezivna i Palijativni odjel. Eto sad malo razmislite: dva nova odjela, a nitko novi nije zaposlen. Kako? E pa tako, da su povučene sestre s drugih odjela gdje ih i onako po standardima Europske unije nedostaje. Tko je tu lud? U bolnici Vam je postalo normalno vidjet sestru kako plače. Dragi moji svi mi vidimo nepravdu koja se događa. Danas mi je rečeno od strane glavnog tehničara da nema mijenjanja smjena, da svoj život moramo prilagodit poslu. Hahhahhaha, pa dragi moj Niko, care, ja sam mijenjao smjene da bi skupljao pomoć za unesrećene poplavama, ja sam svoje smjene mijenjao da bi skupljao krv, mijenjao sam smjene da bi prodavao cvijeće sa štićenicima Josipovca.
 
I najbolje od svega da isti on, moj novi šef vodi jedinicu intezivne skrbi i anesteziologije. Sinoć je radio kao anesteziološki tehničar, a jutros nema nikoga na njegovom radnom mjestu, a ako je ostao radit još više krši zakone. Što prika galopira na onih 18 i po tisuća kuna od prije, kad je imao te ovlasti, a meni prijeti s Upravom. Rekao sam mu, i sad ođe govorim: strašna ti je Uprava, malo tko je pošten, a ja do kosti. E da, a što mislite na to da smo neku večer dežurali nas dvoje, umjesto troje. Bila je prometna, falilo je ljudi, još unesrećeni policajac. Uh što mi je krivo što nisam tu večer zvao policiju kad sam došo na posao, a mislio sam.
 
Da, rečeno mi je da moram nosit bijelu kutu umjesto ljubičaste, iako su uniforme šok sobe ljubičaste. Rekao sam: debele su bijele uniforme, već je vruće, a hlađenja nema (kažu da ga i neće ni bit). Da, važno je u kojoj sam boji, a to što će se pacijenti kuhat, to nije bitno. To što ćemo se mi kuhat pri jako napornom radu i bakterije šok sobe skupa s nama, nije bitno. Samo lijepo zamislite da morate staviti masku, kapu, rukavice, mantil s dugim rukavima i fizički radit oko nepokretnog pacijenta, kupati ga, previjati mu rane… to sve na temperaturi duplo većoj od normalnih uvjeta za rad. Ljudi kud ovo ide?
 
Bolnica štedi. Sad vjerojatno radi ovog neću moć ni diplomirat. Al neš ti, ne treba mi diploma za cjeloživotnu torturu. Parking iza bolnice su koristili zaposlenici, većinom sestre jer počinju radit od sedam te ranije dođu na posao od upravitelja. I od jednom brojevi na svakom parkirnom mjestu, tup rampa, daljinski svim šefovima odjela. Sestra koja je tu parkirala 10 godina i ima malo do penzije, trči ovco po kiši preko praznog parkinga, dok drugi svoj sanak snivaju.
 
Pokušat će oni mene oblatit, ali puno je kolega i pacijenata mene doživjelo. Puno je bahatosti u igri, bahatosti koja proizlazi od kompleksa manje vrijednosti, vjerojatno u vrijeme odrastanja te naglog zasjedanja na tronove sa stavom – ma kakvo zajedništvo, tiranija – Važno je postaviti ljudske živote na šahovske ploče i upravljati malim zaposlenim ovcama i ovnovima. Kad pođete u posjete kroz bolnicu otvorite oči, pitajte koliko ima pacijenata, a koliko sestara radi. Vjerujte mi sledit će vam se krv u žilama. Ljudi mora se nešto napravit. Što se ovo događa? Pa zar moramo skrivat od javnosti što se tiče svih nas?
 
Medicinske sestre koje rade same sa stažistima, sestrama se smanjila plaća, uduplo im se poso,uduplo se mobing. Treba vojnički sve nas stavit u granice nekog broja na papiru, neku treću klasu, što mi i piše na platnoj listi. Svi smo bili bolesni, svi mi možemo bit bolesni, a u Dubrovniku koji je top destinacija svijeta vlada tiranija i kronični nedostatak jednakosti i pravde.
 
Postavljam pitanje: kako će medicinske sestre ostati zdrave? Kako će pacijenti doći do zdravlja kad nemaju ni približnu zdrastvenu njegu za koju plaćaju kroz svoje življenje u lijepoj našoj Hrvatskoj? Ušli smo u EU. Sve su neki standardizirani postupci na papiru, a u zbilji ni s od standarda. Eto sad ćemo vidjet  što će bit. U svakom slučaju nemoj te mislit da sam puko. Ovo radim da ne puknem. Ovo pišem jer mi se prijeti, e pa sad je javno, pa sad nek izmišljaju priče. Ja sam moju istinu napisao, pa što bude bit će”.
 

Antun Žeravica, www.dubrovacki.hr

Kad odrasteš...

 
 
Dragi sine! Ti još nisi ni rođen bio, kada sam ja Domovine čuo krik, njen sirenski zov. Granate su već padale i po našem krovu, rušili se u ponor snovi, čežnje. Ginuli, umirali stari i mladi od ognja i mača osvajača, od topova kanonada na tlu hrvatskom. Već htjedoše preko praga nešega u moj, u tvoj dom. Ja sam znao, osjećao da ti ne ću moći ni znati u oči pogledati, ne budem li braniti znao ono, što nam je odavno Bog dragi dao: kutak mira i slobode, krišku kruha, gutljaj vode, ljubav, vjeru, zrno nade. I zato sam, sine mio, tada još ni mlad, ni star, i životom braniti htio naš hrvatski Vukovar.
http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/2d1wf20.gif
Plakala je mati tvoja bježeći iz doma svog. Molila je rastužena da ne padnem usred boja, da i tebe čuva Bog. Sred podruma vlažna, mračna, kad je bitka ubitačna već do tvojih stigla vrata, u čas vjere, u čas nade, svjetlost dana ti si, sine, ugledao. Istog trena i tvoj tata, niti mlad, a niti star, mrtav pade. Braneći svoj Vukovar!
 
Dragi sine! O, kako bih sretan bio da sam tada tebe makar  zagrlio, začuo ti plač tvoj prvi! Znam, tvoj tata nije tebi ostavio niti blaga, ni dragulja, već samo, u lokvi krvi, čistu krunicu od zlata. Sad te tvoja mila mati u zipki slobode ljulja. Kad odrasteš, ti ćeš znati tu krunicu oko vrata cio život sačuvati. O, doznaš li, sine, ikad, gdje je grob tvog oca mila, ne daj suzi nikad, nikad da te peče, ražalosti, da se na tlo rodno truni! I ne plači! Niti ikad sudbu kuni što je pao otac tvoj, niti mlad, niti star – za Dom svoj! Za hrvatski Vukovar!
 
Donesi mu na grob cvijeća iz vrta svoga. I pouči unuke mi da sramota nije kad se za Dom bije, a nije ni tuga prevelika, već je sreća , to trebaju dobro znati, za dom svoj i život dati. A krunica oko vrata nek te sjeća, usred mira, usred rata da si i ti brat svog brata! S njome usni, s njom se budi i prijatelj sviju ljudi – kao Hrvat budi! 
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 24. 6. 2014.

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Utorak, 20/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1531 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević